Jednostavno zato

Glavni lik parše Leh Leha je praotac židovskog naroda, Avraham Avinu. Avraham je primio zapovijed da napusti svoj rodni grad Ur Kasdim i da krene u zemlju Izrael. Avraham dolazi u Izrael, gdje se mora suočiti sa izazovima s kojima se često suočavaju oni koji se sele na novo mjesto, poput prilagodbe na život s različitim ljudima, problemom privređivanja i življenja, i sl.

Glavni lik prošlotjedne parše, Noah, morao se suočiti s pokvarenim svijetom koji je bio uništen, a potom s ponovnom uspostavom svijeta nakon potopa. U kratkoj usporedbi životnih priča ovih dvaju likova nailazimo na fascinantnu razliku među njima. Dok je Noah opisan kao onaj koji je, od samog rođenja, nazvan onim koji će donijeti utjehu svijetu, a kasnije je primio titulu pravednog i čistog čovjeka – te čak onoga koji je našao milost u B-žjim očima, o Avrahamu nije rečeno ništa.

Znamo tko je bio njegov otac, Terah. Znamo i da su njegova braća bili Nahor i Haran, ali to je sve što znamo. I tada, jednog lijepog jutra, Hašem zapovijeda Avrahamu da se uputi u zemlju koju će mu On kasnije pokazati. "Otiđi iz svog toplog i udobnog doma," kaže Hašem, "i preseli se negdje drugdje." Ne nalazimo čak ni naznaku Avrahamovih osobina, njegovih kvaliteta, ili bilo čega tome sličnog.

ga opisuje Avrahama kao dječaka koji je razbio idole koje je prodavao njegov otac. Još jedna od njih opisuje Avrahamovo iskustvo u kojem je bio bačen u užarenu peć i zahvaljujući svojoj vjeri preživio. Jedna stvar koja je zajednička svim tim pričama jest da se nijedna od njih eksplicitno ne pojavljuje u Tori.

Kad smo bili u školi ili vrtiću, učili smo svakojake priče o Avrahamu. Jedna je od njih da je on lutao svijetom u potrazi za Stvoriteljem. Dru-

Postavlja se pitanje zašto Tora tako rječito opisuje Noaha i njegova djela, dok o Avrahamu ne nudi nikakve opise. Tekst čak ne daje ni razlog zbog kojeg je Avrahamu dana zapovijed da ostavi svoju obitelj i ode u novu zemlju. Dok su svi događaji vezani uz potop i gradnju arke opisani u detalje, Avrahamova priča i razlog njegovog putovanja u zemlju Izrael te razlog zbog kojeg je baš on izabran za praoca židovskog naroda, ostaju potpuna nepoznanica. Zašto?

Možda Tora želi poručiti da se identitet židovskog naroda u analima židovske povijesti opisuje raznolikim karakternim osobinama. Tokom jednog perioda postojanja naroda, njegov identitet bila je vjera ljudi u Hašema te njihova vjernost držanju zapovijedi. U drugim vremenima, veći naglasak je stavljen na nacionalni karakter naroda.

Talmud (Jevamot 79a) uči da su poniznost, stidljivost i činjenje dobrih djela tri osobine koje karakteriziraju naciju Izraela. Majmonides kaže (Mišne Tora, Hilhot Isurei Bi'a 1917) da se za ljude koji su drski može posumnjati da nisu Židovi. (Kasnije su neki rabini primijetili da, ako bismo slijedili Majmonidesov kriterij, nikada se ne bismo vjenčavali, jer je drskost u društvu tokom generacija porasla.)

Da je Tora rekla da je Avraham izabran zbog određene osobine ili djela koje je učinio, to bi bilo temelj pretpostavci da je samo jedna takva osobina dovoljna za to da se čovjeka smatra Židovom.

Upravo to je ono što je Tora htjela izbjeći. Isto se odnosi na useljenje u Izrael. Mi ne živimo u Izraelu zato što je Izrael najbolje mjesto na svije- tu. Mi živimo ovdje jer je to naša zemlja - i točka . (Ili, da citiram bivšeg premijera Izraela, Jichaka Šamira, "Zašto zemlja Izrael? Jednostavno zato.") Tora želi naglasiti da nakon što je Avraham izabran, utemeljena je bila činjenica: narod postoji i svi pripadnici naroda pozvani su da igraju aktivnu ulogu, te da doprinose njegovu rastu i razvoju.

To je relevantno i za još jednu zanimljivu komponentu ovotjedne parše, a to je brit mila – obrezanje –koje je B-g zapovjedio Avrahamu.

To nije baš logična micva, no ne mora sve imati razlog i biti racionalno.

Ja sam član obitelji jer joj pripadam bilo to dobro ili ne, i moja obitelj čini to i to. Ne sviđa mi se uvijek sve što moja obitelj čini, pa zato postoje oni koji odluče odbaciti svoju obitelj. Međutim, oni koji odluče ostati unutar obitelji, ili unutar naroda Izraela, to čine punog srca, čak i kada to uključuje stvari koje im nisu razumljive ili su im čak neugodne. Biti Židov znači imati iskustvo života ispunjenog sadržajem i značenjem, čak i ako trenutni razlozi nisu uvijek posve jasni. ■