Migriranje mladih visokoobrazovanih ljudi iz Hrvatske – kako odgovoriti na taj izazov1

Uvod

Migracije se iz perspektive Europske unije promatraju kao izuzetno pozitivan fenomen, jer ispravljaju neravnotežu na tržištu rada i ostvaruju veći izbor zaposlenja pojedincima, odnosno veći izbor zaposlenika poslodavcima. Iz perspektive Hrvatske, situacija je ipak drukčija s obzirom da je Hrvatska dugi niz godina suočena s problemom iseljavanja, pogotovo mlade, visokoobrazovane radne snage u potrazi za zaposlenjem. Posljednjih godina pojačan je trend useljavanja u Hrvatsku. Ukoliko Hrvatska uspije zaustaviti trend iseljavanja i svoje visokoobrazovano i kvalificirano iseljeništvo vratiti u domovinu ili, ukoliko to nije moguće, uključiti u svoj poslovni svijet kroz različite mehanizme i programe, zajedno s većim brojem useljenika - mogla bi ostvarivati značajne pozitivne učinke na svoje gospodarstvo.

Globalizacija i migracija

Globalizacija i proces integracija u Europsku uniju doveli su do „brisanja“ granica između mnogih zemalja Europe. Zanimljivo je kako unutar znanstvenih krugova internacionalizacija i međunarodna suradnja predstavljaju imperativ. S druge strane, ako promatramo obrazovne sustave pojedinih zemalja, oni su dominantno nacionalni što se vidi kroz sam sustav financira -

(UP.04.2.1.06.0018) nja, studijske programe i kadrovske politike. Ovi trendovi dovode do povećanja sličnosti visokog obrazovanja u različitim zemljama što, kada se doda rastući trend programa mobilnosti studenata, dovodi do povećane mobilnosti studenata i mladih s visokom stručnom spremom.

Grafikon 1: Međunarodne migracije u Republici Hrvatskoj od 2011. do 2021.

Ako se mobilnost radnika promatra iz perspektive Europske unije kao jedinstvenog prostora, tada mobilnost, kako unutar jedne zemlje tako i između članica Europske unije, predstavlja vrlo koristan proces jer ispravlja neravnotežu.

To konkretno znači da se radnici kreću iz područja s visokom stopom nezaposlenosti u ona područja gdje postoji potreba za radnom snagom. S obzirom na integraciju u procesu obrazovanja koja omogućuje migrantima da njihove kvalifikacije budu vidljive i prepoznatljive potencijalnim poslodavcima u zemlji u koju migriraju, proces migracije postaje jednostavniji i posljedično, ljudi se jednostavnije odlučuju za taj korak (eng. brain circulation).

2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. Doseljeni iz inozemstva Odseljeni u inozemstvo generira dodatne pozitivne efekte (eng. brain gain).

Izvor: Državni zavod za statistiku (2022.)

Izvor: Državni zavod za statistiku (2022.)

Grafikon 1: Međunarodne migracije u Republici Hrvatskoj od 2011. do 2021.

Migracija visoko obrazovane i kvalificirane radne snage postaje dominantan uzorak međunarodnih migracija, gdje se visoko obrazovano stanovništvo seli iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje. Efekti koje ovaj vid migracije uzrokuje su dijametralno suprotni ovisno o tome radi li se o zemlji iz koje se iseljava ili o zemlji u koju se useljava.

U rujnu 1999. godine donesena je Bolonjska deklaracija čime je službeno započeo Bolonjski proces čiji je cilj bio stvaranje jedinstvenog europskog visokoobrazovnog prostora (eng. European Higher Education Area – EHEA). Time se povećala kvaliteta i konkurentnost visokog obrazovanja u Europi, te omogućila usporedivost ostvarenih kvalifikacija i fleksibilnost tijekom studija, prvenstveno izražena kroz studentsku mobilnost. U Republici Hrvatskoj svi studijski programi usklađeni su sa zahtjevima Bolonjskoga procesa, te je akademske 2004./2005. upisana prva generacija studenata „bolonjaca“ koja je diplomirala (završila 1. stupanj) 2008., a magistrirala (završila 2. stupanj) 2010. godine. Navedeni procesi doveli su do sve većeg broja upisanih studenata, većeg broja studijskih programa, otvaranja novih visokoobrazovnih institucija i sveučilišta, te posljedično i do većeg broja ljudi koji završavaju visoko obrazovanje. Tako se je od 2008. do 2011. broj diplomiranih studenata u Hrvatskoj povećao za više od 50%. Ako, pored prethodno navedenoga, na umu imamo da je u tom periodu Hrvatska bila pod snažnim utjecajem velike gospodarske krize, jasno je kako je došlo do naglog porasta nezaposlenosti mladih visokoobrazovanih ljudi. Navedeno je Hrvatskoj predstavljalo veliki gospodarski problem, pogotovo sredinom 2013. godine kada je nezaposlenost mladih dosegla vrhunac i približila se povijesno najvišoj stopi od 50% nakon čega slijedi postupan pad.

