Fantastične priče

Ovaj tjedan susreo sam se s čovjekom koji je preživio holokaust i on me podsjetio na činjenicu koju sam već znao, ali me svaki puta iznova šokira kada ju čujem, te odzvanja duboko u meni. Rekao mi je da je nakon rata britanska vlada dala dozvolu da 1000 djece koja su preživjela holokaust dođe u Ujedinjeno Kraljevstvo i dobije britansko državljanstvo. Poslali su ljude u Europu, no oni nisu mogli pronaći 1000 djece koja su preživjela. Na kraju su ih doveli 750, a ovaj je čovjek bio jedan od njih.

Ovaj tjedan čitamo o 3 završne pošasti koje kulminiraju stradanjem prvorođenaca. Židovi napuštaju Egipat usred bijela dana. Obitelj od 70-ero Židova stigla je u Egipat, a nakon 200 godina, iz Egipta odlazi nacija koja broji više od 2 milijuna ljudi.

Rabini često pokušavaju popuniti rupe biblijskog izvještaja. To je poznato kao medraš. Ipak, taj medraš često izgleda veoma nestvarno. Faraon je bio visok pola metra; Mojsije 5 metara; faraonova kći posegnula je rukom kako bi Mojsija izvadila iz rijeke, a ruka joj se produžila za 10 metara. Mojsije je ubio Oga na način da je uzeo planinu i bacio mu je na glavu. Jesu li ove priče alegorije ili bi se trebale shvatiti doslovno?

Majmonides, učenjak iz razdoblja 12. stoljeća, ima veoma jasnu i čvrstu perspektivu o tome. Te se priče ne trebaju shvaćati doslovno – i svatko tko to čini, ne samo da je bezuman, već ismijava judaizam. Zašto? Budući da su te priče toliko nevjerojatne, one u ljudima bude sumnju u njihovu autentičnost. A čineći to, one potiču i sumnju u autentičnost same Biblije.

Ipak, ja imam pitanje vezano uz to. Judaizam vjeruje da je B-g prekrio čitav Egipat tamom, Nil pretvorio u krv, razdvojio more i providio manu koja je 40 godina padala s neba. Zašto bi onda priče iz medraša bile nevjerojatnije od ovih priča u koje Židovi vjeruju?

Mislim da je to zaista dobro pitanje!

Ja imam svoj odgovor, ali volio bih čuti i druge alternative. Smatram da, ako vjeruješ u B-ga, onda vjeruješ da On može činiti čuda. On svakako može pomoći Mojsiju da podigne planinu ili učiniti da se faraonovoj kćeri produži ruka za 10 metara i to bez ikakvih teškoća. Nije pitanje može li On to ili ne može, pitanje je zašto bi to učinio. Kada je B-g razdvojio more i pustio pošasti na Egipat, On je na umu imao svoj veliki cilj. Njegov cilj bio je stvoriti narod koji će postati svjetlo drugim narodima. I ako su čuda bila potrebna da se to dogodi, za Njega je imalo smisla učiniti ih.

A što je sa faraonovom kćeri? Zašto bi njoj trebalo čudo? Zašto bi Mojsije trebao podići planinu? Nije li mač dovoljno dobar? Kako bi faraon mogao vladati da je bio samo pola metra visok? Zvuči besmisleno da bi B-g igrao takve igrice. Čuda dolaze onda kada su apsolutno potrebna. No ako čitamo medrašim, izgleda kao da se čuda događaju svakih 5 minuta, bez obzira na to jesu li potrebna ili ne. Igra li se B-g? Ako da, i ako čini čuda bez velikih razloga, zašto ih nismo vidjeli? Zašto se moja ruka ne produži za 10 metara kada to poželim?

Medrašimi su alegorije. Oni u sebi sadrže prekrasne poruke o životu, vrijednostima i ljudskoj prirodi. Rabini su imali iznimno duboku mudrost i znali su da je najbolji način da toj mudrosti pouče druge, upravo kroz priče. Njihova namjera nikad nije bila da mi te priče doslovno shvatimo, već su jednostavno htjeli da naučimo lekciju i da kroz nju rastemo.

Tako, kad sljedeći puta čujete bajku koju rabini pričaju, ne uzimajte to k srcu; jednostavno pokušajte čuti dublju poruku i vidjeti da li ona rezonira u vama. Ja sam otkrio da kada činim tako, uvijek nalazim duboku mudrost.

Šabat šalom

Rabbi Shlomo Riskin: