Prve i druge luhot

Zašto razbiti ploče sa zapovijedima?

"Dok se približavao taboru i vidio zlatno tele i ples, Moše se razljutio. Bacio je ploče koje su bile u njegovim rukama i razbio ih ispod planine." (Šemot 32,19)

Zašto je Moše morao razbiti luhot? Mogao ih je spremiti za kasnije, za vrijeme kada bi ih židovski narod bio dostojan. Tora ne bilježi da je B-g kritizirao Mošea zbog razbijanja svetih ploča. Prema Talmudu, B-g je čak i pohvalio Mošea za taj čin: "Jašar kohaha što si ih razbio" (Šabat 87a). Zašto su one morale biti razbijene?

Ovo pitanje dobiva na snazi kada shvatimo iznimnost ovih jedinstvenih ploča. One su bile "djelo B-žjih ruku, a pismo je bilo B-žje pismo, uklesano u ploče" (Šemot 32,16).

Druge ploče nisu posjedovale tu iznimnu razinu svetosti. Kada je B-g želio da druge ploče budu izrađene, On je zapovijedio Mošeu: "Iskleši sebi dvije ploče" (Šemot 34,1), naglašavajući da će te ploče biti djelo ljudskih ruku. Nadalje, za razliku od prvih ploča u koje je tekst bio uklesan, B-g kaže, "Ja ću napisati riječi na ploče". Slova su na drugim pločama bila pisana, a ne uklesana –poput tinte na papiru. Zašto su druge ploče napravljene drugačije od prvih?

Ponad ljudskog morala

Dvije vrste ploča odgovaraju dvama različitim putevima služenja B-gu.

Prvi je put kada mi koristimo svoje prirodne kapacitete kako bismo živjeli moralan život. Činimo dobra djela iz prirodnog osjećaja za pravdu i moral.

Međutim, B-g je zamislio da židovski narod dosegne mnogo višu razinu, višu od one koja se može dosegnuti prirodno, višu od etike koju nam diktira naš intelekt. Nije dovoljno, primjerice, pomoći onome tko je u potrebi samo zbog suosjećanja koje prirodno osjećamo. To je hvalevrijedno. Ali viša razina je pomoći onome tko je u potrebi jer taj čin ispunjava volju Hašema

Sva etička postignuća koja su produkt ljudske prirode slična su plamičku svijeće na jakom popodnevnom suncu, u usporedbi sa božanskim svjetlom koje možemo postići kroz ista ta djela. Uzvišeniji put je kad je Tora svjetlo koje osvjetljava nečiju dušu. Mi ne slijedimo Toru zato što se njena učenja podudaraju s našim osjećajem za moral, već stoga što se naša duša želi potpuno identificirati sa Torom, jer to je volja Hašema

Mudraci su na tu razinu ukazali u Hagadi za Pesah: "Da nas je B-g doveo do Sinaja, a nije nam dao Toru, to bi nam bilo dovoljno (da Ga slavimo)." Što je bilo toliko divno u tome da budemo blizu Sinaja?

Dok je židovski narod stajao kod Sinaja, spreman da prihvati Toru, B-g je u njihova srca stavio spremnost da vrše Njegovu volju. Ta je priprema bila slična prirodnoj sklonosti moralnih pojedinaca da čine djela dobrote.

To objašnjenje rasvjetljava težak stih iz Izreka: "Dobrotvornost će uzvisiti narod, no dobrota naroda je grijeh" (Mišlej 14,34). Prema Talmudu (Šabat 146a), "Dobrotvornost će podići narod" – odnosi se na židovski narod, dok se "dobrota naroda je grijeh" – odnosi na druge narode. Što je to toliko loše u dobroti drugih naroda?

Činiti dobra i milostiva djela iz prirodnog suosjećanja svakako je ispravno za druge narode. Međutim, za židovski narod, takva motivacija smatra se grijehom – ona promašuje svrhu. Židovskom narodu namijenjen je uzvišeniji put.

