Migracije i strani studenti1

Uvod

Studiranje u inozemstvu može se promatrati s više aspekata, te se često promatra samo s pozicije studenta koji odlazak na studij u inozemstvo promatra kroz prizmu izazova. Međutim, studiranje je s ekonomske točke gledišta usluga koja se realizira na vrlo specifičnom tržištu. Kada je riječ o inozemnim studentima koji studiraju izvan matične države, tada se studiranje može smatrati izvozom visokosofisticiranih usluga. Naime, inozemni studenti nisu rezidenti države u kojoj studiraju, pa slijedom toga njihova ukupna potrošnja, dakle, cijena školarine uvećana za ukupne troškove života, zabave i ostalih troškova, predstavlja dio platne bilance, odnosno izvoz usluga. Završetkom studija moguć je ostanak i zapošljavanje u državi studiranja, odnosno i formalno migriranje iz matične države u državu studiranja. To ima za posljedicu niz pozitivnih učinaka za državu studiranja, jer time obogaćuje svoje tržište rada visokoobrazovanom radnom snagom te poboljšava performanse vlastitog gospodarstva uz slabljenje gospodarstava emitivnih država. U kontekstu obrazovnih politika EU, strani studenti su studenti koji su državljani ne-EU država.

1 Stručni članak je nastao u sklopu projekta „MI - jučer, danas, sutra“

Inozemni studenti i gospodarstvo

Analiza OECD-a (OECD 2014) pokazuje da migranti čine 47% porasta radne snage u SAD-u i 70% u Europi tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća. Migranti ispunjavaju važne niše u brzorastućim i opadajućim sektorima gospodarstva koje ne može ili ne želi pokriti domaća radna snaga. S obzirom na relativnu nefleksibilnost tržišta rada u EU u odnosu na SAD, migranti u Europi značajno pridonose i fleksibilizaciji tržišta rada. Unatoč prijeporima i pojedinačnim primjerima, migranti u cjelini više doprino - tema broja migracije se proračunu država u koje dolaze, nego što ostvaruju koristi putem raznih socijalnih transfera. Vrlo je jasno vidljivo da migranti povećavaju broj radno sposobnog stanovništva, ali je nedovoljno naglašen njihov doprinos razvoju ljudskog kapitala zbog vještina koje posjeduju. Upravo su to činjenice koje govore da je obrazovanje, a posebno visokoškolsko obrazovanje, značajan čimbenik migriranja.

(UP.04.2.1.06.0018) kojega je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj stručnog članka isključiva je odgovornost Udruge mladih i Alumni FET Pula.

U definiranju neto ekonomske koristi od međunarodnih studenata, analize u pravilu uzimaju u obzir direktne koristi promatrajući studiranje u inozemstvu kao uslugu koja se pruža nerezidentima, ali i indirektne koristi za gospodarstvo u vidu ostalih mogućih prihoda čije je generiranje povezano sa studiranjem u inozemstvu:

• Studentske školarine i neizravna korist od tih školarina – kroz potrošnju sveučilišta na osoblje, robu i usluge – za gospodarstvo,

• Potrošnja studenata izvan školarina (npr. izdaci za troškove života) i kako je ta potrošnja imala utjecaj na različite sektore gospodarstva,

• Prihod povezan s obiteljima i prijateljima studenata koji su ih posjećivali dok su bili na studiju u inozemstvu, a realiziran je kroz više sektora gospodarstva.

Prema američkom Ministarstvu trgovine, međunarodni studenti donijeli su prihod za američko gospodarstvo u iznosu od 45 milijardi USD u 2018. godini, a navedeni iznos bilježi stalni rast.

Međunarodni studenti koji su studirali u Velikoj Britaniji akademske 2018./2019. godine doprinijeli su neto ekonomskoj koristi od 35,9 milijardi USD gospodarstvu Velike Britanije (London Economics). To je povećanje od 19% u odnosu na posljednju analizu provedenu 2015./16. godine.

Godine 2018./19. je 272.920 međunarodnih studenata započelo stu - dij na britanskim sveučilištima, pri čemu je analiza promatrala ukupni ekonomski učinak ove skupine na gospodarstvo Velike Britanije tijekom cijelog trajanja studija. Prema nalazima analize, „svakih 14 studenata iz EU-a i svakih 10 studenata izvan EU-a generira neto ekonomski učinak u vrijednosti od 1 milijun funti za gospodarstvo Ujedinjenog Kraljevstva tijekom trajanja studija.“

Prema nizozemskom Centralnom uredu za planiranje (CPB), međunarodni studenti pridonose tisućama eura nizozemskom gospodarstvu. Studenti izvan EU-a donose najveću gospodarsku korist, te se procjenjuje da oni doprinose do 82.400 EUR nizozemskom proračunu tijekom i nakon studija. Tri četvrtine studenata je iz Europe, a oni plaćaju iste školarine kao nizozemski studenti i ukupno doprinose između 5.000 i 17.000 EUR nizozemskom proračunu.

Međutim, analize u pravilu ne uzimaju u obzir ekonomsku vrijednost migranata. Naime, ulaganje u njihovo obrazovanje, kao i svi drugi troškovi prije i tokom studija vezani za emitivnu državu (državni proračun ili financiranje obitelji) predstavljaju trošak domicilnoj državi, dok država studiranja nakon diplomiranja ima priliku zadržati takvu osobu nudeći mu primamljivu priliku za zaposlenje s uvjetima kojima najčešće ne može konkurirati tržište rada države podrijetla. S neoliberalnog aspekta, uz minimalno ulaganje ili bez ulaganja država studiranja je u prilici obogatiti svoje tržište rada visokomotiviranim i visokoobrazovanim osobama koje su tijekom studija u velikoj mjeri integrirane u društvo te su prihvatile način i pravila života u državi studiranja.

Ankete među studentima u Nizozemskoj koji su nedavno diplomirali ili će to uskoro učiniti, provedene su s ciljem identificiranja njihovih želja i planova za ostanak u Nizozemskoj. Prije Covid-19 krize ta je brojka bila 57,3%, dok je nakon krize pala na 53,5% studenata koji žele nastaviti živjeti i raditi u Nizozemskoj. Istraživanja pokazuju da se studenti izvan EU-a sve više suzdržavaju od dužeg boravka u Nizozemskoj nakon završetka studija. Prije krize 72% te skupine izrazilo je namjeru podnijeti zahtjev za boravišnu dozvolu za dulji boravak u Nizozemskoj, a 2021. godine se udio spustio na 56%. Bez boravišne dozvole studenti izvan EU-a ne mogu ostati i raditi u Nizozemskoj.

Pozicija Hrvatske

Suočavajući se sa sve većim padom broja radno aktivnog stanovništva, sve više zemalja promatra migrante kao potencijalni izvor visokokvalificiranih radnika. Posebno se ovdje izdvaja internacionalizacija visokog obrazovanja i koristi povezane s useljavanjem kvalificirane radne snage koje su potaknule države u kreaciji novih načina privlačenja stranih studenata.

Tijekom prošlog desetljeća, države su nastojale povećati upis međunarodnih studenata kroz povećanu financijsku potporu i ubrzanu obradu zahtjeva za studentske vize. U isto vrijeme, vlade su uložile mnogo truda u zadržavanje međunarodnih studenata nakon njihove diplome kako bi ostvarile korist od stranih talenata.

Unatoč drastičnom padu broja stanovnika u Hrvatskoj, Središnji državni ured za demografiju i mlade tek je u travnju 2021. godine donio odluku o pokretanju izrade Strategije demografske revitalizacije, koja obuhvaća strateške ciljeve, ključne pokazatelje učinka i ciljane vrijednosti pokazatelja. Sasvim je sigurno da bi se jedan dio toga dokumenta trebao odnositi i na međunarodnu mobilnost studenata. Ovdje je ključno postaviti pitanja poput: koliko je učinkovita logistička i financijska potpora za poticanje upisa međunarodnih studenata; je li jednostavniji pristup tržištu rada jedne zemlje za međunarodne studente koji u njoj studiraju i dovodi li do viših stopa ostanka nakon diplome; postoji li stalan transfer talenata iz zemalja podrijetla u zemlje studiranja; koje su posljedice za emitivne države (države porijekla migranata)?

Prema posljednjim dostupnim podacima iz Eurostata 2018. godine (Eurostat 2020), u EU27 studira ukupno 1.315.026 stranih studenata na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskim studijima. U isto vrijeme u Hrvatskoj studira 5.014 stranih studenata. S obzirom na očigledno vrlo nizak udio stranih studenata u Hrvatskoj, unatoč kvalitetnim i konkurentnim studijskim programima na cijelom nizu visokih učilišta, u nastavku će se analizirati ključni pro - blemi u dolasku stranih studenata na studij u Hrvatskoj. Pri tome je važno istaknuti da rješavanje ovoga pitanja zahtjeva integralni pristup, odnosno tek nakon rješavanja svih otvorenih pitanja moguće je očekivati realizaciju punog potencijala hrvatskih visokih učilišta.

