MotoGP

MARQUEZOVIH PET OD ŠEST

Iako je još ostala završna utrka u Valenciji, već se sada može rekapitulirati cijela sezona, koja je obilovala uzbudljivim i nepredvidljivim utrkama. Predvidljivo je bilo samo ime svjetskog prvaka

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Kad netko u svojih šest MotoGP sezona osvojio pet titula, a ovu najnoviju proslavi već u Motegiju, tri utrke prije kraja, moglo bi se reći da je ubio sport. Međutim, takvo što bi mogao zaključiti samo onaj tko u posljednje dvije sezone, ili i malo duže od toga, nije pratio MotoGP. Jer, zapravo, nikad nije bilo tako neizvjesno.

U protekle dvije godine su gotovo iz utrke obarani povijesni rekordi u kategorijama najmanjih zaostatka između prve trojice, petorice, desetorice ili petnaestorice koji su prošli ciljem. Osim toga, ako je Marquez i slavio u 50% slučajeva, barem 75% utrka je bilo nepredvidljivo do samog kraja. I ova preuranjena proslava naslova je uslijedila tek kad je u pretposljednjem krugu, u izravnoj borbi za pobjedu baš s Marquezom, pao Dovizioso, jedini dotad preživjeli u borbi za titulu.

Ali u tome i jest stvar. Profesor Dovizioso pada rijetko, ali je ove sezone u utrkama pao četiri puta, od toga samo jednom ne baš svojom krivnjom. S druge strane, „gumeni“ Marquez je ove sezone pao već 21 put, ali samo jednom za vrijeme utrke, bez obzira na to što zbog svog beskompromisnog stila vožnje ima nekoliko desetaka spašavanja iz kategorije vjerovali ili ne.

Dakle, nema sumnje da je Marquez akrobat kakvog nema i doista nevjerojatni talent, pa možda čak i klasa za sebe, no put do titule su mu dodatno olakšali drugi. Dok je Dovizioso previše padao, Lorenzo usprkos tri pobjede sredinom sezone ni u jednom trenutku nije došao u situaciju da se bori za naslov. I sve je za njega stalo kad je na novoj postaji u Tajlandu zablokirao stražnji kotač njegova Ducatija, a on se odlijepio u orbitu. Sezona mu je tu bila gotova, možemo mu samo poželjeti puno više sreće na Hondi, znamo da će mu trebati.

A Yamaha je sve do ulaska u završnicu sezone bila drugorazredna momčad. Dugo su i Rossi i Vinales plakali da im se pomogne barem razvojem elektronike, ako su već pogriješili u konstruiranju agregata. Njihove su jadikovke utihnule tek u Phillip Islandu, kada je Vinales sjajnom vožnjom donio prvu pobjedu Yamahi nakon 490 dana i rekordnih 25 utrka.

Jasno, to je staza koja odgovara Yamahi i iz toga ne bi trebalo donositi zaključke, no Rossi je samo tjedan kasnije u Sepangu, zeznutoj stazi na kojoj ni on ni Yamaha nisu slavili od 2010. godine, vodio veliku većinu utrke. A onda ga je pritisnuo nadolazeći Marquez, onako gotovo telepatski s pristojne udaljenosti, i Rossi je prevelikoj želji pao. Marquez je nakon toga lakonski uzeo nebranjenu pobjedu i potvrdio staru narodnu: ako želiš završiti prvi, prvo moraš završiti. Rossi je s druge strane mogao naći utjehu barem u tome što više ne nastupa pod motom „važno je sudjelovati“.

Što sve opet nije razlog da se u Yamahi mogu opustiti. Nekoliko dobrih utrka ne čini proljeće,

Utrke su uglavnom neizvjesne do posljednjeg kruga. Problem je samo u tome da u polovici slučajeva ipak pobijedi Marquez

Trenutak u kojem su se rasplinuli snovi o Rossijevoj pobjedi u Maleziji. A bio je tako blizu

MOTOGP

TRENUTNI POREDAK

(NAKON 17 UTRKA)

1. M. Marquez Honda 321

2. A. Dovizioso Ducati 220 3. V. Rossi Yamaha 195 4. M. Vinales Yamaha 193 5. A. Rins Suzuki 149 6. J. Zarco Yamaha 149 7. C. Crutchlow Honda 148 8. D. Petrucci Ducati 144 9. A. Iannone Suzuki 133 10. J. Lorenzo Ducati 130 Dovizioso je i ove sezone pružio jak otpor Marquezu, no bilo je samo pitanje vremena kada će pokleknuti

Dok je pred Rinsom, čini se, svijetla budućnost sa Suzukijem, Dani Pedrosa završava svoju posljednju MotoGP sezonu. Iduće godine će biti testni vozač KTM-a

posebno ako ovu zimu ne iskoriste da uhvate korak s Hondom i Ducatijem, koji će i sami napredovati korak ili dva. Osim toga, Yamahi sve više prijeti Suzuki, koji možda još nije pobijedio, ali sve bolje funkcionira na svim stazama, a ne samo nekim kao što je to najčešće slučaj s Yamahom. Rinsu se već udomaćio na podiju, a Iannone nerijetko bude toliko brz da se čini pravom štetom što iduće godine, silom prilika, putuje za Apriliju. Doduše, ne mora to nužno biti ni tako strašno loše za Talijana. Naime otkad je nagovorio Albesanija da mu pripremi gemišt od motocikla, na kojem su dijelovi od prošlogodišnje, ovogodišnje i idućogodišnje Aprilije, Aleix Espargaro u derbiju začelja redovito pobjeđuje vozače KTM-a, među kojima je i njegov brat Pol.

I da, Aprilia i KTM po broju osvojenih bodova nisu ni u redu veličine jedne Honde ili Ducatija, ali kad se gledaju vremenski razmaci, onda uopće nisu ni daleko. Bradley Smith je u Aragonu nakon 26 krugova borbe kasnio 23 sekunde, dakle, bio je manje od sekunde po krugu sporiji od peterostrukog MotoGP prvaka Marqueza,a svejedno je osvojio samo jedan pišljivi bod za petnaesto mjesto.

Sve u svemu, Dorna uspijeva u naumu da se smanje razlike između najboljih i onih manje dobrih i to je razlog što su MotoGP utrke tako neizvjesne, nepredvidljive i televizične. Što opet ne znači da nam treba kristalna kugla kako bi vidjelu tko će (i) iduće godine vjerojatno postati svjetski prvak. n

MOTO3

Matador Martin

Iako se pitanje prvaka imalo riješiti tek u Maleziji, kad se gleda cijela sezona, čini se da je Jorge Martin od samog početka držao pehar u svojim rukama. Sa sedam pobjeda u jednoj sezoni teško je izgubiti naslov, čak i ako je još tamo od utrke u Češkoj pa sve do jučer vozio s ozlijeđenom lijevom šakom. Istina, moglo bi se reći da je vozaču Honde pomoglo i to što su u završnici sezone Bezzecchijev KTM rušili Bastianini i Rodrigo. Međutim, isto tako su Martina još proljetos, na utrkama u Jerezu i Le Mansu, obarali Canet i sam Bezzecchi, kojem tri pobjede u dosadašnjem dijelu sezone nisu bile dovoljne da priču odvede do kraja. Što ne mijenja na dojmu da je baš simpatični Marco Bezzecchi najveće otkriće ove sezone i još jedan dokaz da vozači iz Rossijeve akademije lagano razbijaju donedavnu dominaciju Španjolaca. Doduše, zasad samo u slabijim klasama, ali Bagnaia iduće godine odlazi u MotoGP, a Bezzecchi napreduje u Moto2. Korak po korak… n

MOTO3

TRENUTNI POREDAK

(NAKON 17 UTRKA)

1. J. Martin Honda 240 2. M. Bezzecchi KTM 217 3. F. Di Giannantonio Honda 205 4. E. Bastianini Honda 166 5. L. Dalla Porta Honda 151

SPORT y MOTOGP

MOTO2

Druga se pamti

Rossijev primjer kazuje da pravi šampion Moto2 klasi i odradio toliko obećavajuću rookie Pritom mu je sve do Malezije za vrat puhao Miveć u svojoj drugoj sezoni osvaja naslov prvaka, a upravo to je slučaj i s njegovim štićenikom Francescom

Bagnaiom. Istina, Bagnaia prije toga nije osvojio naslov u slabijoj klasi, ali samo zato jer se odlučio malo odmaknuti od Rossijeve paske te je završio na nekonkurentnoj Mahindri.

