'Idi za sebe'

U ovotjednoj parši, parši Leh Leha, Svemogući kaže Avramu (Postanak 12,1): "Leh l’ha me’arceha, u’mi’ moladt'ha, u’mi’bejt aviha, el ha’arec ašer areka." Idi zbog sebe iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju ću ti pokazati. B-g obećava da će u novoj zemlji od Avrama učiniti velik narod, da će blagosloviti Avrama i njegovo ime učiniti velikim te da će Avram biti blagoslov. Velik će biti blagoslov kojim će B-g blagosloviti sve one koji budu blagoslivljali Avrama, a prokletstvo za one koji budu proklinjali Avrama, i sve obitelji na zemlji njime će se blagoslivljati.

Raši objašnjava da udvostručen hebrejski izraz "Leh leha," idi zbog sebe, umjesto jednostavnog Leh –idi, upućuje na to da će Avramov odlazak iz njegovog rodnog mjesta biti za njegovo vlastito zadovoljstvo i dobrobit. U novoj zemlji (Kanaanu), B-g će od Avrama učiniti velik narod, dok će, ukoliko ostane tamo gdje jest, ostati bez potomstva. U toj novoj zemlji, B-g će učiniti da Avramovo ime bude poznato diljem svijeta.

Mnogi komentatori Tore primjećuju da je redoslijed izričaja u ovom stihu vrlo neobičan. Nakon svega, kad netko odlazi, najprije napušta kuću svog oca, zatim rodno mjesto, a tek na koncu zemlju, no ovdje je u stihu redoslijed obrnut. Jedan istaknuti komentator, autor knjige Haketav Vehakabala, sugerira da postoji vrlo dobar razlog za takav poredak. Nije toliko teško napustiti zemlju ako te prati cijela tvoja obitelj. Isto vrijedi i kad napuštamo rodni kraj.

Međutim, kada netko ostavlja kuću svog oca, kada iza sebe ostavlja cijelu obitelj i svo imanje, to je najbolnije iskustvo. Stoga je Avram upućen da najprije prekine svoje veze sa zemljom, zatim sa mjestom rođenja i na kraju – ono najintimnije – sa svojim domom. Izazov napuštanja vlastitog doma toliko je velik da se B-žji poziv Avramu da ode iz kuće svog oca smatra jednim od deset teških iskušenja kojima je Avram bio podvrgnut (Avot 5,4).

dinca kojeg voliš, Jichaka, i idi u zemlju Moriju. Tamo ga prinesi kao žrtvu na gori koju ću ti pokazati. Ako je misao o ostavljanju prošlosti bila teška, B-g sada kaže Avramu da odustane od svoje budućnosti prinoseći na žrtvu sina kojeg voli, sina koji vjeruje u vrijednosti svog oca i koji ih njeguje.

Pitanje poistovjećivanja sa vlastitom prošlošću nameće se svakome od nas

Avramov život zapravo je bio odcjepljen tim pozivom "Leh leha." U Postanku 12,1, B-g time kaže Avramu, "Idi zbog sebe, ostavi svoju prošlost, ostavi Mezopotamiju i Haran, odrekni se svog luksuza koji si namaknuo u 'kolijevci civilizacije', i uputi se na naporan put od 700 kilometara hoda u nepoznatu zemlju koju ću ti pokazati." Ima li većeg izazova od ovog? Veći je jedino Leh leha koji se pojavljuje ponovo u parši Vajera. Tamo, u sljedećoj parši Tore, u Postanku 22,2, B-g kaže Avrahamu "Kah nah, et binha, et jehidha, ašer ahavta, et Jichak, v’leh l’ha el erec Morija," Uzmi svog sina, svog je-

S pravom se možemo zapitati je li to što je B-g tražio od Avrama da napusti svoju domovinu uopće bio test? Nakon svega, to je bila idolopoklonička i dekadentna zemlja! Pa ipak, ta činjenica ni na jedan način ne sugerira da to nije bilo zabavno mjesto. Zamislite orgije koje su se tamo odvijale u ime raznih bogova i boginja. Jesu li tamo postojali noćni klubovi i diskoteke? Naravno! Kasino? Apsolutno! Kompjuterske igrice i plazma TV? Neupitno! Čovjek se mogao naviknuti na to da ga u limuzini vozaju iz jednog kasina u drugi. Čak i ako te vrste zabave nisu bile drage ljudima, osobito oni-ma duhovno orijentiranima, izazov napuštanja rodnog mjesta i obitelji bio je vrlo bolan. B-g kaže Avramu, "Otpusti svoju prošlost!" Ako tvoji roditelji ne žele biti dio tvog novog stila života, ostavi ih 700 kilometara za sobom, u Haranu.

Postoje razni aspekti iz kojih se promatra Avramov odlazak od njegove obitelji. Kako bi uspostavio novi, posvećeni stil života, Avram mora otići, da tako kažemo, hladnokrvno. On više ne smije imati apsolutno ništa sa svojom prošlošću, baš poput nekog alkoholičara ili ovisnika o drogi i kockanju. Samo je jedan način za uspješnu rehabilitaciju –nema više alkohola, niti pušenja, nikada! Odsijeci svoju prošlost od sebe, inače ćeš biti uvijek podložan utjecajima i kušnjama te prošlosti.

Međutim, iako Avram napušta svoju prošlost, on ju nikada ne poriče. Bez svoje prošlosti, on ne bi bio ono što jest i nikada ne bi mogao postati veliki Avraham koji je trebao postati. Njegovi roditelji, njegovo okruženje, kultura koju je odbacio, sve je to na njega ostavilo utisak koji se nije mogao izbrisati i, iako se više nije priklanjao starim vjerovanjima i vrijednostima, on ih nije mogao poreći. Pismo kasnije naziva Avrama (Postanak 14,13), "Avram Ha'Ivri," što se često prevodi kao "Avram Hebrej," no ono što se zapravo tim nazivom naglašava jest da je Avram potomak svog čukundjeda Ebera, koji je bio Pelegov otac, Reuov otac, Serugov otac, Nahorov otac, te otac Avramovog oca Teraha. Neki bi rekli da Pismo navodi šest prošlih generacija kako bi istaknulo pravednog čukundjeda kojeg je imao Avram, ali iz toga jasno vidimo da Avram ne može poreći svoju prošlost. On je ono što jest, i iako mu se nije lako promijeniti, on se može promijeniti.

Pitanje poistovjećivanja sa vlastitom prošlošću nameće se svima nama. U svakom od nas neminovno postoje neki bolni aspekti naše prošlosti – poniženja i nedostaci koje je vrlo lako pronaći u našoj prošlosti i prošlosti naših predaka.

U svijetu baal tešuva, nastanjenom onima koji su tradicionalno religiozni, često nalazimo da oni koji se vraćaju vjeri poduzimaju ekstremne mjere ne bi li sakrili i zanijekali svoju prošlost. Ne samo da uzimaju nova, hebrejska imena, već često pokušavaju zaštititi sebe i svoju djecu od svojih nereligioznih roditelja, baka, djedova i ostalih rođaka. Takav Leh leha, udaljenost koju oni stvaraju, ne samo da čini nemogućim da njihove obitelji počnu cijeniti ljepotu novih tradicija koje su oni usvojili, već je na duge staze, često kontraproduktivan. Na kraju, kada se prošlost otkrije, to se često događa na najmanje očekivan i najviše ponižavajući način. Jedna je stvar zaštititi svoju djecu od božićnih proslava ili jedenja hrane koja nije košer, ali potpuno je pogrešno učiti svoje dijete da s prijezirom gleda na svoje rođake koji nisu religiozni. Mnogo je produktivnije, kako sa emocionalnog tako i sa edukativnog aspekta, učiti djecu da cijene dobre stvari koje mogu pronaći u svim ljudima, čak i u slučaju kada je potrebno odbaciti njihove običaje i navike.

Iako oni koji se mijenjaju često trebaju poduzeti ekstremne mjere kako bi efikasno postigli te promjene, na kraju ipak moraju pronaći umjerenost i odbaciti ekstreme koje su usvojili na početku svoje trans- formacije kada su bili najranjiviji. Bez toga, oni nikad neće postići ono što judaizam smatra optimalnim životnim stilom, život balansa koji je u očima drugih primjer, a ne fanatizam.

Kao što Raši kaže, Leh leha, učini to za svoje zadovoljstvo i svoju dobrobit. B-g kaže Avramu, Ja ću učiniti tvoje ime velikim, ali učini to na takav način da te drugi blagoslivljaju i da ti budeš blagoslov.

Kao što stara uzrečica kaže, "B-g želi da vaša duhovnost urodi plodom, a ne da budete religiozni fanatici!" U redu je uživati u svom putovanju. U redu je osjećati zadovoljstvo. U redu je identificirati se sa dobrim stvarima koje nesumnjivo postoje u prošlosti svakoga od nas.

Dvije male riječi, Leh leha, koje se sastoji od samo četiri hebrejska slova, koja su zapravo samo dva različita slova, a koliko li nas mnogo ta dva slova mogu naučiti!

Neka biste bili blagoslovljeni ■

Prevela Anja Grabar

Berel Wein: