Gazda je još uvijek kod kuće

Avraham Avinu se vraća kao pobjednik iz bitke s četiri kralja, i dočeka ga spašeni kralj Sodome koji mu kaže: "Daj mi duše, a ti uzmi ratni plijen." Avraham se zaklinje da neće uzeti čak ni vezicu cipele od kralja Sodome, kako mu kralj kasnije ne bi mogao reći: "Ja se obogatio Avrahama." [Berešis 14,22-23] Ovaj je plijen po zakonu pripadao Avrahamu, no on ga nije htio uzeti. Medraš u Berešis Raba komentira ovo odbijanje da se uzme čak i vezicu: "Ovim plemenitim činom Avraham je zaslužio da mu djeca prime micvu." Koja je to bila micva? Medraš zapravo navodi nekoliko micvos koje su Avrahamova djeca dobila zbog tog čina, a među njima je i micva o alija l'regel - dolaska u Jeruzalem za blagdane. Na to aludira pasuk: "Ma jafu p'amajih bas nadiv" [Šir haŠirim 7,2]. Taj pasuk veliča vrline koraka Klal Jisraela. Pitanje koje trebamo proučiti u svjetlu ovog midraša je kakva je veza između Avrahama Avinu i micve o alija l'regel? Točnije, kako je Avrahamova izjava kralju Sodome u vezi njegovog odbijanja da uzme ratni plijen dovela do toga da njegova djeca zasluže privilegiju da imaju micvu o alija l'regel?

Kako bi odgovorili na ova pitanja, moramo nekoliko trenutaka posvetiti razmatranju te micve Pasuk kaže: "Tri puta tijekom godine, svaki muškarac među vama ima doći pred Vječnoga vašeg B-ga." [Šmos 23,17] Tri pu- ta u godini kada su Židovi morali napustiti svoje domove i otputovati u Jeruzalem su blagdani Pesah, Šavuos i Sukos. Kada netko razmišlja o tome, ta obveza nije mogla doći u gorem trenutku za prosječno židovsko domaćinstvo. To je jednako kao da kažemo "u siječnju i veljači, svi računovođe imaju otići gore u Jeruzalem." [Godišnja prijava poreza na dohodak mora se predati do kraja veljače.] To je usred sezone pripreme prijave poreza, ne znate kako ćete uspjeti završiti sav svoj posao, ali morate ostaviti sve i otputovati u Jeruzalem u najgore moguće vrijeme.

Nije slučajno da je u ova doba potrebno otići u Bejs HaMikdaš. U tim prigodama - pogotovo kada je čovjek zaposlen žetvom - čovjeku je vrlo lako upasti u zamku "Moja snaga i sila moje ruke donijeli su mi sve ovo bogatstvo" [Devorim 8,17] – Čovječe, kako sam ja dobar zemljoradnik! Pogledaj ovaj urod! Zaradit ću čitavo bogatstvo! Stoga nam upravo u tom trenutku Svemogući kaže, "Idi u Jeruzalem i otiđi u Bejs HaMikdaš i dovedi u red svoje prioritete. Shvatite da pristup 'moja snaga i sila moje ruke donijele su mi sve to bogatstvo', nije ispravan, nego, 'Onaj koji vam daje snagu da uspijete "[Devorim 8,18]". Ovo je jedna od lekcija koje trebamo naučiti kada odlazimo gore u Jeruzalem u doba blagdana.

Koja je to micva bila?

Upravo tako je to bilo za poljoprivrednika u zemljoradničkom društvu. Slavimo Pesah tijekom sezone sadnje, u mjesecu nisanu, moramo ostaviti polje i otputovati u Jeruzalem. Šavuos se odvija tijekom sezone žetve. Opet, najgore vrijeme na svijetu za poljoprivrednika koji mora prisilno otići na put i ostaviti svoju zemlju - zajedno sa svima koje je angažirao za ispomoć - usred žetve usjeva! I konačno, pravi test dolazi na Sukos – u vrijeme sakupljanja usjeva - moram unijeti usjeve u ambare i silose prije nego li otpočnu zimske kiše. I opet moram sve ostaviti i otrčati u Jerušalajim.

