Sve u svoje vrijeme

Kada bih postavio pitanje: "Što je tajni uzrok zla i grijeha?" što biste odgovorili? Možda biste spomenuli požudu, pohlepu ili neke od brojnih najnižih napasti.

No, Reb Noson sugerira da postoji jedan glavni katalizator: vrijeme.

Naši rabini poučavaju da zli nagon, sklonost zlu, djeluje samo "u svoje vrijeme" (Jerušalmi, Sota 3.) Još od prvog grijeha - jedenja zabranjenog voća - veliki su cadikim griješili samo zato što su postupali na temelju pogrešne vremenske procjene. Na primjer, da je Adam pričekao do šabata, zabranjeno voće bi mu postalo dopušteno. Nije u pitanju bila pogrešna procjena veličine potencijala duhovnog pročišćenja do kojega dolazi konzumiranjem te voćke, nego još nije bilo dozrelo vrijeme da to učini. I kao što znamo, to što je pojeo voćku dovelo je do katastrofalnih posljedica.

Slično tome, nakon što mu je dva puta obećao zemlju, Abraham pita B-ga: "Kako ću znati da ću baštiniti zemlju?" (Postanak 15,8). Talmud (Nedarim 32a) identificira upravo to pitanje kao glavni uzrok egipatskog izgnanstva. Pogledajmo, Abraham je bio impresivan cadik koji je svijet upoznao s monoteizmom. Zapravo, potrebno se vratiti svega dva stiha unatrag da bismo vidjeli kako B-g hvali Abrahama zbog njegove strašno velike razine vjerovanja. Pa kako je tako brzo moglo doći do obrata u Abrahamovoj vjeri?

Abraham je unaprijed vidio da će njegovi potomci, mada će u konačnici osvojiti Svetu Zemlju, biti prognani iz nje. On je shvatio da će oni više od dvije tisuće godina biti progonjeni, mučeni i ubijani dok žive u stranim zemljama. Stoga je "prisilio" B-ga da upravo u tom trenutku pre- dvidi i utvrdi točan plan za njegove potomke da zauvijek naslijede zemlju. Ali vrijeme otkrivanja konačnog izbavljenja još nije bilo došlo. Čudesno "veliko finale" još nije moglo biti otkriveno.

Izbjegavanjem pritiska da stalno gledamo unatrag na svoje pogreške i neuspjehe, mi možemo živjeti sadašnji trenutak.

Iako su u ove događaje uključeni veliki cadikim, test vremena na nas djeluje na isti način. Život je izuzetno dragocjen. Svaki nam trenutak pruža mogućnost povezivanja s B-gom. Mi nismo ovdje stavljeni samo da činimo i ne činimo. B-g je udahnuo nešama (dušu) u naša tijela kako bismo ga mogli doživjeti čak i u svakodnevici ovoga svijeta.

Što nas sprečava u tome? Tko ne bi iskoristio priliku da ojača privatni

odnos s Gospodarem svemira?

Vrijeme nas sprečava više nego bilo što drugo. B-g je obećao Abrahamu da će naslijediti zemlju i da će na kraju doći izbavljenje. Isto tako znamo da će naposljetku svaki Židov dobiti svoju osobnu korekciju. Svatko od nas će zaslužiti vječno duhovno blaženstvo. Ali kada i kako će se to točno dogoditi poznato je samo B-gu. Mi to jednostavno ne znamo.

Ono što znamo je da možemo rasti i iskusiti duhovni život živeći u sadašnjosti. Izbjegavanjem pritiska da stalno gledamo unatrag na svoje pogreške i neuspjehe, te nespokoja pokušavajući shvatiti kako će stvari same sebe ispraviti u budućnosti, mi možemo živjeti sadašnji trenutak. Imamo mogućnost da se povežemo sa svom dobrotom koja nam se nudi upravo sada.

Ako to učinimo to nam omogućava da krenemo naprijed i ubrzamo proces kojega će B-g, da svakako, na neki način dokončati. Ali prije svega mi se moramo opustiti i uspostaviti istinsko povjerenje u Njega, tek tada ćemo steći slobodu da otkrijemo našu istinsku, b-žansku suštinu.

Možda je jedini način na koji se ova pouka mogla naučiti bilo to da budemo prognani u Egipat. Iako smo bili robovi i posve podređeni Egipćanima, B-g nam je pred cijelim svijetom pokazao da će nas On na kraju izvesti iz njega. Amen!

A gutn Shabbos!

Šabat šalom! ■

Prevela Tamar Buchwald

Paraša (priča) Leh leha je priručnik za izgrađivanje istinske duhovne, potpune osobe – što je naša zadaća za godinu pred nama.

Otpočinje riječima: "I B-g reče Abramu, Leh-Leha (Iziđi) iz svoje domovine i iz svojeg rodnog mjesta i iz doma oca svojega, u zemlju koju ću ti pokazati." Tumači se bore s time zašto je napisano "iz svog doma i iz svog rodnog mjesta i iz doma oca svojega", kada prethodna paraša završava riječima: "A Terah uze Abrama sina svojega ... pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskog da ode u Kanaan, i dođoše koliko do Harana i nastaniše se tamo." To znači da u vrijeme kad je B-g govorio Abrahamu i rekao mu da ode iz svoje zemlje, Abraham više nije bio tamo, nego je već bio u Haranu.

Zohar objašnjava kako u poruci Abrahamu počiva moćna skrivena tajna za cijelo čovječanstvo, kao što je nadalje zapisano "I ja ću od tebe učiniti velik narod, i blagoslovit ću te i učiniti tvoje ime velikim, i ti ćeš biti blagoslov, a ja ću blagosloviti one koji tebe blagoslove, a onoga koji te proklinje ja ću prokleti, i sve će porodice na zemlji biti blagoslovene u tebi." Zohar objašnjava da se riječi "izađi iz zemlje svoje" ne odnose na Abrahamovo napuštanje njegove domovine u fizičkom smislu, nego na put života koji je izabrao.

Abraham u ovoj poruci otkriva mogućnost da se izdigne iznad njegove utvrđene astrološke karte, iznad svoje sudbine, ako se nauči koristiti alatima koje mu Stvoritelj pokazuje. "Iz svog rodnog mjesta" - što znači od svojih urođenih osobina; i "iz doma oca svojega" - astrološke kuće na njegovoj karti, iz koje se ide naprijed i prema gore, jer je to je ono što vam je namijenjeno.

Tora kaže da kada Abraham odbije vjerovati u obećanje da će njegovo potomstvo naslijediti zemlju (on je na put krenuo kao astrolog i prema svojoj karti on nije vidio da će imati sina): "I On ga izvede van i On mu reče, pogledaj sada prema nebu i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojati, toliko će biti tvoga potomstva." Potom se kaže za Abrahama, "I on imaše vjere". Zohar riječi "I izvede ga van", tumači kao prvi trenutak u vremenu kada postanemo sposobni razumjeti i prepoznati da se u svom životu vrtimo u krug, i da možemo izići iz tog kruga. Način da se to učini je da se "prebroji zvijezde"; sefor (prebrojati), od riječi "sefira" ili granica. Drugim riječima, način da ovladamo zvijezdama, ili sudbinom, je da znamo kako im postaviti granice.

Zohar objašnjava da postoje dvije glavne sile koje upravljaju misaonim procesima svake osobe – te se sile nazivaju "Desni stupac" i "Lijevi stupac". Lijevi stupac simbolizira želju za primanjem, potrebu za primanjem samo za sebe, a Desni stupac simbolizira hesed (dobrohotnost), dijeljenje, brigu, davanje i bezuvjetnu ljubav. Ove dvije sile su u stalnom međusobnom sukobu, i jedna uvijek bude pobjednik nad drugom. Tajna leži u tome da znamo kako u sebe usaditi energiju središnjeg stupca, kojeg kabalisti nazivaju "Din Rafe" (blaža presuda), koja obuhvaća silu uravnoteženja te spajanje desnog i lijevog stupca uz pomoć "Dina" (presude ili ograničenja). Da nije te sile nalazili bismo se u bijedi i pustoši, baš kao što je to bilo s ljudima Noahovog naraštaja koji nisu imali granica pa su na sebe prizvali potop.

Kako bi se desni i lijevi stupac spojili, te kako bi jedan imao sluha za drugoga, mi moramo postaviti granice svakom stupcu - svakoj želji, i ograničiti je, jer tek kada ih smirimo, onda ove strane naše osobnosti mogu čuti jedna drugu. To se zove "cimcum me'daat", svjesno ograničavanje ili suženje, svijest da je slušanje drugoga naš način povezivanja sa Stvoriteljem. Ako to ne učinimo, mi se neprestano vrtimo u krugu, patimo od istih starih problema i stalno iznova doživljavamo iste obrasce patnje. Ako želimo "izići" i napustiti svoju sudbinu, otresti se svojih nepoželjnih osobina, riješiti se trauma iz djetinjstva i starih rana, mi sebe možemo obnoviti znajući kako postaviti granice svom desnom i lijevom stupcu, te ih povezati sa središtem. Tada možemo krenuti novim putem. To je poruka i sila koju nam je dao praoatac Abraham, koja do dana današnjega pulsira u nama.

Šabat šalom ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi

Leibtag:

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Gotovo pa 'iz vedra neba', B-g se pojavljuje Avrahamu na početku Paršat Leh L'ha, zapovijedajući mu da otputuje u 'obećanu zemlju', blagoslivljajući ga da će postati veliki narod. Međutim, suprotno onome što bismo očekivali, Tora nam nijednom ne kaže zašto je izabran; niti nam kaže zašto je izabran baš on!

Za razliku od Paršat Noah, gdje nas Tora na početku informira i zašto je izabran Noah ["jer je bio pravedan čovjek..." (vidi 6,9)] kao i zbog čega je izabran [u svrhu stvaranja iznova (vidi 6,5-8)], u Paršat Leh L'ha, Tora nas uopće ne obavještava o tome zašto je B-g izabrao Avrahama Avinu.

Je li Avraham Avinu jednostavno dobio na 'B-žanskoj lutriji'?

U ovotjednom šiuru raspravljamo o Torinoj prezentaciji

B-žjeg izbora Avrahama Avinu, u pokušaju da razumijemo književnu metodu koju Tora koristi da objasni zašto je Avraham izabran te tematsko značenje toga.

Uvod

Naša serija šiurim o Humašu temelji se na pretpostavci da svaka knjiga Biblije ima jedinstvenu temu, a da bismo prepoznali tu temu, moramo proučiti razvoj i napredovanje njenih primarnih tema.

U šiuru o Paršat Noah, razgovarali smo o razvoju tema u prvih jedanaest poglavlja Sefer Breišita, i pokazali kako je svaka sljedeća priča razmatrala priču povezanu sa 'grijehom i kaznom' (tj. B-žje razočaranje ponašanjem svake naredne generacije, te kako ih je kaznio).

To je uključivalo priču o čovjekovom grijehu u Gan Edenu, Kainovom ubojstvu Hevela, iskvarenosti pretpotopnog naraštaja i konačno izgradnji Babilonske kule.

Taj obrazac priča koji se odnosi na 'grijeh i kaznu' naglo se mijenja na početku Paršat Leh L'ha, kada se fokus Sefer Breišita sada usmjerava na B-žji izbor Avrahama Avinu da postane praotac njegovog posebnog naroda. Ova promjena fokusa u Sefer Breišit s 'univerzalističkog' na 'pojedinačno' mora na neki način biti povezana s razlogom B-žje potrebe da odabere poseban narod.

Kako je epizoda s Migdal Bavelom (vidi 11,1-9) bila posljednja priča zabilježena u Sefer Breišit prije nego što je B-g izabrao Avrahama Avinu, i stoga čini vezu između ova dva odjeljka - naš šiur počinje pomnim proučavanjem te pripovijesti u traženje tematske veze (i/ili tekstualne paralele) između ove priče i B-žjeg izbora Avrahama Avinu.

Grijeh "Dor Haplaga"

U uvodu smo pretpostavili da je gradnja Kule predstavljala grijeh. Međutim, na prvi pogled ta pretpostavka nije tako jasna, jer je teško pronaći konkretan grijeh u Torinom opisu njihovih postupaka. Za razliku od uvoda Tore o naraštaju prije potopa, koji izričito stigmatizira stanovništvo kao zlo i pokvareno (6,5.10-13), uvodni psukim pripovijesti o Migdal Bavel jedva da ostavljaju traga o bilo kojem konkretnom grijehu:

"Svi na zemlji imali su isti jezik i iste riječi. I dok su putovali od istoka, naiđoše na jednu dolinu u zemlji Šinear i ondje se nastaniše. Rekoše jedni drugima: Hajdemo, pravimo cigle i jako ih pecimo. Cigla je postala njihov kamen, a bitumen njihov malter. I rekoše: Hajdemo, sagradimo si grad i kulu s vrhom do neba, pa ćemo si steći ime, da se ne raspršimo po cijeloj zemlji." (11,1-4)

Ne samo da ne nalazimo prijestup, čak bismo mogli doći u iskušenje da zapljećemo njihovim postignućima. Napokon:

Nije li postizanje jedinstva pozitivan cilj? (11,1)

Ne ukazuje li korištenje ljudske domišljatosti za razvoj građevinskih materijala koje je izradio čovjek, kao što su cigle koje bi zamijenile kamen, pozitivan napredak društva? (11,3) [Prva 'industrijska revolucija'!]

