enduro erzberg Rodeo

Željezna planina

Erzberg Rodeo 2013.

Konačno Jarvis

Na cilj najekstremnije utrke na svijetu ove je godine došlo 14 vozača, a slavio je uvjerljivi Englez Graham Jarvis, kojega su niz godina do sada ovdje pratili pehovi. Krenuo je iz drugog reda, a utrku završio za samo dva sata. Marko Prodan bio je očekivano naš najzapaženiji vozač - stigao je do polovice piste i zauzeo ukupno 67. mjesto od 1.500 vozača

Waserlihtung - 2. kontrolna točka

Piše i snima: Tomislav marić

Red Bull Hare Scramble ponovno je bio pun uzbuđenja i pravog rodea s enduro motociklima. Ove se godine prijavilo više od 1500 vozača iz 36 zemalja svijeta. I mi smo imali svoje predstavnike – bili su to Marko Prodan i Tihomir Kotarski, koji su iskustvo na ovoj utrci stjecali i prošle godine, te Dominik Tešić, Lovre Anišin i Ostojić Tomislav, kojima je ovo bio prvi posjet Željeznoj planini.

Kao i dosadašnjih godina program se odvijao puna četiri dana. Prvi dan je rezerviran za prijave vozača i popularni "Rocket ride", drugi i treći dan su predviđeni za "prolog", odnosno kvalifikaciju vozača na brzoj i zavojitoj cesti koja se pruža kroz kamenolom. Četvrti dan je sama utrka pod nazivom "Hare scramble" na kojoj sudjeluje "samo" 500 vozača koji su se kvalificirali na "prologu".

rocket ride

Loše i hladno vrijeme obilježilo je ovogodišnji Erzberg rodeo. Već prvi dan započeo je od ranih jutarnjih sati s kišom, koja je nastavila padati bez prestanka cijeli dan i noć, dok su vrhovi okolnih planina bili prekriveni tmurnim oblacima. Po takvom je vremenu više od tisuću vozača strpljivo čekalo svoj red. U 10 sati startale su prve kvalifikacije za "Rocket Ride". Ovo natjecanje sastoji se od vožnje uz tri strma brijega sa startom kao u motokrosu. Da bi sve to bilo zanimljivije, organizatori su prije zadnjeg uspona dodali skok kako bi vozačima otežali taj zadnji dio uspona. "Rocket Ride" već nekoliko godina osvajaju austrijski MX vozači Ozi Reisinger i Sheppy Fally, a ove godine ih je pretekao Michael Staufer, bivši motokrosista svjetskog prventva. Naš Tihomir Kotarski morao se zadovoljiti sa 68. mjestom od ukupno 368 vozača.

Prolog

Petak je na iznenađenje svih osvanuo sa 15-tak centimetara snijega u boxu. Bila je to noćna mora kako organizatorima, tako i vozačima koji su trebali startati prolog po cesti koja vodi visoko u planinu, gdje je na vrhovima bilo i do 30-tak cm snjega. Magla i oblaci nikako nisu pomogli vozačima, pogotovo na tako brzoj i zavojitoj planiskoj cesti kakva vodi do vrha kamenoloma. U samom boxu je bilo stotine srušenih i slomljenih šatora koji su popustili pod težinom snijega, ali sve to nije pokolebalo vozače jer svima je bilo jasno da su došli na pravu mušku hard enduro utrku. Kako je kroz jutro rasla temperatura, tako se snijeg koji je padao ponovo pretvorio u kišu i na startu su se počele pojavljivati zvijezde ovog sporta kao što su Jarvis, Walker, Bolton, Lettibichler, Cervantes, Gomez, braća Hemingway, Lampkin i mnogi drugi.

Nakon što je 800 vozača odvozilo prolog, jedan od njih je imao teži pad djelomično uzrokovan i gustom maglom koja je pravila probleme svima u gornjem dijelu staze, gdje se inače postižu najveće brzine. Organizator nije imao druge mogućnosti nego da prekine Prolog i donijeli su odluku da će se sutradan voziti prolog samo za ostalih 1200 vozača. Ova odluka se svima učinila odlična.

Subota je osvanula gotovo bez kiše, a nije bilo niti magle, što je išlo na ruku vozačima koji su vozili prolog u subotu, pogotovo na gornjem dijelu staze, gdje je vidljivost bila odlična. Svima je odmah bilo jasno da će se vozači koji su startali u subotu bolje kvalificirati. I tako je i bilo.

Početkom popodneva završio je prolog i ponovno je počela kiša, no na nju se više nitko nije ni obazirao, jer je počeo i odličan FMX freestyle show. U 21:00 sat su objavljena imena 500 sretnika koji startaju u nedelju na famoznoj „Hare Scramble“ utrci.

Pobijedio je mladi domaći vozač Lars Enockl ispred Ozija Reisingera i Jonny Walkera. Skoro svi vozači iz vrha hard enduro scene kvalificirali su se u prvom redu - osim Jarvisa, koji je imao probleme s naočalama te se kvalificirao na 52. Mjestu, što je značilo da starta iz drugog reda. Činilo se da ga opet nije poslužila sreća na Erzbergu, jedinoj utrci na kojoj još nije pobijedio (pogotovo nakon što je tri godine za redom bio diskvalificiran). Start na Erzbergu iz prvog reda je jedna od najvažnijih stvari, jer ako upadnete u gužvu, teško da možete zaobići toliki broj vozača.

Nažalost, od naših dečki samo su se Marko Prodan i Tihomir Kotarski uspjeli kvalificirati. Marko je zauzeo 118. mjesto a Tihomir 270. mjesto, što je zapravo dobar rezultat jer su obojica startali u petak po snijegu, kao i ostala tri naša vozača. Dominik Tešić je zauzeo 639. mjesto , Lovre Antišin 734. mjesto, a Tomislav Ostoić 784. mjesto .

Hare scramble

Nedjelja se nastavila kišnim vremenom koje je obećavalo užasno tešku i neprohodnu stazu s ogromnim čepovima, no nitko nije mogao ni sanjati da će se na startu nakupiti toliko vode da je prvi uspon bio ogromna prepreka čak i za vozače iz prvog reda. Voda je bila toliko duboka da je pola vozača do te mjere zalilo svoje motore, da su se oni ugasili u dubokoj vodi, a dobar dio ih je zapeo na prvom brdu zbog nedostatka zaleta i strmine samog brda. Ubrzo su pušteni i drugi i treći red i i nastao je potpuni kaos. Samo ih je nekolicina uspjelo odmah pobjeći i početi se odvajati. Vidjevši probleme organizator je brzo reagirao te otvorio vozačima zaobilazni put oko prvog brda, što je većinu spasilo agonije. Lettibichler je jedini od favorita odlično odradio duboku vodu na svojoj Husqvarni 300 te vrlo brzo došao u vodstvo, a za to vrijeme je Jarvis počeo sustizati vozače koji su se odvojili. Za njega je na kraju start iz drugog reda bio pun pogodak jer je vidio probleme vodećih i mudro zaobišao duboku vodu na startu. Nakon što je prešao sve vozače jednog po jednog, nastavio se odvajati. Iako je na 7. kontrolnoj točki izgledalo kao da je Cervantes prešao u vodstvo ispred Jarvisa, to je trajalo samo kratko, jer od ovog dijela staze počinju sve teži i sporiji dijelovi, i tu do punog izražaja dolazi trial tehnika.

Unatoč teškim uvjetima na stazi utrku je završilo ukupno 14 vozača. Nakon samo 2 sata Jarvis je stigao na cilj ostavivši svoje konkurente daleko iza sebe. Letti je stigao 19 minuta iza njega na sigurnom drugom mjestu. Gledatelji su bili oduševljeni ovim redoslijedom jer su upravo njih dvojica prošle godine diskvalificirani s mjesta na podiju.

Treće mjesto zauzeo je Alfredo Gomez, koji je inače Jarvisov timski kolega u timu Husaberg Factory Extreme, iako je ostao bez spojke na 19. kontrolnoj točci zvanoj Dynamite. Moramo napomenuti da je Dynamite vrlo strmi tehnički težak uspon po kamenju i sipkom šljunku te nakon njega ima još samo par težih spustova i par bržih dionica koje vode prema cilju. Ovdje mu je mladi Englez Walker - pobjednik prošlogodišnje utrke - puhao za leđima, no Gomez je ipak bio bolji.

Peti je na cilj stigao Ben Hemingway, 6. njegov bratić Dougie Lampkin, 7. japanski vozač Taichi Tanaka, 8. Ivan Cervantes, 9. Alex Van Den Broek, 10. Piere Pallut, 11. Wade Young - mladi Južnoafrikanac koji je nedavno pobijedio na hard enduro utrci "Roof of Africa", 12. je došao Englez Lee Sampson , 13. Dan Hamingway, a 14. mjesto je zauzeo Austrijanac Philip Scholz.

Moramo spomenuti i odličnog Slovenca Mihu Spindlera, koji je zauzeo respektabilno 19. mjesto i stigao do 18. od 20. kontrolnih točaka.

Prodan zauzeo 67. mjesto

Naši su dečki napravili odličan rezultat. Marko Prodan je došao do 10. kontrolne točke i zauzeo odlično 67. Mjesto, što i nije čudno jer se Marko pripremao za ovu utrku te deset dana ranije otišao trenirati u tzv. Erzberg kamp. Tihomir Kotarski stigao je do 6. kontolne točke i 159. mjesta.

Slovenci su imali više predstavnika, pa je tako Janko Sumah završio na 70. mjestu, Marko Jager na 81., Blaž Vačun na 90., Andrei Grubelnik na 108. te Marko Petelin na 116. mjestu.

Može se reći da većina vozača rijetko kad vidi dijelove staze iza 7. kontrolne točke jer od toga dijela sve je "No Help zone", odnosno nisu dopuštena pomaganja vozačima, a većina ih zapne u šumskim dijelovima gdje se stvore velike gužve i gdje je staza totalno raskopana tako da je nevozljiva. Na tim dijelovima pomagači su vrlo bitni jer dragocjeno vrijeme prolazi i ako se niste brzo izvukli, ostat ćete u gužvi. Mi smo prepješačili većinu staze do 6. točke zvane Ludvigs Land i uvjerili se u ekstremne uspone i kosine isprepletene ne samo kliskim korjenjem i kamenjem, već i željeznim cijevima koje su postavljene u planini. Prvi problemi i čepovi nastali su već u prvom ulasku u šumu - možete vidjeti prizor s 50-tak vozača koji na sve strane pokušavaju savladati uspone i bacaju se zajedno s motorima uz raznorazne psovke na svim mogućim jezicima, a sve je popraćeno turiranjem motora koji već dobrano kuhaju. Sve skupa izgledalo je kao u nekom ratnom filmu na prvoj crti bojišnice. Ništa bolje nije bilo ni na 2. kontrolnoj točki zvanoj "Wasserlichtung", gdje po strmom dugačkom usponu punom rahlog šljunka vozači muku muče s gripom i na sve moguće načine pokušavaju doći na vrh. Ovdje se već mogu vidjeti pomaganja sa 30 do 40 metara dugim konopima. Ništa bolje nije bilo ni na 4. točki zvanoj "Devils Kitchen". Ovdje ste mogli vidjeti po stotinu motora koji su razbacani po brdu na svim njegovim dijelovima od podnožja pa do vrha. A u šumi zvanoj Ludvigs Land trebalo je sve vozače potegnuti na konop ili ih nekako odvući na cestu koja prolazi 20-tak metara iznad. Ovdje su vas vozači na koljenima molili da im pomognete jer je bilo nemoguće izvesti motor bez pomoći.

U svakom slučaju ovo je bio produženi vikend pun adrenalina s mirisom benzina i puno blata, koji je brojem vozača i gledatelja pomalo podsjećao na "Woodstock". Mi smo na kraju zaključili samo jedno: idemo i iduće godine. n