Superbike

Jonathan Rea četvrtim naslovom prvaka ustoličio se kao neprikosnoveni vladar Superbikea

Jonathan Rea u svojoj dosad najuspješnijoj godini srušio je gotovo sve rekorde i osvojio četvrti naslov prvaka, i to uz silne tehničke penalizacije koje su trebale usporiti Kawasaki i smanjiti razlike u performansama među proizvođačima. U relativno nezanimljivom završnom dijelu prvenstva uzbuđenje je ponudila jedino borba za drugo mjesto u ukupnom poretku

SAVRŠENI NIZ

PIŠE: KREŠIMIR PRAŠNIČKI

Iza nas je još jedna sezona svjetskoga prvenstva u Superbikeu, a obilježila ju je, kao i nekoliko proteklih, gotovo totalna dominacija Jonathana Ree. Ponestaje nam superlativa kojima bismo mogli opisati njegova postignuća, no činjenica je da je ove godine nadmašio sam sebe. U osvajanju još jednoga, svoga četvrtog naslova prvaka, Rea je dominantno rušio rekord za rekordom, i to u sezoni u kojoj su organizatori uveli pravila koja im omogućavaju ograničavanje broja okretaja kako bi se što više smanjila razlika u performansama između proizvođača. To je pravilo najviše pogodilo Kawasaki, što je svakako imalo utjecaja na ostale vozače japanskoga proizvođača, poput Toma Sykesa ili Topraka Razgatlioglua, sve brže nove turske nade i svojevrsnog Sofuogluvog nasljednika, no Rea kao da je ostao posve neokrznut penalizacijom u performansama. Doduše, u prvom je dijelu sezone još izgledalo kao da su organizatori uvođenjem te mjere nešto i postigli, no kada se Rea jednom privikao na nove karakteristike motocikla, bio je jednako nepobjediv kao i prije.

U prilog su mu je doduše išla i ozljeda njegovog glavnoga suparnika, Chaza Daviesa, koji je zbog slomljene ključne kosti imao nekoliko slabijih vožnji u završnom dijelu sezone, no Rea bi vjerojatno i bez toga s lakoćom osvojio četvrti naslov. Ovako je drugu polovicu sezone iskoristio za već spomenuto obaranje rekorda, među kojima je svakako najznačajniji onaj o najvećem broju pobjeda u karijeri kojim je nadmašio legendarnog Carly Fogartyja. U pohodu na još jedno prvenstvo osvojio je 11 pobjeda u nizu, a vjerojatno ga je samo otkazivanje druge utrke u Kataru, ujedno i posljednje u sezoni, spriječilo u obaranju staroga rekorda od 17 pobjeda u sezoni kojega je 1991. godine postavio Amerikanac Doug Polen.

No koliko god ta dominacija zvuči dojmljivo, činjenica je da su utrke u drugoj polovici sezone bile sve samo ne zanimljive. To jest, bilo je uzbudljivih borbi, ali sve su se vodile za pozicije niže u bodovnom poretku, dok su pobjede bile rezervirane samo za Reu.

Sve to dovelo je do pada zainteresiranosti gledatelja pa su organizatori odlučili donijeti promjene koje bi trebale donijeti dodatna uzbuđenja u prvenstvo koje je ne tako davno po zanimljivosti bilo ravnopravno s utrkama Moto GP-a, dok je sada zapalo u malu krizu.