Boravak u Hrvatskoj

Do primjene novog Zakona o strancima iz studenog 2020. godine, od ustanova u visokom obrazovanju se tražilo potpisivanje Jamstvenog pisma za studenta, odnosno od visokih se učilišta tražilo preuzimanje obveze „….. da će prema potrebi snositi sve troškove proizašle iz boravka imenovanog/ne/ih u Republici Hrvatskoj, uključujući i troškove smještaja i uzdržavanja te troškove napuštanja Republike Hrvatske“. U skladu s člankom 17. stavkom 4. i člankom 134. stavkom 2. Zakona o strancima (»Narodne novine« br. 130/11) visoka su se učilišta posebno morala obvezati „ da će ustanova kao jamac platac ispuniti sve pravovaljane i dospjele obveze imenovanog/ne/ih koje nastanu prema vjerovniku Ministarstvu unutarnjih poslova eventualnim smještajem u Prihvatni centar za strance, kao i troškove prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske.“

Tijekom izrade novog Zakona o strancima održan je cijeli niz sa - stanaka na najvišoj razini gdje je sa strane visokih učilišta, kao i HUPa zastupana teza o potrebi reguliranja boravka studenata u Hrvatskoj na poseban način putem tzv. studentske vize slijedeći uzor država s najvećim brojem stranih studenata.

Nažalost, prijedlog nije prihvaćen, tako da Zakon o strancima (NN 133/2020) ne prepoznaje studente kao posebnu kategoriju, već se studenti svrstavaju u kategoriji privremenog boravka (do tri mjeseca) i trajnog boravka. S obzirom na konkurentne države EU, ovime se u bitnoj mjeri otežava i čini neizvjesnim postupak reguliranja statusa studenta u Hrvatskoj i indirektno preusmjerava potencijalne studente u druge države.

Poseban problem u Zakonu o strancima (NN133/2020) je zdravstveno osiguranje. Naime, u Zakonu o strancima stoji (čl. 1, st.4.) da su „ državljani treće zemlje na privremenom, dugotrajnom boravištu ili stalnom boravku dužni regulirati obvezno zdravstveno osiguranje sukladno propisima kojima se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita stranaca u Republici Hrvatskoj, ako tim propisima nije drukčije određeno.“ Time su strani državljani u obvezi regulirati svoj status prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju. Potreba zdravstvenog osiguranja stranaca u Hrvatskoj proizlazi iz vrlo logične potrebe za zaštitom poreznih obveznika Republike Hrvatske koji po različitim osnovama pune proračun javnih zdravstvenih ustanova. Međutim, studenti su u drugim konkurentnim državama prepoznati kao posebna kategorija. Oni moraju biti zdravstveno osigurani, ali najčešće mogu birati osiguravatelja, a samim time i iznos premije. U Hrvatskoj ne mogu birati, a prema podacima za 2021. godinu, radi se o sljedećim iznosima:

• Potrebe plaćanja cjelogodišnje naknade prilikom prijave u sustav zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj u iznosu od 7.175,64 kune (napomena: za godinu kada strani student nije studirao u Hrvatskoj!)

• Plaćanje mjesečne naknade u iznosu 597,97 kuna za vrijeme studiranja u Hrvatskoj.

Dakle, strani student koji se odluči na studij u trajanju od jedne godine platit će 14.351,28, kuna, dok će student na dvogodišnjem studiju platiti 21.526,92 kuna za zdravstveno osiguranje tijekom svoga studija. Ovaj iznos ovisi o osnovici definiranoj u Pravilniku o doprinosima i mijenja se na godišnjoj razini. Međutim, polazeći od osnovne logike uvođenja ove naknade, a to je eliminiranje rizika da domaći porezni obveznici snose troškove liječenja stranaca, postavlja se pitanje zbog čega drugi osiguravatelji pored HZZO-a ne mogu ponuditi svoje police zdravstvenog osiguranja stranim studentima. Time bi bio ostvaren ključni cilj ove naknade, a strani studenti imali bi priliku izabrati ono zdravstveno osiguranje koje smatraju najprihvatljivijim.

Tehničke zapreke inozemnim studentima

Sustav za prijavu na studijske programe „postani student“ kao i Studomat u kojem se bilježe sve statusne promjene studenata još uvijek ne funkcioniraju u potpunosti na engleskom jeziku, čime se implicira nepripremljenost cijelog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj za studente iz inozemstva.

Smještajni kapaciteti studentskih domova za strane studente su nedostatni. Naime, oni su u pravilu popunjeni domaćim studentima, te stranim studentima nije moguće ponuditi značajniji broj mjesta u studentskim domovima po povoljnim uvjetima. U konkurentskom okruženju drugih država i visokih učilišta, to je dodatni razlog za skroman broj stranih studenata u Hrvatskoj.

