Brzinci i skuteri PH Križevci

Publike je bilo više nego na svim ostalim utrkama PH zajedno Domaći vozači braća Višak na najvišem postolju klase SST 600

Gladijatori u grotlu uličnih navijača Ulične utrke su specifične, kao izmišljene za navijače koji iz "prve ruke" bodre svoje kamikaze i ovacijama prate svaki njihov potez. Imaju svoju predigru, kulminaciju i happy end, i zato na ovakvim utrkama publike ima kao na svim ostalim utrkama zajedno. VN Križevaca samo potvrđuje to pravilo

PoreDak križeVCi PH

suPersToCk 1000 1. Dario Horvat 25 2. Zdravko Petričević 20 3. ervin Vujica 16 suPersToCk 600 1. ivan Višak 25 2. Marko Višak 20 3. Robert Prozek 16 4. Renato Novosel 13 5. Luca tommasini 11 skuTeri no LiMiT 1. robert Prozek 25 2. Danijel turković 20 3. Nikola knapić 16 skuTeri oPen 1. kristian Takač 25 2. Igor Špoljarić 20 3. Dinko tulić 16

tekst: Boris Pušćenik

Publika je ono za što postoje trkači, radi koga riskiraju i kada to nije pametno, no kada uz to riječ o tradicionalnoj utrci u Križevcima, kemija je zajamčena. Ovoliko gledatelja na moto utrke u ovome trenutku mogu privući samo Križevci. Sjajna organizacija, potpora grada, publika koja obožava ovaj sport - to je nešto o čemu se priča, nešto što ostaje u sjećanju. I mažoretkinje na otvaranju utrke, govor nekolicine uzvanika, ali i bivših trkača samo su uvertira u potpunu zabavu.

A prava zabava je počela u rano nedjeljno jutro treninzima po klasama i bukom oldtimera koja se čula daleko izvan grada. Iako oldtimeri nisu priuštili velika uzbuđenja (razlika u klasama i brzinama bila je preočita), zagrijali su publiku taman dovoljno za glavne utrke dana. I buka koja ih prati kada prolaze tik uz gledatelje parala je uši svima prisutnima.

U klasi skutera pobijedili su domaći vozač Robert Prozek (klasa No limit) te Bjelovarčanin Kristijan Takač (klasa Open), koji za pravo i nisu imali nekog uzbudljivog posla, pa su konkurenciju ostavili daleko iza svojih leđa. Utrke skutera mogli bismo nazvati "ZIP" s obzirom da su sve pehare u obje klase pokupili vozači Piaggio Zipa, koji su činili točno polovicu svih prijavljenih.

Još dosadnija po publiku bila je klasa 125SP, u kojoj su prijavljena 4 natjecatelja, a pojedinačni razmak među njima na kraju utrke bio je veći od 30 sekundi. Domaćini su slavili; Robert Rončević je bio uvjerljiv ispred Marka Zidarića.

Mnogo klasa, mnogo pehara i pobjednika bila je odlična uvertira za utrku dana. S obzirom na maleni broj prijava, pet u klasi 1000 i devet u klasi 600, obje klase su vožene zajedno. I to je izgledalo odlično. Razlike u snazi nisu bile bitne jer klizav asfalt nije dopuštao nikakva normalna otvaranja gasa. Tako bi svi koji su završili u klasi 600 mogli po vremenima stati na pobjedničko postolje u klasi 1000. Iako je vožnja više nalikovala na stunt show, a manje je došlo do izražaja znanje i uvježbanost vozača, publici to nije smetalo. Kao u grotlu mnoštva navijača koji su se razvukli duž cijele staze, domaći gladijatori isprobavali su držanje guma držeći okretaje motora na samoj "blokadi". I tako od starta do cilja.

Već na početku je Dario Horvat postavio standarde, odletio prvi krug i do kraja samo održavao razliku te uveseljavao publiku. Istina, skoro ga je to koštalo jer je zadnju šikanu proletio po travi, 'milimetar' pored drvoreda. Ostali u klasi obiđeni su za čitavi krug.

No, klasa 600 bila je kraljica dana. Trijumfirala su domaća braća Višak, Ivan i Marko, pred svojom publikom, mada nije teklo sve tako glatko. Bilo je tu pretjecanja - uglavnom zbog grešaka na kočenjima - i neizvjesnosti do pred sam kraj utrke. Odlične vožnje pokazali su i Prozek te Novosel, završivši treći odnosno četvrti, dok smo od Tommasinija i Perkušića očekivali malo više. Popravni je dogodine.

Konačno Križevčani mogu biti i više nego zadovoljni jer prvih pet vozača na cilju klase 600 voze za MK Križevci. Nadamo se da će dogodine biti malo više nekriževčana, kako bi utrke u ovome gradu bogate povijesti motociklizma bile još neizvjesnije. nŠikane, specifičnost gradskih utrka

Brojni pehari pod budnim okom lijepih djevojaka. Kaciga je bila rezervirana za najboljeg vozača Aprilia Cupa Bez obzira na tmurno nebo, na brdu nije nedostajalo dobrog raspoloženja Ova će laka djevojka bez riječi zauzeti svaku pozu, ali rijetko kada izađe na svjetlo dana Dvije raritetne Honde VF 1000R u vlasništvu Zorana Salopeka. Obje su osvojile pehare

Čak i ako se loša vremenska prognoza nije u potpunosti obistinila, svakako je „pomogla“ da se smanji broj hodočasnika na 43. Motohappening. Ništa zato, barem su oni nepokolebljiva duha dobili više prostora, a iako je najavljivana kiša na kraju ipak stigla, tek toliko da začini poslijepodnevne utrke, najvažnije od svega je da se nitko nije osjećao pokislo

Toplo-hladno, slatko-kiselo

Čitavog tjedna nije slutilo na dobro. Prognoza za subotu mijenjala se s lošeg na gore, do te mjere da se tamo negdje oko četvrtka nije činila sasvim nerazumnom pretpostavka kako bi za 43. Motohappenig jet-ski mogao biti bolji odabir od motocikla. S druge strane, oni koji često posjećuju Grobnik dobro znaju da se još nije rodio takav sinoptičar niti je sklopljeno takvo meteorološko super računalo da bi se tamošnja specifična mikroklima mogla obuhvatiti osjetno kvalitetnijom prognozom od pukog nagađanja i čitanja „dimnih signala“ s Učke.

Potvrdila je to i ta posljednja svibanjska subota. Ne tvrdimo da najavljivane kiše nije bilo, ali je svakako podbacila u količini, a stigla je i dovoljno kasno da ne pokvari glavninu događanja. Jasno, već je i sama apokaliptična prognoza obeshrabrila dobar dio potencijalnih sudionika i gledatelja, no većinu onih najvjernijih posjetitelja ove manifestacije nije lako potjerati, tako da je zapravo ugodno iznenadila blaga nervoza koja se već nakon 8 sati počela stvarati na prijavnici i tehničkom pregledu. Ni tamno crni oblaci zapeli na okolnim planinama, niti relativno niska temperatura zraka nisu mogli pokolebati natjecateljski duh, a budući sreća prati hrabre, ulazak u rizik im se na kraju vjerojatno isplatio.

Kako je to sada već postala stvar navike, 43. Motohappening je bio jednodnevno događanje, sa slobodnim treninzima podijeljenim u dvije grupe. Brzi i žestoki su za protuvrijednost od 750 kuna imali na raspolaganju punih pet i pol sati treniranja, dok su „amateri“, odnosno vozači koji voze sporije od minute i 50 sekundi po krugu, za 480 kuna mogli odraditi dva treninga u trajanju od po jedan sat. Ti slobodni treninzi su ujedno bili i kvalifikacijski. budući su odmah na prijavi svi sudionici dobili transpondere, da bi se onda - za one koji su prijavili i utrku - po ostvarenim najboljim vremenima formirala i startna rešetka.

Kao i uvijek, točno u podne krenula je i rekreativna vožnja, koja ovaj put nije oduševljavala

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ FOTO: MARKO GUZINA

Piaggio Hrvatska je na Grobnik stigao s doista ogromnim šatorom koji je nabio ozbiljne komplekse i prepoznatljivom Moto Puls šatoru

Veliki američki pick-up donirao je neiscrpne količine energetskog napitka Monster Kec je uspio dovesti u red i tvrdoglavog magarca. I tu ne mislimo na nekog od polaznika njegove škole vožnje Grobnik nije samo natjecateljska, nego i modna pista

kvantitetom, ali jest pokazanim duhom, budući su neki od „rekreativaca“ po lošem vremenu, koje je u Gorskom Kotaru bilo negdje na granici kiše i snijega, potegnuli i iz udaljenih lokacija ne bi li odradili svojih pola sata na vremešnoj grobničkoj ljepotici.

Uglavnom, dok se tek povremena i sasvim lagana kišica izmjenjivala s jednako povremenim, ali ugodno toplim zrakama sunca, veliko parkiralište se sve više popunjavalo, pri čemu je njegov značajan postotak zauzimao i visoki Aprilia šator, ali i pravi „monster-truck“. Zapravo, radilo se o velikom, podignutom i atraktivno nebuloznom američkom pick-up u bojama Monstera, s tovarnim prostorom ispunjenim zvučnicima i hladnjakom tog poznatog energetskog napitka, koji se tijekom cijelog dana besplatno dijelio u praktično neograničenim količinama.

Kišni čovjek

Ozbiljnija kiša je počela padati negdje oko 15 sati, dakle otprilike na završetku slobodnih treninga za brzu grupu Sport. Uslijedio je jednosatni kišni trening za grupu Amater, među kojima su značajan udio imali i vozači gromoglasnih klasičnih i old-timer motocikala, a koji su tako dobili mogućnost da treniraju u uvjetima u kojima će voziti nadolazeće utrke.

Prva je na rasporedu bila utrka u klasama No Limit, ProSerija i Serija, dodatno podijeljenima na kategorije 600 i 1000. Zajedno s njima se vozio i nekadašnji Aprilia-Spyke-Vemar kup, koji je ovaj put skraćen u Aprilia kup, tako da su u konkurenciji bili samo hrvatski vozači te marke motocikala.

Iako su ovaj put sa startne rešetke te zajedničke utrke izostala neka od uobičajenih respektabilnih imena, na popisu od 35 vozača prijavljenih za utrku Zdravko Kogovšek svakako nije slovio za favorita. Uostalom, na treninzima je bio tek 23., no treninzi su se vozili po suhom, dok je samu utrku obilježila kiša pod kojom je teško reći je li bilo teže natjecateljima ili gledateljima. U takvim se očajnim uvjetima

Nakon jurnjave na stražnjem kotaču Ante Paštrović je s veseljem uništio gumu

1 2

3 4

Rezultati po klaSaMa

NO LIMIT 1000 (1) (7 krugova) 1. Zdravko Kogovšek Aprilia 12:39.906 2. Marko Benat Honda +36.763 3. Alen Kontrec Suzuki +37.390 NO LIMIT 600 (2) (6 krugova) 1. Mario Dujmović Kawasaki 12:43.821 2. Angelo Urlić Yamaha +33.979 PROSERIjA 1000 (3) (7 krugova) 1. Benjamin Papež Suzuki 14:00.073 2. Emil Kotvica BMW +21.362 3. jakov Modrić Yamaha +1 krug SERIjA 1000 (4) (7 krugova) 1. Zlatko Matanović Aprilia 14:45:167 2. Ante Paštrović Kawasaki +1 krug 3. Luka Kajunić Honda + 1 krug SERIjA 600 (5) (6 krugova) 1. Primož Matko Yamaha 13:25.067 2. Dejan Klopčič Kawasaki + 3.437 3. Đino Peričević Honda +26.605 BOT (6) (5 krugova) 1. Zdravko Kogovšek Aprilia 8:45.558 2. Ante jukić Aprilia +51.707 3. Mario Kos +1:41.153 NAKED (7) (5 krugova) 1. Nenad Lerga Aprilia 9:37.421 2. Marijan Bačić KTM +10.568 3. Dubravko Dečman Yamaha +24.303 CLASSIC+OLTIMER (8) (5 krugova) 1. Zoran Salopek Honda 9:41.838 2. janko Frančišković Suzuki +5.729 3. Emil Korpar Norton +6.908

Dva plus jedan gratis

Kako to lijepa tradicija nalaže, nakon završetka posljednje utrke slijedi juriš na zidić uz ciljnu ravninu, kako bi se iz prvog reda moglo uživati u stunt showu. I ovaj put se imalo što vidjeti, budući se nadarenom Matiji Podhraškom (koji ne propušta Motohappeninge) odlučio suprotstaviti već etablirani Hrvoje Kostelac. Kao iznenađenje se na startno ciljnoj ravnini nenajavljeno pojavio i Ante Paštrović, koji je nakon osvojenog 2. mjesta u klasi Serija 1000 odlučio pokazati svoj repertoar trikova. Nakon što je klečeći na sjedalu odradio nekoliko izuzetno brzih prolazaka na stražnjem kotaču, popraćenih i pomalo zastrašujućim spuštanjima na prednji kotač, Paštrović je svoj nastup završio zdušnim paljenjem stražnje gume i zaslužio bučni pljesak.

Pitanje pobjednika se ipak imalo riješiti između Kostalca i Podhraškog. U dosta složenim uvjetima, na dijelom suhom, a dijelom mokrom asfaltu, obojica su i izvedbom i zahtjevnošću trikova pokazali da ta scena i dalje napreduje. Matija Podhraški je pritom u jednom trenutku i pao, no uspio je u sprintu na vrijeme sustići motocikl, koji je samostalno glavinjao lijevo-desno kao da pokušava zagrijati gume. Tu je trenutnu nesigurnost odmah anulirao dubeći na glavi na spremniku goriva, vožnjom na stražnjem kotaču dok je leđima okrenut upravljačem i atraktivnim premetom kojim uobičajeno završava svoje nastupe. Iako je i Hrvoje Kostelac prikazanim akrobacijama jasno pokazao zašto spada u sam vrh hrvatske stunt scene, ovaj je put morao stisnuti ruku Podhraškom, koji je još donedavno nastupao na skuterima, a sad je već stekao naviku pobjeđivanja i na motociklima. Uopće ne sumnjamo da će na sljedećom Motohappeningu još malo podignuti ljestvicu. n

Hrvoje Kostelac je pokazao zašto spada u sam vrh hrvatskih stuntera Matija Podhraški je ponovo zasluženo slavio. Nije mala stvar pobijediti Hrvoja Kostelca Matija ima sve bogatiji asortiman vrhunskih trikova

5 6 najbolje snašao baš Kogovšek, koji je s ostvarenim vremenom 1:45.768 imao za čak 6 sekundi bolji najbrži krug od drugoplasiranog Marka Benata te je nakon 7 krugova slavio s prednošću od skoro 37 sekundi, ostavivši još samo šestorici vozača zadovoljstvo da završe u istom krugu s pobjednikom.

Iako se ne sjećamo kad smo posljednji put vidjeli ovako dominantnu pobjedu na Motohappeningu, bilo bi ipak pogrešno pomisliti kako je riječ o „kišnom čovjeku“ odnosno nekom novom Anthony Westu. Naime, Kogovšek je, sukladno pravilima za klasu No Limit, svoju vremešnu Apriliju RSV 1000 opremio kišnim gumama i tako postao

apsolutno neuhvatljiv ostatku društva na klasičnim gumama.

Pritom je Marko Benat sa svojom Hondom kroz cilj prošao treptaj oka prije Alena Kontreca i njegova Suzukija, koji je time osvojio treće mjesto u utrci i klasi No Limit 1000, dok su ostali pobjednici po klasama bili Benjamim Papež (Proserija 1000), Zlatko Matanović (Serija 1000), Mario Dujmović (No Limit 600) i Primož Matko (Serija 600). Najbrži hrvatski vozač Aprilije bio je Zlatko Matanović na modelu RSV4 i za to ga je tvrtka Piaggio Hrvatska nagradila vrijednom AGV kacigom.

Gledanje u nebo i bacanje graha

Uslijedila je zanimljiva utrka oldtimera za prvenstvo grada Zagreba, u kojoj je sudjelovalo 16 vozača čije su godine starosti varirale otprilike kao i godine starosti samih motocikala. Nakon završetka te utrke (vidi posebni okvir) i sasvim kratke pauze, kako bi vremešni motocikli udahnuli malo zraka i primili još nešto goriva, uslijedila je i treća utrka dana, gdje su se klasičarima pridružili i vozači borbenih dvocilindraša i nakeda. Iako je kiša u međuvremenu posustala, staza je još uvijek bila dovoljno vlažna da u takvoj konkurenciji Zdravko Kogovšek odnese još uvjerljiviju pobjedu, sa čak 51 sekundom prednosti nad Antom Jukićem, pri čemu su obojica nastupili na Aprilijama RSV 1000 u konkurenciji BOT. Treći ukupno, sa samo 2 desetinke zaostatka za Jukićem, ciljem je prošao Nenad Lerga, koji je s Aprilijom Tuono ujedno pobijedio u klasi Naked s 10 sekundi prednosti nad Marijanom Bačićem i njegovim KTM-om Super Duke.

