Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Debata sa učenicima Pilpul ha'Talmidim

"Jošua, ben Nun, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih! Mojsije mu odgovori: "Zar si ljubomoran zbog mene! Oh, kad bi sav narod B-žji imao dar proročanstva!"

Brojevi 11,28 29

ŽIDOVI VOLE raspravljati. Dva Židova, tri mišljenja, kaže šala. U tome nema ništa novo. Prauzor toga je Abraham koji se cjenka s B-gom oko broja pravednih ljudi potrebnih da se spasi Sodoma i Gomora od uništenja." I Mojsije se raspravlja s B-gom. Talmud je zapis rabinskih rasprava, često u vezi drugih argumenata. Izučavanje Talmuda u osnovi je neprestana rasprava, a rasprava može biti toliko žestoka da je se opisuje vojnim pojmovima, poput "rat Torom".

To što je tekst Talmuda sačuvao mišljenja koja su pobijedila, jednako kao i manjinska mišljenja u raspravama koje bilježi, govori nam da ga ne trebamo proučavati kao izvor dogme, pa čak niti ubirati konačne ishode rasprava. Umjesto toga, mi koji želimo iz njih učiti, trebali bi ući u samu raspravu i uključiti se u nju.

Ovo je pronicljiv pristup. Više i bolje učimo kad nam nije dan odgovor na pitanje, već do njega trebamo sami doći, promišljajući o tekstu i komentarima na njega. Prisiljeni na raspravu i borbu sa različitim aspektima problema, osobno dolazimo do spoznaje zaključka kojeg onda možemo uzeti kao svoj vlastiti. Mudrost koja pušta tako dubok korijen ima moć da nas transformira.

Riječ pilpul, kojom se naziva ova metoda, potječe od hebrejske riječi pilpel, što znači "papar". Ovdje govorimo o paprenim argumentima, prodornim mišljenjima i riječima koje bude osjetila i um. Talmud nam govori da, kad se suočimo s konačnim sudom nakon smrti, jedno od pitanja koje možemo očekivati da će nam biti postavljeno i za koje ćemo se smatrati odgovornima jest pilpalta b'ehohma Jeste li istražili one detalje mudrosti koji grizu?

Koliko bi oštra trebala biti ta rasprava? U prethodnom poglavlju smo citirali Rabi Hiju bar Abu, koji kaže da se oni koji raspravljaju međusobno spore kao što to čine neprijatelji, "a ipak se ne miču odatle dok ne počnu ponovo voljeti jedan drugoga."

Rasprava počinje oštrom i neumoljivom debatom, ali mora završiti u duhu ljubavi. "U toj fazi", piše Rabi Yisrael Salanter, "svaka osoba poništava svoje vlastito mišljenje kako bi slijedila većinu ili najistaknutijeg učenjaka; ili se svaki drži svog vlastitog mišljenja." Zašto to početno nadmetanje i sučeljavanje, i zašto na kraju tražiti rješenje u raznim oblicima? Zato što je cilj istina. Moramo prevagnuti za račun istine i moramo se predati (ili ne) svjetlu istine koja proizlazi iz ovog procesa.

Naravno, nije svaka rasprava posvećena istini. Ponekad se ljudi raspravljaju samo da bi pobijedili u raspravi ili proslavili ego ili zatražili neku nagradu, istina im je beznačajna. Mnoge su kriminalce oslobodili ne zato što nisu počinili zločin, već zato što je njihov branitelj tako učinkovito vodio raspravu. U političkoj raspravi, podrivanje druge strane vjerojatno će imati puno veći prioritet od istine, što možda nitko nije uračunao u svoje kalkulacije.

Židovska tradicija pravi razliku između rasprava koji su posvećene istini i onih koji nisu. Kaže se da je altruistička rasprava u potrazi za istinom "radi neba". Takva vrsta rasprave daje trajne rezultate. Suprotno tome, i koliko god one bile lijepe ili djelotvorne, rasprave koji nisu radi nebesa ne otkrivaju niti jednu istinu koja je predodređena da traje.

Rabi Salanter zaključuje, pristupiti istini znači otkriti ono što se slaže s B-žanskom Voljom. Propust da se uskladi s istinom dovodi do misli i postupaka koji idu protiv B-žanske volje, sa strašnim rezultatima. Istina koja odražava B-žansku volju trebala se pojaviti ne sa samog neba, već iz vrlo ljudskog procesa skupne rasprave, vođene sa strašću i disciplinom.

Postoje poznati primjeri gdje ljudi B-ga uključuju u raspravu, i ti slučajevi stvaraju obrazac za našu vlastitu potrebu da raspravljamo kako bismo razabrali B-žansku volju. Kada B-g čuje koliko je bio grešan narod Sodome i Gomore, B-g otkriva Abrahamu da će oba grada i svi njihovi stanovnici biti uništeni (Postanak 18,16-33). Abraham tada protu- slovi B-gu da "ne uništi nevine zajedno s krivcima" i krene pregovarati. Hoćeš li poštedjeti grad ako se tamo nađe pedeset nedužnih ljudi, Abraham navodi: Što ako ih nađeš četrdeset i pet? I tako sve dok se B-g ne složi da će, ako se u gradovima nađe deset nedužnih ljudi, odluka o njihovom uništenju biti opozvana.

