Top 5

TOP 5 y LMW BITNO JE DA SE NAGINJE

Jasno je da mjesto na ovom Top 5 popisu, i to na samom vrhu, zaslužuje i Yamaha NIKEN, ali tom smo triciklu (kao i Doohanu iTank) posvetili dovoljno prostora u ovom broju Moto Pulsa. Ovo je pregled kako smo do NIKEN-a došli i kud bi nas naginjanje na tri (i četiri) kotača moglo odvesti Piaggio MP3 (2006.) Mogli smo tu komotno staviti i Piaggio Ape, jer se i ta trokolica naginje u žestokoj vožnji, doduše u kontra stranu, no i u samom Piaggiu će reći da je MP3 prvi skuter na tri kotača. A iako to nije sasvim točno, što se vidi i iz priloženog, nema sumnje da je baš MP3 praotac aktualnog trenda naginjanja na više od dva kotača. Nakon više od desetljeća proizvodnje i 170.000 komada, dalo bi se zaključiti da im se rizik isplatio. Već na samom početku je MP3 bio kloniran u čudnovatu Gileru Fuoco 500, a u međuvremenu je mijenjao zapremine, postao čak i hibrid, da bi za 2019. dobio i hod unazad. Legenda kaže da je prednji ovjes konstruirao isti čovjek koji je osnovao i švicarsku konkurenciju Quadro.

Honda Gyro (1982.) Brudeli Leanster (2005.) Ovaj nas je norveški tricikl svojevremeno toliko fascinirao da smo mu tamo U redu, ovdje malo varamo, jer negdje krajem prošlog desetljeća posvetili cijelu jednu stranicu u Moto daleko je jednostavnije napraviti tri- Pulsu. Ideja da se možeš toliko nagnuti da i na off-roadu stružeš koljenom cikl kojem su dva stražnja kotača bila je i utoliko primamljivija što je Brudeli dobar dio svoje konstrukcije, fiksna, dok se jedan prednji naginje. osim dakako predNo, Honda Gyro svakako zaslužu- njeg ovjesa, dijelio je biti ovdje, jer je, po našem čisto s KTM-om Duke. subjektivnom sudu, dostavno vozilo 2012. je tvornicom zahvatio požar, nakon čega je proizvodna stala, no 2017. priča ponovo postaje zanimljiva jer je patent prodan Yamahi. A ako su mogli proizvesti NIKEN, što ne bi jednog dana i ovakvu varijantu, s čini nam se ipak jednostavnijom izvedbom prednjeg ovjesa.

broj jedan u Japanu. Toliko je tona sushija i pizze prevezeno tim pouzdanim pedeseticama da je mnogima gadno zakrulilo u želucu kad je postao upitan nastavak proizvodnje zbog eko normi. Inače, koncept takvog vozila je poznat od 1970. kad se počeo proizvoditi neuspjeli BSA Ariel 3. Honda je otkupila prava i nakon nekoliko također neuspješnih pokušaja 1982. godine stvorila Gyro. Ostalo je povijest. Postoji i u elegantnijoj verziji s krovom.

Quadro Xqooder (2018.)

I ovdje malo varamo, jer riječ je o vozilu na četiri kotača, a uz to se radi o modelu koji još nije u proizvodnji. No, za razliku od civiliziranog Qoodera namijenjenog asfaltnim prometnicama, Xqooder obećava zabavu u terenskoj vožnji. Sve to spada u paletu tvrtke Quadro, koja je, suprotno logici svog imena, prvo proizvela tricikl. No, Xqooder je već druga priča, pri čemu to što ima Ackermannov mehanizam upravljanja, kao i Yamaha NIKEN, ne može biti loša stvar. Kotači bi trebali biti stalno priljubljeni uz podlogu, a zamislite samo koliko dvije stražnje gume na klizavoj podlozi učinkovitije prenose snagu od tek jedne. Za Xqooder još ne znamo, ali cestovni Qooder ima agregat od 400 ccm i 32,5 KS. Yamaha Tricity (2014.) Mogli bi reći da Yamaha Tricity ne zaslužuje biti ovdje jer je kopija inovativnog Piaggia MP3, no Yamaha je osmisli svoju koncepciju ovjesa, koja je jednostavnija i čini nam se daje bolji osjećaj za prednji kraj. Osim toga, u trenutku kad je MP3 i cijenom i zapreminom otišao visoko, Yamaha je s Tricityjem 125, a onda i 155, pokazala da je ideju LMW-a, odnosno vozila s više kotača koje se naginje u zavoju, moguće cjenovno sasvim približiti malo boljem običnom skuteru slične zapremine. Netom predstavljeni koncept 3CT pokazuje da u Yamahi ne misle na tom stati i da vrlo skoro možemo očekivati i LMW klase 300.