Zabranjeno je svako kopiranje tekstova ili oglasa iz ove publikacije bez pismenog odobrenja izdavača.
Sve cijene proizvoda izražene u časopisu su informativnog karaktera. Uredništvo ne snosi odgovornost za eventualna odstupanja.
ROBOTSKA KOSILICA AUTOMOWER
Već 30 godina Automower je savršeno rješenje za hotele, kampove, apartmane i druge objekte u turizmu. Može se prilagoditi svim vrstama travnjaka i raditi bez obzira na vremenske uvjete, osiguravajući uvijek uredan i privlačan okoliš za vaše goste.
Automower je izuzetno tih i neće ometati vaše goste, ali će istovremeno pružiti optimalno održavanje travnjaka. Uz robotsku kosilicu Automower možete biti sigurni da će vaši gosti uvijek uživati u prekrasno održavanom okolišu bez napora, buke ili ispušnih plinova.
četiri hrvatska zaštićena pršuta: dalmatinskog, drniškog, krčkog i istarskog
89 NOVI HOTELI
Pred početak sezone otvoreno je nekoliko novih objekata od Opatije do Paga
104 HÔTEL DE HORLOGERS
Iskorak švicarske manufakture luksuznih satova
Audemars Piguet prema hotelijerstvu
116 POSEBNI MUZEJI
Najpopularniji hrvatski muzeji prema ocjenama posjetitelja, koji ih vole jer su totalno drukčiji
Bakarske prezidi danas su spomenik kulture, krajolik koji je u potpunosti oblikovan ljudskom rukom. Nekada su na njima bili smješteni vinogradi od čijeg se grožđa još u 19. stoljeću radio pjenušac Bakarska Vodica. Danas je obnovljen vinograd Takala i ponovno se proizvodi pjenušac, a o vinogradima i vinu brinu članovi PZ Dolčina, čija je želja stvaranje turističkog proizvoda koji uključuje organizirane posjete vinogradu i kušaoni str. 58
Foto: Adriano
Požarić
SHADE SAUNA
dizajnirana za toplinu doma, prilagođena za turizam.
Kolekcija SHADE branda Starpool besprijekorno se stapa sa svakom prostorijom u kući i ne zahtjeva poseban prostor za tehniku. Najkvalitetniji materijali, vrhunska izrada i visoka tehnologija upravljanja putem aplikacije na smart uređajima.
U dizajnerskoj kolekciji SHADE dolazi finska sauna, parna kupelj i tuš.
STARPOOL - SINONIM ZA LUKSUZ, UDOBNOST I VRHUNSKU KVALITETU U SVIJETU WELLNESSA.
info@spa2o.com
SEZONA U PUNOM ZAMAHU
Pred vama je novi, ljetni broj časopisa kojeg smo pripremili za najživlji dio godine. Iako mnogi komentiraju da sezona nije na 100%, moramo priznati da oni koji su ove sezone ponudili višu kvalitetu uz razumnu cijenu bilježe znatno bolju popunjenost u odnosu na prošlu godinu. Mnogo bolju od onih koji su povećali cijene (malo previše) uz zadržavanje iste razine usluge i sada traže nove goste s Last Minute oglasima na društvenim mrežama i rezervacijskim platformama. Kada smo već kod brojki, mnogi su ove godine naglasili jednu veliku istinu kvalitetnog i održivog turizma. Cilj nije primarno brojati noćenja i povećanje broja turista kako bi se prikazivali bolji rezultati. U posljednjih nekoliko godina povećanje kapaciteta, od hotela, preko kampova pa do kuća za odmor više ne prati nikakvu razumnu krivulju, stoga brojke noćenja nisu usporedive s prošlogodišnjima, posebice s onima iz 2019. godine kada smo imali puno manje kapaciteta nego u sezoni 2024. Prave brojke u turizmu su nešto drugo. Oni koji se najduže bave turizmom i bilježe najbolje rezultate, najviše obraćaju pažnju na dva najvažnija parametra: popunjenost i prihod. To su prve dvije brojke koje svaki hotelijer pogleda ujutro na svom mobitelu, kako bi znao kako mu dan zaista počinje.
No, u turizmu postoji još jedan podatak koji nije čista brojka i vrlo rijetko se prikazuje u moderno vrijeme rezervacija putem internetskih portala i rezervacijskih sustava. Sjećam se susreta s vlasnikom manjeg obiteljskog hotela prije nešto više od petnaest godina, dok su mnogi pisali rezervacije u bilježnicu i označavali ih na rezervacijskom racku (Stranica 102.). U tom hotelu, na recepciji na zidu, vlasnik je fluorescentno žutom i narančastom bojom podcrtavao određene goste. Na pitanje što to znači, vlasnik je odgovorio da mu je san da jednog dana svi gosti budu podcrtani fluorescentnim flomasterom. Fluorescentno žuto su bili gosti koji dolaze drugi ili treći put, dok su fluorescentno narančasto bili gosti koji dolaze već četvrti put ili više.
Ovakav pristup prema gostima koji se vraćaju hotelijeru (i restorateru) daje puno više sigurnosti, mira i vremena za bolju organizaciju. Samim time, mogućnost veće zarade uz minimalno dizanje cijena koje stalni gosti razumiju. Upravo su naši stari gosti i poslovni partneri putem kojih ti isti gosti dolaze jedna od važnijih tema kojima se stalno vraćamo. Nažalost, neka nova vremena, turizam poslije pandemije, nove tehnologije kao i nove generacije gostiju donose i neke manje vesele priče koje su postale dio turističke svakodnevnice i tiču se upravo vjernih gostiju i poslovnih partnera.
Vijest koja se proširila među turističkim profesionalcima, a prošla je široj javnosti ispod radara, je da je 4. lipnja njemačka FTI grupa pokrenula stečaj. Glavni razlog navode vrlo loš booking za sezonu 2024., uz povećano potraživanje avansa od strane velikog broja dobavljača (hotelijera, prijevoznika, partnera). Ako uzmemo u obzir da se radi o jednom od najvećih europskih touroperatora koji je dosta radio i s hrvatskim hotelijerima, jasno je da se u turističkom businessu Europe događa nešto veće, čak i duboko u temeljima. Možda neka ovo ipak
ostane tema za ozbiljnije razgovore ove jeseni na konferencijama i kongresima (i u sklopu sajma HoReCa Adria od 24. do 26. listopada u Zagrebu). Možda ne na pozornici, javno, jer tamo ćemo se sigurno najviše hvaliti, ali svakako uz kavu prije prezentacija ili uz čašu (preskupog) vina na kraju dana. Za nas, sada u jeku turističke sezone, ostanimo na razmišljanjima da se turizam mijenja, ne samo površinski već i duboko u korijenima, ali da su prave vrijednosti gosti koji se vraćaju. U hotel, restoran, na istu plažu. Na nama je da taj hotel, restoran, kamp, plaža i kuća za odmor budu još bolji. Bar malo bolji.
U svjetlu toga da budemo malo bolji, pripremili smo priču o hrvatskim zaštićenim pršutima (stranica 66.) koji su zaista bolji iz godine u godinu. Od istarskog i krčkog, do dalmatinskog i drniškog. Vrijedi ih probati, ponuditi i preporučiti jer su u posljednjih nekoliko godina prošli put od tradicionalnih receptura, preko tehnološkog usavršavanja i dorade recepture, te su stasali u proizvode kojima se možemo ponositi. Posebice s onim najboljima. Ako se još jednom vratimo u vrijeme hrvatske gastronomije prije dvadesetak godina, svaki ozbiljan pladanj finger fooda u restoranu imao je i rolicu pršuta zamotanu u dinju. Spoj pršuta i slatke dinje bio je tada simbol ekskluzivnosti. Ovo ljetno voće uz lubenicu jedno je od izvornih voća koje kao da je nestalo u pravoj gastronomskoj ponudi. Više ga ni uz pršut ne nudimo. Za sve one koji žele osvježiti svoje goste uz dinju i lubenicu, pripremili smo mali prilog ovim dvjema tikvama (tikve su, u stvari, voće) i vjerujemo da ćete pronaći ono nešto malo više da razveselite svoje goste (stranica 48.).
Za kraj ovog ljetnog broja, donosimo mali prilog o novim i obnovljenim hotelima uz predstavljanje dviju različitih vizija budućnosti hotelijerstva Europe. Prva je ona švicarska, ekskluzivna i savršena u originalnosti. Hôtel des Horlogers - hotel urara, kojeg je otvorio jedan od najpoznatijih urara, Audeumars Piguet (stranica 104.). Prikaz je to kako razmišljaju neki drugi koji se upuštaju u hotelijerstvo. Prije svega originalno i održivo. S druge strane europskog hotelijerstva imamo još jednu priču. Priču o hotelskom lancu Zleep koji je nastao prije svega nekoliko godina u Danskoj i predstavlja pomak prema izvornoj i kvalitetnoj usluzi uz razumnu cijenu i, naravno, održivost. Ovdje ne govorimo o pretjerano jeftinom smještaju uz ustupke koje gosti ne žele. Zleep hotel govori o povratku prema onom najvažnijem u hotelijerstvu, krevetu i doručku.
Oba puta razvoja su ispravna. Onaj švicarski, luksuzan i jedinstven, ali i onaj danski, skandinavski jednostavan i decentan, ali savršen. Oba imaju svoje goste koji su spremni platiti postavljenu cijenu. Jasno je da trebamo razvijati turizam u kvalitetnom smjeru jer dolaze nova turistička vremena, ona bez njemačkog FTI-a i s novim generacijama. Ali u kojem se smjeru treba razvijati, ostaje na vama koji turizam živite, radite i o njemu razmišljate 24/7. Želim vam što bolju turističku sezonu i da ove jeseni još više razmišljate o novim koracima kako biste ponudili još bolju uslugu i opravdali visoke cijene našim starim, dobro poznatim gostima. A možda i nekim novim.
Adriano Požarić, urednik
Bambino sanitarne pregrade | Aquarius
Hoće li turistička 2024.
REKORDNA?
Europska turistička industrija bilježi snažan oporavak u prvim mjesecima 2024. godine. Oporavak je uglavnom potaknut snažnim međuregionalnim putovanjima iz Njemačke, Francuske, Italije i Nizozemske, kao i potražnjom iz SAD-a, najvažnijeg udaljenog tržišta za Europu – ovo su podaci iz najnovijeg izvješća „European Tourism Trends & Prospects“ koje je objavila
Europska komisija za putovanja (ETC). Unatoč inflaciji i geopolitičkim nesigurnostima, potražnja za putovanjima ostaje snažna. Predviđa se da će potrošnja na putovanja u Europi u 2024. godini dosegnuti 742,8 milijardi eura, što je povećanje od 14,3% u odnosu na 2023. godinu, a rast se može pripisati inflaciji i promjenjivim preferencijama putnika.
Miki Bratanić:
Svako ljeto turisti iz cijelog svijeta hrle na ulice Pariza, no ove godine pridružit će im se putnici koji dolaze posebno zbog Olimpijskih igara, koje će se održati od 26. srpnja do 11. kolovoza. Uz svojih 12 milijuna stanovnika, Pariz se sprema i za tri dodatna milijuna tijekom Olimpijade, a prema procjenama koje je objavio Euromonitor International, to će povećati turističku potrošnju za 4 milijarde eura. Olimpijski posjetitelji troše više od
Knjiga „Priča o konobi“ autorski je projekt Mikija Bratanića koji kroz prizmu nekadašnje težačke konobe predstavlja običaje, tradiciju i baštinu Dalmacije, Hrvatske i Mediterana. Konoba obitelji Bratanić u Vrbanju na otoku Hvaru, koja je ishodište ove priče, nije restoran, već mjesto za ćakulu gdje se može osjetiti nekadašnji stil dalmatinskog i mediteranskog načina življenja. Kako sam autor voli naglasiti – ona nije konoba konobara, nego konoba težaka.
Nova „Knjiga o konobi“ kompilacija je dviju prethodno objavljenih knjiga „Konoba“ i „Priča o konobi“, a prevedena je i objavljena i na engleskom jeziku.
uobičajenih turista, a najviše će profitirati pružatelji smještaja. Kratkoročni najam igrat će ključnu ulogu zbog veće fleksibilnosti kapaciteta u odnosu na hotele, a Pariz će implementirati koncept „Igre u gradu“ s ključnim događajima u blizini najpoznatijih znamenitosti poput Eiffelovog tornja, palače Versailles i Champs-Élyséesa. Ovo će utjecati na muzeje i kulturne znamenitosti, dok će organizatori turističkih tura biti ograničeni zbog zatvaranja ulica.
PREPORUKA
FESTIVAL LEVANDE
Grablje već 16 godina svakog ljeta priča priču o lavandi ili – kako se lokalno kaže – levandi. Lijep je to primjer valorizacije lokalne tradicije i povijesti, koji stvara zanimljiv i autentičan turistički proizvod. Naime, još davne 1862. u Grablju je osnovana Ružmarinska zadruga, prva takva ne samo na Hvaru, već i u Hrvatskoj, a 1902. godine otvoren je i pogon za preradu eteričnih ulja. Iako će mnogi pomisliti kako lavanda u Grablju uspijeva sama od sebe, to nije slučaj, već se ona sustavno uzgaja od 1928. godine. Jedan od pionira uzgoja bio je Bartul Tomičić, slijedili su ga i brojni sumještani, pa je Grablje početkom 20. stoljeća bilo najveći proizvođač i izvoznik
lavandina ulja. Hommage ovoj priči o lavandi danas predstavlja Festival u organizaciji Udruge Pjover, s bogatim programom koji uključuje prezentaciju tradicionalnog destiliranja lavande, izložbe, radionice, koncerte. Posjetitelji imaju priliku uživati u proizvodima od lavande, kušati domaće specijalitete te sudjelovati u radionicama suhozida.
Posebna atrakcija Festivala je destilacija lavande na starom stoljetnom postrojenju, a program uključuje edukacije, predavanja, projekcije, poetske nastupe i kazališne predstave, sve u cilju očuvanja i promicanja kulturne baštine otoka. Ove je godine Festival održan od 12. do 13. srpnja.
Iz povijesti MINIBAR
U HOTELSKIM SOBAMA
Minibar, danas uobičajena pogodnost u hotelskim sobama diljem svijeta, ima zanimljivu povijest koja započinje u Hong Kongu 1974. godine. Inovacija je pripisana Robertu Falkenbergu, tada generalnom direktoru hotela Hong Kong Hilton.
Ideja o minibaru proizašla je iz želje za povećanjem udobnosti gostiju i istovremenim povećanjem prihoda od prodaje pića, pa je tako Falkenberg odlučio instalirati male hladnjake napunjene pićima i grickalicama u svaku sobu hotela. Ova usluga omogućila je gostima da uživaju u osvježenju bez potrebe da napuštaju svoju sobu.
Inovacija se odmah pokazala izuzetno uspješnom – prihodi od prodaje pića u Hong Kong Hiltonu porasli su za nevjerojatnih 500% nakon uvođenja minibara, a ovaj eksperiment brzo je privukao pažnju drugih hotelskih lanaca, koji su i sami ubrzo počeli uvoditi minibarove u sobe.
Do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, minibar je postao standardna oprema u luksuznim hotelima, a do osamdesetih postao je uobičajen u gotovo svim vrstama hotelskih objekata. Prošao je različite faze prilagodbe i poboljšanja, uključujući dodavanje sigurnosnih mehanizama za kontrolu pristupa alkoholu te automatske sustave za naplatu.
Foto:
Pjover
IZLOŽBA
ČA DELAMO KAD NIŠ NE DELAMO
Ako želite svoje goste uputiti da pogledaju nešto originalno, prijedlog je da izložba koja je do 30. studenog ove godine postavljena u Pazinskom kaštelu. Pod imenom „Ča delamo kad niš ne delamo“ odnosno „Što radimo kad ništa ne radimo“, izložba prikazuje kako se u Istri provodi slobodno vrijeme. Tako se može pogledati kako su svoje slobodno vrijeme provodili naši djedovi i bake, kada su ga uopće imali, i kako se sve to danas promijenilo pod utjecajem potrošačkog društva i razvoja moderne tehnologije.
Što radimo kada ništa ne radimo je priča o aktivnostima kojima se ispunjava(lo) slobodno vrijeme u Istri
SCENIC EXPERIENCE letovi helikopterom
Istra je za sezonu pripremila novi turistički proizvod namijenjen luksuznom segmentu, a pokrenula ga je Turistička zajednica Istre s partnerima: Vinarijom Rossi iz Vižinade, Cantinom Saints Hills iz Višnjana i Meneghetti Wine Hotel & Winery iz Bala.
Radi se o ponudi ekskluzivnog obilaska Istre helikopterom, koja će biti dostupna tijekom cijele sezone, odnosno od 27. svibnja do 31. listopada ove godine.
Vinarija Rossi u Bajkinima kod Vižinade je baza gdje je helikopter stacioniran, a osim Rossija, i ostale vinarije na svojim imanjima raspolažu vlastitim heliodromom.
Scenic experience – Sightseeing flight usluga pruža mogućnost panoramskih letova u trajanju od 20 do 60 minuta tijekom kojih će se obilaziti znamenitosti i srednjovjekovni gradići, obala i unutrašnjost. U ponudi su i „Destinacijski paketi“ koji uključuju i posjete istarskim destinacijama kao što su Motovun, Buzet, Pula, Grožnjan, Rovinj, ali i posjet atrakcijama u drugim hrvatskim županijama. Inače, helikopter je u vlasništvu austrijske tvrtke Heli Salzkammergut iz Bad Ischla, a model koji će letjeti po Istri je Bell 206 Jet Ranger – jednomotorni laki višenamjenski helikopter s pet sjedala, odnosno za četiri putnika.
AKTUALNO
HRVATI I PUTOVANJA
Stanovnici Hrvatske su protekle, 2023. godine na višednevna putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu potrošili gotovo 2,2 milijarde eura, a na jednodnevnim putovanjima 387 milijuna eura, podaci su DZS-a, koji pokazuju i da oko 51 posto stanovnika nije uopće putovalo zbog nedostatka novca. Hrvatski građani su tako na višednevnim privatnim i poslovnim putovanjima po Hrvatskoj i u inozemstvu u 2023. prosječno po putovanju trošili oko 386 eura ili oko
68 eura po danu. Od ukupnih 5,7 milijuna njihovih višednevnih putovanja (s dva i više noćenja), pet milijuna bilo je privatnih, na kojima su građani ukupno potrošili 1,7 milijardi eura, od čega 921 milijuna eura na 3,2 milijuna putovanja po Hrvatskoj, a 815 milijuna eura na 1,7 milijuna putovanja u inozemstvu, i to najviše u BiH, zatim u Italiji, Sloveniji te Njemačkoj i Austriji.
Premium usluga za goste koji traže više
KOMPLEKS KUPARI
konačno pred realizacijom
Kompleks Kupari, smješten pokraj Dubrovnika, od Domovinskog rata stoji prazan i devastiran. Pitanje obnove i turističkog razvoja ovog prostora povlači se još od 2013. godine, a nedavno je Općinsko vijeće prihvatilo izmjene Urbanističkog plana uređenja Kupari I, čime je otvoren put za realizaciju projekta Kupari Dubrovnik Resort. Arhitektonski studio 3LHD predstavio je na svojim stranicama vizualizacije budućeg luksuznog kompleksa, koji uključuje rekonstrukciju pet povijesnih hotela - Kupari, Pelegrin, Goričina I. i II., te hotela Grand, ukupnog kapaciteta oko 400 kreveta. Hotel Grand bit će središnji dio kompleksa, obuhvaćajući spa sadržaje, specijalni restoran i kongresnu dvoranu. Pomoćni sadržaji i servisni prostori bit će smješteni u stražnjim objektima kako bi se odvojili od glavnog dijela kompleksa, a
Kompleks Kupari trebao bi nakon obnove imati hotel s pet zvjezdica, a u sklopu će biti i apartmani te vile
Vizualizacija: 3LHD
čitav će se kompleks prostirati na više od 170 tisuća kvadrata prostora. Postojeći hoteli bit će obnovljeni prema visokim standardima, pri čemu će s jedne strane biti hotel s pet zvjezdica, a s druge 32 apartmana i 4 vile. Projekt posvećuje veliku pažnju očuvanju prirodnog okoliša i kulturne baštine, kombinirajući tradicionalne elemente s modernim luksuzom, stvarajući tako harmonično okruženje koje poštuje povijest i prirodni ambijent. Investitor u veliki turistički kompleks je singapurska tvrtka HPL, a Studio 3LHD je
objavio kako je sada otvoren put za sljedeću fazu realizacije projekta – ishođenje lokacijske dozvole.
Dostupan u tri različite veličine (M, L, XL), Igloo će se savršeno uklopiti u svaki prostor.
IGLOO CANNOPY
Ljeto je stiglo, a s njim i topli dani koji pozivaju na uživanje na otvorenom. Vaša terasa pruža prekrasan pogled koji vaši gosti ne bi trebali propustiti. Igloo je idealno rješenje za stvaranje privlačnog i ugodnog ambijenta tijekom ljetnih mjeseci.
Vaša terasa hotela, restorana ili kafića s Igloo-om može postati omiljeno mjesto za opuštanje. Igloo nudi elegantnu, ljetnu atmosferu s poliesterskom pique tkaninom koja ima vodoodbojni premaz, pružajući zaštitu od iznenadnih ljetnih kiša. S vodoodbojnim tekstilom, sjenovitim zaslonom i privatnošću, vaši gosti mogu uživati u 360° pogledu i u najtoplijim danima.
Bez bojazni, kada ljetna sezona završi, navlake se mogu promijeniti te se Igloo može nastaviti koristiti u hladnijem periodu. Tako će vaša terasa biti privlačno mjesto tijekom cijele godine, bez obzira na vremenske uvjete.
Ideal Plus d.o.o. | Huzjanova Ul. 40, 10000 Zagreb +385 1 3356 205 | www.idealplus.hr
U fokusu Slatke Istre je devet vrsta tradicionalnih istarskih kolača, a kako se radi o nečem posve specifičnom ovaj je događaj posebno zanimljiv stranim turistima
DOMAĆI DESERTI I OBIČAJI
SLATKA ISTRA U VIŽINADI
VIŽINADA 14.8.
Još od 1994. godine u Istri se održava manifestacija koja u fokus stavlja tradicionalne domaće kolače ne samo s područja Vižinade, već i iz cijele Istre – kako bi se oni sačuvali od zaborava, ali i predstavili turistima koji na radionicama mogu naučiti kako se oni rade
FLidija Brdarić, direktorica Turističke zajednice Vižinada
ritule, kroštule, cukerančići, paština, pandešpanja, pince, breskvice, bucolaj i povetica. Sve su to tradicionalni istarski kolači koje Turistička zajednica Vižinade već 30 godina prezentira domaćima i gostima, kroz niz događanja koja se uvijek odvijaju točno 14. kolovoza, dan prije Velike Gospe. – Sve je krenulo na inicijativu Drage Orlića, književnika i publicista iz Istre, 1994. godine kada nastaje Kroštulijada. Već sljedeće godine interes pokazuju i autorice kolača van Vižinade te 1997. Kroštulijada postaje Slatka Istra. Tendencija je bila probuditi ljubav kod mlađih generacija i zainteresirati ih za tradiciju, kako naši stari istarski recepti ne bi ostali zaboravljeni – rekla nam je direktorica Turističke zajednice općine Vižinada Lidija Brdarić, koja stoji iza organizacije Slatke Istre.
U manifestaciju je uključen veliki broj domaćica koje pripremaju slastice diljem Istre, a zatim ih dopremaju u Vižinadu na ocjenjivanje, da bi ih kasnije posjetitelji mogli vidjeti u izložbenom dijelu.
– Kolači se izlažu u našoj Sportskoj dvorani, a zatim prodaju u humanitarne svrhe. Prateći
program manifestacije, osim glazbenog, uključuje i izložbu vina i maslinovih ulja lokalnih proizvođača. Posebno je zanimljivo ocjenjivanje, gdje se ocjenjuje devet vrsta tradicionalnih istarskih kolača (fritule, kroštule, cukerančići, paština, pandešpanja, pince, breskvice, bucolaj i povetica). Osim toga, nastojimo predstaviti i tradicionalni kolač iz određenog kraja Istre koji ne ulazi u konkurenciju za natjecanje – pojasnila je Lidija te se osvrnula i na činjenicu da manifestacija privlači sve više turista u Vižinadu. – Gostima je jako zanimljivo vidjeti koji su to tradicionalni kolači Istre, a kako bi o njima naučili više, u Interaktivnom centru za posjetitelje Maraston imamo demonstraciju izrade određenog kolača, koju održavaju naše vrijedne domaćice i sudionice Slatke Istre. K tome, tu su i praktične radionice na kojima svi mogu sudjelovati – kaže Lidija. Slatka Istra svake godine donosi neke novosti u programu, a u realizaciji sudjeluje dvadesetak volontera te partneri, a dijelom se financira kroz potporu HTZ-ova Fonda za turistički nedovoljno razvijena područja i kontinent.
Foto: Sebastijan Skoko
Podignite objekt na novu razinu s našim bazenskim rješenjima i pružite nezaboravno iskustvo svojim gostima.
Vodeći hrvatski distributer
PRODAJNI PROGRAM
· Bazeni, bio-bazeni i jezera
· Fontane
· Filterski materijali i priprema vode
USLUGE
· Projektiranje
· Inženjering
· Tehnička podrška
· Servis
· Proizvodnja
POREČ 9. - 15. 9.
TUNALICIOUS STREET FOOD FESTIVAL
Nakon što prođu ljetne gužve, ponuda u Poreču i dalje je usmjerena na privlačenje novih ili pružanje dodatnih sadržaja gostima koji već borave u destinaciji, a jedan od onih evenata koji uvijek pogode ukus publike je Street Food Festival posvećen tuni. Pod imenom Tunalicious festival je pokrenut još 2015. godine, a danas je narastao u kompleksniji event koji se organizira po sistemu za svakog ponešto, i odličan je primjer sinergije u destinaciji, gdje su, osim Valamar Riviere kao glavnog sponzora, uključeni i Turistička zajednica te Grad Poreč, dok je za samu realizaciju i organizaciju zadužena agencija MPG iz Zagreba. Ove godine Festival se održava od 9. do
Foto: Tunalicious
15. rujna, a osim klasične ponude street fooda uključuje i ekskluzivniji Spinnaker Gourmet Stage, Restaurant Week te atraktivan big game fishing. U street food varijanti mogu se probati zanimljivi burgeri i razni sitni zalogaji, vitello tonnato, tacosi, sushi, uz ponudu slastica i craft piva. Tijekom Tuna Restaurant Weeka desetak porečkih restorana nudi kreativne menije po promotivnim cijenama, dok je u Valamarovu restoranu Spinnaker u ponudi jelovnik od pet sljedova na bazi tune. Kroz organizaciju koncertnog dijela, velika se pažnja posvećuje odabiru izvođača, pa tako Poreč postaje pravi mali centar svijeta tune, čime se na neki način i zaključuje glavni dio sezone.
TUNA RESTAURANT WEEK od 9. do 15. 9. BIG GAME FISHING 11. do 14. 9.
SPINNAKER GOURMET STAGE 12. 9.
STREET FOOD FESTIVAL 12. do 14. 9.
Profesionalni način označavanja proizvoda plastičnim karticama
Pobrinite se za privlačan izgled i bolju percepciju proizvoda na vašim prodajnim policama
• poboljšajte učinkovitost i produktivnost
• povećajte prepoznatljivost vašeg brenda
• oznake sukladne sa standardima higijene i regulativama
• plastična kartica kao inovativno rješenje.
Cjelovito rješenje za označavanje proizvoda plastičnim karticama
Edikio rješenje nudi vam sve što trebate za brzo i učinkovito stvaranje privlačnih cjenovnih oznaka na prodajnim mjestima.
1. Profesionalna programska oprema za oblikovanje kartica
2. Pisač visokih performansi
3. Potrošni materijal i stalci.
Iskoristite sve mogućnosti, koje pruža pisač plastičnih kartica.
INVESTICIJA, KOJA SE VRAĆA
Evolis pisačima možete ispisati i plastične kartice za druge namjene; oblikujete imenske kartice za zaposlene, darovne bonove, kartice vjernosti, VIP kartice, pozivnice i sl. te tako još brže vratite svoju investiciju.
STARI GRAD (HVAR) 19. - 22. 9.
DANI U VALI
Dani u vali bijenalna su manifestacija koja naglasak stavlja na kvalitetu programa te uključuje događanja na moru i na kopnu i tako privlači sve više gostiju izvan same glavne sezone
Pripremila: Barbara Požarić
Kada je 2016. godine obilježeno 2400 godina od postojanja Starog Grada na otoku Hvaru, bila je to prilika da se pokrene manifestacija koja će promovirati tradiciju i pomorsku baštinu, biti jedinstvena i autentična, no usmjerena šire od tek lokalne priče.
Turistička zajednica i gradska uprava snage su udružili s Udrugom Cronaves, tada već niz godina aktivnoj na promociji hrvatske maritimne baštine na festivalima diljem Europe i nastao je hvaljeni projekt Dani u vali.
NA MORU I NA KOPNU. Riječ je o bijenalnom projektu koji se ove godine održava po peti put, kontinuirano raste te postaje razlog za posjet Starom Gradu i izvan same glavne sezone.
– Od početka, Dani u vali imaju snažan turistički zamašnjak, privlače turiste ne samo u
Stari Grad već i u druge destinacije na otoku i sve je više onih koji upravo u vrijeme održavanja rezerviraju svoj boravak u hotelima i obiteljskom smještaju. Kontinuirano ulažemo u manifestaciju i posjetitelji to prepoznaju –rekao nam je predsjednik Udruge Cronaves, Plamenko Bavčević.
Dani u vali tijekom četiri dana imaju dvije vrste programa: onaj na moru i onaj na kopnu. Morske aktivnosti uključuju promotivne plovidbe starim jedrenjacima kojih bude desetak uz šezdesetak manjih brodica, a turisti se mogu ukrcati na svaku od njih i sudjelovati u plovidbi. Tu je i jedriličarska regata kao i veslačka utrka, a posebno je atraktivan Ples jedara i svjetla.
– Kada smo krenuli s organizacijom Dana u vali pokušali smo na neki način implementirati sve ono što smo vidjeli na sličnim festivalima diljem svijeta. Originalni smo bili u Plesu
jedara i svjetla, gdje u večernjim satima osvijetljeni brodovi plove u vali, uz biranu glazbu, što je poseban doživljaj – kaže g. Bavčević.
IZVAN LOKALNIH OKVIRA. No program na kopnu ne zaostaje za onim na moru. Osim nastupa folklornih ansambala, tu su i koncerti klasične glazbe te koncerti poznatih izvođača, kao i radionice. – Veliku pažnju posvećujemo odabiru izvođača i općenito konceptu. Želimo održati visok nivo manifestacije i držati smjer kulturnog turizma, jer smatramo da je to najbolji put za destinaciju. Osim glazbenog programa, tijekom Dana u vali se održavaju i tematske izložbe, zanimljive radionice o starim alatima i zanatima, ali i primjerice kako vezati nautičke čvorove – rekao nam je g. Bavčević koji je ponosan i na činjenicu da su danas prepoznati ne samo u Hrvatskoj, već i šire:
Sve ono što je pomorstvo na Jadranu i šire može se vidjeti na starigradskoj manifestaciji
Plamenko Bavčević, predsjednik Udruge Cronaves koja je odgovorna za realizaciju Dana u vali
– Na Jadranu imamo sličnih manifestacija, no veseli nas što smo uspjeli izaći izvan lokalnih okvira i pokazati širu sliku hrvatske maritimne baštine, pa se ovdje mogu vidjeti sva hrvatska plovila: od batane do neretvanske lađe. Osim toga, odvijaju se i brojni okrugli stolovi, što manifestaciji daje znanstveno-edukativni karakter.
Svake godine na Danima u vali gostuju inozemni novinari, dolaze brojni gosti iz europskih zemalja koji ovdje predstavljaju svoje pomorske tradicije, a tu je i zemlja-partner. Na prethodnom je izdanju to bila susjedna Slovenija, dok će ove godine to biti Kraljevina Nizozemska. Vjerujemo da odjek ovog festivala medijski i marketinški sigurno neće izostati, te veseli vidjeti kako će se ova hvalevrijedna manifestacija dalje razvijati u godinama koje dolaze –predstavljajući tradiciju za moderne goste i nove generacije.
Foto: Cronaves
Najveći skup struke
DANI TURIZMA U OPATIJI
Ove godine Opatija obilježava veliki jubilej, 180 godina turizma, pa će se tako i završna svečanost Dana turizma održati u gradu koji se s pravom naziva Kraljicom turizma. Riječ je o središnjem turističkom događanju koje zajedno organiziraju Ministarstvo turizma i sporta, Hrvatska turistička zajednica i Hrvatska gospodarska komora i na kojem se očekuje više od tisuću sudionika iz sektora turizma, ugostiteljstva, medija i ostalih djelatnosti povezanih s turizmom. Najveći je to skup turističkih djelatnika u Hrvatskoj, a kroz višednevni program tradicionalno se obilježava turistička godina te se kroz stručna predavanja, radionice, prezentacije i radne sastanke sažimaju turistička i gospodarska postignuća, komentiraju aktualne teme vezane uz turizam te prezentiraju turistički potencijali za daljnji razvoj i učinkovitije pozicioniranje na međunarodnom tržištu. Također će se dodijeliti i godišnje nagrade i to u 15 kategorija: za turistički događaj godine, turistički aranžman godine, gastronomski doživljaj godine, hotel i kamp godine, a bit će dodijeljene i nagrade u aktivnom, kulturnom, nautičkom, poslovnom, ruralnom te zdravstvenom turizmu, kao i nagrade za Unique smještaj godine i turističku destinaciju godine (Šampion hrvatskog turizma).
Nagrade se dodjeljuju i zaslužnim pojedincima, i to godišnja nagrada „Anton Štifanić“ i Nagrada za životno djelo te nagrada „Čovjek – ključ uspjeha, djelatnik godine“.
HOW FESTIVAL se ove godine održava u prosincu
HOW Festival, jedina konferencija na temu hotelskih operacija u Europi, ove godine se po prvi put održava u prosincu, ali na već dobro poznatoj lokaciji, u Fortis Clubu u Falkensteiner Resortu Punta Skala u Petrčanima pored Zadra.
Od 4. do 6. prosinca 2024. konferencija će kupiti više od 500 sudionika, većinom direktore velikih hotelskih lanaca, malih i individualnih hotela, direktore operacija te voditelje hotelskih odjela iz cijele regije.
Kao vodeće mjesto susreta hotelijera, cilj konferencije je diskutirati o trendovima u hotelskim operacijama, prezentirati primjere dobre prakse kroz više od 20 panel-diskusija i prezentacija, olakšati implementaciju novih proizvoda i usluga, ali i omogućiti hotelijerima
da nakon sezone na jednom mjestu susretnu svoje kolege.
HOW započinje 4. prosinca s koktelom dobrodošlice, a predavanja i panel-rasprave podijeljene su u dva dana, 5. i 6. prosinca. Prvi dio programa uključivat će diskusije i intervjue vezane za hotelijerstvo i hotelske operacije općenito, u drugom dijelu programa odvijat će se paralelne radionice po hotelskim odjelima: prodaja & marketing, ljudski resursi, hrana i piće, domaćinstvo, tehnički odjel, itd. Nakon prvog dana edukativnog programa, sudionike očekuje zabavni dio koji uključuje pub quiz te večeru i veliki party za sve sudionike. Više informacija o preliminarnom programu te prijavama dostupno je na službenim stranicama konferencije howfestival.com
Foto: MINTS Foto:
PETRČANE 4. - 6. 12.
ODNOSIMA S GOSTIMA
Laser*ACE - CRM za turizam i ugostiteljstvo
Loyalty modul
Segmentacija podataka i navika gostiju
Upravljanje marketinškim kampanjama
Analitika i bogati izvještaji
Integracija s ERP-om i providerima za email newslettere, web i mobilne aplikacije
21.9.
Dani mlina u Slunju
Autentična manifestacija Dani mlina promovira kulturnu baštinu kroz interaktivne događaje, radionice i priče mlinara te tako jača turistički identitet i lokalnu zajednicu
Pripremila: Barbara Požarić
Upotrazi za projektima i događanjima
koji su istinski originalni i odmah privlače pažnju, Dani mlina u Slunju ističu se kao manifestacija s dušom. Pokrenuti su 2022. godine na inicijativu Turističke
zajednice Slunj-Rastoke, a oslanjaju se na stoljetnu mlinarsku tradiciju ovoga kraja.
– Cilj nam je bio očuvanje baštine, povećanje uključenosti lokalne zajednice u njezinu zaštitu, te stvaranje jedinstvenog identiteta,
Za Dane mlina zaslužne su djelatnice Turističke zajednice: Jelena Butina, direktorica Jasmina Mrkonja i Marta Janeš Butina
kao i kreiranje dodatnog sadržaja za dolazak i boravak u destinaciji. S obzirom na to da je početkom 20. stoljeća u Rastokama bilo čak 20 mlinica s 57 mlinova, što je jedan od najvažnijih dijelova naše kulturne baštine, priču smo posložili u tome smjeru – prisjetila se početaka projekta Jasmina Mrkonja, direktorica Turističke zajednice Slunj-Rastoke.
PRIČE IZ MLINA. Tijekom Dana mlina, jednom godišnje, posjetitelji mogu čuti priče samih mlinara, posjetiti mlinice koje u ostatku godine nisu otvorene za posjetitelje, vidjeti performanse obrtnika i umjetnika te sudjelovati u radionicama izrade kruha i mlinarenja. Manifestacija traje nekoliko dana i obuhvaća razna događanja. – U tjednu prije završnog događaja slunjski restorani nude menije s namirnicama iz mlina, istovremeno se u Turističkoinformativnom centru Rastoke održavaju edukativne radionice, a završno događanje
SLUNJ
Posjetitelji Slunja mogu posjetiti mlinice i od samih mlinara naučiti kako se melje žito, te sudjelovati u različitim radionicama
u subotu počinje Pričama iz mlina. Priče iz mlina obuhvaćaju teme vezane uz mlinove, mlinarenje, vodu, brašno, poznate osobe iz povijesti slunjskog kraja, uz performanse i radionice tradicionalnih obrta kao i vođene kostimirane ture u kojima sudjeluju vodiči i sami mještani, te tako pružaju autentičan doživljaj života mlinara. Na kraju dana posjetitelje očekuje koncert i ugostiteljska ponuda na mostu sv. Ivana – rekla je Jasmina. U jutarnjim satima organizira se i e-bike tura koja povezuje mlinarsko naselje Rastoke s okolnim selima iz kojih su mještani donosili žito na meljavu, a sudionici mogu uživati u vožnji prekrasnim krajolikom i ponudi lokalnih OPG-ova koji se posjećuju tijekom ture.
– Dvije godine nakon pokretanja inicijative imamo nove sadržaje poput pješačkih i storytelling tura temeljenih na lokalnoj baštini, radionica koje predstavljaju lokalnu kulinarsku tradiciju, te gastronomsku ponudu restorana s jelima koja uključuju lokalne namirnice, poput projinog brašna. Dani
mlina su malo događanje s budžetom od 10 tisuća eura, pa nam je jedan od najvećih izazova osiguranje sponzorstava – dodala je Jasmina.
PRIMJER DOBRE PRAKSE.
Da je ova mala destinacija na pravom putu, potvrđuje i činjenica da je 2023. godine UNWTO uvrstio Slunj na listu najboljih turističkih sela svijeta. Unutar mreže najboljih turističkih sela, inicijativa Dani mlina predstavljena je kao primjer dobre prakse u očuvanju baštine.
Što se budućnosti tiče, Jasmina Mrkonja najavljuje nastavak uključivanja mještana u projekt, slušanje njihovih ideja i planiranje razvoja u tome smjeru. Ove godine surađuju s kiparicom Almom Kajfeš koja će izvesti performans u mlinici obitelji Štefanac, dok će Hrvatski sportski savez predstaviti priču o olimpijcu iz Slunja, Milanu Neraliću. Fokus će i dalje ostati na ljudima i pričama vezanima uz mlinice, mlinare i Slunj.
POVIJEST
MLINOVA U SLUNJU
Mlinovi se prvi put spominju u Slunju u putopisu iz 17. stoljeća koji bilježi jedan mlin i most na rijeci Slunjčici. U naselju Rastoke mlinice su prvi put dokumentirane 1789. godine. U početku su se gradile samo mlinice, a tijekom francuske uprave od 1809. do 1813. godine započela je gradnja stambenih objekata uz mlinice. Francuzi su dali značajan poticaj razvoju mlinarenja u Slunju, izgradivši veći broj dobro opremljenih mlinica i popravivši most na rijeci Korani te cestu do tadašnje granice s Osmanlijskim carstvom. Mlinice su se gradile na slapištima visine 3 do 5 metara kako bi se iskoristila snaga vode za pokretanje mlinskog kamena. Svaka mlinica imala je 2 do 3 mlinska kamena za različite tipove brašna. Naplata za meljavu bila je u naturi, uzimajući ujam-ušur od 10% dovezene količine žita. Mlinarstvo je najviše napredovalo između dva svjetska rata, kada su mlinovi obnavljani i bolje opremljeni. Sredinom 20. stoljeća u Rastokama je bilo 20 mlinica s 57 mlinskih kamena. Danas su očuvane četiri mlinice u izvornom obliku, a jedino se u mlinici obitelji Jareb proizvodi brašno.
Weekend Media Festival se i ove godine
održava u Rovinju
ŠTO DONOSI AI WEEKEND U ROVINJU
U sklopu popularnog Weekend Media Festivala od 19. do 22. rujna u Rovinju po prvi puta održat će se AI Weekend i pružiti odgovore na ključna pitanja vezana uz AI i biznis, uključujući budžete i procese kao i sve izazove vezane za implementaciju
O temi umjetne inteligencije iz prve ruke: Tobias Zwingmann (RAPYD.AI) i Adam Silverman (agentOPS) Foto: WMF
Kao govornike AI Weekend će ugostiti neke od vodećih stručnjaka za umjetnu inteligenciju, kao što su primjerice Tobias Zwingmann, upravljački partner njemačke AI konzultantske tvrtke RAPYD.AI, te Adam Silverman, osnivač startup tvrtke agentOps koji će sudionicima festivala približiti sve što se trenutačno oko umjetne inteligencije događa u Silicijskoj dolini.
Zwingmann već deset godina pomaže B2B tvrtkama diljem svijeta usvojiti umjetnu inteligenciju i strojno učenje kako bi razvile i unaprijedile svoje poslovanje. Njegova sposobnost da složene koncepte učini razumljivima i primjenjivima čini ga jednim od najtraženijih predavača iz područja umjetne inteligencije.
Adam Silverman će govoriti o multiagentskim sustavima i kako su oni relevantni i primjenjivi u različitim poslovanjima. Silverman je istaknuti lider i inovator iz područja umjetne inteligencije te jedan od ključnih igrača u globalnoj tehnološkoj zajednici.
KAKO KRENUTI U AI SVIJET? Što se događa kada uprava želi implementirati umjetnu inteligenciju, ali u middle managementu postoje osobe koje nisu spremne za ovu promjenu? O ovoj temi otvoreno i
iskreno će govoriti Davor Aničić u predavanju pod nazivom „No internal champion, no project. Or?“.
Još jedno važno pitanje o kojem će biti govora na AI Weekendu je – kako krenuti u svijet AI-a? Treba li uzeti gotov proizvod AI startupa ili raditi s agencijom na custom-made rješenju? Ili pak uspostaviti vlastiti tim? To nije pitanje koje muči samo male tvrtke, već i renomirane tech kompanije koje već imaju svjetski uspješne proizvode.
GLOBALNI POTENCIJAL UMJETNE INTELIGENCIJE. Europa je prva regija koja je predstavila sveobuhvatan pravni okvir za AI poznat kao AI Act. Cilj regulative je osigurati da razvoj i implementacija AI tehnologija budu u skladu s europskim vrijednostima, etikom i osnovnim pravima. O implementaciji AI Acta, hoće li on poljuljati startup scenu i koje kompanije će biti hrabre razvijati AI proizvode u Europi doznat će se na panel-raspravi između Daniela Abboua, generalnog menadžera KI Bundesverband i predsjednika EU AI Foruma te Orestisa Trasanidisa, AI i Silicon Valley Leadera u EIT Communityju (European Institute of Innovation and Technology) koju će moderirati Milly Doolan, izvršna direktorica kompanije Euronavigator.
NAJVAŽNIJI SAJAM PROFESIONALNE OPREME ZA HOTELE, RESTORANE, KAMPOVE I KUĆE ZA ODMOR NA ZAGREBAČKOM VELESAJMU OKUPLJA
NAJBOLJE HRVATSKE I EUROPSKE IZLAGAČE
HoReCa Adria
od 24. do 26. 10. u Zagrebu
U proteklih deset godina sajam HoReCa Adria postao je najveći B2B događaj, a ove se godine očekuje više od 15 tisuća profesionalaca iz Hrvatske i regije: od velikih hotelskih kompanija i restoratera do vlasnika kuća za odmor i kampova, kojima će se predstaviti najvažniji noviteti opremanja u turizmu za sezonu 2025.
Kako se održava u već tradicionalnom terminu krajem listopada kada većina hotelskih kuća, ugostitelja i turističkih djelatnika donosi planove za sljedeću turističku sezonu, sajam HoReCa Adria mnogima je u kalendare upisan kao prvi korak s kojim kreću u njezinu pripremu.
Od ove godine, zahvaljujući preseljenju na novu lokaciju u Zagreb, u paviljon pet Zagrebačkog velesajma gdje će se sajam održati na 10 tisuća kvadrata, svoje je mjesto za izlaganje rezerviralo je više od 350 izlagača, suizlagača i partnera.
Kako bi se programom i ponudom još više približili turističkim profesionalcima, tijekom sva tri dana sajma: u četvrtak, 24., petak, 25. i subotu, 26. listopada u sklopu sajma bit će organizirano 40 predavanja, radionica i edukacija. Među keynote speakerima očekuju se eminentna imena iz europskog turističkog svijeta, s posebnim naglaskom na turizam više i najviše kategorije.
U suradnji s organizatorom Svjetskog prvenstva za pizzaiole, za ugostitelje je organiziran Croatia Open Pizza Cup, čiji će pobjednik sudjelovati na Svjetskom prvenstvu koje će se održati u Italiji. Osim Pizza Cupa, u završnoj su pripremi i druga natjecanja za bariste, barmene i hotelske domaćice. Više o programima natjecanja, radionicama, prezentacijama i panel-diskusijama bit će objavljeno u medijima i na Internet stranici sajma početkom rujna. Početkom srpnja među izlagačima sajma su potvrđeni najvažniji dobavljači iz Hrvatske i Europe koji će predstaviti velik broj inovacija, novih linija proizvoda, kao i nekoliko hrvatskih i europskih premijera. Za lakše snalaženje po sada puno većem prostoru, za posjetitelje je osiguran interaktivni tlocrt dostupan na www.horeca-adria.com putem kojem se može pogledati i kompletan
popis izlagača te stupiti u kontakt oko dogovora za osobne prezentacije.
Više o sajmu svi zainteresirani mogu pratiti na društvenim mrežama sajma (Facebook, Instagram i Linkedin) ili se na horeca-adria.com mogu prijaviti za dobivanje novosti putem newslettera.
ULAZNICA ZA POSJETITELJE
Ulaznice na sajam za sva tri dana, što uključuje i sudjelovanje na konferencijskom dijelu za profesionalce u turizmu je besplatno uz obaveznu prijavu putem Internet stranice sajma do 10. listopada. Zbog ograničenog broja sudionika na pojedinim radionicama i prezentacijama omogućit
će se rezervacija sjedećeg mjesta, neposredno prije samog eventa.
POGLEDAJTE IZLAGAČE
Ove godine sajmu HoReCa Adria će se pridružiti više od 350 izlagača i suizlagača. Riječ je o vodećim dobavljačima za turistički sektor, koji pokrivaju sve segmente opremanja i investicije za različite kategorije turističkih i ugostiteljskih objekata.
Foto: Studio Saršon
ILOK, 5. - 8. 9.
ILOČKA BERBA GROŽĐA
Manifestacija slavi bogatu tradiciju vinogradarstva Iloka s nizom kulturnih i zabavnih događanja, degustacijama vina i gastronomskim delicijama, privlačeći posjetitelje iz cijele Hrvatske i šire
Ilok, grad s vinogradarskom tradicijom dužom od 1800 godina, svake godine postaje središte jedne od najvažnijih vinskih manifestacija u Hrvatskoj – Iločke berbe grožđa koja se održava prvi vikend u rujnu i privlači posjetitelje iz cijele zemlje i šire. Iločka berba grožđa pokrenuta je 1962. godine, a temelji se na starom srijemskom običaju okupljanja pučana u vrijeme početka berbe. Cilj je bio čuvati vinograde, pripremiti se za rad i slavlje dobre godine i uroda te se družiti u vinogradima. No, iako naziv sugerira doslovnu berbu, manifestacija se sastoji od niza zabavnih i kulturnih događanja. – Od samih početaka ovo je bila fešta za lokalno stanovništvo,
pokrenuta na inicijativu Grada Iloka i usmjerena na promociju vina, posebno traminca. Danas manifestacija privlači posjetitelje iz cijele Hrvatske i šire, a tijekom njezinog trajanja u Iloku se traži krevet više. Program obuhvaća brojne koncerte, folklorne nastupe, izložbe, sportska natjecanja, promocije knjiga, radionice za djecu te degustacijsku izložbu vina na kojoj sudjeluju najvažniji vinari – kaže direktorica iločke turističke zajednice Antonela Knezović. Poseban je doživljaj Noć vina u Starom podrumu u Principovcu, gdje se mogu probati domaće gastronomske delicije uz degustaciju vina i obilazak jednog od najstarijih podruma u Europi.
Manifestacija se temelji na običajima prije početka berbe, a usmjerena je na promociju traminca
Foto: Ivan Ripić
MILIJUN EURA
za 14 projekata javne turističke infrastrukture
Početkom srpnja u Sisku su uručeni ugovori za dodjelu bespovratnih sredstava za razvoj javne turističke infrastrukture u ukupnoj vrijednosti od gotovo milijun eura. Financijska sredstva za 14 županija dodijeljena su temeljem provedenog javnog poziva Ministarstva turizma i sporta čiji je glavni cilj
bio doprinos strateškim ciljevima Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine. Najveći iznos bespovratnih sredstava koji se mogao dodijeliti po jednom projektu je 69 tisuća eura, a sufinancirat će se projekti Sisačko-moslavačke županije - Virtualna šetnja naturom SMŽ-a, Osječko- baranjske
županije - GC impuls, Zagrebačke županije - Izgradnja biciklističkog parka „Bregdown Zelina“, Varaždinske županije - Uređenje prapovijesnog parka Ludbreg, Koprivničko-križevačke županije - Razvoj javne turističke infrastrukture.
U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji sufinancira se uređenje sportskog igrališta Kukavica, u Požeško-slavonskoj Centar za posjetitelje Sovski dol, u Istarskoj županiji – Parenzana i uređenje vijadukta Sabadin.
Kod Splitsko-dalmatinske županije sredstva idu za uređenje šetnice Zadvarje, u Međimurskoj županiji za izgradnju parkirališta Muzeja Međimurja, u Karlovačkoj županiji za opremanje izletišta Baraćeve špilje te izgradnju i opremanje tematskog dječjeg igrališta.
U Brodsko-posavske županiji sufinancira se Čardak na Gajni, ekološko-digitalni pogled u prirodu, u Krapinsko-zagorskoj županiji Staza kroz krošnje Zelenjak te u Ličko-senjskoj županiji – Mini ZIP LINE žičara.
SVE NA JEDNOM MJESTU
ZA
OPREMANJE HOTELA, RESTORANA, PLAŽA I KUĆA ZA ODMOR
Za potpuno uređenje nudimo cjelovito rješenje koje uključuje širok asortiman proizvoda kako biste stvorili udoban i estetski privlačan vanjski te unutarnji prostor.
Naši proizvodi su pažljivo odabrani kako bismo osigurali udobnost, kvalitetu i estetsku privlačnost. Garantiramo da su u skladu s najnovijim trendovima u dizajnu, tako da će vaša terasa biti moderna i stilski uređena.
e-mail: info@skerjanc.com / tel.: 00386(0)5 6876
Pet generacija obitelji u ugostiteljstvu
Rivica u Njivicama PROSLAVILA 90 GODINA
Kada se netko ovako dugo i vrijedno bavi ugostiteljstvom, znači da se ono već „utkalo u njihov DNK“. Priča je to obitelji Lesica i njihovog restorana Rivica u Njivicama.
Iz generacije u generaciju nastavljaju rad u ugostiteljstvu, koji je za njih davno prestao biti samo posao – postao je to način života
Pripremila: Barbara Požarić
Kada smo davne 2005. godine intervjuirali Dražena Lesicu za Turizam info, iz razgovora se dalo iščitati ovo što smo napisali u prvoj rečenici – da za obitelj Lesica ugostiteljstvo više nije samo posao, već je to postalo nešto što se živi i iskreno osjeća. Draženova su djeca tada bila malena, a iako je otvoren za sve opcije, Dražen je tada rekao kako bio volio kada bi kći Ana Marija i sin Ivan nastavili obiteljsku
tradiciju. Gotovo 20 godina kasnije to se i ostvarilo, a početkom lipnja obitelj Lesica je prigodno obilježila veliki jubilej – 90 godina neprekinutog bavljenja turizmom i petu generaciju koja se pridružila poslu.
FRAGMENTI IZ 1934. GODINE. Službena godina početka turizma u Njivicama je 1930., a četiri godine kasnije i obitelj Lesica se počinje baviti turizmom.
Gornji red: Ana Marija i Ivan Lesica, Duje Franolić, Ena i Lucija Lesica te Dražen Lesica i Ivana Lukiški
Gosti u Njivice počinju pristizati iz svih krajeva svijeta i treba im dati mjesto gdje će boraviti. Mare Lesica, Draženova prabaka, te 1934. godine otvara pansion s osam soba, kuhinjom i domaćom gastronomskom ponudom.
– Izrazito sam ponosan na ovu našu neprekinutu tradiciju koja je to u punom smislu riječi. Bilo je tu uspona i padova, a posebno je teško bilo u ratno vrijeme. Moj djed Ivan se nakon školovanja u Zagrebu, u Njivice vratio kao školovani ugostitelj. Zasnovao je obitelj i zaposlio se u jednom velikom hotelu. Istovremeno, pansion se polako gasio i činilo se da je tu kraj priči. No, kako djed nije pronašao zajednički jezik s hotelskom kućom u kojoj je radio, godine 1966. otvara restoran „Rivica“, a pansion je zatvoren. Iste godine, ugostiteljsku školu završava i moj otac, također Ivan, kojega smo zvali Ivica. On od djeda preuzima restoran, a s restoranom i svu posvećenost ovom poslu te maksimalno ulaganje u to da se restoran ne samo održi, već da napreduje u svojoj ponudi i imidžu – prisjetio se Dražen Lesica.
VISOKI KRITERIJI I UPORNOST.
Tome je posebno pridonijela Draženova baka Vera, koja je bila restoraterka od 1968. godine i koja je dala najveći stručni obol u kuhinji, uvodeći nove tehnologije, iskustva i znanja. Upravo su sedamdesete godine prošlog stoljeća razdoblje na najvišoj stručnoj razini u povijesti restorana.
Onda je došao red na novu generaciju, Dražena, da 2000. godine preuzme posao i restoran od svog oca.
Rivica je jedan od objekata koji se s pravom može nazvati gastro institucijom, a ono što gosti ovdje cijene je profesionalnost, iskrenost i kvaliteta
– Završio sam ugostiteljsku školu u Krku. Restoran i konobu „Rivica“, preuzeo sam sa sestrom Rozalijom. I Rozi i ja preuzeli smo tako ugostiteljski obrt s „pedigreom“ i to je za nas bila velika čast, ali i velika odgovornost – reći će Dražen koji je posebno ponosan na činjenicu da „Rivica“ radi cijele godine, u malim Njivicama koje imaju tek tisuću stanovnika.
– Čini mi se da je moj motiv da ipak izdržim i zadržim visoke kriterije jedan potpuno nematerijalan i osoban motiv. To je tradicija i osjećaj odgovornosti prema mojim precima koji su u ovaj lokal sve uložili, svoj novac i svoj trud, odricanja i ljubav. Da toga nema, da sam ugostitelj negdje izvan Hrvatske, možda bi stvar postavio potpuno drukčije. Tada bi me vjerojatno zanimao posao sa što više nula na računu. Ovako idem težim putem, ali jedinim mogućim za mene – odlučno kaže Dražen.
Foto:
Kada čovjek može reći da je u životu zadovoljan svojim odabirom onda je to velika stvar. Poželimo na kraju obitelji Lesica da se još barem ovako dugo i ovako uspješno nastave baviti ugostiteljstvom, što vjerujemo da će uz petu generaciju obitelji biti itekako ostvarivo.
Rivica
Tri, dva, jedan... START!
UTRKA KONOBARA
kao slavlje profesije
Čak 200 ponosnih konobara utrkivalo se u Parizu ovog proljeća kako bi pokazalo svoje umijeće u legendarnoj utrci koja je u prvom redu zabava za same sudionike, a održava se već 110 godina
Na ovoj utrci se ne trči, već hoda. Poslužavnik s kroasanom, čašom vode i praznom šalicom kave nosi se u jednoj ruci. Potrebno je tako što brže prijeći dva kilometra i na tome putu pokazati koliko je netko dobar, vješt, okretan. Pobjednik dobiva nezamjenjivo priznanje struke, a mnogi konobari kažu kako sudjeluju jer je Utrka konobara legendarna, zabavna, dio ugostiteljske kulture i puno više od samog posla.
TRADICIJA OD 1914. GODINE. To što je ovakva utrka nastala upravo u Parizu, ne čudi. Prvi restorani nastali su u „Gradu svjetlosti“ još u 18. stoljeću, a pojavom caféa i bistroa nastala je i gastronomska tradicija na koju su Francuzi danas iznimno ponosni. Dio je to načina života grada i ljudi, pa su
Na stazi dugoj dva kilometra konobari nose tipičan francuski doručak: kavu, kroasan i čašu vode
tako pariški konobari još davne 1914. godine odlučili po prvi puta odmjeriti snage u međusobnoj utrci gradskim ulicama.
Utrka se izvorno zvala Course des Garçons de Café kako bi u prvi plan stavila znanje i vještine konobara. Iako se ne zna na čiju je inicijativu točno nastala, održavala se desetljećima, a slične su utrke pokrenute i u drugim gradovima: Marseilleu, Nici, ali i Hong Kongu, Buenos Airesu i San Franciscu. Ove je godine utrka održana 25. travnja, nakon pauze od nekoliko godina tijekom kojih organizatori nisu mogli pronaći sponzora. Njezino ponovno održavanje pozdravili su i ugostitelji i javnost, jer se time vratila jedna lijepa tradicija, koja je u današnje vrijeme, kada je ugostiteljstvo izazov više nego ikad ranije, ponovo pokazala sve one lijepe
strane ovoga posla. Utrka se održala u povijesnoj četvrti Marais, a sudjelovalo je više od 200 konobara, odjevenih u svoje redovne radne uniforme: u bijelim košuljama, crnim hlačama, pregačama, neki s leptir-kravatom... Ocjenjivani su ne samo po tome koliko su brzo prešli stazu, već i po tome koliko su tekućine prolili.
NAJBOLJA MEĐU JEDNAKIMA. Pauline Van Wymeersch i Samy Lamrous proglašeni su najbržom konobaricom i konobarom Pariza. Pauline je pobijedila s vremenom 14 minuta i 12 sekundi, a radi u kafiću i restoranu Le Petit Pont nasuprot katedrale Notre Dame. Konobariti je počela sa 16 godina, danas ima 34 i ne može zamisliti da bi radila išta drugo. Francuskim medijima je rekla:
– Volim to koliko i mrzim, ali taj posao mi je ušao pod kožu i jednostavno se ne mogu odmaknuti. Naravno, teško je, iscrpljujuće i zahtjevno. Radim 12 sati dnevno, nema vikenda, nema Božića, ali to je dio mog DNK-a. Odrasla sam na neki način s poslužavnikom u ruci, a u poslu i životu su me oblikovali šefovi koji su me obučavali, kao i gosti, svi ljudi koje sam srela kroz posao. Pauline je za najbolji rezultat dobila medalju, noćenje u ekskluzivnom pariškom hotelu te dvije ulaznice za ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara. No, možda je najbolje u svemu što je pokazala da je najbolja među jednakima, kolegama i prijateljima koji svaki dan čine nekome ljepšim, poslužujući mu omiljeni croissant, kavu i čašu vode.
Foto: Cristophe Petit Tesson / eph images
50 TOP PIZZA
Ocjenjivanje uključuje samo pizzerije izvan Italije, koje pizzu rade na talijanski način i prema talijanskim standardima. Najbolja je pizzeria Napoli on the Road iz Londona, a zagrebački Franco's je na visokom 14. mjestu od 50 najboljih
Hrskava korica, kvaliteta sastojaka, brašno, izrada i posvećenost, kao i ukupni dojam. Sve to ulazi u ocjenu koja rangira najbolje europske pizzerije koje rade prave, iskrene, napoletanske pizze, s jednom razlikom – što nisu u Italiji.
NEOVISNI OCJENJIVAČI. Projekt 50 Top Pizza pokrenuli su 2017. godine Barbara Guerra i Albert Sapere, stručnjaci za gastronomiju, u suradnji s poznatim novinarom Lucianom Pignatarom. Cilj im je bio na jednom mjestu prikupiti provjerene, relevantne,
objektivne i neovisne informacije za sve istinske ljubitelje pizze. Ocjenjivanje tako tijekom godine vrši tim od 150 inspektora, odabranih na temelju stručnosti. Posjete pizzerijama su anonimne, inspektori sami plaćaju svoj račun, a osim kvalitete pizze i sastojaka te kreativnosti, ocjenjuje se i usluga, ambijent te ukupno iskustvo.
Ove godine najbolji su proglašeni sredinom svibnja na svečanosti u Madridu, a na prvom mjestu se nalazi Pizzeria Napoli on the Road iz Londona, čiji je vlasnik i glavni pizzaiolo Michele Pascarella. Inapektore su
Osim sastojaka i kreativnosti, ocjenjuju se ambijent i usluga, a jedan od važnijih elemenata je i konstantna razina kvalitete
oduševile njegove pizze "Ricordi d'infanzia" s napuljskim raguom i fondueom od 24 mjeseca odležanog Parmiggiana Reggiana, te "Tonno e Cipolle" s filetima tune, polusušenim cherry rajčicama, prahom od maslina i karameliziranim lukom.
IZVRSNOST U MARGARITI. U top 50 na visokom 14. mjestu se nalazi i zagrebačka pizzeria Franco's, koja zasluženo spada u ovu grupu, a prvi je put uvrštena u vodič odmah 2019. godine, kada je otvorena. Vlasnik Franco'sa Fran Župić veliku pažnju posvećuje sastojcima i konstantnoj kvaliteti, a s obzirom da vladaju tehnikama, njihovi izleti u regionalno, s hrvatskim sastojcima i hrvatskom pričom su itekako dobar iskorak da pizzu učine drukčijom i puno zanimljivijom gostima.
U obrazloženju ocjene, žiri je napomenuo kako je Franco's sigurno zaslužan za pomake na hrvatskoj pizza sceni, a posebno ih je oduševila calzone pizza s trganom svinjetinom, te klasična margherita – iz razloga što je ova na prvi pogled jednostavna pizza možda i najizazovnija u pripremi, a u Franco'su su je „dopeglali“ do savršenstva.
Pizza aduta ima i u široj regiji, pa je tako na 16. mjestu Matto Napoletano iz Skopja, na 30. Pop's pizza iz Ljubljane, na 32. mjestu je pizzeria Pietra te na 37. Majstor i Margarita, obje iz Beograda.
Ekipa zagrebačke pizzerije Franco's s vlasnikom Franom Župićem (u sredini)
Foto: Adriano Požarić
NU najvećem svjetskom vodiču koji obrađuje ekstra djevičanska maslinova ulja ove je godine po prvi puta jedno hrvatsko ulje dobilo maksimalnih 100 bodova i ušlo u „Hall of Fame“ – ulje Mate iza kojega stoji Aleksandra Vekić. Ukupno je uvršteno 69 istarskih maslinara te jedan iz Dalmacije
ajvažniji su oni rezultati koji kao svojevrstan benchmark pokazuju gdje stojimo u usporedbi sa sebi sličnima, a jedan od takvih projekata je vodič Flos Olei. Vodič je to koji se smatra biblijom maslinovih ulja i izlazi od 2010. godine, a u njegovo je 15. izdanje uvršteno više od 500 ulja iz svih maslinarskih regija svijeta.
MATE PONOVO NAJBOLJE ULJE. Što se hrvatskog maslinarstva tiče, Istra je kao regija ponovo postigla velik uspjeh. Uvršteno je 69 istarskih maslinara, što potvrđuje da oni kontinuirano ulažu u sve segmente proizvodnje. Iako to nisu količine ulja kakve proizvode Italija i Španjolska, riječ je o konkurentnom proizvodu koji je prema ocjenama u Flos Olei vodiču i u kvalitativnom vrhu.
Među apsolutnim pobjednicima u kategoriji „Hall of Fame“ po prvi puta našla se i jedna hrvatska uljara – Mate Aleksandre Vekić iz Savudrije, koja je osvojila maksimalnih 100 bodova uz još tri ulja iz Španjolske i pet iz Italije. Riječ je o ulju Bianca Bellezza proizvedenom od sorte bianchera, srednje voćnom, s osvježavajućim notama svježe pokošene trave, jabuke i zelenog papra i posebno pikantnim završetkom. Bianca Bellezza je sigurno jedna od perjanica u proizvodnji ove respektabilne uljare, koja je s 27 tisuća stabala ujedno najveći istarski proizvođač maslinovog ulja nakon Agrolagune. Flos Olei vodič inače potpisuju novinar Marco Oreggia i enogastronomska kritičarka Laura Marinelli, a objavljuje se u talijansko-engleskom, talijansko-kineskom
i talijansko-španjolskom izdanju. Vodič ne samo da ocjenjuje maslinova ulja, već daje i povijesne i kulturne uvide u svaku zemlju i regiju koja sudjeluje, te je i sveobuhvatan atlas svjetskog maslinarstva. Vodič služi kao referenca za ljubitelje i profesionalce u svijetu maslinovog ulja, a njihov tim ocjenjuje i rangira ulja prema strogo definiranim kriterijima kvalitete, osiguravajući da samo najbolja ulja dobiju priznanje.
OSTALE REGIJE. Što se ostalih hrvatskih maslinarskih regija tiče, osim Istre, svake se godine pojavljuju tek jedno ili dva ulja iz Dalmacije i svakako se nadamo da će ih u budućim izdanjima vodiča biti i više. Ove je godine jedino dalmatinsko ulje u vodiču Villa Ana, koje je ocijenjeno s 80 bodova. Zanimljivo je da su u vodiču jako dobro ocijenjena slovenska maslinova ulja kojih u vodiču ima 20, s rasponom od 82 do visokih 98 bodova.
Hrvatsko ulje koje je ušlo u „Hall of Fame“ – Bianca Bellezza uljare Mate – idealno se slaže s plodovima mora, juhama od mahunarki i ribom na žaru
NAJBOLJE OCJENJENA HRVATSKA ULJA
100 bodova Mate
99 bodova Ipša
98 bodova
Olea B.B. (Duilio Belić)
Chiavalon Zubin
97 bodova
Negri Olive Mateo Belci
96 bodova Buršić Oliveri Červar
Monte Rosso Tonin
Uljara Vodnjan
95 bodova
Damir Vanđelić
Primizia – San Rocco
Uljara Al Torcio
Oleum Maris
94 boda
Grubić
Meneghetti Zigante Cuj Giuseppe Lupieri-Cadenela
93 boda
Marko Geržinić
92 boda
Kristjan Brajko
Ante Babić Capo
91 bod
Filip Čeko Ulja Komarija Vergal
90 bodova
Anton Stojnić
Olea Prima Rheos Vošten
89 bodova
Bodiš
Francesco Bellani
Petar Palčić Cattunar
VINARIJA RIZMAN otvorila Bed&Breakfast
Obiteljska vinarija Rizman smještena na pola puta između Splita i Dubrovnika, tik uz Pelješki most, upotpunila je svoju ponudu novim bed&breakfastom koji je otvoren pred sezonu. Vlasnik vinarije Damir Štimac rekao je kako je sve osmišljeno tako da bude mjesto za "punjenje baterija" i da ponudi autohtono iskustvo, pa se tako B&B nalazi na osami i raspolaže s četiri sobe. Ponuda hrane mijenja se dnevno, ovisno o tome što je dostupno i svježe kod provjerenih, dugoročnih partnera obitelji. Gostima su, osim kušanja vina obitelji Rizman koja se proizvode od autohtonih dalmatinskih sorti, na raspolaganju i drugi sadržaji: šetnja vinogradima i maslinicima, planinarske staze, a u blizini su i delta Neretve, stonske zidine i drugi sadržaji.
Foto: Vinarija Rizman
RIBLJA POSLA
vs SRDELA INĆUN
Znamo da znate puno o srdeli i o inćunu, pa izdvajamo tek nekoliko manje poznatih i zanimljivih detalja o njihovim sličnostima i razlikama – kao inspiraciju za pripremu ove ribe i kreativnu prezentaciju gostu
INĆUN
IZGLED: Manji od srdele, naraste do najviše 18 cm. Prosjek 12 cm, težina 20 grama. Izraženije plave boje koja se prema donjoj strani pretvara u sjajnu srebrnosivu boju, uz nijanse zlatnog. Usko, duguljasto tijelo, a gornja čeljust mu je naglašeno duža od donje. Ima izraženije oči i nema ljuske.
NAČIN ŽIVOTA: Za razliku od srdele, živi na pučini, na dubinama od 30 do 100 metara. Teže je uočljiv, ali ga noću odaje svjetlucanje. Živi raspršeno, a ako ga se uznemirava zbija se u jata. Za razliku od srdele ne odabire mjesto za mrijest i nalazimo ga diljem Jadrana (najviše oko srednjodalmatinskih otoka).
U hladnijoj vodi ugiba. Riba je s najviše prirodnih neprijatelja, ima životni vijek od 3 do 4 godine.
lat. Engraulis encrasicolus
Narodni nazivi brgljun, brfun, inćon, minćon, mićon, sardon
SRDELA – ulovio ga je brod Ušata u ljeto 1959. godine u blizini otoka Oliba
SRDELA
IZGLED: Nešto je veća od inćuna, naraste i do 25 cm, no prosjek je 12 cm i 30 grama težine. Leđa su joj manje intenzivne plave boje (srebrnosive do maslinaste nijanse) i ima crvenkaste predjele. Teško je uočljiva po danjem svjetlu. Tijelo je pomalo zdepasto i spljošteno, a meso sadrži čak 13% masti. Gornja čeljust kraća je od donje. Ima velike, ali tanke ljuske koje se lako odstranjuju.
NAČIN ŽIVOTA: Krhka je i ne može se suprotstaviti većim ribama, pa živi isključivo u većim jatima. Između 6 i 8 sati ujutro može se vidjeti kako se igra na površini vode. Zimi se seli u dublje more radi mrijesta i tada je prividno nema. Brz je i okretan plivač, nema stalnog prebivališta, ali se ipak više zadržava iznad kamenitog dna ili onog obraslog algama.
LOV: Mreže plivarice i lebdeće koće, manje se lovi obalnim potegačama i stajaćicama. Najveće se srdele love na području oko Mljeta, Lastova, Visa i Dugog otoka. Lovi se isključivo noću i to kada nema mjesečine, uz pomoć umjetnog osvjetljenja.
GASTRO: marinade, gregade, brudet, prženje u tavi, na gradele, u savoru, usoljena ili u viškoj pogači
LOVOSTAJ ZA ODRŽIVO RIBARSTVO
Mala plava riba kao što su srdele, inćuni i gavuni čini čak 80% ukupnog ulova u Hrvatskoj. Brodovi koji love malu plavu ribu u toku godine imaju, zbog zaštite ribljeg fonda, dva lovostaja: zimski u prosincu, siječnju i veljači traje skoro dva mjeseca,
a drugi tijekom mjeseca svibnja, i primjenjuju se u čitavom hrvatskom ribolovnom moru. Datumi se svake godine korigiraju i dobra su smjernica za planiranje perioda u kojem ne treba računati na svježu sitnu plavu ribu na jelovniku.
LJETNO ŠTIVO
Za kratki predah tijekom ili nakon sezone, izdvojili smo nekoliko knjiga koje će biti zanimljive za neki novi pogled u različitim segmentima turizma i ugostiteljstva
Tanja Baran
HRVATSKA
VINSKA KULTURA
Jedna druga strana hrvatskih vina: kako se vinska kultura razvijala u različitim sredinama, vinske regule i običaji, vinski sveci i vinska kultura u književnosti, likovnoj umjetnosti i glazbi. hrvatska.vinska.kultura@gmail.com
Legendarni Anthony Bourdain bio je jedan od najomiljenijih chefova i putopisaca, a Put oko svijeta je djelo koje je objavljeno posthumno
Michael J. Marquardt
LEADING WITH QUESTIONS
Kako učinkoviti lideri koriste pitanja za poticanje sudjelovanja i timskog rada, poticanje kreativnog razmišljanja, osnaživanje drugih, izgradnju odnosa s kupcima i rješavanje problema. amazon.com / 29,33 USD
Bernard Marr
UMJETNA INTELIGENCIJA U PRAKSI
Umjetna inteligencija i strojno učenje danas se koriste za rješavanje poslovnih izazova, a kako to konkretno rade velike tvrtke i startupovi, u ovoj knjizi možete vidjeti kroz 50 primjera. mate.hr / 50 €
Lideri koji promoviraju KULTURU POSTAVLJANJA PITANJA u svojim organizacijama pomiču ljude od ovisnosti prema neovisnosti. (Michael J. Marquardt)
Anthony Bourdain
PUT OKO SVIJETA
Jedan je bio Anthony Bourdain, sa svojim originalnim pogledom na svijet restorana i gastronomije, a posljednja, posthumno objavljena knjiga, sažima čitavu njegovu karijeru u svojevrstan vodič za putovanja. Za sve vas koji živite od turizma i ugostiteljstva, i ovdje je, kao i u ostalim njegovim radovima, najzanimljivije vidjeti kako ovaj veliki chef, autor i svjetski putnik vidi destinacije, njihovu ponudu i prije svega gastronomiju.
Knjiga pokriva 43 zemlje i sadrži preporuke za restorane, hotele i druge atrakcije, prikupljene iz Bourdainovih TV emisija, kao što su „Parts Unknown“. Uz njegove
preporuke, Laurie Woolever, njegova dugogodišnja asistentica koja je i završila knjigu, dodala je korisne informacije o destinacijama, uključujući detalje o zračnim lukama, javnom prijevozu, ali i neke vlastite preporuke. mozaik-knjiga.hr / 29,99 €
Uredili Ruža Fotiadis, Vladimir Ivanović, Radina Vučetić
BRATSTVO I
JEDINSTVO ZA
KUHINJSKIM STOLOM
Kako su nastali ćevapi i postali nacionalno jelo, ali i sve ono što se nekada jelo u Jugoslaviji, a ni danas ne izostaje u ponudi restorana: pljeskavice iz Srbije, kranjske kobasice, bosanski burek, šopska salata, ajvar, maneštra, riba na gradele. superknjizara.hr / 22,50 €
Josh Lieberman THE HOSPITALITY MENTALITY
Knjiga daje zanimljiv okvir za edukaciju i trening osoblja kako bi poboljšali iskustvo gostiju, te nadmašili njihova očekivanja kroz personalizirane usluge i učinkovito upravljanje povratnim informacijama. Cilj je stvaranje posebnog mentaliteta i načina razmišljanja o poslu kod zaposlenika, ali i samog managementa. amazon.com / 14,90 USD
Od lokalnog do globalno popularnog
kultno ljetno osvježenje APEROL
Dnevno se na svijetu popije nekoliko milijuna čaša Aperol Spritza. Jedno je to od najpopularnijih pića uz koje se vole opustiti sve generacije, jer uz njega imamo osjećaj lakog i neopterećenog uživanja u životu
Pripremila: Barbara Požarić
Aperol Spritz je simbol opuštenosti, druženja i uživanja u životu. Živa narančasta boja i osvježavajući okus prenose osjećaj ljeta i radosti, bez obzira na godišnje doba ili mjesto, pa je postao bezvremenski klasik koji prema potrebi može biti jednostavan ili sofisticiran. Upravo je u tome bit njegove popularnosti: i kod gosta i kod ugostitelja!
KLASIKA, KLASIKA.
Recepturu za Aperol su osmislila braća Barbieri u Padovi, a predstavili su ga 1919. na Međunarodnoj izložbi. Trebala je to biti alternativa tada popularnim pićima Cinzano i Amaro, a iako je recept očekivano tajan, zna se da osnovni sastojci uključuju rabarbaru, ulje slatke i gorke naranče, encijan i kinin. U početku se Aperol pio u gostionicama na području
Venecije, Padove, Trevisa i Vicenze, a kako bi ga popularizirali, ugostitelji su s Aperolom postajali sve kreativniji. Na temelju tradicije spritza koju su u ove krajeve donijeli Austrijanci, miješali su Aperol s lokalnim osvježavajućim vinom proseccom. Uz mali dodatak sode nastao je Aperol Spritz, piće koje se konzumiralo kao aperitiv, ali i nakon večere, te je ubrzo steklo popularnost širom Italije, posebno među mladom populacijom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.
Danas je Aperol Spriz koktel koji se u pravilu priprema u omjeru 3-2-1 (tri dijela Aperola, dva dijela prosecca i jedan dio sode), no svaki koktel-majstor ili konobar ima neku svoju malu tajnu omjera i idealnih kombinacija kako bi pružio novi twist u ovoj priči, koja je ipak najbolja kada je – klasična talijanska.
jeste li znali?
S ČIME POSLUŽITI
Doživljaj Aperola u biti čini i ono s čime ćete ga poslužiti. U Italiji se uz Aperol Spritz poslužuju chicheti, mali zalogaji koji čine razliku i zbog kojih će gost uvijek rado naručiti još jedan. Chicheti mogu biti hrskavi krekeri, crostini s različitim namazima, mali zalogaji s kozicama ili hobotnicom, tanko narezana mortadela ili savršeni pršut. No, često je dovoljan i samo dobar čips, kikiriki ili masline
RAZLIKA IZMEĐU APEROLA
I CAMPARIJA
Campari, nastao 1860. godine u Milanu, ima dugu povijest kao sofisticirani aperitiv. S većim udjelom alkohola (20-28%), koristi se u klasičnim koktelima poput Negronija i Americana, dok je Aperol s nižim udjelom alkohola (11%), idealan za lagane, osvježavajuće koktele.
BOJA JE ADUT
Narančasta je pozitivna boja koja poziva na opuštanje, pa mnogi kao jedan od faktora popularnosti Aperola ističu i boju. Stručnjaci su otišli toliko daleko da za barmene-početnike postoji čak i Pantone skala narančaste boje koja odgovara savršenom Aperolu.
ORIGINAL S MASLINOM
Originalan Aperol Spritz s područja Veneta poslužuje se s maslinom, koja ublažava slatkoću i dodaje slanost. No, globalnom popularnošću maslina je zamijenjena narančom koja bolje odgovara različitim okusima.
REKORDI
U Italiji se svakodnevno konzumira više od 300 tisuća Aperol Spritz koktela, s prosječnim dnevnim prometom od 1,5 milijuna eura. Godišnja proizvodnja Aperola u 2023. godini iznosila je 360 milijuna boca, čime je postao jedno od najprodavanijih pića svoje vrste na svijetu.
SAVJET
Za pripremu Aperol Spritza, preporučuje se korištenje suhog prosecca kako koktel ne bi bio previše sladak.
NIJE STAKLO, NIJE PORCULAN, ali kao da jest!
Izdržljivo, lagano i izgleda odlično - ovo su riječi kojima bismo opisali plastično posuđe nove generacije, zbog čega predstavlja popularnu alternativu klasičnom posuđu u objektima uz bazen ili plažu
Plastično posuđe nudi mnoge prednosti: izdržljivo je, otporno na lomljenje, sigurnije zbog smanjenog rizika od ozljeda, lagano za rukovanje, dostupno u različitim bojama i dizajnima, lako se čisti, a k tome je i ekonomično. Upravo ovo ga čini idealnim za restorane, kafiće i hotele s visokim prometom i raznovrsnom klijentelom. Današnji proizvodni procesi omogućuju da plastično
APS
Čaša za vodu
6,5 x 6,5 cm / 0,15 l
Tritan kopolimer
1,97 € + PDV apfel.hr
APS
Čaša za vino
0,3 l Tritan
3,26 + PDV apfel.hr
Leone Pladanj Galassia
29,5 x 15 x 2,5 cm Melamin
posuđe bude atraktivno i iznimno funkcionalno, što ga čini izvrsnom alternativom za objekte na plaži i tijekom ljetne sezone. Tamo gdje gosti hodaju bosi oko bazena, razbijena staklena čaša može stvoriti neugodnosti. Upotrebom plastičnog posuđa smanjuje se rizik od ozljeda, eliminira potreba za intervencijom osoblja i ubrzavaju operativni procesi, sve to bez kompromisa u kvaliteti.
WAS Pladanj 918202011
53 x 32,5 x 2,5 cm Melamin
40,00 € + PDV idealplus.hr
WD
Vrč Lifestyle Colored
2,5 l Akril
16,17 € + PDV lonciipoklopci.hr
12,28 € + PDV mayoko.hr
Brewetti WAF
Čaša za gin i tonic Jenner
0,75 l Tecnoglas
3,95 € + PDV scorpio.hr
Pripremila: Iva Sveško
Brewetti WAF
Čaša Event
0,47 l Tecnoglas
3,15 € + PDV scorpio.hr
Rose&Tulipani
Zdjela za salatu Sea Life
Ø36 cm
Melamin
22,00 € + PDV lonciipoklopci.hr
Hendi
Vrč sa spremnikom za led 425107
SAN Ø15 cm x 26 cm / 2,2 l
19,24 € + PDV mayoko.hr
Comas & Partners
Pladanj 47013LB
16,2 x 32,5 cm
Melamin
6,25 € + PDV ivmar.hr
Pujadas
Zdjela P22371G
18 x 18 cm
Melamin
9,91 € + PDV alpeks.hr
Fortessa Čaša Sole Longdrink
0,56 l Kopoliester
6,64 € + PDV lonciipoklopci.hr
INFO
Kada je riječ o plastičnom ugostiteljskom inventaru, najčešće se koriste sljedeći materijali:
POLIKARBONAT (PC)
Izdržljiv i otporan na udarce. Polikarbonatne čaše i posuđe izgledaju vrlo slično staklu, ali su mnogo otporniji na lomljenje, što ih čini idealnim za korištenje u beach barovima.
POLIPROPILEN (PP)
Otporan na visoke temperature, kemikalije i vlagu. Polipropilensko posuđe je lagano i može se prati u perilici posuđa, što ga čini praktičnim za svakodnevnu upotrebu.
AKRIL (PMMA)
Također poznat kao pleksiglas, akril je proziran i izgleda kao staklo, ali je mnogo otporniji na udarce. Zbog svoje estetske privlačnosti i trajnosti često se koristi za čaše i bokale.
MELAMIN
Izuzetno tvrd i izdržljiv materijal otporan na grebanje i lomljenje. Melaminsko posuđe je popularno zbog svoje čvrstoće i otpornosti na mrlje, te je pogodno za tanjure, zdjele i posuđe za posluživanje.
SAN (STIREN-AKRILONITRIL)
Izdržljiv i proziran materijal, otporan na udarce i visoke temperature. SAN je otporan na razne kemikalije, što ga čini pogodnim za izradu čaša, tanjura i posuđa.
TECNOGLAS
Materijal koji izgleda kao staklo, ali je mnogo otporniji na udarce i lomljenje. Idealan je za estetski privlačno posuđe kao što su čaše, tanjuri i zdjele.
SILIKON
Fleksibilan, otporan na visoke temperature i kemikalije. Silikonsko posuđe je sigurno za korištenje u mikrovalnim pećnicama i perilicama posuđa, te se koristi za čaše, kalupe, posude i slične proizvode.
KOPOLIESTER (TRITAN)
Izuzetno izdržljiv, otporan na udarce i kemikalije, siguran za kontakt s hranom i pićem.
Leone Pladanj
30 x 20 cm
Melamin
7,51 € + PDV apfel.hr
Brewetti WAF
Čaša Urban M
0,50 l SAN
1,30 € + PDV scorpio.hr
Kulsan Melamin Plastik Zdjelica 13080
Ø10,5 cm
1,04 € + PDV ivmar.hr
WAS
Pehar Rio Pink
Ø9,7 x 17,1 cm / 0,45 l Akril
3,50 € + PDV idealplus.hr
Brewetti WAF
Čaša Milano DOF
0,35 l SAN
2,62 € + PDV
WD Boca Lifestyle Colored
1 l
Akril
8,08 € + PDV lonciipoklopci.hr
Kulsan
Melamin Plastik Zdjela Diva
36 x 28 cm
Melamin
14,84 € + PDV ivmar.hr
WD
Set čaša Lifestyle Colored
0,46 ml Akril
9,20 € + PDV lonciipoklopci.hr
Mini posuda za grickalice Milano Mysnack
10,9 x 4,5 cm
SAN
0,94 € + PDV scorpio.hr
* Mini posudica za grickalice i Milano DOF
čaša kupuju se kao zasebni artikli
Iako korištenje alternativa staklenom posuđu nije zakonski obavezno, vlasnici ugostiteljskih objekata uz more, plaže i bazene sve se češće odlučuju ZA POSUĐE OD POLIKARBONATA, MELAMINA I SLIČNIH MATERIJALA . Ovaj trend raste zbog sigurnosti gostiju prilikom mogućih lomova staklenog ili keramičkog posuđa
* Stalak i mini posude se kupuju
Pujadas
Stalak za tri zdjele P22223
43 x 15,5 x 5 cm
16,89 € + PDV
Mini posuda P23800G
14,5 x 11 x 6,5 cm / 0,3 l Melamin
8,11 € + PDV alpeks.hr
Rose&Tulipani
Plitki tanjur Sea Life
Ø27 cm Melamin
7,04 € + PDV lonciipoklopci.hr
Brewetti WAF
Čaša Milano Hi-ball
0,42 l SAN
2,62 € + PDV scorpio.hr
WAS Bokal Rio Gray
Ø9,5 x 28,5 cm / 1,5 l Akril
10,00 € + PDV idealplus.hr
APS
Zdjelica Stone Art
0,07 l
8 x 8 x 3 cm
Melamin
2,52 € + PDV mayoko.hr
APS
Zdjela Nero
16 x 16 x 6,5 cm
0,5 l Melamin
4,59 € + PDV apfel.hr
WAS Čaša Rio Plum
Ø9,5 x 16 cm / 0,75 l Akril
2,50 € + PDV idealplus.hr
Pladanj Le Perle
45 x 21 x 5 cm
16,00 € + PDV mayoko.hr
Leone
Melamin
LJETNE POSLASTICE
Dinje lubenice
Spadaju u porodicu tikvi i tehnički su povrće. Obje potječu iz Afrike, dijele brojne slične karakteristike, ali su u mnogočemu različite i upravo ih to čini odličnom podlogom za širok spektar ne samo jela, već i pića
Pripremila: Barbara Požarić
Jedna od namirnica koja nikada nije izašla iz mode je lubenica. Laganog je i osvježavajućeg okusa, cijena joj je uvijek (bila) prihvatljiva, a jednostavna je, kao što bi voće i trebalo biti.
Spada u istu porodicu kao krastavac i tikvice, a uspijeva isključivo u toploj klimi od lipnja do rujna. Danas osim standardne sorte – velike mesnate lubenice s košticama – postoje i lubenice čije je meso bijelo ili narančasto, te lubenice bez koštica koje su nešto snažnijeg, pomalo kiselijeg okusa i kompaktnijeg mesa, a sve skupa ima ih više od 1200 različitih sorti. Najveća vrijednost lubenice je sigurno što s 92% vode „spašava“ na ljetnim vrućinama, a kako je bogata vitaminima A i C, ona je i zdravo voće koje otklanja rizik od brojnih bolesti.
Sve su to prepoznali stanovnici pustinje Kalahari u Africi koji su je koristili za „hlađenje“ još prije 5000 godina. Nakon toga, dospjela je u Egipat, no tada nije bila slatka i ukusna kao što je danas. Egipćani su je zato prvi križali kako bi dobili ukusniju varijantu, pa je brzo postala obožavano voće koje je pratilo faraone u zagrobni život i zabilježeno je na brojnih hijeroglifima. Rimljani i Grci cijenili su zdravstvene potencijale lubenice, a između ostaloga koristili su je za liječenje sunčanice.
U gastronomiji, lubenica je svestrana namirnica koja daje velike mogućnosti i
U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 24 tisuće tona lubenica, čime se Hrvatska svrstava među top 10 proizvođača u EU. Najveća područja uzgoja su dolina
Neretve, Komin
blizu Ploča, Knin i dijelovi
Dalmacije
engl watermelon
njem die Wassermelone tal anguria
mađ görögdinnye
slk vodný melón pol arbuz
češ vodní meloun
svakako bi je trebalo koristiti i kao nešto više od sastojka u voćnoj salati ili samo svježe narezane. U svijetu se tako jede i kora lubenice koja se može kiseliti, od nje se kuha džem ili se jednostavno prži. U salatama se lubenica dobro slaže uz slane sireve kao što je feta te listove mente. Može se peći na grillu gotovo poput steaka te začiniti solju i maslinovim uljem, a jedna od opcija u kojima lubenica najviše dolazi do izražaja je gazpacho – meksička hladna juha intenzivnog okusa. Lubenica se može i ukiseliti, a jedna od namirnica s kojom se dobro nadopunjuje je rajčica.
Kako njezin okus nije preintenzivan, lubenica se koristi i u pićima: u prvom redu za sorbete i granite, ali i kao podloga za koktele. Tu se u varijanti s lubenicom mogu raditi margarite, mojito ili martini. U slučaju koktela, savjet je u kombinaciju uključiti limetu za dodatni naglasak na osvježavajući efekt.
Japanci su usavršili tehniku
UZGOJA
KVADRATNIH LUBENICA koje se trenutno prodaju po cijeni od 120 dolara za komad U molekularnoj gastronomiji kod izrade perli, SOK OD LUBENICE
Premažite povrće uljem i pecite na roštilju. Kada se ohladi, uklonite koru i sjemenke, pa sve grubo nasjeckajte. Pomiješajte s lukom, octom, limunovim sokom, soli i paprom. Blendajte do glatke konzistencije i stavite u hladnjak. Poslužite s avokadom i nasjeckanim lukom kao ukrasom.
Lubenicu narežite na kocke, crveni luk na tanke kriške, a fetu na kockice. Pomiješajte nar, limunov sok, sol, papar i maslinovo ulje za preljev. U zdjeli pomiješajte lubenicu, luk, masline i fetu, prelijte pripremljenim preljevom, pospite peršinom i lagano promiješajte.
Slatka i aromatična, dinja je još jedan ljetni klasik koji se konzumira u svim kulturama. Kao i lubenica, i dinja je jedna od najstarijih kultura koja se iz Afrike proširila prema jugozapadnoj Aziji i tek kasnije prema Europi, odakle su je u 16. stoljeću u Ameriku donijeli doseljenici, gdje je brzo postala iznimno popularna.
Za razliku od lubenice, dinja nema tako puno vrsta, a najpopularnije su cantaloupe i medena rosa. Cantaloupe dinja ima narančasto, aromatično meso, a kora je mrežaste strukture i iznimno je slatkog i bogatog okusa. Medena rosa ima glatku, žutu koru, a meso joj svijetlozeleno ili bijelo. Sočna je i slatka, ali joj je okus znatno blaži od sorte cantaloupe.
engl melon
njem die Melone tal melone
mađ sárgadinnye slk melón
pol melon
češ meloun
U kulinarstvu, dinje su izuzetno svestrane, no za razliku od lubenice češće se koriste u varijanti predjela ili deserta. Sigurno najpoznatiji i najprihvaćeniji recept za dinju je dinja s pršutom, koji je navodno nastao još u 16. stoljeću kada su se kombinirali
ekstremno različiti okusi kako bi se stvorila sofisticirana jela.
Kod kombinacije s dinjom svakako treba biti pažljiv, s obzirom da je okus dinje intenzivan i bogat. Namirnice koje se dobro slažu s dinjom su primjerice lignji i feta sir ako govorimo o salati, kao i rajčice i aceto balsamico. U salatama se mogu koristiti dinja i lubenica zajedno, a odlično im komplimentira ljubičasti luk. Dinja također dobro paše i uz skutu, pistacije ili jogurt.
U desertima, dinja je ipak najsigurniji odabir za sorbete ili granite, dok se u koktelima najbolje kombinira uz gin te tekilu ili mescal, a ovdje nikako ne treba zaboraviti dodatak đumbira.
Podizanje cantaloupe dinja uz štapove omogućuje BOLJI PROTOK
ZRAKA , lakšu berbu i čišće, estetski privlačnije plodove, a ovim se načinom uzgoja smanjuje rizik od nametnika i bolesti.
Spritz od dinje
Sastojci: 4 šalice kockica dinje, 3/4 šalice soka od limuna, 2,5 šalice gazirane vode, kriške limete za ukras
Stavite kockice dinje u blender i miksajte dok ne postane glatko. Procijedite i odbacite pulpu, prebacite sok u vrč. Umiješajte limunadu i stavite u hladnjak da odstoji šest sati ili preko noći. Neposredno prije posluživanja, dodajte gaziranu vodu. Ukrasite kriškama limete i poslužite.
Salata od dinje, rotkvice i krastavca
Sastojci: sok od limete, med, svježa menta, cantaloupe dinja, lubenica, krastavac, rotkvice
Pomiješajte sok od limete, med i mentu za preljev. Izdubite kuglice cantaloupe dinje i lubenice, narežite krastavac na trake.
Pomiješajte voće, krastavac i rotkvice, prelijte preljevom i ohladite. Ukrasite listićima mente.
PROJEKTIRANJE
PROIZVODNOG POGONA
OPREMA ZA
SLADOLEDA
EDUKACIJA I SIROVINE
ZA IZRADU SLADOLEDA
HIGIS d.o.o.
Rupa 90, 51214 Šapjane
Tel. 051 732 220 Fax 051 732 233
E-mail higis@higis.hr
HENDICHEF
Vaš pomoćnik U NAJVEĆOJ
GUŽVI
U trenucima najveće gužve u kuhinji, Hendichef procesor hrane osigurava brzu i pouzdanu pomoć za zamorne zadatke. Ovaj multifunkcionalni uređaj obavlja širok spektar funkcija umjesto vas: sjecka, drobi led, miješa, kuha na pari, priprema sorbete, prži bez rizika od zagorijevanja hrane, kuha jela sous vide, tuče vrhnje, otapa čokoladu, karamelizira šećer, emulgira, mijesi tijesto, priprema koktele i smoothieje. Precizno važe, a omogućuje i brzu pripremu velikog broja jela iz unaprijed definiranih recepata koje osoblje može prilagoditi u svakom trenutku. mayoko.hr
Napredno CRM RJEŠENJE ZA HOTELE
Zaslon u boji pruža jasne upute tijekom cijelog procesa kuhanja i omogućava jednostavnu izmjenu parametara pripreme jela
Učinkovit CRM je jedan od najvažnijih alata modernog hotelijerstva, a to znate svi vi koji ste pokušali pronaći odgovarajuće rješenje za svoje kompanije. Teško je pronaći gotovo rješenje koje funkcionira na principu „one size fits all“, no jedan od proizvoda na tržištu koji je možda najbliži toj premisi je LaserACE. Riječ je o rješenju istarske kompanije Laserline, koje funkcionira kroz nekoliko ključnih modula, a jedan od najznačajnijih je segmentacija klijenata. Ovaj modul uzima u obzir sve podatke o gostu, uključujući njegove navike i transakcije, kako bi hotel mogao personalizirati buduću komunikaciju i kampanje, a pritom nudi segmentaciju po bilo kojem podatku koji je naveden u bazi. Na primjer, uz pomoć modula mogu se pronaći bivši redovni gosti koji su prestali dolaziti, ali su kliknuli na zadnji newsletter i preuzeli
mobilnu aplikaciju što pokazuje smjer za kreiranje personalizirane strategije za ponovno privlačenje tih gostiju. Osim segmentacije klijenata, LaserACE nudi i praktične module za upravljanje loyalty programima, upravljanje marketinškim kampanjama te vođenje detaljnih izvještaja. LaserACE je u potpunosti kompatibilan s Laserline ERP sustavom, čime se izbjegavaju skupi i dugotrajni projekti integracije karakteristični za implementaciju vanjskih CRM sustava. Proizvod je hrvatske tvrtke Laserline čija se rješenja mogu pronaći u vodećim hrvatskim hotelskim kompanijama. laserline.hr
LaserACE omogućava hotelima da brzo i jednostavno analiziraju povratne informacije gostiju, s ciljem poboljšanja usluga i zadovoljstva gostiju
Promocija
Prodaja
Analitika
Segmentacija
Kampanja
Laser ACE
NOVA GENERACIJA TURISTIČKOG KADRA
Promocija prvostupnika i magistara
NA ASPIRI
Krajem lipnja na splitskom Veleučilištu Aspira održana je promocija 52 prvostupnika i magistra studija Međunarodnog menadžmenta u hotelijerstvu i turizmu, što je odlična vijest za turistički sektor u potrazi za novim visokoobrazovanim kadrom.
Veleučilište Aspira danas nudi kompletan studij turizma, koji studente priprema za upravljačke funkcije u turističkim i ugostiteljskim poduzećima. Studentima
omogućuje praksu već od prve godine studija i surađuje s više od stotinu domaćih i stranih partnera iz sektora hotelijerstva i ugostiteljstva.
Promociji studenata su tako prisustvovali i brojni predstavnici struke, a Damir Lukić koji je danas na poziciji generalnog menadžera AC hotela Split, naglasio je u svojem obraćanju studentima kako je riječ o generaciji koja predstavlja temelj
i budućnost turizma, a ujedno istaknuo značaj upornosti i stjecanja iskustva u budućem radu.
Ove godine posebno priznanje za postignuti uspjeh primile su Ivona Bosančić Lasić, studentica Međunarodnog menadžmenta u hotelijerstvu i turizmu te Luciana Šimunac, studentica diplomskog studija hotelijersko-turističkog menadžmenta.
Ekskluzivni distributer Groupe GM-a za Hrvatsku i Sloveniju, specijalist u opskrbi hotelske premium opreme i kozmetike
Foto: Veleučilište Aspira
REZULTATI Decantera 2024
DWWA je jedno od najvećih svjetskih ocjenjivanja, organizira ga magazin Decanter, a nagrade su osim zbog kvalitete, važne i zbog marketinga i tržišne vidljivosti
Ove godine rezultati Decanterovog ocjenjivanja su prezentirani tradicionalno u svibnju, a bilo je to i jedno od najvećih ocjenjivanja do sada na kojem je više od 250 sudaca testiralo preko 18 tisuća prijavljenih uzoraka vina.
Ukupni je dodijeljeno 50 priznanja Best in Show, 641 zlato, 5921 srebro i 7925 bronci.
Za razliku od prethodne četiri godine kada su hrvatska vina dobila čak i platinaste medalje, ove godine rezultati su ponešto drukčiji. Ukupno 11 hrvatskih vinarija je dobilo zlato, pri čemu
sve imaju jednaki broj bodova - 95. Prijavljeno je bilo više od 600 hrvatskih vina, nagrađeno je 379 vina, osim 25 zlata, hrvatski su vinari dobili 138 srebra i 216 bronci. Za usporedbu s rezultatima iz 2023. - tada smo imali 25 zlata, 129 srebra i 216 bronci.
Zanimljivo je da su ove godine vina sa zlatnim medaljama Graševina Galić 2023, Pošip Casa Boschi 2021 i Graševina Marija Kolarek 2023 iz Međimurja istaknuti su i kao vina s oznakom "value" što označava da spadaju u kategoriju vrijednost za novac.
Dobitnici zlatnih medalja
Meneghetti Winery, Val Gambalera
Cabernet Sauvignon-Merlot, 2015
Tasovac, Grk, 2022
Galić, Graševina, 2023
Casa Boschi, Pošip, 2021
Zure, Bartul Grk, 2021
Vina Deak, Prestige Pošip, 2022
Vizzulin, Dr. Cabernet Sauvignon, 2016
Marija Kolarek, Graševina, 2023
Fakin, Il Primo Teran, 2020
Vina Furjan, Rose Tradition Blanc de Noirs Extra Brut, 2021
Zigante,Teran, 2020
Srebrne medalje s 94 boda su dobili
Kopjar Graševina 2023
Sosich Premium Malvazija 2022
Bire Defora Sur Lie Grk 2020
Stjepan Vučemilović Vallis Rabiosa Desertno Vino 2022
OPG San Marco Primo 2022
Damjanic Wines Clemente 2019
Voštinić Klasnić Red 2021
Kozlovic Santa Lucia Malvazija 2018
Kutjevo Vinkomir Graševina 2022
Medea Vinarija Montiron 2022
Kutjevo Graševina 2023
HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA
36. KONGRES
3. - 5. 11. 2024. HOTEL AMBASADOR, OPATIJA
BAKARSKE PREZIDI
– MJESTO ROĐENJA KULTNOG VINA
Stara Bakarska Vodica
Vinograd na obnovljenim prezidima priča priču o teškom životu težaka, a Stara Bakarska Vodica danas ponovo vraća zaboravljenu tradiciju jednoga od naših najstarijih pjenušaca.
Sve se to događa ponad Bakra i iskren je i autentičan turistički proizvod ne samo Bakarskog zaljeva, već i Kvarnera
242 km
duljina je suhozida smještenih na padini okrenutoj prema Bakarskom zaljevu koje su stanovnici Praputnjaka i drugih mjesta bakarskog kraja podignuli tijekom minulih stoljeća
Pripremila: Barbara Požarić
Foto: Adriano Požarić
Godine 1962. ekipa najpoznatijeg svjetskog geografskog časopisa National geographic putovala je Jadranom. Vozeći se magistralom ponad Bakra, vidjeli su težaka koji je obrađivao vinovu lozu. No, ne bilo kako. Gotovo četveronoške, na uskim, strmim, kamenitim suhozidima – kako ih Bakrani nazivaju, prezidima.
Obrađivati lozu na ovakvom zahtjevnom terenu ide daleko izvan svih pravila „normalnog“ vinogradarstva. Prepoznali su taj ljudski trud reporteri National geographica, a Viktor Tadejević dospio je na njihove stranice. Bila je to priča o bakarskim prezidima, no i priča o vinarstvu i vinogradarstvu koja traje stoljećima. Danas je to jedna nova priča. Mogli bismo reći priča koja se ponovo rađa i koja osim impresivnih vinograda na prezidima, uključuje i krajnji proizvod: originalnu Staru Bakarsku Vodicu. Naš najstariji pjenušac, koji osim bogate i duge povijesti, kroz nove inicijative ima i jednu lijepu budućnost – onu koja povezuje vino i turizam.
EGZISTENCIJA PRIMORSKOG
PUKA. Kada se od Meje spuštate prema Bakru, naići ćete na vinograd s vjerojatno najljepšim pogledom na Kvarner, Krk i Bakarski zaljev. S mora spustite pogled prema zemlji, prema lozi i trsu. Vidjet ćete da je ovdje riječ o nečem što je vrijedno zaustavljanja i drugog, konkretnijeg pogleda.
Riječ je o vinogradu Takala, na prezidima jedne od najstrmijih padina Bakarskog zaljeva. Danas je to mali dio bakarskih prezidi koji je obnovljen i zasađen za ovaj kraj tipičnom sortom belinom. Velik je tek jedan hektar i predstavlja mali postotak nekadašnjih prezidi na kojima je u najboljim vremenima između dva svjetska rata bilo 45 hektara vinograda, a protezali su se od Bakra do Bakarca.
Suhozidi, podzidane uske terase i zemlja u njima ili prezid kako se ovdje nazivaju, prisutne su još od vremena starih Rimljana i Liburna. Bio je to jedini način obrade zemlje na škrtom, nepristupačnom tlu. Bakarske su prezidi gradili većinom mještani obližnjeg Praputnjaka koji su bili i vlasnici vinograda, a u 18. i 19. stoljeću kada je proizvodnja grožđa i vina bila na vrhuncu, prezidi su davale 20 vagona grožđa, što je prosječno 600 tisuća litara vina.
Prezid je zemlja koja se obrađuje unutar suhozida. U vinogradu Takala, prezidi su zasađeni sortom grožđa belina
Gradnja jednog dužnog metra prezidi zahtijevala je 20 sati rada. Kako bi se prikupilo kamenje za zidanje i ispunu prezidi TREBALO
JE RUČNIM ALATOM
PREKOPATI CIJELU PADINU DO DUBINE 75 CENTIMETARA , dok je na najstrmijim dijelovima to iznosilo i čitav metar.
BAKARSKE
PREZIDI
SPOMENIK
KULTURE
Bakarske vinorodne terase –Bakarske prezidi, spomenik su kulture zakonom prepoznat i zaštićen od 1972. godine, a taj je status kulturnog dobra potvrdilo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2011. godine. Naime, padine bakarskoga zaljeva od Bakarca do Bakra nakon krčenja šume postale su poljoprivredno područje gotovo u potpunosti oblikovano ljudskom rukom, dakle antropogeno. Krajolik Bakarskoga zaljeva time je zauvijek promijenjen odnosno oplemenjen podzidavanjem tla kamenom, usuho, čime je očuvana stoljetna gospodarska praksa gradnje suhozida ali i poljoprivredne proizvodnje.
– Proizvodnja vina u Bakarskom kraju ima jako dugu tradiciju, može se iščitati još u 1288. iz vremena Vinodolskog zakona, a vinogradi se spominju i u oporukama Bakrana iz 15. stoljeća. No teren je ovdje zahtjevan, nije lako obrađivati zemlju, pa su ljudi prilagođavali teren, oblikovali ga kako bi od zemlje mogli živjeti. Prezide su tako nekada bile dominantan dio krajolika Bakra –uveo nas je u ovu priču Boris Petković, inače profesor povijesti u riječkoj Sušačkoj gimnaziji, no ujedno i upravitelj Poljoprivredne zadruge Dolčina, koja stoji iza revitalizacije prezida i Stara Bakarske Vodice.
U 19. stoljeću su najintenzivnije u povijesti terasirane padine, što su radili stanovnici obližnjeg Praputnjaka, vrijedni i radišni ljudi, koji su najvećim dijelom bili i vlasnici vinograda, a sudjelovali su i drugi stanovnici bakarskog kraja. Tada se vinogradarstvom moglo dobro zaraditi jer je europske vinograde poharala filoksera i pepelnica, vino je bilo tako skupo da se vlasnik vinograda nakon nekoliko berbi mogao obogatiti.
NAJDUGOVJEČNIJI PJENUŠAC. U Bakru te još više u Praputnjaku svaki je vinar
tada proizvodio mirno vino, no i posebno cijenjeno pjenušavo vino pod imenom Bakarska Vodica.
– Još davne 1855. godine poznati Bakranin Bartol Zmajić spominje u svojim zapisima kako se u jednoj posebnoj prilici pila Bakarska Vodica. Vjerojatno je da se ona proizvodila i puno ranije, pa je Bakarska vodica sigurno jedan od naših pjenušaca s najduljom tradicijom od preko 170 godina –napominje Boris.
O tome zašto se ovdje počelo proizvoditi pjenušavo vino, postoji nekoliko legendi. Jedna kaže da su umijeće donijeli francuski vojnici za vrijeme Napoleonove okupacije na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, dok su prema drugoj verziji to bili bakarski pomorci i brodovlasnici koji su se s proizvodnjom pjenušavih vina upoznali u Francuskoj.
Pjenušac se ovdje proizvodio ruralnom metodom (méthode rurale). Riječ je o prirodnom načinu gdje se prekidalo vrenje mošta te se on stavljao u boce gdje bi se dovršavala fermentacija. Pjenušac se kasnije više puta pretakao i filtrirao kako bi se dobio finalni proizvod. Dugotrajan je to i precizan posao za kojeg je potrebno puno strpljenja, pa su
Članovi Poljoprivredne zadruge Dolčina: upravitelj Boris Petković, glavni i odgovorni za vinograd Jadre Šarlija, Marijan Burić i Franjo Vicić
U autentičnoj staroj kući nalaze se podrum i kušaona
BAKARSKA
VODICA
Stara fotografija prezidi iz 1938. godine
Dolje: Viktor Tadejević kako obrađuje vinograd na prezidima, slika objavljena u National geographicu 1962. godine
U JUGOSLAVIJI
Godine 1960. proizvodnju Bakarske Vodice preuzela je riječka tvornica Istravino. No, bilo je to samo ime, a pjenušac je zapravo bio gazirano vino koje se dobivalo od žlahtine, malvazije te kvalitetnih kontinentalnih sorti. Takvo se vino strojno punilo u boce, a više nego na kvaliteti, naglasak je bio na količini. Najveća godišnja proizvodnja dostizala je čak 2,6 milijuna boca, a nešto kasnije, početkom dvijetisućitih godina Istravino je počelo proizvoditi Bakarsku Vodicu i klasičnom metodom.
Bakarska je Vodica sigurno bila vodeći jugoslavenski brend pjenušavih vina, s prepoznatljivom etiketom. Boris Petković, upravitelj Poljoprivredne zadruge Dolčina, danas kaže kako je to medalja s dvije strane: iako to nije bila tradicionalna Bakarska Vodica, doprinijela je očuvanju imena i brenda, kao i popularizaciji proizvoda.
pjenušac proizvodile žene, dok su se muškarci bavili radom u vinogradu.
Bakarska Vodica se tada pila u posebnim prilikama – za vjenčanja, slavlja, blagdane, proizvodila se u ograničenim količinama i predstavljala je deliciju. Prema Zakonu iz 1930. godine bila je zaštićeni proizvod, te su samo vina od grožđa iz bakarskih prezida proizvedena na određeni način mogla nositi etiketu i ime Bakarske Vodice.
VINOGRADI ZA 21. STOLJEĆE. Nakon što je proizvodnja u bakarskim vinogradima dosegla svoj puni potencijal tridesetih godina prošlog stoljeća, nakon Drugog svjetskog rata vinogradi se polako zapuštaju. Samo je mali broj pojedinaca pedesetih i šezdesetih godina održavao proizvodnju na prezidima za vlastite potrebe i trebalo je proći dugih 40 godina da se krene s revitalizacijom vinograda i ponovnom proizvodnjom originalne, ili kako se naziva Stare Bakarske Vodice.
Za to su zaslužni članovi Poljoprivredne zadruge Dolčina, mala skupina velikih ljudi, koji su odlučili posvetiti trud i vrijeme da se ovi tradicijski elementi spase od zaborava. – Još 2000. godine rodila se ideja da se ponovo u funkciju stavi vinograd na jednome od najatraktivnijih, ali i najstrmijih lokaliteta – Takala. Radovi su krenuli 2001. godine te su obnovljene prezidi i posađene stare loze beline koje su još uvijek bile na Praputnjaku, no sada cijepljene na novu podlogu. Osim beline, imamo i nešto chardonnaya. Prva je Bakarska Vodica izašla iz podruma već 2007. godine, a trenutno je za konzumaciju spremna berba 2020. – s ponosom je rekao Boris. Ovaj hvalevrijedan projekt okuplja tek nekoliko entuzijasta koji se o svemu brinu uz veliku podršku Grada Bakra, koji, nasreću, prepoznaje važnost očuvanja ove tradicije. – Jezgru čini nas petorica: Vinko Mičetić, Franjo Vicić, Marijan Burić, Makso Frančišković i ja, a povremeno nam se pridružuje još
U 19. STOLJEĆU SU POTPUNO TRASIRANE PADINE BAKARSKOG ZALJEVA
IZGRADNJOM BAKARSKIH PREZIDI. Na prezidima se nalazilo 45 hektara vinograda, ubiralo se 40 vagona grožđa i proizvodilo 20 vagona odnosno 600 tisuća litara vina
nekoliko kolega, a u radu Zadruge još je aktivna i Josipa Miloš. Za vinograde se vrijedno brine Jadre Šarlija, inače profesionalno zaposlen u PZ Dolčina. On radi sve poslove na održavanju vinograda, mi mu amaterski pomažemo, a imamo i podršku enologa. Tijekom perioda berbe uključi se i nekolicina drugih, posebno stanovnika Praputnjaka, jer ne možemo sve sami. U vinogradu se baš sve radi ručno, kao nekada, jer se zbog specifičnog terena i ne može drukčije, a jedini alat koji možemo koristiti je trimer za košnju – pojašnjava Boris. No, iako su vinogradarski poslovi u njima izrazito teški i naporni, uske, strme prezidi su kvalitetni, vinogradarski položaji. To su osunčane i dobro prozračene pozicije na kojima je loza zaštićena od bolesti i nametnika, pa iako su prinosi manji, kvaliteta grožđa je bolja. Ovisno o berbi, Zadruga Dolčina svake godine u svom malom podrumu proizvede otprilike od 500 do 1.500 boca pjenušca tradicionalnom metodom.
Danas se Bakarska Vodica proizvodi tradicionalnom metodom od grožđa iz Takale
– Naš je podrum u tipičnoj, staroj bakarskoj kući okruženoj prezidima, koju lokalno zovemo Lopižarova kuća. Tu je mala kušaonica, a želja nam je da se uredi i prostor na katu gdje bismo, osim kušanja, mogli imati i edukativne sadržaje – kaže nam Marijan Burić. Ideja i nit vodilja članova Zadruge je povezati čitavu ovu priču u jedan turistički proizvod, koji će pokazati srž i dušu Bakra i Kvarnera.
– Voljeli bismo u budućnosti raditi s grupama, gdje bismo im pokazali vinograd i ispričali povijest bakarskih prezidi i Bakarske vodice. Da turisti mogu vidjeti gdje ona nastaje i da je mogu kasnije probati u našoj kušaonici. Ova je priča u cijelosti autentična i vidimo lijepu priliku da se ona poveže s turizmom, no da to ipak bude za male grupe, i da to ne bude nikakva masovna priča velikih brojki. Tu nam puno pomaže i bakarska turistička zajednica na čelu sa Sonjom Jelušić Marić koja redovito prima novinare i prezentira projekt javnosti –zaključili su na kraju naši sugovornici. Originalna lokalna tradicija najbolje je uporište svakog turističkog proizvoda, a vjerujemo da najbolje od ove priče tek slijedi. Iskreno i osobno, kakvo bi trebalo i biti. I zato kada prolazite kraj Bakra pogledajte i prezide. One u vinogradu Takala, ali i one prikrivene šumom, koje su nekada iz brda dopirale do samoga mora. Tako ćete bolje shvatiti priču vrijednih težaka, priču vina, i jednog dobrog, kvalitetnog pjenušca kojeg vrijedi probati – u Bakru, na prezidima.
SOMMELIERSKI IZAZOVI
Kako upariti
& vino tatarski biftek
ZEMLJANA NOTA
Sirova govedina ima svježe zemljane note, kao i note pokošene trave. To je jedan od razloga zašto vulkanska vina – bijela i crvena dobro idu uz nju; mogu imati dimne, kremaste ili mineralne note i često nagovještaj slanosti, ali su ipak dovoljno elegantna. Od hrvatskih sorti preporuka je pošip, poglavito pošip s Korčule. On se odlikuje svježinom i kompleksnosti, s notama zrelog voća, mediteranskog bilja i mineralnosti.
MINERALNOST
Sirova govedina ima blag miris i okus željeza, a kada se želite poigrati s tom mineralnom notom u vinu potražite arome jačeg crvenog voća te grafita i škriljevca, pa čak i veću kiselost. Od hrvatskih sorti ovdje bi opcija bio teran.
Uvijek je zanimljiv izazov upariti sirovo meso s vinom, a što se tatar-steaka tiče mnogi će se složiti DA SU DOBAR
ODABIR LAGANIJA CRVENA
VINA . Svaki će sommelier imati svoju preporuku, no generalno, ovo su sitnice koje je dobro znati
DIVLJA NOTA
Sirova govedina je nježnija nego termička obrađena, s ugodnim, pomalo „funky“ okusom. U tom smjeru, tatarski je biftek uputno sparivati s vinima u kojima se osjeti koža, cimet, crni čaj, ali i voćni okusi poput maline, crnog ribiza i šljive. Od francuskih vina te note najbolje naglašava Châteauneuf-du-Pape od grožđa sorte grenache iz južne Rhone, a od hrvatskih vina plavac mali, dingač ili postup.
SLANOST
Zbog dodataka poput Worcestershire umaka, senfa, kapara, inćuna i kiselih krastavaca, steak tatare često ima izražene slane note. Kada pairing radite prema toj noti, usredotočite se na sočna crvena vina s niskim taninima i voćnim aromama.
Primjer su vina od sorte frankovka, koju karakterizira srednja do visoka kiselost, srednje tijelo i okusi crvenog voća poput trešnje i maline, često s paprenim i začinskim notama. Uz tatarski biftek, frankovka se poslužuje blago rashlađena.
BARCELONA PLANIRA ZATVORITI sve apartmane za turiste do kraja 2028.
Barcelona je krajem lipnja objavila da će do kraja 2028. zabraniti iznajmljivanje apartmana turistima, čime želi obuzdati rast troškova stanovanja i omogućiti građanima da si mogu priuštiti najam stana u vlastitom gradu.
Ljevičarski gradonačelnik grada Jaume Collboni, rekao je da će do studenoga 2028. Barcelona ukinuti dozvole za 10.101 apartman koji trenutačno ima dozvolu za kratkoročni najam.
“Suzbijamo ono što smatramo najvećim problemom Barcelone”, rekao je Collboni i dodao kako je boom kratkoročnog najma
u najposjećenijem gradu u Španjolskoj, doveo do toga da si neki građani ne mogu priuštiti najam stana nakon što su stanarine u zadnjih 10 godina porasle 68 posto, a cijene nekretnina 38 posto. Pristup stanovanju postao je pokretač nejednakosti, osobito za mlade", dodao je.
U Barceloni zadnjih godina nije dopušteno registriranje novih turističkih apartmana. Lokalna samouprava naredila je od 2016. zatvaranje 9700 ilegalnih turističkih apartmana, pa tako gotovo 3500 apartmana ponovno koriste građani za stanovanje. Lokalne vlasti uvele su u zadnjih deset
godina restrikcije za kratkoročni najam i na Kanarima, u Lisabonu i Berlinu, no udruženje iznamljivača u Barceloni smatra kako će ova zabrana dovesti do porasta ilegalnog iznajmljivanja.
myPOS Go2
Mobilni POS uređaj za ugostiteljstvo
Uz myPOS Go2, vaši gosti mogu ostaviti napojnicu i prilikom kartičnog plaćanja. Ugrađena besplatna SIM kartica, bez mjesečne naknade, trenutno sjedanje naplaćenih sredstava čine Go 2 idealnim za vaše poslovanje. Praktično, pouzdano i brzo.
POS trgovina i inovacije d.o.o. Ivana Trnskog 3, Zagreb • 01 2301 011 • info@pos.hr • www.pos.hr
Kažu da
pršut ako nema masnoće, koja mu daje slatkoću i gušt
pršut nije
Foto: Nikola Zoko
GASTRONOMIJA POVIJESTI I BUDUĆNOSTI
Zaštićeni hrvatski PRŠUTI
Hrvatska danas ima četiri zaštićena pršuta – DALMATINSKI, DRNIŠKI, KRČKI I ISTARSKI – svaki sa svojim specifičnostima i tradicijskim metodama proizvodnje. Svaki od ovih pršuta ima originalnu priču, no prije svega odliku da može biti najbolji dio tradicijske gastronomije svakog restorana i hotela
Pripremila: Barbara Požarić
Specifične tamnocrvene boje, prošaran slatkom masnoćom, intenzivnog no opet uravnoteženog okusa i jedinstvene teksture – pršut je delicija koja „govori sve jezike“. Jedan je od najvažnijih dijelova hrvatske tradicijske gastronomije, a uz malo maslinovog ulja i čašu crnog vina, na najbolji način prenosi priču dugu nekoliko stoljeća.
Pršut je prešao dug put od namirnice koja se na stol stavljala samo u posebnim, svečanim prilikama, pa sve do danas, kada je proizvodnja na jednoj novoj razini. Pršut je postao gastronomski adut, namirnica koju neće odbiti ni domaći ni strani gost.
No, pršut nije samo naša tradicija, već je to nešto što dijelimo s drugim zemljama na Mediteranu. Španjolska Pata negra je
simbol i standard kada je riječ o pršutu, a Italija s dva zaštićena pršuta – San Daniele i Prosciutto di Parma, spada u najveće svjetske proizvođače sa 7,5 milijuna proizvedenih komada i prihodima od preko 1,7 milijardi eura. To na najkonkretniji način potvrđuje da kvalitetan pršut ima svoju nišu, kako u gastronomiji, tako i u turizmu.
Iako je Hrvatska proizvodnja još uvijek daleko od ovih brojki, posljednjih se desetljeća radi na iskoracima u različitim segmentima, što je rezultiralo da na razini Europske unije danas imamo četiri zaštićena pršuta: dalmatinski, drniški, krčki i istarski. Svi su ovi pršuti u nečemu slični, no prema puno parametara specifični i različiti. Svaki od njih zadržao je tradicijski element i snažan identitet regije iz koje dolazi, a proizvođači kroz
Foto: KHP
suradnju, okupljanje u udruženja i klastere te organizacijom događaja posvećenih pršutu stvaraju novu i zajedničku priču.
DETALJI KOJI ČINE RAZLIKU.
Konzerviranje mesa soljenjem, sušenjem i dimljenjem prisutno je na našim prostorima još od najstarijih vremena. Pojedini zapisi kažu kako su ga donijeli Rimljani, a na mjestu gdje se susreću topla mediteranska i nešto hladnija kontinentalna klima te hladna bura puše od kasne jeseni do početka proljeća i izmjenjuje se s vlažnim jugom, idealni su uvjeti da nastane najcjenjeniji proizvod od svinjskog mesa – pršut.
Od unutrašnjosti Istre, preko Krka i čitavog dalmatinskog primorja sve do Dubrovnika tijekom stoljeća se razvijala obrada svinjskog mesa i proizvodnja suhomesnatih proizvoda, među kojima i pršuta, a svaki bolji pršutar, svako mjesto ili regija imala je neke svoje tajne u njegovoj obradi. Danas su te razlike adut svake pojedine vrste pršuta te argument zaštite pri Europskoj uniji. Zaštićeni hrvatski pršuti mogu se proizvoditi isključivo prema strogo definiranim metodama na točno određenom području, čime se osigurava kvaliteta i autentičnost. – Dalmatinski, drniški i krčki pršut su nositelji oznake zaštićenog zemljopisnog podrijetla dok je istarski pršut nositelj zaštićene oznake izvornosti. Za ova tri pršuta to znači da sirovinu mogu nabavljati na teritoriju Hrvatske te u široj regiji odnosno zemljama okruženja, dok za istarske pršute svinja mora biti tovljena, klana i obrađivana isključivo u Hrvatskoj – pojasnio je Ante Madir, direktor Klastera hrvatskog pršuta, inače veterinar po struci koji je karijeru gradio kao tehnolog u mesnoj industriji, te je jedan od naših najvećih autoriteta po pitanju pršuta.
U Hrvatskoj se za pršute najčešće uzgajaju pasmine duroc, landrace i yorkshire, koje imaju odgovarajuću kvalitetu mesa, dok se hrvatske autohtone pasmine
poput slavonske crne svinje pfeiferice koriste vrlo rijetko.
– Jedna od najvažnijih razlika kod pršuta je način obrade svinjskog buta. Kod drniškog, dalmatinskog i krčkog se skida zdjelična kost, a ostaju potkožno i masno tkivo, pa je izgled tog buta bliži jednoj mandolini, za razliku od istarskog pršuta koji zadržava zdjeličnu kost, ali mu se skidaju koža i potkožno masno tkivo. Zbog toga je izgledom tanji, sličniji violini. Tu su i druge razlike koje se odnose na dimljenje te koriste li se uz sol i neki drugi začini – uz osmijeh govori Ante o razlikama među pršutima.
DALMATINSKI I DRNIŠKI. Slični a različiti, dalmatinski i drniški pršut su lice i naličje tradicijske proizvodnje u Dalmaciji. – Drniški je pršut kao brend nastao na temeljima nekadašnjeg PIK-a u Petrovom polju, koji je osnovan krajem 1960-ih, a imao je značajnu proizvodnju u bivšoj državi, naročito 1980-ih godina. Bila je to respektabilna firma, no i prva ozbiljnija pršutana s dobrim proizvodom koji se prodavao pod imenom Drniški pršut. Taj se naziv udomaćio među kupcima i poznavateljima pršuta, pa je 2015. godine kao takav i zaštićen, s obzirom da je jedan od faktora kada se radi zaštita i ugled proizvoda – kaže Ante Madir.
Drniški se pršut tako može proizvoditi samo na administrativnom području Grada Drniša što uključuje i mjesta Prominu, Ružić, Unešić i Biskupiju i jedino pršut s ovog područja se može zvati drniškim. S druge strane, dalmatinski pršut se radi na teritoriju čitave regije Dalmacije – od Karlobaga do Privlake. – Postoji mala razlika u tehnologiji kod drniškog i dalmatinskog pršuta. Naime, oba su pršuta bez kosti i oba se pršuta dime, a u toj fazi se kod dalmatinskog pršuta može koristiti isključivo bijelo drvo: grab, bukva i hrast te još jedino kora od badema i smilje. Oba
nastavak na str. 70
Osim proizvođača zaštićenog pršuta, u Hrvatskoj postoje i drugi proizvođači. Oni proizvode pršut prema vlastitim receptima, običajima ili tradiciji, na način da zadovoljavaju veterinarsko-sanitarne uvjete no ne žele se zamarati ponekad i preopsežnom papirologijom koja prati proizvodnju zaštićenih pršuta. No, s druge strane, upravo OZNAKA ZAŠTIĆENOSTI
.
Ante Madir, direktor Klastera hrvatskog pršuta
Dalmatinski pršut se dimi i suši na buri, te mu se ne dodaju nikakvi začini
Istarski pršut ima zaštićenu oznaku izvornosti. Ima zdjeličnu kost, a uz sol, dodaju mu se i začini
Dolje desno: Krčki pršut ima zdjeličnu kost, a osim soli koristi se lovor i ružmarin te se suši na buri
Drniški pršut se, kao i dalmatinski, suši i dimi, a proizvodi se samo na području Grada Drniša
Foto: TZ
Drniš
Foto: Barbara Požarić
Foto: Adriano Požarić
Foto: Filip Brala
PODRUČJE PROIZVODNJE
DALMATINSKI
DRNIŠKI
KRČKI
ISTARSKI
SLIČNOSTI
se pršuta suše na buri, i sve to zajedno daje tipičan okus – pojašnjava Ante.
Treća važna razlika među ova dva pršuta je da se drniški pršut radi u sezoni – od listopada pa do kraja ožujka sljedeće godine, dok se dalmatinski može raditi u kontinuitetu kroz cijelu godinu. Što se tiče slanosti, maksimalna slanost drniškog pršuta je 7 posto dok je za dalmatinski dozvoljeno 7,5 posto, iako se u posljednje vrijeme zbog zahtjeva tržišta te vrijednosti smanjuju. – U okusu i teksturi drniški i dalmatinski pršut su dosta slični, samo iskusan kušač će vidjeti razlike. To su najčešće nijanse koje proizlaze iz načina dimljenja, posebice kada se koristi badem ili smilje. Puno konkretnije su razlike drniškog i dalmatinskog pršuta u odnosu na istarski i krčki – napominje Ante Madir. U proizvodnji dalmatinskog i drniškog pršuta u zaštiti nije striktno definirana prehrana svinja, a koriste se sorte čije je meso masnije.
pršut. Prema podacima Klastera hrvatskog pršuta, u 2023. godini proizvedeno je 250 tisuća komada dalmatinskog pršuta, pri čemu je najveći proizvođač Mesna industrija Braća Pivac, dok je drniškog proizvedeno 35 tisuća komada. Za usporedbu, zaštićenih krčkih pršuta se proizvede tisuću komada, a istarskih 15 tisuća komada.
JEDAN, ALI VRIJEDAN. Na Krku postoji samo jedan proizvođač zaštićenog pršuta, a to je Vjekoslav Žužić. U obitelji Žužić proizvodnja pršuta prisutna je već generacijama, pa iako danas više nije moguće pršute proizvoditi identično kao nekada, Vjekoslav još uvijek kao bazu koristi recepte svojih nonića.
– Krčki pršut je specifičan po tome što je but s kožom, ne dimi se, a osim soli koriste se i začini koji daju specifičan okus. Konkretno, ja koristim ružmarin i javoriku, odnosno lovor. Kupujemo gotove butove od hrvatskih proizvođača, a pršut se radi od studenog do ožujka – kaže Vjekoslav, inače profesionalni mesar koji se ovim poslom bavi 40 godina od čega 30 u vlastitom obrtu. Uz nadležne institucije on je bio i jedan od inicijatora zaštite krčkog pršuta, koji je 14. travnja 2015. postao prvi hrvatski proizvod sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla.
I RAZLIKE nastavak na str. 72
– U proizvodnji pršuta je važna kvalitetna sirovina, pa se svinje kolju kada su promašćenije jer meso za pršute mora biti masnije nego u proizvodnji klasičnog svinjskog mesa. Za dalmatinski i drniški pršut meso se mora soliti ne prije 24 sata po klanju niti nakon 96 sati, čime se limitira udaljenost nabave sirovine, a time i kvaliteta – kaže Ante. Zanimljivo je da dalmatinski i drniški pršut drže najveći udio u proizvodnji na našem tržištu, a dominantan je dalmatinski
Vrsta zaštite zemljopisno podrijetlo zemljopisno podrijetlo zemljopisno podrijetlo izvornost
Obrada buta bez zdjelične kosti bez zdjelične kosti bez zdjelične kosti sa zdjeličnom kosti
Potkožno i masno tkivo
Dimljenje
Začini
Oblik mandolina mandolina mandolina violina
Godišnja proizvodnja
kom
kom
kom
kom
DOGAĐANJA S TEMOM PRŠUTA
DANI HRVATSKOG PRŠUTA
Klaster hrvatskog pršuta počeo je s organizacijom Dana hrvatskog pršuta 2015. godine, a manifestacije je B2B karaktera (business to business). Održava se svakog proljeća tijekom dva dana, uvijek u drugoj destinaciji. – Prvog dana imamo stručne radionice gdje se uvijek održavaju predavanja vezana za tehnologiju proizvodnje pršuta, izazove u pršutarstvu, okrugle stolove. Tu je i dodjela nagrada našim članovima i druženje uz svečanu večeru, a drugog dana smo na nekom otvorenom prostoru, na trgu, na rivi i slično, ovisno o destinaciji. Tu se promoviraju naša četiri zaštićena pršuta: posjetitelji ih mogu vidjeti, probati, osjetiti sličnosti i razlike – kaže Ante Madir, direktor klastera Hrvatskog pršuta. Posebnost je svakako ocjenjivanje, koje rezultira
šampionskim pršutom. Ove je godine to bio krčki pršut Žužić, a 2023. dalmatinski pršut Smjeli. – Ocjenjivanje radi veterinarski zavod Split, čiji stručnjaci spadaju u sam vrh senzornih analitičara u Hrvatskoj.
Ocjenjuje se vanjski izgled, rezidba fete, miris, zatim slanost, konzistencija i drugi elementi, a osim tih objektivnih elemenata, imate naravno i onu subjektivnu komponentu, gurmansko-hedonističku, a to je koliko se nekome subjektivno neki pršut sviđa - kaže Ante. Prvog dana manifestacije se svi nagrađeni pršuti prezentiraju u hotelu. Šampionski pršut se reže ručno, tako da svi posjetitelji imaju priliku probati šampionski i usporediti s drugim pršutima na natjecanju, a i sami pršutari mogu tako vidjeti na kojoj su razini njihovi pršuti u odnosu na druge.
ISAP – INTERNACIONALNI SAJAM PRŠUTA
Prvi Internacionalni sajam pršuta (ISAP) u Tinjanu održan je 2007. godine i tijekom godina je postao manifestacija koja je značajno doprinijela popularizaciji brenda istarskog pršuta i promociji njegovih proizvođača. Održava se svake godine sredinom listopada, a nakon pandemije i u ljetnoj varijanti sredinom srpnja, koja je najvećim dijelom namijenjena turistima. Osim proizvođača pršuta iz Hrvatske, okuplja i proizvođače iz Italije, Slovenije i Španjolske, te uz izložbeni dio nudi bogat popratni program, uključujući degustacije, radionice, natjecanja u kvaliteti pršuta, kulinarske prezentacije i zabavne sadržaje. Najvažnije je što je ISAP mjesto gdje se promoviraju i prepoznaju pršuti s oznakama izvornosti i geografskog podrijetla te se potiče zaštita i očuvanje tradicionalnih metoda proizvodnje.
FESTIVAL PRŠUTA U DRNIŠU
Ove godine se u Drniš vraća Festival pršuta koji se nije održavao od 2019. godine. Termin manifestacije je 30. kolovoza, a kao i do sada bit će prilika da se probaju svi hrvatski pršuti, tu je i revijalno natjecanje u rezanju pršuta te ocjenjivanje i dodjela nagrada najboljima, kao i degustacije proizvoda.
Svake godine na Danima hrvatskog pršuta se ocjenjuju najbolji pršuti i bira se šampion. Ove godine u Zagrebu je naboljim proglašen krčki pršut Vjekoslava Žužića
Foto: Anto Magzan
Foto:
KAKO SE REŽE PRŠUT
Pravilno je pršut rezati ručno, na stalku, jer mašina grije meso pa pršut gubi neka svoja senzorna svojstva. Za rezanje se koristi dugi, tanki i uski nož okruglog završetka, a treba imati i „dobru ruku“ koja se stječe iskustvom.
Pršut se reže na uske fete, jer se tako lakše jede, i treba se rezati u ravnini, a ne raditi luk.
Vjekoslav Žužić jedan je od najnagrađivanijih pršutara koji je spojio proizvodnju i turizam kroz Kuću krčkog pršuta
Kada butovi stignu na Krk prvo kreće proces soljenja, a nakon osam dana i dosoljavanja, pri čemu se koristi od 5 do 6 posto soli, što je nešto manje od dalmatinskog i drniškog. Otprilike desetog dana pršuti se prešaju, nakon čega idu na sušenje koje se nekada odvijalo isključivo na buri.
– Za proizvodnju pršuta najvažniji su ljubav i vrijeme, no posljednjih godina sve je važniji i novac. Razlog tome je što se klima značajno mijenja i nema stabilnih vremenskih uvjeta, pa je proizvodnja nesigurna ukoliko se ne ulaže u moderne pogone – kaže Vjekoslav iza kojega je ulaganje u proizvodni pogon vrijedno više od milijun eura. U njemu koristi sve prednosti moderne tehnologije, no ipak u kombinaciji s tradicijom.
Na pitanje što je po njemu posebnost krčkog pršuta, Vjekoslav kaže kako on ima drukčiji bouquet, osjete se jasne note maslaca, mekan je i topi se u ustima, a osobno preferira i to što pršut nije dimljen.
Mesnica Žužić je inače jedan od naših najnagrađivanijih proizvođača na stručnim
događanjima, a godišnje proizvode oko tisuću pršuta za čiji se plasman brinu sami kroz Kuću krčkog pršuta otvorenu 2013. godine. Kombinacija je to konobe, kušaone i proizvodnog pogona, gdje posjetitelji mogu saznati priču o krčkom pršutu, kroz staklene pregrade vidjeti pojedine faze njegove proizvodnje te probati pršut uz čašu vina lokalnih proizvođača.
ISTARSKI VIJULIN. Istrijani su posebno ponosni na svoj pršut. Kažu kako za njih to nije samo hrana, već bogatstvo tradicije, nešto što je bilo obiteljski posao, a pršut se i u trenucima najvećega siromaštva bez ustezanja nudio samo posebnim gostima. Istarski pršut se već dvadesetak godina promovira i brendira uz ostale istarske proizvode poput vina, maslinovog ulja i tartufa, a o svemu onome što ga danas definira, porazgovarali smo s Paolom Jelenićem, proizvođačem pršuta i aktualnim predsjednikom Udruge proizvođača istarskog pršuta.
– Nekada su se u Istri pršuti primarno radili doma, u obiteljima, a danas to možemo naći možda samo kod nekolicine starijih ljudi. Turizam je danas prisutan u svim krajevima Istre, pa bi bilo teško održati takvu tradicionalnu seosku proizvodnju, stoga se preselila u pršutane. Većinom je riječ o manjim pršutanama koje se najčešće baziraju na obiteljskom poslu. Proizvođača ima dosta, no ne proizvode svi pršute koji su nositelji zaštićene oznake, ima nas 12 i okupljamo se kroz Udrugu – pojasnio je Paolo.
Proizvođači koji svoje pršute proizvode na način i po pravilima koje diktira zaštićena oznaka izvornosti nalaze su u centralnom dijelu Istre: u Vižinadi, Višnjanu, Sv. Lovreču, Pazinu, Svetom Petru u Šumi i Vodnjanu, a najviše ih je u Tinjanu, koji se zbog toga smatra i centrom istarskog pršutarstva. – Naš pršut jedini ima zaštićenu oznaku izvornosti, što također znači i da jedini moramo imati isključivo hrvatsku sirovinu za proizvodnju pršuta. Svinja mora biti izležena u Hrvatskoj, tovljena hranom hrvatskog podrijetla. Svinje se kolju kada dostignu maksimalno 180 kilograma, a prije klanja treba imati sve
papire kako bi se pršut mogao nazvati istarskim pršutom – kaže Paolo.
Pasmine koje se za istarski pršut preferiraju su čisti landrace ili križanac sa sortama yorkshire ili duroc čije je meso mramorirano i sočno. No, u proizvodnji postoje razlike zbog kojih su istarski pršuti vizualno elegantniji, izduženiji i veći.
– Tradicionalna obrada buta za istarski pršut potječe iz vremena kada je na seoskim domaćinstvima postojala potreba da se sačuva što veća količina masnog tkiva. Ona se topila u mast te se čuvala za kasniju upotrebu, pa mi tako u prvoj fazi pripreme skidamo svu kožu i potkožno masno tkivo. Koža ostaje jedino na nogici kako bi se pršut mogao za nju vezati i tako staviti na sušenje i zrenje. Tako se izbjegava potreba da se metalnom kukom probada meso zbog čega bi bilo sklonije kvarenju s obzirom da mi, za razliku od svih ostalih regija u Hrvatskoj, zadržavamo zdjeličnu kost –naglašava Paolo.
Kakav će biti finalni okus pršuta ovisi o brojnim faktorima. Svako selo, obitelj i svaki pršutar ima svoje tajne, no generalno se kod
Obitelj Jelenić svoj istarski pršut radi u Svetom Petru u Šumi. Na slici: Paolo, Petar, Marko, Toni i Lucija
Pršut se u Istri spominje još 1580. godine kada je u
Foto: Adriano Požarić
Za drniški pršut veže se i jedna zanimljivost: naime, BIO JE POSLUŽEN NA KRUNIDBENOJ
PROSLAVI BRITANSKE KRALJICE
ELIZABETE II 1952. GODINE . Povodom zlatnog jubileja, obilježavanja 50 obljetnice dolaska na prijestolje, Grad Drniš kraljici je ponovo prigodno uputio drniški pršut na dar.
istarskog kao i kod krčkog pršuta koriste začini lovor i ružmarin, no Istrijani dodaju i crni papar i češnjak, a pršut se ne dimi. – Naša zaštita je dosta zahtjevna pa je jedan od najvećih izazova doći do kvalitetne sirovine. Kod manjih uzgajivača se često pojavljuju oscilacije u kvaliteti, nema radne snage pa se često događa da se meso ne rasijeca pravilno, tako da su veliki sustavi poput PIK-a Belje ili Vrbovec najpozudaniji dobavljači s obzirom da imaju kontrolirane procese u svim fazama proizvodnje, a time i ujednačenu kvalitetu – kaže Paolo koji pršute ali i druge tipične istarske proizvode od sušenog mesa radi u obiteljskoj pršutani smještanoj u nekadašnjoj kovačiji njegova djeda u Svetom Petru u Šumi.
– Proizvodnju smo započeli prije 25 godina, na inicijativu moje pokojne majke koja je bila poduzetna i ovdje je vidjela priliku. Inače sam elektroničar po struci i tijekom godina sam postao priučeni mesar, a u poslovanje smo uključeni brat i ja s obiteljima – kaže Paolo. U Pršutani Jelenić koriste tradicionalne metode sušenja i zrenja, a godišnja proizvodnja iznosi oko 1800 komada od čega 30 posto nosi oznaku zaštićenog proizvoda, dok se ostali na tržište plasiraju pod brendom „Pršut Jelenić“.
Što se buduće proizvodnje tiče, vizije i napori pršutara koji su članovi Udruge proizvođača Istarskog pršuta idu u smjeru suradnje s AZRRI-jem (Agencija za ruralni razvoj Istre) kako bi se podržali tovljači i organizirao
tov na području Istre čime bi se sirovina imala pod boljom kontrolom. Također na razini Udruge na tržištu nastupaju zajednički kako bi mogli ponuditi veće količine, pogotovo prema većim naručiteljima.
Na pitanje kako pravi istarski pršut kotira u restoranima i hotelima, Paolo kaže kako se za njega odlučuju manji objekti, obično obiteljski hoteli koji drže do kvalitete, koji žele imati određeni brend i žele se prema tome na neki način i diferencirati na tržištu.
Kao i Vjekoslav Žužić iz Krka i Ante Madir iz Splita, tako i Paolo Jelenić smatra da je za dobar pršut najvažnije vrijeme, a često najbolji bude i pršut na kojeg vlasnik ponekad zaboravi, pa ostane ležati zaboravljen u kutu, bez previše intervencije. Tu je i prehrana svinje, ali ono što je presudno i u čemu su se svi naši sugovornici složili, jest da su presudni posvećenost i detalji. Koliko je pršut prešan, koliko osjećaj govori da treba staviti soli, što dodati od začina i u kojim omjerima. Ne zaboravimo na kraju i ruku – onu koja se izvještila da pršut izreže nožem na fete kako bi gost neopterećeno mogao uživati u okusu, aromi, ali dobroj dozi nostalgične tradicije koja uvijek i neizostavno ide – samo uz pršut.
PATA NEGRA I ŠPANJOLSKA PRIČA
Svi naši sugovornici spomenuli su Patu negru koja je stekla svjetsku popularnost, ističući kako je ovo primjer na kojega bi se u budućnosti valjalo ugledati.
Pata negra, poznata i kao Jamón Ibérico, vrhunski je španjolski pršut koji se proizvodi od autohtonih iberskih svinja u regijama Andaluzija, Extremadura i Salamanca, a poznat je po iznimnoj kvaliteti i karakterističnom okusu. Proces proizvodnje uključuje soljenje, sušenje i zrenje, koji može trajati od 12 do 48 mjeseci, a svinje se tradicionalno hrane žirom, što utječe na okus i kvalitetu mesa. Postoje različite vrste Pata negre, ovisno o prehrani svinja i o tome jesu li čistokrvne ili križanci.
Jamón Ibérico de Bellota se radi od svinja koje se hrane isključivo žirom i smatra se najkvalitetnijim zbog intenzivnog, bogatog okusa. Jamón Ibérico de Cebo de Campo dolazi od svinja koje se uzgajaju na otvorenom i hrane kombinacijom žira, trave i žitarica, dok se Jamón Ibérico de Cebo proizvodi od svinja hranjenih uglavnom žitaricama.
Uzgoj iberskih svinja za proizvodnju Pata negra pršuta podliježe strogim standardima i regulacijama kako bi se osigurala visoka kvaliteta i autentičnost proizvoda. Svinje moraju imati najmanje 50 posto iberske krvi, a oznake kvalitete često uključuju postotak iberske krvi i kategoriju prehrane. Svinje koje se koriste za Bellota pršut moraju imati slobodan pristup pašnjacima, gdje se hrane žirom, što doprinosi kvaliteti mesa i masnoće. Proces proizvodnje mora slijediti tradicionalne metode, a zrenje traje najmanje 12 mjeseci.
Proizvođači su obvezni dobiti certifikate od ovlaštenih tijela koja provode kontrole kako bi se osigurala usklađenost s postavljenim standardima, a svaka šunka mora biti označena etiketom koja jasno navodi postotak iberske krvi i kategoriju prehrane.