Međutim, postoji nešto još važnije od toga. Tora koristi izraz - Adon [Gospodar] - za alija l'regel. "Tri puta tijekom godine, svi tvoji muškarci imaju se pokazati pred Gospodarom, Vječnim." [Šmos 23,17] Vječnog se u Tori rijetko naziva "Adon". "Adon" jednostavno nije jedno od najčešćih imena koje se u Tori koristi za Vječnoga. Opet, kod alija l'regel u parašas Ki sisa, pasuk kaže: "pred Gospodara, B-ga Izraelova." [Šmos 34,23] Tako se kod alija l'regel to naglašava dva puta. To nas uči drugu lekciju koju moramo naučiti iz micve o alija l'regel Micva nas podsjeća: "Tko je Gospodar?" "Tko je 'Baal-Habajis' svijeta? "Tko je vlasnik svega?" 'BaalHabajis' je Vječni. Značenje riječi "Adon" je On je Gospodar, On je 'Baal-Habajis'

Naime, Yalkut Shimoni piše da svaki puta kada Tora koristi izraz "Adon" konotacija je "On može izbaciti postojeće stanare i može dovesti nove stanare". On je "Baal Ha-bajis".

Na hrvatski bismo to rekli: "On je gazda!" Zato Tora koristi ovaj izraz za micvu o alija l'regel

Svaki Židov koji posjeduje i najmanji komadić zemlje, ostavlja sve i odlazi u Jerušalajim. Ne stvara li se tako sigurnosni rizik? Zar se time ne zaziva katastrofu? Tko će paziti na ovce, goveda, polje, kuću? Svi su otišli iz grada! Židovi su rijetko, ako su i ikada živjeli u potpuno mirna vremena. Što bi zaustavilo neprijatelja da dođe i sve zauzme? Zamislite što bi se danas dogodilo kada bi svi napustili svoje domove da otputuju u Jeruzalem. Bilo bi to otvoren poziv našim neprijateljima da, B-že sačuvaj, napadnu i zauzmu zemlju.

Kako to onda možemo učiniti? Mi to možemo to učiniti, jer Ribono šel olam kaže: "'Baal haBajis' je još uvijek kod kuće". Stanodavac je i dalje na oprezu! "Ja vam obećavam", kaže gazda, da "nitko neće poželjeti tvoju zemlju kada idete da vidite prisutnost Vječnoga vašega B-ga tri puta u godini" [Šmos 34,24]. Obećavam vam da vas nikakvo zlo neće snaći kada vršite ovu micvu o alija l'regel. To je poruka koja se naglašava ovom zapovijedi tri puta godišnje: Nemojte nikada zaboraviti tko je glavni.

Medraš u Šir haŠirim priča priču o dva imućna brata u Aškelonu koji su imali zle neznabožačke susjede. Susjedi su skovali zavjeru da opljačkaju imovinu braće kada oni otputuju u Jeruzalem. Braća su otišla na svoje alija l'regel putovanje, a susjedi su došli izvidjeti njihovu imovinuočekujući da bude prazna – no vidjeli su da se tamo još uvijek nalaze dvije osobe, koje stalno ulaze i izlaze od tamo. Nastavili su tako provjeravati tijekom blagdana, no na njihovo čuđenje, svaki dan se činilo da su braća još tamo na svojoj zemlji. Kad gle, kada je jom tov završio, braća su se vratila iz Jeruzalema i svojim susjedima donijela suvenire iz Svetog Grada.

Susjedi su ispitivali braću: Gdje ste bili? Oni su im rekli, "Bili smo u Jeruzalemu." Susjedi su bili u nevjerici. "Kako to mislite, pa vidjeli smo vas svakog dana. Bili ste ovdje čitavo vrijeme!" Braća su ih uvjeravala da su se upravo vratili natrag s dvotjednog putovanja u Jeruzalem. Medraš zaključuje da su neznabožački susjedi prepoznali čudo i odgovorili: "Blagoslovljen da je B-g Izraelov koji ih ne napušta, i ne ostavlja ih same kao siročad." To je bilo čudo. Svemogući je učinio da se pojave dva anđela, koji su izgledali poput ta dva brata. Njihovoj se kući ništa nije dogodilo jer "Nitko neće poželi tvoju zemlju". B-g kaže: "Ja sam vlasnik, a vlasnik je još kod kuće."

Medraš donosi sličan događaj. Braća su ostavila vrata nezaključana, a zmija je došla i omotala se oko lokota tako da neznabošci nisu mogli ući. U Medrašu postoji nekoliko takvih događaja. Poanta je za sve ista: Postoji Ribono šel olam, koji je zadužen za to i koji je vlasnik. On dovodi stanare i on stanare izbacuje van. On je onaj koji daje hranu. On nas može zaštititi. On će nas zaštititi. To je pouka alije l'regel

Kada se Avraham Avinu vratio iz bitke, kralj Sodome mu je rekao: "Daj mi duše, a ti uzmi plijen." Što je rekao Avraham Avinu? "Podižem ruku svoju B-gu u Visinama, koji posjeduje Nebo i Zemlju (kone šamajim v'arec) ..." Ovaj izraz "kone šamajim v'arec" je izraz koji svakodnevno govorimo u Šmone esre govoreći o Vječnom. On podrazumijeva da je On vlasnik - on posjeduje sve! Avraham neće prihvatiti vezicu od kralja Sodome jer zna da je Vječni koji posjeduje nebo i zemlju onaj koji je obećao da će mu dati bogatstvo.

Avraham je uvjeren da će On biti taj koji će mu dati bogatstvo, i ne želi kralju Sodome dati priliku da kaže: "Ja sam obogatio Avrahama."

To je bila glavna Avrahamova poruku svijetu: Postoji jedan B-g, osobni B-g, zainteresirani B-g, B-g koji vodi čitavu priču, i koji je Baal haBira (Gospodar prijestolnice). To je isti onaj Avraham Avinu čijom zaslugom su njegova djeca primila micvu o alija l'regel, koja će u sva buduća pokoljenja podučavati Avrahamovo potomstvo istu ovu poruku.

Nije slučajno da Gemara kaže, [Brohos 7b] "Rav Johanan reče u ime Rav Šimona bar Johaja: "Od dana kada je Sveti, da je blagosloven, stvorio svijet, nije bilo osobe koja bi ga nazvala 'Adon' sve dok Avraham ne dođe i tako ga nazove." Drugi su priznavali Svetog, da je blagosloven. Adam ga je priznavao, Noah ga je priznavao, Šem ga je priznavao. Ali Avraham je bio prvi koji ga je prepoznao kao "Adona", gazdu, vlasnika svega što postoji i svega što se događa na svijetu. Dakle, on je bio taj koji je za svoju djecu zaslužio zapovijed o alija l'regel.

Jednom prije, spomenuo sam da je neki čovjek napisao komentar na sidur, Židovski molitvenik, te ga donio Gaonu iz Vilne na odobrenje. Gaon iz Vilne otvorio je prvu stranicu i ugledao prvo zapažanje autora - na molitvu Adon Olam. Autor se zapitao: "Zašto jutarnja služba započinje molitvom Adon Olam?" Odgovor je zato što je Avraham Avinu bio prva osoba koja je Svemogućeg nazvala imenom Adon, i jutarnja je služba ustanovljena prema Avrahamovoj praksi da govori jutarnju molitvu. Gaon je dao komentar da samo zbog ovog zapažanja vrijedi kupiti ostatak komentara ■

U našoj liturgiji, više puta se o akedas Jichak govori kao o svjedočanstvu Avrahamovog apsolutnog povjerenja u Hašema, te molimo da milost Vječnoga prema nama bude potaknuta na temelju velikih zasluga našeg pretka.

Neki komentari iznose primjedbu da je, unatoč velike Avrahamove odanost Hašemu, u našoj povijesti bilo i mnogo drugih slučajeva velike žrtve i mučeništva. Uostalom, Hašem je Jichaku poštedio život, dok je Hana gledala kako joj ubijaju sedam sinova zbog njihovog odbijanja da se poklone idolu. Zapravo, kralj je bio toliko dirnut prihvaćanjem mučeništva Hanine djece da je želio poštedjeti život sedmog djeteta. Bacio je svoj prsten i rekao djetetu: "Samo se sagni da ga podigneš. Nećeš se pokloniti idolu, a ljudi će misliti da si se pokorio i poklonio idolu, i tako ću ti moći poštedjeti život." Hana je rekla djetetu da ne podigne prsten, i dijete je bilo ubijeno. Nije li ovo jednako akeda? Ipak, mi se u našim molitvama ne pozivamo na

Hanine zasluge.

Na žalost, u našoj povijesti bilo je isuviše primjera mučeništva, no vrijednost akeda nadilazi mučeništvo. Uz to, epizoda akeda svjedoči o Avrahamovoj veličini i na druge načine, što je za nas izvor učenja. To su suptilne pojedinosti u epizodi akeda koje se često previde.

Koji bi to otac, koji zna da će sljedećeg dana žrtvovati svoje voljeno dijete, mogao mirno spavati?

Tora kaže da se dan nakon što je primio strašnu B-žansku zapovijed, "Avraham probudi rano ujutro". (Brešis 22,3) da izvrši b-žansku zapovijed. Talmud to navodi kao Avrahamovu vrlinu i kao pouku da se oni koji su revni da služe Hašemu žure ispuniti Njegove micvos. No, jedna je nijansa ostala nezamijećena. Ako se Abraham ujutro pro- budio, očito je da je te noći spavao! Koji bi to otac, koji zna da će sljedećeg dana žrtvovati svoje voljeno dijete, mogao mirno spavati? U najboljem slučaju, otac bi te noći ostao budan, hodao gore-dolje, stezao šake i plakao. Ali ne i Avraham. Njegovo povjerenje u Hašema bilo je toliko besprijekorno da je svemu pristupao smireno. Sve što Hašem čini dobro je. Ako Hašem želi da imam sina, to je dobro. Ako Hašem želi da nemam sina, i to je dobro. Avraham je mirno spavao čitave noći.

Harav Chaim Shmuelevitz ističe još jednu veliku Avrahamovu vrlinu (Sichos Mussar 5731,1). Desetljećima je Avraham stigmatizirao idolopoklonstvo. Idolopoklonička praksa koju Tora najteže osuđuje jest Moleh, kome se služilo ljudskim žrtvama. Avraham je energično osuđivao ovu praksu govoreći kako je nezamislivo da bi B-g zahtijevao ljudsku žrtvu. Sada, ako izvrši ono što je smatrao božanskom zapovjedi da žrtvuje Jichaka, što će reći mnoštvu čiju je praksu žrtvovanja ljudi tako žestoko osuđivao? Morao bi reći: "Bili ste u pravu. A ja sam čitavog života bio u zabludi!" Malo ljudi može priznati da je stav koji su zastupali tako snažno i kroz toliko desetljeća, bio pogrešan. Avrahamova veličina bila je u tome što je bio spreman to učiniti.

Sada možemo vidjeti zašto je akeda izdvojena kao Avrahamova najveća zasluga. Ona nam govori mnogo toga o karakteru oca našega naroda kojega trebamo oponašati. ■