Konkurentnost – motor razvoja

prof. dr. sc. Slavica Singer, Professor Emerita, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, voditeljica UNESCO Katedre za poduzetničko obrazovanje, Ekonomski fakultet u Osijeku

Konkurentnost je riječ koju nedovoljno koristimo, a i kada je koristimo pitanje je koliko znamo puni smisao te riječi. Uspoređujemo cijene, pa se zapetljamo u stope inflacije, političko-ekonomski i sociološki kontekst. Ili čujemo da smo na 51. mjestu u 2024. godini. Znači li to išta?

Urazvoju konceptualnog okvira praćenja konkurentnosti posebno je prepoznatljiv doprinos istraživača / akademskih institucija (npr. Michael Porter, Harvard Business School; IMD – International Institute for Management Development, Lausanne) i institucija u kojima se isprepletao društveni interes vladinih institucija, akademskih institucija i institucija civilnog društva (npr. tim Klausa Schwaba, Svjetski gospodarski forum). Procjene globalnog indeksa konkurentnosti (Global Competitiveness Index) ostvaruju se kroz praćenje kvalitete faktora, politika i institucija koje utječu na produktivnost, a koje određuje dugoročni ekonomski rast i prosperitet na nacionalnoj razini.

Ono što je zajedničko tim pristupima je da su međunarodne institucije u praćenju faktora konkurentnosti proširile svoj fokus od produktivnosti do ciljeva održivosti, posebno kroz uključivanje društvene pravednosti i odgovornosti prema planetu.

IMD World Competitiveness Center (IMD svjetski centar konkurentnosti, Švicarska) imao je pionirsku ulogu u praćenju nacionalne konkurentnosti još od 1989. godine. Polazna definicija je da nacio- nalna konkurentnost mjeri intenzitet generiranja prosperiteta za građane te zemlje, odnosno da govori o kapacitetu zemalja da kreiraju i održavaju okolinu koja podržava konkurentnost poduzeća. Ili, IMD (kao i ostali akteri u praćenju konkurentnosti) pretpostavlja da se nova vrijednost ostvaruje na razini poduzeća (privatnog ili javnog).

IMD prati konkurentnost kroz četiri osnovna faktora: ekonomsku performancu, efikasnost države, poslovnu efikasnost, te infrastrukturu. Svaki od tih faktora se temelji na pet pod-faktora:

• Ekonomska performanca: domaće tržište, međunarodna trgovina, međunarodne investicije, zaposlenost, cijene;

• Efikasnost države: javne financije, porezna politika, institucionalni okvir, poslovna legislativa, društveni okvir;

• Poslovna efikasnost: produktivnost i efikasnost, tržište rada, financije, upravljačka praksa, društvene vrijednosti;

• Infrastruktura: osnovna infrastruktura, tehnološka infrastruktura, znanstvena infrastruktura, zdravstvo i okolina, obrazovanje.

Niti jedan od tih faktora ne može se mijenjati u kratkom vremenu, ali su potrebne konzistentne dugoročne politike kako bi se ostvarile promjene koje generiraju prosperitet za građane.

Gdje je Hrvatska?

Za odgovor na takvo pitanje, nije dovoljno reći da je Hrvatska na 51. mjestu u 2024. godini. A tako je. Važno je znati kakva metodologija i koja institucija stoji iza te brojke, od koliko zemalja, što se događalo prije, jesmo li ostali u istoj grupi zemalja ili su neke zemlje popravile svoj rang,… koji faktori konkurentnosti djeluju ograničavajuće. I zato ne smijemo pristati na odgovore kao na početku ovog teksta, da smo na 51. mjestu!

IMD rangiranje konkurentnosti temelji se na kombiniranju ‘čvrstih’ podataka (2/3) i mišljenja eksperata (1/3) o 20 pod-faktora promatranih kroz ukupno 336 kriterija.

U ovom tekstu usporedba među zemljama je sa Slovenijom (jer smo izašli iz istog ekonomsko-političkog sustava) i Irske (koja po broju stanovnika, ali i iskustva u hvatanju u koštac s teškim ekonomskim problemima ima sličnosti s Hrvatskom).

U 2024. godini opći rang Hrvatske je 51. mjesto od ukupno 67 zemalja čiji kapacitet konkurentnosti pra - ti IMD., Slovenija je na 46., a Irska na 4. mjestu.

Irska svoje 4. mjesto zahvaljuje i značajno boljom kvalitetom faktora o kojima ovisi konkurentnost:

• ekonomska performanca: Hrvatska je na 49. mjestu, Slovenija na 37., a Irska na 10. mjestu.

• efikasnost vlade: Hrvatska je na 47., Slovenija na 46., a Irska na 6. mjestu

• poslovna efikasnost: Hrvatska je na 59., Slovenija na 57., a Irska na 3. mjestu.

• Infrastruktura: Hrvatska je na 44., Slovenija na 37., a Irska na 17. mjestu.

Rangovi konkurentnosti i kvalitete temeljnih faktora slični su za Hrvatsku i Sloveniju. Nisku razinu konkurentnosti Hrvatske u najvećoj mjeri određuje niska razina poslovne efikasnosti, a unutar tog faktora je najniže rangirana kvaliteta tržišta rada (66. mjesto) i kvaliteta upravljačkih praksi (63. mjesto). U Sloveniji su ta dva pod-faktora također vrlo nisko rangirana. I za usporedbu, u Irskoj su ti pod-faktori poslovne efikasnosti rangirani na 7. mjestu (kvaliteta tržišta rada) i 3. mjestu (upravljačke prakse).

Po efikasnosti vlade, Irska je na 6. mjestu u 2024. godini, što zahvaljuje visoko rangiranim pod-faktorima (poslovno zakonodavstvo – 4. mjesto; javne financije i društveni okvir su na 6. mjestu, institucionalni okvir – 7. mjesto, a najlošije vrednovana je porezna politika – 21. mjesto). U Hrvatskoj koja je po efikasnosti vlade rangirana na

59. mjestu kvaliteta porezne politike (53. mjesto) i poslovnog zakonodavstva (49. mjesto).

Ovakve ‘horizontalne’ usporedbe (unutar jedne godine, ali agregiranih i dezagregiranih pokazatelja, s drugim zemljama) otvaraju pitanja kontekstualizacije. Možemo li uspoređivati različite zemlje? Možemo, ako se upustimo u dublje analiziranje konteksta, a u tome nam može pomoći i ‘vertikalna’ analiza promjena unutar pojedine zemlje, koja govori o dinamici promjena u nekom dužem vremenskom razdoblju.

U razdoblju od 2020. do 2024. godine Hrvatska se pomaknula sa 60. mjesta na 51., Slovenija je na 46. mjestu (a bila je na 35.), Irska je sa 12. došla na 4. mjesto. Ove promjene rezultat su različitih dinamika promjena u faktorima o kojima ovisi konkurentnost:

• ekonomska performanca: u Hrvatskoj oscilira između 45. i 49 ranga; u Slovenija se zadržava na 37. mjestu, a u Irskoj na 10. mjestu.

• efikasnost vlade: u Hrvatskoj pokazuje trend poboljšanja (sa 59. mjesta u 2020. na 47. mjesto u 2024.), u Sloveniji se pogoršava (sa 38. na 46. mjesto), a u Irskoj se također poboljšava rang tog faktora sa 13. na 6. mjesto).

• poslovna efikasnost: mala poboljšanja u Hrvatskoj (sa 63. na 59. mjesto), Slovenija bilježi pogoršanje (sa 39. na 57. mjesto), a Irska se zadržava na 3. mjestu.

• Infrastruktura: Hrvatska i Irska pokazuju lagano poboljšanje, a Slovenija pogoršanje.

Istraživanje IMD-a ukazuje višegodišnju prisutnost ključnih uskih grla / ograničavajućih faktora konkurentnosti Hrvatske: zaposlenost, tržište rada, upravljačke prakse, društvene vrijednosti. Na temelju toga IMD je u svom izvješću za 2024. godinu (IMD World Competitiveness Booklet 2024, str. 86), u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca definirao slijedeće izazove u 2024. godini:

• Porezi na rad neproporcionalno su veći nego porezi na prihod od imovine;

• Nestašica radne snage, neusklađenost ponude i potražnje, mobilnost radne snage;

• Ef ikasnost javnog sektora;

• Slabija cjenovna konkurentnost energije;

• Pad poslovnog investiranja u usporedbi s EU.

Uvid u nacionalnu konkurentnost vertikalno (kroz godine) i horizontalno (unutar pojedine godine u odnosu na druge zemlje) daje izuzetno bogatu osnovicu za oblikovanje strateškog okvira razvoja zemlje, odnosno postavljanje strateških ciljeva i praćenje njihovog ostvarenja. Integriranje informacija o konkurentnosti omogućava kontinuirano aktualiziranje strategija korištenjem činjenica, što je onda osnova za ulaganja u limitirajuće razvojne faktore, ali i privlačenje investitora zbog vidljive konzistentnosti u upravljanje društveno-ekonomskim razvojem.