Ako mobilnost promatramo iz perspektive pojedinca, dolazimo do zaključka da ona generira značajne pozitivne efekte. Studentima koji su diplomirali pruža više mogućnosti u pronalaženju posla, jer nisu više orijentirani samo na svoju zemlju, već imaju daleko veći izbor kako bi pronašli zaposlenje koje najviše odgovara njihovim kompetencijama i željama. Poslodavcima migracije otvaraju mogućnost pronalaska odgovarajućeg radnika za određeno radno mjesto, jer ulaskom nove, visokokvalificirane radne snage, raste im i mogućnost izbora.

Posljedično, ukoliko u zemlji domaćinu nema dovoljno radno aktivnog stanovništva, navedenim se ostvaraje pozitivan učinak, kako na stopu zaposlenosti, tako i na gospodarstvo zemlje domaćina. Pozitivni učinci se ostvaruju i ukoliko zemlja ima dovoljno radne snage jer, unatoč tome što ne utječe na stopu zaposlenosti, utječe na promjenu (poboljšanje) kvalitete radne snage.

Grafikon 2: Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj (2011. – 2022 )

Iako je iz prethodno navedenoga vidljivo kako se procesom migracija ostvaruju pozitivni efekti za zemlju domaćina, u Hrvatskoj je broj onih koji emigriraju veći od broja onih koji imigriraju. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, Hrvatska je po -

S jedne strane, utjecaj na zemlju iz koje se iseljava je negativan s obzirom na to da zemlja gubi visoko kvalificiranu radnu snagu u koju je ulagala kroz sustav školstva, zdravstvene zaštite i sl. Ovaj efekt se popularno naziva odljev mozgova (eng. brain drain). S druge strane, brojna istraživanja dokazuju pozitivan utjecaj na zemlju u koju se migrira jer „svježa“, novo pristigla radna snaga, pored svog znanja i iskustva donosi svoju kulturu, veze, poznanstva i sl. što često

Izvor: Eurostat (2022)

Izvor: Eurostat (2022) stanovništva gorući je demografski problem Republike Hrvatske dugi niz godina. Svjetska gospodarska kriza 2008. godine praćena valom

Grafikon 2: Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj (2011. – 2022.)

Problem stala dijelom njezinog unutarnjeg tržišta koje pretpostavlja slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i radne snage. Uklanjanjem barijera, iseljavanje u druge europske zemlje, hrvatskim je građanima postalo lakše i dostupnije što je imalo direktan utjecaj na iseljavanje hrvatskog stanovništva u razvijena gospodarstva u kojima postoji manjak radne snage i velika potražnja za visokokvalificiranom radnom snagom.

Ovaj trend je jasno vidljiv od srpnja 2013. do danas, s izuzetkom pandemijske 2020. godine. Hrvatska bilježi značajno negativan migracijski saldo, jer je više ljudi emigriralo u inozemstvo nego što se doselilo iz inozemstva. Oštar trend rasta iseljavanja iz Hrvatske u kombinaciji s negativnim prirodnim prirastom stanovništva dovodi do velike demografske krize.

U rujnu 1999. godine donesena je Bolonjska deklaracija čime je službeno započeo Bolonjski proces čiji je cilj bio stvaranje jedinstvenog europskog visokoobrazovnog prostora (eng. European Higher Education Area – EHEA). Time se povećala kvaliteta i konkurentnost visokog obrazovanja u Europi, te omogućila usporedivost ostvarenih kvalifikacija i fleksibilnost tijekom studija, prvenstveno izra - žena kroz studentsku mobilnost. U Republici Hrvatskoj svi studijski programi usklađeni su sa zahtjevima Bolonjskoga procesa, te je akademske 2004./2005. upisana prva generacija studenata „bolonjaca“ koja je diplomirala (završila 1. stupanj) 2008., a magistrirala (završila 2. stupanj) 2010. godine. Navedeni procesi doveli su do sve većeg broja upisanih studenata, većeg broja studijskih programa, otvaranja novih visokoobrazovnih institucija i sveučilišta, te posljedično i do većeg broja ljudi koji završavaju visoko obrazovanje. Tako se je od 2008. do 2011. broj diplomiranih studenata u Hrvatskoj povećao za više od 50%. Ako, pored prethodno navedenoga, na umu imamo da je u tom periodu Hrvatska bila pod snažnim utjecajem velike gospodarske krize, jasno je kako je došlo do naglog porasta nezaposlenosti mladih visokoobrazovanih ljudi. Navedeno je Hrvatskoj predstavljalo veliki gospodarski problem, pogotovo sredinom 2013. godine kada je nezaposlenost mladih dosegla vrhunac i približila se povijesno najvišoj stopi od 50% nakon čega slijedi postupan pad.

Problem migriranja mladog visokoobrazovanog stanovništva gorući je demografski problem Republike Hrvatske dugi niz godina. Svjetska gospodarska kriza 2008. godi - ne praćena valom nezaposlenosti dovela je do značajnog porasta iseljavanja stanovništva, posebno mladog visokoobrazovanog. Integracija Hrvatske u europski visokoobrazovni prostor, između ostalog je dovela do povećanog broja međunarodnih suradnji i međunarodnih programa mobilnosti studenata. Mnogi autori ističu kako je upravo međunarodna studentska mobilnost značajan, ako ne i najvažniji kanal za iseljavanje visokokvalificirane radne snage. Nakon provedenog vremena na studiju u inozemstvu, mnogi studenti odlučuju ostati i trajno se nastaniti u zemlji domaćinu nakon završetka studija. Kada promatramo ukupan broj iseljenog stanovništva, udio mladih starosti između 20 i 29 godina u 2021. godini čini gotovo 23%. Ako skupinu mladih proširimo do 34 godine starosti, dolazimo do visokih 35% (DZS, 2022). Situaciju dodatno pogoršava činjenica da udio migranata iz gore spomenutih dobnih skupina često migrira na način da u inozemstvo migrira čitava obitelj s djecom što dodatno osiromašuje Hrvatsku.

Nezaposlenost mladih često je isticana kao jedan od glavnih razloga njihova iseljavanja. Prema službenim statističkim bazama (DZS i Eurostat), u 2021. Hrvatska bilježi rekordno nisku razinu opće nezaposlenosti (7,6% u 2021.) i nezaposlenosti mladih (17,6% u zadnjem kvartalu 2021. s tendencijom pada (16% - I 2022.; 15,5% - IX 2022.)) što je vidljivo na grafikonu 2 i što na prvi pogled izgleda kao pozitivan trend. Promatrajući grafikone 1 i 2 usporedno, jasno je da se linije kreću u suprotnom smjeru što nas dovodi do zaključka da pad nezaposlenosti nije nužno samo reakcija na kreiranje novih radnih mjesta, nego je na njega uvelike utjecao brz i snažan val iseljavanja. Naime, iseljavanje hrvatskog stanovništva ubrzano raste nakon 2013. godine i ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kako se povećava broj onih koji napuštaju Hrvatsku, nezaposlenost mladih opada. Navedeno potvrđuju i podaci od ožujka 2020. i početka pandemije COVID 19, kada je u isto vrijeme broj emigranata pao zbog povratka u domovinu, a nezaposlenost mladih porasla.

Prethodno navedeno dovodi nas da se zapitamo kako u današnje vrijeme, kada se granice među zemljama brišu i gdje migracija za hrvatske državljane postaje lako dostupna, Hrvatska može zadržati svoju radnu snagu. Osiguravanje boljih uvjeta života i rada je svakako djelomičan odgovor na to pitanje. Međutim, mnogi mladi visokoobrazovani ljudi zemlju ne napuštaju zbog egzistencijalnih razloga, već, iako imaju posao u struci koji rade, odlučuju se za emigriranje zbog novih izazova, boljih uvjeta rada, bolje uređenosti društva i države u koju migriraju, zapošljavanja na točno određeno radno mjesto, jednostavnijeg napredovanja, boljih plaća i sl. Vlada Republike Hrvatske kroz različite mjere pokušava motivirati ljude koji su emigrirali da se vrate u Hrvat- sku. O rezultatima tih mjera nije moguće kratkoročno govoriti, ali teško je očekivati od ljudi koji su izgradili karijeru i život u inozemstvu da se masovno krenu vraćati u Hrvatsku. Izglednije je da će se raditi o pojedinačnim slučajevima. Na proces povratka najveći utjecaj odigrala je pandemija COVID 19 uslijed koje su mnogi izgubili svoje zaposlenje u inozemstvu i vratili se u Hrvatsku. Međutim, to je bilo kratkog vijeka što je vidljivo na grafikonu 1 gdje u 2021. broj ljudi koji su napustili Hrvatsku raste i dostiže predpandemijsku razinu. Unatoč negativnim brojkama iseljenika, ono što predstavlja pozitivan trend je sve veći broj useljenika, te je u 2020. čak i nakratko došlo do ostvarivanja nultog migracijskog salda, odnosno do poravnavanja broja iseljenih iz Hrvatske i useljenih u Hrvatsku.

Umjesto zaključka

Ako problematiku iseljavanja sagledamo s druge strane i odlučimo na migraciju ne gledati kao na nešto negativno za Hrvatsku i pri - hvatimo da će ljudi migrirati bez obzira na napore države da ih zadrži, Hrvatska može iz dane situacije pokušati dobiti čim više. Ljudi koji migriraju u pravilu ostaju povezani s matičnom zemljom primarno kroz veze s obitelji i prijateljima, tako da bi napori Hrvatske trebali ići u smjeru održavanja veza s ljudima koji su migrirali kroz razne programe. Visokoobrazovane iseljenike treba uključivati u hrvatske poslovne tijekove koliko god je moguće. Iskustvo, znanje, društvene i poslovne veze koje su stekli u nekoj drugoj zemlji, mogu biti i kapital Hrvatske. Također, veća je vjerojatnost da će se upravo ljudi koji nisu izgubili poveznicu s matičnom državom uistinu i vratiti. Naposljetku, živimo u digitalnom dobu kada se veliki broj poslova odrađuje elektronski i gdje lokacija življenja često nije presudna niti za studiranje, niti za obavljanje posla. Što se tiče mladih koji još studiraju u Hrvatskoj i odlučuju se za različite programe studentske mobilnosti, treba im po završetku studija omogućiti jednostavan pronalazak posla u struci i pravedne uvjete rada u domovini kao i stanovanje koje si mogu priuštiti. Kako bi se isto uspjelo provesti, potrebno je kontinuirano usklađivati obrazovni sustav s potrebama tržišta rada. Tome u prilog ide aktualna provedba reformi kojom se usklađuju ishodi obrazovnog sustava s potrebama poslovnog sektora. Ako mladi i odluče migrirati i trajno ostati u inozemstvu, aktivnim uključivanjem u Alumni zajednicu, uključivanjem u različite međunarodne projekte ili angažirajući ih kao vanjske suradnike, država može održavati aktivnu vezu sa svojim visoko obrazovanim i kvalificiranim iseljeništvom koji na taj način mogu pozitivno doprinijeti njezinom gospodarstvu. Ako tome pridodamo sve veći broj ljudi koji imigriraju u Hrvatsku, pozitivni utjecaji na gospodarstvo mogu se ostvarivati kroz oba kanala, iseljeništvo i useljeništvo. ST

Uvod

Kako globalno ekonomije znanja postaju sve povezanije a međunarodne karijere sve poželjnije, nije dovoljno studente samo pripremati za komunikaciju i integraciju. Vještine potrebne za rad u međunarodnom okruženju, koje se stječu tijekom akademske mobilnosti, vrlo su cijenjeni ishod te je utvrđeno da mobilnost na nacionalnoj i međunarodnoj razini treba aktivno poticati vještine za podršku profesionalnoj karijeri studenata i nastavnika.

Što je Erasmus+?

Poseban oblik akademske mobilnosti, Europska akcijska shema za mobilnost sveučilišnih studenata (ERASMUS), prepoznat je kao najuspješniji program razmjene studenata, jer spaja stjecanje znanja, razvijanje stavova i vještina, (samo) svijesti, a uključuje savladavanje jezičnih izazova, akademsko napredovanje i jačanje svijesti o drugim kulturama. U srcu ovih programa oduvijek je institucionalna volja i opredjeljenje za poboljšanje europske konkurentnost u društvu znanja i digitalnom društvu kroz obrazovanje i obuku, a učinak ovih programa nadilazi akademska po -

1