Biseri hasidske mudrosti

ubav prema bližnjem

Istaknuti članovi jedne hasidske zajednice odlučiše jednom zabraniti siromašnim strancima ulazak u grad; tvrdili su da je sve veći broj pridošlica postao veliko opterećenje za proračun. Kako bi dobili potrebnu podršku, odlučili su organizirati sastanak na koji su pozvali i rebea.

Pretpostavljajući da je sastanak važan, on je ostavio svoje knjige i učenike, te se odazvao pozivu. Međutim, kad je shvatio pravi razlog sastanka, obrati se on predsjedavajućem: itaju me kako je moguće ispuniti micvu ‘Ljubi bližnjega svoga’, kada se isti taj ‘bližnji’ ne ponaša lijepo prema tebi. Moguće je to objasniti pomoću jednostavne logike. Svaka je pojedinačna duša samo dio duše prvog čovjeka, Adama. Svi su ljudi jedna duša i sve su duše jedno tijelo.

"Žao mi je što sam ostavio svoje učenike da bih došao na vaš sastanak.

Nisam li vas zamolio da me ne ometate u učenju, ako rješenje problema možete sami pronaći u knjigama."

Dogodi se ponekad da čovjek nesmotreno udari sam sebe svojom rukom. Nitko neće posegnuti za štapom da kazni ruku koja ga je udarila. Nitko nije toliko lud, jer kad bi na nanesenu bol odgovorio istom mjerom, trpio bi dvostruko. Bolje je da čovjek shvati kako sve dolazi iz jednog Izvora, koji šalje mnoštvo glasnika. Ispravan čovjek se ne ljuti na glasnike i nikada ih ne mrzi.

R. Šmelke iz Nikolsburga

■

"Ali običaj koji želimo uvesti, nešto je u potpunosti novo, toga nema u knjigama," pokušao se opravdati predsjedavajući.

"Novo!" zagleda se rebe u njega. "Što je novo u tome? To je jedan od najstarijih običaja u povijesti. Nije li u Sodomi i Gomori bio običaj braniti ulazak strancima?"

I tako je zajednica bila pošteđeni uvođenja "novog običaja". ■ ovjek ne može otjerati tamu šibom.

R. Josef Jichak iz Lubaviča