moto GP

Rossijevo drugo proljeće

U trenutku kad bi trebao razmišljati o mirovini, ili barem krizi srednjih godina, Rossi se vratio u najljepše dane svoje mladosti. Iako je na prve četiri utrke sezone vodio tek isto toliko krugova, ipak je upisao dvije pobjede i čvrsto zasjeo na vrh ukupnog poretka. Deseti naslov se više ne čini tako dalekim

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Valentino Rossi je 16. veljače napunio 36 godina. Da je kojim nesretnim slučajem odabrao karijeru nogometaša, u tim bi postisusovskim godina već igrao za veterane, možda trenirao juniore, gotovo sigurno obilazio kladionice ili u najboljem slučaju prosipao svoj renome u nekoj američkoj ili katarskoj ligi. Umjesto toga, Rossi u Kataru pobjeđuje u statistički najjačoj konkurenciji u povijesti ovog sporta, a u Argentini navlači dres Maradone dok 110. puta skače na najviše stepenicu pobjedničkoj podija. To što je 14 godina mlađeg Marqueza nadmudrio u izboru guma, pa ga sustigao u završnici utrke i dva puta se sudario s njim, pri čemu je ovaj pretežito svojom krivnjom i pao, samo podebljava status Rossija kao rođenog kralja drame. Dakako, cijela priča o povratku Rossija na vrh ne bi poprimila toliko filmske proporcije da svojevremeno nije ozbiljno posrnuo. Nakon te dvije sušne sezone s Ducatijem činilo se kako je prokockao sve šanse da i statistički dostigne Agostinija, no kako sada stvari stoje, Rossi je ponovo u lovu na rekorde. U posljednjoj utrci u Jerezu je postao prvi vozač koji je 200 puta naskakivao na podij, od toga 164 puta u kraljevskoj klasi, a ni Agostinijev rekord od 122 pobjede više ne djeluje tako neuhvatljiv. Baš kao što mu se s vrha ukupnog poretka sve bližim čini osvajanje osmog naslova u kraljevskoj klasi, čime bi u još jednoj kategoriji sustigao Agostinija. Nakon toga bi mu bilo doista teško osporiti titulu najvećeg vozača svih vremena, to više što bi do svog ukupno desetog naslova morao doći preko leđa Marca Marqueza, možda najvećeg talenta što ga je MotoGP dosad vidio.

Doduše, taj isti Marquez u dosadašnjem dijelu sezone nije bio na prošlogodišnjoj razini. U Kataru je pogriješio već u prvom zavoju i morao se probijati sa začelja kolone do petog mjesta, u Argentini je dopustio Rossiju da ga namagarči, dok mu je uoči utrke u Jerezu prijatelj pregazio lijevu ruku na dirttrack treningu i prelomio mali prst. Dakle, u elementu je bio samo u Teksasu, gdje je, kao i pret-

MOTO3

Danny Kent kao Barry Sheene

Danny Kent (52) i Fabio Quartararo (20)

U Jerezu su u igri za pobjedu do samog kraja bila četvorica vozača, a najambiciozniji među njima bio je nadnaravni francuski talent Quartararo, koji će bez sumnje odnijeti pokoju pobjedu u svojoj prvoj Moto3 sezonu. No, ovaj put je završio kao tek četvrti, nakon što je u zadnjem zavoju malo prekasno kočio, proširio putanju i udario u Kenta, koji je ipak prošao ciljem kao prvi, s niti stotinjkom sekunde prednosti. Tako je Danny Kent, s dvije prethodne relativno glatke pobjede u Teksasu i Argentini, postao prvi britanski vozač koji je ostvario tri uzastopna slavlja još od 1977. kad je dva puta isti niz odradio legendarni Barry Sheene. Samo ga je na otvorenju u Kataru uspio pobijediti Francuz Masbou, no on je nakon toga osvojio tek jedan bod. Pritom prvi dio sezone nije prošao samo u znaku totalne dominacije Kenta, nego i Honde, budući su Oliveira i Binder tek u Jerezu doveli KTM do postolja, dok je ista stvar Isaacu Vinalesu s Husqvarnom uspjela u Argentini.

U znaku stagnacije

Čini se da zbog inzistiranja na previše uniformnim pravilima Moto2 klasa sve više gubi na važnosti. Tako je, primjerice, Jack Mill-

Johann Zarco

er izravno iz Moto3 kategorije uskočio u MotoGP, za razliku od aktualnog prvaka Rabata koji nije napredovao, nego je po prvi put u povijesti ove klase ostao braniti naslov. Što mu, usput budi rečeno, zasad baš i ne ide od ruke. Monotoniji pridonosi i to što su tri četvrtine vozača na Kalex motociklima, a to u kombinaciji s propisanim Honda agregatima i Dunlop gumama znači da se Moto2 klasa praktično već pretvorila u monomarka kup. Sam Lowes je jedini vozač koji je sa svojim Speed Up motociklom uspijeva razbiti dominaciju Kalexa, ali uz pobjedu u SAD-u ima još samo jedno treće mjesto i dvije „nule“. Nešto bolje stoji Nijemac Folger, koji je također prosuo previše bodova, ali ipak ima pobjede u Kataru i Jerezu, dok je najugodnije iznenađenje Alex Rins, koji bi već u svojoj prvoj sezoni mogao dohvatiti naslov. Ipak, najbolje je krenuo francuski vozač Zarco, koji se osim pobjedom u Argentini može pohvaliti i konstantno dobrom formom.

hodne dvije godine, odnio glatku pobjedu.

Isto tako, ni Lorenzo nije imao početak iz snova. Za pobjedu u Kataru se borio sve do pred sam kraj kada je imao bizarni problem s kacigom, čiji se gornji unutarnji spustio niz čelo i zaklanjao vidik, u SAD-u je nastupio s bronhitisom, a u Argentini je, baš kao i Marquez, odabrao krivu gumu. Tako je Rossijev timski kolega tek na posljednjoj utrci u Jerezu došao na svoje i vodio od početka do kraja, dopingiravši se novom dozom arogancije koja će ga držati barem još nekoliko utrka.

Povratak Stonera?

Pritom je pomalo ironično da je važnu ulogu u Rossijevom izdvajanju na vrhu poretka imao i Ducati. Naime, tvornički vozači Ducatija su se u Kataru i Argentini ugurali između Rossija i njegovih progonitelja, otimajući im tako možda presudne bodove, pri čemu je posebno impresionirao Dovizioso. On je prve tri utrke završio na drugom mjestu, potvrđujući tako da je Dall’Igna uspio u naumu da okrene Desmosedici na glavu i konačno učini konkurentnim. Istina, oni još uvijek igraju po „prilagođenom programu“, no već im je nakon uspjeha u Kataru prepolovljena povlastica da mogu imati 4 litre više goriva od Yamahe i Honde, pa zbog toga Desmosedici GP 15 svejedno nije izgubio na konkurentnosti.

