Univerzalna sloboda pod B-gom

"I bi na kraju četiri stotine i trideset godina, upravo na taj dan sva B-žja mnoštva izašla su iz zemlje Egipatske".

U velikoj tragediji povijesti, uspjeh puno previše revolucija protiv tiranije pretvorio se u katastrofu, pri čemu su revolucionari postupali jednako okrutno i bezobzirno kada su došli na vlasti, kao i despoti koje su svrgnuli. Razmislite o Francuskoj "vladavini terora" koja je uslijedila nakon revolucije 1789. godine i politici sustavnog ugnjetavanja koju je Staljin vršio u desetljećima nakon boljševičke revolucije 1917. godine, da navedemo bar dva primjera koji imaju nesretne paralele u novije vrijeme.

S tim kontekstom na umu očekivali bismo da ćemo čitati o osvetoljubivom ponašanju oslobođenih Izraelaca prema egipatskom tlačitelju koji ih je generacijama dehumanizirao i porobljavao. Oni su sigurno imali puno računa za izravnati. Pa ipak, pobuna Izraelskih robova ne skreće s puta, mada bi to bilo sasvim razumljivo, na ovako uskogrudan način.

Umjesto toga, od B-ga organizirana Izraelska revolucija zapravo ima nedvosmislenu, univerzalnu poruku koja odbacuje egipatski pogled na svijet: Svako je ljudsko biće B-žje dijete rođeno s neotuđivim pravom na slobodu.

Taj nov i napredan princip za čovječanstvo odjekuje do današnjih dana. Nažalost, budući da ugnjetavanja i pobune i dalje traju na ovom svijetu, vidimo da pouka još nije svugdje uhvatila korijena, pa je neophodno da učimo iz Egzodusa, te suštinske moralne revolucije protiv ugnjetavanja jednih ljudi od strane drugih ljudi.

Niz događaja koji je omogućio Izraelcima da napokon pobjegnu iz Egipta bile su, naravno, deset pošasti. Redoslijed i sadržaj pošasti nije slučajnost; u njihovoj strukturi sadržana je ključna lekcija o Izlasku za sve buduće generacije. Sasvim prikladno, Hagada za Pesah nam otključava ovu poruku, kada Rabi Juda razdjeljuje ove pošasti u tri kategorije, koje se sastoje od, redom, tri, tri i četiri pošasti.

Na temelju ovog učenja, Rabi Judah Loew (iz Praga u 16. stoljeću, poznatiji kao "Maharal") i Rabi Samson Raphael Hirsch (iz Njemačke 19. stoljeća) nude dubok uvid u pošasti, navodeći proročanstvo iz "Saveza među polutkama", u kojem B-g obavještava Abrahama "tvoji će potomci biti stranci u zemlji koja nije njihova; bit će porobljeni; i bit će tlačeni", nakon čega će naslijediti Obećanu zemlju Izrael.

Ovo proročanstvo jasno predstavlja tri karakteristike koje svaki progonitelj vrši prema svojoj žrtvi: otuđivanje, porobljavanje i tlačenje. Izraelci su u Egiptu prvo bili zakonski proglašeni tuđincima ili strancima u stranoj državi kojoj nisu pripadali; bili su porobljeni i prisiljeni graditi spremišta u Pitomu i Ramsesu; i bili su nemilosrdno tlačeni masovnim ubojstvima njihove muške novorođenčadi te teškim i iscrpljujućim fizičkim radom u nehumanim radnim uvjetima.

Maharal i Rabi Hirsch domišljato sugeriraju da je B-g Egipćane pošastima kaznio 'mjerom za mjeru'.

Prva pošast u svakoj od ove tri kategorije - krv (prva od 10), divlje životinje (4.) i tuča (7.) - bi natjerala Egipćane da se osjećaju kao tuđinci u Egiptu, kojeg je preuzela neka čudna sila, potpuno strana njihovom iskustvu: njihov dobro poznati životodavni Nil pretvorio se u krv, divlje životinje neobuzdano su divljale i očito kontrolirale ljudsko kretanje, a tuča je, potpuno nekarakteristično, padala na - i terorizirala - bespomoćno egipatsko stanovništvo.

Druga pošast u svakoj od kategorija - žabe (2.), oboljenje životinja (5.) i skakavci (8.) - učinila bi da se

Egipćani osjećaju porobljeni, lišeni vlasništva nad bilo kojom imovinom, što je glavna karakteristika roba. Žabe su preuzele njihove domove, bolesti životinja uništile su stoku, a skakavci su u potpunosti požderali njihove poljoprivredne usjeve.

I treća pošast svake od kategorija – insekti (3.), čirevi (6.) i tama (9.)pogodila je svakog Egipćana teškom osobnom neugodom, onemogućujući im da dalje žive, rade i druže se na bilo koji ljudima podnošljiv način. Egipćani su postali predmet istog onog otuđenja, porobljavanju i tlačenja kojima su podvrgnuli Izraelce!

Međutim, najvažnija poanta u svemu ovome je da nisu Izraelci Egipćanima vratili milo za drago, već Svemogući, koji svijet uči pouci o nužnosti univerzalne slobode pod B-gom čitavog čovječanstva.

Stoga se Izraelci nemaju pravo osjećati kao nepobjedivi osvajači nakon što su uspješno izašli; možda se jedino mogu osjećati zahvalni B-gu koji ih je izbavio, pred Kojim je svaki čovjek stvorenje, a ne stvoritelj, sluga, a ne gospodar. B-g kao stvaratelj i roditelj u konačnici omogućava čovječanstvu da budu stvorenja i braća, i u takvom svijetu nijedan čovjek nema pravo porobiti drugog čovjeka.

B-g nas je oslobodio faraonovog porobljavanja kako bismo mogli služiti B-gu, jedinom i konačnom Izbavitelju. Stoga B-g uči nas i svijet da moramo "voljeti stranca, jer ste bili stranci u zemlji Egipatskoj", i dao nam je šabat ("sjećanje na Izlazak iz Egipta") dan na koji i naši sluge koji nisu Židovi također se "mogu odmarati poput vas" - jer svi moraju biti slobodni pod B-gom. To je konačna poruka i nasljeđe velike izraelske revolucije u Egiptu.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Jedna od najpogrešnije shvaćenih i potencijalno štetnih emocija je strah od B-ga. Poput svega ostalog na svijetu ni strah nije tek neki jadan osjećaj, već B-žje djelo. Početna riječ Stvaranja, BeReiŠIT (na početku) (Postanak 1,1) kratica je od IaREi BoŠeT (strah-poniznost). Svrha stvaranja je, kaže Zohar, da čovjek treba biti ponizan i cijeniti B-žju neusporedivu veličinu putem straha.

Ali mnogi ljudi, kada misle o strahu od B-ga, zamišljaju sliku anđela tame koji ih mlate na mrtvo ime zbog nekih njihovih loših djela. Ta ideja je jednostavno pogrešna. Istina, postoji kazna pripremljena za naše nedjela; ali sama kazna je proces čišćenja za dušu i neophodna je za naš vječni život. Strah je podsjetnik da nas je B-g stvorio za određenu svrhu - to je poziv na buđenje da ostanemo usredotočeni na zadatak kojim se trenutno bavimo kako bismo postali veličanstveni.

Nedavno sam pročitao priču o tome kako je jedan popularni rabin postao breslover. On opisuje kako je odrastao u kući velikog cadika i kako je oduvijek želio napredovati i rasti, ali mu je rast bio ometen osobnim nedostacima. Njegova žeđ za duhovnim obrazovanjem, i dostignućem bila je toliko velika da je u jednom trenutku razmišljao o samoubojstvu. Srećom, naišao je na pismo koje je Reb Noson napisao svome sinu, Reb Yitzchoku:

Ne obraćaj pažnju na bilo kakve osjećaje obeshrabrenja, i ne slušaj kritike Zlog i Sitra ahra (Druge strane - negativnog duhovnog sustava) koji te ukoravaju samo zato da bi te obeshrabrili i udaljili od tog malo dobra za koje se pokušavaš držati. ... Čovjek mora slušati kritike i prijekore samo ako ga to približava, ne ako ga udaljava. Često sam ti govorio o namjeri literature musara koja tako oštro kori i obezvređuje čitatelja. Ona ne pokušava udaljiti čovjeka od B-ga, već ga nastoji privući bliže.

Svaka misao, riječ i djelo čovjeka imaju dva aspekta, i mogu biti eliksir života ili smrtonosni otrov.... Moraš biti vrlo oprezan jer vrlo često [Zli] uzima riječi živoga B-ga i okreće ih naopako i zapravo nastoji njima odgurnuti i obeshrabriti čovjeka, ne daj B-že.

To se također može vidjeti u našoj paraši. Sva čuda i čudesa koja je B-g učinio u Egiptu trebala su pokazati svijetu da On vlada. Faraon je, međutim, odbio priznati B-ga. B-g je odgovorio rekavši: "Ali što se tiče tebe i tvojih slugu, ja znam da se ti još ne bojiš B-ga" (Izlazak 9,30). Kad je Faraon napokon dopustio židovskom narodu da ode, on ih je proganjao sve do Mora trstikovog, gdje ga je B-g poslao u preranu smrt.

Židovski je narod svjedočio tim istim veličanstvenim čudima, ali je imao sasvim drugačiju reakciju: "Izrael je vidio ogromnu moć kojom je B-g vladao nad Egiptom, i narod se poboja B-ga" (isto, 14,31).

Rebe Nahman podučava da je cijeli svijet vrlo uzak most - ali glavna je stvar da se uopće ne bojimo. Svatko od nas u životu iskusi stravu, užas i često živimo s mnogo straha i tjeskobe. Mi imamo mogućnost da te negativne osjećaje prenesemo u područje vjere i priznavanja B-žje suverenosti. Kada živimo stalno svjesni da B-g vlada svime i da je sve što On čini najbolje za nas, u mogućnosti smo da svoje strahove uzdignemo, pretvarajući ih u pozitivan, stvaran život ispunjen svrhom i smislom. Amen. .

■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis: