Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ograničavanje rada ili poslovanja

Mijut sehora

Raniji su naraštaji izučavanje Tore činili svojom glavnom brigom, a svoju životnu egzistenciju sekundarnom i u obojemu su uspijevali. Kasniji su naraštaji svoje uzdržavanje učinili svojom glavnom brigom, a izučavanje Tore sekundarnom i ni u jednom nisu uspjeli

Berahot 35B

POSTIĆI pravu ravnotežu između posla i drugih aktivnosti neprestani je izazov. Polovica populacije izgleda preopterećena nemogućim radnim opterećenjem, dok je druga polovica nezaposlena ili radi na poslovima ispod nivoa svog obrazovanja, iskustva ili potreba. Gdje leži ideal kojemu trebamo težiti?

Iako mnogi govore kako ne vole raditi, uključivanje u profesionalni život može biti vrlo poticajno, čak izazvati i ovisnost. Posao i sve što on povlači za sobom može postati opsesivna preokupacija. Ima poslova čiji su zahtjevi tako ekstremni da je radni tjedan od 60 ili više sati norma.

Pohlepa može biti očigledan motivator, no ona svakako nije jedini faktor koji može navesti osobu da postane previše zaokupljena svojim aktivnostima vezanim uz životnu egzistenciju. Nesigurnost ili strah mogu potaknuti isto takvo ponašanje. Rad nam također može dati osjećaj produktivnosti i ispunjenosti dok koristimo stvaralačke potencijale koji rezoniraju duboko u suštini našeg bića. Mi možemo crpsti svoj identitet i svoj osjećaj vrijednosti iz posla koji radimo.

Bogatstvo, moć, ugled i čast, pa čak i zadovoljstvo ostvarenim, mogu odigrati ulogu u privlačenju osobe u način života koji je fokusiran na posao, u kojem nema puno vremena ili energije ili čak zanimanja za išta drugo osim posla.

Uputa koju ovdje dobivamo je da postavimo granice za količinu vremena i energije koje ulažemo u zarađivanje za život i to pravilo je pobliže rastumačeno u učenju iz Izreka otaca (Pirke Avot) 4,9 gdje Rabi Meir kaže: "Svedi na najmanju mjeru svoje poslovne aktivnosti i zaokupi se Torom." Iz ovoga učimo zašto trebamo srezati svoja svjetovna nastojanja – ne zato da bismo mogli više vremena provesti pijuckajući koktele pored golf terena, već da si oslobodimo vrijeme za duhovno obrazovanje i rast. Kada dopustimo poslu da nam preuzme život, gotovo je nemoguće ići za duhovnim ciljevima koji jesu istinska svrha našeg života.

Chafetz Chaim nam ponovo može poslužiti kao uzor. Njegova obitelj se uzdržavala od dućana koji je uglavnom vodila njegova supruga. Dućan je postao vrlo uspješan, pa je rabin skratio radno vrijeme na pola dana. Toliko je bilo dovoljno.

Chafetz Chaim je uzdržavao svoju obitelj trgovinom držeći se jednog drugog stiha iz Pirke Avot, 4,7, gdje nam se daje još jedna važna nit da je utkamo u svoje razmišljanje. Rabi Cadok je podučavao: "Nemoj učiniti Toru svojom lopatom kojom kopaš," čime je mislio na zarađivanje za život. Čak i ako naši duhovni životi trebaju biti naš prioritet, od nas se ipak očekuje da radimo na svjetovan način da bismo stekli svoj prihod. Tako su svi talmudski rabini imali svoje poslove. Hilel je bio drvosječa, a Šamaj zidar. Aba Hilkija je radio na polju, Rabi Johanan ben Zakai je bio poduzetnik, a Aba Šaul je kopao grobne rake. Neki od velikih učenjaka bili su perači rublja, prodavači pamuka, štavitelji kože, kovači, krojači, vinogradari, zemljoradnici i proizvođači alkoholnih pića. Šmuel (poput Rambama generacijama kasnije) je bio liječnik. Jedan klasični talmudski izvor to ovako sumira: "Čovjek treba voljeti raditi, a ne mrziti rad; jer kao što je Tora dana sa zavjetom, tako je i posao dan sa zavjetom." No moramo ograničiti vrijeme koje provodimo u radu, tako da on ne istisne sve druge važne aktivnosti iz našeg života.

Tradicija nas upućuje da se bavimo profesijom ili djelatnošću da zaradimo novac za sebe, ali koliko svog vremena treba posvetiti poslovnim aktivnostima? U Talmudu su neke rabine hvalili jer su "posvetili jednu trećinu svog dana Tori, jednu trećinu molitvi i jednu trećinu radu. Drugi kažu da su se naporno bavili Torom zimi, a svojim poslom ljeti."

Pravi izazov koji ova metoda duhovne preobrazbe stavlja pred nas je da nastojimo pronaći ravnotežu u svom životu, što znači da moramo prakticirati umjerenost. Temeljni zahtjev nije ništa drugo nego da budemo gospodari svojih želja i osjećaja. Svijet poslovanja i novca, prihoda i računa, krcat je vrlo snažnom energijom zato što on potiče pohlepu, uključuje naš ego i igra se našim strahovanjem za opstanak. Vrlo je lako uvidjeti kako bivamo navedeni da radimo previše, čak i kada tražimo posao, a zanemarimo višu svrhu naših života.

Ovdje treba primijeniti opći princip Židovske duhovne prakse. A to je pravilo da iskažemo suzdržanost u stvarima u kojima ne samo da uživamo, već smo ih skloni uživati do krajnosti. To je bio doprinos našem razumijevanju svetosti koji je donio

Ramban (poznat i kao Nahmanides, 1194-1270.). On je rekao da svetost ne može biti samo stvar držanja po strani od utjecaja koji je mogu iskvariti jer je sasvim moguće upustiti se u dozvoljene stvari na načine koji svakako nisu sveti, poput čovjeka koji pije košer vino sve dok ga ono ne ošamuti, ili jesti košer hranu poput proždrljivca. On to naziva "biti lupež s dopuštenjem Tore" i njegovo je učenje bilo da se oni koji tragaju za duhovnim svakako moraju držati podalje od iskvarenosti, a onda otići dalje od toga pokazivanjem suzdržanosti u vezi dozvoljenih stvari.

Posao može biti nužnost, pa čak i zavjetna krepost, ali ako su naši dani toliko zaokupljeni njime da nemamo ni vremena ni energije da se bavimo stvarima koje su najviši prioriteti naše duše, tada moramo poduzeti korake da ograničimo koliko radimo.

U Pirke Avot 2,5 savjetovano nam je: "Nemoj reći 'kada ću biti slobodan onda ću učiti,' jer vjerojatno nikada nećeš biti slobodan." Rambam citira ovo učenje koje nas upozorava i objašnjava da ima nešto suštinski problematično u nazoru koji kaže:

"Kad budem imao dovoljno novaca, učit ću" ili "Kada prikupim dovoljno imovine koju želim, onda ću biti spreman posvetiti se svom duhovnom životu." Problem ovdje su prioriteti! Koji su vaši prioriteti? Upravo sada.

Mnogi izvori pjevaju istu pjesmu, na sav glas: Napravi poštenu procjenu onoga što ti je uistinu potrebno i radi svoj posao da postigneš tu razinu, ali ne više od toga. Tada ćeš biti slobodan da ostvariš ono što želiš. Rabini nas upozoravaju da ako se previše upustimo u svoje svjetovne poslove, oni će nas udaljiti od duhovnih. Komentirajući redak u Tori. "Nije s one strane mora" (Pnz 30,13), oni jasno kažu: "Tora ne boravi kod onih koji idu preko mora zbog posla" (Eruvin 55a). Ključna točka na koju ciljaju je konkretno izrečena u Pirke Avot (2,6): "Onaj koji se prekomjerno bavi poslom ne može postati mudar."

PRAKSA

Na listu papira ili u svom dnevniku napravi popis razloga zbog kojih radiš.

Onda napravi drugi popis najuzvišenijih želja koje imaš za svoj život.

Razmisli o načinima i razmjerima do kojih su tvoji razlozi za rad komplementarni s većim ciljevima koje imaš za svoj život. Uklapaju li se dobro ili uviđaš nepodudarnosti?

Ako se pojavila bilo kakva nepodudarnost odluči da ćeš prilagoditi svoj profesionalni život tako da bude podređen tvojim duhovnim ciljevima time što ćeš ograničiti količinu vremena i energije koje ulažeš u svoj posao i poslovne aktivnosti.