OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen/Rišon – prva alija – 14 p'sukim (18,1 – 14)

I B-g se ukazao njemu (Avrahamu).

Upotreba zamjenice "njemu" umjesto korištenja punog imena Avraham, ima svoj značaj. Eilav (njemu) nas upućuje na prethodnu parašuAvrahamovo obrezivanje, što ukazuje da je svrha B-žjeg pojavljivanja Avrahamu bikur holim, posjeta bolesniku. Nadalje, činjenica da Tora ne kazuje da je B-g išta rekao Avrahamu prilikom ovog "pojavljivanja," govori nam da je imao drugu namjenu, tj. bikur holim.

Sjedio je na ulazu u šator (i gledao hoće li naići putnici da im poželi dobrodošlicu) za najveće dnevne žege.

Bilo je neprirodno vruće; to je B-g učinio da poštedi Avrahama zamornih posjetitelja. Međutim, Avraham se žalosti zbog njihove odsutnosti, tako da B-g u liku putnika šalje tri anđela. To nas može naučiti nešto o tome kako se ponašati prema starijim i nemoćnim osobama. Svatko je osoba za sebe. Mirovanje nije dobro za svakog. B-g je, da tako kažemo, prvo osjetio da je Avrahamu potreban odmor. Ali onda je "shvatio" da je u Avrahamovu slučaju, njegov hahnasat orhim, gostoljubivost, za njega daleko bolji lijek, nego odmor.

Avraham ugleda tri "čovjeka" i pohita pozdraviti ih, nakon što je zamolio B-ga da malo pričeka.

Iz ovoga učimo koliko je velika i važna micva hahnasat orhim

"Govori malo, čini puno." Ova maksima iz Pirke Avot je u Avrahamovu slučaju očita. On nudi an- đelima malo vode i malo kruha, ali u stvari (uz Sarinu i Jišmaelovu pomoć) za njih priprema raskošan obrok. Mišna navodi da je Avrahamov obrok za strance bio znatno raskošniji od gozbe Šlome HaMeleha na proslavi povodom izgradnje Beit HaMikdaša. Avraham i Sara su vrhunski primjer gostoprimstva, jedan od simbola židovskog naroda.

Rabi Jehuda kaže u ime Rava (Bava M'ci'a): Što je Avraham sȃm učinio za svoje goste, B-g je sȃm učinio za narod Izraelov; što je Avraham učinio preko drugoga, B-g je učinio na isti način. Avraham je rekao: jukah na m'at majim. Raši objašnjava neobičnu gramatičku formu tvrdnjom da Avraham nije sȃm donio vodu strancima. Isto tako, kad je B-g htio osigurati vodu za Avrahamovo potomstvo, naredio je Mošeu Rabeinu da baci štap u vodu, da udari stijenu, da govori stijeni. No, Avraham je sȃm nahranio anđele. Kada je B-g trebao prehraniti narod, On nas je opskrbio manom, a ne Moše. Izravno B-g ju je dao narodu.

Levi/Šeni – druga alija – 19 p'sukim (18,15 – 33)

Sara želi poreći da se smijala (i sumnjala), ali ne može.

Svaki od tri anđela imao je jedan zadatak: jedan da izliječi Avrahama, jedan da objavi Jichakovo rođenje (obje su misije ostvarene), treći da uništi S'dom. Taj anđeo je sada u pratnji R'faela, čiji je novi zadatak spasiti Lota i obitelj. Avraham prati anđele na putu u S'dom.

Još jednom od Avrahama učimo o ispravnom domaćinskom ponašanju: smatra se da je još važnije ispratiti goste, nego li ih dočekati!

Hašem zatim govori Avrahamu o svojoj namjeri da uništi S'dom. Avraham moli i pogađa se u njihovo ime, ali nema dovoljno pravednih ljudi za spas gradova.

Dijalog između Avrahama i Hašema je zapanjujuć (i jedinstven) primjer bliskog odnosa koji vlada među njima.

Avrahamov izraz poniznosti pred B-gom je: "ja sam prah i pepeo." Gemara kaže da su zbog Avrahamove poniznosti njegova djeca zaslužila dvije micvot - pepeo para aduma i prah sota. Tora T'mima objašnjava da pepeo para aduma predstavlja oličenje duhovne čistoće (koja se može shvatiti kao područje "između Židova i B-žjih micvot"). Obećavajući ishod postupka sota je šalom bajit, kao glavni primjer međuljudskih odnosa. Tako nagrada za Avrahama pokriva cijeli spektar židovskog života.

Šliši – treća alija – 20 p'sukim (19,1 – 20)

Dva anđela stižu u S'dom i tamo ih prima Lot. [Nećak Avrahama Avinu naučio je nešto od svog strica.] Narod S'doma pokazuje svoju zlu ćud. Jasno je iz p'sukima, midraša i komentara, da Lot nije bio dovoljno pobožan, niti uvjeren u vlastitu ispravnost, ali je bio u prednosti u poređenju s ljudima među kojima je živio.

Lota, njegovu ženu i dvije kćeri iz grada odvode dva anđela. Lot moli za dopuštenje da potraži utočište negdje bliže.

R'vi'i – četvrta alija – 40 p'sukim (19,21 – 21,4)

Nakon što se Lot udaljio, počinje uništenje S'doma. Lotova žena se osvrne – što je bilo protivno upozorenju – i pretvori se u stup soli. (Kazna povezana sa solju je "milo za drago" zbog škrtosti koju je pokazivala prema gostima).

"I Avraham ustane rano ujutro na mjesto gdje je stajao pred B-gom".

Avraham se vraća na isto mjesto da razgovara s B-gom. Odavde proizlazi ideja za makom kavua, mjesto određeno za molitvu. Talmud kaže: "Tko odredi mjesto na kojem moli, B-g Avrahamov će mu pomoći".

Naravno, još važnije, upravo taj pasuk, a i drugi koji "podržavaju" tvrdnju u Gemari pokazuje da je Avraham ustanovio t'filat šaharit Da Amida, stati pred B-gom, znači moliti, uči se iz pasuka vaja'amod Pinhas vaj'palel ... I Pinhas je stajao u molitvi - T'hilim 106,30. Pasuk ovdje u Vajera povezuje molitvu Amida uz Avrahama Avinu i uz rano jutro, dakle šaharit

Lotove dvije kćeri, nakon što su svjedočile potpunom uništenju S'doma, pretpostavljaju da su oni jedini preživjeli od sveg čovječanstva. Skovale su zavjeru i legle s pijanim Lotom kako bi čovječanstvo nastavilo postojati. Moav i Amon su rezultat toga.

B-g je održao obećanje i Sara rađa Jichaka.

Hamiši – peta alija – 17 p'sukim (21,5 – 21)

Avrahamu je bilo 100 godina kad se rodio Jichak. Obrezuje ga kad mu je 8 dana starosti.

Jichak odrasta i Sara zamjećuje potencijalni negativni utjecaj koji bi na njega mogao imati Jišmael, pa traži od Avrahama da otjera njega i njegovu majku Hagar. Avraham to čini tek kad mu B-g kaže da posluša Saru. Hagar i Jišmael su na rubu smrti u pustinji, ali Jišmaelove molitve su uslišane i oni su spašeni. Jedan anđeo uvjerava Hagar da će preživjeti. Hagar poslije ženi Jišmaela za ženu iz zemlje egipatske.

Dok su se Hagar i Jišmael molili B-gu, B-g je čuo "mladićev glas"; Raši kaže kako iz toga učimo da je najsnažnija molitva u korist nekog bolesnika, upravo molitva tog bolesnika osobno.

Šiši – šesta alija – 13 p'sukim (21,22 – 34)

Avimeleh i njegov zapovjednik Pihol (zvan Fihol zbog dikduk pravila) sklapaju pakt s Avrahamom. Pakt ima veze s bunarima koje je Avraham iskopao, a sluge Avimelehove ukrale, vraćanjem tih bunara i Avimelehovim priznanjem da bunari stvarno pripadaju Avrahamu. Grad Be'er Ševa dobiva svoje ime od dvostrukog značenja 7 ovaca korištenih kao znak saveza i međusobno date zakletve.

Avraham sadi "ešel" u Be'er Ševi.

Osim što je vrst stabla, riječ ešel se smatra akronimom hebrejske riječi za hranu, piće i konačište (ili hrana spavanje i pratnja) – što ostaje simbol gostoprimstva za sva vremena.

Š'vi'i – sedma alija – 24 p'sukim (22,1 – 24)

Ovo je dio o vezivanju Jichaka –akedat Jichak.

Iako nitko od Avrahamovih potomaka (mi, židovski narod) nikad neće biti stavljen na kušnju na tako drastičan način, mi crpimo ogromnu inspiraciju iz tog dijela Tore. To je dio naše baštine i, još više, dio naše suštine. Svatko od nas doživljava različite izazove kroz život. To isto se odnosi i na nas kao narod. Neka nas uvijek vodi duboka predanost Tori i židovskim vrijednostima.

Akedat Jichak je naša osobna iskaznica. Ona definira tko smo ... čak i kada je naše vlastito ponašanje u suprotnosti sa standardima Tore. Stojimo pred B-gom na dan sudaRoš Hašanu, i pušemo u šofar napravljen od ovnujskog roga. Tražimo od B-ga da se sjeti Akedat Jichak i smiluje se njegovoj (premda ponekad ne zaslužuju) djeci.

Paraša završava spominjanjem Rivkinog rođenja što je poveznica sa sljedećom fazom razvoja judaizma.

Haftara – 37 p'sukim – Melahim Bet 4,1 – 37

Ova sedra nam pokazuje oštru suprotnost između ljubaznosti i gostoljubivosti Avrahama i Sare s jedne strane, te okrutne "posao je posao" i "što ja imam od toga" prirode S'doma.

Haftara govori o udovici jednog proroka koja se suočava s gubitkom svoje djece zbog siromaštva i izopačenosti izraelskog društva koje je izgubilo iz vida Avrahamovu i Sarinu ostavštinu. Prorok Eliša izvodi čudo i obitelj je pošteđena tog udarca. ■

Prevela i prilagodila Dolores Bettini

Rabbi Jack Abramowitz: