Obilježje židovskog života

Tora se sada nastavlja fokusirati s opće i univerzalne priče o čovječanstvu na određenu i individualnu priču o osnivanju židovskog naroda. Priča o Avrahamu i Sari, njihovim poteškoćama i izazovima, njihovoj usamljenosti i duhovnom traganju, čini suštinu ove paraše, a jednako tako i slijedeće. U ovoj životnoj priči oni stvaraju prototip za sva kasnija židovska i obiteljska društva.

Tora nam, za razliku od mnogih religioznih knjiga današnjice, izbjegava dati idealiziranu sliku pravednika koji su blagosloveni smirenošću i savršenstvom karaktera i ponašanja. Umjesto toga, ona nam pokazuje stalno prisutne izazove vjeri u Svemogućeg, teškoće u održavanja sklada u domu i stvaranja pozitivnog svjetonazora mada smo okruženi neprijateljima, ljubomorom i nemoralom opće kulture.

Tradicija i Mišna ovjenčavaju Avrahama krunom što je izdržao i prevladao deset glavnih izazova u svom životu. Zanimljivo je da se veliki židovski komentatori Tore razlikuju po tome o kojih deset izazova Mišna govori. Tako, ako iskombiniramo sva njihova mišljenja, u Avrahamovom je životu bilo znatno više od samo deset izazova.

Način na koji Tora prikazuje te događaje - lutanja i ostajanje bez

Biti jednostavno Židov i ne napustiti židovsku stvar onda kada to prilike nalažu, značajan je životni ispit obiteljskih veza zbog dolaska u obećanu zemlju Izraela, Lotovu nelojalnost, poteškoće sa Sarom i Hagar, ponašanje faraona i njegovih dvorjana, da spomenemo samo neke od njih – svi nam oni oslikavaju život borbe, boli, težnji i prepreka koje je trebalo prevladati.

Unatoč svim tim vrlo uznemirujućim pojedinostima i zbivanjima koja su za nas zabilježena u paraši, tu se nalazi i dojam i ton optimizma, i ispunjenja svrhe koji prožima cijelu parašu. Čak i površan čitatelj osjeća da Avraham i Sara idu ka nečem velikom - da ovo nije obična priča o pionirskim koracima i nevoljama. Postoje b-žanski savezi i blagoslovi, dana obećanja koja će sigurno biti ispunjena i predstavljanje vizije o velikim i utjecajnim ljudima i o svetoj zemlji.

B-žji će odnos prema čovječanstvu uglavnom biti usmjeren na njegov odnos prema obitelji i potomstvu Avrahama i Sare. Narodi i vjere otimat će se za čast da budu potomci i sljedbenici Avrahama. Milijuni će uzeti na sebe njegovo ime i slijediti njegovo monoteističko vjerovanje. On i Sara će biti među najutjecajnijim osobama u povijesti svijeta. Oni neće izbjeći nevolje i jad u svojim osobnim i obiteljskim životima, ali će njihova nagrada biti velika u duhovnom i povijesnom postignuću.

Kao takvi, oni su doista preteča priče o Židovskom narodu - malom i usamljenom narodu, lutalicama i opsjednutima nelojalnošću iznutra i progonima izvana – koji je i pored toga optimističan i vrlo utjecajan na način koji proturječi njegovoj fizičkoj brojnosti i svjetovnoj moći.

Općenito uzevši, Avraham je otac mnogih naroda i svih monoteističkih vjernika. No, on je posebno osnivač i otac Židovskog naroda čije je putovanje kroz ljudsku povijest preslika života samog Avrahama. A, b-žanski savez i blagoslov sigurno će se ispuniti kroz dostignuća židovskog naroda, njegove nacionalne komponente i zemlje.

Po čemu je Avraham tako poseban? Tora mu ne daje one laskave atribute kojima zasipa Noaha na početku prošlotjedne paraše. Njegova spremnost da umre za svoju vjeru u jednoga B-ga pred kušnjom peći Ur Kasdima nije ni spomenuta u tekstu Tore. To su tek rabini zaključili na osnovu tradicije i onoga na što upućuje jedna riječ - Ur - u samom tekstu.

Pa zašto je onda Avraham otac mnogih naroda i generacija, te duhovni predak i vodič tolikim milijunima u svijetu, čak i sada trideset pet stoljeća nakon svoje smrti? Rabini Mišne Avot još davno su dali odgovor na ta pitanja. Oni su iznijeli da su našeg oca Avrahama život i Stvoritelj deset puta bolno prokušali, i da je on svaki put iz tih iskus- tava ustajao sve veći.

Često sam puta razmišljao kako najvažnija odlika židovskog naroda nije nužno, niti čak u najvećoj mjeri, njegova učenost i njegovi doprinosi boljitku čovječanstva, koliko god to bila njegova snažna osobina. Ta je čvrstoća oličena u životu i mijenama našeg oca Avrahama. U velikoj mjeri svi se mi molimo da ne budemo iskušavani prečesto ili preteško u našim životima. Ipak, biti jednostavno Židov i ne napustiti židovsku stvar onda kada to prilike nalažu, značajan je životni ispit.

Mnogo je bilo kritičara i neprijatelja Avrahama. Ipak, on nikada nije izgubio svoju vjeru. Njegove nade u prilog čovječanstva i njegova odanost vrijednostima kojima se rukovodio u životu, nadživjele su sve što je u životu proživio. To je židovska definicija odlike čvrstoće koja je postala zaštitni znak židovskog života kroz stoljeća.

Također sam često mislio da su se najteže kušnje u Avrahamovom životu ticale članova njegove najuže obitelji. Bacanje samog sebe u vatru zbog ideala ili nekog vrlo sličnog vjerovanja nije jedinstveno za židovski narod. Iako možda vodimo u neprestanom svjetskom mučeništvu, mi nismo jedini s takvom poviješću i vrijednostima.

Vjerojatno je to razlog zašto Tora nije izabrala naglasiti test Ur Kasdima u svom tekstu. No, ona nam govori, sve do bolnih detalja, o izdaji Avrahama, njegovih vrijednosti i stila života, od strane njegova nezahvalnog nećaka, Lota. Kako da se čovjek nosi s takvim razočarenjem? Svejedno, Avraham odlazi u rat da spasi Lota i njegovo bogatstvo, i upravo i jedino zbog Avrahama Lot, očito nezasluženo, preživi uništenje Sdoma.

Avrahamov sin Jišmael ponaša se poput divlje zvijeri u ljudskom obliku. Roditelji možda jesu bespomoćni, i možda ih se čak ne može kriviti ni za ponašanje njihove odrasle djece, no bol koju ta odrasla djeca mogu nanijeti svojim roditeljima svojim neispravnim ponašanjem nemjerljiva je. No, Avraham ipak ne popušta, i na kraju svog života doživio je da vidi Jišmaela kako se pokajao i vratio.

Ta nepokolebljiva hrabrost i čvrstoća Avrahama, pred svim porazima, bolima, zlokobnim neprijateljima i lažnim prijateljima, je ono što nas najviše impresionira u vezi našeg oca. Ova moć da se stalno obnavlja čvrstoća naslijeđe je koje je on darovao nama, svojim pokoljenjima i potomcima.

Šabat šalom ■