Ispod planine

Nakon primanja Tore i prije grijeha sa zlatnim teletom, židovski narod bio je poput anđeoskih bića (Ps 82,6, Šemot Raba 32,1). Oni su osjećali volju Hašema s takvom jasnoćom da njihova želja za činjenjem dobra nije bila utemeljena na etičkim crtama karaktera, nego na B-žjem svjetlu i Njegovoj volji koju su u tim djelima pronalazili. Njihove su se duše potpuno identificirale sa svjetlom Tore.

U to vrijeme, oni su zaslužili prve ploče Saveza. Te su ploče bile B-žje djelo, baš kao što su se njihovi unutarnji poticaji podudarali sa B-žjom voljom. Riječi su bile uklesane u ploče, a ne napisane. Tako su i njihove duše bile ujedinjene sa B-žjom voljom.

Njihovo je stanje bilo toliko uzvišeno, njihova je svetost bila toliko velika da su gotovo došli do razine iznad grijeha, poput prirodnih objekata koji ne mogu promijeniti svoje puteve. To je ono što Talmud misli kada kaže da je židovski narod stajao doslovno "ispod planine" (Šemot 19,17), tj. da ih je B-g primorao na to da prihvate Toru dok je držao planinu iznad njihovih glava. Ta metafora ukazuje na stanje u kojem je njihova unutarnja povezanost sa Torom bila toliko jaka da im je nedostajala njihova slobodna volja kojom bi prihvatili Toru.

No za Erev Rav, ljude raznih naroda koji su napustili Egipat zajedno sa Izraelcima, ta je uzvišena služba bila nedohvatljiva. Oni su smatrali da je dovoljno dosegnuti normalnu razinu etičkog savršenstva, utemeljenu na ljudskim emocijama i intelektu. Stoga je Erev Rav zatražio fizičku objavu B-ga. Oni su željeli službu B-gu utemeljenu na onome što čovjek može osjetiti i iskusiti, na prirodnim osjećajima dobrote i suosjećanja.

Nažalost, Erev Rav uspio je uvjeriti Izraelce da odbace svoju uzvišenu razinu. Još gore, dok su se oslanjali na svoj prirodni osjećaj za moral, izgubili su čak i tu razinu zbog nediscipliniranih želja. Došli su do stanja potpune moralne zbrke –"Moše je vidio da se narod razuzdao" (Šemot 32,25) – te su počinili najozbiljnije prekršaje: idolopoklonstvo, incest i ubojstvo.

Nakon što je židovski narod napustio svoje uzvišeno stanje, oni su zatražili novi put božanskoj službi.

No, sve dok je postojao Savez uklesan u prve ploče, drugi savez nije se mogao sklopiti. Moše je shvatio da se narod do isteka svojih dana neće moći vratiti u to uzvišeno stanje. Prve ploče trebale su biti razbijene kako bi mogao biti sklopljen novi savez.

Zanimljivo, Tora spominje da je Moše razbio ploče "ispod planine". Prve luhot pripadale su tom jedinstvenom stanju "ispod planine", kada je B-žja volja bila toliko duboko u njihovim dušama da su imali vrlo malo izbora prilikom prihvaćanja Tore.

Pola šekela

Savez drugih ploča simbolizira niži put služenja B-gu, onaj koji je bliži našim prirodnim osjećajima. Zato su druge ploče bile kombinacija ljudskih i nebeskih aspekata. Kamene ploče bile su isklesane Mošeovom rukom, ali ispisane božanskim pismom.

B-g nam je svejedno želio dati barem jedan dio one uzvišenije službe prvih ploča. Iz tog razloga, imamo micvu da doniramo pola šekela u Hram, što povezuje svakog Židova sa svetom hramskom službom. Tora naglašava da donacija mora doći od šekel hakodeša, iz najviših motiva, samo za B-žju svrhu – "kao žrtva B-gu" (Šemot 30,13). Tora daje uvod ovoj micvi riječima, "Kada budete podizali glave Izraelaca." Time indicira da će ova micva uzdići židovski narod na njihovu originalnu razinu svetosti, onu koje su bili dio u vrijeme dok su bili utaboreni kraj Sinaja.