Vikend odredišta Erdut

Odredište u srcu vinograda

Negdje stoji zapisano da je Erdut smješten na jednoj okuci između sunca i Dunava uz bogate i rodne vinograde i da je u njemu više povijesti nego u mnogim velikim gradovima svijeta. To je više nego dovoljan razlog za posjetu ovom raju na krajnjem istoku naše lijepe domovine

TeksT i foTo: Nada Blažević i damir PritišaNac a samo dvadesetak kilometara istočno od slavonske metropole smjestio se Erdut. To maleno mjesto, odnosno selo, nalazi se na uzvisini - Erdutskoj planini iznad Dunava, na samoj granici s Republikom Srbijom. Točnije, Dunav u ovom dijelu čini granicu, a dvije države povezane su mostom preko rijeke.

Erdut se prvi puta u povijesti spominje daleke 1335. godine kao Erdod. Ime Erdut nastalo je od mađarskog naziva, a znači šumski put. Kao i mnoga mjesta kroz povijest je mijenjao vlasnike. Nakon turskog povlačenja 1688. godine Erdut preuzima Carska bečka komora. Godine 1730. prelazi u ruke vlastelina baruna Zuana, a zatim preko grofa Palfia do porodice Adamović, čiji dvorac i danas krasi ovo mjesto. U dvorištu dvorca smještena je zgrada starog vinskog podruma iz 1730. godine, dok je vinarija danas smještena nekoliko stotina metara istočnije. Nakon obilaska dvorca i njegovog dvorišta dobili smo priliku za posjet vinariji i njezinim podrumima. Erdutske vinarije gospodare sa 500 ha vinograda, a iz soka slatkih bobica ovdje nastaju vrhunska vina svjetski poznate kvalitete. Najzastupljenije bijele sorte su graševina, chardonnay, rajski rizling i traminac. Od crnih vrsta najpoznatiji su crni pinot, frankovka, merlot, cabernet, souvignon i naravno, zweigelt. Erdutski podrumi raspolažu kapacitetom od 6 miliona litara ili 600 vagona vina. Izgrađeni su 1985. godine. Podrum je kombinirani - jednim dijelom nadzemni, a drugim podzemni. U nadzemnom dijelu nalaze se ogromne bačve od inoksa, no ono što nas posebno zanima je podzemni dio podruma, u kojem su pohranjene drvene hrastove bačve.

Ovdje se nalazi i najpoznatija atrakcija vinarije - hrastova bačva zapremine 75.000 litara, najveća drvena bačva na svijetu koja je u stalnoj upotrebi. Izradio ju je DIK Đurđenovac 1990. godine metodom cijepanja 109 hrastovih duga. Debljine su 22 cm, a sušile su se 10 godina. Bačva je okovana s 2,5 tona željeza. Njena razvijena površina veličine je stana od 150 m2. Ovu bačvu vrijedi vidjeti kada se nađete ovdje, jer takvih bačvi nema niti u toskanskim ni u provasanskim vinarijama.

Budući da su erdutski vinogradi površinom 'u jednom komadu' spadaju među najveće plantaže te vrste. Posjet vinariji završavamo izlaskom kroz vrata dvorišta dvorca Adamović, u nedavnoj povijesti

Ispred Erduta

Erdut - crkva Svih svetih Erdutska vinarija Erdutski vinogradi

Erdut, stari grad - utvrda

Erdut - pravoslavna crkva sv. ark. Gavrila

poznatog po tome što je u njemu 1995. godine potpisan Erdutski sporazum, kojim je posredstvom UN-a Hrvatska u postupku mirne reintegracije vratila svoja područja okupirana u Domovinskom ratu. Time je i službeno završio rat u Hrvatskoj.

Nedaleko ovog dvorca, na uzvisini iznad Dunava nalazi se utvrda starog grada Erduta s kraja 15. stoljeća. Ne zna se pouzdano tko je izgradio ovu utvrdu, no prema izgledu ostataka okruglog tornja podsjeća na talijanske utvrde iz tog vremena. S utvrde se pruža lijep pogled na Dunav i most koji povezuje Erdut i Bogojevo u Srbiji. Erdut je - kao i cijelo ovo područje - proteklo desetljeće posvetio razvoju seoskih i ruralnih gospodarstava i ona privlače sve više turista iz inozemstva i Hrvatske. Osim po izvanrednim vinima ovaj kraj je poznat i po izvrsnoj gastronomskoj ponudi, koja je postala prepoznatljiva i izvan granica naše domovine. To je rezultiralo i organiziranim dolascima stranih turista. Razlog više tome je i najznačajnije Marijansko svetište u istočnoj Hrvatskoj - Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu.

Po obilasku erdutske tvrđave vinskom cestom uz Dunav odlazimo do nedalekog Aljmaša. Nakon par kilometara spuštamo se s vinske ceste niz Aljmaški surduk do samog svetišta u centru mjesta. Impozantna građevina crkve dominira centrom sela. Nakon što su 1991. godine srpske paravojne jedinice srušile aljmašku crkvu i svetište, Aljmašani po svom povratku iz progonstva grade novu crkvu. Godine 2003., kada je završena, posjetio ju je i papa Ivan Pavao II i tom prilikom okrunio kip Gospe. Ovo svetište obilaze hodočasnici iz cijelog svijeta, a najposjećenije je za blagdan Velike Gospe, kada se u Aljmaš slije na desetke tisuća vjernika.

Nedaleko svetišta teče Dunav, u koji kod Aljmaša utječe rijeka Drava, pa smo se spustili pješice do ušća. Prizor je jedinstven: dvije rijeke sastaju se ovdje, kod Aljmaša, daleko od svojih izvora u Italiji odnosno Njemačkoj (Drava u Dobiaccu, a Dunav u Schwarzwaldu). Ovih dana vodostaj je u porastu, pa je dojam susreta dvije rijeke još silniji.

Nakon Dunava odlazimo do još jednog sakralnog zdanja - do Gospine kapelice, koja se nalazi na rubnom dijelu Aljmaša. Sagrađena je 1847. godine iznad izvora pitke vode. Zanimljive su dvije stvari vezane za ovu kapelicu. Prva je činjenica da je 1857. godine Biskup J. J. Strossmayer darovao aljmaškom svetištu kip Gospe koji je izrađen u Beču, a kip je iz svetišta prenesen u ovu kapelicu. Drugi događaj vezan za ovu kapelu odnosi se na brodolom jednog brodovlasnika iz Budima, koji se dogodio 1916. godine na Dunavu kod Aljmaša. Njegova žena se zavjetovala da će Gospin kip obući u najljepše haljine ako joj muž ostane živ. To se i dogodilo, a žena je izvršila svoj zavjet. Od tada svi čije molbe budu uslišene oblače Gospin kip.

Nakon obilaska svetišta penjemo se cestom do Kalvarije tj. do brda iznad Aljmaša, s kojeg je odličan pogled na cijeli okolni kraj. Dokle nam pogled seže pruža se plodna slavonska ravan s tek izniklim žitom, erdutski vinogradi i brojne vinske ceste koje vijugaju Erdutskom i Daljskom planinom. Dunav na sjeveru doima se kao vječni čuvar ove idile, koju svakako želimo preporučiti kao poželjno vikend odredište najistočnijeg dijela naše lijepe Hrvatske. n

Aljmaš - Gospa od utočišta

Most Erdut - Bogojevo

Erdutski dvorac Bure u podrumu vinarije 75.000 litara