Uobičajena je praksa država s visokim udjelom stranih studenata omogućavanje rada tim istim studentima. Do donošenja Zakona o obavljanju studentskih poslova (NN. 96/2018) legalan rad stranih studenata nije bio moguć, a navedenim je zakonom ova mogućnost prepoznata, što stvara povoljnije okruženje za privlačenje stranih studenata. U situaciji nedostatka radnika u Hrvatskoj, a posebno radnika tijekom turističke sezone, ovo je prilika da se barem dio stranih studenata privuče na ostanak u Hrvatskoj i time popravi demografska slika.

Prepoznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija

Ministarstvo znanosti i obrazovanja ispravno je prepoznalo kao zapreku za veći broj inozemnih studenata priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Do usvajanja Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 69/22) postupak priznavanja je bio iznimno dugotrajan, što je uz neregulirano ograničenje u trajanju administrativnog postupka i donošenja konačne odluke o priznavanju kvalifikacije predstavljalo prepreku konkurentnosti hrvatskom obrazovnom sustavu. Naime, strani studenti uobičajeno apliciraju na više visokih učilišta u različitim državama, pri čemu u konačnoj odluci o lokaciji studiranja presudnu ulogu ima rješavanje svih administrativnih procedura u razumnom roku. Postupak prepoznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija koji traje nekoliko mjeseci ima za posljedicu odabir neke druge države za mjesto studiranja.

S obzirom na relativno kratki rok primjene novog Zakona o prepoznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, nije moguće dati ocjenu u kojoj se mjeri ubrzao postupak priznavanja.

Sveučilišta i internacionalizacija studija

U prethodnim su poglavljima bile analizirane institucionalne zapreke za dolazak većeg broja stranih studenata. Dio se odnosi na interne razvojne politike visokog obrazovanja. Tako su studijski programi na stranim jezicima (prvenstveno engleskom jeziku) nužnost za dolazak većeg broja studenata iz inozemstva. Sveučilišta postupno povećavaju broj programa na stranim jezicima, te je prema podacima AZVO-a u 2022. sveukupno bilo akreditirano 56 programa na engleskom i jedan na njemačkom jeziku. To je način otvaranja visokog obrazovanja prema svijetu, ali i način privlačenja mladih perspektivnih kadrova te pozicioniranja hrvatskog visokog obrazovanja na karti svijeta.

Međutim, s obzirom na sličnost jezika, u slučaju hrvatskog visokog obrazovanja potencijalno tržište su i države bivše Jugoslavije, te brojna iseljenička zajednica koja koristi hrvatski jezik. U prilog tome govori i statistika koja pokazuje da većina stranih studenta u Hrvatsku za sada dolazi iz država bivše Jugoslavije. Mjesto (lokacija) izvođenja studija sve je irelevantnija. Naime, u razdoblju prije 2020. godine započelo je s izvođenjem neko - liko studijskih programa u on-line okruženju praćeno značajnom količinom nerazumijevanja ovakvog načina studiranja. Covid-19 kriza je pokazala da je moguće izvođenje nastave u velikoj mjeri i u on-line okruženju, pri čemu treba razlikovati znanstvena područja koja su više ili manje pogodna za ovakav način studiranja. U rujnu 2022. godine, u Hrvatskoj je bilo akreditirano 1.665 studijskih programa u klasičnoj izvedbi, 4 on-line studija te 13 mješovitih (hibridnih) studijskih programa. Ovaj način studija, koji ne prepoznaje fizičke granice država, osobito je pogodan za privlačenje stranih studenata iz regije ukoliko je riječ o programima na hrvatskom jeziku. On-line studij na stranom jeziku umanjuje većinu ranije navedenih problema s kojima se suočava visoko školstvo u Hrvatskoj, ali konkurira cijelom nizu institucija s dužom tradicijom u takvom načinu obrazovanja. To je u svakom slučaju izazov u kojem treba podržati visoka učilišta u Hrvatskoj koja se odluče na izvođenje on-line studija na stranom (engleskom) jeziku.

Umjesto zaključka

Veliki broj hrvatskih visokih učilišta sposoban je apsorbirati značajan broj stranih studenata. Zapreke koje su identificirane (studentska viza, zdravstveno osiguranje, smještaj, aplikacije na engleskom jeziku, prepoznavanje inozemnih kvalifikacija…) potrebno je ukloniti, budući da postojanje samo jedne od njih dovodi do smanjene konkurentnosti hrvatskog visokog obrazovanja na globalnom tržištu. Sekundarni učinci veće internacionalizacije hrvatskog visokog obrazovanja bit će jasno vidljivi iz povećanja prihoda visokih učilišta na tržištu i posljedično smanjene ovisnosti o državnom proračunu, ali i iz mogućnosti ostanka stranih studenata u Hrvatskoj nakon završetka studija, čime se popravlja demografska slika i izravno djeluje na povećanje ponude na tržištu rada. ST