POGLEDI U KRAJEVE SRCA: TOMO OSLOBOÐEN - Rajko Bundalo

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 POGLEDI U KRAJEVE SRCA

TOMO OSLOBOĐEN

Dođe mi jedna žalosna majka. “Gospodine Rajko, mjesec i po! dana nisam ništa znala za svoga sina koji je nestao u borbama oko Kostajnice. Sinoć su mi javili da je živ, da je u glinskom zatvoru. Biste li se pomolili Gospodinu da ga oslobodi, jer sam ču i a kad ste svjedočili kako ste već nečije oslobođenje iz molili. Borbe su strašne. Neprijatelj je moćan i nema nade da će se živ izvući. Znam da ga samo dragi Bog može spasiti. Ali ja ne znam kako bih molila. Briga me za sinom okovala."

Molio sam ovako: “Gospodine Bože Sveti, Stvoritelju svega svijeta, tvoj Duh, duh

Životvorac, svugdje je gdje išta živo postoji. Taj isti Duh koji živi mene što ovdje molim živi našega zatočenoga brata, živi i sve neprijatelje koji su ga zatočili, živi svako drvo, svaku travku, živi sav svemir. Vjerujem u tvoju svemoć i dobrotu. Zato Te molim, ne da nam pošalješ moćne ljude s naravnom snagom koji bi našega Tomu oslobodili, nego ga Ti sam oslobodi, u svom Duhu otvori mu izlaz i put povratka kroz sama srca njegovih neprijatelja. I njemu i njima sve oprosti, jer mi nije do propasti ničije, nego do spasenja svih, do slave tvoje. Radi Krvi Kristove koja nas je s Tobom izmiri/a, ne gledaj na naše grijehe, nego na vjeru svoje Crkve u kojoj Te ponizno molim. U ime Isusa Krista, koji je došao sužnje izvesti na slobodu, molim Te, izvedi Tomu i sve koji su uz njega nepravedno zatočeni. Ja ne znam kako ćeš to učiniti, ali vjerujem da možeš. Ove svoje riječi oslanjam na riječi Svete Bogorodice koja Ti je, ne znajući kako će to biti, povjerovala svojim slavnim: “Neka mi bude po tvojoj riječi.“(Lk 1,38) Pod laže m se u ljubavi, njezinoj poniznosti i njezinom svetom neznanju prepunu savršena povjerenja u Tebe. Gospodine, Ti si dobar i od tvoje dobrote živi sve živo. Proslavi se među nama. Po smilovanju svome, promijeni udes brata našega i sina ove žene. Razveseli nas svojom slavom."

To je bilo jednoga petka, a već u naredni petak uzbuđeno me nazvala i rekla: “Brate Rajko, moj Tomo je oslobođen u razmjeni zarobljenika. Upravo mi se javio iz Siska. Dolazi.“

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U petak navečer smo molili. Ne u četvrtak, niti u subotu, nego u naredni petak navečer je Tomo oslobođen. Previše bi bilo za slučajnost da se podudare i dan i sat molitve za oslobođenjem sa danom i satom oslobođenja. K tome još - petak, dan svetoga Otkupljenja.

Duhovna vlast je sila nad čovjekom koja mu određuje sve. Tko je u Bogu, Božja vlast (dobrota) je nad njim. Tko je u grijehu, nad njim je začetnik grijeha i zloći njegovoj ne može umaći.

Otvorimo se Bogu. Molimo Ga da nas njegov Duh izbavi iz ropstva, da obnovi sve u nama što je grijeh svijeta ranio i izobličio. Vratimo Mu se svim srcem moleći za oprošten je svega zla kojim smo poremetili život njegovih stvorova, jer Bog na svome dlanu drži sve što je stvorio i siti sve živo. Vječnu je svoju ljubav očitovao kroz život svih stvorova, iz svega zrači svemoć njegove očinske nježnosti, njegova duhovna ljepota. Molimo, ne samo da nam oprosti grijehe protiv drugih stvorova, nego i protiv samih sebe; protiv njegove slike i prilike u nama. Zauzmimo se ustrajnim obraćenjem, ne za svoju sebičnost, svoj ugroženi život, nego za sliku i priliku Božju na koju smo stvoreni. Ta slika i prilika je neokaljana u Kristu, zato molimo Krista da nas svojom Krvlju, mukom, smrću na križu otkupi i izmiri s Bogom. Zahvalno prikazujmo Bogu njegovu žrtvu otkupljenja. U svim svojim potrebama obraćajmo Mu se s ljubavlju koju po svojoj dobroti od nas zaslužuje i koju smo Mu, kao u svemu obdarena bića, dužni uzvratiti. U toj ljubavi će se pojaviti ono istinsko prijateljstvo u kojemu Ga s pouzdanjem možemo za bilo što moliti, i dat će nam. Ne onako kako smo niti kada smo očekivali, nego na svoj način i u svoj čas, kako Mudrost njegova vidi da je za nas najbolje. Bog je slobodan, sav u otajstvu triju svetih osoba, a ne automat kojega treba savjetima, formulama i molitvenim obrascima programirati. Tko tako postupa, ne poznaje pravoga Boga, a uslišanja o kojima govori, makar izgledala i čudesna, nisu Božji dar nego varka duhova zavodnika kojih je prepun svijet.

Velika je razlika između istinitog Božjeg čovjeka i maga koji oponaša svetost i pobožnost. Božji čovjek povjerava Bogu svoje srce i sve što je na njemu da Gospod po svojoj volji učini kako je dobro, a mag, mimo srca, racionalnim i tjelesnim tehnikama nastoji Bogu svoju volju nametati. To Đavao podržava popratnim čudesima jer tako vrijeđa i ponižava Božansku svetost i uzvišenost. No, uslišan ja, što ih sveti poznaju, imaju veću vrijednost i slast od uspješnosti maga, jer nije uspio naš ritual, tobožnje naše tajno znanje i moć, što ga, od vremena do vremena - pred svakom novom zaprekom, treba iznova činiti, nego je uspjelo ponizno prijateljstvo s Bogom koje se proteže na sav naš život. Tko u jednoj jedinoj svojoj nevolji iskreno zavapi: “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!” (Ps 51,1), na njega silazi milosrđe Božje i prekriva mu sav život; prošli, sadašnji i budući.

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Ponizno moleći za Tomu, kojega do tad nisam poznavao, Bog me us/iš/o na ljepši način nego što sam to mogao i zamislili. Mag bi učinio čudo i primio novac, a ja sam molio za Tomu i Bog mi ga je, čudesno oslobođena, predao za trajnog prijatelja i vjernog brata. / dao nam je mnoge nebeske radosti u istoj vjeri i svetom klanjanju.

Kad sam se rodio, Bog mi je poklonio sav svijet da ne budem sam. Ali kao što mi zla misao može odvratiti pogled od sve ljepote što nas okružuje, tako me taj isti zao nadahnitelj pokušava odvojiti od ljudi, oduzeti mi svaki Božji dar, da ga ne primim, da ga optužim iznalazeći svemu prigovor (ovaj snježni dan ne valja, ova ljetna žega ne valja, ovaj čovjek ne valja, ovaj dio mene ne valja - moj vlastiti trbuh, noge, nos, uši, ime...). Ine samo da me tako lišava svakog Božjeg dara, nego mi, iz moga srca optužujući Božju dobrotu, uništava prijateljstvo s Bogom.

Usko srce moli: „Bože, zaštiti mene i moje maleno imanje. Zaštiti one do kojih mi je stalo.“, a savršeno srce, u zahvalnosti Sina Očeva, moli: "Oče, zaštiti sve koje si mi dao. ’ (!v 17,12) Ne priznajem vlast zloga duha ni nad jednom ljudskom dušom. Jer sve si ih meni dao dajući mi narav čovječju. Zato Te molim, Ljubavi, uspostavi svoju vlast nad svakim stvorenjem i tada će biti mir među nama i sve će svemu tada biti dar."

Gledajući ljudska zla, Bog veli: “Života mi moga, nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega ida živi." (Ez 33,11) To znači - i ja bih, kad molim, trebao biti sličan Bogu kojega molim: "Gospodine, života mi moga, nije meni do smrti moga neprijatelja, nego da se obrati od svoje zloće i živi, kao što i ja želim živjeti. Ukloni zloću između nas. Daruj nam kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu. Daruj nam ljubav." Takva molitva izgoni zle duhove, jer, moleći u skladu s voljom Božjom, privlači Duha Svetoga.

U idućem broju: Misliti i činiti dobro ili zlo

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 PUT K BLAŽENSTVU

U VJERI, UFANJU I LJUBAVI

S. Jula je mrtve s vjerom, nadom i molitvom ispraćala i s ljubavlju se okretala prema živima. Sestre, kandidatice i novakinje iz Sarajeva rado su posjećivale “Betaniju”. Odlazile su tamo svakog četvrtka na šetnju. Ljeti i zimi. Bio je to zdrav samostanski običaj! Cesto su se išle pomoliti i na grob sestre Luke Liengitz koje se nalazi na velikom betanijskom groblju. S. Luka je došla u Sarajevo iz Beča 1883. godine. Umrla je na glasu svetosti u 29. godini života. Bila je vratarica. Posvetili su je siromasi, koje je ona evanđeoski ljubila. Siromasi grada Sarajeva žalili su za dobrom s. Lukom. Nastavili su je posjećivati na njezinu grobu na “Betaniji”. Posjećuju je sve do danas, mole se primaju milosti, i zahvaljuju njoj brojnim pismima, cvijećem i svijećama ostavljenim na njezinu grobu.

Predstojnica Jula je za kandidatice i novakinje “imala mnogo razumijevanja”. Samostanska mladež je osjećala njezinu ljubav i pažnju. Kandidatice i novakinje su vidjele njezin trud, a zapazile su i to kako je “iza teških poslova dugo molila u kapelici”. To je bio vidljiv primjer za mlade gojenice. Sestre su na “Betaniji” puno radile pa su puno i molile. Drukčije ne bi ni izdržale. Znale su da bi u suprotnom vrlo brzo mogle postati samo Marte. Opas¬nost je to svagdje, pa i u samostanu. Zato su često dnevno prikazivale Bogu svoje misli, riječi i djela. I ne samo to cijelo svo-

SLIKA S. JULE U CRKVI SV. ANTUNA U STAROM PETROVOM SELU, U KOJOJ JE KRŠTENA I SLIKA SVIH BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 je biče, srce, dušu i tijelo na slavu Božju. Blago onima koji mole, žrtvuju i prikazuju!

I betanijske sestre govorile su Julinoj nećakinji Katici Abianac da ima “divnu tetu”. I stavljale su je za uzor djevojčici. To Katica neće nikada zaboraviti. Pamtit će to cio život. I zapisati.

U prosincu 1932. godine sestra je Jula prisustvovala konferencijama za predstojnice u Sarajevu. Ta su predavanja bila kao neka trajna izobrazba za poglavarice. Konferencije su održavane više puta godišnje. Voditi zajednicu sveta je i odgovorna dužnost i pred Bogom i pred ljudima. Zato su i poglavarice tražile savjeta i pomoći od Duha Svetoga i od svoje uprave. A tko moli i pita, taj ne luta.

U idućem broju: U Marijnu domu na Palama

U GODINJAKU OSNOVANA UDRUGA „BL. S. JULA IVANIŠEVIĆ“

U Godinjaku, filijali staropetrovoselske župe i rodnom selu blažene sestre Jule Ivanišević, jedne od Drinskih mučenica, u nedjelju 15. studenog 2020. godine, održana je osnivačka skupština udruge „Blažena sestra Jula Ivanišević“ Godinjak.

Nakon što je himnom pozdravljena Domovina, molitvu za zagovor Drinskih mučenica Gospodinu je uputio staropetrovoselski župnik Ivan Nikolić. Zatim su pozdravljeni gosti, među njima načelnik staropetrovoselske općine Nikola Denis i predstavnici udruga koje djeluju u Godinjaku – Dobrovoljnog vatrogasnog društva, kulturno-umjetničkog društva, NK „Dinamo“ i stolnoteniskog kluba.

Poslije usvajanja dnevnog reda, o ciljevima i svrsi osnivanja udruge govorio je Tomislav Ivanišević. Rekao je da u mjestu žele osnovati udrugu koja će imati svojstvo pravne osobe, a promicat će prvenstveno duhovnost i pobožnost blaženim Drinskim mučenicama iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, poglavito sestri Juli.

Podsjetio je na 2011. godinu i beatifikaciju Drinskih mučenica u Sarajevu, na svečanost i čin za koji su se u Godinjaku i staropetrovoselskoj župi dugo pripremali kroz brojne aktivnosti, među ostalim, trodnevnicom, kićenjem cijelog sela u slavonskom stilu i hodočašćem na beatifikaciju u sarajevsku Zetru, jer je veliki događaj i čast za selo i Župu imati blaženicu. Kasnije je otkrivena spomen-ploča na kući koja je na mjestu nekadašnje rodne kuće bl Jule. Na inicijativu grupe molitelja iz Godinjaka svake godine u selu se

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 odvija molitveni program od dana rođenja bl. Jule Ivanišević, 25. studenog, do dana mučeničke smrti Drinskih mučenica, 15. prosinca, kada svečanu euharistiju redovito slavi požeški biskup Antun Škvorčević, a sudjeluju i sestre iz Družbe. Zatim, na pročelju župne crkve u Starom Petrovom

TOMISLAV IVANIŠEVIĆ, vjeroučitelj, predsjednik Udruge „Bl. s. Jula Ivanišević“

Selu postavljen je vitraž s likom bl. Jule, u crkvi je njezina velika slika, a nabavljen je i barjak s likom blaženice. U selo počinju hodočastiti štovatelji Drinskih mučenica, pa su vjernici Godinjaka željeli štovanje blažene sestre Jule podići na jednu višu, kvalitetniju razinu. Razmišlja se o izgradnji spomen-kuće blaženice, kao i o crkvi posvećenoj Drinskim mučenicama te o perivoju ispred crkve s kipom bl. Jule. Do sada je osigurano zemljište, dar obitelji Ivošević, a u kupnju kuće i zemljišta obitelji Ivanović uključila se općina Staro Petrovo Selo i načelnik Denis, pa danas sve spomenuto pripada Župi i čini jednu cjelinu. Cijeli prostor je očišćen i spreman za buduće aktivnosti.

Uz promicanje duhovnosti blaženica, u mjestu žele razvijati i volonterstvo i civilno društvo, lokalnu zajednicu, kulturnu baštinu itd. Žele organizirati hodočašća i prihvat hodočasnika, surađivati s Družbom Kćeri Božje ljubavi i sl.

Smatrali su da je za sve to bilo potrebno osnovati udrugu, pa su pripremili i održali osnivačku skupštinu. U opsežnom dnevnom redu, nakon usvajanja Statuta, među ostalim, izabrana su tijela koja će predstavljati udrugu i omogućiti njezin redoviti rad. Za predsjednika udruge „Blažena sestra Jula Ivanišević“ Godinjak jednoglasno je izabran Tomislav Ivanišević, za dopredsjednika Vinko Ivanišević, jedan od tri živa pranećaka blaženice. U Upravni odbor izabrani su Tomislav i Vinko Ivanišević, Mario Čuturić, Ljerka Ivanišević, Ana Akmačić, David Gašparović i Mihaela Vlainić. Nadzorni odbor čine Vlado Pospišil, Zdravko Ivanišević i Antun Topić.

Na kraju osnivačke skupštine, predsjednik Udruge Tomislav Ivanišević zahvalio je na ukazanom povjerenju, a zatim su novoosnovanu Udrugu, njezine članove i vodstvo pozdravili župnik Nikolić i načelnik Denis.