Što bi uopće moglo biti loše u izgradnji grada ili tornja? Je li urbanizacija zločin? (11,4)

Ima li nešto loše u putovanju prema istoku ili podizanju grada u dolini? (vidi 11,2)

Kako god bilo, B-g ih kažnjava tako da im pomiješa jezike, što izazove da napuste svoj zajednički projekt (11,57).

Dakle, što su to oni učinili što je razljutilo B-ga?

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Leh Leha: Za koju je svrhu B-g izabrao Avrahama

Hazal koncentriraju svoju kritiku ovog naraštaja na njihov antagonistički stav prema B-gu (vidi Raši 11,1).

Međutim, posljednja i kritična fraza u Torinom opisu njihovih djela ukazuje na jedan dodatni razlog:

"v'naase lanu šem – steći ćemo sebi ime" (vidi 11,4 / Vidi također Sanhedrin 109a]

Korištenje prvog lica množine - ne samo u ovom pasuku, već i u sva prva četiri psukim (11,1-4) - odražava egocentričnu prirodu i stav ove generacije. [Također zapazite opetovanu upotrebu hebrejske riječi "hava" (neka MI).]

Umjesto da svoja nastojanja posvete slavljenju Imena

B-Žjeg, ova generacija isključuje B-ga iz svojih ciljeva i težnji, ističući umjesto toga ljudsku moć i umijeće

Iako je ova generacija nedvojbeno profinjenija i kulturnija od pokvarenog, izopačenog naraštaja potopa, oni se ujedinjuju u nesvetu svrhu štovanja 'čovječjeg imena', umjesto imena Svemogućeg.

Očigledno je B-g imao veća očekivanja od čovječanstva, nadajući se da će iskoristiti svoje B-gom dane talente i potencijal za uzvišenije težnje. Umjesto toga, oni su utemeljili antropocentrično društvo, posvetivši svu svoju energiju tome da sebi stvore ime

B-g nije mogao dopustiti da se ovaj projekt nastavi. No, za razliku od pokvarene generacije potopa, graditelji Kule nisu zaslužili uništenje, već im je bilo potrebno 'preusmjerenje'. U skladu s tim ciljem, B-g će sada izabrati Avrahama Avinu da osnuje naciju čija će svrha biti preusmjeravanje čovječanstva – kanaliziranje upravo tih osobina jedinstva i kreativnosti prema altruističnijem cilju.

Posljedice incidenta s Babilonskom kulom predstavljaju tematski okvir za B-žji zapanjujući izazov Avrahamu

Avinu:

"I učinit ću te velikim narodom... i kroz tebe će sve obitelji na zemlji biti blagoslovljene." (12,1-3)

Avraham Avinu je izabran sa svrhom: da usmjeri natrag čovječanstvo u pravom smjeru. Za postizanje tog cilja, obećana mu je i posebna zemlja, ne kao nagrada, već više kao sredstvo za ispunjenje te svrhe. B-g izdvaja posebno mjesto, a zatim određuje posebnu naciju koja će Ga predstavljati i postati uzor nacija koja će nadahnjivati narode i poticati njihov duhovni razvoj.

?

Iako je Avraham u ovom trenutku tek pojedinac, B-g mu obećava da je određen da postane praotac tog narodačiji će razvoj uključivati složen proces, koji će trajati oko četiri stotine godina (vidi 15,13-20).]

Da bi postali ta nacija, Avrahamovi potomci se moraju namnožiti (zera) i potom uspostaviti svoju naciju u posebnoj zemlji (arec). Ova dva preduvjeta ne samo da se pojavljuju u B-žjoj uvodnoj izjavi Avrahamu po njegovom dolasku u Erec Kanaan (vidi 12,7), već se ponavljaju i svaki put kada B-g razgovara s avot u vezi njihove budućnosti (vidi 13,14-15, 15,18, 17,8, 26,3, 28,13, 35,12, itd.).

Sjeme ove nacije 'posađeno' je u Sefer Breišit, kao što je detaljno opisano u priči o Avot.

Bet-El i Šem Hašem

Iako se ovaj cilj može u potpunosti postići tek kada se ova nacija uspostavi, značajno je što će Avrahamov vlastiti život sada nagovijestiti taj krajnji cilj.

