OŽUJAK 2023 DESETO IZDANJE | KOLUMNA

Živimo u svijetu s osam milijardi ljudi različitih kultura, rasa, vjera, različitih iskustava i svjetonazora. Svatko ima određenu dozu istine i mnogi su ljudi u pravu u vezi s raznim stvarima pa ipak, nitko se cijelo vrijeme ne drži onoga što je ispravno.

Ova tema mi se nedavno nametnula, kad sam se našla na obje strane rasprave. Naprimjer,nekiljudistvarnoosjećajupotrebudamidajusvojemišljenjeunamjeri da mi u nekom segmentu života pomognu. Unatoč svim dobrim namjerama, možda ipak griješe. A ja sam bila ta koji misli da zna pravi odgovor, dala sam svoje mišljenje ljudima sa svim dobrim namjerama ovoga svijeta, a ipak ih ne primajujermisledanisamupravu.

Tojefrustrirajućesobjestrane...Pojavljujesetolikopitanja,isvasuista:

Jesmoli obojeupravu ilismooboje ukrivu?

Jesam liu pravu? Jesuli u pravu?

Neki ljudi naprosto moraju uvijek biti u pravu Ne podnose gubitak svađe Neće priznatiporazpreduvjerljivimdokazimaprotivsvogstava Čakimiposljednjariječ možda neće biti dovoljna ako vjeruju da se druga strana umorila od rasprave i prestalasesvađatibezprihvaćanjasvojetvrdnje

Sigurnosteprepoznaliakonesebeondanekevamadrageimanjedrageosobe.

Obrasci su ovo koji se ponavljaju u nedogled Kada vas prijatelji i rodbina prestanu pozivati na zajednička druženja i proslave zapitajte se da li ste možda upravo vi ti koji uvijek misle da su nepogrješivi. Uostalom, malo je vjerojatno da mi saminikadanegriješimo.Ajesmolizaistauvijeku pravu?

Jedan od najraširenijih fenomena u našoj kolektivnoj psihi je potreba da budemo u pravu. Zašto moramo biti u pravu? Ta potreba ukorijenjena je u našoj kulturi, hrani se prirodnim ljudskim tendencijama koje pokreću naše društvene strukture. Vrlo često, ne tražimo da budemo u pravu, mi tražimo da budemo "više u pravu " u usporedbi s nekim drugim, bilo pojedincem ili grupom pojedinaca. Potreba da budemo "ispravniji" uglavnom se temelji na strahu, neizvjesnosti i našoj želji da se osjećamo povezanijednisdrugima.

Vjerovali ili ne ovaj fenomen počinje vrlo rano. Od malih nogu djecu učimo prednostima “biti u pravu“. Čini se da smo od rođenja uvjetovani da seborimozasvojdiokolača,branimoseilibarem uvjeravamo ljude da su naši stavovi "ispravni". Činimo to s našim obiteljima, u školi, na poslu i na društvenimokupljanjima.

Ako se "pokaže da smo u krivu", osjećamo se nanekinačin,poraženoiliponiženo.

Naš obrazovni sustav utemeljen je na paradigmi dobroiloše.Odgovorikojisesmatrajutočnimase nagrađuju; pogrešni odgovori rezultiraju nižim ocjenama, što navodno vodi u manje uspješan život. Biti u pravu, biti dobar ili najbolji postaje imperativ. Ovaj mentalni model postaje tako duboko ukorijenjen da ga nastavljamo nositi i u odraslojdobi.