B-g se također uključio u raspravu s Mojsijem. Dok se Mojsije nalazi na gori Sinaj kako bi primio Toru, a narod dolje podiže zlatno tele, B-g prijeti da će uništiti narod i početi iznova s Mojsijem. B-g je Mojsiju rekao: "Vidio sam narod kako su tvrdovrati. Sada me pusti da se gnjev moj rasplamsa na njih i da ih mogu proždrijeti, a od tebe ću napraviti velik narod" (Izlazak 32,9 14). Mojsije tada iznosi argumente protiv ovog plana, ističući da će, ako B-g krene i uništi narod, Egipćani zaključiti da je B-g izveo narod iz Egipta samo da bi ih pobio u pustinji. On podsjeća B-ga na obećanja koja je B-g dao Abrahamu, Izaku i Jakovu. I B-g je čuo argumente i prekinuo plan da uništi narod.

Job je još jedan biblijski lik koji svoju sudbinu ne prihvaća sjedeći. Od Joba učimo o neustrašivosti koja je potrebna da se istupi i raspravlja: "Možda me B-g i ubije, možda nema nade za mene, ali ću braniti svoj slučaj pred B-gom" (Job 13, 15).

Ovi, a i drugi primjeri govore nam da ne samo da je prihvatljivo raspravljati se s B-gom, već da postoje trenuci kad su te rasprave bitne da bi se utvrdilo samu B-žansku volju. Stvari se odvijaju onako kako se odvijaju, jer je netko hrabro istupio da debatira. Tora Abrahama opisuje kao potpuno pravednog, ali o Noahu kaže samo da je bio "pravedan u svojoj generaciji." Abraham je ocijenjen pravednijim, jer kada je B-g zaprijetio uništenjem on je ušao u raspravu, dok Noah nije podigao glas i samo se primio posla izgradnje korablje.

Ako je rasprava način na koji rješavamo stvari s B-gom, koliko tek vitalniju ulogu rasprava mora imati u rješavanju stvari unutar pogrešivih i kolebljivih odnosa koje imamo s drugim ljudima?

Ostaje jedno pitanje. Zašto je toliko važno raspravljati s učenicima, više nego li s vršnjacima ili supružnikom ili čak sa svojim učiteljem? Isticanje iste stvari pojavljuje se u jednoj tvrdnji Talmuda: "Mnogo sam naučio od svojih učitelja, još više od svojih vršnjaka, ali ponajviše od svojih učenika." Kakva posebna korist po osobnu transformaciju dolazi od rasprave s učenicima:

Maharal iz Praga (Rabbi Yehudah Loew, 1525. - 1609.) ističe da onaj tko dostigne visoku razinu mudrosti može biti onemogućen da postavlja jednostavna pitanja koja su temelj za istinsku jasnoću i daljnji rast. To se nikada ne događa pri interakciji s gladnim i radoznalim učenikom. On navodi učenje Rav Nahmana Jichaka u Talmudu, koji je postavio pitanje: "Zašto se riječi Tore uspoređuju s drvetom?" I dao je odgovor: "Ovo je stoga da vas poduči da baš kao što maleni komad drva zapali neki veći, tako je i sa učenjacima: mlađi izoštravaju um starijih."

Ilustraciju ove poante nalazimo u tragičnoj priči o Rabi Johananu, koji je bio učitelj Reš Lakiša: "Učitelj je toliko cijenio rasprave koje je imao sa svojim učenikom da kada je Reš Lakiš umro, Rabi Johanan je bio neutješan. Rabini su poslali Elazara ben Pedasa da ga utješi jer, rekoše, "njegova je učenost briljantna." Svaki puta kada bi Rabi Johanan iznio argument, Elazar ben Pedas bi to potkrijepio dokazom, sve dok R. Johanan na kraju nije izrazio ogorčenje. "S Reš Lakišom, kad god bih nešto rekao, on bi predstavio dvadeset i četiri problema, a ja bih mu dao dvadeset i četiri rješenja, i kao rezultat toga predmet bi se razjasnio. Kakve koristi ima od tvog neprestanog podržavanja onoga što kažem? Zar već ne znam da sam dobro rekao?" I R. Johanan je rastrgao odjeću te plakao za svojim pokojnim učenikom sve dok ga zdrav razum nije napustio.

Učenjak iz kasnog šesnaestog stoljeća poznat kao Maharsha toliku je vrijednost pridavao i uzimao raspravi sa svojim učenicima da kada odemo potražiti njegov komentar na određenu stranicu Talmuda, ustanovimo da nije imao ništa za reći na tu temu. Zašto? Jer dok je proučavao tu stranicu, nalazio se daleko, na tržnici u Lublinu; pa njegove ideje nisu bile pročišćene kroz raspravu s njegovim učenicima.

PRAKSA

Vaša je praksa za ovo razdoblje da potražite priliku da nekoga pokušate podučiti onome što ste naučili i učinite to na "papren" način. Papreno ne znači nepristojno ili zlobno ili agresivno. To znači oštro i jetko. Kada podučavate tu lekciju, potaknite oštra pitanja.

Promatrajte što se događa. Vrlo je vjerojatno da ćete otkriti da vam sam materijal u glavi nije bio toliko jasan kao što ste mislili. Vjerojatno ćete također otkriti da ste i sami naučili nešto drugo ili da ste pročistili ideju. Zbog pitanja koja ste potakli, vaš "učenik" neće biti jedini koji će imati koristi od rasprave koju ste pokrenuli.

MJESEČNI ZOHAR: MJESEC ŠEVAT

Ševat je jedanaesti mjesec astrološke godine, a njegov je znak Vodenjak.

Kabalisti nas uče da svaki mjesec kontrolira duhovna frekvencija koju predstavlja jedna od permutacija

B-žjeg imena, Tetragrama - ד"עדמ

Prema Zoharu svaka je permutacija kodirana u početnim slovima određenog biblijskog retka. Permutacija za ševat je ד"עמד (he jod vav he) i to je kodirano u u početnim slovima retka - אעד״דמדע״ענהמ מ״ה ד " " (..."ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posvećeno ..." - Lev 27,33), što upućuje na snagu ševata da napravi preobrazbe i donese promjene u naš život.

"Bnei Yissaskhar", kabalist iz 19. stoljeća, tvrdi da je Vodenjak simbol Izraela. Tora nam govori da ime praoca Jakova potječe od riječi akev בק (peta) s obzirom na to da se kod rođenja držao bratu za petu pokušavajući izići prvi. Peta je najgrublji i najniži dio ljudskog tijela i ona nas povezuje sa zemljom. Tora nam također govori da nakon što se Jakov cijele noći borio s anđelom, anđeo je bio primoran da ga blagoslovi, kako bi se oslobodio, pa je Jakovu promijenio ime u Izrael לאהשמ, što je kombinacija riječi מל שאה (moja glava). Znači da je peta bila uzdignuta da postane glava, a to ukazuje na sposobnost Vodenjaka da prođe preko granica i prevlada ograničenja i granice. Ljudi rođeni u znaku Vode- njaka nemaju tolerancije prema stvarima koje sve ostale ljude povezuju sa zemljom - prema navikama, tradicijama, obvezama, itd. Oni granice moraju zamjeniti slobodom.

Zašto baš u ševatu?

"Bnei Yissaskhar" objašnjava da je glavna aktivnost vrča (Vodenjak je na hebrejskom dli – vrč) da pumpa i izvlači vodu. To je njegova ulogapovući s jednog mjesta na drugo, i u mjesecu ševatu nam omogućuje da obilje i blaženstvo iz gornjih svjetova donesemo u svoj život.

To je ujedno i razlog zašto je ovaj vrč simbol roga izobilja u mnogim astrološkim tradicijama.

Prema kabali svako godišnje doba predstavlja jedno od slova u B-žjem imenu, Tetragramu - ד"עדמ. Proljeće predstavlja slovo מ (jod) i tako dalje sve do zime koju predstavlja slovo ד (he). Ono simbolizira naš svijet,

"posudu" koja prima i akumulira duhovno bogatstvo iz gornjih svjetova. Svi zimski (astrološki) znakovi imaju biti "posude" – želja i potreba da primaju i budu ispunjeni.

U svakom godišnjem dobu tri astrološka znaka stvaraju poravnanje triju energetskih sila – koje se u kabali nazivaju desna, lijeva i centralna kolona (odnosno: plus, minus i neutralno). Vodenjak je drugi zimski znak (lijeva kolona, minus), što znači da sadrži vrlo jake sile privlačnosti, izvlačenja i želje za primanjem. Otuda dolazi snažna ambicija Vodenjaka, njihova sklonost da se fokusiraju na ostvarivanje svojih ciljeva, te njihova tvrdoglavost i teškoća da ih se uništi.

Budući da pripadaju elementu zraka kojeg karakterizira veliki intelekt, to također objašnjava veliku želju Vodenjaka za znanjem.

Ovo pretpostavlja dva suprotna aspekta Vodenjaka. S jedne strane, oni su vrlo sebični, individualisti i uvijek zaokupljeni sobom. Oni ne mogu biti suzdržani ili ograničeni. Njihova sloboda je za njih od suštinskog značaja, i ukoliko je potrebno, oni će se boriti i trsiti da razbiju zidove i prepreke koje su drugi postavili oko njih. Također možemo vidjeti kako tijekom posljednjih stoljeća jedan za drugim padaju zidovi ropstva, dok čovječanstvo postiže neslućene razine slobode na području ljudskih prava, tehnologija i

(nastavak