ŠTO SE GLEDA NA OCJENJIVANJU PRŠUTA
VANJSKI IZGLED
ne smije imati zarezotina, razderotina ni puknuća
VIZUALNI DIO (FETA, ŠNITA)
izgled mišićnog tkiva, prošaranost, izgled bijelog masnog tkiva (kod istarskog se to ne ocjenjuje s obzirom da se skida koža i potkožno masno tkivo), ujednačenost boje
stručnjaci u pršutu mogu osjetiti maslac, suho voće i slične arome. To je okus koji se osjeti na kraju, a obično njegova kvaliteta i sofisticiranost ovise o tome čime je svinja hranjena
U Kući krčkog pršuta u mjestu Vrh na Krku, gosti mogu vidjeti pojedine faze proizvodnje
Foto: Barbara Požarić
Foto: Adriano Požarić
Mali gastro leksikon
Za bolje razumijevanje gastronomskih izraza U PROFESIONALNOJ KUHINJI
Izrazi za koje ponekad nismo sigurni što točno znače, a dobro ih je znati ako ste dio tima kuhinje restorana i hotela
MISE EN PLACE
Francuski izraz koji znači „sve na svom mjestu“, a odnosi se na pripremu i organizaciju svih sastojaka i opreme prije početka kuhanja
TABLE D'HÔTE
Fiksni meni s unaprijed određenim jelima po fiksnoj cijeni, često korišten u formalnim večerama ili događajima
MAÎTRE D'HÔTEL (MAÎTRE D')
Glavni konobar ili osoba zadužena za vođenje usluge u restoranu, odgovoran za koordinaciju osoblja i zadovoljstvo gostiju
DEMI-GLACE
Bogati smeđi umak napravljen reduciranjem temeljca, obično goveđeg, uz dodatak vina i aromatičnog povrća, koji se često koristi kao baza za druge umake
AMUSE-BOUCHE
Mali zalogaj poslužen prije glavnog jela, obično se ne naplaćuje i često je kreativan izričaj chefa, koji daje nagovijestiti što gost može očekivati
AL DENTE
Tjestenina koja je pripremljena na način da ima idealnu teksturu: izvana je meka, ali nije raskuhana, a iznutra je zadržala čvršću strukturu; osim što je ukusnija, tako kuhana tjestenina je i lakše probavljiva jer otpušta manje škroba
À LA
„Na način“ ili „u stilu“, koristi se za označavanje specifičnog načina pripreme ili posluživanja jela
AMARO
Talijanski izraz za gorke likere koji se piju kao digestiv, a proizvode se maceracijom bilja,
korijenja, cvijeća, kore ili agruma u alkoholu, a zatim se dodaje šećer ili sirup
BOUILLON
Temeljac ili juha od mesa, ribe ili povrća, koja se koristi kao baza za mnoge druge juhe, umake i jela
CASSATA
Vrsta sladoleda u koji je dodano suho voće
VORLEGER ILI
VORLEGEBESTECK
Pribor za posluživanje, odnosno posebne vilice, žlice ili kliješta koji se koriste za posluživanje hrane s pladnja na tanjure gostiju; korištenje pribora jamči higijenu i preciznost prilikom posluživanja, a sam način posluživanja je u dobroj mjeri demonstracija konobarova umijeća i spretnosti
HORS D'OEUVRE
Mala jela ili grickalice poslužene prije glavnog jela, obično kao predjelo, čiji je cilj stimulirati apetit prije glavnog obroka, a da pritom ne zasiti; primjer su kanapei ili bruschette
KOŠER
Naziv za hranu pripremljenu prema židovskim vjerskim zakonima koji nalažu konzumaciju samo određenih vrsta mesa, strogo odvajanje mliječnih i mesnih proizvoda, pažljivo čišćenje posuđa kako bi se spriječila kontaminacija i druga pravila
MIREPOIX
Mješavina povrća, obično sastavljena od luka, mrkve i celera, koja se koristi kao osnova za mnoge juhe, umake i variva; obično se reže na male komadiće i kuha polako na laganoj vatri kako bi povrće otpustilo svoje arome i okuse, čime se dodaje dubina i složenost jelu; omjeri mirepoixa su obično dvije trećine luka, jedna trećina mrkve i jedna trećina celera
Izvor: Leksikon turizma i ugostiteljstva, autor: prof. Vlado Galičić, izdan 2014. godine.
Profesor Galičić, poznat generacijama studenata na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji obradio je 2136 pojmova korisnih u svakodnevnom poslovanju, radnim zadacima i komunikaciji s gostima te općoj kulturi
NEMA OTPADA. NEMA MIRISA.
ECOVIM
Uređaj za tretiranje ostataka hrane u profesionalnim kuhinjama, hotelima, kampovima i ugostiteljskim objektima svih veličina
Redukcija otpada: Smanjuje volumen organskog otpada do 90%
Higijena i čistoća: Uklanja neugodne mirise i sprečava infestaciju štetočinama
Ekološki i održivo: Pretvara ostatke hrane u sterilan supstrat
Vaš partner na putu prema održivom turizmu
Nova atrakcija Kvarnera
KUĆA HALUBAJSKEGA ZVONČARA
Novi turistički i kulturni sadržaj kroz interaktivni postav, autentičnu gastronomiju i brojne sadržaje za sve generacije postaje mjesto gdje se upoznaje iskrena i bogata zvončarska tradicija
Pripremila: Barbara Požarić
Ovoga proljeća u Viškovu u zaleđu Rijeke otvorena je Javna ustanova pod imenom Kuća halubajskega zvončara. Osim što će ona biti Dom halubajskih zvončara, na najljepši način prenosi priču o bogatoj tradiciji i povijesti koja stoji iza njihovih godišnjih ophoda u vrijeme karnevala. Projekt je to koji je razvijan na više razina te je vrijedan novi turistički i kulturni sadržaj važan za čitav Kvarner. – Inicijalna ideja nastala je prije 15 godina; želja je bila da se na jednom mjestu prikupi i prikaže sve ono što zvončari jesu, ali i da se stvori prostor i sadržaj za lokalnu zajednicu. Projekt je finaliziran u protekle tri godine, a financiran je sredstvima EU fondova. Šira tema je zapravo nematerijalna baština UNESCO-a na čijem se popisu, osim ophoda zvončara s područja Kastavštine, nalaze i dvoglasno pjevanje, suhozidna izgradnja te mediteranska prehrana. Naglasak izložbenog postava je naravno na zvončarima, dok će se ostalo provlačiti kroz programe, vanjski prostor, izložbe i sadržaje za sve generacije
U Kući halubajskega zvončara može se vidjeti kompletan način života i zvončarske tradicije Halubja
koje ćemo imati tijekom cijele godine –rekao nam je ravnatelj Kuće halubajskega zvončara Dominik Damiš.
ISKRENA PRIČA. Izložbeni postav je rad dr. sc. Lidije Nikočević koja zvončare proučava već tridesetak godina. Ovdje se tako mogu vidjeti svi elementi zvončarske "monture" ili uniforme, i to oni koji datiraju čak iz 1932. godine i ustupljeni su iz Etnografskog muzeja u Zagrebu, kao i oni novijeg datuma. Tu su i legende, mistične i zanimljive priče, pa čak i snimka pohoda zvončara iz dalekih 1930-ih gdje se može vidjeti i kako je izgledalo tadašnje Viškovo.
Posebno je dirljivo vidjeti snimke samih zvončara koji govore o tome što im ova tradicija i običaj znače, a postav sadrži i zanimljiv segment kako su se kroz godine i desetljeća mijenjali oblici zvončarskih zvona, odjeće i samih maski. Može se doživjeti i osjećaj kako je to kad si u zvončarskom kolu, naučiti plesati lokalni ples pod imenom potresujka, maskirati se, pa čak i spaliti
Pusta. Tu je i važan kutak u kojem su predstavljene i druge zvončarske skupine s područja Kastavštine koje će kroz privremeni postav imati priliku dodatnog i konkretnijeg predstavljanja svoje tradicije.
– Sve je interaktivno, digitalno, taktilno, prilagođeno modernom vremenu. Izloške koji se mogu vidjeti, od odjeće, preko bačuka do maski i svih zvončarskih „pomagala“ donirale su obitelji s područja Halubja. Zvončari su, naime, bili aktivno uključeni u ovaj projekt, i bila je želja da sve zaista dožive i osjećaju kao nešto svoje – kaže Dominik Damiš.
TRADICIJA NA SVAKOM KORAKU. Nakon obilaska izložbenog dijela koji može trajati od pola sata pa do čak dva sata, posjetiteljima je na raspolaganju i domaća gastronomija. Ovdje se tako može probati jota, kiseli kupus i palenta konpirica, prežgana juha, fritule i druge primorske delicije. Na pitanje koje projekte pripremaju u budućnosti, Dominik kaže kako je koncept zaista šarolik.
Foto: KHZ
Zanimljiva mobilna instalacija posjetiteljima pokazuje kakav je osjećaj biti u zvončarskom kolu
ZVONA HALUBAJSKIH ZVONČARA NOSE zvončari iz Viškova, Marčelja, Saršona, Kastva, Mladenića i Marinića
– Kuća halubajskega zvončara objedinjuje turistički, kulturni i znanstveni sadržaj, što nam daje otvorene ruke da budemo kreativni. U znanstvenom ćemo dijelu istraživati halubajske zvončare te rezultate istraživanja analizirati i davati javnosti na korištenje. U vanjskom prostoru imamo mitski park u kojem ćemo svake godine u suradnji s umjetnicima postavljati skulpture, tu su i brojni zabavni sadržaji za djecu, a planiramo i izgradnju mini adrenalinskog parka. Što se turističkog dijela tiče, u planu je suradnja s hotelima, turističkim agencijama te udrugama vodiča, kako bi Kuća halubajskega zvončara što prije zaživjela kao značajan dio ponude Rijeke, Opatije, ali i Kvarnera u cjelini – rekao je Dominik.
Kuća halubajskega zvončara je projekt koji je rađen s puno srca, što se kroz postav i osjeti. Brojne fotografije aktivnih zvončara
svih generacija, puno detalja i u konačnici odraz lokalne zajednice sigurno su motiv koji će sve više privlačiti domaće i strane posjetitelje da otkriju sve ono što stoji iza jedne od najdužih i najzanimljivijih tradicija u Hrvatskoj.
RADNO VRIJEME
Ponedjeljak: zatvoreno
Utorak – Četvrtak: 10:00 –16:00
Petak – Subota: 10:00 – 20:00
Nedjelja: 10:00 – 14:00
CIJENE ULAZNICA
Odrasli: 10 €
Djeca (7 do 18 godina): 7 €
Obiteljska ulaznica: 20 € (2 odraslih i 2 djece)
Na raspolaganju je stručno vodstvo.
POSTAV I OPREMANJE
Muzeloška koncepcija: dr. sc. Lidija Nikočević
Arhitekti:
Likovni postav - muzejski produkt i prostorno uređenje: Clinica studio
Ogromna skulptura zvončara centralni je dio postava. Tu se mogu vidjeti svi elementi zvončarske uniforme, a na pratećim izlošcima je i stara uniforma iz 1932. godine, te je prikazano kako se ona mijenjala do danas
O HALUBAJSKIM ZVONČARIMA
Halubajski zvončari su nadaleko poznat i prepoznatljiv simbol tradicionalnog kulturnog identiteta Halubja i Kastavštine. Ističu se među ostalim zvončarskim skupinama specifičnim izgledom i tradicionalnim ophodom. Ogrnuti ovčjim kožama i opremljeni velikim zvonom na donjem dijelu leđa, nose rogate životinjske maske s crvenim isplaženim jezikom na glavama. Odjeveni su u bijele hlače i mornarske majice kratkih rukava, a u rukama drže ukrašenu batinu –mačuku ili bačuku. Svake godine,
prema davno utvrđenom rasporedu, neovisno o hladnoći, kiši ili snijegu, okupljaju se u veliku grupu i obilaze sela svog zavičaja. Zbog svoje posebnosti i atraktivnosti, ophod Halubajskih zvončara proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom, zajedno s ostalim zvončarskim skupinama s područja Kastavštine, te je 2007. godine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Također, 2009. godine uvršten je na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
VALORIZACIJA INDUSTRIJSKE POVIJESTI
RUDNIK RAŠA
Osnovan je 1928. godine pod talijanskom upravom i bio je važan rudnik ugljena u Istri, zapošljavajući više od 10 tisuća rudara. Grad Raša izgrađen je planski kako bi podržao rudarsku industriju, a dizajnirao ga je talijanski arhitekt Gustavo Pulitzer Finali. Bio je to funkcionalan i moderan grad za rudare i njihove obitelji. Rudarska proizvodnja dostigla je vrhunac tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali je rudnik zatvoren 1966. godine zbog smanjenja potražnje i iscrpljenja resursa.
Rudnik Raša imao je više od 200 kilometara tunela, a obnovljeni pothodnik Karlota sada je njegov najatraktivniji dio dostupan turistima kroz vođene ture
Kova Experience
Rudnik ugljena u Raši, zajedno s Kovarskom kućom „Arsia“, postaje jedinstven turistički sadržaj gdje turisti kroz vođene ture mogu vidjeti ne samo rudnik, već i kako je izgledao jedan dan u životu rudara
Mali gradić Raša na istočnoj strani
Istre poznat je po rudarskoj povijesti koja je trajala od 1928. godine kada je rudnik otvoren, pa sve do 1966. kada je zbog pada potražnje za ugljenom i iscrpljivanja resursa postupno zatvoren.
Rudnik Raša imao je nekoliko podzemnih razina s ukupno oko 200 kilometara tunela. Jedan od najznačajnijih dijelova rudnika bio je pothodnik Karlota, koji je sada postao glavni dio novog turističkog sadržaja, a u njegovu prenamjenu je investirano 870 tisuća eura. Nova turistička tura Kova
Experience pokrenuta je prošle godine, a ove godine se dodatno unapređuje.
– Rudnik je godinama stajao zatvoren i ništa se nije događalo, tako da smo iznimno sretni što danas možemo ponuditi ovaj jedinstveni turistički sadržaj. To je jedini rudnik na našim prostorima koji je na ovaj način otvoren za javnost – rekla je direktorica Turističke zajednice Raša Ivana Griparić.
ŠTO ZNAČI BITI U RUDNIKU. Turističke ture Kova Experience dostupne su tijekom cijele godine. Posjetitelji tako mogu
Muzej daje prikaz života nekadašniih rudarskih obitelji u Raši
Prijediplomski studijski smjerovi
• Međunarodni menadžment u hotelijerstvu i turizmu
• Gastronomija
• Sportski menadžment
• Računarstvo
Diplomski (Master) studijski smjerovi
• Hotelijersko – turistički menadžment
• Sportski menadžment
• Gastronomija
Cjeloživotno učenje
• Turistički vodič i Voditelj poslovnice
• Menadžer hrane i pića
• Trening programi u hotelijerstvu i ugostiteljstvu
• Internet marketing specijalist
• Usavršavanje kadrova u nautičkom turizmu
proživjeti jedan dan u životu raškog rudara: od oblačenja za posao i preuzimanja radne opreme do šetnje kroz tunele i podzemne hodnike, te saznati više o rudarskoj svakodnevici u rudarskom stanu Kovarske kuće „Arsia“, koja je muzej rudarstva.
– Ruta obilaska traje tri sata, tijekom kojih će posjetitelji moći osjetiti kako je bilo rudarima svakodnevno ulaziti u podzemlje, hodati po blatu i dolaziti do otkopa gdje su nekada rudari radili i ležeći. Kroz potkope Raša i Karlota, koji su međusobno spojeni, stiže se do velike galerije rudnika gdje se mogu vidjeti izvorni stari strojevi, vagoneti i ugljen. Tura uključuje i projekciju filma „Priče rudara“ u kojem bivši rudari pričaju o svom radu i životu – pojasnila je Ivana Griparić.
sklopili su nagodbu nakon spora koji je trajao gotovo 15 godina. Sudski spor vodio se radi regresne isplate naknada koje je Grad Makarska prethodno isplatio bivšim vlasnicima zemljišta, zbog izvlaštenja provedenog za vrijeme bivše države, za terene na kojima su sagrađeni hoteli Meteor i Dalmacija.
Na inicijativu Grada Makarske i uz obostranu spremnost da se sve riješi mirnim putem, uspješno je provedena medijacija te je
HOTEL KAŠTELET POSTAO DIO
HISTORIC HOTELS WORLDWIDE
Heritage Hotel Kaštelet u Tučepima pridružio se udruženju Historic Hotels Worldwide, koje okuplja hotele s iznimnim povijesnim i kulturnim značajem. Hotel Kaštelet je inače dio grupacije Bluesun Hotels & Resorts, a raspolaže s 22 luksuzno uređene sobe.
Zgrada je originalno izgrađena 1766. godine, kao ljetnikovac don Klementa Grubišića, koji je ovdje ugošćavao velikane 18. stoljeća, a poznat je i po tome što se vjeruje da
je u njemu održana prva rasprava o glagoljici. Članstvo u Historic Hotels Worldwide rezervirano je za ovakva zdanja, koja pružaju smještaj u povijesnim objektima, imaju tradiciju kulturno-baštinskih iskustava dugu najmanje 75 godina, nudeći izvrsnu uslugu i gostoprimstvo.
U Bluesunu očekuju da će kroz članstvo povećati dolazak američkih turista, što će pozitivno utjecati na lokalnu ekonomiju i turističku ponudu regije.
potom usuglašen tekst nagodbe koji su odobrili i Gradsko vijeće
Grada Makarske i nadzorni odbor
Imperial Riviere.
Prema nagodbi, Imperial Riviera
će Gradu Makarskoj tijekom
sljedeće dvije godine uplatiti 1,3 milijuna eura koje je Grad prethodno isplatio bivšim vlasnicima zemljišta, dok će dodatnih 600 tisuća eura u narednih pet godina usmjeriti izravno u projekte za djecu s posebnim potrebama, opremanje dječjih vrtića te brigu o starijima i nemoćnima.
Hotel Labineca u Gradcu kreće u obnovu vrijednu 20 milijuna eura, najavila je početkom sezone Dalmatie Grupa. Renovacija bi trebala biti dovršena do vrhunca sezone iduće godine, a investitor očekuje kako će obnovom uspjeti udvostručiti prihode. Vrijednost ulaganja u obnovu hotela s 248 soba je 20 milijuna eura.
Iza investicije stoji Dalmatie Grupa, hrvatska podružnica mađarske Indotek Grupe, paneuropskog konglomerata za ulaganja u nekretnine i upravljanje imovinom. Indotek je strateški pozicioniran u Budimpešti, a posluje u 12 zemalja te se može pohvaliti s portfeljem od više od 350 nekretnina i dva milijuna četvornih metara posjeda.
OBNOVA HOTELA LABINECA
Foto: Lima arcitecture
Foto: Valamar
Pergola ClimaSol za funkcionalan i ugodan vanjski prostor!
Uz mogućnost podešavanja nagiba lamela, možete stvoriti idealnu mikroklimu koja pruža ventilaciju, svjetlost, zaštitu od sunca, kiše i vjetra. Uz dodatak staklenih kliznih stijena i sjenila, vaša terasa se može pretvoriti u prostor pogodan za sva godišnja doba. Pergola se izrađuje po mjeri i može se uklopiti u svaki arhitektonski stil.
Koncept sa stvarnim fokusom na cijenu i kvalitetu
ZLEEP HOTELI
Danski hotelski brend Zleep se posebno posvetio vrijednosti za novac u hotelijerstvu i čine to sjevernjački praktično – fokus ponude je na kvalitetnom krevetu, dobrom doručku i udobnom skadinavskom dizajnu. Brend postoji od 2003. godine a danas u portfelju ima 17 hotela, najviše u Skandinaviji te Njemačkoj, Madridu i Pragu, a u sljedeće dvije godine otvaraju novih šest hotela
Pripremila: Barbara Požarić
PMisija Zleep hotela je osigurati gostima najbolju vrijednost za novac
osljednjih godina u hotelijerstvu svjedočimo velikom broju novih brendova. Gotovo sve hotelske kompanije izbacuju neku svoju varijantu posvećenu modernim putnicima, s naglaskom na dizajn, iskustva i moderne tehnologije. Puno je tu rješenja koja sigurno nalaze svoju tržišnu nišu i ciljane kupce, no da stvar jako dobro funkcionira i kada je sve vrlo jednostavno, sve konkretnije dokazuje danski hotelski brend Zleep, koji hotelske standarde postavlja na principu „back to basics“.
HOTELI BEZ KOMPLIKACIJA. Zleep hotele je 2003. godine osnovao Peter Haaber s idejom da se ponuda brenda bazira na četiri stvari koje je postavio kao standard: kvalitetan (i dovoljno dugačak) krevet, televizor s maksimalnim brojem svjetskih kanala, odličan Wi-Fi i jako dobar doručak. Sve to po korektnoj i fer cijeni. Kad kažemo „fer cijeni“, to znači da noćenje s doručkom u dvokrevetnoj sobi u Zleep hotelu u centru Kopenhagena košta 127 eura.
Za usporedbu, cijena u hotelima s tri i četiri zvjezdice na istoj lokaciji je dvostruko viša. Prvi je Zleep hotel otvoren u rujnu 2003. godine. Bio je to preuređeni starački dom s 93 sobe, a Haaber se kod preuređenja nije zamarao konferencijskim sadržajima, bazenima ili wellnessom – želio je ponuditi udobnost bez kompromisa, ali i bez prevelike filozofije. Tako ovi hoteli imaju ugodne barove ili lijepe terase, lobby u kojem se može raditi, no u njima nećete naći razvikane restorane ili ekskluzivne barove.
Sjever Europe je tržište koje je možda pogodnije za razvoj ovakvog koncepta, no da je Haaber u svojoj filozofiji bio na dobrom putu, pokazalo se vrlo brzo. Tako je 2004. godine otvoren novi Zleep hotel na dodatnoj lokaciji, a do 2007. su ih imali sedam i proširili se na Njemačku, gdje je prvi Zleep hotel otvoren u Hamburgu.
Kriza 2009. godine je očekivano zaustavila daljnje širenje, no 2014. je tvrtka krenula dalje. Otvoreno je nekoliko novih Zleep hotela u Danskoj i uvedene su nove
Peter Haaber je osnovao
Zleep hotele 2003. godine
Foto: Zleep hotels
Jednostavan nordijski dizajn, udoban krevet i dobar doručak su postulati Zleep brenda
DONYA APARAT ZA CHECK-IN
tehnologije. Od 2018. godine tako svi Zleep hoteli imaju najjednostavniji mogući samostalni check-in putem Donya aparata koji je danas standard u Zleep hotelima. Poseban se fokus već tada počeo stavljati i na održivost koja je u to vrijeme bila tek u povojima, i to kroz smanjenje upotrebe plastike te ponudu doručka u kojoj je više od 60 posto proizvoda organskog podrijetla.
FINANCIJSKI USPJEŠAN KONCEPT. Koncept svetog trojstva: dobar krevet, dobar Wi-Fi i dobar doručak pokazao se itekako uspješnim, što najbolje potvrđuju financijski podaci. Zleep hoteli su posebno ponosni na bruto dobit i profit po raspoloživoj sobi (RevPAR), pa iako javno ne objavljuju konkretne brojke, kažu kako su one više u usporedbi sa sličnim hotelima kao što su Holiday Inn Express, Premier Inn ili Hampton by Hilton. Od 2019. godine Zleep hoteli su u vlasništvu Deutsche Hospitality grupe, koja je u međuvremenu 2020. godine postala dio kineske kompanije Huazhu Group. Oni u
svojem portfelju, osim Zleep hotela, imaju i Steigenberger Hotels & Resorts, MAXX by Steigenberger, Jaz in the City i IntercityHotel. Akvizicija je dala novi kapital za daljnje širenje, pa je prvi Zleep hotel otvoren i u Švedskoj te u Madridu. Posljednji hotel ovog brenda je otvoren u Pragu krajem prošle godine, čime je brojka ovih udobnih i povoljnih hotela zaokružena na 17. Najavljeno je i daljnje širenje prvenstveno u Europi, s još većim naglaskom na održivost, ponajprije u samoj gradnji, smanjenju otpada i drugim ekološkim praksama. Ove se godine otvaraju i prva dva hotela u Švicarskoj, u Lausanni i Zürichu.
Peter Haaber, još uvijek na poziciji direktora kompanije, kaže kako će Zleep uvijek biti hoteli koji će nuditi funkcionalan smještaj. No neka vas premisa „funkcionalan smještaj“ ovdje ne odvede na krivi put – riječ je o kvalitetnim hotelima, čiji je vlasnik jednostavno odlučio da neće novac ulagati u često nepotrebne detalje, već samo u one koji su gostima primarni, koje očekuju i cijene, a pritom njihova kvaliteta nije upitna, već – najbolja.
Zleep hoteli su 2018. godine razvili vlastito rješenje za prijavu gostiju. Cilj je bio da sve bude jednostavnije i brže za goste, pa da se osoblje može posvetiti drugim radnim zadacima, što u konačnici donosi uštede s obzirom da Zleep hoteli više ne zapošljavaju noćne recepcionare. Na pitanje zašto su se odlučili na vlastiti software i hardware za prijavu, Peter Haaber kaže kako im vlastito rješenje omogućuje da ga kontinuirano unaprjeđuju i prilagođavaju vlastitim potrebama, ali prije svega je napravljeno na način da se gost lako i brzo snađe. Tome se posvetio njihov IT tim u suradnji s tvrtkom HotelEngin, a Donya funkcionira na principu aerodromskih aparata za samostalni check-in, uz neke dodatne funkcije. Sam unos podataka je jasan i logičan, a gost može prilikom prijave odabrati dodatne usluge te izvršiti plaćanje karticom.
KEIGHT HOTEL CURIO COLLECTION BY HILTON I AMINESS AVALONA CAMPING RESORT I AMINESS YOUNIQUE NARRIVI HOTEL I HOTEL BERNARDA I VILLA GAJ
NOVI HOTELI
broj soba
broj ležajeva
dvokrevetna soba
trokrevetna soba
četverokrevetna soba
apartman
restoran
bar
kavana
kapacitet unutra
kapacitet terase
dječji bazen
vanjski bazen
unutarnji bazen
sauna
parna kupelj hidromasažni bazen
fitness
broj osoba
punionica električnih vozila
Foto: Keight hotel
Foto: Hotel Bernarda
Foto: Aminess
KEIGHT HOTEL CURIO
COLLECTION BY HILTON
OPATIJA
Vlasnik Katarina Line
Visina investicije 20 mil eura
Investicija po sobi 371 tisuća eura
Opatija je u sezonu ušla s prvim Hilton hotelom na Rivijeri, velikom investicijom gospođe Katarine Hauptfeld i obitelji Hauptfeld, čime je zaokružena priča agencijskog poslovanja Katarine Line koja traje već 32 godine. Osim toga, ovo je i velik iskorak u kvaliteti i konceptu opatijske ponude, s obzirom da hotel u svakom smislu podiže ljestvicu te će sigurno privući i brojne nove goste vjerne samom brendu.
Keight je smješten na opatijskoj Slatini, a za projekt je bio zadužen zagrebački studio 3LHD, inače poznat po brojnim hotelskim projektima u Hrvatskoj poput hotela Lone i Grand Parka u Rovinju. Hotel svojim oblikom podsjeća na brod, čim se referira na glavnu djelatnost agencije Katarina line - krstarenja Jadranom. Za dizajn interijera bila je zadužena lokalna umjetnica Lara Karlavaris, koje je hotelu "udahnula dušu" kroz zanimljive i jedinstvene grafike koje kombiniraju opatijske vedute i lik Pierrota. Pierrot je inače light motiv hotela s obzirom da je Miljenko, pokojni suprug gospođe Katice bio strastveni kolekcionar Pierrot figurica, pa je dio njegove kolekcije izložen u hotelu, a Pierrot je i ime hotelskog restorana s gastronomijom baziranom na lokalnim namirnicama i konceptom fine dining bistroa. Hotel raspolaže s 52 sobe i dva apartmana, sobe su prosječne veličine tridesetak kvadrata, a svaka ima i rekuperator zraka. Jedini je hotel na Opatijskoj rivijeri s rooftop bazenom te najvećim unutarnjim bazenom dužine 25 metara, kao i krovnom terasom za sunčanje s rooftop barom.
Curio by Hilton je inače posvećen individualnosti svakog hotela unutar brenda, nudeći visok stupanj luksuza s naglaskom na udobnost gostiju. Gosti mogu očekivati
Rooftop bar ima atraktivan pogled na Opatiju i ponudu signature koktela, dok je Pierrot koncipiran kao fine dining bistro
Svaki hotel brenda Curio Collection by Hilton je JEDINSTVEN I S POSEBNOM ARHITEKTUROM , promišljen kako bi odražavao lokalnu kulturu i povijest
Lik Pierrota je hommage pokojnom Miljenku Hauptfledu, koji je bio strastveni kolekcionar Pierrot figura
Foto: Adriano Požarić
Obitelj Hauptfeld hotelom je okrunila 32 godine bavljenja turizmom.
Na slici: Nikola, Karolina, Daniel, Katarina, pokojni Miljenko Hauptfeld, Dario, Anamaria i Adrian
KEIGHT HOTEL, CURIO COLLECTION BY HILTON
54 / 108
52 / 2
Restoran Pierrot (À la carte)
52
Keight rooftop bar (À la carte)
40 / 54
Kavana
14 / 64
Wellness / / / /
Kongresni sadržaji
dvorana BIR-BIR 90
hilton.com
autentične lokalne doživljaje, a karakteristika ovih hotela je da odražavaju lokalni način života. Hotelom upravlja tvrtka Zagreb
City Hotels, koja inače vodi još tri Hiltona u Hrvatskoj: Canopy by Hilton Zagreb City Centre, DoubleTree by Hilton Zagreb i Hilton Garden Inn.
OPREMALI
Hespo madraci Hilton Spa2o idejni koncept wellnessa i oprema
Riviera Dekor zavjese Majur Hotelski
Servis sitna hotelska oprema
Ugodna vanjska terasa uz hotelski restoran i bar
otvorena je i za vanjske goste
Davor Kovčalija, direktor hotela
Foto: Adriano Požarić
AMINESS AVALONA CAMPING RESORT
POVLJANA, otok Pag
Vlasnik Nova camping d.o.o.
Visina investicije 55 mil eura
Direktorica kampa
Tatjana Glamatović
Hotelska grupacija Aminess Hotels & Resorts otvorila je novi luksuzni camping resort u Povljani na otoku Pagu.
Nastavak je to promišljenog razvoja jedne od vodećih hrvatskih hotelskih kompanija, koja ovime ne samo što nastavlja ulaganje u objekte visoke kategorije, već i podiže kvalitetu smještajne ponude na području otoka Paga i srednje Dalmacije.