Tekst i slika Višnja Mikić

Časna sestra iz Bosanske Gradiške Josipa Nevistić, žrtva komunističkog progona

Treba ovdje navesti još jednu žrtvu Drugoga svjetskog rata, točnije poraća iz redova duhovnih zvanja rodom iz ove župe. Riječ je o Josipi Nevistić koja je bila redovnica u družbi Klanjateljica predragocjene krvi Isusove (danas Klanjateljice krvi Kristove), ali je u vrijeme rata u nekoj duhovnoj krizi napustila Družbu, jer se željela posvetiti pouci djece i mladeži u vjeri po župama, što je Činila s osobitom ljubavlju i predanjem. Josipa je kćerka Ivana i Kate rođ. Majdandžić, rođena 8. ožujka 1907. u Bos. Gradiški. Prve je redovničke zavjete položila 1921., a doživotne 1931. godine. Na svoju molbu biskupu banjolučkom fra Jozi Gariću od 3. travnja 1944., na čijem području je družba Klanjateljica imala svoje sjedište, dobila je točno deset dana poslije, 13. travnja, „oprost od jednostavnih vječnih zavjeta i to: poslušnosti, siromaštva i sv. čistoće“, što je stupilo na snagu odmah, te je imala napustiti družbu. Iz družbe je istupila 18. travnja 1944., i otada nije više bila članica družbe. Međutim, prema svjedočenju onih koji su je iz tog vremena poznavali, živjela je uzornim životom i sva se posvetila pouci djece i mladeži u vjeri i zauzimanju za siromašne, prije svega brojne obitelji.

Čini se da je neko vrijeme provela u Zagrebu. Budući da tu nije mogla djelovati na nekoj župi, zadnjega dana listopada 1945. otišla je u Djedinu Rijeku u župi Ruševo kod Požege. Imala je lijepe uspjehe u pripravi djece na Prvu sv. Pričest. Nosila je civilnu odjeću, a svi su je zvali „gospodična" Nakon toga je s istim ciljem otišla u Kadanovce u župi Pleternica, gdje je također djelovala s velikim uspjehom. No, komunistima je to bio trn u oku, uhićena je i odvedena u zatvor u Slavonski Brod, ali ju je uspio izbaviti jedan rođak koji je bio partizanski časnik. Vodili su je na saslušanje u Bosnu, u zavičaj. No čini se da nije išla u rodnu Bos. Gradišku, nego u Travnik (čini se da je tamo djelovala kao profesorica prije napuštanja družbe). U kasno ljeto vratila se opet u Djedinu Rijeku pa u susjednom selu Sovski Dol. Odatle su je u predvečerje 3. listopada 1946. odvela dva nepoznata čovjeka u selo Paka prema Đakovu i tu su je u podrumu kuće neke pravoslavke jezivo zlostavljali te iste noći ubili i

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 zakopali u šumi. Odsjekli su joj prste još živoj, a na koncu i glavu. Nakon nekog vremena pronađen je njezin grob, pa su je iskopali i potajno prevezli u Djedinu Rijeku i tu je noću potajno pokopali na seoskom groblju.

U knjizi o povijesti hrvatske provincije družbe sestara Klanjateljica krvi Kristove o Josipi čitamo ovu bilješku: „Sestra Josipa je 1945. nakon napuštanja zajednice, došla u selo Djedinu Rijeku kod Pleternice i tu po privatnim kućama okupljala djecu na vjersku pouku. Činila je to i u još nekim selima, ulije nakon kratkog vremena nestala. Našli su je ubijenu u šumi i zatrpanu kamenjem i zemljom. Vjernici su njeno tijelo prenijeli na seosko groblje u Djedinoj Rijeci i tu ga sahranili.“ O načinu njezine smrti precizira biskup Tomo Vukšić: „Komunisti je zlostavljali i odsjekli joj glavu u podrumu kuće u kojoj je stanovala u župi Ruševo kod Požege u Slavoniji.

Franjka Buturac, vjernica iz Djedine Rijeke, kod koje je s. Josipa stanovala neko vrijeme dok je u tom selu poučavala vjeronauk, svjedoči da je s. Josipa bila vrlo skromna, uzorna života i prava mučenica koja je znala za opasnost koja joj prijeti, ali nije odustajala od svog poslanja poučavanja djece i mladeži u vjeri. Ona svjedoči da je Josipa dan prije svoje smrti provela u intenzivnoj molitvi i bila je posve predana u volju Božju. Po svemu i Josipa spada u red naših nepoznatih mučenika kojima smo dužni čuvati i njegovati spomen. Zaslužila je poseban životopis, pa i da se pokrene postupak za njezinu kanonizaciju.

GROB S. JOSIPE U DJEDINOJ RIJEKI