Na primjer, ako pratimo Avrahamovo prvo putovanje kroz Erec Kanaan kako je opisano u Tori, nalazimo da predio Bet-Ela ima jedinstveno mjesto u sklopu Avrahamovog plana putovanja

Nakon što je stigao u Kanaan i podigao mizbeah u Šehemu, Avraham nastavlja do Bet-Ela, vrhunca njegove "alije":

"Odatle se popeo u gorje do Bet-Ela... i ondje je sagradio

(nastavak s 21. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Leh Leha: Za koju je svrhu B-g izabrao Avrahama?

'Strateško' mjesto mizbeah i zazvao b'Šem HaŠem - u Božje Ime! (12,8).

Ova tematska pozadina može nam pomoći da razumijemo zašto je B-g izabrao da baš zemlja Izrael postane 'domovina' ovog naroda. Prisjetite se (iz vašeg proučavanja svjetske povijesti) kako su se Egipat i Mezopotamija pojavili kao dvije velike kolijevke drevne civilizacije. Moglo bi se sugerirati da zemlja Izrael, smještena između ova dva središta civilizacije (i duž glavne ceste koja ih povezuje), pruža 'strateško' mjesto za postizanje njihovog nacionalnog cilja.

Zatim, u sljedećem poglavlju, Avraham se vraća u Erec Kanaan nakon svog boravka u Egiptu i dolazi upravo kod tog istog mizbeaha u Bet Elu. Tamo još jednom zaziva b'Šem HaŠem (13,1-4)!

U čemu leži značaj Avrahamovog mizbeaha u Bet-Elu i njegovog zazivanja u B-žje Ime?

Avrahamovo zazivanje u B-žje Ime u Bet-Elu naznaka je kontrastne paralele fijaska Migdal Bavela. Tamo se fokus čovječanstva na njihovu vlastitu važnost odražava u njihovoj izjavi: "v'naase lanu šem." Sada Avraham mora ispraviti tu kardinalnu grešku; on zaziva u B-Žje Ime"va'jikra b'Šem HaŠem"! Upravo je za tu svrhu izabran Avraham.

Ramban ovo shvaćanje izražava u svom komentaru na ovaj pasuk (12,8):

"... i Avraham bi zazvao tamo ispred Mizbeaha i obznanio B-žje postojanje cijelom čovječanstvu..." (vidi Rabman na Breišit 12,8)

Ova se ideja može odraziti na događaje koji se odvijaju u 12. poglavlju. Zapazite kako je Avraham prvo dobio zapovijed da napusti svoju vlastitu domovinu u Mezopotamiji i otputuje u Erec Kanaan (vidi 12,1). Na vrhuncu te "alije", on gradi svoj "mizbeah" u Bet-elu i "zaziva u B-žje ime" (12,7-8). Zatim nas sljedeća priča u Humašu obavještava kako je otputovao u Egipat i naišao na slučaj pokvarenosti (vidi 12,10-20). Po povratku iz tog središta civilizacije, Avraham još jednom odlazi u Bet-el i gradi mizbeah te zaziva u Njegovo Ime (vidi 13,1-4). Na kraju, zapazite također kako Avraham zaziva, još jednom, u B-žje Ime - nakon što je uspostavio savez uzajamnog povjerenja s Avimelehom (vidi 21,33). [Vidi također Ramban na 12,8 u cijelosti (i na šiur na Paršat Vajece).]

Biblijska tema

Ovaj koncept, da je Am Jisrael izabran da čovječanstvu donese B-žje Ime, pojavljuje se kao središnja tema ne samo u Sefer Breišit, već i u cijelom Tanahu.

U Sefer Devarim, Bnei Jisrael je naređeno da osnuju nacionalno vjersko središte "ba'makom ašer jivhar Hašem l'šaken šmo šam" - na mjestu koje će B-g izabrati da Nje-

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Leh Leha: Za koju je svrhu B-g izabrao Avrahama govo Ime u njemu prebiva (Devarim 12,5.11.). Kao što smo objasnili u našim šiurim na Sefer Devarim, ova fraza, koja se ponavlja mnogo puta u seferu, opisuje Bet

Hamikdaš - koji će postati institucija kroz koju će B-žju važnost prepoznati cijelo čovječanstvo.

