ODRŽIVOST

Tomislav Vuić ATD Solucije

Očekivani je put regulative o održivosti i njene provedbe od dobrovoljnosti i slabije strukturiranosti do detaljne propisanosti i sankcioniranja. Cilj je promjena ponašanja, a ne izvještaji i do toga će se doći, korak po korak.

Usklopu rada ESG Akademije HGK 26. siječnja održana je radionica Investiranje u održivo poslovanje, namijenjena članovima uprava i donositeljima odluka o financiranju koju je otvorila direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK Marija Šćulac Domac. Pred gotovo 140 sudionika centralni predavanje održao je Sasja Beslik, jedan od najvećih svjetskih autoriteta iz područja održivosti, Trenutno Chief Investment Strategy Officer u SDG Impact Japan.

Sadašnjost se opisuje kao nesigurna i neizvjesna. Često se upotrebljava naziv VUCA. Volatility (promjenjivost), Uncertainty (nesigurnost), Complexity (složenost) i Ambiguity (nejasnost). Na raznim razinama, uključujući UN i Europsku zajednicu, ovakva sadašnja situacija ocjenjena je kao neodrživa.

Jedan od glavnih razloga za današnje stanje svijeta je fokus, prvenstveno kompanija, na kratkoročni profit, zanemarujući dugoročne negativne učinke. Razvoj se već dugo vremena poistovjećuje s rastom, a resursi tretiraju kao neiscrpni. Najveći dio štete koje pojedine kompanije čine okolišu i okolini, prevaljuje se na društvo u cjelini. Korist imaju neki, a račun plaćaju svi.

Cilj nove regulative i aktivnosti je promjena ponašanja koja treba dovodi do poboljšanja postojeće situacije, smanjenja neizvjesnosti, nepredvidivosti i održivost. Razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih naraštaja, iako se čini da je ugrožena budućnost i ovog postojećeg. UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja podijeljeni su na Okolišne, Društvene, Upravljačke. To su kategorije u kojima europska regu - lativa govori o rizicima i/ili prilikama, u zavisnosti kako se tko ponaša i tretira svaku od navedenih kategorija.

Ne radi se o izmišljanu nečeg novog, oduvijek se, uglavnom, znalo kako tko tretira okolinu, ljude i prirodu oko sebe. No, te su kategorije postajale sve manje bitne pa su s vremenom i zanemarene. Novina je da će se o tome morati izvještavati sistematično, na jasan i istinit način. Izvještaji moraju biti usporedivi i tako sročeni da se na temelju njih mogu donositi odluke da li pojedine projekte financirati i po kojoj cijeni, da li kupovati pojedine proizvode ili proizvode nekih kompanija, da li se negdje zaposliti ili ne. Novina je i da će ih trebati revidirati ovlašteni revizori, a da će korak po korak činjenje štete ciljevima održivog razvoja biti sistemski penalizirano.

Održivost je balansiranje između kratkog i dugog roka, kratkoročnih rezultata sa srednjoročnim i dugoročnim rezultatima i efektima. Razmišljati o održivosti znači ne zanemarivati posljedice svojeg djelovanja na okolinu, razumjeti ih, i ukoliko djelovanje nije u interesu okoline prestati ili predvidjeti kako prevenirati negativne efekte .

Napušta se teorija Miltona Friedmana koja je od 60 godina postala sveopće prihvaćena, da je uloga uprave maksimiziranje dobiti za dioničare. Kompanija treba zadovoljiti interese svih dionika, zaposlenika, klijenata, zajednice, onih na koje svojim radom utječe. Dakle, druga ključna stvar održivosti, nakon balansiranja dugog i kratkog roka, promjena je fokusa od dioničara na dionike (Shareholders i Stakeholders) – ne voditi se isključivo kratkoročnim interesom vlasnika kompanije već dugoročnom interesu svih dionika. Ponašanje koje vodi računa o okolini nosi manje rizika, financira se jeftinije i vlasniku će se na duži rok više isplatiti. Što se tiče rizika, Svjetski ekonomski forum apsolutno na prvo mjesto stavlja okolišne rizike.

Da bi bio održiv treba živjeti u skladu s okolinom: okolišem E, društvom S, a treća kategorija G, upravljanje osigurava da se poslovanje na takav način zaista i provodi. Nepoštivanje ovoga pravila uvijek je sa sobom nosilo rizike i uglavnom nije bio uspješno na duži rok.

Mehanizmi koji osiguravaju provedbu regulative o održivosti i promjenu ponašanja, prvenstveno kompanija, su obveza izvještavanja, održivo financiranje, dobavljački lanac, pritisak javnosti, klijenata i zaposlenika kao i potencijalne kazne i naknade šteta.

Fondovi koji ulažu u održivo poslovanje u svijetu rastu puno uspješnije od, nazovimo ih, klasičnih. Radi se o velikom trendu koji se nastavlja. Banke već sada traže veliku količinu podataka vezanih uz održivosti i to je trend koji će jačati. Značaj datih informacija jačati će još više. Regulatori i financijske institucije još uvijek nisu potpuno sigurni kako u svim detaljima tretirati novu ESG regulativu i održivost, ali je sigurno da će je morati ugraditi u sve kategorije rizika. Kada ih banke ugrade u kreditne rizike i kada im povećaju kapitalne zahtjeve, sigurno je da će to klijenti osjetiti.

Najizravnije rečeno svatko će se morati prilagoditi, čak i oni koji nisu obveznici izvještavanja. Neodržive djelatnosti i kompanije imat će problema s: financiranjem koje će biti skupo ili nedostupno, poslovnim partnerima s kojima neće moći surađivati, kupcima koji će sve manje kupovati njihove proizvode, novim generacijama radnika koje za njih neće željeti raditi i kaznama ili sudskim naknadama šteta koje će morati plaćati. Nije ostavljeno puno prostora za manevriranje. S dru - ge strane, oni koji prepoznaju priliku i usklade se sa novim trendovima, mogu iskoristiti mnoge prednosti i mogućnosti koje se otvaraju. Očekivani je put regulative o održivosti i njene provedbe od dobrovoljnosti i slabije strukturiranosti do detaljne propisanosti i sankcioniranja. Cilj je promjena ponašanja, a ne izvještaji i do toga će se doći, korak po korak.

Prvi se moraju pripremati i prilagođavati obveznici NFRD-a pa onda SFRD-a i sada CSRD-a i provedbenih akata, velike kompanije i financijske institucije, a oni će zajedno s regulativom u tom smjeru pogurati i srednje i male kompanije. Izazovi kod izvještavanja su npr. nepostojanje podataka i poteškoće u prikupljanju, kod korištenja neusporedivost i neujednačenost, no tu se stvari brzo mijenjaju i unaprjeđuju. Par općih preporuka koje su korisne bilo da počinjete izvještavati o održivosti ili prilagođavate čitavo poslovanje novim zahtjevima:

- Osigurajte razumijevanje i podršku uprave i onih koji donose odluke.

- Ne zanemarite komunikaciju i internu i eksternu.

- Dobro procijenite što je za vašu kompaniju i dionike zaista bitno i materijalno.

- Da bi zaposlenici dali maksimum trebaju vjerovati, željeti i razumjeti zašto se nešto radi.

- Osigurajte dosljednost od misije, vizije, strategije do financijskih planova.

- Ciljevi koje postavljate trebaju biti izazovni, ali ostvarivi.

- Budite jasni, jezgroviti i pregledni.

- Govorite istinu (greenwashing postaje ozbiljno neprihvatljiv).

I za kraj, opasanost koja uvijek postoji su birokratizacija i prevelik utrošak vremena i energije, što se lako može dogoditi s obzirom na kompleksnost teme. ST