A gdje su hrvatske regije u Europskoj uniji?

Čak i u malim zemljama kao što je Hrvatska, unutarnje razvojne razlike su prisutne, te je nacionalnu konkurentnost izraženu kroz kompozitni indeks temeljen na vrjed - novanju ekonomske performance, vladine i poslovne efikasnosti te kvaliteti infrastrukture (i još dublje uvidom u kvalitetu 20 podfaktora, koji se promatraju kroz različite kriterije) potrebno obogatiti regionalnom perspektivom.

Za razliku od indeksa nacionalne konkurentnosti, koji je fokusiran na stvaranje okoline koja podržava poslovno djelovanje, indeks regionalne konkurentnosti integrira želju invesitora i poslovnih ljudi te stanovnika da rade i žive baš u toj regiji. Regionalni indeks konkurentnosti (Regional Competitiveness Index – RCI) sastoji se od tri podindeksa kojima se vrjednuju glavne odrednice konkurentnosti za NUTS-2 regije Europske unije: temeljni podindeks (institucije, makroekonomska stabilnost, infrastruktura, zdravlje i osnovno obrazovanje); efikasnost (visoko obrazovanje i cjeloživotno učenje, efikasnost tržišta rada i veličina tržišta); inovacije (tehnološka spremnost, poslovna sofisticiranost i inovacije). Od 2010. godine, obično u trogodišnjem intervalu, moguće je pratiti promjene u konkurentnosti NUTS-2 regija. Zadnji raspoloživi podaci za 2022. godinu prate konkurentnost 234 EU NUTS-2 regije, a indeks konkurentnosti pokazuje odnos na prosjek svih članica (EU27 = 100). U Hrvatskoj su od 2022. godine četiri regije: Panonska, Jadranska, Grad Zagreb i Sjeverna Hrvatska. Podaci se pokazuju za regije Panonska, Jadranska i Grad Zagreb s okolicom.

Regionalne razlike vrlo su očite: Panonska i Jadranska Hrvatska spadaju u kategoriju manje razvijenih regija, a Zagreb s okolicom se definira kao regija u tranziciji.

Panonska Hrvatska – RCI 71,0 donosi rang 195 / 234, a najniže vrednovani pod-faktori su:

• Institucije 40,9

• Infrastruktura 41,5

• Inovacije 46,3

Jadranska Hrvatska – RCI 77,0 donosi rang 186 / 234, a najniže vrednovani pod-faktori su:

• Institucije 49,3

• Infrastruktura 50,7

• Inovacije 43,2

Zagreb i okolica – RCI 90,0 donosi rang 144 / 234, a najniže vrednovani pod-faktor je:

• Institucije 40,9

Od deset najkonkurentnijih regija pet su u Nizozemskoj, dvije u Belgiji i po jedna u Francuskoj, Danskoj i Švedskoj.

Od deset najmanje konkurentnih regija šest je u Rumunjskoj, a po dvije su u Bugarskoj i Grčkoj.

Pogledajte što je dobro a što je manje dobro u najkonkurentnijim regijama: https://ec.europa.eu/regional_policy/assets/regional-competitiveness/index.html#/

Umjesto zaključka

Za razmišljanje i akciju je lista najkonkurentnijih i najmanje konkurentnih regija – zašto ni naša nabolje rangirana NUTS-2 regija nije niti u prvoj polovici EU regija? Nije teško zaključiti da je institucionalna efikasnost najveće ograničenje konkurentnosti u Hrvatskoj. Takve ocjene ponavljaju se godinama, a potvrđuju ih i druga istraživanja, na primjer istraživanje o poduzetničkom kapacitetu (GEM), o inovativnosti (Regional Innovation Scoreboard), indeks percepcije korupcije. Ne možemo reći – nismo znali. Podaci su oko nas, godinama, ali ne vidi se niti u politikama i aktivnostima raznih institucija da ove spoznaje doprinose promjenama u vrijednosnom sustavu i aktivnostima koje bi trebale dovesti do konkurentnosti Hrvatske i regija unutar Hrvatske u kojima ljudi žele živjeti i raditi. I to ne samo oni koji nemaju drukčiji izbor. ST