3 minute read

SJEĆANJA NA BATAR I BUKVIK, SELA KOJIH VIŠE NEMA, NE BLIJEDE

SJEĆANJA NA BATAR I BUKVIK, SELA KOJIH VIŠE NEMA, NE BLIJEDE

Kada se je u banjolučkom Biskupskom svetištu sv. Male Terezije u Presnačama, u subotu 3. listopada proslavljala svetkovina zaštitnice svetišta, a tom prigodom je i otkriven spomenik presnačkim mučenicima vlč. Filipu Lukendi i s. Ceciliji Grgić, u povodu 25. obljetnice njihove mučeničke smrti, u bosanskogradiškoj župi, na groblju sela Batar i Bukvik, kojih više nema, po treći puta (nakon završetka rata u BiH) su se okupili vjernici tih sela kako bi proslavili blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa.

Advertisement

BIVŠA KAPELICA POSVEĆENA SV. MALOJ TEREZIJI OD DJETETA ISUSA SV. MALA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

Svetu Misu, pored mjesta gdje je bila kapelica, koja je u potpunosti srušena u rujnu 1992. godine, služio je bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić. U svojoj nadahnutoj propovijedi p. Tomislav biranim je riječima probudio uspomene na rodni kraj i nazočne podsjetio na kratak ali bogat život svetice, zaštitnice ovih mjesta, čiji se spomendan u katoličkoj crkvi obilježava svake godine 1. listopada.

Nakon završetka sv. Mise izmoljene su molitve opijelo i odrješenje za sve pokopane na ovom groblju.

Hodočasnici su došli iz Hrvatske i to iz Nove Gradiške, Zagreba, Dugog Sela, Poljane kod Lipika i Kutine te iz Njemačke i same župe sv. Roka Bosanske Gradiške.

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Sv. Misi je uz četrdesetak hodočasnika nazočila i gospođa Marija Buganik Pranjić, predsjednica udruženja Poljaka iz tog kraja, članovi Predsjedništva HPD „Posavac“ i predstavnici općine Bosanska Gradiška. Svakako da bi taj broj hodočasnika bio i veći da svijetom ne hara pandemija koronavirus.

Prilika je to bila da nakon godinu dana sretnu se rođaci i prijatelji u rodnom kraju, zapale svijeće i pomoli na grobovima najmilijih.

Današnji susret, posjeta grobnim mjestima najmilijih i paljenje svijeća svakako da sve to nije moglo proći bez suza i uzdisaja.

Po završetku sv. Mise i molitvi za mrtve, upriličen je domjenak, za vrijeme kojeg su se evocirale uspomene na dane provedene u rodnom kraju.

MISU JE PREDVODIO P. TOMISLAV TOPIĆ ŽUPNIK U BOSANSKOJ GRADIŠKI HODOČASNICI ZA VRIJEME SV. MISE

Povijesne crtice

Zadnji stanovnici Batra i Bukvika 1970. godine iz Lijevče polja nedaleko od Bosanske Gradiške su iselili iz ova dva sela i napustili zauvijek rodna ognjišta. Početak iseljavanja iz ovih pitomih sela počelo je odmah iza Drugog svjetskog rata iz političkih, ali i gospodarskih razloga. Mlađi su bježali, preko granice u prekooceanske i zemlje Europe, odlazili su u Srijem, Hrvatsku, Sloveniju tražeći bolje uvijete života.

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Najveće iseljavanje je zabilježeno početkom pedesetih i šezdesetih godina. Konačno, krajem šezdesetih godina „Poljoprivredno dobro“ iz Nove Topole je nastavilo s masovnijim otkupljivanjem zemljišta od preostalih mještana koji ostatak života nastavljaju u novim sredinama na području gradova Petrinje, Nove Gradiške te u selima Antunovac kod Lipika, Našičkoj Breznici i Kozincim kod Bosanske Gradiške.

DRUŽENJE NAKON SV. MISE

ZAJEDNIČKA FOTOGRAFIJA ZA USPOMENU IZ BATRA I BUKVIKA

Bilo je to potiho sustavno uništavanje svega što je hrvatsko, odnosno katoličko, koji su na tim prostorima egzistirali od 1891. godine. Kao točka na sve to je bilo rušenje grobljanske kapelice 1992. i devastiranje spomenika.

POGLED NA MJESTO GDJE JE NEKOĆ BILA KAPELICA

Sve ovo je slikom i tekstom zabilježio, Miroslav Sušilo, koji je 2016. godine napisao knjigu „BATAR I BUKVIK SELA KOJIH VIŠE NEMA“ a 2019. godine je ta knjiga doživjela i svoje drugo prošireno izdanje.

Pokrenuta je akcija da se na mjestu srušene kapelice izgradi nova, tako da bi se na proljeće iduće godine blagoslovio temelj, a u tijeku godine nastavilo s radovima.

Sjećanja na Batar i Bukvik, sela kojih više nema, ne blijede.

Tekst: Mican Fotografije: Miroslav Sušilo

This article is from: