Izlazak i tefilin

Tefilin

Tora nam zapovijeda da se sjećamo izlaska iz Egipta noseći tefilin na ruci i na čelu.

"Ove će riječi biti znak na tvojoj ruci i podsjetnik među tvojim očima, da bi B-žja Tora bila u tvojim ustima; jer B-g te izveo iz Egipta moćnom rukom." (Šemot 13,9)

Koja je poveznica između tefilina i Izlaska? Na koji način nošenje tefilina jamči da će Tora biti 'u našim ustima'?

Ispružena ruka

Površno gledano, izlazak iz Egipta bio je jedinstven događaj u povijesti koji je ostao snažno zapisan u svijesti židovskog naroda i čitavog čovječanstva. No, ako pažljivo slušamo našu dušu, shvatit ćemo da je Izlazak zapravo neprestana radnja koja se odvija i dalje. B-žja čuda i znakovi koje je činio u Egiptu bili su početak neprestanog otkrivanja B-žje ruke u javnosti, na pozornici svjetske povijesti. Izlazak je bio eksplozija B-žjeg svjetla, moćan u svim sferama svemira, a njegov utjecaj nastavlja rezonirati tijekom godina.

Prije omatanja tefilina na ruku, mi se prisjećamo da ta micva služi kao podsjetnik na B-žju "ispruženu ruku" (zeroa netuja) kojom je Izraelce izbavio iz Egipta. Što znači ta metafora?

Riječ 'ruka' (zeroa) dolazi od korijena 'zera', što znači sjeme. B-žje izbavljenje Izraela iz Egipta bilo je sveto sjeme posijano u to vrijeme. Taj čudesan događaj bio je početak nesmetanog i neprekidnog širenja poruke kroz generacije. Kada vežemo tefilin na svoju ruku, mi se podsjećamo B-žje 'ispružene ruke', unutarnje božanske crte koja se neprekidno razvija i usavršava svijet, sve dok ne uzdigne svoje blago života do vrhunca božanskog ispunjenja.

Moćna ruka

Tora koristi i drugu metaforu kako bi opisala Izlazak – jad hazaka,

B-žja 'moćna ruka.' Ta fraza indicira drugu, dublju povezanost između micve tefilina i Izlaska. Oslobođenje iz egipatskog ropstva služilo je kao borba protiv umanjivanja vrijednosti života što je prijetilo čovječanstvu koje je tonulo u dubine neznanja i vulgarnosti. Budući da je materijalistička strana života toliko privlačna, bilo je potrebno da B-g otkrije svoju 'moćnu ruku' kako bi nadvladao našu temeljnu prirodu i omogućio svjetlu naše unutarnje svetosti da svijetli iznutra. Sveti čin vezivanja tefilina na ruku i glavu pomaže nam da transformiramo grube i svjetovne aspekte života u snagu i vitalnost, otkrivajući prekrasan unutarnji život u njegovoj svetosti.

Za trijumf nad ljudskom grubošću, tada, na vrhuncu u zaraženoj kulturi Egipta, bila je potrebna B-žja 'moćna ruka'. Slično tome, mi moramo poduzeti velik trud kako bi Tora ostala u našim umovima i srcima. Tefilin se naziva 'znakom' i 'podsjetnikom', jer on budi sjećanje na ču- desne znakove i moćna čuda koja su nas oslobodila od egipatskog ropstva. Nasljeđe tih čuda moramo urezati u sve aspekte života: djela, emocije i misli. Zato vežemo ta sjećanja na našu ruku, srce i um kako bismo promijenili našu grubu prirodu u svetu. Tada će Tora prirodno biti 'u tvojim ustima', mislima i srcu.

Kroz tu moćnu micvu koja uključuje i ruku (naša djela) i oči (naš pogled na svijet i naše misli), mi nastavljamo proces koji je B-g započeo u Egiptu 'moćnom rukom'.

'Isušivanje' Egipta

"Izraelci su učinili kako im je Moše rekao. Zatražili su od Egipćana srebrne i zlatne predmete i odjeću. B-g je učinio da Egipćani poštuju Izraelce te su oni ispunili njihov zahtjev. Tako su Izraelci oplijenili egipatsko bogatstvo." (Šemot 12,35-36)

B-žja zapovijed da hebrejski robovi zatraže zlato i srebro od Egipćana najčešće se objašnjava kao naknada za stotine godine teškog ropstva. No zašto je bilo potrebno da potpuno oplijene Egipat od bogatstva?

Talmud (Berahot 9b) opisuje to 'isušivanje' Egipta dvjema različitim metaforama:

"Rav Ami je rekao: učinili su da Egipat bude poput zamke bez mamca. Reš Lakiš je rekao: učinili su da Egipat bude poput mreže bez riba."

Što znače te metafore? Koja je raz-

Vidimo da Tora zabranjuje povratak u Egipat kako bi spriječila Židove da ponovno padnu pod idolopokloničku kulturu Egipta. Kanaanci su također štovali idole, no Egipat je predstavljao veću prijetnju duhovnoj čistoći nacije. Budući da su tamo živjeli stoljećima, Židovima su bili poznati svi aspekti egipatskog života, uključujući njihovu idolopokloničku praksu.

Kako bi se atraktivnost Egipta neutralizirala, bilo je potrebno osiromašiti zemlju. Jedan od glavnih razloga za migraciju u drugu zemlju je mogućnost uvećanja osobnog bogatstva. No bez zlata i srebra, egipatska ekonomija bila je u krizi. To je bilo poput 'zamke bez mamca' –zemlja nije više mamila Židove da odu tamo zbog posla.

Međutim, mogao je postojati i drugi faktor koji bi neke pojedince mogao potaknuti da se vrate u Egipat. Lokalna kultura i umjetnost, egipatski životni stil, toliko poznat tek oslobođenim robovima, mogao je također poslužiti kao mamac koji će nostalgijom privući bivše stanovnike. Reš Lakiš stoga uspoređuje Egipat sa 'mrežom bez riba'. Ribe plivaju u jatu i mnogo će ih prije privući mreža u kojoj već ima uhvaćenih riba. Kada je Egipat 'isušen' od bogatstva, ne samo da je bio ekonomski uništen, već je pretrpio i dramatično sniženje životnog standarda i osiromašenje kulture. Posljednje uspomene koje će imati Izraelci iz Egipta, mogle bi biti uspomene na osiromašenu zemlju čiji stanovnici su se doslovno borili za preživljavanje. To je poput 'mreže bez riba', vrlo je malo iskušenja za Izraelce da se tamo vrate.

Prevela Anja Grabar