Prošle godine se vratio u Rossijevu momčad u sezonu da je odmah potpisao MotoGP ugovor s Ducatijem. No, prije toga je još morao pobijediti na osam Moto2 utrke ove sezone i zasluženo s Kalexom osvojiti naslov. guel Oliveira s KTM-om, no Portugalac je često stajao na podiju, a prerijetko na najvišoj stepenici. Obojica su u ovoj sezoni, u kojoj (još) nije pobijedio nijedan ŠpaMOTO2 TRENUTNI POREDAK (NAKON 17 UTRKA) njolac, bili klasa za sebe, iako treba spomenuti da je Južnoafrikanac Brad 1. F. Bagnaia Kalex 304 Binder odnio tri pobjede 2. M. Oliveira KTM 272 od ljeta naovamo. Hoće 3. B. Binder KTM 201 li on iduće godine KTM-u 4. L. Baldassarri Kalex 162 konačno donijeti naslov 5. A. Marquez Kalex 157 Moto2 prvaka? n

INTERVJU FRANCESCO BAGNAIA

Rossi je naša prednost Ubrzo nakon što je osvojio naslov Moto2 prvaka, Francesco Bagnaia je dao intervju u kojem objašnjava kako je došao do titule i kako se s njome nosi

Dva Moto2 prvaka zaredom dolaze iz Rossijeve akademije. Da li ti je Franco Morbidelli dao neki savjet koji ti je pomogao u ključnom dijelu sezone?

Puno sam ga gnjavio preko zime! Pitao sam ga puno stvari, bio je stvarno ljubazan i dao mi je pregršt dobrih savjeta. Moram mu zahvaliti na tome. Ali nije tu samo Franco. Valentino i još neki dečki su mi također puno pomogli. Mislim da je to prednost koju imamo u VR46 akademiji; svi se puno družimo i razvijamo borbenost.

Koji je bio najbolji savjet iz Rossijeve ekipe uoči ove sezone? Krenuo si odmah pobjedom i tu ti se dosta toga otvorilo.

Rekli su mi da se smirim i to je bio najbolji savjet kojeg sam dobio u proteklih nekoliko godina. Ako možeš ostati miran, onda stvari bolje funkcioniraju i za tebe i za momčad. Ali... Ako vidim nešto što mi se ne sviđa, onda se malo povučem! Radim na tome, ali treba mi malo više vremena. U ovoj sezoni je pritisak bio veći. Osjećam da se mogu dobro nositi sa pritiskom.

Da li nakon toliko pobjeda ushićenje splasne?

Kod mene to ne jenjava. Najbolje mi je ove godine bilo na utrci u Tajalndu, jer smo bili Luca (Marini) i ja protiv Muguela (Oliviere) i Brada (Bindera). Momčad SKY protiv momčadi Ajo! I pobijedili smo ih, iako mislim da oni uopće nisu očekivali da ćemo biti dovoljno brzi u toj utrci. To je bilo stvarno lijepo, najbolji dio godine.

Misliš li da je zbog toga što te Oliviera pritiskao ova sezona i za tebe bila bolja nego da se sve svelo na tvoju dominaciju?

Mislim da da. Bilo je stvarno dobro što smo se mogli boriti. U Brnu je imao samo dva boda manje od mene. Bilo je gusto, ali napravili smo veliki korak u Češkoj. Mislim da bi, da smo imali malo više sreće u Barceloni i Sachsenringu, gledali drugačiji film. No, sve je to dio utrkivanja - ne možeš cijelu sezonu imati sreće. Moraš uvijek dati sve od sebe i ostvariti najbolji mogući rezultat.

Kako je to biti prvak?

Puno medija. I puno ljudi koji mi čestitaju. Čak i oni koji su prije nekoliko godina govorili da sam nula. Sada je bitno znati koje ljude treba imati uz sebe; one koji te vole i one kojima možeš vjerovati.

Imaš li sad neke nove brige?

Da, postaje teško. Moraš se brinuti o stvarima poput svog Instagrama, kakve postove stavljaš i kakav imidž se želiš stvoriti. Ne možeš, primjerice, raditi ‘story’ kada si na tulumu s cugom! Mislim, nije mi to neki problem, ali to je nešto što stvarno ne smiješ raditi. n