Otprilike četiri stotine godina kasnije, kada je Mikdaš konačno izgrađen, ista se tema odražava u Šlomovoj (Salomonovoj) molitvi na ceremoniji posvećenja:

"Ako stranac dođe iz daleke zemlje Tvoga Imena radi, jer oni će čuti za Tvoje veliko Ime... kada se on dođe moliti u ovaj Dom... podari mu ono što zatraži. Tako će svi narodi zemlje znati tvoje Ime i štovati Te, kao što to čine Bnei Jisrael, i oni će prepoznat da je Tvoje Ime vezano uz ovaj Dom koji sam sagradio." (Melahim I 8,43 /vidi također

Šmuel II 7,22-27)

Zapravo, Malkat Š'va [Kraljica od Sabe], dolazi do istog ovog zaključka nakon svog posjeta Bet HaMikdašu, kao što je opisano u Melahim 10,1-9!

U mesijanska vremena

Poznato mesijansko proročanstvo Ješajahua (2. poglavlje) ne samo da odražava istu temu, već stvara i intrigantnu paralelu s pripoviješću o Migdal Bavel:

"U danima koji će doći, gora Bet Hašema (Brdo hrama) uzdizat će se visoko iznad planina... i svi narodi će gledati u nju s radošću. Tada će mnogi narodi otići i reći: Dođite da se popnemo gore u B-žji Dom, da nas pouči svojim putovima i da hodimo njegovim stazama - jer Tora će izaći iz Ciona, a riječ B-žja iz Jerušalajima..." (2,14)

Obratite pažnju na kontrastnu paralelu između ove 'nade' i zbivanja u Migdal Bavelu. U oba se događaja cijelo čovječanstvo ujedinjuje radi zajedničkog cilja. Međutim, u Ješajahuu oni se okupljaju na vrhu planine (čovjek gleda gore), a ne u dolini (čovjek gleda dolje); i gradu Jerušalajimu i njegovoj kuli - Bet HaMikdašu, a ne u vlastitom gradu i kuli. Čovječanstvo se sada ujedinilo da čuje

B-žju riječ, kako je prenosi i uči Njegov narod.

U dijametralnoj suprotnosti s Migdal Bavelom, Mikdaš postaje simbol ciljeva teocentričnog društva - krajnjeg cilja čovječanstva.

Sljedeća tablica daje pregled ove kontrastne paralele:

Migdal Bavel Beit Hamikdaš jedinstvo za čovjeka jedinstvo za B-ga dolina gora grad grad Jeruzalem kula Hram isticanje čovjeka isticanje B-ga ("šem Hašem")

?

Još jedna paralela na pripovijest o Migdal Bavel pojavljuje se u proročanstvima Cefanije, u njegovom opisu mesijanske ere:

"Jer tada ću učiniti narode da budu čistog govora - safa brura - tako da će svi zazivati b'Šem HaŠem, i obožavati Ga jednodušno." (3,9)

Još jednom, prorok prikazuje ujedinjenje čovječanstva u svrhu zazivanja B-žjeg imena. Na dodatnu paralelu s događajem kod Migdal Bavel sugerira upotreba riječi "safa" (=jezik).

Nagrada ili svrha

U svjetlu naše rasprave, sada možemo još jednom preispitati naše izvorno pitanje. Pokazali smo da je Avraham Avinu izabran da izvrši konkretnu zadaću - da postane praotac nacije koja će voditi sve ostale u teocentričan život i ponovno usmjeriti energiju čovječanstva u pravom smjeru.

Dakle, različitost Avrahama Avinu nije došla kao nagrada za neko određeno djelo, već za konkretnu svrhu Bez sumnje, kako je vidljivo u brojnim midrašima, Avraham je morao biti čovjek izvanrednog karaktera i ugleda koji je posjedovao potreban potencijal da ispuni ovaj cilj. Međutim, Tora radije izostavlja bilo kakvu izričitu referencu na ove kvalitete, ne usredotočujući se na njegova prošla postignuća, već radije na zadaću koja je pred njim, naglašavajući tako primat Avrahamovog dodijeljenog zadatka.

Isti princip vrijedi za sve generacije. B-žji izbor Am Jisraela nije nagrada, već sredstvo pomoću kojeg oni mogu i moraju ispuniti zadaću koju im je On povjerio. Budući da je ova misija vječna, vječan je i B-žji izbor Židovske nacije.

Ova biblijska tema naglašava našu potrebu da se ne usredotočimo na ekskluzivne povlastice toga što smo poseban B-žji narod, već na njezine jedinstvene odgovornosti ■