Digitalna utopija

DIGITALNA UTOPIJA DIGITALNA UTOPIJADIGITALNA UTOPIJADIGITALNA UTOPIJADIGITALNA UTOPIJADIGITALNA UTOPIJADIGITALNA UTOPIJA DIGITALNA UTOPIJA DIGITALNA UTOPIJA

Heideggerovo poimanje stanovanja zasnovano je na konceptu života, a življenje definiše na četverostruki način:

Smrtnici su ljudi. Zovu se smrtnici jer moraju umirati. Smrtnici su ljudi. Zovu se smrtnici jer moraju umirati. Umirati znači, smrt kao smrt podnositi. Samo čovjek Umirati znači, smrt kao smrt podnositi. Samo čovjek umire i to ustrajavajući, dok je još na zemlji, ispod umire i to ustrajavajući, dok je još na zemlji, ispod neba, i dok ostaje pred Bogom. neba, i dok ostaje pred Bogom.

Heidegger, 1954.

Čovjek, smrt, pod nebom (na zemlji), ispred Božanstva. To su četiri termina koja karakteriziraju življenje. Čovjek kao jedino razumno, svjesno i biće sposobno da stvara u cilju stvaranja, na zemlji, svjesno svoje smrti pod okriljem nebeskim, dužno je stati ispred Božanstva.

Prema Heideggeru, stanovanje je spona između građenja kao građenja i življenja kao življenja. Ono zapravo predstavlja građenje svoga života ili življenje svoje gradnje. Stanovanje je neizbježan element koji pravi razliku između pojedinaca i koji predstavlja karakter i osebujnost ljudskog bića, te se može kontekstualizirati time da gradimo svoj karakter i živimo na sebi karakterističan način.

DIGITALNA DIGITALNA DIGITALNA UTOPIJA

Digitalna arhitektura zapravo izuzima tri termina iz Heideggerove definicije. Naime, u digitalnom svijetu nemoguće je umrijeti odnosno nestati, ne postoji granica poput neba i nema digitalnog Božanstva pred kojega je čovjek dužan stati. Na jedan specifičan način čovjek je kreirao digitalni prostor u kojem je on uzvišeni element. Kao Stvoritelj ima neograničenu moć izmjenjivanja tog prostora, a ipak je vezan za realni svijet i može se reći da je stvaranje sebe u digitalnom prostoru zapravo stanovanje suvremenog doba.

Sabiranje znači, po jednoj staroj riječi našeg jezika Sabiranje znači, po jednoj staroj riječi našeg jezika ‘stvar’. Most jest - i to kao spoznato sabiranje četvor-‘stvar’. Most jest - i to kao spoznato sabiranje četvorstva - neka stvar (njem. Ding). stva - neka stvar (njem. Ding).

Tako onda ne dolazi tek most da stoji na jednom Tako onda ne dolazi tek most da stoji na jednom mjestu (njem. Ort), nego se pred samim mostom mjestu (njem. Ort), nego se pred samim mostom zameće tek (njem. entsteht) neko mjesto. Most je zameće tek (njem. entsteht) neko mjesto. Most je neka stvar što sabire četvorstvo; sabire, pak, na neka stvar što sabire četvorstvo; sabire, pak, na određen način, i to tako da četvorstvu dopušta jedno određen način, i to tako da četvorstvu dopušta jedno sjedište (njem. Statte). Iz ovog sjedišta (njem. Statte) sjedište (njem. Statte). Iz ovog sjedišta (njem. Statte) određuju se površine i putevi kroz koje se prostor određuju se površine i putevi kroz koje se prostor oblikuje. oblikuje.

Kada mi sada - svi mi - odavde mislimo na stari most Kada mi sada - svi mi - odavde mislimo na stari most u Heidelbergu, onda upućivanje mišljenja (njem. u Heidelbergu, onda upućivanje mišljenja (njem. Hindenken) ka nekom mjestu nije puki doživljaj ovdje Hindenken) ka nekom mjestu nije puki doživljaj ovdje prisutnih osoba; štaviše, pripada biti našeg pomi-prisutnih osoba; štaviše, pripada biti našeg pomišljanja na pomenuti most da ovo pomišljanje u sebi šljanja na pomenuti most da ovo pomišljanje u sebi prinosi daljinu ovom mjestu. Mi odavde smo tamo prinosi daljinu ovom mjestu. Mi odavde smo tamo kod mosta, a ne nešto pri nekom sadržaju predstave kod mosta, a ne nešto pri nekom sadržaju predstave u svesti. u svesti.

Heidegger, 1954.

DIGITALNA DIGITALNA DIGITALNA 87

Heideggerovo razumijevanje jedinstva kroz metaforu mosta može se razumjeti kao tačka u kojoj se susreću dvije stvari i postaju jedno, a jedinstvenim se može smatrati sama lokacija. Tom analogijom zaključujemo da most kao jedinstvo pravi sponu između jedinstvenosti. Sa lingvističke strane gledano, riječ jedinstvo (eng. unity) nosi isti korijen kao i riječ jedinstvenost (eng. uniqueness). Stoga o tome možemo razmišljati na način da je svako jedinstvo jedinstveno.

Digitalni svijet svoju jedinstvenost ogleda u svom jeziku, binarnom jeziku, i njegovo je jedinstvo zapravo sačinjeno u tome. Oslanjajući se na metaforu Heideggera, tačka susretanja između realnog i digitalnog svijeta bila bi izmijenjena realnost. Možemo reći da digitalni arhitektonski projekt i izgrađeni objekat predstavljaju jedinstvo misli i ideje stvaraoca.

Odnos čovjeka prema mjestima (njem. Odnos čovjeka prema mjestima (njem. Ortten) i Ortten) i kroz mjesta prema prostorima počiva u stanovanju. kroz mjesta prema prostorima počiva u stanovanju. Odnos čovjeka i prostora nije ništa drugo nego, bitno Odnos čovjeka i prostora nije ništa drugo nego, bitno kazano, stanovanje. kazano, stanovanje.

Gradnja je proizvodnja takvih stvari. Njena bit Gradnja je proizvodnja takvih stvari. Njena bit počiva u tome da ona odgovara vrsti ove stvari. počiva u tome da ona odgovara vrsti ove stvari. Te stvari su mjesta koja dopuštaju prostore. Stoga Te stvari su mjesta koja dopuštaju prostore. Stoga je gradnja, budući da uređuje mjesta, osnivanje i je gradnja, budući da uređuje mjesta, osnivanje i slaganje prostora. slaganje prostora.

Heidegger, 1954. Digitalno, kako se danas poima, nema definisan kraj i prostor. Međutim, u digitalnom možemo pronaći lokaciju i potom iz nje definisati obrise jednog prostora u odnosu na sveobuhvatni digitalni prostor. Kao što sam Heidegger definiše, spona između čovjeka i prostora je stanovanje. Može li se čovjekovo postojanje u digitalnom prostoru također smatrati stanovanjem? Ovakvo definisanje ne utiče na razumijevanje digitalnog prostora, ali ga dopunjava i daje mu karakteristike ljudskog oblika, daje mu nepredvidivost. U svijetu koji teži potpunoj digitalizaciji, čovjek bi mogao zadržati DIGITALNA UTOPIJA DIGITALNA UTOPIJA DIGITALNA UTOPIJA DIGITALNA UTOPIJA ono što čini njegov karakter, njegov bitak, i u digitalnom prostoru.