Avalona camping resort je ujedno i jedan od samo šest kampova u Hrvatskoj s kategorijom pet zvjezdica, a usmjerenost Aminessa na luksuzni koncept potvrđuje investiranje u skladu s aktualnim trendovima kamping industrije, a to je da je kamp postao mjesto gdje gosti žele biti u doticaju s prirodom no u varijanti luksuznog i komfornog smještaja.
Resort nudi 300 parcela veličine 100 i 200 metara kvadratnih, uključujući 32 luksuzne parcele s privatnim bazenom, što je prvi takav koncept u Hrvatskoj. Uz to, resort ima 30 glamping vila i 232 mobilne kućice, te ukupno 180 bazena, od kojih je 118 uz mobilne kućice, 30 uz glamping vile i 32 uz luksuzne parcele.
Aminess Avalona Camping Resort zadovoljava visoke ADAC standarde, a ponuda uključuje restorane s mediteranskim jelima, barove, slastičarnicu, pekarnicu i supermarket s lokalnim proizvodima. Sportski sadržaji obuhvaćaju multifunkcionalno igralište, teniske terene, teretanu na otvorenom te aquapark s pet velikih tobogana. Tijekom sezone, resort će zapošljavati do 170 zaposlenika, dok će izvan sezone broj zaposlenih biti oko 100.
OPREMALI
Higis oprema za proizvodnju sladoleda
Husqvarna oprema za održavanje okoliša i vrta Spa2O idejni koncept wellnessa i beauty oprema
Apfel stolovi i stolice za burger bar
Istra Tech MISH softver za cjelovito vođenje poslovanja turističkih naselja
Riviera Dekor jedro za zaštitu od sunca
Hespo madraci Luxury A1 Wi-Fi, IPTV, TV sadržaj, TV uređaji, parking rješenje (LPR), ozvučenje, videonadzor i sigurnosna rješenja
Sukladno aktualnim trendovima, koncept kampa usmjeren je na luksuzan i komforan smještaj
7seas (À la carte)
AMINESS YOUNIQUE NARRIVI HOTEL
CRIKVENICA
MBM Commerce d.o.o.
Aminess Younique Narrivi Hotel, jedan od 16 hotela u portfelju Aminess Hotels & Resorts, otvorio je svoja vrata uoči početka turističke sezone. Smješten u srcu Crikvenice, ovaj boutique hotel postao je dio Aminessove ponude u ožujku ove godine preuzimanjem operativnog poslovanja. Hotel nudi 40 soba koje pružaju ekskluzivnost i intimnu atmosferu, s posebnim naglaskom na udobnost i luksuz. Posebno se ističe wellness centar na najvišoj etaži hotela
s pogledom na more, dok restoran Half 8 kombinira lokalne okuse s međunarodnim kulinarskim trendovima.
Za dizajn interijera bila je zadužena projektantska kuća ARHIV arhitektura i urbanizam d.o.o., odnosno projektanti Pero Vuković i Mislav Barada, dok su za umjetnički doživljaj interijera zaslužni akademski slikari iz Zagreba Patricija Purgar i Janko Ivčić. Aminess Younique Narrivi Hotel dio je Younique brenda, koji predstavlja
jedinstvenu kategoriju Aminess hotela s naglaskom na arhitekturu, jedinstven položaj i vrhunsku uslugu.
OPREMALI
Spa2o idejni koncept wellnessa i oprema Istra Tech MISH sustav za cjelovito upravljanje hotelima
A1 IPTV sustav, TV sadržaj i TV uređaji
Moderan interijer i eksterijer adut su novog hotela u Aminessovom portfelju
Vlasnik
HOTEL BERNARDA
VARAŽDINSKE TOPLICE
Vlasnik Bernarda Cecelja
Visina investicije 8 mil eura
Investicija po sobi 296.296 eur
Otvaranje hotela Bernarda velik je iskorak za kontinentalni turizam, a riječ je o potpuno privatnoj investiciji tvrtke Bernarda, koja je poznata kao jedan od vodećih dobavljača kreveta i madraca.
Kako su podijelili iz tvrtke Bernarda, želja vlasnice Bernarde Cecelja bila je obogaćivanje turističke ponude njezina rodnog grada. Nakon 25 godina iskustva u opremanju hotela, investicija u takav sadržaj bila je logična.
Projekt je započet 2015. godine, a hotel, otvoren u svibnju ove godine, usmjeren je na wellness i zdravstveni turizam. Sadržaji uključuju pilates studio s BASI programom, jedinstvenim u Hrvatskoj, finsku, tursku i infracrvenu saunu, slanu sobu, balneo kupke te unutarnji i vanjski bazen. Hotel raspolaže s 27 soba, a u sklopu hotela se nalaze pizzeria i restoran. Projekt hotela potpisuje studio Kogel Plavec, dok su dizajn interijera radili stručnjaci iz Bernarde.
OPREMALI
Škerjanc stolovi i stolice
Bernarda kreveti i madraci
TECE sanitarni sustavii oprema
Za interijere su bili zaduženi stručnjaci same tvrtke Bernarda, koji su ih opremili smirujućom kombinacijom zemljanih i prirodnih tonova
VILLA GAJ
Villa Gaj je dio portfelja koji uključuje i obližnju Villu Riva, tri apartmana, konobu i restoran te nekadašnji disco klub na poluotoku Pesja
Foto: Josip Polonijo
U uvali Pesja u Omišlju puno se toga događa, a jedna od pozitivnih stvari je i novi smještajni objekt koji je otvoren za sezonu – Villa Gaj. Objekt je to koji je gotovo 20 godina bio zapušten, kao i obližnji hotel Učka kojemu je Villa Gaj bila depandansa. Poduzetnik Josip Polonijo je oba objekta kupio, te je obnovljena Villa Gaj prve goste primila ove sezone, dok bi za sljedeću trebao biti spreman i hotel Učka, i to kao hotel baština.
– Bila nam je želja vratiti život u ovaj dio Omišlja, tako da su krajem prošle godine ovi objekti postali dijelom našeg portfelja, koji još uključuje Villu Riva, Konobu Mulić, tri apartmana, restoran Fish House i bivši disco klub smješten na poluotoku Pesja –rekao nam je Josip Polonijo.
Villa Gaj je koncipirana kao isključivo smještajni objekt s 23 sobe i 48 kreveta, a gostima su doručak i ostale usluge osigurane u obližnjoj Villi Riva.
– Smještajno-ugostiteljsku ponudu zaokružit ćemo izgradnjom turističko-ugostiteljskog objekta na poluotoku Pesja. Navedenim ulaganjima vratit ćemo u život kolijevku omišljanskog turizma i u ponudu Omišlja uključiti novih oko dvjesto kreveta kojima treba dodati oko petsto mjesta u tri restorana – najavio je Josip Polonijo.
Godinama je bila zapušteni objekt, a danas Villa Gaj nudi kvalitetan smještaj u 23 sobe s pogledom na Kvarner
FRAGMENTI PROŠLOSTI
RECEPCIJSKI SUSTAVI
Danas kada su recepcije suptilne i neupadljive, a radni procesi usmjereni na to da se čim više automatiziraju, vrijedi se prisjetiti i nekih prošlih vremena. Vremena kada se puno toga radilo ručno, no s funkcionalnim sustavima koji su baza današnje kompjutorizacije i automatizacije
Svi vi koji brojite nešto više godina radnog staža, sjetit ćete se kako je još krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo raditi na recepciji. Računalo je tada služilo samo za jednostavnije praćenje podataka, a u manjim hotelima ga još uvijek nije niti bilo. Sve se radilo ručno, što drugim riječima znači – pedantno i strpljivo.
No, efikasni sustavi su postojali, a jedan od ključnih je bio onaj kojim se vodila najvažnija evidencija na recepciji: zauzetost soba. Takvi su se sustavi razvijali od 1890ih kako su se sve više otvarali novi hoteli i samo hotelsko poslovanje napredovalo. Svaki je hotelijer imao neke svoje prilagodbe, no generalno se koristila vrsta polegnute stolne vitrine koja kod nas nije imala pravo službeno ime, dok se u engleskom jeziku ona nazivala rack (rešetka).Izgledala je
kao malo veća kutija i bila je postavljena pod određenim kutom direktno ispod recepcijskog pulta kako ne bi bila vidljiva gostima, a sastojala se iz svojevrsnih džepova ili polja u koja su se stavljali rezervacijski listići. Referenti za rezervacije bili su zaduženi za provjeru statusa i stanja zauzetosti u bilo kojem trenutku, kao i u određenim satima prema izvještajima o slobodnim sobama, te su vršili sve potrebne ispravke unutar vitrine.
ZID S INFORMACIJAMA. Kada je hotelijerstvo doživjelo veliki procvat 1950-ih i 1960-ih godina i hotelske rezervacije su postale pravilo, rezervacijske vitrine su dodatno unaprijeđene. Sadržavale su imena očekivanih gostiju i njihove datume dolaska, a obično je postojala jedna vitrina za svaki dan nadolazećih mjeseci. U većim hotelima s većim kapacitetom soba, više vitrina se
slagalo na jednu veliku površinu, koja je često pokrivala čak i cijeli zid u uredu za rezervacije. Menadžeri su označavali svaku sobu prema određenom sustavu boja kako bi označili status, pa je takav jedinstveni kôd pružao informacije, osim o zauzetosti, i o čistoći i cijeni određene sobe.
Takvi su sustavi funkcionirali sve do 1990-ih godina kada se u poslovanje uvode računala te se pojavljuju i prvi kompjuterizirani booking sustavi. Veliki rezervacijski regali i vitrine polako su odlazili u povijest. Danas, kada pokušavamo smanjiti broj djelatnika i sve procese maksimalno optimizirati, teško je povjerovati kako je nekada u hotelu bila zaposlena osoba čiji su radni zadaci podrazumijevali označavanje zauzetosti soba, i to papirićima. I da je takva osoba i njezino radno mjesto bilo jedno od najvažnijih u poslovanju nekadašnjih hotela.
ZAGREB, DUBROVNIK I ISTRA
PRVE VIRTUOSO DIGITAL DESTINATION U EUROPI
Zagreb, Dubrovnik i Istra su još jednom predstavljeni kao atraktivne i tražene destinacije među američkim turistima više platežne moći, zahvaljujući suradnji Virtuoso konzorcija i triju turističkih zajednica koje niz godina ulažu u promociju na sjevernoameričkom tržištu – Turističke zajednice grada Zagreba, Turističke zajednice Istre i Turističke zajednice Dubrovnika. Najnoviji projekt Virtuoso Digital Destination (VDD) osigurao je veći prostor i platformu za opsežniju prezentaciju
Dubrovnik
ponuda navedenih destinacija, edukaciju te interakciju s Virtuoso mrežom agencija i turističkih savjetnika. Zagreb, Dubrovnik i Istra su prve europske destinacije koje sudjeluju u Digital Destination projektu, odmah nakon Australije, Kanade i Los Cabosa. VDD projekt osmišljen je u cilju poboljšanja iskustva korištenja Virtuoso.com, vodeće globalne mreže specijalizirane za iskustvena i luksuzna putovanja. Kombinacijom vizualno privlačnog dizajna, iskustveno pisanog i atraktivnog video sadržaja te
Podsjećamo, Virtuoso je vodeća globalna mreža za luksuzna putovanja koja okuplja agencije s više od 20 tisuća savjetnika za putovanja i 2200 partnera (hoteli, vile, turoperatori, DMC, kompanije za krstarenja, turističke zajednice, itd.), a u industriji putovanja Virtuoso je sinonim za stručnost, sigurnost, povjerenje i visokokvalitetnu uslugu.
SMJENA GOSTIJU?
Kärcher
HÔTEL DES HORLOGERS
Iskorak urara prema HOTELIJERSTVU
Hôtel des Horlogers ili u prijevodu „Hotel urara“ je projekt koji je krenuo iz svijeta urarstva da bi postavio posve nove standarde održivog luksuza te u konačnici postao hommage okruženju – dolini La Vallée de Joux u kojoj nastaju neki od najskupljih satova svijeta
Pripremila: Barbara Požarić
Foto: Hôtel des Horlogers
Dolina La Vallée de Joux već je dva stoljeća poznata kao kolijevka švicarskog urarstva, a njezin najnoviji hotel, Hôtel des Horlogers prije dvije godine je otvorila urarska kompanija Audemars Piguet, proizvođač jednih od najekskluzivnijih i najskupljih satova na svijetu. Time je još jednom potvrđeno da se pravila igre u hotelijerstvu mijenjaju i da se kao investitori sve češće pojavljuju kompanije iz drugih niša, a sada i – luksuznih satova.
ODRŽIVI LUKSUZ NA ŠVICARSKO-DANSKI
NAČIN. No, ako bi nešto trebalo biti sinonim za luksuz, onda je to upravo Audemars Piguet, obiteljska tvrtka koja ručno proizvodi satove još od 1875. godine. Za svoje proizvode imaju listu čekanja dugu nekoliko godina, a hotelijerstvu su pristupili na način na koji rade i satove – velika je pažnja posvećena detaljima, no još veća održivosti. Kao rezultat je nastao hotel koji vrlo konkretno demonstrira što bi u praksi trebao značiti održivi luksuz.
Hôtel des Horlogers je otvoren u svibnju 2022. godine i nalazi se otprilike na sat vremena vožnje sjeverno od Ženeve. Nije to hotel koji gosta zadivljuje impresivnim predvorjima i naglašenom arhitekturom, već upravo suprotno. Zgrada je čak pomalo skromna, idealno uklopljena u okoliš i po ničemu se ne ističe, a građena je i projektirana s idejom da – kada se razgradi, za 100, 500 ili tisuću godina – nakon nje ne ostane niti minimalan trag u okolišu.
Audemars Piguet je za takav izazovan projekt angažirao danske arhitekte Bjarke Ingels Group (BIG), koji su se već dokazali sličnim projektima kao što je Amager Bakke u Kopenhagenu, a ovdje su još jednom potvrdili da su dorasli izazovu.
Hôtel des Horlogers je iz temelja nanovo izgrađen na mjestu nekadašnjeg povijesnog Hôtela de France, koji je godinama bio stjecište urara i ljubitelja satova iz cijeloga svijeta. Novi hotel je dizajniran u cik-cak formi, tako ni jedna soba nije direktno iznad druge, a arhitekti
Projekt hotela je radio danski arhitektonski studio Bjarke Ingels Group (BIG), koji potpisuje niz sličnih održivih projekata u svijetu
su uspjeli postići i da baš svaka od soba ima pogled na gorje Risoud. U gradnji su korišteni materijali iz okruženja: drvo je iz okolnih šuma, a zidovi su od lokalnog kamena.
VRIJEME JE RELATIVNO. Interijeri
hotela osmišljeni su u suradnji s francuskom tvrtkom AUM Pierre Minassian. U predvorju su tako postavljene zanimljive viseće skulpture drveća iz obližnje šume, dok je recepcijski pult izrađen od drvenih slojeva koji podsjećaju na fosilne strukture, inače karakteristične za La Vallée de Joux. Posteljina Lietrie Bonnet je pamučna i biorazgradiva, a prirodni su i ljepilo za pod i olovke. Goste se čak potiče da olovke ponesu kući, jer se u posebno dizajniranim kapsulama umjesto klasične grafitne špice nalazi sjeme timijana koje se može posijati.
Hotel je boutique koncepta i raspolaže s 50 soba, a gastronomska ponuda uključuje dva restorana pod vodstvom chefa Emmanuela Renauta, vlasnika tri Michelinove zvjezdice. Brasserie Le Gogant je orijentirana na jednostavniju gastronomiju, dok je La Table des Horlogers namijenjena vrhunskom gastronomskom doživljaju.
nastavak na str. 108
Prostor refelektira okoliš, pa tako sa stropa pokraj recepcije vise skulpture od stabala iz obližnje šume
Hotel ima 50 soba, a baš svaka od njih ima pogled na gorje Risoud
Dolina La Vallée de Joux je inače i nalazište fosila, na što podsjećaju grafike i oblici u prostoru
ODRŽIVOST U PRAKSI
Kada je tvrtka Audemars Piguet krenula s projektom hotela, jedan od ciljeva je bio minimiziranje potrošnje energije i stvaranja otpada. Topla voda se tako osigurava iz sustava za grijanje na bazi drva, što je potpomognuto sa 126 fotonaponskih panela koji se nalaze na krovu hotela, te reciklažom biootpada. Osim toga, hotel je u potpunosti paper-free, te je cilj da budu u potpunosti i bez plastike. Hotelske pogodnosti uključuju biorazgradive papuče i ekološke olovke umjesto kemijskih olovaka, a u spa centru se koristi isključivo švicarska, lokalno izrađena kozmetika.
No, iako je ovaj hotel investicija urara, on nije posvećen satovima i nikako nije posvećen samo brendu Audemars Piguet. U interijeru satova gotova da i nema, u fokusu je jednostavna elegancija koja nije premoderna i hladna te je sve podređeno spektakularnom pogledu na dolinu. Kako kažu vlasnici, cilj je bio da u ovom hotelu naglasak bude na prirodi, a da vrijeme bude relativno. Za one koji ipak žele saznati nešto više o satovima, u blizini se nalazi Audemars Piguet muzej, atelje i tvornica koji su otvoreni za posjet.
AUDEMARS PIGUET
Audemars Piguet, osnovan 1875. godine, jedan je od najprestižnijih švicarskih proizvođača luksuznih satova. Svi njihovi satovi se izrađuju u ograničenim serijama, od materijala koji osiguravaju ne samo statusni simbol, već i dugotrajnost: zlato, platina, dijamanti, titan i keramika. Iz tog razloga imaju kolekcionarsku vrijednost, a kompanija se ističe i po brojnim inovacijama. Svi modeli satova uključuju funkcije poput kronografa, vječnog kalendara i tourbillona – mehanizma koji poboljšava preciznost sata kompenziranjem učinaka gravitacije, a kada znamo da se ti satovi rade samo ručno, i to po nekoliko godina, onda je posve opravdan njihov imidž, cijena i status.
Hotelski restoran vodi Emmanuel Renaut, chef s tri Michelinove zvjezdice
Foto: Wikipedia
H otelska rješenja prilagođena vašem poslovanju!
Fokusirajte se na zadovoljstvo gostiju, a nama prepustite ostalo.
Naš iskusan tim stručnjaka nudi inovativna, digitalna i zelena rješenja: od IPTV-a, sigurnosnih rješenja, pametnog gospodarenja otpadom do pametnih soba, brava i parkinga te video nadzora… baš sve što vam je potrebno na jednom mjestu!
DETALJ KOJI VAS IZDVAJA
OD KONKURENCIJE
STOLNO OGLEDALO
Parker by Bentley Europe
Parker, stolno ogledalo brenda Bentley Europe unijet će dašak luksuza u hotelsku kupaonicu. Dvostrano ogledalo s mramornim stalkom dostupnim u bijeloj i crnoj boji stvara trostruko uvećanje, a dio je kolekcije Mix & Match. Tako se može kombinirati s drugim elementima iz iste kolekcije – primjerice mramornim podloškom za nakit ili posudom za četkice. Dimenzije ogledala su 36 x 20 x 7 centimetara, a težina je 1,5 kilograma. majur-hs.hr
UŠTEDA VREMENA I NOVCA
Bežični robotski
ČISTAČ BAZENA
Ušteda vremena i novca na kemikalijama za čišćenje bazena može se danas postići investiranjem u kvalitetan bazenski robot bez kablova. Bežični robotski čistač bazena Inverbot M60 namijenjen je za čišćenje poda, zida i vodene linije u privatnim bazenima površine do 100 metara kvadratnih. Bez kablova koji bi ograničavali kretanje, omogućuje temeljito čišćenje cijelog bazena, a karakterizira ga i najbolja
okretna sposobnost na tržištu za čišćenje teško dostupnih mjesta poput uglova i stepenica. Posebna prednost je integrirani AI timer koji omogućuje odabir ciklusa čišćenja u trajanju od 30 minuta, jednog sata ili dva sata, s opcijom automatskog ponovnog pokretanja nakon 24, 48 ili 72 sata. Tako se vrijeme može posvetiti drugim važnim zadacima, dok Inverbot obavlja posao. aquachem.hr
Inverbot M60 funkcionira na principu inverterske tehnologije, što znači da se rad motora prilagođava trenutnim potrebama čišćenja i time štedi energiju
Profesionalni MIRISI ZA WELLNESS
Profesionalni mirisi njemačkog proizvođača Kemitron, s visokom koncentracijom prirodnih eteričnih ulja, idealni su za wellness centre, saune, kupelji i tuševe, jer omogućuju korištenje manjih doza za postizanje intenzivnog mirisa. Pakiranja dolaze u količinama od 1, 3 ili 5 litara, a kolekcija sadrži više od stotinu mirisa prilagođenih različitim tipovima wellnessa u mediteranskim, tropskim i planinskim krajevima. Time se svakom hotelu omogućuje jedinstveni „branding“ mirisa u skladu sa sadržajem i lokacijom wellnessa. spa2o.com
U prostorima kao što su spa zone, gdje je vlažnost konstantno visoka, Kemitronovi preparati s prirodnim eteričnim uljima održavaju ugodne mirise
KLJUČ ZA RAZUMIJEVANJE I UNAPREĐENJE TURISTIČKE INDUSTRIJE
SATELITSKI RAČUN TURIZMA
Ako se bavite turizmom, sigurno ste čuli termin „satelitski račun turizma“, pitajući se o čemu se zapravo radi. Mogu li ti podaci i na koji način biti korisni malim i velikim poduzetnicima?
Pripremila:
Barbara Požarić
Kažu da je statistika grana usmjerena na prikazivanje podataka na način koji ti najviše odgovara. No kada je nešto, kao što je to slučaj s turizmom i Hrvatskom, glavna gospodarska grana, onda su podaci i njihova interpretacija važni. Mnogima je najvažniji onaj koji će nam pokazati koliko zapravo zarađujemo od turizma i kakav je njegov ekonomski efekt, te kako bismo ga trebali mijenjati da bismo budućih sezona od njega živjeli još i bolje.
S ovom idejom nastao je satelitski račun turizma, baza ili okvir kojega je devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo UNWTO u suradnji s Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Eurostatom. Cilj je bio razviti alat koji bi pomogao zemljama koje se bave turizmom da jasnije prate njegov ekonomski utjecaj, a čitav proces prikupljanja i obrade podataka se razvijao do 2008. godine. Od tada je Satelitski račun turizma (ili prema engleskoj skraćenici TSA – Tourism Satellite Account) ušao u upotrebu i danas se kao alat za analizu koristi u zemljama širom svijeta. Najdalje je vjerojatno otišla Španjolska kojoj su upravo ovi podaci baza za donošenje strategije i strateških odluka o razvoju turizma.
ŠTO JE SATELITSKI RAČUN?
Jednostavno rečeno, satelitski račun pruža sveobuhvatan pregled svih financijskih tokova povezanih s turizmom, omogućujući precizno mjerenje koliko turizam doprinosi ekonomiji neke zemlje. To uključuje priljev novca od turista, potrošnju i zapošljavanje u turističkom sektoru, a koristi se i za analizu aspekata kao što su troškovi i prihodi domaćeg i međunarodnog turizma. Preciznije: sve što može pomoći u planiranju razvojne politike za turistički sektor.
Iako se korištenje TSA na prvu čini komplicirano, zapravo je vrlo korisno i primjenjivo na različite načine. Satelitski račun omogućuje donositeljima odluka i turističkim djelatnicima da razumiju koji dijelovi turističke industrije donose najviše prihoda i gdje je potrebno ulagati dodatne resurse.
MARKETINŠKI EFEKTI I KAM-
PANJE. Primjerice, ako TSA pokazuje da je kulturni turizam posebno profitabilan, može se razviti strategija za dodatno promoviranje i ulaganje u taj segment. TSA također pomaže u praćenju učinkovitosti različitih turističkih inicijativa i kampanja, pa ako je određena promocijska kampanja rezultirala povećanjem turističke potrošnje, to će TSA jasno pokazati.
No, jedan od najvažnijih podataka TSA-a je mjerenje broja radnih mjesta koje turizam generira i koliko radnih mjesta direktno i indirektno ovisi o turizmu, a tu je i konkretno mjerenje koliko turizam doprinosi nacionalnom BDP-u. Ovo je važna informacija za vlade jer omogućuje bolju alokaciju proračunskih sredstava i kreiranje politika koje potiču daljnji rast turizma, ključna i za donošenje odluka o ulaganjima u infrastrukturu i promociju.
U Hrvatskoj je za prikupljanje i obradu podataka za TSA zadužen Državni zavod za statistiku (DZS). Podaci se prikupljaju iz različitih izvora, uključujući statističke ankete, financijske izvještaje i administrativne podatke, u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom i Ministarstvom turizma i sporta. Posljednji je satelitski račun rađen za 2019. godinu, a prije toga za 2016. godinu.
ŠPANJOLSKI PRIMJER
Jedna od zemalja na Mediteranu koja je otišla najdalje u primjeni satelitskog računa turizma je Španjolska. Španjolci satelitski račun izrađuju svake godine, te tako vrlo precizno mjere ekonomski doprinos turizma. Na temelju dobivenih podataka razvijaju se strategije upravljanja turizmom, na nacionalnoj razini te u pojedinim regijama. Konkretno, podaci iz satelitskog računa su razlog da je Barcelona krenula u razvoj novih turističkih proizvoda kako bi se smanjio utjecaj masovnog turizma, te se u Andaluziji krenulo u razvoj i promociju ruralnog turizma, kako bi se smanjio pritisak na urbane centre i popularne plaže. Španjolska je također znatna sredstva usmjerila u investicije u transportnu infrastrukturu i modernizaciju željezničke mreže koja povezuje glavne turističke gradove kao i nove turističke atrakcije.
BEZ KEMIJE POBIJEDITE
stjenice u hotelskoj sobi
Prošle godine hoteli u Parizu i Londonu suočili su se s noćnom morom svakog hotelijera – najezdom stjenica. Ovaj problem skrenuo je pažnju na preventivne mjere i postavilo se pitanje: kako se riješiti ovih nametnika i prevenirati da do najezde uopće dođe? Iz ovog razloga, Kärcher je proveo testiranje svojih profesionalnih parnih čistača i parnih usisavača u suradnji s francuskim Institutom za proučavanje i kontrolu stjenica. Rezultati su bili odlični – Kärcherovi uređaji uklanjaju stjenice u svim fazama razvoja i učinkovito uništavaju stjenice i njihova jajašca bez potrebe za kemijskim sredstvima. Profesionalni Kärcher parni čistač SG 4/4 postiže radni tlak od 4 bara već nakon nekoliko minuta, dok
parni usisavač SGV 8/5 radi na 8 bara. Vruća, snažna para izlazi iz mlaznice pri približno 100 stupnjeva, prodire u mikroskopski male pore i učinkovito uništava stjenice (koje ne preživljavaju na temperaturama iznad 60°C) brzo i jednostavno, bez potrebe za korištenjem kemijskih sredstava. kaercher.com/hr
SAVJETI ZA
KORIŠTENJE PARE U BORBI
PROTIV STJENICA
Stjenice se najčešće nalaze blizu kreveta, gnijezdeći se u pukotinama, prazninama i iza rubnih dasaka ili uzglavlja. Da biste ih učinkovito uništili vrućom parom, slijedite ove savjete:
Polako vodite mlaznicu preko područja koje tretirate, držeći je na udaljenosti od najviše pet centimetara kako bi para imala dovoljno vremena zagrijati površinu i prodrijeti u slojeve Čistite od vrha naniže: najprije tretirajte zavjese ili sjenila, a zatim obradite niže predmete poput okvira kreveta ili letvi Izbjegavajte upotrebu parnog čistača na materijalima osjetljivim na toplinu, debelo tapeciranom namještaju i madracima
PARTNERSTVO HILTONA I SMALL LUXURY HOTELA (SLH)
Hilton je najavio proširenje svog luksuznog hotelskog portfelja dodavanjem gotovo 400 boutique hotela iz kolekcije Small Luxury Hotels of the World (SLH), koji će od sada biti dostupni za direktan booking putem svih Hiltonovih kanala, uključujući Hilton.com i Hilton Honors aplikaciju.
Hiltonovi gosti sada mogu birati između gotovo 400 novih boutique hotela u raznim gradskim, obalnim i resort destinacijama širom svijeta, te ovdje mogu i trošiti i zarađivati nagradne bodove unutar Hiltonovih programa vjernosti.
Kako kažu u Hiltonu, ova integracija omogućuje proširenje iskustva boravka, a velik broj neovisnih, boutique hotela članica udruženja SLH odlično
nadopunjuje Hiltonov luksuzni portfelj, kojeg inače čine brendovi Waldorf Astoria, Conrad, LXR i Signia. Analitičari ocjenjuju kako posljednjih godina Hilton ima jaku orijentaciju upravo na male luksuzne hotele koji su često koncentrirani na nišnim tržištim. Dvije trećine portfelja SLH nalazi se u Europi, dok je tek 20% u Americi.
Hilton je inače u travnju preuzeo i luksuzni lifestyle brend NoMad, s planovima da ga proširi na čak 100 lokacija širom svijeta.
Zeleni iskorak u poslovanju VELADRION RESORT
Da inovativne tehnologije usmjerene na održivost i ponovnu upotrebu resursa sve više postaju standard u hotelijerstvu, potvrđuje i Veladrion, boutique i adults-only resort smješten u uvali Žrnovnica pokraj Senja. Pokazali su to i nedavnom instalacijom Ecovima, uređaja za zbrinjavanje ostataka hrane koja se onda može koristiti kao kompost.
