(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Moć govora

pripremamo našu kavana (mentalno stanje): "Ovime spremam svoja usta da odaju hvalu i slavu mom Stvoritelju." S ovim kratkim očitovanjem mi pripremamo sebe da upotrijebimo naša usta za potpuno drugačiji oblik govora. Pripremamo se da uposlimo uzvišeni govor koji je ukorijenjen u izvoru božanske mudrosti. Stoga što ovo izlaganje dolazi od uzvišenog govora koji je korišten pri stvaranju svemira, naše molitve imaju sposobnost da izvrše utjecaj na svijet i promijene smjer u kojem ide (Olat Re'iyah Vol. I, str. 192).

Ovim uvažavanjem sile svetog govora, možemo razumjeti zašto cara'at pogađa samo Židovski narod. Naš dar uzvišenog govora, na temelju božanskog govora koji nadilazi svemir, može utjecati na svijet na dobro i loše. Kada zloupotrebljavamo tu veliku moć, mi oštećujemo svijet i smatra nas se odgovornima. Bolest cara'at, i proces pročišćavanja samoga sebe od nje, dolazi da popravi to loše. Verbalna komunikacija drugih naroda, međutim, dolazi iz područja fizičkog svemira. Budući da njemu nedostaje moć uzvišenog govora, oni nisu kažnjeni zbog njegove zlouporabe.

Vrijeme pročišćavanja i duša

Od svih vrsta tum'a (ritualne nečistoće) o kojima Tora govori, cara'at, bolest kože slična gubi, najistaknutija je. Pročišćavanje od ovih oblika nečistoće uključuje uranjanje u mikve (ritualnu kupku) ili prirodni izvor. Samo uranjanje, međutim, nije dovoljno; čak i nakon uranjanja, pojedinac ostaje nečist do početka večeri.

"Sunce zađe i tada je on obredno čist. On tada može jesti svete prinose koji su dio koji mu pripada" (Lev 22,7). Čekanje dok dan bude 'čist'

Zanimljivo, Talmud (Berahot 2a) tumači ovaj stih na isforsiran način: "Sunce zalazi i tada je on" - dan"čist" (tj. dovršen). Mudraci su objasnili da dan mora biti potpuno završen prije nego što pojedinac može okusiti dio žrtve.

Zašto ne bismo stih razumjeli doslovno: kada sunce zađe, osoba je ritualno čista? Zašto naglasiti da dan mora biti "čist"?

Prema Maimonidesu u njegovom "Vodiču za zbunjene" (III: 47), različiti oblici tum'a odnose se na različite manjkavosti karaktera, pogrešna uvjerenja i nečista djela. Mudraci su napisali da je cara'at, na primjer, rezultat klevete i oholosti. Logično je, dakle, da će različiti stupnjevi pročišćavanja - uranjanje u prirodne vode ili mikve, čekanje do noći, i prinošenje žrtve – biti povezani sa ispravkom tih grešaka.

Dva aspekta ispravka

Talmud govori o dvije razine čišćenja: pročišćenja dana ("tehar joma"), i pročišćenja pojedinca ("tehar gavra"). Koja je razlika između njih?

Naš bi cilj u životu trebao biti da duhovno rastemo i približimo se svojem Stvoritelju. Kad griješimo, mi odstupamo od našeg sveukupnog cilja. Također smo zloupotrijebili vrijeme koje je moglo biti iskorišteno za duhovni rast. Ispunjen život je život u kojem su svi dani bili iskorišteni za ostvarenje glavnog cilja te osobe. Tora nam govori da je Abraham bio ba bajamim 'poodmaklih dana' (Post 24,1). Njegovi dani i godine bili su puni i potpuni, posve zaokupljeni duhovnim težnjama.

Kad skrenemo od svojih duhovnih težnji, moramo se ozbiljno potruditi u dvije različite stvari kako bismo se vratili na svoj prvobitni put. Ako uzrujam prijatelja, prvo moram ispraviti svoje ponašanje koje drugima nanosi bol. Međutim, samo to ne bi bilo dovoljno za vraćanje prijateljstva u prijašnje stanje. Odnos će ostati na staklenim nogama sve dok ne uložim dodatni napor da obnovim veze prijateljstva i ljubavi.

Prva faza - ispravljanje krivog ponašanja ili manjkave karakterne osobine - paralela je pročišćavajućem djelovanju uranjanja u vodu. Mi se uronimo u mikve, ostavljajući iza sebe negativne osobine i pogrešna djela. Kad uronimo sebe u duhovni ispravak, mi se vraćamo u dimenziju vremena njegove prvobitne čistoće. Taj dan nije bio izgubljen na grijeha (kad se sagriješi i taj grijeh nas pobjedi). Sa zalaskom Sunca mi otpočinjemo novi dan, novi početak. To je prvi stupanj pročišćavanja, koji Mudraci nazivaju tehar joma. Dan je pročišćen; ispravili smo dimenziju vremena.

Ipak, mi nismo u potpunosti povratili svoje prijašnje stanje čistote. Još uvijek je potrebno obnoviti našu bivšu bliskost s B-gom. To se postiže kroz završnu fazu čišćenja: "On tada može jesti svete prinose." S obnovljenom željom da budemo blizu B-gu, mi prinosimo žrtvu. Žrtva (na hebrejskom, korban, od korijena karav, približiti se) nam omogućuje da se približimo našem Stvoritelju sa strahopoštovanjem i ljubavlju. U tom trenutku mi popravljamo naš odnos s B-gom. Ne samo da je element vremena bio ispravljen, mi smo se također očistili i obnovili. To je razina tehar gavra, kada je pojedinac u potpunosti pročišćen, a njegove su greške pretvorene u zasluge.

Prevela Tamar Buchwald

Berel Wein: