IN MEMORIAM - Zdenko Vonić

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 IN MEMORIAM

ZDENKO VONIĆ

(1954. – 2020.)

Uoči dana, kada se je Hrvatska spremala da obilježi tužnu obljetnicu pada Vukovara, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, kratka vijest se je prolomila „kao grom iz vedra neba“: Umro je Zdenko! Otrgnut je još jedan list s Dolinskog stabla. List, koji nije požutio do te mjere da je trebao otpasti. Kanula je još jedna suza dolinska! Zdenko je rođen 23. kolovoza 1954. godine u Novom Selu od oca Mate i majke Terezije r. Oršulić.

Bosonogo djetinjstvo je proveo u rodnom Novom Selu, kao i prva četiri razreda Osnovne škole, preko puta, a ostala četiri razreda u susjednim Lamincima.

Trgovačku školu i stjecanje zvanja kvalificiranog trgovca stekao je u Banja Luci. Kao trgovac radio je u Bosanskoj Gradišci, zatim u Zemljoradničkoj zadruzi u Donjoj Dolini s Mirkom Ćorkovićem, a pod kraj devedesetih godina je otvorio Trgovinu mješovite robe u obiteljskoj kući u Novom Selu, prostoru za te svrhe izgrađen i tu radio dok ga ratni vihor u tome nije prekinuo.

U tom poslu mu je pomagala supruga Zdenka s kojom je zasnovao bračnu zajednicu 8. ožujka 1980. godine.

Za vrijeme življenja u Novom Selu, Bog ih je obdario s dvojicom sinova Kristijanom rođenim 29. listopada 1981. godine i Dariom rođenim 14. kolovoza 1988. godine. Nakon devet godina, u izgnanstvu, u Hrvatskoj, 22. studenog 1995. će im se roditi kćerka Tajana.

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Zdenko je sa svojom obitelji, suprugom i sinovima prognan i 19. siječnja 1993. godine razmjenom: civili za civile kod Dragalića prešao je u Hrvatsku

Mjesecima su se „potucali“ od Nove Gradiške, gdje su ostali pola godine pa do Rijeke, a potom se vraćaju ponovo u Novu Gradišku, točnije u Šumetlicu gdje su od Gradskog poglavarstva grada Nove Gradiške dobili na korištenje kuće u Šumetlici u kojoj ostaju tri mjeseca. U međuvremenu su uspjeli, posredstvom oca Mate, zamijeniti kuću, onu u Novom Selu za ovu u Slavonskom Kobašu.

Bile su to teške godine. Da bi se preživjelo radio je kao nadničar, a kada ni to nije bilo dostatno, morao je prodati kombi-vozilo s kojim je došao u Hrvatsku.

Godine su prolazile a svaki dan je donosio „drugu nafaku“. Radio je kao konobar u kafićima u ZDENKO U KRUGU OBITELJI I UNUČICE Slavonskom Kobašu, na Javnim radovima pri općini Oriovac, odakle je i otišao u mirovinu, ali na žalost, nije ju dugo uživao. U teškoj bolesti ih je primio tek nekoliko.

Iako, bez stalnog zaposlenja, u zamijenjenoj kući u koju je trebalo uložiti i truda i novaca, da bi se moglo pristojno živjeti, on i supruga, djecu su školovali. Sve troje njih su stekli akademske titule: Kristijan 2005. godine dobiva zvanje Inžinjer elektrotehnike – smjer elektronika.

Dario 2012. godine dobiva zvanje Magistar engleskog jezika i književnosti te magistar edukacijske povijesti.

Tajana je ove, 2020. godine je dobila titulu magistrirala njemačkog jezika. Ta vijest ga je učinila sretnimi bar na trenutak olakšalo bolove.

Svi su članovi obitelji uposleni, a on, kada je trebao ubirati plodove svoga rada, napade ga teška bolest koja je bila jača od njegove volje za životom.

Zdenko je bio društveno, kulturno, a naročito športski aktivan, posebno u NK „Jedinstvo“ iz Doline i Novog Sela. Tu svoju aktivnost je nastavio i u novoj sredini, u Slavonskom Kobašu, naročito za vrijeme župnikovanja pok. msgr. Mije Dukića i njegovog nasljednika vlč. Mije

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 Lasovića, ali je stajao na raspolaganju i sadašnjem župniku vlč. Goranu Kovačević.

Sa Zdenkom smo, u drugom broju našeg glasila/godišnjaku „Suze dolinske“ (Godište I. srpanj/listopad 1996. broj 2, za rubriku „Gdje su, kako žive i što rade“ razgovarali.

U tom razgovoru je između ostalog kazao: „Nakon što smo u Gornjoj Dolini izgradili suvremenu automatsku telefonsku centralu i doveli u sva sela telefone, izgradili zgradu ambulante i novo nogometno igralište s rolanim tepihom, asfaltirali velik dio putova kroz Gornju Dolinu, Donju Dolinu i priveli kraju asfaltiranje ceste do Novog Sela, ostalo nam je da još, osim asfaltiranja putova, dovršimo izgradnju nove crkve, tj. izgradnju zvonika, izgradimo na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini mrtvačnicu, jer smo sve staze na njemu asfaltirali, proširimo Dom za mladež … U svim tim akcijama je sudjelovao, pomagao i u mnogima bio na čelu.

Osim toga, dolaskom demokratskim promjena, očekivao se veći napredak u Dolini u smislu ulaganja inozemnog kapitala, koji su naši ljudi iz Doline i Novog Sela zaradili radeći u inozemstvu, obrtničke radionice, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i podizanju jedne suvremene tvornice gdje bi se naša mladež iz župe Dolina uposlila, da ne bi, kao njihovi roditelji morali ići „trbuhom za kruhom“.

ČLANOVI OBITELJI VONIĆ TRI MJESECA PRIJE ZDENKOVOG PRERANOG ODLAZKA

U planu je bila izgradnja jedne suvremene skele između Gornje i Slavonske Doline kako bi što bolje i brže bili povezani s Novom Gradiškom, a s time i cijelom Hrvatskom.

Te naše želje i namjere je prekinuo nametnuti rat u Hrvatskoj. Taj ratni vihor u susjednoj Hrvatskoj se prenio i u Bosnu I Hercegovinu pa i samu Dolinu. Počela su ubojstva i prognanstva…“

Da, tako je Zdenko govorio, vjerovao i nadao se. Razgovor je završio riječima: „Moja želja i nada, a uz to i poruka svim Dolincima diljem svijeta je da ne izgube nadu u jedan pravedan mir i pravedan povratak u našu Dolinu, gdje nas čeka naša crkva - ljepotica, groblje, ambulanta, igralište,

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 domovi i sve to izgrađeno žuljavim rukama… ali i nepregledna polja: Pogorlo, Mestanje, Poljanska te rijeke i rječice: Matura, Osorna, Osetna, sve to što su nam naši pradjedovi i djedovi ostavili. Nitko nema pravo da nam na ovakav, nepravedan način oduzme… „

Do toga nije došlo, ali je s radošću odilazio u rodno Novo Selo, u dolinsku crkvu i na groblje „Gradina“ u Donjoj Dolini.

Počiva pod krošnjama starodrevnih borova, na groblju u Slavonskom Kobašu, u Gospinom svetištu kojem je dao svoj veliki doprinos u izgradnji, ovakvog kakvog danas vidimo.

POGREBNE OBREDE JE VODIO VLČ. SAŠA PAVELJAK, A POKOPAN JE NA GROBLJU SVETIŠTA GOSPE KLOŠTARSKW U SLAVONSKOM KOBAŠU

Hvala mu na svemu. Počiva u miru Božjem do susreta u Vječnosti „Gdje svaka suza nestaje i što ljudsko oko nije vidjelo, a uho osjetilo, što nam je Dobri Bog pripremio“.

Dragi Zdenko, počivaj u zagrljaju Gospe Kloštarske i Njenog sina Isusa Krista koji je „Uskrsnuće i život“. (Iv 11,12)

Bila ti laka hrvatska gruda, koju si toliko ljubio.

Mican