Najavljene promjene za iduću godinu

Među najavljenim novitetima u prvenstvu daleko je najznačajnija promjena formata koja nam prvi put u povijesti Superbikea donosi tri utrke u natjecateljskom vikendu umjesto dosad uobičajene dvije. Prva će utrka kao i dosad biti vožena u subotu u 14 sati po lokalnom vremenu i bit će jednake dužine kao i ovogodišnje utrke. No nedjelja će započeti sprint utrkom voženom u 11 sati, dok će završna utrka vikenda biti opet tradicionalne dužine i vozit će se u 14 sati po lokalnom vremenu. Organizatori još nisu razradili sve detalje oko formata s tri utrke, tako da još ne znamo hoće li biti razlike u bodovanju ili hoće li

Michael van der Mark stasao je u prekaljenog i iskusnog natjecatelja i zasluženo je osvojio treće mjesto u prvenstvu

SUPERBIKE

KONAČNI POREDAK

VOZAČI 1. J. Rea Kawasaki 545 2. C. Davies Ducati 356 3. M. vd Mark Yamaha 333 4. T. Sykes Kawasaki 314 5. M. Melandri Ducati 297 6. A. Lowes Yamaha 248 7. X. Fore Ducati 230 8. E. Laverty Aprilia 158 9. T. Razgatlioglu Kaw. 151 10. L. Savadori Aprilia 138 KONSTRUKTORI 1. Kawasaki 570 2. Ducati 459 3. Yamaha 378 4. Aprilia 218 5. Honda 151 6. BMW 137 7. MV Agusta 101 8. Suzuki 3

ubačena sprint utrka biti tek kvalifikacijskog karaktera, no u svakom slučaju, iduće godine možemo se nadati dodatnim uzbuđenjima u dodatnoj utrci svaki vikend. Nadamo se samo da se to neće svesti na tek još jednu priliku da Jonathan Rea dodatno podeblja svoj pobjednički konto.

Tome se nada i konkurencija koja se nada da će sljedeće godine uputiti ozbiljniji izazov Kawasakiju i aktualnom prvaku Rei. Prije svega tu mislimo na Ducati koji će 2019. nastupiti s posve novim Panigaleom V4. Tim motociklom Ducati ulazi u novu eru budući da prvi put u svojoj povijesti nastupa u Superbike prvenstvu s motociklom koji nije V2 koncepcije. Osim što predstavlja novi motocikl, Ducati je odlučio ništa ne prepustiti slučaju pa se nadaju da će iduće godine Jonathanu Rei dodatno zagorčati život i s osvježenom vozačkom postavom. Chaz Davies ostat će glavni vozač, no veteran Marco Melandri napušta momčad i u trenutku kada pišemo ovaj tekst još ne znamo hoćemo li ga druge godine gledati u prvenstvu. Na njegovo mjesto dolazi Alvaro Bautista iz Moto GP-a koji je nedavno oduševio vodstvo Ducatija kada je na stazi Phillip Island zamijenio ozlijeđenog Jorgea Lorenza i u prvoj utrci na tvorničkom motociklu osvojio četvrto mjesto i bio ozbiljna prijetnja čak i iskusnoj Ducatijevoj zvijezdi Andrei Doviziosu.

BMW također priprema svoju prvu ozbiljnu kampanju nakon što

V4R nova je Ducatijeva uzdanica za 2019. godinu višegodišnjeg uskraći vanja tvorničke podrš ke bilo kojoj momčadi koja se natjecala u prvenstvu. U 2019. godini momčad Shaun Muir Racing postaje službena tvornička momčad i dobit će punu podršku BMW-a za razvoj najnovije, treće generacije modela S 1000 RR. Vozačku postavu sačinjavat će Markus Reiterberger i Tom Sykes kojemu je vjerojatno laknulo što je našao konkurentnu momčad nakon što se oprostio od dugogodišnje suradnje s Kawasakijem. Shaun Muir Racing ili skraćeno SMR je momčad koja je dosad u prvenstvu nastupala s Aprilijinim motociklima, što znači da su se njihovi vozači Eugene Laverty i Lorenzo Savadori u posljednji trenutak našli bez angažmana za iduću sezonu. Budući da je riječ o dvojici doista nadarenih i brzih vozača, nadamo se da će se snaći i pronaći konkurentne momčadi koje će im omogućiti da iskoriste svoj talent. Honda također uvodi promjene i u 2019. dolazi s tvorničkom momčadi koju će voditi u suradnji s Altheom i Moriwakijem, dok će vozačku postavu činiti Leon Kamier i Ryuichi Kiyonari koji se vraća u prvenstvo prvi put nakon svoje dvogodišnje kampanje koja je završila 2009. godine. Za razliku od Ducatija i BMW-a, Yamaha ne priprema velike promjene, barem ne što se vozačke postave tiče. Alex Lowes i Michael van der Mark produžili su svoje ugovore i predano rade na tome da R1 učine još konkurentnijom i u 2019. godini. Ostaje nam vidjeti hoće li sve to biti dovoljno da se zaustavi Kawasaki, ili bi možda bolje bilo reći Jonathan Rea, koji se ustoličio kao neprikosnoveni vladar Superbikea. n

Sandro Cortese zasluženo je osvojio naslov u svojoj prvoj godini natjecanja

Cortese prvak u svojoj prvoj sezoni Sandro Cortese postao je svjetski prvak u svojoj prvoj sezoni, i to nakon spektakularno uzbudljive završnice u Kataru

Dok se u klasi Superbike sve svodilo na Reu i njegovo nizanje rekorda, u Supersportu se istodobno vodila bespoštedna borba u kojoj su u jednome trenutku čak petorica vozača imala podjednake izglede za osvajanjem prvenstva. Kako se sezona bližila svršetku, broj pretendenata na naslov polako se smanjivao. Prvi su iz svake kombinacije ispali Krummenacher i Caricasulo, a pred samu završnicu i prošlogodišnji prvak Lucas Mahias morao se pomiriti s činjenicom da neće obraniti naslov. Na kraju se sve svelo na izravnu borbu Sandra Cortesea i Julesa Cluzela u završnoj utrci sezone u Kataru. Za dodatno uzbuđenje pobrinula se i kiša koja je padala nedugo prije utrke, a kako staza Losail očito nema najbolje izvedenu drenažu, zbog nje su preko staze mjestimice tekli potočići vode, a i vjetar je nanio pijesak na asfalt pa su uvjeti za vožnju bili daleko od idealnih. U takvim prilikama pogreške nisu bile dopuštene, a bodovna razlika između Cluzela i Cortesea jamčilo je osvajanje prvenstva pobjedniku. Naravno, oba su vozača željela naslov pa nije izostala spektakularna borba koju je prošlogodišnji prvak Mahias isprva gledao iz prikrajka, da bi u završnici utrke iskoristio Cluzelovu pogrešku i prestigao i njega i Cortezea te poveo utrku. To je prisililo Cluzela na očajničke poteze kojima se pošto-poto želio vratiti u vodstvo, no to je rezultiralo s čak dva pada u posljednja dva kruga utrke. Budući da zbog toga na kraju nije osvojio ni bod, Lucas Mahias mu je zahvaljujući svojoj pobjedi ‘oteo’ i drugo mjesto u konačnom bodovnom poretku, dok je Sandro Corteze i više nego zasluženo osvojio prvenstvo u svojoj prvoj godini natjecanja u Supersportu. n

SUPERSPORT

KONAČNI POREDAK

VOZAČI 1. S. CorteseYamaha 208 2. L. Mahias Yamaha 185 3. J. Cluzel Yamaha 183 4. R. Krummenacher Yam. 159 5. F. Caricasulo Yamaha 143 6. R. de RosaMV Agusta 133 7. T. Gradinger Yamaha 86 8. K. Smith Honda 72 9. L. Stapleford Yamaha 56 10. A. West Kawasaki 51 11. A. Badovini MV Agusta 49 KONSTRUKTORI 1. Yamaha 300 2. MV Agusta 138 3. Honda 107 4. Kawasaki 97 5. Triumph 45 6. Suzuki 11

Jules Cluzel i Sandro Cortese u žestokoj borbi u posljednjoj utrci sezone