Iz hotela ističu: „Održivost nam je ključna, stoga smo, nakon što smo bili prvi hotel na Jadranu s pročišćivačem otpadnih voda i solarnim panelima za grijanje vode, u partnerstvu sa Zelenim tehnologijama implementirali ovo inovativno rješenje za tretiranje otpada od hrane na održiv način. Planiramo i dalje ulagati u 'zelena' rješenja i nadamo se time potaknuti i druge na slične inicijative“.
Osim što zbrinjava otpatke od sirove i kuhane hrane, Ecovim može razgraditi ljuske od jaja, male kosti, papirnate salvete i kartonsku ambalažu koje pretvara u kompost, a ujedno eliminira neugodne mirise. Šef kuhinje hotela, Filip Akrap, podijelio je svoje iskustvo: „Jako smo zadovoljni uređajem, puno nam pomaže u poslu tako da smanjuje količinu otpada i nema neugodnih mirisa. U sklopu resorta imamo malu prirodnu kompostanu, gdje kompostiramo supstrat iz uređaja i s tim kompostom dohranjujemo cvijeće i zelene površine.“ Ecovim dolazi u nekoliko različitih varijanti koje ovise o veličini objekta, s različitim kapacitetima obrade, od 30 do 500 kilograma dnevno, a s obzirom da razgrađeni materijal gotovo ne sadrži vodu, pogodan je i za skladištenje.
Filip Akrap, šef kuhinje u Veladrionu, ističe kako im je Ecovim pomogao ukloniti neugodne mirise i smanjiti otpad, a materijal koji dobiju iz uređaja koriste kao kompost za okoliš resorta
Osim zbrinjavanja otpada, Ecovim rješava problem neugodnih mirisa, koji predstavljaju izazov tijekom ljetne sezone
Foto: Veladrion Resort
koje turisti vole
Istražili smo kojim su muzejima u Hrvatskoj turisti oduševljeni i zašto. Najčešće su to inovativni privatni muzeji koji nude nešto novo, osobno i zabavno i u svakom su smislu – totalno drukčiji od drugih
Pripremila: Barbara Požarić
UHrvatskoj je u ovome trenutku registrirano više od 150 muzeja: od velikih muzeja s klasičnim postavima koje svi posjećujemo radi opće kulture i šire slike o destinaciji, pa do onih malih, zabavnih muzeja koji promijene jednu sitnicu u vama, potaknu emociju zbog koje se osjećate bolje, znate nešto novo i više. Što se posjećenosti muzeja tiče, prema službenim statistikama Muzejskog dokumentacijskog centra, najposjećeniji muzej u Hrvatskoj je Arheološki muzej Istre u Puli koji svake godine ima više od 558 tisuća posjetitelja. Slijede Dubrovački muzeji s 413 tisuća posjetitelja i Muzej hrvatskog Zagorja (uključuje Galeriju Antuna Augustinčića, Muzej Staro selo, Muzej Krapinskih neandertalaca, Dvor Veliki Tabor) koji ima 312 tisuća posjetitelja. Na četvrtom je mjestu Tehnički muzej Nikola Tesla u Zagrebu, te na petom Muzej Grada Splita s oko 250 tisuća posjetitelja godišnje.
No, nas je zanimala druga strana iste medalje, a to su muzeji koji su najpopularniji među turistima koji su izdvojili novac za ulaznicu i vrijeme za posjet. Muzeji su to koji na najkorištenijoj turističkoj platformi TripAdvisor i na Googleu imaju najbolje ocjene i puno recenzija, koji su se dokazali kao sadržaj vrijedan preporuke.
U najvećoj mjeri to nisu muzeji iza kojih stoje gradovi, županije ili država, već hrabre privatne inicijative poduzetnika koji su željeli ponuditi originalan turistički sadržaj. U takvim pričama uvijek je prisutna borba za svakog gosta, što je dobro, jer je to generator inovacija i u ovom slučaju zaista kvalitetne turističke ponude.
Muzeji koje smo izdvojili obuhvaćaju širok raspon tema, od onih zabavno-misaonih, gastronomskih i povijesnih, pa sve do standardne, klasične muzejske ponude koja ipak konceptom odskače od klasike i očekivanja.
Svaki od ovih muzeja ima neku svoju zanimljivu priču, koju donosimo skupa s korisnim informacijama i svakako su sadržaj koji možete preporučiti svojim gostima.
DIOKLECIJANOV
SAN / SPLIT
Sami sebe nazivaju Specialty Museum, a to zapravo i jesu, jer je to jedini muzej na našim prostorima baziran na virtualnoj stvarnosti. Dioklecijanov san je privatna inicijativa
Irca Declana O'Rourkea i Splićanina Tome Taraša koji su u projekt krenuli prije pandemije, a muzej je otvoren u ljeto 2021. godine. Njihova je ideja bila približiti ljudima kako je Dioklecijanova palača nekada izgledala, dati im mogućnost da postanu dio toga i da to bude više od klasičnih „walking toura“, što je do otvorenja muzeja bio jedini način za doživjeti
Dioklecijanovu palaču.
Da je takva ponuda bila potrebna potvrđuju najviše ocjene koje ovaj turistički sadržaj dobiva, osim na TripAdvisoru, također i na Googleu, Facebooku i Instagramu, uz najčešći komentar: „Kada si u Dioklecijanovoj palači ona je toliko impresivna da želiš vidjeti i nešto više od zidova i kamena, a ovo je upravo to.“ U muzeju se uz pomoć virtualnih naočala i filma u trajanju od 14 minuta posjetitelj vraća u 305. godinu i može vidjeti kako se gradila palača, kako su izgledali Dioklecijanov mauzolej i Vestibul u antičko vrijeme te može prošetati južnim dijelom palače s pogledom na more.
Radnja započinje u podrumima, gdje glavni lik, narator Severin, započinje svoju turu. Posjetitelje vodi na Peristil, u Mauzolej, na rivu, Triklinj, Tablinum i Vestibul opisujući nastanak
Dioklecijanove
palače
Film može istovremeno gledati 13 ljudi, a za njegovu produkciju bila je zadužena irska kompanija Emagine Media, koja je puno pažnje posvetila tome da vjerno prikažu brojne detalje. Ono što je posebno zanimljivo je da su nakon posjeta ovome muzeju, turisti puno više zainteresirani za posjet drugim muzejima. Sadržaj je prilagođen za djecu od 8 godina na više, a prezentacije su, osim na hrvatskom, i na njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku.
DIOCLETIAN'S DREAM
Zagrebačka 1, Split Radno vrijeme: od 10 do 20 sati
Cijena ulaznice
Odrasli: 12 €
Djeca 8-14 godina: 9 € diocletiansdream.com
Muzej s temom u kojoj se svatko može pronaći jedinstven je u svijetu.
Osoban i emotivan, provocira, ali i pruža svojevrsnu utjehu
MUZEJ PREKINUTIH VEZA
U priči o prekinutim vezama može se pronaći svatko – to je nešto i tužno i zabavno, ali na neki način djeluje i terapeutski.
Muzej s tom temom su pokrenuli filmska producentica Olinka Vištica i akademski kipar Dražen Grubišić – bivši par koji nije znao kamo bi nakon prekida veze sa zajedničkim stvarima. U šali su razgovarali o muzeju, a tri godine nakon što je njihova priča završila, Grubišić je nazvao Višticu i podsjetio je na tu ideju.
Krenuli su u projekt, a osim vlastitih stvari, izložili su i predmete koje su im ustupili prijatelji i poznanici. U početku je to bila samo izložba koja je prvi puta prikazana 2006. u
Ulaznica: 7 € brokenships.com / ZAGREB
zagrebačkoj Gliptoteci HAZU-a, a nakon toga je gostovala u brojnim svjetskim gradovima. Ideja je u svakoj sredini naišla na odobravanje i podršku, i sa svakog gostovanja se vraćala s brojnim novim izlošcima koje su posjetitelji željeli donirati.
Kako to obično biva, u Hrvatskoj nije bilo sluha za podršku za otvaranje muzeja od strane Ministarstva kulture, pa su Vištica i Grubišić odlučili privatnim sredstvima iznajmiti prostor. Tako je 2010. godine otvoren prvi zagrebački muzej u privatnom vlasništvu. Odmah je postao posebno popularan kod stranih turista, i to ne samo zbog originalne teme već i zato što je tada to bio
jedini muzej otvoren sedam dana u tjednu za razliku od ostalih muzeja u gradu. Već 2011. godine je muzej dobio nagradu za najinovativniji muzej u Europi, a 2016. godine je njegova podružnica otvorena i u Los Angelesu.
MUZEJ PREKINUTIH VEZA
Ćirilometodska 2, Zagreb
Radno vrijeme od 1. lipnja – 30. rujna: Svakim danom od 9 do 22 sata
Foto: Ana Opalić
Foto: Sanja
Bistričić
MUZEJ ILUZIJA
/ ZAGREB / SPLIT / ZADAR
Zanimljive optičke iluzije i znanost koja iza njih stoji privlače posjetitelje svih generacija
Muzej iluzija je započeo svoju priču također u Zagrebu 2015. godine, kada su osnivači Tomislav Pamuković i Roko Živković željeli stvoriti interaktivno mjesto i turistički sadržaj, koji kombinira edukaciju i zabavu, potiče posjetitelje na razmišljanje i pruža uvid u znanost iza optičkih iluzija.
Muzej je brzo postao popularan i među Hrvatima i kod turista, što je dovelo do širenja koncepta na više od 50 lokacija diljem svijeta, uključujući Europu, Sjevernu Ameriku i Aziju. Danas je to najveći lanac privatnih muzeja na svijetu, a do 2026. godine planiraju imati ukupno 100 lokacija.
Muzej iluzija osvaja publiku jer ima eksponate koji su sve, samo ne očekivani ili dosadni.
Tu je soba s nagibom, zrcalni labirint, sobe koje stvaraju iluzije beskrajnog prostora, a svaki eksponat je dizajniran da izaziva drukčiju percepciju i pruža nova iskustva.
Za sve Muzeje iluzija u svijetu eksponati nastaju u Oroslavju, gdje razvojno-istraživački tim inovira, kreira i proizvodi najluđe moguće sadržaje.
Svi muzeji iluzija su na raspolaganju i za organizaciju radionica te poslovnih i privatnih evenata, čime prostor dobiva i dodatnu komercijalnu svrhu.
MUZEJ ILUZIJA ZAGREB
Ilica 72
Radno vrijeme
Ponedjeljak – nedjelja od 9 do 22 sata
Cijene ulaznica
Odrasli: 9 €
Djeca 5-15 godina: 7 €
MUZEJ ILUZIJA SPLIT
A. K. Miošića 2
Radno vrijeme
Ponedjeljak – nedjelja od 9 do 21 sat
Cijene ulaznica
Odrasli: 12 €
Djeca: 9 €
MUZEJ ILUZIJA ZADAR
Poljana zemaljskog odbora 23
Radno vrijeme
Ponedjeljak – nedjelja od 9 do 22 sata
Cijene ulaznica
Odrasli: 13 €
Djeca: 10 €
muzejiluzija.com
Foto: Matija Kasaić
Foto: Marko Gregurić
MUZEJ KRAPINSKIH NEANDERTALACA
/ KRAPINA
Život krapinskih neandertalaca predstavljen je kroz navike, način života i aktivnosti u tadašnjim obiteljima
Muzej je smješten na Hušnjakovom brdu gdje je 1899. godine Dragutin Gorjanović Kramberger otkrio ostatke Krapinskog pračovjeka
Foto: MKN
Jedan od najpopularnijih klasičnih muzeja po mišljenju posjetitelja je muzej posvećen načinu života neandertalaca. Neandertalci su živjeli otprilike prije 400.000 do 40.000 godina, a jedan od najvažnijih svjetskih lokaliteta na kojemu je pronađeno više od 900 njihovih fosilnih kostiju je Hušnjakovo brdo pokraj Krapine. Muzej je ovdje otvoren 2010. godine, a ono što posjetitelje oduševljava je zanimljiva kombinacija modernih tehnologija i autentičnih arheoloških nalaza. Krapinski neandertalac je predstavljen u polušpilji hiperrealističnim skulpturama francuske kiparice Elisabeth Daynès, pa tako posjetitelj kroz rekonstrukciju neandertalskih obitelji uči o njihovim svakodnevnim aktivnostima, alatima koje su koristili te umjetnosti kojom su se izražavali. Kako su na području Zagorja pronađene i kosti brojnih prethistorijskih životinja, u parku ispred muzeja se neke od njih mogu vidjeti u prirodnoj veličini, a tu je i beba T-Rexa kao i fosili dopremljeni iz Afrike. Muzej također prikazuje razvoj čovjeka i teoriju evolucije, a osim stalnih postava, organiziraju se tematske izložbe, radionice i edukativni programi.
MUZEJ KRAPINSKOG NEANDERTALCA Šatalište Vilibalda Sluge bb, Krapina
Radno vrijeme
Ponedjeljak – petak od 9 do 17 sati
Subota – nedjelja od 10 do 18 sati
Cijene ulaznica
Odrasli: 10 €
Djeca, studenti, umirovljenici: 5 € mkn.mhz.hr
Osnivač Muzeja mamurluka je Rino Duboković, kojega su inspirirale dogodovštine iz izlazaka. No, osim zabavne strane, Muzej ima i onu edukativnu, o štetnosti alkohola
MUZEJ MAMURLUKA
Ovo je još jedan turistički sadržaj kojeg smo osmislili prvi, a kao i Muzej prekinutih veza, oslanja se na iskustvo koje se svima desilo te nas na zabavan i pozitivan način prisjeća svih mamurnih ludosti.
Očekivano, ideja o osnivanju muzeja rodila se prepričavanjem dogodovština iz izlazaka. Iza projekta stoje Rino Duboković i Roberta Mikelić – preciznije Rinov prijatelj u čijem se džepu nakon ludog izlaska našla pedala jednog bicikla, koja je danas izložena u Muzeju. Projektu je prethodilo istraživanje tržišta, sakupljanje priča, izložaka, ankete, a otvoren je 2020. godine. Iako pandemijski tajming nije bio najbolji, ekipa koja je zaposlena u
/ ZAGREB
muzeju je vjerovala u projekt i gurala priču, pa je to postao jedan od najpopularnijih muzeja koji se početkom ove godine preselio u novi i veći prostor u Vlaškoj ulici. U muzeju se tako mogu vidjeti brojne priče i predmeti iz cijelog svijeta u osam interaktivnih soba. Faza pijenja počinje u baru, zatim je tu pijana ulica i park te pijana soba u kojoj se sve već počinje lagano ljuljati, nakon čega slijedi blackout i jutro nakon. No, osim zabavne, muzej ima i edukativnu funkciju. Tako se ovdje nalazi soba koja predstavlja točku refleksije, kada se u jednom trenutku kroz noć ili jutro pogledamo u zrcalo. U muzeju se jasno želi osvijestiti
negativna strana alkohola, i zato je tu simulator vožnje u pijanom stanju kao i kalkulator na kojem posjetitelji mogu vidjeti imaju li problema s jetrom – sve to kako bi stekli kompletnu sliku alkohola i njegova utjecaja na život i zdravlje.
MUZEJ MAMURLUKA
Vlaška 55, Zagreb Radno vrijeme
Ponedjeljak – nedjelja od 10 do 22 sata Cijena ulaznice: 8,50 € museumofhangovers.com
MUZEJ ČOKOLADE
/ ZAGREB
Kada su se vraćali s obiteljskog putovanja, Ružica Božić Cerovac i Domagoj Cerovac su se, osim s lijepim uspomenama, vratili i s idejom o otvaranju muzeja koji bi bio posvećen čokoladi. Njihova djeca, naime, nisu bila oduševljena muzejom kojega su posjetili na putovanju, pa su poželjeli napraviti nešto novo što bi bilo drukčije od tipičnih „čokoladnih“ muzeja – onih koji se bave isključivo poviješću čokolade, i drugih, koje obično osnivaju tvornice koje se bave proizvodnjom čokolade.
Razradili su ideju i posvetili se prikupljanju izložaka, što nije bio lak posao. Muzej je otvoren 2019. godine, a koncipiran je kronološki.
Ružica kaže kako je ideja bila da posjetitelji dožive čokoladu svim osjetilima, a put kroz povijest čokolade prate od zrna kakaovca u Srednjoj Americi, preko čokoladnih napitaka na europskim dvorovima kada je ona stigla i u Europu, a tu su i lijepe, osobne priče malih ljudi vezane uz čokoladu, dok je kroz današnje proizvode prezentirana i čokolada u 21. stoljeću.
Posjetitelji u muzeju mogu i kupiti fine čokolade malih proizvođača iz Hrvatske u jedinom čokoladnom boutiqueu, te sudjelovati u radionicama koje otkrivaju male tajne rada s čokoladom. U pripremi je i puno noviteta, pa će tako od sljedeće godine Muzej čokolade biti u puno većem prostoru i s puno novih sadržaja.
Osnivači
MUZEJ ČOKOLADE
Varšavska 5, Zagreb Radno vrijeme
Ponedjeljak
od 14 do 20 sati
Utorak – subota
od 10 do 20 sati
Nedjelja
od 10 do 19 sati
Cijena ulaznica
Odrasli: 9,50 €
Djeca i mladi 5-18 godina: 7 € muzejcokolade.hr
muzeja Ružica
Božić Cerovac i Domagoj Cerovac
U ovom zagrebačkom muzeju se može vidjeti kompletna priča o čokoladi kroz povijest
Foto: Muzej čokolade
MUZEJ CRVENE POVIJESTI
/ DUBROVNIK
Svakodnevne stvari koje su bile standard u svakom kućanstvu bivše Jugoslavije mogu se vidjeti u ovom atraktivnom muzeju
Svojevrstan flashback na život u nekadašnjoj Jugoslaviji inicijativa je petorice dubrovačkih entuzijasta koji su Muzej crvene povijesti financirali vlastitim sredstvima. Ljudi koji stoje iza projekta su autori koncepta Kristina Mirošević - grafička i produkt dizajnerica, Ivan Lujo - povjesničar, Nino Glavinić - novinar, Tomi Šoletić – arhitekt i Krešo Glavinić - voditelj projekta, zatim suradnici Marko Mijatović - dizajner svjetla, Hrvoje Margaretić - fotograf, Marko Soče - voditelj marketinga te Željko Henezi i Marin Glavinić - tehnički voditelji. Muzej je otvoren 2019. godine, a u početku su se predmeti nabavljali kupnjom po buvljacima u bivšoj Jugoslaviji, a kasnije su i sami posjetitelji sve više sudjelovali kroz donacije predmeta. Postav u nekadašnjoj Tvornici ugljenografitnih proizvoda broji više od 600 eksponata, a podijeljen je u tri dijela. „Socijalizam u teoriji“ prati razvoj ideje komunizma od osnutka Partije 1919. do prekida sa Staljinom 1948. godine i vlastitog puta u socijalizam. Drugi dio je „Socijalizam u praksi“ gdje se kroz prikaz klasičnog jugoslavenskog stana objašnjava period od 1948. do 1991. godine. Drugi dio ovoga dijela pod nazivom „Tamna soba“ prikazuje sve ono o čemu se u Jugoslaviji nije govorilo, poput Golog otoka, odnosa prema religiji, tajnih službi i ostalog. Zadnji dio nazvan „Socijalizam u sjećanju“ donosi osobne fotografije i priče ljudi koji su živjeli u socijalizmu. Muzej je interaktivan, pa se tako posjetitelje potiče da što više sami istražuju – otvaraju ormare, slušaju muziku, tipkaju na pisaćoj mašini kako bi što bolje razumjeli period. Tu je i kutak za proširenu stvarnost koja je posebno zanimljiva mlađim generacijama. Od eksponata najveći hit je crveni Yugo 45 u kojeg posjetitelji mogu ući.
MUZEJ CRVENE POVIJESTI
Ulica Svetog Križa 3, Dubrovnik
Radno vrijeme
Svaki dan od 10 do 21 sat Cijene ulaznica
Odrasli: 9 €
Djeca: 3,60 € redhistorymuseum.com
IKONA ŽIVOTA U GRADU
Priča o taksijima nije samo priča o vozilima. To je i priča o gradovima i ljudima – vozačima, stanovnicima i turistima, jer često je upravo taksi prvi kontakt s nekim gradom. Stoga, ne zapitate li se nakon vožnje – kako je sve ovo započelo?
Pripremila: Barbara Požarić
Znate li da vozač tipičnog londonskog crnog taksija ne može biti bili tko?
Onaj tko želi raditi ovaj posao mora proći rigorozne ispite, među taksistima poznate kao „The Knowledge“. Tako će dokazati da poznaje londonske ceste i ulice doslovno kao svoj džep, kako bi mogao raditi ono što se u britanskoj prijestolnici smatra dostojanstvenim poslom – prevoziti ljude s jednoga na drugi kraj grada za fer cijenu. Vozač mora biti diskretan, a kada prilike to zahtijevaju i rame za plakanje, ali i turistički vodič.
Sve je to u opisu posla taksista, zanimanja čija je povijest duga i zanimljiva, obilježena novim izumima, inovativnim marketinškim metodama, a danas i novim tehnologijama.
Povijest taksija nije novijeg datuma, ona seže unatrag nekoliko tisuća godina, još u
vrijeme starog Rima. Tada su komotni patriciji i veleposjednici unajmljivali kočije kako bi ih prevozile gradom za novac, a navodno se kamenčićima koji su se skupljali u platnenoj torbi svakih 200 metara mjerila udaljenost, te se prema broju sakupljenih kamenčića naplaćivala vožnja.
Puno kasnije, u 17. stoljeću, kočije su evoluirale, pa su se pojavile i prve preteče današnjih taksija na ulicama Londona i Pariza. Ipak, trebalo je sačekati još neko vrijeme da se priča o taksiju posloži na pravi način.
IZUM TAKSIMETRA. Njemački inženjer, inovator i izumitelj Wilhelm Bruhn bavio se mehanikom i često je unaprjeđivao različite izume. Kako su se od 1886. godine u Njemačkoj za vožnju počeli koristiti prvi automobili, bilo je očekivano da će se
usluga taksija koja se dotad obavljala kočijama, vrlo brzo preseliti u automobile.
Bruhn je razmišljao da kada se to dogodi, trebao bi postojati standard za naplatu vožnje i osmislio je novi uređaj koji bi to i omogućio. Taksimetar je patentirao 1891. godine, a bio je gotovo jednak taksimetrima kakvi se koriste danas: mehanički uređaj se nalazio u kabini automobila s brojačem povezanim s kotačima i bilježio je prijeđenu udaljenost dok je satni mehanizam bilježio vrijeme vožnje. Uređaj je na kraju prikazao cijenu vožnje na temelju unaprijed postavljenih tarifa, a nazvan je taksimetar po njemačkoj riječi Taxe, koja označava naknadu ili tarifu.
Očekivano, novi uređaj su iskreno pozdravili putnici, dok su sami taksisti njime bili manje oduševljeni jer im je uskraćivao
„kreativnu slobodu“ kod naplate vožnji. Taksimetri su se počeli redovito ugrađivati u taksije od 1897., usluga taksija se jako brzo proširila velikim gradovima, a sami taksiji su u nekim slučajevima postali i njihov simbol.
OD ŽUTIH DO CRNIH TAKSIJA.
Njujorški žuti taksiji su tako nastali 1912. godine, nakon što je vlasnik Harry Allen uvezao 600 automobila iz Francuske. No, bili su to automobili tada uobičajene crvene i zelene boje, a kako bi se njegovi taksiji istaknuli u masi sličnih, Allen ih je odlučio obojiti u jarko žuto. Danas su svi taksiji u New Yorku prepoznatljive žute boje i nešto što se neizostavno vezuje samo uz Veliku jabuku.
S druge strane oceana, londonski taksiji poznati kao „Black Cabs“, crne su boje zbog povijesne tradicije koja datira iz 1948. godine. Tada je model automobila Austin FX3 uveden kao standard, a crna boja odabrana zbog elegancije, formalnosti i profesionalnosti, kako to Britancima i priliči. Londonski taksiji dizajnirani su tako da se mogu okrenuti na malom prostoru, s radijusom okretanja od samo 25 stopa (7,6 metara), što im omogućava da lako manevriraju kroz uske ulice Londona. Posebnih su dimenzija sa širokim vratima koja se otvaraju suprotno, s desna na lijevo, što omogućuje lakši ulazak i izlazak, a i krov je viši kako bi taksi bio udoban za putnike sa šeširima. Osim toga, londonski su taksiji dizajnirani s ravnim podom i sklopivim rampama što ih čini najpristupačnijim taksijima na svijetu za osobe s invaliditetom.
Danas usluge kao što su Uber i Bolt mijenjaju način taksi-prijevoza pružajući putnicima više opcija, transparentne cijene i fleksibilnost koju moderni korisnici traže, postajući suvremena alternativa klasičnim taksijima. Svako vrijeme nosi svoje, no čini se da taksi u dobroj mjeri odolijeva vremenu i nastavlja biti slika destinacija i ljudi, kao što je to već nekoliko stoljeća.
Zanimljivosti
U SINGAPURU taksiji koriste napredne tehnologije kao što su dinamički sustavi cijena i prediktivna analiza prometa kako bi optimizirali vožnje i smanjili vrijeme čekanja
Prvi taksiji bili su fijakeri koji su u 17. i 18. stoljeću prevozili bogate putnike s jednog na drugi kraj grada
Prvi taksimetri bili su jednostavni uređaji, a do danas su se zapravo vrlo malo promijenili
U GRADU CHENGDU u Kini taksiji su crno-bijeli, čime odaju počast pandama koje su simbol grada
Taksi ponuda U DUBAIJU uključuje ekskluzivne taksije, koji su zapravo luksuzni automobili poput Lamborghinija i Ferrarija, pružajući korisnicima jedinstveno iskustvo vožnje
Londonski taksiji imaju najviše standarde: od edukacije vozača do opreme vozila
NAJDUŽA TAKSI VOŽNJA zabilježena u Guinnessovoj knjizi rekorda trajala je 14 mjeseci: prijeđeno je više od 69 tisuća kilometara kroz 50 zemalja
MRS. BEETON’S BOOK OF HOUSEHOLD MANAGEMENT
Viktorijanska mudrost za moderno ugostiteljstvo
Kada tražimo povijesne podatke o nastanku hotelskih i restoranskih usluga, često nailazimo na referencu koja nas vraća u viktorijansko doba – na knjigu Isabelle Beeton, „Mrs. Beeton’s Book of Household Management“. Prvi put objavljena 1861. godine, knjiga je izvorno namijenjena vođenju domaćinstva, ali njezin utjecaj je puno širi i duboko je utkan u temelje modernog ugostiteljstva.
PRAVILA ZA RESTORANE. Isabella Beeton bila je prava pionirka svoga vremena i uspjela je svojim opsežnim pristupom i praktičnim savjetima obuhvatiti sve aspekte vođenja domaćinstva: od kuhanja, čišćenja i organizacije događaja, pa sve do organizacije i edukacije posluge. Kada su se počeli otvarati restorani i kada je njihova popularnost počela rasti, vlasnici su prepoznali vrijednost Beetoninih pravila i neka od njih počeli primjenjivati u svojim objektima.
Isabella Beeton, pionirka viktorijanskog doba, svojim je opsežnim pristupom vođenju domaćinstva postavila standarde koji su umnogome oblikovali današnje ugostiteljstvo i standarde usluge
Jedan od ključnih elemenata je pristup detaljima i standardima usluge. Beeton je inzistirala na kvaliteti i dosljednosti, što je uvelike utjecalo na standarde koje danas smatramo neophodnima u ugostiteljstvu. Njezini recepti i savjeti nisu samo usmjereni na pripremu hrane, već i na cjelokupno iskustvo gostiju – od pravilnog postavljanja stola do načina prezentacije jela, pa čak i do detalja kao što su presavijanje salveta, točenje vina i pravila ponašanja za stolom: osobe koja poslužuje, ali i osobe koja je služena. Knjiga je zanimljiva i zbog svojeg kulturno-povijesnog značaja. Beeton je detaljno opisivala društvene norme i očekivanja svog vremena, pružajući uvid u viktorijanski životni stil. Tako ako se nekada budete pitali zašto se poslužuje s desne, a apservira s lijeve strane, na koliko načina saviti salvetu ili kako najučinkovitije polirati beštek, naučiti možete iz istog izvora iz kojeg je učilo osoblje u prvim restoranima – od gospođe Isabelle Beeton.
ISABELLA BEETON rođena je 14. ožujka 1836. u Londonu. Udala se za Samuela Orcharta Beetona, izdavača i novinara 1856. godine, a radila je kao urednica i novinarka te kolumnistica. Pisala je o praktičnim savjetima za vođenje
domaćinstva. Školovala se, između ostaloga, i u Heidelbergu, te je tečno govorila njemački i francuski. Svjetsku slavu stekla je posthumno; njezina knjiga „Mrs. Beeton's Book of Household Management“ objavljena je više puta, prevedena na mnoge jezike i jedna je od komercijalno najuspješnijih britanskih knjiga svih vremena, a zadnje izdanje objavljeno je 2019. godine. Isabella Beeton preminula je 1865. godine, u dobi od samo 28 godina, nakon komplikacija pri porodu.
NAJPOPULARNIJIH Instagram lokacija u Hrvatskoj
Lokacije koje su se posebno istaknule uoči sezone 2024., koje gosti najviše spominju i najviše se vole na njima slikati
Dioklecijanova palača i dubrovačke zidine su ove godine na listi iza prirodnih atrakcija, koje su i dalje "najinstagramabilnije"
