Ali to je istina!

Lašon hara je svaka riječ izgovorena uz svjesnu ili nesvjesnu namjeru da se nekome naudi. Čini se da je ovo prilično jasno i jednostavno, ali odrediti što pripada ili ne pripada u tu kategoriju prilično je komplicirano, a da bismo to znali moramo dobro poznavati halahos. Preporučujem sefer ‘Lekcija dnevno’ rabina Yitzchak Berkowitza.

U svakom slučaju, ona je moja sestra; ona je kći moga oca, ali ne i kći moje majke, i postala mi je supruga. (Berešit 20,12)

U ljudima postoji snažna tendencija da primjedbe koje navode na zabludu, koje kleveću ili pogrdno govore, opravdavaju izjavom kojom se odriču odgovornosti: "Ali to je istina!" Avimeleh je bio ljut na Avrahama zbog toga što je tvrdio da je Sara njegova sestra, jer mada je njegova izjava bila istinita, njezina nepotpunost je zamalo navela Avimeleha da zgriješi. Iako je Avraham opravdavao svoju opasku, činjenica da je to bila istina nije poništila potencijalne štetne posljedice zbog toga što nije bila izrečena potpuna, čitava istina: da je Sara bila njegova sestra i njegova supruga.

Svatko u svom životu može pronaći bezbroj primjera "istinitih izjava" za koje je "opravdano" osjećao iskušenje da ih izgovori. Ljudi često nepotrebno ponavljaju pogrdne, štetne informacije - informacije koje bi, mada su istinite, mogle ozbiljno naštetiti ugledu osobe koju se ogovara. Činjenica da površinski izjava izgleda istinita ne isključuje mogućnost laži. Gotovo svaka klevetnička izjava sadrži neki element laži. Zapravo, naredba Tore da se udaljimo od šekera (neistine) uči nas da ne smijemo govoriti lašon hara

S druge strane, naši Mudraci nam govore da je objavljivanje loših vijesti nerazborit čin čak i ako je informacija istinita. Prema tome, ukoliko se netko raspituje o nekoj osobi koja je preminula, ili za neku drugu stvar ili lošu vijest, ako ta informacija nije bitna za njega, bolje je ne upoznati ga s vijestima. Može se odgovoriti s jednostavnim "ne znam". Isto tako, ako netko radi nešto loše i zna se da ta osoba neće prihvatiti kritiku, poželjno je šutjeti i ne pokušavati je ispraviti (osim ako ne krši izričito navedenu zapovijed u Tori, a ne rabinsku zabranu). Na taj će način barem prijestup biti nehotičan, a ne čin namjernog zanemarivanja opomene.

Poanta je da ne treba reći sve što je istina. Ponad tehničkog kvantificiranja istinitosti tvrdnje, zakon Tore sam po sebi je standard za utvrđivanje "istinitosti" nekog pitanja. Stoga, ako Tora zabranjuje da se to kaže, to je dovoljno da se izjavu protumači kao "lažnu".

Prevela Tamar Buchwald

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Tazria - Mecora, govori o srcu i sili onoga što izlazi iz usta čovjeka.

U paraši Tazria Zohar postavlja pitanje o tome na koji se način određuje nečija sudbina – da li se o sudbini odlučuje odozgo ili smo mi sami možda odgovorni za nju? I što je poveznica između naše sudbine i "... žene koja zatrudni i rodi ..."? I još više, kakva je veza između "nečistoće i čistoće", čime se bavi naša paraša, i naše sudbine?

Zohar objašnjava da u svijetu postoje dva sistema energije koji su izvan dometa osjetila - nečistoća i čistoća.

"Čisto" znači čisto, bez mane, a prema kabali, kada je nešto čisto, to znači da Stvoriteljevo svjetlo može lako proći kroz to, za razliku od onoga što je "nečisto" (א ט na hebrejskom, ujedno su i slova riječi ״םוּטאzapečaćeno) kroz koje će svjetlo proći tek djelomično ili neće uopće proći.

Zohar podučava da je u početku sve bilo stvoreno čisto. Početak svega je svrha Stvaranja - podijeliti blaženstvo i ispunjenje sa svim stvorenjima. Međutim, nakon što je svjetlo dano neograničeno, u nama se također probudila i želja da budemo kreatori. Tada je stvoreno ograničenje, tamno mjesto koje nam je omogućilo da se osjećamo kao kreatori time što smo uspjeli sami stvoriti svjetlo. Stvoren je novi sistem -

Dva su se sistema međusobno pomiješala u našem svijetu, tako da nam je namijenjeno da biramo između njih. Kako? Rav Ashlag objašnjava da se sve temelji na našoj "želji za primanjem" koja nas motivira da poduzmemo nešto. Međutim, postoje dvije vrste "želja": jedna koja potječe iz nečistog sistema i jedna iz čistog sistema. Prva je povezana s ograničenjima i kaosom, dok je druga povezana s beskonačnošću. Kada želimo nešto isključivo za sebe mi postajemo "kraj", crna rupa koja privlači sve u sebe - to je onda kad smo povezani s nečistim sistemom. Čisti sustav je suprotnost. On je veza sa Stvoriteljem, s beskonačnošću. To je želja za primanjem u svrhu dijeljenja. Ova vrsta želje stvara kontinuitet, protok i vezu sa Svjetlom Stvoritelja koje se širi beskonačno.

Kvaliteta misli ovisi o volji. Kada je naša volja čista onda će i naše misli biti čiste, i tada će naša djela biti čista i spojena sa Stvoriteljevom svjetlošću, i obrnuto. Stoga, "... žena koja zatrudni i rodi sina ..." podrazumijeva da već u trenutku kada se ideja začne možemo znati kako će ona završiti – hoće li biti "muško" ili "žensko" (postoje dvije sile u našem svijetu: muška i ženska. "Muška" je dijeljenje i davanje energije, a "ženska" je primanje energije). Ako su misli roditelja ispunjene ljubavlju i čiste onda će ona roditi sina, a to će se pokazati u njegovim djelima.

To je razlog zašto čistoća i nečistoća nisu religijsko pitanje već stvar svijesti. Prema tome kakve su naše misli i postupci tako Stvoritelj postavlja našu životnu priču. Mi imamo slobodnu volju da odlučimo kojim putem želimo ići, kakvu vrstu misli želimo imati - čistu ili nečistu, i koji god put koji izaberemo on ima svoju vlastitu "priču". Na kraju ćemo doći do istog odredišta, no razlika je u tome koji put biramo.

Prevela Tamar Buchwald