Irena Bobetić: „Čarobni svijet vila“

IRENA BOBETIĆ

ČAROBNI SVIJET VILA

247

Nekada davno ... Prije tisuću godina ... Na granici između početka i kraja dvaju svjetova, gdje je jedan počinjao, a drugi prestajao, živjele su vile. Bile su krasne. Plesale su u haljinama najljepših boja. U rukama su držale svoje svjetlucave čarobne štapiće. Ponekad nisu bile jasno vidljive. Za maglovitih dana činilo se kao da su se sakrile. Ali kada bi sunce zasjalo, nazirale su se u njegovom odsjaju i ogledale se u svakoj sunčanoj zraci.

Vile su bića koja plešu po čitave noći. Borave u svom čarobnom bezvremenskom svijetu i postoje samo za osmijehe i tuđu sreću. Pružaju utjehu i ne osvrću se na druge, njima nepoznate svjetove.

Svatko, tko bi došao do njih, vjerovao je da je na kraju svojeg puta, a zapravo je bio na početku. Tu je tek sve započinjalo.

„Je li se iz svijeta vila moguće vratiti?“ pitali su se neki. Malo tko je znao odgovor. Rijetki, koji su se vratili, govorili su da su susreli krasna bića, dotaknuli nevjerojatne, čudesne svjetove. Činilo se kao da su to svjetovi bez početka i bez kraja. U tim svjetovima postojali su samo ljepota i sjaj. Onaj tko je jednom dotaknuo vile, osjetio je posebnu sreću. Zauvijek je ostao živjeti obasjan suncem i okružen čarobnim bićima.