U konkurenciji klasičara objedinjenih u jednu klasu Classic + Oldtimer pobjedu je odnio Zoran Salopek, no nije sve prošlo bez problema. Naime, nakon što mu se na kraju prethodne utrke pokvario motocikl, odjurio je u boks, gdje ga je čekala druga Honda VF 1000R, ali je pritom zaboravio preseliti transponder te je nizao krugove bez da su mu se bilježila vremena. Tako je to kad imate dva motocikla, a kažu da od viška glava ne boli. Uglavnom, Salopek je ipak uvršten u konkurenciju te će ostati zabilježeno da je pobijedio s 5 sekundi prednosti nad Jankom Frančiškovićem sa Suzukijem GSX-R 750, dok su unutar 8 sekundi zaostatka za pobjednikom ciljem prošli Korpar s Nortonom i Lampe s Moto Guzzijem.

Nakon što je pod dirigentskom palicom elokventnog Borisa Metikoša – bivšeg novinara, a sada aktivnog suradnika Moto Pulsa – odrađena podjela brojnih pehara, ostalo je još samo 43. Motohappening staviti u kategoriju prošlog svršenog vremena. Budući da tako dugoročne prognoze nema, a - kako smo objasnili na početku – i da je ima od nje ne bi bilo velike koristi, preostalo nam je samo bacanje graha koje je pokazalo kako će 44. izdanje, zakazano za posljednji dana kolovoza, ipak obilježiti sunčano i toplo vrijeme te gužva na stazi. Osim ako ne bude drugačije. n Dragan Đukić s Kawasakijem GPZ 900R

Invazija japanskih klasika

Zoran Salopek ispred Janka Frančiškovića na Suzuki GSX-R 750 i Emila Korpara na Nortonu 750

Dejan Breznik s lijepim Tritonom 750 Andrej Repovš na Aermacchiju 350 I Suzuki GSX-R 750 je postao klasičar

Nakon što su na posljednjih nekoliko Motohappeninga vozači bučnih oldtimera imali sve značajniju ulogu, ovaj su put dobili i svoju zasebnu utrku, koja se bodovala za prvenstvo grada Zagreba. Bilo je tu doista zanimljivih motocikala - od britanskih Triumpha, Nortona i Tritona, preko talijanskih Moto Guzzija i Aermacchija, do motocikla slabo poznate češke marke Eso, koja se isključivo bavila proizvodnjom natjecateljskih strojeva.

No, otprilike polovicu startne rešetke činili su novodobni japanski klasici, pri čemu je boje Yamahe branila nekolicina XS-ova i jedan RD atraktivno prerušen u TZ, dok je uz VF 1000R, na kojeg smo se već navikli, Honda bila zastupljena i kroz legendarni CB 900 Bol D'Or. U svijetu klasika odnedavno figuriraju i prve generacije Suzukija GSX-R 750, a svoje je mjesto pod grobničkim oblacima našao i jedan Kawasaki GPZ 900R.

Kako se i očekivalo, utrku je poveo Zoran Salopek na Hondi VF 1000R, no bilo je zanimljivo gledati kako on i Janko Frančišković, na prvoj generaciji Suzukija GSX-R 750, po dobro natopljenoj stazi ne uspijevaju ozbiljnije odmaći Emilu Korparu i Juri Lampeu, koji su nastupili na bitno vremešnijem i slabijim motociklima marke Norton odnosno Moto Guzzi.

Taman kad se činilo da je ipak sve odlučeno, vodeća Honda je upala u tehničke probleme i usporila, tako da je ukupnu pobjedu odnio Frančišković, dok su Salopek, Korpar i Lampe prošli kroz cilj u razmaku od samo pola sekunde. Gledano po klasama, Frančišković je bio najbrži u konkurenciji New Classic 1, Salopek je bio prvi i jedini u kategoriji New Classic 2, Korpar je bio najbrži Odltimer, Lampe je pobijedio u klasi Classic, dok je Thomas Hocheder s Yamahom došao do pobjede u konkurenciji Classic Open. n

CLASSIC (1) 1. jure Lampe Moto Guzzi 11:13.799 2. Bert Heider Yamaha +23.064 3. Matija Begović Yamaha +58.878

CLASSIC OPEN (2) 1. Thomas Hocheder Yamaha 12:05.700 2. Franjo Pejić Honda +1 krug

NEw CLASSIC 1 (3) 1. janko Frančišković Suzuki 11:10.480 2. Dragan Đukić Kawasaki +38.782 3. Edin Šešić Suzuki +40.574

NEw CLASSIC 2 1. Zoran Salopek Honda 11:13.339

OLDTIMER (4) 1. Emil Korpar Norton 1:13.570 2. Boštjan Košnik ESO +30.068 3. Dejan Breznik Triton + 30.341