U svakom slučaju, preporođena momčad Ducatija je bitno ojačala konkurenciju na samom vrhu, a stvari bi po tom pitanju mogao dodatno začiniti i jedan njihov bivši vozač. Naime, nakon što je Pedrosa već nakon prve utrke zbog „arm-pump“ sindroma otišao na još jednu operaciju, iz mirovine se oglasio Stoner i izrazio želju da bivšeg timskog kolegu zamijeni do njegova povratka. Nažalost, iz Honde su ga odbili, pri čemu objašnjenje da Australac ne bi mogao biti na vrhunskoj razini jer nije dovoljno upoznat s aktualnim RC213V djeluje poprilično neuvjerljivo s obzirom na to da je Stoner njihov povremeni test vozač. Bilo kako bilo, ta je priča, uz onu da će Stoner nastupiti za Hondu na 8h Suzuke, pokrenula lavinu špekulacija o možebitnom vraćanju neprežaljenog dvostrukog prvaka iduće godine. Uostalom, ako Stoner ima takvu želju u Hondi ga ne smiju predugo odbijati jer bi ga mogli isporučiti u ruke konkurencije. Istina, u Yamahi ne bi mogao dobiti mjesto u tvorničkoj momčadi, a između njega i Ducatija stoji jedan gorki razvod, no tamo sada sjede neki drugi ljudi. A kao nešto riskantnija opcija tu je i Suzuki, koji se vratio u MotoGP uspješnije od svih očekivanja. Zasad im nedostaje pokoja konjska snaga, a kako postupno ubrzavaju tako nailaze i na nove probleme, ali Aleix Espargaro je posljednje dvije utrke završio na 7. mjestu, dok je i rookie Maverick Vinales uvijek negdje na rubu prve desetorice. Dakle, sve ukazuje na to da je GSX-RR već sada blizu vodećoj trojci, a stvari bi mogle postati još bolje nakon skorašnje premijere „seamless“ mjenjača. Aprilia je u razvoju svog bestrzajnog mjenjača već otišla i korak dalje, no po svemu ostalom su dosta iza Suzukija. Ipak, i tu se vidi napredak, pa se tako Marco Melandri nešto manje muči, dok Bautista na svakoj drugoj utrci osvoji po bod, skupljajući iskustvo uoči iduće sezone kada će Aprilia

TRENUTAČNI POREDAK

TRENUTAČNI POREDAK (nakon 4 utrke) MotoGP 1. V. Rossi Yamaha 82 2. A. Dovizioso Ducati 67 3. J. Lorenzo Yamaha 62 4. M. Marquez Honda 66 5. A. Iannone Ducati 50 6. C. Crutchlow Honda 47 7. B. Smith Yamaha 36 8. A. Espragaro Suzuki 31 9. P. Espargaro Yamaha 26 10. M. Vinales Suzuki 20 MotoGP konstruktori 1. Yamaha 91 2. Honda 72 3. Ducati 70 4. Suzuki 31 5. Aprilia 2 Moto2 1. J. Zarco Kalex 73 2. J. Folger Kalex 57 3. A. Rins Kalex 49 4. T. Luthi Kalex 43 5. F. Morbidelli Kalex 43 Moto3 1. D. Kent Honda 91 2. E. Vazquez Honda 60 3. F. Quartararo Honda 52 4. E. Bastianini Honda 47 5. B. Binder KTM 44 Moto3 konstruktori 1. Honda 100 2. KTM 50 3. Husqvarna 38 4. Mahindra 22

Vugrinec čeka bodove

Nakon što je koji tjedan ranije testirajući na istoj stazi slomio kost u šaci, Martin Vugrinec je u Jerezu odradio i svoje prve utrke u Red Bull Rookies Cupu. Na kvalifikacijama je s 2,2 sekunde zaostatka bio solidan 16. od ukupno 23 vozača, da bi prvu utrku prerano završio padom nakon što mu je popustila prednja guma. Drugu utrku je Martin odradio u cijelosti, a iako je završio kao 20., samo ga je 7 desetinki sekunde dijelilo od 18. mjesta, dok su mu 15. pozicija i samim time prvi bodovi izmakli za nevelikih 5 sekundi. Inače, u obje utrke je slavio nizozemski vozač Bo Bendsneyder, a iduće okupljanje je baš na njegovom domaćem terenu u Assenu, 26. i 27. lipnja.

Aleix Espargaro nije požalio što se upustio u avanturu sa Suzukijem. Istovremeno, Cal Crutchlow je s LCR Hondom najbolji privatnik, no vjerojatno se pita što bi bilo da je ostao na Ducatiju

Iako je u Jerezu slučajno prebacio elektroniku na kišne postavke, Iannone se borio i rukama i nogama da iskoristi dobru formu Desmosedicija

predstaviti pravi MotoGP motocikl, koji više neće dijeliti bazu agregata sa serijskim RSV4. No, tu već odlazimo predaleko na horizont. Sezona je tek počela, a izuzmemo li melodramu u Jerezu, dosadašnje utrke pokazuju kako je pred nama vrhunski triler. Ako na kraju pobjedi Rossi imat će i pravi holivudski završetak, a ako se vrati Stoner i još napetiji nastavak. n