TOP 5 y LMW
BITNO JE DA SE NAGINJE Jasno je da mjesto na ovom Top 5 popisu, i to na samom vrhu, zaslužuje i Yamaha NIKEN, ali tom smo triciklu (kao i Doohanu iTank) posvetili dovoljno prostora u ovom broju Moto Pulsa. Ovo je pregled kako smo do NIKEN-a došli i kud bi nas naginjanje na tri (i četiri) kotača moglo odvesti
Honda Gyro (1982.) U redu, ovdje malo varamo, jer daleko je jednostavnije napraviti tricikl kojem su dva stražnja kotača fiksna, dok se jedan prednji naginje. No, Honda Gyro svakako zaslužuje biti ovdje, jer je, po našem čisto subjektivnom sudu, dostavno vozilo
broj jedan u Japanu. Toliko je tona sushija i pizze prevezeno tim pouzdanim pedeseticama da je mnogima gadno zakrulilo u želucu kad je postao upitan nastavak proizvodnje zbog eko normi. Inače, koncept takvog vozila je poznat od 1970. kad se počeo proizvoditi neuspjeli BSA Ariel 3. Honda je otkupila prava i nakon nekoliko također neuspješnih pokušaja 1982. godine stvorila Gyro. Ostalo je povijest. Postoji i u elegantnijoj verziji s krovom.
Piaggio MP3 (2006.)
Mogli smo tu komotno staviti i Piaggio Ape, jer se i ta trokolica naginje u žestokoj vožnji, doduše u kontra stranu, no i u samom Piaggiu će reći da je MP3 prvi skuter na tri kotača. A iako to nije sasvim točno, što se vidi i iz priloženog, nema sumnje da je baš MP3 praotac aktualnog trenda naginjanja na više od dva kotača. Nakon više od desetljeća proizvodnje i 170.000 komada, dalo bi se zaključiti da im se rizik isplatio. Već na samom početku je MP3 bio kloniran u čudnovatu Gileru Fuoco 500, a u međuvremenu je mijenjao zapremine, postao čak i hibrid, da bi za 2019. dobio i hod unazad. Legenda kaže da je prednji ovjes konstruirao isti čovjek koji je osnovao i švicarsku konkurenciju Quadro.
Brudeli Leanster (2005.)
Ovaj nas je norveški tricikl svojevremeno toliko fascinirao da smo mu tamo negdje krajem prošlog desetljeća posvetili cijelu jednu stranicu u Moto Pulsu. Ideja da se možeš toliko nagnuti da i na off-roadu stružeš koljenom bila je i utoliko primamljivija što je Brudeli dobar dio svoje konstrukcije, osim dakako prednjeg ovjesa, dijelio s KTM-om Duke. 2012. je tvornicom zahvatio požar, nakon čega je proizvodna stala, no 2017. priča ponovo postaje zanimljiva jer je patent prodan Yamahi. A ako su mogli proizvesti NIKEN, što ne bi jednog dana i ovakvu varijantu, s čini nam se ipak jednostavnijom izvedbom prednjeg ovjesa.
Quadro Xqooder (2018.) Yamaha Tricity (2014.)
I ovdje malo varamo, jer riječ je o vozilu na četiri kotača, a uz to se radi o modelu koji još nije u proizvodnji. No, za razliku od civiliziranog Qoodera namijenjenog asfaltnim prometnicama, Xqooder obećava zabavu u terenskoj vožnji. Sve to spada u paletu tvrtke Quadro,
122 y MOTO PULS studeni 2018.
koja je, suprotno logici svog imena, prvo proizvela tricikl. No, Xqooder je već druga priča, pri čemu to što ima Ackermannov mehanizam upravljanja, kao i Yamaha NIKEN, ne može biti loša stvar. Kotači bi trebali biti stalno priljubljeni uz podlogu, a zamislite samo koliko dvije stražnje gume na klizavoj podlozi učinkovitije prenose snagu od tek jedne. Za Xqooder još ne znamo, ali cestovni Qooder ima agregat od 400 ccm i 32,5 KS.
Mogli bi reći da Yamaha Tricity ne zaslužuje biti ovdje jer je kopija inovativnog Piaggia MP3, no Yamaha je osmisli svoju koncepciju ovjesa, koja je jednostavnija i čini nam se daje bolji osjećaj za prednji kraj. Osim toga, u trenutku kad je MP3 i cijenom i zapreminom otišao visoko, Yamaha je s Tricityjem 125, a onda i 155, pokazala da je ideju LMW-a, odnosno vozila s više kotača koje se naginje u zavoju, moguće cjenovno sasvim približiti malo boljem običnom skuteru slične zapremine. Netom predstavljeni koncept 3CT pokazuje da u Yamahi ne misle na tom stati i da vrlo skoro možemo očekivati i LMW klase 300.