Tehnoeko 67 by bmcroatia

1/2017 godina XIV

broj 67 veljača/ february 2017. s t r u č n i

č a s o p i s

z a

t e h n o l o g i j e

e k o l o g i j i

stručne informacije

PREDSTAVLJAMO

STRUČNO

ALFATEH, REFORM, KOMPTECH

KOMATSU, GREENMECH, RASCO

INTEGRIRANO PLANIRANJE U CILJU SMANJIVANJA UTJECAJA MORSKOG OTPADA

PROIZVODIMO - SERVISIRAMO - KREDITIRAMO

KUPUJMO HRVATSKO

TEHNIX d.o.o. Braće Radić 35 40320 Donji Kraljevec Hrvatska

centrala: +385 40 650 100 fax: +385 40 650 108 komercijala: +385 40 650 101 tehnički ured: +385 40 650 111

e-mail: web: MB: OIB:

tehnix@tehnix.com www.tehnix.com 3542521 780 138 46 555

SADRŽAJ

6 16

Vijesti

Gospodarenje otpadom – Morski otpad

Gospodarenje otpadom regulativa

cilju smanjivanja utjecaja

Hrvatska ima Plan

morskog otpada - Projekt

gospodarenja

DeFishGear

MUVO - cjelogodišnji radnik za održavanje urbanih sredina

Integrirano planiranje u

eko otoci i reciklažna

Energetika

Gospodarenje otpadom – Stručna tribina

Energetska

Mišljenje stručnjaka o

Refrom Metrac H8X36

učinkovitost

aktualnim problemima

- dinamično i efikasno

smanjuje troškove i

odgovornog gospodarenja

rješenje za zahtjevnu

čuva okoliš

otpadom u RH

košnju

treba izvršiti!

Alfateh Samonavlakač, mobilni

otpadom – ali ogromne obveze tek

RASCO

dvorišta

Reform

Impressum TEHNOEKO | stručni časopis za tehnologije u ekologiji | ISSN 1334 - 9023 | Nakladnik Business Media Croatia d.o.o., Remetinečki gaj 2g, 10020 Zagreb, Hrvatska | Glavni urednik Nenad Žunec, dipl. ing. | Izvršni urednik Goran Vrga, dipl.ing. | Urednik dr.sc. Zlatko Milanović | Stručni suradnici dr.sc. Dinko Sinčić, doc.dr. sc. Sanja Kalambura, dr.sc. Mirjana Matešić, prof.dr.sc. Daniel R. Schneider, Danko Fundurulja, d.i.g. | Voditelj produkcije i distribucije Cvjetka Špralja Šakić, dipl. oec. | Tajništvo i pretplata Suzana Kovačić, tel: +385 01 6311-800, fax: +385 01 6311-810, e-mail: tehnoeko@bmcroatia. hr, www.tehnoeko.com.hr | Grafička obrada Business Media Croatia d.o.o. | Urednik fotografije Miroslav Miščević | Tisak Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. | Autori osobno snose odgovornost za objavljeni sadržaj svojih članaka. Stajališta autora nisu ujedno i stajališta uredništva i stručnog kolegija časopisa. Kompletni objavljeni materijali ne mogu se koristiti za druge svrhe ili objave bez suglasnosti izdavača.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

KOLUMNA

RECIKLIRANI OTPAD - bolji od PRIMARNIH SIROVINA? Suvremeno društvo je sve ovisnije o dobavi energije i sirovina. Dobro je znano da je (u odnosu na SAD, Rusiju i Kinu) Europa izrazito siromašna upravo tim prirodnim vrijednostima. Zato je u Europi naročito važno kako se postupa sa sirovinama i energijom. Europska dr. sc. Zlatko Milanović komisija je nedavno objavila Paket o kružnom gospodarstvu, koji osobito naznačuje da su u otpadu akumulirani i energija i sirovine. Teoretski proizlazi da je otpad najbolje rješenje za probleme dobave sirovina i energije. U praksi, međutim, goleme se količine otpada, bez oporabe (materijalne ili energetske) i dalje odlažu. Zar odgovorni ne znaju "da je otpad sirovina na krivom mjestu"? Ili je potpuna reciklaža utopija?

Komatsu Komatsu predstavlja novi rovokopač PC230NHD-11 za europsko tržište

GreenMech Arborist 200 - novi član Arborist linije

Komptech Cribus 3800 Efikasan radnik na duge staze

Ovo izdanje časopisa tiskano je na posebnom ekološkom papiru proizvedenom od algi iz Jadranskog mora.

"Stedimo sume, cisteci more"

Teoretski gledano, reciklaža otpada ne samo da jamči pridobivanje sekundarnih sirovina, već i daleko veću uštedu - dobitak energije (nego energetska oporaba otpada). Primjerice, ističu se prednosti energetske oporabe plastike. Međutim, jedna stručna analiza (S. Dobrović 2015.) pokazuje da, u odnosu na spaljivanje, reciklaža otpadne plastike jamči dobitak energije veći od 10,2 (HDPE) do čak 26,4 (PET) puta. Kod toga je, doduše, dobitak spaljivanjem obračunat samo kroz proizvodnju električne energije. Kad se uzme u obzir kogeneracijska i trigeneracijska proizvodnja energije spalionice, dobici reciklaže su ipak nešto manji, no još uvijek su definitivno veći, i to nekoliko puta u usporedbi sa spaljivanjem! Metali su također izuzetno vrijedne sirovine, pa je reciklaža metalnog otpada uvijek prioritet. U suvremenim proizvodima visoke tehnologije (elektronska oprema, automobili i sl.) akumulirani su vrijedni plemeniti metali i rijetke zemlje (rijetki zemni elementi). Primjerice, 1 tona suvremenih LCD televizora sadrži količinu metala u vrijednosti 1.000 eura. U 1 toni suvremenih mobitela akumulirano je 300 g zlata, što je čak 60 puta više nego kod prirodnih nalazišta (koncentracija oko 5 g/t). Reciklažu otpada je nužno sustavno poticati, ali nikada ne treba neizostavno inzistirati na reciklaži. Uvijek je nužno stručno odrediti lokalne uvjete, te cjelovito obračunati ekološka i ekonomska ograničenja. Nažalost, često se tako ne postupa. Primjerice u RH od 2015. godine ponovo se više baca - odlaže plastične ambalaže (osobito od mliječnih napitaka). Mnogima to nije razumljivo, ali se zaboravlja da samo odvojeno sakupljanje otpadne plastike u jednom hrvatskom gradu dostiže 2.000 eura po toni! Pored ekonomskih odrednica, kod reciklaže treba uzeti u obzir osobito važne ekološke odrednice. Često se zanemaruje činjenica da su u otpadu akumulirane i brojne opasne tvari (azbest, PCB, dioksini, teške kovine). Cjelovite Analize životnog ciklusa (AŽC, tj. LCA) pokazuju dobitke reciklaže za svaku tvorevinu i za svake lokalne uvjete. Kod otpadnog stakla primjerice, što je veći stupanj odvojenog sakupljanja veći su ekološki dobici, a istovremeno su troškovi manji! S druge strane, kod odvojenog sakupljanja kemijskih olovaka, s većim stupnjem odvajanja rastu troškovi, a smanjuju se ekološki dobici. Kod otpadne plastike zanimljiva je usporedba materijalne i energetske oporabe. Kod materijalne oporabe, tj. reciklaže, veći stupanj donosi i više ekološke dobitke, ali drastično rastu i troškovi! S druge strane, kod energetske oporabe (npr. spaljivanje, suspaljivanje), što je više otpadne plastike sakupljeno troškovi su manji, no manji su i ekološki dobici. Temeljem takvih promišljanja "dobit/trošak" moguće je i treba odrediti optimalan stupanj reciklaže. Profesor R. Bunge (Institut UMTEC Švicarska) tako na temelju izračuna specifičnog eko indikatora troškovi/dobit, za Švicarske uvjete optimalnim predlaže 85-postotni stupanj reciklaže prijenosnih računala!

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

VIJESTI

Nove isporuke GreenMech sjekača drvne mase

Skup Grupacije održavanja čistoće, Udruženja komunalnog gospodarstva pri HGK u Osijeku Od 1. do 2. ožujka u Osijeku će se održati skup Grupacije održavanja čistoće, Udruženja komunalnog gospodarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Planom rada je za prvi dan skupa predviđena edukacija djelatnika komunalnih poduzeća u vezi primjene aplikacije e-ONTO, te radionica Grupacije održavanja čistoće HGK s predstavnicima Udruženja industrije gume i plastike kako bi se što bolje povezali sakupljači komunalnog otpada s hrvatskim proizvođačima i kako bi se otklonile sve barijere za buduću suradnju ove dvije gospodarske grane, od koje bi svi mogli imati koristi. Drugog dana skupa održat će se sjednica Grupacije održavanja čistoće HGK na koju će se odazvati i ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović. Glavna tema sjednice bit će Uredba o komunalnom otpadu te provođenje novog Plana gospodarenja otpadom u praksi. Na skupu se očekuje preko 100 djelatnika komunalnih tvrtki.

Tvrtka Magus stroj iz Zagreba isporučila je GreenMech mobilne sjekače drvne mase tvrtkama Hrvatske šume, HOPS (Hrvatski operator prijenosnog sustava) i Valamar Riviera. Najnoviji model iz linije Arborist, kapaciteta 200 mm isporučen je Upravi šuma Podružnica Delnice te Valamar Rivieri u Poreč, dok je model Arborist 130, kapaciteta 150 mm, isporučen u HOPS-ovo prijenosno područje Osijek. Isporučeni strojevi iz linije Arborist, razlikuju se po kapacitetu, dok su im zajedničke odlike veliki utovarni otvor za prihvat razgranatog materijala te GreenMechova standardna oprema koja uključuje patentirani Disc-Blade sustav okruglih noževa te No Stress sustav kontrole utovarnih valjaka.

TEHNIX d.o.o. Braće Radić b.b. 40320 Donji Kraljevec Hrvatska centrala: +385 40 650 100 fax: +385 40 650 108 komercijala: +385 40 650 101 tehnički ured: +385 40 650 111

tehnix@tehnix.com www.tehnix.hr 3542521 780 138 46 555

TEHNIX BEO d.o.o., Srbija

TEHNIX ZAGREB

TEHNIX SPLIT

Kumodraška 265, Beograd centrala:+381 11 3978-775 fax:+381 11 3978-776 e-mail:beograd@tehnix.com

Kninski trg 14 telefon:+385 1 605-5896 fax:+385 1 605-5897 e-mail: zagreb@tehnix.com

Držićeva 7, Solin telefon:+385 21 244-739 fax:+385 21 244-725 e-mail:split@tehnix.com

1-4_TEHNIX_TE_0116.indd 1

e-mail: web: MB: OIB:

V E L J A Č A / F E B R U A R Y 2 0 1 7.

16.2.2016. 9:14:34

www.tehnoeko.com.hr

TE AJ IR IN! RV M ZE ER RE T

KONFERENCIJA O ZAŠTITI OKOLIŠA

KRUŽNO GOSPODARSTVO U URBANIM SREDINAMA 31.5.-2.6. 2O17. POREČ, HOTEL LAGUNA PARENTIUM****

Kružno gospodarenje otpadom Vodoopskrba, odvodnja Pročišćavanje otpadnih voda

ORGANIZATOR

OČEKIVANI POKROVITELJI

Ekonomika poslovanja Legislativa Edukacija i komunikacija Prijevoz u urbanim sredinama Javno zdravstveni interesi

MEDIJSKI POKROVITELJ

ORGANIZATOR: Business Media Croatia d.o.o., T.: 01/6311-800, F: 01/6311-810, e-mail: konferencija@bmcroatia.hr

VIJESTI

Nova komunalna nadogradnja Iride u Puli

Sukladno prihvaćenom Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2016.-2022. i smjernicama o odvojenom prikupljanju suhog, reciklažnog i oporabljivog otpada te kompostabilnog biootpada na kućnom pragu, tvrtka Pula Herculanea se odlučila na nabavu dva nova komunalna vozila s Iride nadogradnjom SAT 700 DP s dvodijelnom potisnom pločom, korisne zapremine 7,5 m3. Nadogradnje su izvedene sukladno EU normi 1501-1 i mjerama zaštite na radu. Vozila je isporučila tvrtka Alfateh ekologija i energetika iz Rijeke, zastupnik proizvođača Iride na hrvatskom tržištu, koja osigurava i brzu te učinkovitu postprodajnu podršku putem vlastitog mobilnog servisa i radionice. Slijedom pozitivnih iskustava jednokratne isporuke četiri identična komunalna vozila tvrtki Ponikve eko otok Krk, koja su se pokazala kvalitetnim i pouzdanim u eksploataciji, Alfateh uspješno proširuje mrežu korisnika Iride nadogradnji.

V E L J A Č A / F E B R U A R Y 2 0 1 7.

Nova Volvo komunalna vozila za Omiš Komunalno poduzeće Peovica iz Omiša, koje održava čistoću, sakuplja komunalni otpad te održava javne površine, uključujući gradsko i mjesna groblja te kupališta na području grada Omiša i općina Dugi Rat i Šestanovac, nabavila je dva nova komunalna vozila Volvo FL210. Jedno je opremljeno nadogradnjom Mazzocchia za odvoz komunalnog otpada. Kao osnova za nadogradnju poslužila je Volvo FL šasija međuosovinskog razmaka 3.250 mm, s maksimalno skraćenim stražnjim prevjesom. Pogonsku grupu čine motor najveće snage 210 KS i najvećeg okretnog momenta 800 Nm pri 1.100-1.700 o/min te ručni mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa. Vozilo je opremljeno dnevnom kabinom sa sjedalom za vozača i klupom za dva suputnika te dodatnim donjim prozorima na vratima. Nadogradnja Mazzocchia ima kapacitet 10 m3 bez istresnog prostora, a opremljena je dvodijelnom potisnom pločom za sabijanje otpada u omjeru 5:1, potisnom pločom za pražnjenje nadogradnje, aparatom za pražnjenje kanti i kontejnera od 120 do 1.100 litara, stražnjim homologiranim platformama za operatere te svjetlom za noćni rad. Drugo vozilo snage 280 KS opremljeno je kranom Fassi F135 i kiperskom nadogradnjom TTN za sakupljanje i odvoz glomaznog otpada. Korisna nosivost mu iznosi 5.430 kg, uz n.d.m. 16 tona.

Završila sanacija crne točke Lemić Brdo u Karlovcu

Obnova kolnika DC1 u Karlovačkoj županiji postupkom hladne reciklaže Tijekom listopada i studenog 2016. izvršeni su radovi na obnovi asfaltnog kolnika državne ceste DC1 na području Karlovačke županije, na dionici Tušilović - Budačka Rijeka u duljini 8,55 km. U ovom je slučaju primijenjena specifična tehnologija rada, koja se bazirala na postupku hladne reciklaže asfalta. Radove su zajednički, kao zajednica ponuditelja, izvršile tvrtke Strabag iz Zagreba te dvije karlovačke tvrtke - Ceste Karlovac i Reteh kao podizvoditelj. Riječ je o jedinoj usko specijaliziranoj tvrtki u Hrvatskoj za izvođenje radova hladne reciklaže kolnika. Recikliranje pripremljenog sloja je izvršeno reciklerom Wirtgen WR 2500 S i pokretnom mješalicom za cementnu suspenziju Wirtgen WM 1000, korištenjem upjenjenog bitumena kao veziva - B 70/100 u količini od 1,7 % m/m i 0,5 % m/m cementa kao dodatka vezivu, u sloju debljine 20 cm.

SJEKAČI, DROBILICE I MALČERI DRVENE MASE tehnologija za zeleniji okoliš

PRODAJA • SERVIS • PODRŠKA • OBUKA • REZERVNI DIJELOVI • NAJAM 1-4_MAGUS_TE_0115.indd 1

Dovršena je sanacija jedne od najzagađenijih lokacija u Hrvatskoj, crne točke Lemić Brdo, koja je godinama ugrožavala okoliš i zdravlje građana Karlovca i okolice, budući da je od centra grada bila udaljena svega 6 kilometara. Tu se u razdoblju od 1975. do 1986. odlagao opasni otpad - mazut, mulj, plastične mase, boje, soli i kiseline - koji je zbog nepravilnog odlaganja i lake pristupačnosti predstavljao veliki rizik za okoliš i zdravlje ljudi. Sanaciju je provodio i financirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a od ukupne vrijednosti investicije u iznosu 19,3 milijuna kuna, projekt je s 10 milijuna kuna sufinanciran i sredstvima iz fonda Europske unije. Sanacija je započela u kolovozu 2014., a trajala je dvije i pol godine zbog vremenskih neprilika i otkrivanja novih onečišćenja na okolnim zemljištima, koja su također uklonjena. Zbrinuto je oko 14.000 m3 opasnog otpada. Dio se zbrinuo putem ovlaštenih tvrtki u Hrvatskoj ili inozemstvu, a dio odlaganjem u nove kazete koje su se izgradile na lokaciji pa u skladu s propisima i zatvorile. Ondje se odlagala onečišćena zemlja i otpad za koji su laboratorijska ispitivanja pokazala da se nakon obrade može odložiti. U sklopu projekta osigurano je i 20-godišnje praćenje stanja okoliša.

OVLAŠTENI ZASTUPNIK ZA RH

Bukovački vijenac 14 10000 Zagreb tel 01/2340-381 fax 01/2340-588 e-mail: info@magus-stroj.hr www.magus-stroj.hr 30.11.2015. 11:19:16

V E L J A Č A / F E B R U A R Y 2 0 17.

VIJESTI

Dodijeljene nagrade Quarry Life Award 2016 Na trećem međunarodnom natjecanju u organizaciji HeidelbergCementa, kojem je cilj istraživanje novih ideja u promociji biološke raznolikosti u kamenolomima, 8. prosinca 2016. u Bruxellesu su proglašeni dobitnici nagrada Quarry Life Award. Bilo je prijavljeno više od 450 projekata iz 21 države, a od toga su 94 odabrana u uži izbor. U uvodnom je govoru dr. Bernd Scheifele, predsjednik Upravnog odbora HeidelbergCementa, istaknuo važnost ovog natjecanja za kompaniju: "Zaštita različitih bioloških vrsta i održiva eksploatacija sirovina su fundamentalni stupovi naše razvojne strategije. Kroz Quarry Life Award promoviramo nove spoznaje o biološkoj raznolikosti u našim kamenolomima kao i inovativne, praktične koncepte njenog očuvanja. Projekti i rezultati istraživanja ne koriste samo nama. Mi nastojimo uspostaviti suradnju s različitim interesnim grupama iz sfere obrazovanja, znanosti i očuvanja okoliša kako bismo unaprijedili informiranost o biološkoj vrijednosti kamenoloma.“ Međunarodni žiri, kojeg su uz članove iz HeidelbergCementa sačinjavali i ugledni neovisni svjetski stručnjaci, uručio je nagrade Quarry Life Award 2016 sljedećim projektima: A. glavna nagrada (30,000 €) dodijeljena je timu znanstvenika iz Španjolske za projekt: "Povezivanje kamenoloma i njihovog okruženja kroz obnovu ekoloških staništa za poluakvatične sisavce". B. međunarodne nagrade (10,000 €) dodijeljene su po kategorijama za sljedeće projekte: • Istraživanje staništa i vrsta: "Raznolikost člankonožaca i glista kao bio-indikator uspjeha rekultivacije"; • Studentski/učenički projekt: "Priroda funkcionira u zajedništvu - učenici "razumiju" insekte i biološku raznolikost"; • Upravljanje biološkom raznolikošću: "Optimizacija funkcija močvare prema lokalnim uvjetima u vezi s kamenolomima"; • Edukacija i širenje informiranosti: "Biološka raznolikost u prostoru i vremenu"; • Van granica kamenoloma: "Plitke umjetne bare – poboljšanje povezanosti za vodozemce u riječnim šljunčarama".

V E L J A Č A / F E B R U A R Y 2 0 1 7.

Predstavljen projekt "Jačanje uloge HAOP u informiranju i podizanju svijesti javnosti u području zaštite okoliša, klimatskih promjena i zaštite prirode i bioraznolikosti" Projekt koji će pridonijeti osvješćivanju javnosti i provođenju obrazovanja u području zaštite okoliša, klimatskih promjena, zaštite prirode i bioraznolikosti i održivog razvoja predstavljen je 30. siječnja 2017. u Kući Europe u Zagrebu. Inicijator projekta je Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP), a cilj je osnivanje multimedijalnog i inovativnog Informacijsko - edukativnog centra (IEC) u području zaštite okoliša, klimatskih promjena, zaštite prirode i bioraznolikosti. Na svečanosti otvaranja projekta ministar zaštite okoliša i energetike dr.sc. Slaven Dobrović istaknuo je, između ostalog, kako je bitna uključenost čitavog društva, pa tako i samih građana koji svojim postupcima mogu značajno doprinijeti očuvanju okoliša i prirode, smanjenju nastanka otpada i pravilnom gospodarenju njime, povećanju energetske učinkovitosti i smanjenju emisija stakleničkih plinova. A ovim projektom mladima će biti omogućeno stjecanje znanja i vještina o različitim aspektima okoliša i prirode i njihovoj zaštiti. Važnost edukacije istaknula je i ravnateljica HAOP-a dr.sc. Ivana Gudelj koja je istaknula potrebu za promjenom postojećih obrasca ponašanja kako bi se koncept održivog razvitka uspješno integrirao u svakodnevni život. Projekt provodi zajednica izvoditelja, koju sačinjavaju tvrtke Span, Ekonerg – institut za energetiku i zaštitu okoliša, Manjgura i Novena iz Hrvatske te Imagination:First iz Njemačke. Projekt vrijedan 270.000,00 € (uključujući 10% nacionalne participacije) provodi se temeljem Ugovora o uslugama unutar programa Prijelaznog instrumenta Europske unije za Hrvatsku, a provedba projektnih aktivnosti trajat će 12 mjeseci, od siječnja 2017. do siječnja 2018. godine. Iako su glavne ciljne skupine projekta djeca predškolskog i školskog uzrasta, teme zaštite okoliša, zaštite prirode i biološke raznolikosti te klimatskih promjena bit će predstavljene i široj javnosti, no posebna pažnja posvetit će se didaktički primjerenim metodologijama prezentacije i nadogradnji odgojno-obrazovnih ciljeva.

Precizna statistika i visoka stopa odvojenog sakupljanja Pre-koma Komunalno poduzeće Pre-kom iz Preloga i dalje ostaje na samom vrhu u Hrvatskoj prema stupnju odvojenog sakupljanja (59,77%) i oporabe otpada. U 2016. poduzeće je obradilo točno 6.238,7 tona otpada, što je 14,08% više u odnosu na 2015. godinu. Prekom ima tako precizne podatke, jer vaganjem mjeri baš sve količine otpada koji sakupe, oporabe ili odlože na odlagalište. Najviše je rastao mješani komunalni otpad i to skoro 21%. Domaćinstva su smanjila odlaganje otpada s 98,8 kg po stanovniku godišnje na 89,95 kg godišnje. Količine korisnog otpada značajno su porasle (za 22,2%), prvenstveno zbog početka obrade glomaznog otpada.

V E L J A Č A / F E B R U A R Y 2 0 17.

VIJESTI

Sanacija odlagališta Karepovac je jedan od prioriteta MZOE Ministarstvo zaštite okoliša i energetike reagiralo je na navode vezane uz gospodarenje otpadom u gradu Splitu i optužbe o stopiranju sanacije odlagališta otpada Karepovac. MZOE ističe da je upravo suprotno, sanacija Karepovca jedan od prioritetnih projekata na čijoj su realizaciji aktivno uključeni stručnjaci iz Ministarstva i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Cilj Ministarstva je sanirati Karepovac i to sredstvima iz EU fondova. Preduvjet za korištenje EU fondova, kao i za to da Karepovac može poslužiti do otvaranja centra za gospodarenje otpadom Lećevica, je da se odlagalište uskladi s propisima, za što je određena obrada miješanog komunalnog otpada kroz sortirnu liniju koja može uključivati izdvajanje reciklabilnih i opasnih tvari. Nadalje, MZOE ističe da Grad Split i Županija nikada nisu cjelovito vodili brigu o gospodarenju otpadom, što potkrepljuju i činjenicom da je Split jedan od najlošijih primjera u Hrvatskoj sa samo 0,04% odvojenog prikupljanja otpada, iako bi do 2020. trebao postići 50% odvojenog prikupljanja. Zato je i u Planu gospodarenja otpadom RH projekt sanacije odlagališta uvršten u sklopu interventne mjere za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u gradu Splitu i za to je predviđeno 100 milijuna kuna.

Hrvatska je na začelju po recikliranju komunalnog otpada Europska komisija je 6. veljače objavila pregled aktivnosti u području zaštite okoliša, uključujući izvješća za svaku od 28 zemalja članica. U tim su izvješćima sažeto prikazane njihove jake strane, prilike za poboljšanje i najveće slabosti. Ocjena za Hrvatsku kaže da najveći izazov u području zaštite okoliša predstavlja poboljšanje gospodaranja otpadom, posebice u pogledu recikliranja komunalnog otpada. U tome je Hrvatska na samom začelju među državama članicama EU. Stopa recikliranog komunalnog otpada u Hrvatskoj je, prema podacima za 2014. samo 17%. Lošije rezultate ostvarile su samo Rumunjska sa 16% te Malta i Slovačka sa po 12%. Europski prosjek iznosi 44%. Komisija navodi da se te godine u Hrvatskoj čak 83% komunalnog otpada odložilo na odlagališta, dok je prosjek EU-a 28%. Kao glavne razloge EK navodi nedovoljno planiranje gospodarenja otpadom, nedostatne poticaje za gospodarenje otpadom prema hijerarhiji, nedostatno odvojeno prikupljanje, te nedostatak jasne raspodjele zadaća i koordinacije između različitih upravnih razina.

Jastrebarsko kao uzor gospodarenja otpadom među JLS Grad Jastrebarsko se naročito ističe među JLS koje su pravovremeno reagirale na izazove gospodarenja otpadom. Sanacija lokalnog odlagališta Božićka završena je još u srpnju 2013., a prikupljanje i odvoz miješanog komunalnog otpada odlukom gradskih vlasti je povjereno koncesionaru Eko-Flor Plus. Relativno visok stupanj odvojenog sakupljanja postignut je postavljanjem 40-ak zelenih otoka te otvaranjem stacionarnog i mobilnog reciklažnog dvorišta. O učinkovitosti ovakvog modela svjedoči činjenica da građani Jastrebarskog čak i nakon poskupljenja od 1. siječnja ove godine, plaćaju najnižu cijenu prikupljanja i odvoza otpada u Zagrebačkoj županiji. Za usporedbu, prosječna cijena prikupljanja i odvoza otpada u Zagrebačkoj županiji za spremnike od 120 litara iznosi 65 kuna mjesečno. Najvišu cijenu plaćaju stanovnici Svete Nedjelje, i to 72 kune, dok stanovnici Jastrebarskog za istu uslugu plaćaju 57 kuna.

V E L J A Č A / F E B R U A R Y 2 0 1 7.

www.kova.hr Poduzeće za preradu metala i plastike, izvoz i uvoz d.o.o.

SORTIRNICE OTPADA

• Uklanjanje neprikladnih komponenti iz ulaznog neobrađenog otpada • Povećavanje količine obnovljivih sekundarnih sirovina izdvojenih iz otpada (izdvajanje materijala kao što su staklo, metali, plastika, papir)

KOSI PODIZNI TRANSPORTER

Dužina transportera: 3000 Širina transportera: 1000/1400 Visina transportera: 980/1800 mm Snaga motora: 380 V / 2,2 kW Brzina doziranja: 15 m/min Nagib: 35° Namjena: Prijenos – transport sortiranog otpada

SORTIRNI TRANSPORTER

Dužina transportera: 5400 mm Širina transportera: 1000/2460 mm Visina transportera: 1070 mm Snaga motora: 380 V / 2,2 kW Brzina doziranja: 15 m/min Namjena: Prijenos – transport sortiranog otpada

PODNI (USIPNI) TRANSPORTER

Dužina transportera: 3200 mm Širina transportera: 1000 (1400) mm Visina transportera: 440/1500 mm Snaga motora: 380 V / 2,2 kW Brzina doziranja: 15 m/min Namjena: Prijenos – transport sortiranog otpada

10410 Mraclin, Velika Gorica, Braće Radića 122 b, T: 01/6268 254, 01/6268 253 | F.: 01/6268 255 | E.: kova@kova.hr 1-2_KOVA_TE_0316.indd 1

17.5.2016. 11:48:41

MOBILNA I STACIONARNA POSTROJENJA ZA DROBLJENJE I SIJANJE SWISS MADE

GIPO AG Kohlplatzstrasse 15, CH-6462 Seedorf T +41 41 874 81 10, F +41 41 874 81 01 Mile Krznaric‘, M +41 79 235 58 68 mile.krznaric@gipo.ch

1-2_GIPO_TE_0117_1.indd 1

SVE ZA KAMENOLOM I RECIKLAŽU NA JEDNOM MJESTU - GIPO AG Za više informacija www.gipo.ch

16.2.2017. 12:37:55

VIJESTI

Uspostava učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Zagrebu Ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović i gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić sa suradnicima održali su sastanak na temu uspostave učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu, odnosno brže provedbe konkretnih mjera i aktivnosti koje se poduzimaju na jačanju sustava odvojenog prikupljanja otpadom, implementaciji svih ostalih sastavnica sustava uključujući sortirnicu te izradi Plana gospodarenja otpadom Grada Zagreba. Ministarstvo je interventnom mjerom u Planu gospodarenja otpadom RH predvidjelo 100 milijuna kuna za Grad Zagreb, za financiranje mjera kojima bi se u kratko vrijeme načinio značajniji pomak prema ispunjavanju ciljeva i obaveza. Za početak, gradska uprava je u prosincu krenula s podjelom spremnika za odvojeno odlaganje papira, a uskoro se planira krenuti i s podjelom kompostera, za početak stanovnicima koji žive u obiteljskim kućama.

Jačanje sustava inspekcijskih nadzora industrijskih postrojenja S ciljem unaprjeđenja cjelokupnog stanja okoliša u Republici Hrvatskoj i smanjenja onečišćenja kroz unaprjeđenje inspekcijskih nadzora, u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike započinje provedba EU projekta tehničke pomoći "Jačanje sustava inspekcijskih nadzora industrijskih postrojenja koja značajno utječu na okoliš". Za provedbu projekta je u otvorenom postupku javnog nadmetanja izabrana Austrijska agencija za okoliš (Umweltbundesamt). Vrijednost projekta je 398.580 eura od čega se 90% vrijednosti financira iz programa Prijelazni instrument, a 10% je nacionalno sufinancirano. Uz inspekciju zaštite okoliša, u projektu sudjeluju i ostale inspekcije uključene u inspekcijske nadzore zaštite okoliša postrojenja koja značajno utječu na okoliš poput vodopravne, veterinarske, sanitarne, rudarske, elektroenergetske inspekcije, te inspekcije opreme pod tlakom, zaštite na radu, zaštite od požara te zaštite i spašavanja. Projekt traje 12 mjeseci s početkom provedbe 9. siječnja 2017.

V E L J A Č A / F E B R U A R Y 2 0 1 7.

CGO Marišćina počeo s radom

Centar za gospodarenje otpadom Marišćina napokon je 6. veljače 2017. počeo s radom, nakon što je iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike stigla pravomoćna dozvola za gospodarenje otpadom. Međutim, ta dozvola, baš kao i uporabna dozvola, privremenog su karaktera i vrijede do 8. ožujka ove godine. Tako da se problemima vezanim uz ovaj projekt još ne nazire definitivan kraj. Naime, već 12 godina traju neuspješni procesi izvlaštenja za dio zemljišta koji pokriva oko 45.000 kvadratnih metara, ili 10% površine centra, ali rješenje još nije pronađeno. Uglavnom, privatnim vlasnicima zemljišta je bila sporna ponuđena otkupna cijena, a Ekoplus, društvo u vlasništvu Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, općine Viškovo i KD Čistoća Rijeka, osnovano za upravljanje centrom, nije željelo platiti više nego što je procijenio sudski vještak. Iako je CGO Marišćina dovršen u potpunosti prije gotovo godinu dana, zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa nije mogau dobiti uporabnu dozvolu. U Ekoplusu, ali i Primorsko-goranskoj županiji nadaju se skorim izmjenama Zakona o gradnji, kojima bi privremena uporabna dozvola za građevinu čije je građenje od interesa za Republiku Hrvatsku, važila neograničeno dugo, odnosno sve dok se u katastru ne formira građevna čestica za dotičnu građevinu.

Cilj je povećanje recikliranja plastike na čak 70% Na godišnjem skupu Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) održanom u švicarskom Davosu od 17. do 20. siječnja, više od 40 industrijskih lidera iz čitavog svijeta potpisalo je izvještaj koji zagovara održivi pristup budućem promišljanju plastične ambalaže i postizanje njezinog boljeg dizajna te drastično povećane stope recikliranja, sa sadašnjih 14 na čak 70%. Uskoro bi se trebao početi razvijati protokol koji će na globalnoj razini regulirati redizajn ambalaže. Čak 50% materijala može se profitabilno reciklirati ako se poboljšaju dizajn plastike i sustavi gospodarenja otpadom, navodi se u priopćenju WEF-a. Daljnjih 20% može se efikasno ponovno upotrijebiti, dok je za recikliranje problematično 30% ambalaže.

STRUČNO

Gospodarenje otpadom

Hrvatska ima Plan gospoda – ali ogromne obveze tek t Uz veliku pozornost zainteresirane javnosti Vlada je početkom 2017. konačno usvojila Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2017. – 2022. Struka je na kraju ipak podržala njegovo donošenje, ali su pojedini ugledni eksperti nastavili upozoravati na nedovoljnu stručnu utemeljenost pojedinih dijelova novog Plana

Zagreb (Ksaver, 19.01.2017.)

osljednje dvije godine RH je bila bez polaznog planskog dokumenta na području gospodarenja otpadom i to je vrijeme nepovratno izgubljeno. Ponovna uporaba otpada, odvojeno sakupljanje, reciklaža i kompostiranje, i to čim bliže mjestu nastanka dobro su poznati prioriteti odgovornog - održivog – kružnog gospodarenja otpadom. Oni željni javne pozornosti trijumfalno su podržali novi Plan gospodarenja otpadom zaboravljajući da su upravo te mjere i do sada bile prioritet, ali … Bez veće javne pozornosti ostaju činjenice da se u RH i dalje ne smanjuje odlaganje komunalnog otpada. Ne smanjuje se ni odlaganje biorazgradivog otpada. Također, odvojeno sakupljanje te reciklaža ambalaže umjesto da se povećava, još se i smanjuje. Masa papira u miješanom komunalnom otpa-

VELJAČA/FEBRUARY 2016.

du također se ne smanjuje već se povećava. Prema podacima HAOP-a u 2015. u RH je još uvijek trećina, tj. 33% mase odloženog komunalnog otpada neizvagano! Novi Plan upozorava na te probleme i ujedno ističe provedbu prioritetnih mjera kružnog gospodarenja otpadom. Novim se Planom pred jedinice lokalne i regionalne samouprave postavljaju goleme i složene zadaće. Nažalost, neka dosadašnja iskustva pokazuju da usklađivanje i provedba planova gospodarenja otpadom niže razine u RH može potrajati i više od šest godina (a tada već nastupa sljedeći rok u kojem treba donijeti novi Plan)! Treba vjerovati da će EU prihvatiti Plan, iako se pred nekim vrlo ozbiljnim problemima postupanja s otpadom "stavlja glava u pijesak"! Svjesno se zanemaruje činjenica da u RH evidentno nedostaju kapaciteti za oporabu i obradu prije odlaganja. Odgovorno gospodarenje otpadom zahtijeva da se prvenstveno smanje rizici odlaganja, uz moguće veće iskorištenje materijalnih, a potom i energetskih vrijednosti otpada. U RH se zanemaruje obvezna oporaba i obrada otpada prije odlaganja, iako tu obvezu izričito propisuju i hrvatska i EU legislativa. Zato na područjima gdje su već izgrađena postrojenja za MBO, treba odmah i s razine nadležnog ministarstva podržati mjere za rad tih postrojenja prema projektu. Isto vrijedi i za MBO postrojenja koja se nalaze u završnoj fazi realizacije. Nužno je kritički odmah analizirati mjeru 1.4.6. "Planiranje energetske oporabe" novog Plana, a ne istu odgađati: "analizu i ocjenu potrebe za energetskom oporabom otpada u sljedećom planskom razdoblju"! Isto nije u skladu niti sa strategijom RH ni EU. Europska komisija je upravo uputila (26.01.2017.) u EU parlament dokument "The rolle of waste-to-energy in the circular economy". U tom se dokumentu energetska oporaba otpada ne odgađa niti se zabranjuje, već se zaključno ističe: "Proizvodnja energije iz otpada može igrati ulogu u tranziciji prema kružnom gospodarstvu, pod uvjetom da se hijerarhija gospodarenja otpadom koristi kao vodeće načelo …". Tu mjeru, a i još neke druge, proračunima treba argumentirati ili dopuniti u cilju mogućnosti dostizanja postavljenih ciljeva. Vrijedno je ukazati da se nedovoljno stručno prikazuju i neki do sada ostvareni rezultati. Za stručnu usporedbu prednosti i nedostataka ne treba čekati šest godina. Proračuni-

arenja otpadom treba izvršiti! ma je moguće, i potrebno, odmah odrediti eko-toksikološke učinke (LCA, AŽC) novog Plana, uključujući i učinke energetske oporabe te rizike odlaganja otpada. Najvažniji je problem da u RH i dalje porastom BDP-a raste i količina otpada. To je najbolji pokazatelj da u društvu ne postoji svijest o potrebi i važnosti odgovornog gospodarenja otpadom. Na tu činjenicu treba sustavno upozoravati, jer najteže je mijenjati ljudske navike. Prema Planu, u skladu s EU smjernicama, utvrđeni su indikatori ostvarenja "ciljeva gospodarenja otpadom = razdvajanja gospodarskog rasta i proizvodnje otpada". U tom cilju je apsolutni prioritet provedba Mjera Plana sprječavanja otpada (12.4.). Nažalost, u tim se mjerama ne navodi izrijekom Program izobrazbe za gospodarenje otpadom. Taj je Program RH imala, ali je prije godinu dana (nadati se treba samo) privremeno ukinut. Izobrazba nije "edukativna kampanja" (Plan mjera 2.), već stručno osmišljen cjeloviti sustav obrazovanja prema ciljnim grupama. Na kraju je opet vrijedno naglasiti da je papir vrsta komunalnog otpada koja značajno povećava rizike odlaganja, a koja ima cijenu na tržištu sekundarnih sirovina. Zato odvojenom sakupljanju otpadnog papira treba dati apsolutni prioritet. Komunalna tvrtka obvezna je građanima osigurati infrastrukturu i logistiku za odvojeno prikupljanje otpadnog papira. Izričito bi bilo vrijedno da nadležno ministarstvo, barem jednom godišnje, za sve općine i gradove, tj. komunalne tvrtke, objavljuje izvješće o rezultatima reciklaže papira iz komunalnog otpada!

Više od 100 specijaliziranih vozila

e-Kolektor d.o.o. je kompanija specijalizirana za gospodarenje otpadom. Prepoznajte nas kao pouzdanog partnera na sljedećim poslovima: • sakupljanje, odvoz i zbrinjavanje miješanog otpada • sakupljanje papira, folije, drva, metala, stakla, plastike

U Zagrebu se do sada nije odvojenom sakupljanju papira pridavala dovoljna pozornost. Međutim, svaku pohvalu zaslužuje najava gradonačelnika u 2017. o skorom postavljanju 70.000 plavih posuda za odvojeno sakupljanje papira. Čistoća Zagreb je krajem 2016. isto i najavila, slanjem informativnih letaka uz svaki mjesečni račun.

Nedavno je u Zagrebu (prosinac 2016., Lana Pejić) među učiteljima 1. i 4. razreda, na slučajno odabranom uzorku osnovnih škola, provedena anketa o gospodarenju otpadom. Između ostalog, rezultati ankete upozoravaju da treba čim prije osmisliti sustav obrazovanja: Treba li obrazovanje o gospodarenju otpadom biti uključeno u sustav obrazovanja djece predškolske i školske dobi? DA 84 % NE 0 VEĆ JE UKLJUČENO 16 % Smatrate li da je gospodarenje otpadom važno u pogledu općeg odgoja djeteta? DA 96 % NE 0 NEMAM MIŠLJENJE O TOME 4%

Preko 1.000 različitih spremnika

• • • • • •

odvoz i zbrinjavanje biorazgradivog otpada odvoz i zbrinjavanje glomaznog otpada gospodarenje industrijskim otpadom održavanje i čišćenje uređaja za obradu otpadnih voda održavanje i čišćenje instalacija odvoda i kanalizacije zbrinjavanje robe s istekom roka trajanja i otpisane robe

e-Kolektor d.o.o. tel. +385 1 4667 387 info telefon za građane: 0800 08 05 1-3_E-KOLEKTOR_TE_0516.indd 1

Grad Krk, travanj 2016.

Jeste li u redovnom obrazovanju imali edukaciju o gospodarenja otpadom? DA 18 % NE 82 % Na koji način se provodila edukacija? Sama/sam se educirala/o o gospodarenju otpadom U sklopu škole Od strane Čistoće Zagreb Nešto drugo (eko radionice i sl.) Bez odgovora

75 % 6% 2% 4% 13 %

230 osposobljenih djelatnika na 8 lokacija u Hrvatskoj

• otkup metala i metalnih sekundarnih sirovina • malootkup sekundarnih sirovina • uništenje povjerljive dokumentacije i otpisane arhivske građe • vođenje dokumentacije u području postupanja s otpadom

fax. +385 1 4668 170 www.ekolektor.com

e-mail: info@ekolektor.com, prodaja@ekolektor.com 21.10.2016. 12:58:28

STRUČNO

Energetika

ENERGETSKA UČINKOVITOST smanjuje troškove i čuva okoliš Učinkovito rabljenje energije jedna je od četiri prioritetne mjere održivog razvitka EU, a plin dobiven preradom otpada svakako predstavlja vrijedan resurs koji sve više dobiva na značaju

Najviše bioplinskih postrojenja izgrađeno je u Njemačkoj - čak 10.786, a riječ je uglavnom o manjim postrojenjima uz stočarske i poljoprivredne farme

nosti i nedostatke korištenja tekućeg prirodnog plina (LNG) u prometu kamiona i brodova. Inicijativu za projekt je dao konzorcij: "Stiftung Energy Valley" iz regije Arnheim-Nimweg i Centar za raz vitak tehnike prijevoza brodovima na Sveučilištu Duisburg-Essen (DST). Europa bitno ovisi od uvoza energije. To je veliko opterećenje, ali Europa daljnji razvitak temelji nadasve na znanju. Tako se u Švicarskoj raspravlja o prioritetima potpune liberalizacije tržišta električne energije, ali što je možda i važnije, i o promjeni strategije opskrbe energijom do 2050. godine (Studija Energie-markt Schweiz). Naročito značajne promjene planiraju se upravo u području električne energije. "Biogas-Atlas" u Njemačkoj redovito prati sve brži razvitak biopostrojenja s digestijom – fermentacijom. U Europi se na više od 100 postrojenja proizvodi plin iz krutog biootpada. Prema podacima Europske udruge bioplinskih postrojenja (EBA - European Biogas Association), broj i snaga bioplinskih postrojenja u četiri godine su gotovo udvostručeni:

Broj postrojenja Električna snaga (MWel)

Nizozemska već naveliko koristi tekući prirodni plin za pogon kamiona i brodova

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

obar primjer pruža njemačka agencija za energetiku "dena" (Deutsche Energie-Agentur) koja promovira provedene, ali i nove, tek pripremljene projekte štednje energije u javnim ustanovama općina, gradova i okruga. U Njemačkoj se jednom godišnje najbolji javni projekt učinkovitog rabljenja energije nagrađuje s 25.000 eura uz posebnu promociju na velikoj Energetskoj konferenciji. Nizozemska je u suradnji s njemačkim partnerom iz okruga Nordrhein-Wstfalen utemeljila projekt "LNG an Rhein – Waal", koji je istražio pred-

2010.

2014.

10.433 4.136

17.240 8.339

Najviše bioplinskih postrojenja izgrađeno je u Njemačkoj - čak 10.786, a riječ je uglavnom o manjim postrojenjima uz stočarske i poljoprivredne farme. Velik je broj bioplinskih postrojenja izgrađen i uz uređaje za pročišćavanje otpadnih voda. Iza Njemačke na drugom mjestu je Italija (1.491 postrojenje), a slijede UK (813), Francuska (736) i švicarska (633). Hrvatska se sa 16 postrojenja nalazi pri kraju, a iza nje su Cipar (14), Bugarska (11), Rumunjska (11) i Srbija (7). Važno je naglasiti da je 2016. godine izgrađeno prvo hrvatsko urbano bioplinsko postrojenje u blizini Zagreba (Agroproteinka) koje može oporabiti i do 30% količine krutog urbanog bIootpada (ostaci hrane iz kuhinja, hotela, restorana itd.).

Centrala

Poslovnica Osijek

Poslovnica Split

Poslovnica Rijeka

Gospodarska 5b 10255 Zagreb-Stupnik tel. 01-6531-077, 078 i 079 fax. 01-6531-080 e-mail: info@gra-po.hr

Omladinska 121 31431 Ä&#x152;epin tel./fax 031-280-605 mob. 091-6531-114 osijek@gra-po.hr

Kraljice Jelene 17 21204 Dugopolje tel./fax 021-655-488 mob. 091-6531-123 goran.levanic@gra-po.hr

mob. 091-6531-077 marino.marsanic@gra-po.hr

STRUČNO

Gospodarenje otpadom – morski otpad

Integrirano planiranje u cilju smanjivanja utjecaja morskog otpada

projekt DeFishGear Morski otpad je globalni problem na okolišnoj, socio-ekonomskoj, zdravstvenoj i estetskoj razini. Može se naći u svim svjetskim morima i oceanima, ne samo u gusto naseljenim područjima, nego i u onima daleko od očitih izvora i ljudskog utjecaja [autor] Pero Tutman1, Dubravka Bojanić Varezić1, Mosor Prvan2, Jakša Božanić2, Marija Nazlić2, Jasna Šiljić1, Mišo Pavičić1 1 Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, 2 Sunce - Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj, Split

1. Uvod – problematika otpada iz mora Otpad iz mora se određuje kao bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnog podrijetla nego ga je proizveo i koristio, te odbacio čovjek izravno u more ili je pak taj materijal tamo dospio s kopna putem rijeka, odvodnje, kanalizacije ili vjetrom. Pojavljuje se kao plutajući otpad na površini mora, ispod njegove površine (u vodenom stupcu), nataložen na morskom dnu, te naplavljen na

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

obali. Glavnina otpada iz mora potječe s kopna (gotovo 80%), a tek manji dio nastaje na samom moru. Kopneni izvori otpada su nekontrolirana ili loše upravljana odlagališta otpada naselja i gradova na obali mora ili rijeka, odvodi i kanalizacije, donosi rijekama, ispiranje kišama odnosno ispuhivanje s obala za vrijeme oluja i nevremena, te turističke aktivnosti. Morski izvori predstavljaju otpad koji dospijeva s brodova svih vrsta i namjena, kao posljedica aktivnosti u ribarstvu

i marikulturi, naftne i plinske platforme te ponovno turističke aktivnosti. Kruti otpad koji dospije u more je raznolikog porijekla, uporabe, sastava, veličine, oblika, trajnosti, ekološke „prihvatljivosti“ itd. Glavne kategorije otpada su razne vrste plastikâ, metala, stakla, gume, obrađenog drva i papira. Svi ti materijali u svojoj završnici čine štetu na više razina: od vizualne do ugrožavanja živog svijeta u okolišu. U moru i priobalju se pojavljuje u značajnim količinama i smatra se jednim od glavnih problema koji utječe na morski i obalni okoliš. Na organizme djeluje kroz zaplitanje i unos u probavni sustav, predstavlja rizik za ljudsko zdravlje, stvara smetnju aktivnostima na moru i obali, te umanjuje kvalitete korištenja morske vode (ribarstvo ili bilo koje drugo legitimno korištenje mora) (UNEP, 2009). Plastični otpad posebice opterećuje more jer je vrlo otporan i razgrađuje se izuzetno sporo (Thiel i Gutow, 2005). Uslijed fizičkih, bioloških i kemijskih procesa tijekom vremena se smanjuje strukturna cjelovitost plastičnih otpadaka, te dolazi do fragmentacije čime nastaju sitne čestice mikroplastike. Morski organizmi te čestice mogu zamijeniti za hranu, što može dovesti do ozljeda probavnih organa i stradavanja životinja. Kemijske tvari sadržane u česticama mikroplastike nakupljaju se u hranidbenom lancu, pa tako na kraju mogu i doći do ljudi (Ivar do Sul i Costa, 2014). Pojedini organizmi iz drugih udaljenijih morskih područja mogu putem plutajućeg otpada prevaliti velike udaljenosti i dospjeti do područja u kojima ranije nisu bili prisutni (Barnes, 2002). Bez obzira na izvor, otpad iz mora je rasprostranjena pojava na području Jadranskog mora (Kwokal i Štefanović, 2009, 2011; Petricioli i Bakran-Petricioli, 2012; Lazar i Gračan, 2011; Liubartseva i sur., 2016) i trajan ekološki i sociološki problem svake države koja mu gravitira. Količina i zastupljenost plastičnog otpada na dnu Jadranskog mora među najvišima je u Europi nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora (Galgani i sur., 2000). Otpad tamo dospijeva od oko četiri milijuna ljudi koji žive uz njegove obale, a taj se broj tijekom turističke sezone poveća gotovo šest puta (Marcheti i sur., 1989; Picer, 2000). Osim ekološkog, otpad iz mora ima i važan društveno-ekonomski utjecaj koji pogađa obalne zajednice jer je čista obala od ključnog značaja za turizam. Jadran je svojom površinom (138.600 km2) malo i plitko poluzatvoreno more povezano sa ostalim dijelom Sredozemnog mora 70 km širokim Otrantskim vratima (Cushman-Roisin i sur., 2001). Obzirom na gusto naseljene i visoko industrijalizirane obale, kao i na intenzivan brodski promet, te režim morskog strujanja (Cushman-Roisin i sur., 2001), značajno je utjecan ovim problemom (Bojanić Varezić i sur., 2015; Liubartseva i sur., 2016). Na plažama i morskom dnu priobalnog područja Hrvatske otpad iz mora je prisutan u količinama koje nisu zanemarive. Veliki problem u Hrvatskoj predstavlja otpad iz mora u obalnom području (na plažama, morskom dnu i stupcu morske vode) donesen morskim strujama i vjetrom iz susjednih jadranskih zemalja, posebice za vrijeme iznimno nepovoljnih meteoroloških i hidroloških prilika. Takav otpad na području južnog Jadrana može činiti gotovo 90% udjela u ukupnoj količini (Kwokal i Štefanović, 2009, 2011). Problematika otpada u moru je prepoznata kao jedan od

Problematika otpada u moru je prepoznata kao jedna od glavnih prijetnji morskim ekosustavima u Mediteranu zbog svojih ekoloških, ekonomskih, sigurnosnih i zdravstvenih utjecaja (UNEP, 2009) glavnih prijetnji morskim ekosustavima u Mediteranu zbog svojih ekoloških, ekonomskih, sigurnosnih, zdravstvenih i kulturnih utjecaja (UNEP, 2009). Regionalni pristup suzbijanju ovog zagađenja je korak do uspjeha, jer problemi otpada iz mora nadilaze nacionalne granice. Jadranska regija je suočena s nedostatkom odgovarajućih mjera za ublažavanje usmjerenih ka smanjivanju onečišćenja otpadom iz mora (MedPartnership, 2015), kao problemu vidljivom u svakoj od zemalja regije. Premda je problematika otpada iz mora u Jadranu prisutna već dulje vremena, naše su spoznaje o tome još uvijek prilično oskudne (Kwokal i Štefanović, 2009, 2011; Lazar i Gračan, 2011). Problematikom otpada iz mora znanstvene se institucije u Hrvatskoj bave u novije vrijeme (Tutman, 2015). Kod izrade procjena količina i vrsta otpada u moru koje su do sada napravljene, nailazilo se uglavnom na problem nepostojanja odgovarajućeg zajedničkog pristupa procjeni i praćenju ove vrste otpada. Najčešće uočeni nedostaci odnose se na lošu ili nepostojeću administrativnu koordinaciju, nedostatna financijska sredstva i tehničke kapacitete, te slabu provedbu postojećeg zakonodavstva vezanog za gospodarenje otpadom. Osim toga, evidentno je nepostojanje dovoljne baze podataka o količinama, sastavu i trendovima otpada iz mora, slabo razumijevanje oceanografskih i klimatskih procesa koji utječu na njegovu raspodjelu i zadržavanje u morskom okolišu, te poznavanje daljnje sudbine otpada iz mora kada jednom dospije u more (vrijeme razgrađivanja, tonjenja na dno i slično). Nadalje, na regionalnoj su razini metodologija uzorkovanja i analize uzoraka slabo razvijeni i nedovoljno međusobno usporedivi. S obzirom da su istraživanja i akcije prikupljanja otpada uglavnom provodile nevladine organizacije i pojedinci na manjim područjima (obično plažama), ona nisu rađena ciljano, pa su i dobiveni podaci oskudni i prostorno izolirani, te kao takvi slabo usporedivi. U Republici Hrvatskoj trenutačno nema sustavnog prikupljanja i evidentiranja podataka vezanih uz otpad iz mora, niti postoji strateški dokument/pravni akt koji se isključivo odnosi na takav otpad. Aktivnosti koje se odnose na sprječavanje nastanka otpada iz mora provode se kroz postojeći zakonski okvir i strateške dokumente vezane uz gospodarenje otpadom na kopnu. Trenutačno poznavanje utjecaja otpada iz mora u morskom okolišu nije na dovoljnoj razini da bi se mogli uspostavili smisleni ciljevi ili indikatori praćenja utjecaja, te je u svakom slučaju potrebno uspostaviti sustav istraživanja koji bi doveo do razumijevanja ove problematike. U okviru izrade postojećeg stanja otpada iz mora, potrebno je također izraditi procjenu njegovih ekonomskih učinaka te dodatno istražiti utjecaj otpada iz mora na prirodne resurse i ljudsko zdravlje slijedeći regionalni pristup, te pristup EK u primjeni Okvirne direktive o morskoj strategiji (ICZM – Integrated Coastal Zone Management 2008/56/EC).

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

STRUČNO

Gospodarenje otpadom – morski otpad Na globalnoj razini, u okviru regionalnih konvencija o moru i u EU okolišnoj politici otpad iz mora predstavlja prioritetan problem koji zahtijeva sustavno i koordinirano djelovanje. Osnovni preduvjet smanjivanja količine otpada u Jadranu jest djelovanje u skladu sa regionalnim i nacionalnim ciljevima strategije okolišnog pristupa (EcAp – The Ecosystem Approach), kao i strategije postizanja dobrog stanja okoliša (GES – Good Environmental Status) u skladu s Deskriptorom 10, Otpad iz mora, Okvirne direktive o morskoj strategiji. U okviru Mediteranskog akcijskog plana Programa za okoliš Ujedinjenih naroda (UNEP/MAP) 2012. godine usvojen je Strateški okvir i akcijski plan djelovanja za otpad iz mora. Na razini EU, Okvirnom direktivom o morskoj strategiji (2008/56/ EZ) daje se okvir za poduzimanje potrebnih mjera za postizanje ili održavanje dobrog stanja morskog okoliša najkasnije do 2020., uključujući i one vezane za otpad iz mora koji je definiran kao jedan od važnih pritisaka na morski okoliš. Regionalni plan za gospodarenje otpadom iz mora u Mediteranu prihvaćen je 2013. godine od ugovornih strana (21 mediteranska zemlja i EU) Barcelonske konvencije i stupio je na snagu u srpnju 2014. godine. Plan traži da ugovorne strane poduzmu potrebne korake kako bi se osigurale financijske, legislativne, administrativne i druge mjere za omogućavanje njegove primjene i sadrži 11 mjera i 44 akcije za njihovo ispunjavanje. Republika Hrvatska je pravno obvezna na primjenu Regionalnog plana. Na sastanku Skupštine UN-a za okoliš 2014. godine pozdravljeno je prihvaćanje Regionalnog plana od strane Ugovornih strana Barcelonske konvencije kao prvog programa te vrste na svijetu. Republika Hrvatska je članica MARPOL konvencije (MARine POLluton), Londonske i Barcelonske konvencije već desetljećima i kao članica ima međunarodnu obavezu primjenjivati ih. Na žalost, postojeća međunarodna i nacionalna legislativa u vezi otpada iz mora u praksi se ne primjenjuje na zadovoljavajućoj razini.

2. Projekt DeFishGear Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita projektni je partner na EU projektu financiranim kroz IPA Adriatic CBC program 2007 – 2013 pod nazivom „Sustav gospodarenja napuštenom ribolovnom opremom u Jadranskoj regiji“ – (engl. „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region; skraćenica: DeFishGear, www.defishgear.net). Projekt se bavi širim kontekstom problematike otpada iz mora i po svome je završetku rezultirao strateškom procjenom na regionalnoj razini. Projektne aktivnosti provodio je multidisciplinarni tim koji uključuje istraživačke institute, nacionalne i lokalne vlasti i nevladine udruge iz svih zemalja Jadransko-Jonske regije; Slovenije (Nacionalni institut za kemiju, Ljubljana – vodeći partner, voditelj projekta dr. sc. Andrej Kržan; Institut za vode, Ljubljana; Sveučilište Nova Gorica, Laboratorij za istraživanja okoliša), Italije (Italijanski nacionalni institut za istraživanje i zaštitu okoliša, Rim; Sveučilište Ca’Foscari Venecija, Odjel za filozofiju i kulturno naslijeđe; Mediterranean Consortium, Rim; Regionalna agencija za zaštitu okoliša regije Emilia-Romagna, Bologna; Euro-Mediteranski centar za klimatske promjene (CMCC), Lecce), Hr-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

vatske (Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split; Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije, Split), Bosne i Hercegovine (Institut za hidrotehniku, Sarajevo), Crne Gore (Institut za biologiju mora, Kotor, Univerziteta u Podgorici), Albanije (Laboratorij za ribarstvo i akvakulturu Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Tirani; Regionalno vijeće Lezha) i Grčke (Mediteranski informacijski ured za okoliš, kulturni održivi razvoj, Atena; Institut za oceanografiju Grčkog centra za istraživanje mora, Anavyssos). Cilj je bio jačanje suradnje i poticanje zajedničkih i usklađenih akcija za Jadran bez otpada. Koordinirana suradnja ovih zemalja radi efikasnijeg rješavanja problema otpada iz mora ključna je za postizanje dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. godine. Vrijednost projekta bila je 5.353.765 Eura, te se provodio do kraja rujna 2016. godine.

2.1. Projektne aktivnosti Aktivnosti i učinci projekta DeFishGear zasnivale su se na ključnim načelima Cjelovitog upravljanja obalnim područjem (Integrated Coastal Zone Management – ICZM), Prostornog planiranja mora (Marine Spatial Planning – MSP), kao i Okvirne direktive o morskoj strategiji (Marine Strategy Framework Directive – MSFD). Ovakva usklađenost treba omogućiti smanjivanje negativnog utjecaja otpada iz mora na gospodarske aktivnosti koje se provode u morskim i obalnim područjima (turizam, ribolov, itd.), te osigurati održivo upravljanje i korištenje morskog okoliša i obalnog područja. U cilju definiranja problematike otpada iz mora postoji izražena potreba za čvrstim zajedničkim djelovanjem znanstvenih spoznaja i cjelovitog sektorskog pristupa koji će predstavljati osnovu za odgovarajuće održivo integralno upravljanje morskim i priobalnim područjem. Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja jedan je od sedam pratećih protokola Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja, odnosno Barcelonske konvencije. Protokolom se uvodi obveza integralnog upravljanja obalnim područjem uzimajući u obzir prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, zaštitu kulturne baštine, održivu poljoprivredu, ribarstvo, turizam, te ostale gospodarske djelatnosti u obalnom području. Osnovni je cilj Protokola pružiti regionalni pravni okvir koji će osigurati to da nacionalna zakonodavstva sredozemnih zemalja uvedu odgovarajuće definicije obalnog područja i da se sve aktivnosti što se obavljaju u tom području obuhvate integriranim upravljanjem. Između ostalog, Protokol uključuje i otpad iz mora. U sklopu projekta DeFishGear izrađen je dokument pod nazivom Smjernice za upravljanje otpadom iz mora i napuštenim ribolovnim alatima u okviru Integralnog upravljanja obalnim područjem koji, između ostalog, donosi prijedlog mjera za smanjenje otpada iz mora uključivanjem ribarskog sektora. Same projektne aktivnosti odvijale su se kroz šest tkz. radnih paketa (Work Packages - WP): WP 1 Upravljanje i koordinacija (voditelj – Nacionalni institut za kemiju, Ljubljana) WP 2 Komunikacija i diseminacija (voditelj – Institut za hidrotehniku, Sarajevo)

Slika 1. Lokacije uzorkovanja morskog otpada s plaža, površine mora, morskog dna, mikroplastike u ribama, izgubljenih ribarskih mreža te lokacije ribarskih luka Tribunj i Vira

KAZALO Otpad na površini mora Otpad na plažama Otpad na morskom dnu Mikroplastika u ribama Izgubljene ribarske mreže Ribarske luke Vira i Tribunj

WP 3 Kapitalizacija i održivost (voditelj – Regionalna razvojna agencija RERA SD, Split) WP 4 Procjena otpada iz mora (voditelj – Mediteranski informacijski ured za okoliš, kulturni i održivi razvoj, Atena) WP 5 Mikroplastika (voditelj – Institut za vode, Ljubljana) WP 6 Prikupljanje odbačenih ribolovnih alata u lukama, otpada iz mora iz ribarskih mreža – koćarica i ribolovnih alata izgubljenih ili odbačenih u moru, tzv. „Ghost nets“ (voditelj – Mediterranean Consortium, Rim). Aktivnosti na prva tri radna paketa su se odnosile na međusobno komuniciranje i koordiniranje, dok su ostala tri bila provedbena i vezana uz konkretne aktivnosti. 2.1.1. Procjena otpada iz mora (radni paket 4) Svrha radnog paketa 4 bila je da se kroz pilot-akcije procijeni stanje (količine, sastav, itd.) otpada iz mora u Jadranu, od onog naplavljenog na plažama i na površini mora do onoga na morskom dnu, uključujući povezane socio–ekonomske utjecaje. Nadalje, posebno je važno bilo utvrđivanje nedostataka i potreba za izradu prioriteta za učinkovito djelovanje prema važećim standardima koji se primjenjuju na ovom području. Dodatno se nastojao stvoriti primjer „dobre prakse“ i postaviti održiv model gospodarenja i korištenja morskog okoliša i obalnih zona koji se može primjenjivati na drugim područjima sa sličnim problemima/osobitostima. Aktivnosti u ovom dijelu projekta trebale bi olakšati napore kreatorima

nacionalnog zakonodavstva i drugim interesnim skupinama u rješavanju pitanja otpada iz mora pružanjem sveobuhvatne karakterizacije i analize otpada iz mora u Jadranu tako što će postaviti temelje za donošenje standardnih protokola za usklađeno praćenje otpada iz mora i predstaviti smjernice u definiranju nacionalnih i regionalnih ciljeva u vezi otpada iz mora (ICZM, MSFD, itd.), što su aktivnosti od strateške važnosti. U tu su svrhu izrađena dva dokumenta; Procjena stanja otpada iz mora u Jadranskom i Jonskom moru, te Razumijevanje socio-ekonomskih implikacija otpada iz mora u Jadransko-jonskoj makroregiji. Za provođenje projektnih aktivnosti u ovom radnom paketu, kao podugovaratelj je odabrana Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj „Sunce“ iz Splita. Udruga je provela niz potrebnih pripremnih radnji i aktivnosti; izradila je pregled postojećih i provedenih akcija/projekata prikupljanja otpada iz mora u Hrvatskoj, te analizu postojećih podataka o količinama i tipovima otpada u hrvatskom dijelu Jadrana. Nadalje, izrađen je i popis institucionalnih dionika (gradova i općina) u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji kako bi se utvrdila nadležnost za prikupljanje otpada sa plaža i obale, kao i upitnik s ciljem utvrđivanja postojanja/nepostojanja baze podataka o prikupljenom otpadu i akcijama i lokacijama čišćenja. Provedena je i analiza projektom predloženih metodologija za praćenje stanja otpada iz mora na plažama, morskoj površini i dnu. U skladu sa predloženom metodologijom

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

STRUČNO

Metal 10%

Gospodarenje otpadom – morski otpad

Tekstil 6%

Guma 3%

Staklo i keramika 2%

siti da ovo nisu bile akcije čišćenja od otpada u moru, nego njegov monitoring rađen prema zadanom projektnom protokolu. U sakupljenom otpadu iz mora najučestaliji pronađeni predmeti bili su komadići plastike i stiropora veličine od 2,5 – 50 cm, štapići za uši, te platični čepovi svih namjena (Slika 3.). Opušci od cigareta, koji inače na svjetskoj razini zauzimaju visoko mjesto na ljestvici kategorije otpada u moru, bio je relativno malobrojan na plažama Zaglav i Saplunara koje su udaljenije od kopna i gdje smeće uglavnom dospijeva morskim strujama s otvorenog mora. Nasuprot tome, zbog turističke namjene gradske plaže u Omišu i one u Kominu na ušću Neretve, opušci cigareta jedni su od najbrojnijih sakupljenih predmeta (42%, odnosno 15%), usprkos tome što se u sezoni redovito čiste. Provedena su i praćenja stanja plutajućeg otpada u moru na lokacijama Brački kanal i akvatorij sjeverno od otoka Hvara (Slika 1.). Praćenje stanja je provedeno na ukupno 10 transekata (po 5 na svakoj lokaciji) korištenjem motorne jedrilice. Preko 90% pronađenih predmeta bilo je plastičnog porijekla, slijede papirnati predmeti i oni od obrađenog drva. U suradnji s ribarima i korištenjem ribarice-koće provedena su i dva praćenja stanja otpada na morskom dnu (u akvatoriju sjeverozapadno od Hvara – 3 transekta), te u akvatoriju zapadno od Dubrovnika (3 transekta) (Slika 1.). Oko 85% prikupljenih predmeta je bilo plastičnog porijekla, nakon čega slijede gume i tkanine sa po 5%.

Papir 0,5% Plastika 50%

Obrađeno drvo 29% Slika 2. Morski otpad sakupljen na plažama; ukupni udio po kategorijama (umjetni polimerni materijali – plastika, obrađeno drvo, metal, tekstil, guma, staklo i keramika, papir)

praćenja stanja otpada u moru prema preporukama EK Tehničke radne grupe za otpad u moru na plažama odabrane su 4 lokacije koje zadovoljavaju zadane parametre projekta. Dvije plaže odabrane su u Splitsko-dalmatinskoj županiji (Zaglav na otoku Visu, te gradska plaža Punta u Omišu), te dvije u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (plaža uz ušće rijeke Neretve, te plaža Saplunara na otoku Mljetu) (Slika 1.). Prikupljeno je i prema projektnim zahtjevima stručno obrađeno oko 1 T otpada u moru. Tom je prilikom sakupljeno oko 470 kg plastike (39.399 komada), oko 275 kg obrađenog drva (399 komada), oko 90 kg metala (414 komada – pretežito čepovi boca), oko 55 kg tekstila (384 komada), oko 25 kg gume (193 komada – pretežito obuća), oko 20 kg stakla i keramike (656 komada), te oko 5 kg papira (226 komada) (Slika 2.). Treba nagla-

2.1.2. Mikroplastika (radni paket 5) Naglasak aktivnosti na ovom radnom paketu bio je na otpadu plastičnog materijala između 0,3 i 5 mm veličine (mikroplastika), kao i prisutnosti POPs (Persistent Organic Pollutants), odnosno raznih organskih zagađivala apsorbiranih na česticama mikroplastike. Uzorci su uzeti s površine mora i riječnih ušća, iz sedimenata na plažama, te iz želudaca riba u područjima gdje se odvijaju ribolovne aktivnosti. Naime, poznat je fenomen kako ribe i drugi morski organizmi zabu-

2000

4000

6000

8000

10000

G79 Komadići plastike 2,5 - 50 cm G82 Komadići stiropora 2,5 - 50 cm G95 Štapići za uši G21 Plastični čepovi (boce za piće) G23 Plastični čepovi (neodređeni) G30 Paketi čipsa i omoti slatkiša G35 Slamke i mješalice G22 Plastični čepovi (kemikalije, sredstva za čišćenje) G27 Opušci i filteri cigareta G208 Komadići stakla i keramike > 2,5 cm

Zaglav Sapunara Komin, Neretva Omiš

Slika 3. Najučestaliji predmeti morskog otpada sakupljenog na plažama Zaglav na Visu, Saplunara na Mljetu, Punta u Omišu i Komin na ušću Neretve

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

4,5E5

Median 25%-75% Min-Max

broj čestica/km2

4,E5

B) 100%

3,5E5

80%

3E5

60%

2,5E5

40%

2E5

20%

1,5E5

Jesen 2014

1E5

Jesen 2014

Splitsko područje

50000 0

Proljeće 2015

Fragmenti

Filamenti

Filmovi

Neretva Peleti

Granule

Stiropor

Drugo

Split jesen 2014. Neretva jesen 2014. Split proljeće 2015.

Slika 4. A) Koncentracija i B) sastav mikroplastike s površine mora na području Splitskog arhipelaga i ušća Neretve

nom gutaju čestice mikroplastike, što može izazvati neželjene učinke na organizam kao i potencijalno opteretiti organizam toksičnim spojevima. Mehanizmi prijenosa ovih zagađivala i ugradnja u tkiva organizama, kao i mogući negativni utjecaji na čovjekovo zdravlje još nisu dovoljno istraženi. Do sada se u Jadranu nisu provodila nikakva istraživanja vezana uz mikroplastiku i ovim se projektom po prvi put sa znanstvenog stajališta pristupilo ovoj problematici. Čestice mikroplastike više ne predstavljaju zanemariv problem u morskom okolišu zbog svojstava plastičnog materijala i mogućnosti adsorpcije raznih toksičnih spojeva iz okolnog medija, kao i otpuštanja različitih aditiva koji su sastavni dio njene strukture tijekom procesa degradacije. Cilj projektnih aktivnosti bio je razvijanje regionalnog pristupa za monitoring i procjenu prisutno-

Broj čestica/kg sedimenta

sti mikroplastike i njene raspodjele u morskom okolišu, kao i utvrđivanje mogućih izvora. U konačnici je izrađeno pet dokumenta kojima je opisano stanje mikroplastike u različitim odjeljcima morskog okoliša (Procjena stanja mikroplastike na površini mora i sedimentu s plaža te potencijalne zone nakupljanja, Procjena stanja mikroplastike u rijekama, Procjena stanja mikroplastike u ribolovnim zonama, Procjena stanja mikroplastike u probavnom traktu komercijalno dostupnih vrsta riba i školjkaša, Prvi podaci o pojavnosti nanoplastike (0.01-0.5 mm) na obali Jadrana, u sedimentu i na površini mora) te jedan sveobuhvatni strateški dokument Preporuka za poboljšanje upravljanja otpadom iz mora na Jadranu s obzirom na onečišćenje mikroplastikom. Količina i sastav mikroplastike se istraživao na području

B) 100% 90% 80%

4500 4000 3500 3000 2500

70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

2000 1500 1000 500 0 Zaglav

Bačvice Ljeto 2014

Jesen 2014

Neretva

Ljeto 2014 Jesen 2014

Jesen 2014

Zaglav

Bačvice Fragmenti Filamenti Filmovi

Peleti Granule

Neretva Stiropor

Slika 5. A) Koncetracija i B) sastav mikroplastike na plažama (ušće Neretve, Bačvice i Zaglav) prije i nakon turističke sezone

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

STRUČNO

Gospodarenje otpadom – morski otpad

PE PP PES PAN PET PA NY Akrilna vlakna Celulozni acetat PS Kalcijev stearat

7% 11% 42% 7% 12%

14%

B) 17% 17%

60%

PE PP PES PAN PET PA NY Akrilna vlakna Celulozni acetat PS Kalcijev stearat

Slika 6. Polimerni sastav uzoraka A) sa pješčanih plaža i B) s površine mora. Značenje kratica: PA poliamid, PE polietilen, PS polistiren, PP polipropilen, PES poliester, PAN poliakrilonitrin, PET polietilen tereftalat, NY nylon, PO poliolefin, PU poliuretan

Slika 7. Prikupljene stare ribarske mreže

Slika 8. Prikupljeni otpad iz koćarskih lovina

TABLICA 1. Broj ispitanih želudaca Broj želudaca koji je sadržavao mikroplastiku Broj čestica mikroplastike Srednja vrijednost broja čestica mikroplastike po želucu jedinke

Mullus surmuletus 30 21 59

Pagellus erythrinus 30 15 34

Sardina pilchardus 30 11 28

2.68±1.8

1.88±1.4

2.54±1.1

Tablica 1. Brojnost čestica mikroplastike pronađenih u probavilima triju vrsta riba (trlja od kamena – Mullus surmuletus, arbun – Pagellus erythrinus, srdela – Sardina pilchardus)

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

Srednjeg Jadrana, kao i na ušću rijeke Neretve (Slika 1.), koji predstavljaju područja potencijalne veće akumulacije ove vrste otpada. U jesen 2014. godine prikupljeni su uzorci s površine mora na području ušća rijeke Neretve, dok se prikupljanje uzoraka s površine mora na splitskom području odvijalo tijekom jeseni 2014. i proljeća 2015. god., kako bi se mogle odrediti razlike u sezonskoj raspodjeli mikroplastike. Očekivano je veća količina mikroplastike zabilježena u uzorcima bliže obali i u unutrašnjem dijelu riječnog ušća zbog blizine potencijalnih izvora otpada s kopna. Na području splitskog arhipelaga srednje vrijednosti koncentracije mikroplastike bile su znatno veće u jesen (12,92x104±18,11x104 čestica po km2), nego u proljeće (1,58x104±0,32x104 čestica po km2) (Slika 4.A). Sezonska razlika u koncentraciji i sastavu mikroplastike može se objasniti razlikama u hidrološkim parametrima (struje, vjetar, valovi) (Slika 4.B). Sastav mikroplastike sa ušća rijeke Neretve se također razlikovao od onog sa splitskog područja što se može objasniti direktnim utjecajem rijeke i donosima s kopna. Srednja vrijednost koncentracije mikroplastike na površini mora na području ušća je bila 16.86 x 104 ± 11.36x104 čestica po km2 (Slika 4.A). Unutar ovog područja uzeti su i uzorci sedimenata sa pješčanih plaža različite namjene i izloženosti otvorenom moru; plaža Bačvice u Splitu predstavlja jednu od najpopularnijih turističkih plaža na ovom području, plaža Zaglav na otoku Visu direktno je izložena južnim vjetrovima i otvorenom moru te plaža u neposrednoj blizini ušća rijeke Neretve. Uzorci pijeska uzorkovani su tijekom i nakon turističke sezone, kako bi se odredili sezonski utjecaji raspodjele mikroplastike. Na plaži Bačvice nalazimo nešto veću količinu mikroplastike nakon turističke sezone (Slika 5.A), međutim sastav mikroplastike je vrlo sličan u obje sezone što upućuje na iste izvore kontaminacije plaže (Slika 5.B). Znatno veće koncentracije kao i potpuno različit sastav mikroplastike nalazimo u jesen na plaži Zaglav što se može objasniti direktnim utjecajem otvorenog mora, jakih južnih vjetrova i valova. Plastične pelete zabilježili smo samo na ovoj plaži, a kako u blizini nema mogućeg izvora ovog tipa plastike, prisustvo se može objasniti transpor-

1000

Plastika

Tekstil

Staklo

Guma

Metal

Obrađeno drvo

Ostalo

Slika 9. Količine otpada iz mora po kategorijama prikupljenog od studenog 2014. do ožujka 2016. godine

KOLIČINA (kg)

900 800 700 600 500 400 300 200

OŽUJAK '16

VELJAČA '16

SIJEČANJ'16

PROSINAC '15

STUDENI '15

LISTOPAD '15

RUJAN'15

KOLOVOZ '15

SRPANJ '15

LIPANJ'15

SVIBANJ'15

TRAVANJ'15

OŽUJAK '15

VELJAČA '15

SIJEČANJ '15

PROSINAC '14

STUDENI '14

100

MJESEC/GODINA

tom morskim strujama s otvorenog mora. U uzorcima s plaže na ušću Neretve nalazimo vrlo sličan sastav mikroplastike kao na površini mora, sa većom količinom plastičnih fragmenata po kilogramu sedimenta, što upućuje na zajedničke izvore onečišćenja (Šiljić i sur., 2015a) (Slika 5.B). Poznavanjem kemijskog sastava čestica moguće je odrediti porijeklo i potencijalne izvore mikroplastike. Plastika nije univerzalan materijal te su plastični predmeti razne namjene izrađeni od različitih tipova polimera. Ukoliko znamo o kojem je polimeru riječ kod izdvojene čestice, možemo zaključiti od kojeg predmeta je nastala ispitivana čestica, a time neposredno možemo odrediti i potencijalni izvor onečišćenja. Naime, polietilen (PE) je jedan od najčešće korištenih plastičnih materijala u svijetu i ima ogromnu primjenu u raznim industrijama, segmentima i aplikacijama (npr. vrećice, folije, razna ambalaža). Polipropilen (PP) se lako prerađuje, ima nisku gustoću i relativno je jeftin u odnosu na ostale polimere, te se koristi za izradu ambalaže hrane, kućanskih predmeta, vrtnog namještaja, industrijske ambalaže, itd. Na slikama 6.A i 6.B prikazan je polimerni sastav uzoraka s površine mora te onih sa pješčanih plaža. Prema prikazanim rezultatima vidljivo je kako polietilen prevladava u oba ispitana odjeljka morskog okoliša. Unatoč prevladavanju spomenutog tipa plastike i nešto učestalije pojave polipropilena, polimerni sastav se ipak razlikuje kod uzoraka u morskom mediju i na obali. To je i očekivano s obzirom na prethodno ustanovljen različiti udio pojedinih kategorija mikroplastike i samih njenih izvora na ispitivanim lokacijama. Nakon što je ustanovljena prisutnost mikroplastike u različitim odjeljcima morskog okoliša, postojao je preduvjet da mikroplastika može dospjeti u probavni trakt organizama koji naseljavaju ovo područje. Za potrebe projekta istraživale su se tri komercijalo važne vrste riba s različitim stanišnim i prehrambenim preferencijama. Ispitana je prisutnost mikroplastike u probavnom traktu trlje (Mullus surmuletus), arbuna (Pagellus erythrinus) i srdele (Sardina pilchardus). Kod svih vrsta su u određenom postotku pronađene čestice koje bi potencijalno mogle biti mikroplastika (Tablica 1). Pošto se

uglavnom radi o vrlo sitnim filamentnim vlaknima, nije moguće sa sigurnošću govoriti radi li se o mikroplastici, stoga su izdvojene čestice naknadno podvrgnute kemijskoj analizi. Kemijska analiza tek treba pokazati da li se radi o plastici, kao i o kojem je polimeru riječ (Šiljić i sur., 2015b). 2.1.3. Prikupljanje odbačenih ribolovnih alata u lukama, otpada iz mora iz ribarskih mreža – koćarica i ribolovnih alata izgubljenih ili odbačenih u moru, tzv. „Ghost nets“ (radni paket 6) Glavni cilj radnog paketa 6 (WP 6) bio je smanjiti onečišćenje mora (morskog dna) krupnim otpadom uključivanjem ribara i drugih interesnih skupina u predviđene projektne aktivnosti. Ovaj je cilj postignut provođenjem triju pilot-akcija: postavljanjem sustava za prikupljanje i recikliranje odbačene ribolovne opreme u odabranim ribarskim lukama, prikupljanjem otpada iz mora koji se zatekne u koćarskim lovinama (mrežama) i njegovim odlaganjem u pripremljene kontejnere u ribarskim lukama (tzv. „Fishing for litter“), te aktivnostima ve-

Obrađeno drvo 7%

Ostalo 5%

Staklo 8%

Plastika 47%

Guma 10%

Metal 13%

Tekstil 15%

Slika 10. Otpad iz mora sakupljen u koćarskim lovinama; ukupni udio po kategorijama (plastika, tekstil, metal, guma, staklo, obrađeno drvo, ostalo)

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

STRUČNO

Gospodarenje otpadom – morski otpad

Po završetku projekta Jadranska bi regija trebala imati prvu procjenu stanja mora i obalnog pojasa s obzirom na onečišćenje morskim otpadom i bolje spoznaje o zagađenju mikroplastikom zanim uz pronalazak i prikupljanje izgubljenih i odbačenih ribolovnih alata u moru (tzv. "Ghost nets") i odlaganjem u odgovarajuće kontejnere na obali. Svaka od navedenih aktivnosti je dala važan doprinos u obnovi morskog obalnog okoliša, a posebna vrijednost jest aktivno uključivanje ribarskog sektora. Ova inicijativa ne uključuje samo izravno uklanjanje smeća iz mora, nego i podiže svijest o toj problematici u ribarskom sektoru, te među građanima i kreatorima zakonodavstva čime se pridonijelo promjeni dosadašnje prakse i kulture. Štoviše, ove aktivnosti mogu pozitivno utjecati na zakonodavnoj i političkoj razini u cilju provedbe smjernica za integralno upravljanje obalnim zonama. Odlaganje i pravilno zbrinjavanje ribarskih mreža, nakon isteka vijeka trajanja, jedan je od velikih problema ribarske industrije. Obzirom na količine te dugovječnost sintetičkih materijala od kojega su izrađene, jedna su od glavnih vrsta otpada koja utječe na morski okoliš. Sprječavanjem da dospiju u more uspijeva se značajno smanjiti šteta koju mogu nanijeti morskom ekosustavu. Akcije prikupljanja odbačenih ribolovnih alata u lukama su usmjerene ka postavljanju principa za rješavanje problematike starih, istrošenih i odbačenih ribolovnih alata koji više nisu u uporabi. Uključuju sve aktivnosti vezane uz njihovo prikupljanje izravno od ribara, te odlaganje u odgovarajuće kontejnere na obali. Mreže pogodne za recikliranje trebale su ići na daljnju obradu, u suprotnom su odložene na deponije otpada. U suradnji s ribarskim zadrugama „Hvar“ iz Hvara i „Adria“ iz Tribunja, prikupljeno je oko 25 T starih i neupotrebljivih ribarskih mreža (Slika 7.). Cilj druge pilot-akcije bio je prikupljanje otpada iz mora koji se zatekne u koćarskim lovinama (mrežama) i njegovo odlaganje u pripremljene kontejnere u ribarskim lukama (tzv. „Fishing for litter“). Ova je aktivnost jednostavan i učinkovit način uključivanja ribarskog sektora u smanjenje otpa-

Slika 11. Primjer izgubljene mreže u moru i nakon uklanjanja iz mora

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

da iz mora i vrlo se uspješno primjenjuje u nekim zemljama EU. Od ribara koji sudjeluju u projektu se očekivalo da u okviru njihovih uobičajenih ribolovnih aktivnosti prikupljaju otpad koji se nađe u mrežama prilikom koćarenja. Taj je otpad prikupljen u vreće za smeće koje je osigurao projekt, zatim je na pripremljenom formularu unesen datum i pozicija na kojem je otpad prikupljen, a po dolasku u ribarsku luku je odložen u komunalne kontejnere (Slika 8.). Nakon toga su određene količine, porijeklo i vrste otpada nađene u mrežama. Projektom je predviđeno da ribari na dobrovoljnoj osnovi sudjeluju u projektu, te da im se ne isplaćuju novčane naknade za njihove aktivnosti. Umjesto toga sudionicima u projektu je kupljena ribarska oprema (radna odijela, rukavice, majice, čizme, radne cipele, kabanice i slično) sa tiskanim lako prepoznatljivim oznakama projekta. U ovoj je aktivnosti sudjelovalo 8 koćarica (prosječne dužine 15 m) sa 14 ribara iz RZ „Hvar“ i 12 koćarica sa 25 ribara iz RZ „Adria“ iz Tribunja, (Pavičić i sur., 2015). Ukupno je od studenog 2014. do ožujka 2016. godine u akvatoriju srednjeg Jadrana (Slika 1.) prikupljeno 30,8 T otpada iz mora iz koćarskih lovina, odnosno u prosjeku 50 – 100 kg po koćarici mjesečno (u 15ak dana ribolova, koliko su u prosjeku mjesečno na moru) ili u prosjeku oko 5 kg po koćarici, po jednom ribolovu. Tijekom cijelog perioda najzastupljeniji tip otpada bila je plastika predstavljajući 42% ukupnog otpada iz mora sakupljenog od strane ribara (Slike 9. i 10.). Prisutnost, brojnost te rasprostranjenost izgubljenih i/ili odbačenih ribolovnih mreža u hrvatskom dijelu Jadrana još uvijek nije dovoljno poznata. Cilj ovog dijela radnog paketa uključivala je sve aktivnosti vezane uz pronalazak i prikupljanje izgubljenih i odbačenih ribolovnih alata u moru, te njihovo odlaganje u kontejnere na obali u ribarskim lukama. Akcije su se provodile otkrivanjem prisutnosti i lokacija mreža izgubljenih na moru izravno pomoću automatske ronilice ROV i neizravno preko upitnika izrađenih za ribare. Prikupljanje tj. uklanjanje ovakvih ribolovnih alata učinkovit je način čišćenja morskih voda, jer takav otpad predstavlja prijetnju morskim organizmima i ima negativne gospodarske i socijalne učinke na obalne zajednice i turizam. U odvojenim pilotakcijama na različitim lokacijama srednjeg Jadrana uklonjeno je oko 1,1 T izgubljenih ribolovnih alata na moru (Slika 11.). Ribarstvo je sektor koji trpi značajne posljedice zbog rastućeg problema otpada iz mora uslijed niza problema kao što su; izgubljeno ribolovno vrijeme uslijed čišćenja otpada iz mreža, troškovi oštećenja ribarskih alata zapinjanjem na krupnom morskom otpadu, narušavanje ugleda proizvoda sektora, tj. hrane iz mora kao zdrave hrane, degradacija ribolovnog resursa zbog degradacije staništa i dalekosežnog negativnog utjecaja na hranidbene lance i stanje morskih ekosustava. Ali isto tako ribarstvo je sektor koji može značajno doprinijeti rješavanju problema sudjelovanjem u uklanjanju otpada iz mora upravo kroz tzv. „Fishing for litter“ praksu. Svi ribari uključeni na DeFishGear projektu su sudjelovali na dobrovoljnoj osnovi i prepoznali su vrijednost projekta. Budući da su ovakvi projekti usmjereni promicanju vrijednosti čistog oko-

liša, u potpunosti su opravdani zbog izrazite ekološke vrijednosti i odrednice ka planiranom statusu čistoće mora.

3. Zaključak Otpad iz mora je problem globalnog razmjera, a povijest onečišćenja morskog okoliša seže do samih početaka povijesti ljudske civilizacije. Međutim, problem onečišćenja nije dobio značajniju pažnju sve dok nisu postale vidljive štetne posljedice na ekosustave i organizme. Usprkos tome, velika većina razvijenih zemalja i dalje proizvode ogromne količine otpada, a trendovi su u porastu. Poznavanje izvora i utjecaja otpada iz mora na ekosustave je važno ne samo za bolje razumijevanje njihove interakcije, nego i zbog oblikovanja mjera sprječavanja. Pored nevladinih organizacija koje imaju važnu ulogu u promicanju svijesti o morskom otpadu i galvaniziranju javnosti, znanstvene se institucije bave temeljnim istraživanjem ove problematike, te uz suradnju sa državnom administracijom sudjeluju u donošenju strategija i zakonskih okvira. Također, imaju nezaobilaznu ulogu u pružanju podrške uspostavljanju nacionalnih mjera monitoringa otpada iz mora, te stručnom osposobljavanju i umrežavanju zainteresiranih dionika. Procjena stanja otpada iz mora u Jadranskom i Jonskom moru obavljena tijekom projekta Defishgear prva je takve vrste na regionalnoj razini, a temelji se na usporedivim podacima dobivenim na terenu za sve morske odjeljke (plaže, površinu mora, morsko dno, biotu) kroz primjenu usklađenih protokola za praćenje stanja razvijenih u okviru projekta. Ne samo da su aktivnosti pilot monitoringa dale jasniju sliku o količinama, sastavu i izvorima otpada u moru u Jadranskojonskoj makroregiji, one su također pružile stratešku potporu obzirom na koordinaciju, usklađivanje, pa čak i standardiziranje praćenja otpada u moru na regionalnoj, ali i europskoj razini. Na kraju, za učinkovitu provedbu aktivnosti povezanih kako uz davanje zakonodavnih preporuka, tako i onih vezanih uz monitoring i procjene utjecaja u cilju smanjenja količina otpada u moru u Jadransko-jonskoj makroregiji, od presudne je važnosti sudjelovanje različitih dionika, uključujući državnu i lokalnu upravu, proizvodnog sektora (plastika, kozmetička sredstva, kemijska industrija), postrojenja za obradu otpada i otpadnih voda, pomorskog i turističkog sektora, kao i civilnog društva.

Literatura: 1. Barnes DKA. 2002. Invasions by marine life on plastic debris. Nature 416:808–809. 2. Bojanić Varezić, D., Tutman, P., Šiljić, J., Pavičić, M. 2015. Marine litter – accumulation hot spots on the Croatian part of the Adriatic Sea. Proceedings of In the Wake of Plastics. Giulio, P. (ur.). Venecija. University Ca’Foscari. 56 p. 3. Cushman-Roisin, B., Gačić , M., Poulain, P.-M., Artegiani, A., 2001. Physical Oceanography of the Adriatic Sea: Past, Present and Future. Kluwer Academic Publishers, Dordecht, Boston, London. 4. Galgani, F., Leaute, J.P., Moguedet, P., Souplet, A., Verin, Y.,

Carpentier, A., Goraguer, H., Latrouite, D., Andral, B., Cadiou, Y., Mahe, J.C., Poulard, J.C., Nerisson, P., 2000. Litter on the sea floor along European coasts. Marine Pollution Bulletin 40, 516–527. 5. Ivar do Sul, J.A., Costa, M.F. 2014. The present and future of microplastic pollution in the marine environment. Environmental Pollution 185: 352–364. 6. Kwokal Ž, Štefanović B, 2009. Plutajući otpad iz mora zanemarivanje ne znači nepostojanje. Adriatic Boat Show 2009, Šibenik, Hrvatska, 17-21.09. 7. Kwokal Ž, Štefanović B, 2011. Plutajući otpad bez granica-prijetnja mljetskim uvalama. Zbornik radova simpozija “Dani Branimira Gušića Mljet 2010” / Durbešić P, Benović A (ur). Zagreb: Laser Print , 349-362. 8. Lazar B, Gračan R, 2011. Ingestion of marine debris by loggerhead sea turtles, Caretta caretta, in the Adriatic Sea. Marine Pollution Bulletin, 62 (1): 43–47. 9. Marchetti, R., Provini, A., Crosa, G., 1989. Nutrient load carried by the River Po into the Adriatic Sea, 1968–87. Marine Pollution Bulletin 20, 168–172. 10. MedPartnership 2015. Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske. Tematska studija: Zaštita i korištenje ekosustava obalnog i morskog područja Hrvatske. Jakl, Z. 85. 11. Pavičić, M., Šiljić, J., Tutman, P., Bojanić Varezić, D. 2015. Fishing for litter activities in the fishing port Vira, island of Hvar, Croatia.Proceedings of In the Wake of Plastics. Pojana, Giulio (ur.).Venecija: University Ca’Foscari,. 70 12. Petricioli D, Bakran-Petricioli T, 2012. Plastični otpad niske specifične gustoće – značajan, a zanemaren problem u moru. Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa: Gospodarenje otpadom – Varaždin 2012/Anić Vučinić A (ur). Varaždin: Udruga gospodarenje otpadom, 1-9. 13. Picer, M., 2000. DDTs and PCBs in the Adriatic Sea. Croatica Chemica Acta 73, 123–186. 14. Šiljić J., Bojanić Varezić, D., Pavičić, M., Tutman, P. 2015a. The occurrence of microplastic debris in the sea surface and on the beaches of middle Adriatic Sea, Croatia. Proceedings of In the Wake of Plastics. Pojana, Giulio (ur.).Venecija: University Ca›Foscari,. 63 15. Šiljić, J., Pavičić, M., Tutman, P., Brajčić, D., Bojanić Varezić, D., Matić-Skoko, S. 2015b. Microplastic occurrence and diet composition in red mullet, Mullus surmuletus, in eastern Adriatic sea. Proceedings of the MICRO2015 Seminar of microplastics issues. Kržan, A., Horvat, P. (ur.). Ljubljana: National Institute of Chemistry,. 66. 16. Thiel M, Gutow L. 2005. The ecology of rafting in the marine environment II: the rafting organisms and community. Oceanography and Marine Biology 43:279–418. 17. Tutman, P. 2015. Uloga znanstvenih institucija u gospodarenju otpadom iz mora u Hrvatskoj. Konferencija o zaštiti okoliša: “Gospodarenje plastičnim i ambalažnim otpadom, morskim otpadom i otpadnim muljem”. Zbornik sažetaka. Milanović, Z. (ur.). Zagreb: Tehnoeko. 17. 18. UNEP, 2009. Marine Litter: A Global Challenge. Nairobi: UNEP. 232 pp.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

STRUČNA TRIBINA

MIŠLJENJE STRUČNJAKA o aktualnim problemima odgovornog gospodarenja otpadom u RH U prošlom je broju objavljen tekst s jedinstvenim zaključcima, odnosno sažetkom te dva pojedinačna teksta Mišljenja stručnjaka. Tekst Mišljenje stručnjaka napisan je krajem 2016. godine, dakle, prije nego što je Vlada RH usvojila konačni tekst Plana gospodarenja otpadom RH 2017. – 2022. Mišljenje stručnjaka sadrži komentare i prijedloge na tekst Plana objavljen krajem 2016.! Pažljivom će se analizom moći detektirati koji su prijedlozi iz Mišljenja stručnjaka akceptirani. Najvažnija je činjenica da se tek po donošenju Plana mogu započeti brojne aktivnosti na državnoj razini, a poglavito u lokalnim sredinama. Plan treba poimati tek kao početni proces provedbe prioriteta kružnog gospodarenja prirodnim vrijednostima. Također, sam Plan je tekst koji treba sustavno dograđivati. EU je upravo donijela Energetsku strategiju, a usvojen je i dogovor u Parizu o dekarbonizaciji. Nakon usvajanja Plana gospodarenja otpadom RH, Europska komisija je 21.01.2017. usvojila "The role of waste-to-energy in the circular economy " u kojem se između ostalog navodi: "Komisija poziva sve države članice da prilikom ocjenjivanja i revidiranja svojih planova gospodarenja otpadom uzmu u obzir smjernice utvrđene u ovom tekstu.“

Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom (CSGO) i Kružno gospodarstvo [autori] Dr.sc. Zlatko Milanović, dr.sc. Dinko Sinčić

Analize pokazuju da se u RH nedovoljno stručno provodi prikazivanje toka otpada i osobito izrada rezultata odvojenog sakupljanja i reciklaže

U gospodarenju otpadom utvrđeni su poznati hijerarhijski prioriteti. Prvi cilj svake politike gospodarenja otpadom je smanjenje štetnih utjecaja na zdravlje ljudi i štetnog djelovanja na okoliš. Od hijerarhije se tek ponekad može odstupiti zbog tehničke i/ili ekonomske neodrživosti i prioriteta zaštite okoliša (ako to pokažu odgovarajuće analize, npr. AŽC/LCA, ekotoksikološke bilance).

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

RH treba u politici gospodarenja otpadom apsolutno slijediti paradigme i sve zahtjevnije ciljeve kružnog gospodarstva. Kod svakog projekta treba uvažiti četiri zakonska načela. Za RH je posebno nužno uvažavati provedbu načela blizine! Propisi EU prepoznaju izolirano naselje, kao mogućnost lokalno utemeljenog postupanja s otpadom. Lokalnim sredinama (JLS) treba svakako ostaviti samostalnost odabira načina. Mogućnost intervencije nadležnih tijela treba usmjeriti prema sredinama koje ne ispunjavaju utvrđene ciljeve (lokalno pravo izbora ali i lokalna odgovornost)! "Gospodarenje otpadom ima središnju ulogu u kružnom gospodarstvu."10 Nužno je, umjesto dosadašnjeg reaktivnog pristupa, proaktivan pristup (stalna komunikacija: proizvođač – sakupljač – recikliratelj - oporabitelj). Rješenje problema otpada je u samom čovjeku! Održiva promišljanja "u glavi ljudi" se mogu izgraditi samo dugotrajnim osmišljenim sustavom stručne edukacije. Svakako je nužno čim prije nastaviti edukaciju odgovornih za gospodarenje otpadom. U kućanstvu kao i u tvrtki ostatke treba poimati kao resurs, koji treba na različite poznate i zaboravljene načine iskoristiti. Podržava se MZOIE u praćenju svake pojedine JLS u ispunjavanju ciljeva gospodarenje otpadom. Kod

odabira načina gospodarenja komunalnim otpadom potrebno je uvažiti posebnosti lokalne sredine (geografske, gospodarske i socijalne posebnosti te naseljenost). Ključno je stručno jamčiti cjelovitost sustava. Nije dovoljno unaprijediti samo jedan segment sustava (npr. nabava posuda različitih boja), već treba promisliti sustav od mjesta nastanka do konačne dispozicije otpada (cjelovitost). U najvećoj mogućoj mjeri treba koristiti lokalne/domaće resurse, te sagledati mogući doprinosa razvitku lokalnih poslovnih subjekata i otvaranje novih (zelenih) radnih mjesta. Izuzetno je važno, na svim razinama, ustrojiti sustav redovitih analiza količina i sastava, osobito komunalnog otpada! Svjedoci smo velikih promjena sastava otpada ("plastifikacija KO"). U RH se još nije osiguralo odvajanje porasta BDP-a od porasta količine otpada. Nedostaje infrastruktura za odgovorno gospodarenja otpadom, niti se sustavno smanjuje količina odlaganja. Mjerama prevencije – sprječavanja treba na svim razinama, polazeći od državne, posvetiti daleko veću pozornost. U teoretskim promišljanjima to je dobro znani apsolutni prioritet. Međutim u praksi to se najčešće ipak zanemaruje. Nedavno je anketa čelnika hrvatskih komunalnih tvrtki pokazala da se za provedbu mjere sprječavanja koristi manje od 0,3% (pa i do samo nekoliko promila!) ukupnih godišnjih prihoda?! Također, kad se pristupa smanjenju troškova poslovanja, sredstva za provedbu mjera sprječavanja se prva smanjuju ili ukidaju. Podržava se MZOIE u hitnom donošenju Plana gospodarenja otpadom RH 2017.-2022., a i u donošenju niza drugih, RH tako nužnih, provedbenih propisa. Na državnoj razini treba poticati korištenje recikliranih materijala s ciljem stvaranja društva recikliranja, ali utopijski je poticati vjerovanje u potpunu reciklažu. To nikako ne znači, da ne treba sustavno i stalno razvijati sustave reciklaže. Mjere odvajanja otpada, posebice opasnih frakcija, najučinkovitije su izravno na mjestu nastanka. Otpad treba odvojeno sakupljati ukoliko je to tehnički i okolišno izvodljivo te ne uzrokuje prevelike troškove i rizike. Troškove gospodarenja otpadom nužno je rasporediti da odražavaju realne (tržišno dokazane) troškove, koji nastaju po okoliš zbog prevencije i nastajanja otpada i postupanja s otpadom. Treba jamčiti komunikaciju i naročito transparentnost projekata gospodarenja otpadom. Odvojeno prikupljene frakcije komunalnog otpada u pravilu se predaju privatnim tvrtkama uz pozitivnu ili negativnu naknadu. Taj postupak treba u svim detaljima biti javno znan. Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da je javno informiranje jamstvo provedivosti projekata koji povezuju javni i privatni interes (npr. PPP). Energetsko iskorištavanje otpada treba poimati kao mjeru prevencije odlaganja, a tek je od sekundarne važnosti vrednovanje potencijala energije akumulirane u otpadu (gorivo iz otpada smatra se alternativnim izvorom energije)4. U RH za isto, pored privatnih mogućnosti (npr. cementna industrije12, industrijske elektrane), apsolutno i moguće prije treba osigurati ponudu javnih tvrtki (HEP, gradske energane). U RH nedostaje infrastruktura i za energetsku oporabu i za obradu otpada, te treba stručno osmisliti gradnju novih postrojenja za obradu i oporabu otpada. Prednost treba dati postrojenjima za mehaničku obradu lociranim čim bliže mje-

stu nastanka. Istraživanjem treba odrediti lokalnu izvodivost te inženjerski odrediti optimalna (najekonomičnija) rješenja. Postrojenja za biološku obradu zavrjeđuju osobitu pozornost, pri čemu treba iskoristiti pozitivna i negativna iskustva već izgrađenih postrojenja u RH i susjednim zemljama. Prioritetno treba s razine MZOIE pomoći u početku rada i korištenja već izgrađenih postrojenja za MBO. Projekte CGO, koji se nalaze u fazi provedbe, s osiguranim dozvolama, treba stručno uklopiti u sustav odgovornog i kružnog gospodarenja otpadom. Ostali projekti MBO postrojenja kao i CGO-a mora se još jednom stručno provjeriti, naročito vodeći računa o gradnji prevelikih središnjih kapaciteta! Nažalost, gotovo je bez ikakve pozornosti konstatirana činjenica, da je u 2015. godini odlaganje komunalnog otpada u RH povećano za 4,1% (AZO - Izvješće o komunalnom otpadu 07.09.1016.)! Veliki je problem sustavno neprovođenje propisa. Nužno je, naročito u JLS, poboljšavati sustav nadzora vrste, toka i količine otpada. Kod toga, uz informatizaciju, apsolutno treba poticati lokalne inicijative za odvojeno sakupljanje i razvrstavanje otpada. RH ne samo da prijeti plaćanje penala EU (zbog neprovedbe vlastitih i EU propisa), nego što je i važnije, otpad i dalje predstavlja veliku ugrozu okoliša i zdravlja ljudi. S jedne strane je previše nerazumnih propisa, a s druge se strane propisi sustavno ne provode. Zato treba žurno izvršiti stručnu kritičku analizu legislative (MZOIE također ne provodi neke propise), te odmah i izraditi hodogramom daljnjih aktivnosti. Odvojeno sakupljanje otpada mora biti prvenstveno u funkciji ponovne uporabe, reciklaže i detoksikacije otpada. Odvojeno sakupljanje opasnog otpada, uključujući i problematičan otpad, je apsolutni prioritet. Treba razlikovati odvojeno sakupljanje od reciklaže. Kod projektiranja sustava odvojenog sakupljanja otpada treba polaziti od zahtjeva za tržišno vrednovanje. Nestručno i nepromišljeno odvojeno sakupljanje uzrokuje nepotrebno opterećenje okoliša i dodatne troškove. Također, odvojeno sakupljeni otpad, koji se zatim miješa sa smećem, demotivira stanovništvo za odgovorno postupanje s otpadom. Odvojeno sakupljanje je tek prethodni postupak ponovne uporabe i reciklaže, a nikako i nikada odlaganja1,3,4 i energetske oporabe (izuzetak detoksikacija otpada)! Analize pokazuju da se u RH nedovoljno stručno provodi prikazivanje toka otpada i osobito izrada rezultata odvojenog sakupljanja i reciklaže (provjeriti izvješćivanje prema EU). Nedopustivo je da područje gospodarenja otpadom zaostaje u informatizaciji. Na području RH vrlo su velike razlike u oporabi komunalnog otpada. Organizirano sakupljanje miješanog komunalnog otpada je u JLS uglavnom dobro organizirano. Komunalne tvrtke u RH tu obvezu uredno izvršavaju (eventualni manji problemi se javljaju tek kada se ne koristi inženjerski pristup). Sve više lokalnih sredina sustavno razvija i potiče odvojeno prikupljanje i reciklažu, tj. oporabu. Nažalost, u drugim sredinama na tu se obvezu i dalje "sustavno" zaboravlja. Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada treba biti zajednički stručno osmišljen projekt svih sudionika! Iskustva lokalnih sredina koja prednjače u odvojenom sakupljanju ot-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

STRUČNA TRIBINA

pada (Ljubljana, Krk, Čakovec, Prelog, itd.) pokazuju da je već od samog početka potrebno ostvariti zajedničko djelovanje svih sudionika! Odvojeno prikupljanje komunalnog otpada, i to čim bliže mjestu nastanka, je i zakonska obveza JLS (uvijek uz prethodno navedene uvjete). Nabava spremnika za otpad različite boje nije sustav reciklaže. Takva nabava spremnika može se pokazati kao nepotreban i uzaludan trošak. Odvojeno sakupljanje i reciklažu treba poticati na stručan način naročito uvažavajući lokalne osobitosti. Suština održivog postupanja s iskoristivim frakcijama komunalnog otpada nije odvojeno prikupljanje, već ponovna uporaba i reciklaža uz tržišno održive uvjete (suradnja sa "sekundarcima"). Dugotrajno skladištenje odvojeno prikupljenih energetski vrijednih frakcija (plastike, papira, gume) je vrlo rizično. U RH na razini države treba što je moguće prije osmisliti sustav iskorištavanja svih vrijednih frakcija otpada, izvodljiv za sve JLS. Za komunalni otpad odgovorne su JLS, tj. općine i gradovi. Potiče se MZOIE da redovito informira javnost o učinkovitosti ostvarenja ciljeva u svakoj pojedinoj JLS. To treba provoditi sustavom mjera poticanja razvitka CSGO (CSOGO, CSEGO) u svakoj pojedinoj općini i gradu. Praksa promoviranja dobrih praktičnih primjera je naročito vrijedna aktivnost. To mora postati redovita praksa županijskih i ostalih tijela. Prikupljanje otpada treba logistički dobro osmisliti. Postoji veliki broj različitih sustava prikupljanja, koji uvažavaju osobito lokalne geografske, socijalne, ekonomske i ekološke čimbenike. Inženjerskim metodama, polazeći od stečenih iskustava u RH, nužno je izabrati izvodljiv sustav urednog i sigurnog sakupljanja otpada. Treba polaziti od postojećih lokalnih saznanja o količini, vrsti i strukturi otpada. Zato je važno sustavno i stručno redovito (npr. godišnje, ili kod promjena proizvodnog procesa) pratiti promjene toka otpada. Odvojeno prikupljanje i reciklaža otpadnih papirnatih tvari je u RH odmah provediva mjera koja smanjuje onečišćenje okoliša te smanjuje odlaganje (papir - ubojica odlagališta). To je ujedno i mjera smanjenja odlaganja biorazgradivog otpada. Posljednjih godina postotak mase papira u komunalnom otpadu stagnira, a otpadni se papir u RH uvozi. Reciklaža papira je ne samo izvodljiv, već i isplativ projekt (prema jednom izračunu, 1 tona otpadnog papira jamči prihod, a ako se ne izdvoji 1 tona otpadnog papira uzrokuje građanima (i gospodarstvu) trošak radi odlaganja na odlagalištima, u iznosu od 0,50 kuna6). To je održiva mjera kružnog gospodarstva, koju treba na razini RH i JLS maksimalno poticati i promovirati. Gotovo slična promišljanja vrijede i za otpadni tekstil koji se u RH reciklira (ali se također i uvozi). U svijetu se koristi niz sustava odvojenog sakupljanja otpada. Sustav dolaženja po otpad (od vrata do vrata) je u RH najčešće korišten za sakupljanje smeća, tj. miješanog komunalnog otpada. Sustav dolaženja po otpad i kod odvojenog sakupljanja komunalnog otpada pokazuje najučinkovitije rezultate, ali samo kad se stručno pripremi. Kod nestručne logističke provedbe tog, ali i drugih sustava, uzrokuju se nerazumno visoki troškovi odvojenog prikupljanja (npr., u jednoj sredini troškovi jedne frakcije otpada prelaze 15.000 kuna po toni)! Za područja s velikim sezonskim promjenama koli-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

čine komunalnog otpada (turistička područja) odvojeno sakupljanje u vrećama može ima prednost, ali uvijek uz uvažavanje stručnog pristupa (npr., boks za otpad). Nije učinkovito odvojeno prikupljati pojedine frakcije otpada i zatim, prije ili kasnije sve pomiješati sa smećem! JLS, osobito onim manjima, treba jamčiti uvjete preuzimanja pravilno odvojeno prikupljenih frakcija. Odvojeno prikupljanje biootpada je naročito važna obveza JLS, koja zahtijeva i izgradnju infrastrukture (anaerobnih i aerobnih biopostrojenja). Odvojeno sakupljanje biootpada u kućanstvu i zatim decentralizirano (vrtno) kompostiranje su apsolutni prioritet koji treba stalno i organizirano poticati. Stručnim analizama nužno je dugoročno procijeniti mogućnosti vrtnog kompostiranja u RH u smislu prevencije nastajanja otpada. Provedbu projekta odvojenog prikupljanja biootpada treba, osobito u urbanim sredinama, stručno uskladiti s gradnjom infrastrukture. U gradnji kompostana i anaerobnih biopostrojenja vrlo je važno spriječiti moguća onečišćenja okoliša (npr. neugodni mirisi, kakvoća/onečišćenje komposta i sl.). Gospodarstvo je u RH već izgradilo, a upravo i gradi nova bioplinska postrojenja. U takvim se postrojenjima može izvrsno (privremeno ili trajno) iskoristiti biootpad koji se ne kompostira. Neke se vrste komunalnog otpada u RH već odvojeno prikupljaju i zatim se najčešće odlažu i miješaju sa smećem. To su redovito one vrste otpada koje se mogu i trebaju izvrsno reciklirati (eventualno energetski iskoristiti): glomazni otpad, građevni otpad i otpadni mulj. U RH već postoje primjeri održivog gospodarenja građevnim i glomaznim otpadom. Ta iskustva mogu se jednostavno implementirati u svim područja RH. CSGO pretpostavlja i integralno gospodarenje komunalnim otpadom i otpadnim muljem. Prijeko je potrebno promišljati o problemu otpadnog mulja prije početka gradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. MZOIE treba što je moguće prije ukazati na integrirane načine gospodarenja muljem i krutim otpadom. Propisan je obračun naknade za komunalni otpad prema volumenu (količini). Takav obračun može poboljšati učinkovitost odvojenog sakupljanja, ali brojna iskustva pokazuju da treba biti vrlo oprezan kod provedbe. Bilo bi korisno da MZOIP analizira iskustva JLS koje su uspostavile takav sustav, posebno potrebna investicijska sredstva naspram koristi, i predlože jedinstveno okvirno rješenje. To je mjera koju treba prije svega koristiti uz mjere stalne edukacije i komunikacije. Također se predlaže da MZOIE odmah uvede posebnu naknadu za odlaganje otpada (naročito za odlaganje reciklabilnih frakcija i otpada koji se može ponovo uporabiti). Iskustva drugih zemalja ukazuju da u tome postoje primjetne razlike među EU zemljama. Mehanička obrada je temelj odgovornog gospodarenja otpadom.“ Komunalni otpad koji se ne prikupi odvojeno (zbog neznanja, nemotiviranosti, ležernosti i sl.), treba svakako organizirano sakupiti i zatim mehanički obraditi (sortirati) te reciklirati u najvećoj mogućoj mjeri. Svakako je moguće relativno brzo u RH organizirati infrastrukturu za mehaničku obradu smeća, prije odlaganja. U većim naseljima nužno je istražiti izvodljivost izgradnje većih automatskih sortirnica (robota).

Predlaže se istraživanje tržišnih uvjeta za korištenje izdvojenih frakcija iz smeća, tj. iz miješanog komunalnog otpada u RH. Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da reciklaža smeća nije uvijek opravdana. Hrvatsko gospodarstvo već duže vrijeme proizvodi (i izvozi) postrojenja za obradu smeća, te treba i u RH istražiti uvjete reciklaže izdvojenih iskoristivih frakcija iz smeća (pilot projekt). U pripremi takvog projekta nužna je suradnja s tvrtkama "sekundarcima".

Literatura: 1. Milanović Zlatko, Radović Sanja, Vučić Vinko: "Otpad nije smeće", Gospodarstvo i okoliš, MTG topgraf, Zagreb 2002. 2. "Depotech 2014", Tagungsband zur 12. DepoTech Konferenz, Montanuniversität Leoben, Österreich, 4 .– 7. November 2014 3. Milanović Zlatko, Novosel Marija: "Odlagališni plin i druge opasnosti na odlagalištu otpada", Udruga za gospodarenje otpadom, Zagreb 2011. 4. Milanović Zlatko: "Procjedna voda iz odlagališta otpada", Priručnik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, Zagreb 2016. 5. Milanović Zlatko: "Deponij – trajno odlaganje otpada", Zbrinjavanje gradskog otpada – Zagreb, svibanj 1992. 6. Dobrović Slaven: "Kružno gospodarstvo i gospodarenje otpadom", Konferencija Dubrovnik, listopad 2015. 7. Milanović i dr.: "Mehaničko-biološka obrada otpada – teoretske osnove i praktični primjeri", Zagreb, kolovoz 2009. 8. Stengler Ella: "Porezi na otpad (upravljački instrument)", Gospodarstvo i okoliš, 669, 88/2007 9. Radermaker Francis: "Od sprječavanja nastanka otpada do održive potrošnje: ključne uloge za lokalne i regionalne vlasti", Međunarodni simpozij gospodarenje otpadom – Zagreb 2004, Zagreb, studeni 2004. 10. "Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-u za kružno gospodarstvo" (prijevod), Europska komisija COM"015) 614 final, Bruxelles, 2.12.2015. 11. Milanović Zlatko, Nikolić Stjepan, Radović Sanja, Mirela Matasović: "WASTE MANAGEMENT IN THE REPUBLIC OF CROATIA", Solid Waste Management 1999/2000, The ISWA Year Book, James & James Ltd, London UK, 1999. 12. Milanović Zlatko, Popović Krešimir, Miličić Jakša: "Moguća uloga hrvatske industrije cementa u gospodarenju otpadom", IGH Zagreb, 1998.

Izbjegavanje, smanjivanje, sprječavanje i prevencija otpada [autor] Doc.dr.sc. Sanja Kalambura Izbjegavanje nastajanja otpada, prevencija i sprječavanje otpada u direktnoj su korelaciji s njegovim smanjenjem te predstavljaju početak vrlo važnog procesa kojim se mogu riješiti određeni problem vezani uz otpad. Uglavnom se mjere koje vode ka rješavanju ovakvih problema vežu uz procese proizvodnje ili uz mjesto gdje otpad nastaje unutar proizvodnog procesa. Ponovnom upotrebom, recirkulacijom otpada u proizvodne procese značajno se utječe na njegovo smanjenje bez da uopće zapravo otpad i nastaje. Tu uvelike pomaže stjecanje statusa nusproizvoda. No, ne treba gledati na ovu problematiku na način da se ulazi u ideološke zamke te da izbjegavanje otpada i njegovo smanjivanje postaje glavna okosnica cjelovitog sustava. Otpad je oduvijek nastajao i problemi oko njegovog zbrinjavanja ostaju i ostat će izazovom i u budućnosti. Razlozi tome su mnogobrojni: prenamjena proizvodnje, zamjena toksičnih elemenata manje toksičnim ili netoksičnim, novi dizajn proizvoda koji je pogodan za recikliranje i sl. Dakle, prevencija je usko vezana uz proizvod koji kupujemo i koji se nalazi na tržištu, no ekonomske prilike tjeraju nas u

isto vrijeme na postupanje koje nije u skladu s navedenim te je teško očekivati značajan napredak u ovo području. U isto vrijeme, to nam ne daje pravo da ne upozoravamo na karakteristike proizvoda koji su na tržištu te koji mogu biti ili jesu izrađeni od potpuno ne reciklirajućih materijala. Pri tome je važna činjenica da proizvođači trebaju biti odgovorni za proizvode koje stavljaju na tržište, dok potrošači temeljem vlastitog izbora mogu utjecati na ovaj vrlo važan korak u cjelovitom sustavu. Važna karika između proizvodnje i potrošnje je uloga vlasti, koja kroz ulogu informatora stanovništva preuzima značajnu funkciju u informiranju o svim dostupnim mogućnostima, vodeći računa da pristup bude jasan i prvenstveno informativan. Ujedno je zadatak vlasti da potiče proizvođače na promjene temeljem zakonskih i ekonomskih mjera, posebno nakon što se temeljitom analizom detektiraju i prepoznaju proizvođači koji nisu u skladu s postavkama reciklaže. Društvo u cjelini plaća cijenu za smanjenje poremećaja u okolišu, no ta cijena treba biti tolika da ne zaustavi gospodarski rast, ali niti preniska jer bi ekološki disbalansi mogli postati kočnicom gospodarskog rasta. Jasno usmjeravanje financijskih sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost treba biti u smjeru gdje postaju najučinkovitija, što zapravo u naravi znači reviziju svih kriterija dodjeljivanja sredstava. Je li ispravno ulaganje u primarno odvajanje otpada, iako je ono početak cijelog sustava, kad znamo da se otpad odvojen na takav način kasnije zbrinjava odlaganjem? Okoliš i rješenja koja su usko vezana uz prevenciju otpada vrlo su složeni, povezani s različitim ekonomsko-tržišnim faktorima te uvjetovani raznim eksternim utjecajima. Stoga je prvi i najvažniji korak u planiranju ove točke sustava realno sagledavanje svih parametara koji utječu na ovaj kompleksan problem.

Komunikacija s javnošću i edukacija [autor] Doc.dr.sc. Sanja Kalambura Osim dugoročnih ciljeva i jasne vizije, uspostavljanje cjelovitog sustava gospodarenja otpadom zahtjeva temeljitu i kvalitetnu komunikaciju svih sudionika izgradnje sustava gospodarenja otpadom - nadležnih tijela, lokalne samouprave, struke, građana i nevladinih udruga, što do sada nije bila praksa. Kako bi se postigla kvalitetna i učinkovita komunikacija potrebno je osvijestiti vlastitu ulogu i odgovornost za gospodarenje otpadom. Time je moguće prevladati trenutno dominantni pristup prebacivanja krivnje na druge sudionike u sustavu. Način na koji se sadašnji okvir sudjelovanja javnosti predstavlja je zastario i dovodi do "zamora sudjelovanja". Posebno se to ističe kroz dominanti pristup donošenju odluka "odluči-objavi-obrani", a da se pri tome susrećemo s površno organiziranim konzultacijama s građanima, najčešće organiziranim u cilju zadovoljenja formalnih zahtjeva. Ovakav pristup, iako na prvi pogled ubrzava postupke, u praksi ih usporava, a ponekad i onemogućuje provođenje različitih projekata gospodarenja otpadom. Za cjelovit pristup komunikaciji s javnošću potrebno je imati jasna i ciljana istraživa-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

STRUČNA TRIBINA

nja stavova javnosti kako bi se utvrdilo početno stanje, odnosno razina informiranosti i razumijevanja pojedinih područja gospodarenja otpadom, kao i Plan komunikacije s javnošću, s analizom okruženja, ciljeva, poruka prilagođenih za svaku skupinu javnosti, spleta komunikacijskih aktivnosti i metoda evaluacije očekivanih rezultata i ishoda. U evaluaciji rezultata je važno razlikovati rezultate od ishoda, jer su pojedini informativni materijali samo sredstvo za postizanje očekivanih ishoda: bolja informiranost, usvajanje novih navika, promjene u ponašanju itd. Preporučuje se provođenje istraživanja kojima će se mjeriti rezultati aktivnosti informiranja i edukacije te tako stvoriti povratna veza. Ulaganje u značajne napore u postizanju zajedničkog razumijevanja svih sudionika gospodarenja otpadom europskog i nacionalnog okvira gospodarenja otpadom vodi ka uspješnom sustavu. Različiti sudionici često različito razumiju i tumače temeljne dokumente gospodarenja otpadom što često dovodi do sukoba i konfliktnih situacija. Posebno je to slučaj s hijerarhijom otpada i razumijevanja ciljeva gospodarenja otpadom. Praksu informiranja i educiranja građana potrebno je intenzivirati i unaprijediti i to na svim razinama. Težište informiranja i edukacije važno je usmjeravati na nove medije (društvene mreže) i direktne oblike komunikacije s različitim skupinama javnosti te ujedno dobro proučiti djelotvornost svakog pojedinog kanala i oblika komunikacije u odnosu na zacrtane ciljeve, a posebno ciljeve izdvajanja određenih vrsta komunalnog otpada. O ovoj temi još su 2014. godine raspravljali stručnjaci te su navedene tvrdnje sažetak širih zaključaka, no kako je sadašnje stanje u pogledu komunikacije još u nepovoljnijem položaju postavlja se pitanje gdje smo mi sada. Posebno je važna činjenica nedostatka odgoja i obrazovanja za okoliš koji je bio jedan od najvažnijih obrazovnih koncepata devedesetih godina prošlog stoljeća. Uspostavljen je se s ciljem razvijanja svijesti i razumijevanja problema okoliša, što vodi k odgovornim pojedinačnim i skupnim akcijama, no nije zaživio u cijelosti u RH. Jedan od zaključka prvog Hrvatskog sabora o odgoju i obrazovanju za okoliš, održanog još 1996. godine bio je da obrazovanje za okoliš treba ući u minimum svih predškolskih programa te u programe svih osnovnih i srednjih škola. Stoga je potrebno ugraditi odgoj i obrazovanje za okoliš u nastavne predmete svih onih predmeta čiji su sadržaji logički vezani uz to područje (kao npr. priroda, biologija, zemljopis, kemija, sociologija). Također treba "ozeleniti" programe i svih ostalih predmeta, ponuditi sadržaje, odnosno donijeti programe odgoja i obrazovanja za okoliš za izbornu nastavu i izvannastavne aktivnosti. Iako je od tada prošlo gotovo dvadeset godina, danas je informiranost stanovništva o ekološkim problemima i postupanju s otpadom, kao i razina ekološke svijest na vrlo niskoj razini. S obzirom da je sudjelovanje građana u zbrinjavanju otpada vrlo važno, potrebno je provesti edukaciju stanovništva i podići razinu svijesti o potrebi adekvatnog zbrinjavanja otpada kako bi se postigli ciljevi Strategije gospodarenja otpadom. Da bi stanovništvo bilo motivirano za izbjegavanje nastajanja otpada, kao prvi i osnovni element cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, moraju za početak biti educirani i upoznati s karakteristikama otpada te posljedicama nea-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

dekvatnog zbrinjavanja. Efikasna edukacija trebala bi uputiti potrošače kako da reduciraju količine otpada koje proizvode. Između eko-edukacije i eko-kulture postoji uzajamni odnos s uzročno-posljedičnim vezama. Ekološkom edukacijom omogućiti će se stjecanje ekoloških znanja i vještina s ciljem povećanja razine svijesti svakog pojedinca za učinkovito sudjelovanje u provođenju sustava gospodarenja otpadom. Ekološka edukacija u području zaštite okoliša i gospodarenja otpadom treba biti shvaćena kao grana obrazovanja koja može stimulirati nove naraštaje da steknu nove navike u skladu s principima održivog razvoja. Vrlo je bitno da se svijest o očuvanju okoliša zbrinjavanjem otpada izgrađuje od najmlađih, jer se time može utjecati i na ponašanje odraslih. Uzevši u obzir važnost učenja kod djece u periodu prije škole izuzetno je važno da edukacija kroz igru bude dio programa predškolskih ustanova, budući da je poznata činjenica da navike stvorene u djetinjstvu ostaju za čitav život. Stoga je važno već u najranijoj dobi djeteta stvoriti navike kako bi odvojeno prikupljanje otpada postao ustaljen obrazac ponašanja. U osnovnoj školi učenici bi se trebali suočiti s rastućim problemima i njihovo formalno ekološko obrazovanje treba početi u osnovnoj školi i nastaviti se u srednjoj školi. Govoreći o obrazovnom sustavu postmodernog vremena, naglašava se važnost kreiranja kurikuluma ekološkog odgoja i obrazovanja koja je prepoznata u mnogim razvijenim zemljama. Nužno je povezati odgoj i obrazovanje u području gospodarenja otpadom, budući da odgoj u užem značenju obuhvaća "emocionalnu i voljnu sferu čovjekova bića", odnosno "izgrađivanje i oblikovanje ličnosti i karaktera", a obrazovanje je usmjereno na intelektualnu sferu ljudske osobnosti. Edukacija i obrazovanje predstavljaju vrlo važan segment cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Učinkovito gospodarenje otpadom složen je proces, a izazovu će se lakše odgovoriti ako svi budu osposobljeni i potaknuti na sudjelovanje u provođenju cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Kurikulum odgoja i obrazovanja za okoliš pa tako i u području gospodarenja otpadom mora obuhvatiti znanja, vještine, stavove i vrijednosti. Također, naglasak treba biti na pedagoško-didaktičkim metodama i otvorenim oblicima poučavanja okrenutim prema studentu/učeniku te razvoju kritičkog mišljenja pri čemu se ne prenosi samo znanje, već je važan segment motiviranje i aktiviranje studenata/učenika na odgovorniji, svjesniji odnos prema okolišu.

Literatura (poglavlja "Izbjegavanje, smanjivanje, sprječavanje i prevencija otpada" i "Komunikacija s javnošću i edukacija"): 1. Alba, A., Gonzales-Gaudiano, E., Lankshear, C., Peters, M. (2000): Curriculum in the Postmodern Condition, New York: P. L. Publishing 2. Cifrić, I. (2005). Ekološka zabrinutost. Percepcija ekoloških problema kao zabrinjavajućih. Socijalna ekologija, 14(1-2):1-28. 3. Cifrić, I. (2008). Koliko nas zabrinjavaju ekološki problemi. U: Cifrić, I. (ur.), Relacijski identiteti. Prilozi istraživanju identiteta hrvatskog društva. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo i Institut za društvena istraživanja. str. 221-244. 4. Clifton, D. (2009): Security and a Sustainable World, Journal of Sustainable Development, 2 (3): 3-17. 5. De Coverly, E., McDonagh, P., O’Malley, L., Patterson, M. (2008): Hidden Mountain. The Social Avoidance of Waste. Journal of Macromarketing. 28(3), 289-303

6. Ebreo, A., Vining, J. (2001): How similar are recycling and waste reduction?, Environment and Behavior, 33(3), 424-448 7. Evison, T., Read, A.D. (2001): Local Authority recycling and waste awareness publicity/promotion. Resources, Conservation & Recycling, Vol. 32, Elsevier B.V., 275-291. 8. Houtven, G.L.V., Morris, G.E. (1999): Household behaviour under alternative pay-as you-throw systems for solid waste disposal. Land Economics, Vol. 75, No. 4, University of Wisconsin Press, 515–537 9. Jovičić, N., Kalambura, S., Mihalinčić, M., Čemerin, V., Anić Vučinić, A. (2013): Education in Waste management – WEEE Case Study in Croatia, Zbornik radova SDEWES 2013, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 0676-10676-10 10. Jukić, R. (2011): Ekološko pitanje kao odgojno-obrazovna potreba, Socijalna ekologija, Zagreb, Vol. 20, No. 3. 11. Kalambura, S. (2006): Strategija gospodarenja otpadom i uloga Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 57, 267-274 12. Kalambura, S., Toth, M., Jovičić, N. (2014): Istraživanje navika i spoznaja o odvojenom prikupljanju otpada, Zbornik radova XIII. Međunarodnog simpozija gospodarenje otpadom Zagreb 13. Stanić, S., Buzov, I., Galov, M. (2009). Prakse urbanog stanovništva u zbrinjavanju kućanskog otpada. Socijalna ekologija, 18(2):130-156. 14. Šundalić, A., Pavić, Ž. (2007). Ekološka svijest mladih između održivog razvoja i tehnocentrizma. Socijalna ekologija, 16(4): 279-296. 15. Vincente, P., Reis, E. (2008): Factors Influencing Households Participation in Recycling. Waste Management & Research, 26(2), 140-146. 16. Vukasović, A.: (2003): Redefiniranje osnovnih pedagoških pojmova može "stvarati" zbrku, Obnovljeni život, 58 (3): 373-382.

Odgovorno gospodarenje otpadom u gospodarstvu [autor] Dr.sc. Mirjana Matešić Važan segment u politici gospodarenja otpadom neke države obuhvaća i odgovorno gospodarenje otpadom koji nastaje u gospodarstvu. Otpad koji nastaje u gospodarstvu naziva se proizvodnim otpadom i on ima različit sastav, izgled te može pripadati kategoriji neopasnog ili opasnog otpada. Uz to, u gospodarstvu nastaju i određene količine komunalnog otpada te otpad koji pripada jednoj od 16 posebnih kategorija otpada (MZOIP, 2013). Procjena je da je sustav gospodarenja otpadom koji nastaje u gospodarstvu u Republici Hrvatskoj na daleko višem stupnju nego što je sustav gospodarenja komunalnim otpadom, odnosno otpadom koji nastaje u kućanstvima. Gospodarstvo otpad u velikoj mjeri razvrstava te putem pratećih listova predaje sakupljačima na daljnje postupanje, a dio proizvodnog otpada također dobiva status nusproizvoda te odlazi u druge tehnološke postupke gdje se koristi kao ulazna sirovina. Gospodarstvo u naprednim sustavima gospodarenja otpadom ima iznimno važnu ulogu. Treba ga osim kao proizvođača otpada gledati i kao važan segment u obradi odnosno recikliranju i oporabi otpada. Bez snažnijeg angažmana gospodarstva, kako u poticanju inovativnih procesa s ciljem smanjivanja udjela neobnovljivih resursa u proizvodima i ambalaži, tako i u povećanju uporabe obnovljivih ili recikliranih resursa u procesu proizvodnje, neće biti moguće uspostaviti kružno gospodarstvo (Matešić, 2016). U tom ciklusu gospodarstvo treba sudjelovati u funkciji inovatora koji aktivno radi na smanjenju resursnog pa onda i opterećenja otpadom u ekonomskim ciklusima, ali isto tako ima i važnu ulogu u procesima recikliranja materijala te korištenja recikliranih ma-

terijala što su procesi bez kojih nema kružnog gospodarstva (EC, 2014; EC, 2015a; EC, 2015b). Zbog svega navedenog, iznenađuje niska podrška i nezainteresiranost regulatora za mogućnosti i rješenja koja je moguće pokrenuti u gospodarstvu te nerazumijevanje da je prestrog administrativni sustav koji pokušava kontrolirati svaki korak u kretanju materijala loš za kružno gospodarstvo, jer onemogućuje bilo kakvu kreativnost pa čak i konkurentnost. Primjerice, jedan je od mehanizama koji su na raspolaganju je status nusproizvoda koji dozvoljava da se određeni materijali koji kao nusproizvod nastaju u proizvodnji bez dobivanja statusa otpada obrađuju u nekom drugom proizvodnom procesu, čime gospodarstvo sudjeluje u sprečavanju nastanka otpada. Zbog svoje sposobnosti da obrađuje otpad ili nusproizvode drugih proizvodnih procesa, gospodarstvo ima ključnu ulogu u postizanju kružnog gospodarstva (EREP, 2014) odnosno u naporima za izbjegavanje nastanka, ponovnu uporabu, recikliranje ili pak energetsku oporabu otpada koji su važni u hijerarhiji gospodarenja otpadom te moraju imati prednost ispred odlaganja otpada, danas dominantno prisutne metode postupanja s otpadom u RH. No komplicirana administracija povezana sa statusom nusproizvoda usporava, poskupljuje ili čak onemogućuje ove procese te se umjesto toga gospodarstvo okreće svježim resursima, čime se povećava proizvodnja otpada. Nužno je pojednostaviti procedure oko statusa nusproizvoda. Zbog upravljanja troškovima i utjecajem koji gospodarenje otpadom može imati u bilanci poslovanja gospodarskog subjekta, gospodarstvo u pravilu izbjegava predavanje otpada komunalnim društvima i njegovo odlaganje na odlagališta, te pokušava odvojenim sakupljanjem i izdvajanjem korisnih sirovina, maksimalno otpad predavati sakupljačima/reciklažerima čime smanjuje troškove proizvodnje te ostaje konkurentnije na tržištu. Glavni problem u povećanju količina ovakvih tokova otpada predstavlja relativno devastirana industrija u Hrvatskoj što smanjuje mogućnosti obrade nekih vrsta otpada te se dio vrijednih sirovina izvozi dok dio ipak, usprkos svojim vrijednim svojstvima, završava na odlagalištima. Također, veliku prepreku predstavlja činjenica da ne postoji, odnosno ne funkcionira burza otpada koja bi omogućila gospodarstvu da oglašava svoje potrebe za pojedinim vrstama otpada, odnosno da prodaje svoj otpad obrađivačima koji ga mogu upotrijebiti ili reciklirati. Problem je također i u činjenici da je sustav pod kontrolom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) te ne postoji slobodno kretanje roba u smislu otpada. Stoga je jedan od primarnih uvjeta za povećanje uporabe otpadnih materijala u proizvodnji u Hrvatskoj, uspostava burze otpada temeljene na tržišnim principima. Uz to kao prepreku valja napomenuti i administraciju koja zbog kompliciranih procedura te ograničavanja tokova materijala dozvolama i dokumentacijom, usporava, poskupljuje te u određenoj mjeri i onemogućava ovakve tokove materijala i otpada. Osim komplicirane procedure povezane sa statusom nusproizvoda za koju vjerujemo da će se ubrzo, pod utjecajem izmjena u europskim direktivama i kod nas morati mijenjati, moramo skrenuti pozornost na vrlo skupe sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpadom koji su na snazi

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

STRUČNA TRIBINA

u Republici Hrvatskoj. Također je važno riješiti pitanje vlasništva nad odvojeno sakupljenim otpadom. U Hrvatskoj sustavima gospodarenja posebnim kategorijama otpada upravlja FZOEU koji je umjesto tržišnog pristupa sakupljanje i recikliranje uredio koncesijama ili dozvolama, čime je ograničena tržišna utakmica među reciklažerima, dok je s druge strane ograničen broj organizacija koje mogu reciklirati otpad, što se direktno kosi sa strategijom Europske unije i ciljem uspostave kružnog gospodarstva - modela u kojem gotovo svaki gospodarski subjekt može koristiti neku otpadnu sirovinu i na taj način doprinijeti kruženju materijala u ekonomskom sustavu. Sustavi u Hrvatskoj se financiraju putem Fonda što je netransparentno, tako da obveznici plaćanja (proizvođači otpada i uvoznici) nemaju uvid u način kako se troše njihova sredstava. Praksa Europske Unije ne poznaje sustav u kojem cjelokupnim zbrinjavanjem posebnih kategorija otpada gospodari državni Fond. Takav je način nedovoljno transparentan, a gospodarstvo, trgovina i potrošači nemaju uvida ni mogućnosti kontrole. Zakon stavlja Fond za zaštitu okoliša u ulogu monopolista, što je suprotno praksi tržišne ekonomije. Neke analize pokazuju da je sustav koji je trenutno na snazi i do deset puta skuplji od sustava zelene točke. Umjesto toga, sustav treba biti ustrojen na temelju dragovoljnog sporazuma koji zaključuju ovlaštena državna tijela, predstavnici gospodarskih subjekata koji stavljaju otpad na tržište, obrađivači otpada te predstavnici potrošača. Takav oblik suradnje je otvoren za sve partnere koji žele udovoljiti zadanim uvjetima. Na ovaj način na snazi bi bila podjela odgovornosti te bi se zadovoljile odredbe Europske Unije (EC, 2008) tako da državna administracija vodi brigu o donošenju modernih i s EU stečevinom u potpunosti usuglašenih propisa, osigura potpuni nadzor nad sustavom gospodarenja ukupnim otpadom, dozvoli gospodarskom sektoru mogućnost osnivanja vlastitih organizacija za postupanje s ovim otpadom i osigura mehanizme naplate troškova gospodarenja otpadom za one gospodarske subjekte koji nisu uključeni u sustav organizacije (recovery) za gospodarenje otpadom. Sustav koji je trenutno na snazi nepotpun je, preskup i koči dalji razvoj uloge gospodarstva u povećanim stopama reciklaže i smanjenja udjela odloženog proizvodnog ali i komunalnog otpada. Treba napomenuti da ako govorimo o sustavu gospodarenja ambalažnim otpadom kao jednom od posebnih kategorija otpada, za veliki dio ambalaže nisu niti uspostavljeni sustavi odvojenog prikupljanja ambalaže uz iznimku onog dijela primarne ambalaže koja je zaštićena depozitom iako se uplaćuju naknade za sve vrste ambalažnog otpada stavljenog na tržište. Aktualni prijedlog Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (MZOIP, 2016) nedovoljnu pozornost pridaje metodama energetske oporabe dijela komunalnog otpada u postojećim postrojenjima koja zadovoljavaju uvjete. Budući da je Okvirna direktiva o otpadu (EC, 2008) jasno naznačila hijerarhiju gospodarenja otpadom, koja stavlja energetsku oporabu prije odlaganja te nalaže da se koristi hijerarhijski viša razina obrade kad je to moguće, Hrvatska se ukidanjem energetske oporabe praktički odrekla i odlaganja otpada te

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

se obvezuje da će sav otpad obraditi putem prve tri metode, od kojih prva i nije metoda gospodarenja otpadom, budući da se radi o izbjegavanju nastanka (Matešić, 2016a). Smatramo da ponovna upotreba i recikliranje nikako nisu dovoljne metode kojima Hrvatska može riješiti svoj otpad, posebice jer problemi s administracijom ne dozvoljavaju razvoj djelatnosti recikliranja i korištenja alternativnih otpadnih materijala u proizvodnji kao zamjenu za osnovne sirovine. Iako smatramo da su ponovna uporaba i recikliranje metode kojima svakako treba dati prednost, očekujemo da se ni druge metode ne mogu u ovoj fazi strateškog planiranja odbaciti kao moguće dok se sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj ne digne na višu razinu. Apeliramo i da se Ministarstvo zaštite okoliša i prirode umjesto restriktivnih metoda koje ograničavaju kreativnosti i inovativnost, više orijentiraju na poticajne metode koje uključuju i poticanje primjene inovativnih tehnologija obrade i odlaganja otpada te razvoj tehnologija koje kao resurse korisne sekundarne sirovine, odnosno materijale odvojene iz otpada, za razvoj kojih se na raspolaganje trebaju staviti sredstva FZOEU. Za bolje funkcioniranje gospodarstva potrebno je ulagati i u razvoj infrastrukture gospodarenja otpadom. Načelo supsidijarnosti koje smo prihvatili prihvaćanjem pravne tečevine EU u području gospodarenja otpadom, nalaže svakoj zemlji članici da posjeduje infrastrukturu potrebnu za zbrinjavanje vlastitog otpada. Nepostojanje adekvatnih uređaja za obradu opasnog otpada prisiljava gospodarstvo da opasni otpad izvozi na energetsku obradu u zemlje članice EU, primjerice u Francusku, što poskupljuje gospodarenje otpadom pa time i konkurentnost našeg gospodarstva. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode treba preuzeti brigu o promicanju cjelovite politike održivog razvoja, zalaganju za eko-djelotvoran način postupanja sa svim vrstama otpada, davanju doprinosa u izgradnji cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u RH, vođenju poslova na načelima podijeljene odgovornosti u društvu, kontroli sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada, osiguranju jednostavnog sustava protoka informacija o funkcioniranju mjera postupanja s otpadom, osiguranju instrumenata kontrole i transparentnosti rada organizacije za postupanje s posebnim kategorijama otpada, osiguranju jednakih pravila igre za sve gospodarske subjekte odnosno za sve sudionike u sustavu te pronalaženju jeftinijih i učinkovitijih rješenja za postupanje s pojedinim vrstama otpada odnosno materijala. Za uspjeh ovih procesa nužno je aktivno uključiti predstavnike svih sektora uključujući i resorna ministarstva u njihovo kreiranje jer samo u suradnji s gospodarstvom, ali i predstavnicima drugih sektora, strategije, planovi i programi mogu biti učinkoviti u praksi i polučiti pozitivne promjene.

Literatura: 1. EC (2008) Directive 2008/98/EC on waste (Waste Framework Directive) [on-line]. Dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/waste/framework/ [5. listopada, 2016.] 2. EC (2014) Komunikacija komisije Europskom parlamentu, vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i odboru regija: Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu. COM (2014) 398final/2.

3. EC (2015a) Komunikacija Komisije Europskom vijeću, Parlamentu Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Zatvaranje kruga — akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo. [on-line]. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/DOC/?uri=CELEX:52015DC061 4&from=EN [5. listopada. 2016.] 4. EC (2015b) Komunikacija Komisije Europskom vijeću, Parlamentu Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Zatvaranje kruga — akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo. ANNEX I. [on-line]. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal- EGSO (2014) Mišljenje: Kružno gospodarstvo u EU. NAT 651. 5. European Resource Efficiency Platform (EREP) (2014) Manifesto and Policy Recommendations. [on-line]. Dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/resource_efficiency/re_platform/about/meetings/ [5. veljače. 2016.]content/HR/TXT/DOC/?uri=CELEX:52015DC0614&from=EN [5. listopada. 2016.] 6. Matešić, M. (2016) Pregled planova i zahtjeva koje obuhvaća paket za kružno gospodarstvo: zakonske, institucionalne i praktične mjere. Konferencija o zaštiti okoliša: Vizije gospodarenja otpadom, Opatija, 9-10. lipanj, 2016. http://www.tehnoeko.com.hr/dogadjanja/konferencija2016/stopWasting.html 7. Matešić, M. (2016a) Sažetak primjedbi HR PSOR-a na Plan gospodarenja otpadom RH 2017-2022 (PGO RH) i stratešku procjenu. Gospodarstvo i održivost, 12 (46) 2013 [on-line]. Dostupno na: http://hrpsor.hr/gio-46-2-618.html 8. MZOIP (2013) Zakon o održivom gospodarenju otpadu. Narodne novine 94/2013 [on-line]. Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2004_12_178_3083.html [5. listopada, 2016.] 9. MZOIP (2016) Prijedlog Plana gospodarenja otpadom [on-line]. Dostupno na: http://www.mzoip.hr/hr/ministarstvo/vijesti/nacrt-plana-gospodarenja-otpadom-rh-u-javnoj-raspravi.html [5. listopada, 2016.]

Mehanička, Biološka i Mehaničko biološka obrada (MBO) [autor] Dr.sc Dinko Sinčić, dr.sc. Zlatko Milanović Prema obvezama propisanim ZOGO-om, a na temelju EU direktiva, uspostavljena je obveza recikliranja korisnih komponenti otpada u poznatim iznosima od 50%, računato prema propisanim pravilima do 2020. Također je definirana obveza odvojenog skupljanja korisnih komponenti na mjestu nastanka. Paketom mjera kružnog gospodarstva ti su ciljevi podignuti na obvezu recikliranja komunalnog otpada od 65%, ambalažnog 75% i smanjenje odlaganja na 10% do 2030. Radi se o prijedlogu kojeg je usvojila Europska komisija, a Hrvatska i još neke zemlje imaju mogućnost 24 mjeseca prije tog roka zatražiti produljenje za 5 godina. Ne bi se smjelo zavaravati s tom mogućnošću, već ju iskoristiti ako to zaista bude potrebno. U protivnom, ona bi već u startu mogla pridonijeti usporavanju potrebnih aktivnosti. Novi prijedlog PGO 2017.-2022. uvažava navedene obveze i postavlja kao cilj dosizanje 60% odvojeno skupljenog komunalnog otpada (prvenstveno papira, stakla, plastike, metala i dr.) već do 2022. Naša stvarnost upućuje na zaključak da se tako visoko postavljeni ciljevi neće moći ostvariti, ako se u recikliranju putem odvojenog skupljanja ne iskoriste moderna MBO postrojenja kao komplementaran sustav. Što znači moderan sustav, može se zaključiti iz Prijedloga izmjena Okvirne direktive o otpadu gdje stoji sljedeće (Članak 11.a, Pravila za izračun ostvarenja ciljeva utvrđenih člankom 11.): Odstupajući od stavka 1., masa izlazne količine svih postupaka sortiranja može se prijaviti kao masa recikliranog komunalnog otpada uz uvjet: (a) da se izlazna količina otpada pošalje u konačni postupak recikliranja; (b) da masa tvari ili materijala koji ne podliježu konačnom

postupku recikliranja i koji se odlažu ili podliježu energetskoj oporabi ostane ispod 10 % ukupne mase koju će se prijaviti kao recikliranu. Ovim se stavom samo traži visoka efikasnost MBO postrojenja i ograničenje proizvodnje RDF-a, pa je pitanje kako će se u te okvire uklopiti projekti koji su u tijeku u RH. Pri donošenju odluka o konkretnim sustavima postupanja s otpadom, često se zaboravlja članak 4. Okvirne direktive o otpadu: "Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale visoku kvalitetu recikliranja i radi toga uvode odvojeno skupljanje otpada kad je to praktično u tehničkom i ekonomskom smislu, kao i sa stajališta okoliša i potrebno kako bi se zadovoljile neophodni standardi kvalitete propisani za relevantne sektore recikliranja".

Što se u praksi zbiva? Podaci pokazuju da se već postavljeni ciljevi ne ostvaruju, a realna procjena je da se neće niti ostvariti u skoroj budućnosti (primjerice, odlaganje komunalnog otpada u 2015. je povećano!). Naime, sustav koji se izgrađuje prema nizu pokazatelja ne uvažava principe održivosti niti načela proklamirana u odgovarajućem zakonu. Dostupne informacije ne potvrđuju primjenu danas dostupnih suvremenih inženjerskih alata jer rješenja koja se provode teško se mogu obrazložiti nepristranim izračunima. Posebno treba ukazati na činjenicu da se ne daje dovoljno šanse domaćoj industriji, da način izgradnje sustava ima brojne nedostatke (posebno odabir tehnologija obrade otpada u CGO-ima), da su propisi manjkavi i dr. Zbog toga, kao i niza drugih razloga navedenih u ovom i drugim prilozima, potrebno je modificirati dosadašnju praksu postupanja s otpadom, a o jednom segmentu tog postupanja raspravlja se u nastavku. Mogućnost ostvarenja ambiciozno postavljenih ciljeva u Nacrtu PGO treba sagledati u svjetlu naše prakse, pri čemu pojedinačni uspjesi ne mogu biti jedino mjerilo buduće/planirane politike. Usklađenost sustava odvojenog skupljanja i adekvatno dizajniranih i raspoređenih MBO postrojenja čini se kao jedini način ostvarenja spomenutih ciljeva. U prilog tome treba podsjetiti i na stav iz Pravila i metoda izračuna za provjeru usklađenosti s ciljevima pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje otpadnih materijala: "Kad se otpad prikuplja odvojeno ili kad se otpad koji izlazi iz postrojenja za odvajanje (sortiranje) na recikliranje ili druge postupke bitne oporabe šalje bez značajnijih gubitaka, za težinu toga otpada može se smatrati da je težina otpada koji je pripremljen za ponovnu uporabu, recikliran ili je bitno oporabljen na drugi način." Dakle, kvalitetno sortiran materijal iz odgovarajućih postrojenja, jednako je vrijedan kao i onaj odvojeno skupljeni. Tehnologije gospodarenja otpadom, a osobito tehnike MBO koje se primjenjuju u praksi, vrlo su različite u različitim europskim zemljama. Neprijeporno je da se u definiranju sustava kojeg treba graditi na principima kružnog gospodarenja otpadom moraju nužno uvažavati i nacionalni interesi, nacionalne osobitosti i gospodarske mogućnosti.

Mehanička obrada Važno je naglasiti da se otpad, bez obzira na način prikupljanja, mora mehanički obraditi. Tek ispravno mehanički obra-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

STRUČNA TRIBINA

đeni otpad može se ponovno uporabiti, tržišno plasirati, iskoristiti i obraditi. Mehanička obrada odvojeno sakupljenog otpada je daleko jednostavnija i u pravilu jamči učinkovitije iskorištavanje. Složenost razvrstavanja otpada treba prilagoditi tržišnim uvjetima. Tome posebno pridonose sustavi za automatsko sortiranje čiji je razvoj posljednjih godina doveo do značajnog unapređenja učinkovitosti ali i smanjenja cijena. U RH nema dovoljno kapaciteta za cjelovitu mehaničku obradu, te njihovoj gradnji treba dati prioritet uvažavajući prvenstveno lokalne interese.

Biološka obrada (anaerobna, aerobna, kombinirana) Najčešće se u praksi koristi tehnika kompostiranja, tj. aerobna biološka obrada. Veliki broj udruga i aktivista promoviraju i educiraju o pravilima vrtnog kompostiranja. To je izuzetno vrijedna aktivnost, koju u RH treba sustavno poticati. Međutim, vrtnim se kompostiranjem, osobito u urbanim naseljima, ne može obraditi značajnija količina biorazgradljivih frakcija u komunalnom otpadu, pa je nužan oprez u procjenama koliko taj način obrade otpada može doprinijeti ispunjenju odgovarajućih obveza. Kućno kompostiranje vrlo je upitno - zdravstveno je potencijalno opasno i količinski je precijenjeno, pa ga treba ostaviti kao izbor, a ne obvezu građanima. Centralno (središnje) kompostiranje biorazgradljivog otpada izdvojenog iz miješanog komunalnog otpada (smeća), krajem prošlog stoljeća uzrokovalo je određene probleme u nekim zemljama (problem onečišćenja komposta anorganskim i organskim toksinima). Neka iskustva u RH sa središnjim kompostanama ukazuju na problem emisije neugodnih mirisa! Taj se problem može riješiti u prvom redu stručnom analizom ljudi koji imaju praktičnog iskustva. Bitno je naglasiti da biorazgradljivi otpad iz miješanog komunalnog otpada nije u nas dopušten ulazni materijal za proizvodnju komposta1. Ukoliko se takav otpad podvrgne kompostiranju nastaje "kompostu sličan otpad ili engl. compost-like-output, CLO" koji se u nekim zemljama EU može koristiti u poljoprivredne svrhe, što je praksa koja se postupno napušta2. Posebno je upitna praksa ko-kompostiranja mulja iz obrade otpadnih voda jer dovodi do koncentracije teških metala i dioksina. To posebno dolazi do izražaja uzastopnom primjenom, pa su ideje o usvajanju takve tehnologije vrlo upitne, odnosno neprimjerene. Prema dopuštenom udjelu u odgovarajućem Pravilniku3, količina od 20.000 tona mulja sadrži 2 g dioksina, što bi kroz 5 godina primjene rezultiralo raspršivanjem 10 g dioksina na tretiranom zemljištu. Spalionica kapaciteta 300.000 t MKO proizvodi oko 0,18 g dioksina. Zbog toga se energetsko iskorištavanje mulja spaljivanjem nameće i kao ekološki prihvatljivija opcija. Anaerobna biološka obrada je sve češće korištena tehnologija u gospodarstvu RH, za sad najviše s korištenjem poljoprivrednih sirovina. Neka nova postrojenja (upravo otvorena ili pred otvaranjem – Agroproteinka) planiraju koristiti i kuhinjski otpad. Naime, kao što je dobro poznato, anaerobna postrojenja mogu iskoristiti ostatke hrane iz kuhinja i restorana (napoj), koji kod kompostiranja uzrokuje probleme. Eventualno korištenje izgrađenih postrojenja za preradu biootpada suočava se s tehnološkim ali i logističkim problemima.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

Ponegdje se izgrađuju kombinirana biološka postrojenja (npr. Italija) pri čemu se ostatak anaerobne obrade (digestat) aerobnom doradom rabi za proizvodnju komposta ili stabilata za odlaganje. Tehnike biološke obrade (aerobna, anaerobno, kombinirana) imaju veliki broj različitih izvedbi (zatvoreno, otvoreno, homogenizirano, kraće – duže vrijeme obrade, itd.). Zato treba već u pripremi projekata inzistirati na pristupu koji će jasno postavljenim kriterijima odabrati najbolje rješenje. Biosušenje i biostabilizacija su nešto manje u javnosti poznate tehnologije. U RH tehnologija biosušenja korištena je u okviru tehnologije MBO u izgrađenim CGO-ima (Marišćina, Kaštjun). Ta tehnologija uzrokuje stručne prijepore osobito zbog primjene bioreaktorskog (anaerobnog) odlagališta. Vrijedno je prvenstveno na stručnoj razini u RH analizirati postojeće spoznaje i eventualno daljnje prihvaćanje tehnologije biosušenja i bioreaktorskog odlagališta, uz sudjelovanje donosioca odluka.

Mehaničko biološka obrada (MBO) U javnosti se povremeno plasiraju izjave o "zastarjelosti" MBO tehnologije, a koje imaju – naizgled – svoju potvrdu u akcijskom planu EU-a za kružno gospodarstvo gdje stoji: "sredstva za nova postrojenja za obradu preostalog otpada, poput spaljivanja ili MBO, biti će odobrena samo u ograničenim i dobro opravdanim slučajevima, ako ne postoji rizik prekapacitiranosti i ako se u potpunosti poštuju ciljevi hijerarhije otpada". Ovaj stav ne znači zabranu gradnje MBO postrojenja ili spalionica, već razumljiv zahtjev da se svaki projekt dobro obrazloži strogim inženjerskim metodama, što bi trebao biti uvjet za sve projekte. To naravno uključuje i procjenu količina generiranja otpada, što se do sada najčešće radilo grubim procjenama. Što se tiče MBO postrojenja, u Prijedlogu izmjena Okvirne direktive o otpadu stoji međutim sljedeće (Članak 11.a, Pravila za izračun ostvarenja ciljeva utvrđenih člankom 11.): Odstupajući od stavka 1., masa izlazne količine svih postupaka sortiranja može se prijaviti kao masa recikliranog komunalnog otpada uz uvjet: (a) da se izlazna količina otpada pošalje u konačni postupak recikliranja; (b) da masa tvari ili materijala koji ne podliježu konačnom postupku recikliranja i koji se odlažu ili podliježu energetskoj oporabi ostane ispod 10 % ukupne mase koju će se prijaviti kao recikliranu. Ovim se stavom samo traži visoka efikasnost MBO postrojenja i ograničenje proizvodnje RDF-a, pa je pitanje kako će se u te okvire uklopiti projekti koji su u tijeku. Jedna od dilema koja se također javlja jest ona koja proizlazi iz uspješnosti odvojenog skupljanja što može dovesti do nedostatka "sirovina" za MBO. Točno je da će se količina MKO smanjivati kao i sastav tog otpada. To još više naglašava potrebu za utemeljenim umjesto paušalnim procjenama količina generiranja otpada u budućnosti. Međutim, odvojeno skupljene komponente otpada također se moraju podvrći separaciji zbog dobivanja čistih komponenti, što ukazuje na potrebu osmišljavanja postrojenja koje će funkcionirati i kao MBO i kao MO postrojenja.

Troškovi izgradnje MBO postrojenja znatno su niži od troškova izgradnje spalionice. Troškovi za korisnika tih postrojenja međutim variraju, posebno zbog prekapacitiranosti spalionica u Europi. U Njemačkoj su problemu rada MBO postrojenja doprinijeli problemi s proizvedenim RDF-om. Naime, ako je on loše kvalitete, može se desiti da se mora plaćati njegovo "zbrinjavanje". Osim toga, trenutno na tržištu postoje znatne količine RDF-a iz Velike Britanije. Sve to ukazuje na opravdanost zahtjeva za takvim radom MBO postrojenja koji će davati najviše reciklabilnih materijala. Postoji također vrlo velik broj različitih MBO postrojenja. Podaci o postojećim i planiranim MBO postrojenjima u EU4 (2011. godine bilo je oko 330 MBO postrojenja, a očekuje se da će ih do ove godine biti oko 450, s ukupnim kapacitetom od 46 milijuna tona) pokazuju da i u zemljama gdje je odvojeno skupljanje i kompostiranje ključno, MBO postrojenja se grade i predstavljaju pogodnu opciju postupanja s otpadom. Time se u praksi opovrgava spomenuta teza o zastarjelosti te tehnologije, neutemeljena u stvarnosti, a koja je argument nedovoljno informiranih aktivista! S obzirom na visoke ciljeve recikliranja, sinergija odvojenog skupljanja i efikasnih sustava MBO ili MO može osigurati njihovo brže dostizanje. MBO se može konfigurirati na različite načine u svrhu ostvarenja nekog od sljedećih ciljeva kako to navode brojni literaturni i praktični primjeri5: • smanjenje količine komunalnog otpada koji se odlaže ili energetski oporabljuje, • smanjenje udjela biorazgradljive frakcije koja se odlaže, • maksimiranje povrata resursa odnosno uporabivih i reciklabilnih materijala, • proizvodnja biostabiliziranog materijala (stabilata) namijenjenog odlaganju, • proizvodnja bioplina za proizvodnju energije/topline, • proizvodnja goriva RDF-a/SRF-a, • smanjenje proizvodnje odlagališnog plina (staklenički plinukoliko se ne prikuplja) i onečišćenja procjednih voda, • proizvodnja komposta, tj. kompostu sličnog materijala, s mogućom primjenom kao poboljšivača tla. U RH je trenutno uočljiv nedostatak postrojenja za obradu otpada izvan sustava CGO-a, čija izgradnja ionako kasni. Gospodarstvo, javno i privatno, ima određeni broj postrojenja za MO odvojeno sakupljenog otpada čije kapacitete treba u skladu s potrebama povećavati uvažavajući lokalne osobitosti. Izgrađeno je nekoliko javnih MBO-a (CGO-i) i jedno privatno postrojenje. No, kod nekih postoje prijepori oko odabrane tehnologije, iako oni nisu nikada stručno raspravljeni kako bi se nedoumice i primjedbe uklonile. Prvenstveno zbog kvalitete budućih poduhvata. U definiranju budućih sustava, a u svrhu izbjegavanja skupih grešaka, treba uvažavati lokalne uvjete. A) Niti jedan od postupka ili tehnologije koje su u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu6 ne smije se podcjenjivati ili unaprijed odbaciti (npr. materijalna vs. energetska oporaba). Također se ne smije fetišizirati sakupljanje na mjestu nastanka i ne uzimati u obzir stvarne cijene takvih postupaka, kao i ekološke efekte (AŽC/LCA). Na lokalnoj razini analizirati sustav "suhi + vlažni + ostatni otpad" umjesto

gomilanja spremnika. Razmotriti prepuštanje odvojenog prikupljanja papira i stakla tržištu, tj. izdvojiti ih iz djelatnosti komunalnih tvrtki. B) Prikupljanje biootpada u spremnicima koji se odvoze jednom tjedno ili rjeđe, može imati nepovoljne zdravstvene efekte. U konkretnim lokalnim slučajevima razmotriti alternativu prikupljanja u biorazgradivim vrećama kao u Oslu7 (pitanje cijene i sl.). C) Red prvenstva može se mijenjati ako se pokaže da je favorizirana metoda u redu prvenstva preskupa ili ako LCA pokaže da je ekološki neprihvatljivije od onog iza u redoslijedu. Energetska oporaba može tako dobiti prednost pred materijalnom! Energetska oporaba ima svoje mjesto i u sada toliko proklamiranom sustavu kružne ekonomije. D) Treba imati na umu da će tehnologija obrade otpada napredovati već tijekom odabira rješenja i izgradnje sustava. Razvoj metoda automatskog sortiranja i primjene robotike je izuzetno brz. Primjena metoda umjetne inteligencije bitno mijenja stupanj iskorištenja pojedinih materijala mehaničkom obradom, smanjuje zdravstvenu ugroženost radnika te povećava ekonomičnost procesa. Međutim, automatsko sortiranje nije izvodljivo u svim sredinama i uvjetima. E) Odabir mora biti načinjen temeljem izračuna koji uključuju ekonomske ali i ekološke parametre najmanje pet nepristranih scenarija i ne smiju se nametati unaprijed definirana rješenja jednaka za sve sredine, već ona primjerena svakoj ponaosob. MZOIE mora pružiti konkretnu stručnu pomoć putem neovisnih stručnjaka lokalnim sredinama. Stručnim analizama može se i treba spriječiti nametanje rješenja uvoznih tehnologija neprimjernih lokalnim sredinama. F) Primjeri iz prakse i nekih javnih dokumenata pokazuju da su vrlo upitni ulazni podaci o sadašnjim i budućim količinama otpada, kao i onima kojima se barata u javnim dokumentima (fraza: naknadno utvrđene količine), što može dovesti do neadekvatnog dimenzioniranja odgovarajućih postrojenja. Sadašnje procjene metodom nejasno odabranog postotka povećanja treba zamijeniti s primjenom znanstveno utemeljenih metoda. G) Biosušenjem u okviru MBO se bitno smanjuje mogućnost proizvodnje energije iz dobivenog produkta putem anaerobne obrade, što ozbiljno dovodi u pitanje smisao bioreaktorskih odlagališta. Dokazano je da je takav sustav energetski neopravdan, građevinski nepoznat te nedefiniran sa stanovišta propisa. Proizvod biosušenja prikladan je jedino za korištenje kao gorivo. H) Biostabilizacija slično biosušenju smanjuje energetski potencijal produkta i usmjerava ga prema odlaganju uz zadovoljenje definiranih parametara biološke aktivnosti (nije u nas definirano), što opet znači gubitak obnovljive energije. Međutim, biostabilizacija može biti rješenje za manje sredine udaljene od planiranih regionalnih centara nakon primjene mehaničke obrade manualnim sortiranjem (koja je ta udaljenost, 10, 20 ili 50 km, treba utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju). Stabilizacijom ostatnog otpada i odlaganjem na uređena odlagališta u neposrednoj blizini izgubio bi se dio obnovljive energije, ali bi se uštedjela još veća

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

STRUČNA TRIBINA

sredstva na troškovima transporta i posljedično tome, na emisiji štetnih plinova. U ovom trenutku ne postoje propisi za karakterizaciju stabilata. I) Cjelovitost sustava mora biti zadovoljena bar na razini regija, odnosno regionalnih centara. Posebno je to važno za plastiku, jer odvojeno skupljanje bez razdvajanja po vrstama polimera vrlo je skupo kao i uređaji koji to mogu izvesti. Na kraju treba ukazati na način donošenja odluka – donosi li ih struka ili politika? Ako je to struka, ona bi trebala težiti donošenju optimalne odluke. Ako je politika, trebalo bi postići da odluka bude bar na nivou tzv. ograničene racionalnosti. (engl. bounded rationality)8. Taj pojam uvodi H. Simon: "Činjenica je da ljudi imaju ograničene kognitivne sposobnosti, ograničene mogućnosti da sagledaju i uzmu u obzir sve opcije, informacije i znanja o budućnosti, isto kao i nesavršene sposobnosti i umijeća da sve dostupne informacije obrade." Simon je definirao koncept zadovoljavajućeg izbora u procesu odlučivanja. On objašnjava kako ograničena sposobnost da vidi posljedice u budućnosti i pridobije informacije o različitosti raspoloživih inačica potiče pojedinca da umjesto optimiziranja odlučivanja odabere prihvatljivi pravac akcije koji je bolji od stanja prije donošenja odluke. Dakle, odluka ne mora biti najbolja moguća, nego je dovoljno da bude zadovoljavajuća: da se njome postignu postavljeni ciljevi odlučivanja. Jesmo li u stanju ostvariti bar taj nivo egzaktnosti pri donošenju odluka u gospodarenju otpadom?

Literatura: 1. Pravilnik o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada, Dodatak V, MZOIP, NN 94/13 2. The use and application to land of MBT compost-like output - review of current European practice in relation to environmental protection, Environment Agency, UK (2009) 3. Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi , Narodne novine 38/08 4. The European Market for Mechanical Biological Treatment Plants Cologne, December 2011) 5. MBT: A guide for Decision Makers –Annex A: Process Fundamentalas, Juniper Consultancy Services (2005) 6. Okvirna direktiva o otpadu, 2008/98/EZ, čl.4 (2008) 7. Lumholdt, N.F., Green Energy from Waste , Kopenhagen (2015) 8. Simon, A.H. Bounded Rationality and Organizational Learning, Informs (1991)

Energetska oporaba u konceptu kružnog gospodarstva [autor] Prof.dr.sc. Daniel R. Schneider "Otpad je resurs na pogrešnom mjestu" citat je koji se pripisuje Mahatma Gandhiju i vrlo dobro prikazuje trenutnu situaciju s otpadom u velikom dijelu svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Čak se i u Europi trenutno (EC, 2015a) gubi oko 600 milijuna tona materijala sadržanog u otpadu svake godine, koji bi mogao biti recikliran, ponovno korišten ili oporabljen. Samo oko 40% proizvedenog otpada u kućanstvima u EU se reciklira, međutim taj iznos može zavarati jer se situacija u zemljama EU vrlo razlikuje. Pojedina područja dosegla su stopu recikliranja od 80% dok je u drugima ona manja od 5%.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

Novi paket kružnog gospodarstva (EC, 2015b) podrazumijeva redoslijed postupanja s otpadom koji osigurava najbolji ishod sa stajališta zaštite okoliša, redom od prevencije, pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja i energetske oporabe do konačnog zbrinjavanja koje može biti odlaganje, ukoliko se ono nikako ne može izbjeći. Namjera iza donošenja tog paketa je da se smanji na najmanju moguću mjeru odlaganje reciklabilnih tvari ili otpada koji se može oporabiti. Usprkos prevladavajućem mišljenju Europska komisija nije isključila a priori energetsku oporabu kao jedan od načina gospodarenja otpadom, ali se ona nalazi nisko na listi prioriteta postupanja s otpadom. Međutim, kada se nastanak otpada ne može spriječiti ili se on ne može ponovno uporabiti ili reciklirati, oporaba energije sadržane u otpadu je pretpostavljena odlaganju otpada na odlagalištima, bilo da se postupci sagledavaju s ekološkog ili ekonomskog aspekta (EC, 2015a). Nadalje, može se reći da energetska oporaba otpada ima sinergijski učinak u pogledu europskih energetskih i klimatskih politika, ali i da se mora provoditi sukladno principima EU iz područja gospodarenja otpadom (hijerarhijskim slijedom postupanja s otpadom). Takav pristup mora biti holistički, u smislu da se osigura dobava sirovina iz otpada ("cirkularna ekonomija") kao i proizvodnja sigurne i održive energije, što je jedan od temeljnih odrednica u strategiji Europske Energetske Unije (EC, 2015c). Razlog zbog kojeg Europska komisija niti u novom (drugom) prijedlogu nije isključila energetsku oporabu otpada je taj da bez nje nije moguće u potpunosti dosegnuti tražene ciljeve recikliranja kao i smanjivanja odlaganja otpada na odlagalištima. Mnoge europske zemlje su skoro u potpunosti ukinule odlaganje otpada (npr. Austrija, Njemačka, Belgija, Nizozemska, Švedska, Danska) dok se Hrvatska (s još nekoliko zemalja) u tom pogledu nalazi na začelju ljestvice te će se vrlo brzo morati prilagoditi novim zahtjevima. Skretanjem otpada s odlagališta (koji ima ukupni organski ugljik (TOC) veći od 5% ili gubitak žarenjem (LOI) veći od 3%) oslobađa se ogroman potencijal otpada koji se može materijski ili energetski oporabiti. Nadalje, u novom prijedlogu kružnog gospodarstva naglasak se daje na kvalitetu tj. dobivanje kvalitetnih materijala za recikliranje (tzv. Quality Recycling) i održivom recikliranju. Za razliku od dosadašnjih direktiva gdje je naglasak stavljan na količinu dobave reciklabilnih tvari a ne kvalitetu, prepoznata je važnost tržišta odnosno strane potražnje koja postavlja zahtjeve za određenom kvalitetom i čistoćom materijala za proizvodne procese. Neki materijali nakon velikog broja ponovljenih ciklusa reciklaže postaju nepogodni za daljnje korištenje u proizvodnim procesima te bi naposljetku završili na odlagalištima. Također, izdvajanje reciklabilnih tvari iz miješanog komunalnog otpada koji dolazi u sortirnice (a koji se nikad u potpunosti neće moći izbjeći usprkos povećanom odvajanju reciklabilnih i biorazgradivih tvari na mjestu nastanka) je vrlo teško (sve veća kompleksnost u sastavu proizvoda i materijala) i nije uvijek ekonomski isplativo (nedovoljna kvaliteta odnosno čistoća dobivenog materijala). Takvi materijali, koji su često zagađeni te sadržavaju i polutante (poput odbačenog (škartiranog) materijala iz sortirnica i reciklaž-

nih postrojenja), vrlo se efikasno mogu energetski oporabiti čime se polutanti trajno uklanjanju iz proizvodnog ciklusa. Bez energetske oporabe će se teško ostvariti visoki ciljevi propisani europskim direktivama o recikliranju (pogotovo nakon što se definiraju novi kriteriji o kvaliteti i efikasnosti recikliranja, slično kao što je to napravljeno kod spaljivanja otpada kroz R1 formulu za energetsku učinkovitost procesa, a koji će biti harmonizirani za svih 28 članica EU). Nakon prihvaćanja paketa kružnog gospodarstva očekuju se i nove smjernice (EC, 2016) kojima će se posebno definirati područje „energije iz otpada“, odnosno kako optimalno organizirati sustav koji uključuje energetsku oporabu, tj. da se energetski potencijal otpada najbolje iskoristi, a bez ugrožavanja dostizanja visokih stopa recikliranja i ponovne uporabe. Trenutna situacija u EU u smislu financiranja infrastrukture za gospodarenje otpadom je takva da sredstva za nova postrojenja za obradu preostalog otpada, poput spaljivanja ili mehaničko-biološke obrade mogu biti odobrena samo u ograničenim i dobro opravdanim slučajevima, ako ne postoji rizik od prekapacitiranosti i ako se u potpunosti poštuju ciljevi hijerarhije otpada. U nekoliko zemalja EU postoji višak kapaciteta u izgrađenim spalionicama (npr. Švedska, Nizozemska, Danska) ali primjerice u Hrvatskoj, kako je poznato, trenutačno ne postoji niti jedna energana na otpad značajnijeg kapaciteta. Energija iz otpada se naveliko koristi u Europi, posebno u proizvodnji toplinske energije za daljinsko grijanje i procesne potrebe (trenutno se koristi 50 TWh godišnje s procjenom potencijala do 2050. koji je četverostruko veći (HRE, 2013)). Neki od europskih gradova više od 50% svoje energije za daljinsko grijanje dobivaju iz otpada, što takvo gorivo čini lokalnim resursom, smanjujući ovisnost EU o uvoznim fosilnom gorivima. Pri tome se u pravilu takve energane grade kao kogeneracijska postrojenja koja istovremeno proizvode i električnu i toplinsku energiju, čime se značajno povećava energetska učinkovitost procesa odnosno smanjuje potrošnja primarne energije. Nerijetko je trošak toplinske energije proizvedene iz otpada najniži od svih izvora koji se danas koriste za proizvodnju (toplinske) energije (UNEP, 2015). Ne treba zaboraviti da otpad koji se energetski oporabljuje često sadrži i do 50% biogene tvari, čime se u takvim slučajevima polovica energije može smatrati obnovljivom. Osim toga, iz otpada koji se više ne može (ili ne isplati) reciklirati (iz komunalnog ali i proizvodnog otpada) može se proizvesti gorivo iz otpada (RDF ili normiranom obliku SRF, (po hrvatski GIO)) koje je odlična zamjena za fosilna goriva koja se trenutno koriste u cementarama (u rotacijskim pećima i kalcinatorima), pri čemu se izgoreno otpadno gorivo ugrađuje u sam materijal pa se može smatrati i dijelom materijske oporabe. Nadalje, u proizvodnji cementa koriste se i ostaci iz drugih termičkih procesa (npr. pepeo iz termoelektrana na ugljen) koji se ugrađuju u konačni proizvod. Supstitucija fosilnih goriva gorivom iz otpada danas u Europi doseže 40% ili 60%, a čak postoje i slučajevi gdje se gotovo u potpunosti (90%) koristi gorivo iz otpada čime se štede ogromne količine fosilnih goriva. Veliki je potencijal i biorazgradivog otpada u proizvodnji

energije i goriva. Studija Europske agencije za zaštitu okoliša iz 2013. godine (EEA, 2013) pokazuje da je 40% biorazgradivog otpada na razini EU28 (u 2010.) završavalo na odlagalištima. Europske direktive će doprinijeti da će se to ubrzo smanjiti na najmanju moguću mjeru. Time se opet oslobađa veliki potencijal materije koju je moguće materijski ili energetski iskoristiti. Uobičajeni postupci oporabe biootpada uključuju kompostiranje i anaerobnu razgradnju u kojoj kao produkti nastaju bioplin i digestat. Bioplin se obično koristi kao gorivo za proizvodnju električne i toplinske energije u plinskim motorima, međutim često su lokacije bioplinskih postrojenja (anaerobna digestija) na udaljenijim lokacijama gdje nije potrebno puno topline pa se ona ne može iskoristiti. Međutim, taj se isti bioplin može pročistiti te nakon nadogradnje do kvalitete biometana utiskivati u mrežu prirodnog plina čime se znatno proširuje mogućnost njegove upotrebe. Kao biometan, sada se može koristiti učinkovitije kao gorivo za transport (npr. vozila na stlačeni prirodni plin) ili u konvencionalnim kogeneracijskim postrojenjima u urbanim područjima gdje se može iskoristiti sva toplina iz procesa (Bin2Grid, 2016). Računa se da bi se otprilike 2% ukupnog cilja EU za obnovljivu energiju (20% do 2020.) moglo ispuniti ukoliko bi se sav biootpad pretvorio u energiju. Također procjena je da bi se korištenjem bioplina za transport (iz biootpada) moglo postići ispunjenje jedne trećine drugog bitnog cilja EU odnosno dosezanja 10% obnovljivih izvora u gorivima za transport (EC, 2009). Poseban problem u gospodarenju otpadom predstavlja mulj nastao iz procesa pročišćavanja otpadnih voda. Takav mulj, koji ponekad sadrži i toksične kao i patogene tvari (teški metali, anorganske i organske onečišćujuće tvari, patogeni, te ostali kemijski spojevi poput iz lijekova, nusprodukata deterdženata i dr.) u većim iznosima od onih dozvoljenih Pravilnikom o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN, 2008), često nije pogodan za uzgoj poljoprivrednih kultura namijenjenih ljudskoj prehrani. Prema analizama iz studije (WYG, 2013) procijenjena količina mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Hrvatskoj do 2024. iznosi 107.000 tona ST/godini što predstavlja značajan porast proizvedenih količina u odnosu na sadašnje stanje (u 2013. postojeći uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda proizvodili su oko 35.000-40.000 tona godišnje suhe tvari otpadnog mulja, od čega je polovicu proizveo Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba) a rezultat je izgradnje novih pročistača komunalnih otpadnih voda do 2024. godine. Trenutno u RH ne postoji odgovarajući način gospodarenja otpadnim muljem, pri čemu se prvenstveno misli na odgovarajuću infrastrukturu za obradu otpadnog komunalnog mulja. Otpadni mulj se uglavnom privremeno skladišti ili odlaže na odlagališta, a manje količine koriste se u poljoprivredne svrhe ili se podvrgavaju postupku kompostiranja (Plan GO, 2016). Osim ovih načina u RH i EU dozvoljena je i energetska oporaba otpadnih muljeva. Organski spojevi u mulju predstavljaju značajan energetski potencijal. Dva su najčešća načina energetske oporabe mulja primjenjiva i u Hrvatskoj: digestija sirovog mulja s proizvodnjom bioplina (npr. na lokaciji samog

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

Trenutno u RH ne postoji odgovarajući način gospodarenja otpadnim muljem, pri čemu se prvenstveno misli na odgovarajuću infrastrukturu za obradu otpadnog komunalnog mulja

STRUČNA TRIBINA

uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda) te termička obrada s oporabom energije (spaljivanje u energanama na otpad ili su-spaljivanje u termoelektranama i rotacijskim pećima cementara). Što se tiče emisija onečišćujućih tvari iz energana na otpad, današnja postrojenja koriste mnoštvo opreme (različiti filtri, aktivni ugljen, mokro ispiranje, DeNOx, itd.) za čišćenje dimnih plinova čime se vrijednosti emisija smanjuju ispod zakonom dopuštenih granica (nerijetko i znatno niže od dopuštenih granica). Praćenje emisija je vrlo strogo regulirano, pri čemu je spaljivanje otpada jedna od najstrože reguliranih industrijskih aktivnosti u EU (usporedivo s nuklearnom industrijom). Danas se osim konvencionalnih tehnologija izgaranja otpada na rešetki ili u fluidiziranom sloju pojavljuju i napredne tehnologije pirolize, isplinjavanja, kao i termičke obrade otpada plazmom koje obećavaju još niže emisije onečišćujućih tvari te veću iskoristivost procesa konverzije otpada u energiju. Međutim, za te tehnologije danas još ne postoji dovoljno iskustva (referenci) te nisu sasvim poznati parametri (troškovi, iskoristivost, raspoloživost, itd.) takve proizvodnje (u usporedbi s klasičnim tradicionalnim tehnologijama termičke obrade otpada). Današnja istraživanja idu i u pravcu proizvodnje tekućih goriva iz otpada (bilo da se radi o gorivima proizvedenim iz otpadne plastike ili otpadnih biorazgradivih tvari). Kao zaključak se može reći da energetska oporaba otpada i dalje ima svoju ulogu i u novom konceptu kružnog gospodarstva gdje je komplementarna s principom proizvodnje kvalitetnih reciklabilnih materijala i održivim recikliranjem, odnosno postizanjem visokih stopa recikliranja. Takav će integralni (holistički) pristup omogućiti Europskoj uniji dobivanje potrebnih kvalitetnih sirovina (iz otpada) kao i osiguravanje odr-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

žive energije što će se pozitivno odraziti na gospodarski rast i investicije te u konačnici i otvaranje novih radnih mjesta. Time se energetska oporaba otpada (koji se ne može reciklirati na ekološki prihvatljiv ili ekonomski isplativ način) zapravo može smatrati onim posljednjim potrebnim segmentom kojim će se zatvoriti krug cirkularne ekonomije. Što se tiče Hrvatske, pažljivo treba razmotriti (analizama različitih scenarija) da li će u razdoblju od tridesetak godina, što je tipični period za koji se „spalionice“ grade, biti dovoljno goriva iz otpada (pod pretpostavkom da se miješani nerazvrstani otpad neće spaljivati, a zahtijevane visoke stope recikliranja biti dosegnute) koje bi zadovoljavalo kapacitete izgrađenih energana (na GIO) ili bi se svo gorivo iz otpada energetski moglo iskoristiti u postojećim cementarama.

Literatura: 1. European Commission, Fact Sheet, Circular Economy Package: Questions & Answers, Brussels, December 2015., dostupno [15. rujna 2016.] na: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-15-6204_en.htm 2. European Commission, Circular Economy Strategy: Closing the loop - An EU action plan for the Circular Economy, dostupno [15. rujna 2016.] na: http:// ec.europa.eu/environment/circular-economy/index_en.htm 3. European Commission, Fact Sheet, State of the Energy Union - questions and answers, 2015, dostupno [15. rujna 2016.] na: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-15-6106_en.htm 4. European Commission, Roadmap: Exploiting the potential of Waste to Energy under the Energy Union Framework Strategy and the Circular Economy, 2016. 5. Heat Roadmap Europe 2050 (Second pre-study for the EU27), Aalborg University, 2013., dostupno [15. rujna 2016.] na: http://vbn.aau.dk/files/77342092/ Heat_Roadmap_Europe_Pre_Study_II_May_2013.pdf 6. UNEP, District Energy in Cities: Unlocking the Potential of Energy Efficiency and Renewable, 2015: dostupno [15. rujna 2016.] na: http://www.unep.org/ newscentre/Default.aspx?DocumentID=2818&ArticleID=11153&l=en 7. EEA Report No 2/2013, Managing municipal solid waste- A review of achievements in 32 European countries, European Environment Agency, Publications Office of European Union, 2013.

8. Bin2Grid - Turning unexploited food waste into biomethane supplied through local filling stations network, EU Horizon 2020 project, dostupno [10. Studenog 2016.] na: http://www.bin2grid.eu/en/ 9. Directive 2009/28/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on the promotion of the use of energy from renewable sources, European Commission, 2009. 10. Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi, NN 38/08 11. Obrada i zbrinjavanje otpada i mulja generiranog pročišćavanjem otpadnih voda na javnim sustavima odvodnje otpadnih voda gradova i općina u hrvatskim županijama", WYG International LTd, Hrvatske vode, 2013. 12. Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. (Prijedlog Plana), Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, 2016.

Centri za gospodarenje otpadom (CGO) [autor] Danko Fundurulja d.i.g. Strategija gospodarenja otpadom kao jedini važeći planski dokument (novi Plan gospodarenja otpadom još nije usvojen) predviđa sanaciju i zatvaranje postojećih odlagališta do kraja 2011. godine te izgradnju Županijskih i regionalnih centara za gospodarenje otpadom, a od 2018. godine više se niti na jedno odlagalište neće moći odlagati neobrađeni otpad. Donošenjem Akcijskog plana o Cirkularnoj ekonomiji EU kreće prema povećanju recikliranja i izmjenama Direktiva iz područja gospodarenja otpadom, ali do danas nije izmijenjena niti jedna Direktiva tako da i dalje važe postojeće. Postavlja se pitanje odnosa cirkularne ekonomije kojeg je predstavila EU putem Akcijskog plana i važeće Strategije gospodarenja otpadom RH (do 2015. godine). Europska komisija je usvojila 2.12.2015. (COM (2015) 614 final) dokument „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo“ u kojem se obrazlažu problemi i aktivnosti koje će pomoći realizaciji kružnog gospodarstva. U sklopu plana navode se aktivnosti i rokovi provedbe. Akcijski plan predlaže izmjene EU direktive o otpadu. Obzirom na način gospodarenja otpadom u RH (i EU) evidentno je da postoji mogućnost za poboljšanjem u smislu da se poduzmu aktivnosti koje će smanjiti nastanak otpada, povećati njegovu ponovnu uporabu i iskorištavanje vrijednih sirovina, smanjiti odlaganje i emisije u okoliš, te će se smanjiti administrativne prepreke u sustavima gospodarenja otpadom. Ključni elementi (dionici) uspostave cirkularne ekonomije su: proizvodnja, potrošnja, gospodarenje otpadom te kako od otpada doći do resursa, a također su postavljena i prioritetna područja. Proizvodnja uključuje probleme dizajniranja proizvoda, njegove proizvodnje i proizvodnih postupaka, a obuhvaća EE otpad i rudarski otpad, te ponovnu uporabu plinovitih ispusta. Zbog toga se planira izmjena direktive o ekodizajnu, dorada BREF-ova, uspostava dobrovoljnog sustava EMAS. U dijelu potrošnja planira se definirati jasno označavanje proizvoda kako bi potrošači mogli odlučiti žele li proizvode koji su u skladu s CE, predlaže se dodatna stimulacija oporezivanjem proizvoda, te ponovna uporaba, popravak, internetske upute za popravak, pružanje usluga za proizvode (leasing, a ne prodaja) te je veliki naglasak na implementaciji zelene javne nabave. Gospodarenje otpadom stavlja naglasak na hijerarhiju gospodarenja otpadom koja je implementirana već u sadaš-

njoj direktivi, a naglasak je na povećanju stupnja recikliranja. Uzima se u obzir sav nastali otpad (ne samo komunalni). Problem predstavlja različiti nivo recikliranja u pojedinim država EU (prosjek recikliranja je 40%), a kreće se od 5% do 80% za pojedine države. Akcijskim planom uvode se novi ambiciozniji ciljevi za recikliranje. Jedan od većih problema je neujednačenost načina obračuna i prikaza stopa recikliranja i odvojenog prikupljanja te je potrebno ujednačiti metodologiju načina obračuna. Navodi se da EU financira sustave već 20 godina, te da su neke zemlje prekapacitirane, stoga će se financiranje MBO i energana na otpad morati jako dobro argumentirati ukoliko se želi financiranje EU s ciljem izbjegavanja prekapacitiranja. Kako neke članice EU razvijaju sustave gospodarenja otpadom duže od 40 godina i imaju prevelike kapacitete, jer je izgradnja sustava bila ostavljena tržišnoj regulaciji, a RH tek gradi sustave, znači da kod nas nema bojazni od prekapacitiranosti s obzirom da postoje tek dva centra, a i ta su u probnom radu. Navodi se vrlo jasno: ukoliko se ne može spriječiti nastanak otpada ili njegovo recikliranje, u većini slučajeva je bolje oporabiti njegovu energiju nego odložiti na odlagalište te EU prihvaća inicijativu "proizvodnje energije iz otpada". Isto znači da nije zabranjena izgradnja energana na otpad niti energetsko iskorištavanje GIO. Kako bi iz otpada nastali resursi potrebno je donijeti kriterije za ukidanje statusa otpada i poticati iskorištavanje sirovina nastalih recikliranjem. Također, odlaganje otpada se mora smanjiti na najviše 10% (za RH do 2035. godine), a što ne znači zabranu odlaganja, već činjenicu da se može odložiti 10% neobrađenog otpada. Prioritetno područje je plastika. EU uviđa problem gospodarenja plastikom (trenutno gorući problem u EU koji je prouzročen cijenom nafte), rasipanje hrane, ključne sirovine, gradnja i rušenje, biomasa i proizvodi na bioosnovi, inovacije, ulaganja i druge horizontalne mjere, praćenje napretka. Na području RH u posljednjih 15 godina situacija se bitno popravila. Naročito se situacija poboljšala nakon 2005. godine što se može obrazložiti stvarnim početkom rada Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji dodjeljuje bez povratna sredstva za sanaciju odlagališta, za jačanje komunalne infrastrukture sa ciljem odvojenog sakupljanja otpada, ali i naknade za organizaciju prijevoza i sakupljanja posebnih kategorija otpada, među kojima je i opasan otpad. Zadnjih desetak godina obilježila je zakonodavna aktivnost u donošenju zakonskih i podzakonskih akata u procesu uskladivanja s Pravnom stečevinom EU (Aquis), te pregovorima u procesu pristupanja EU, poglavlje 27. Okoliš, gdje je definirana uspostava sustava gospodarenja otpadom. On se temelji na uspostavi sustava odvojenog prikupljanja (primarne selekcije) i reciklaže korisnog otpada, sanacije službenih neuređenih i divljih odlagališta otpada, sanacije industrijski onečišćenih ili opasnim otpadom kontaminiranih područja te izgradnje Centara za gospodarenje otpadom. U okviru pregovora, Hrvatsku je posjetilo nekoliko PEER misija, od kojih je jedna imala zadatak pregledati sustav primarnog odvajanja i reciklaže, provedbu sanacije neuređenih odlagališta i razvoj projekata izgradnje CGO te pripremu projekata izgradnje.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

GOSPODARENJE OTPADOM

U slučaju bilo kakvih izmjena već izrađene dokumentacije, teško će se do 31.12.2018. moći ispuniti sve preuzete obveze, a RH će biti u riziku od plaćanja velikih penala zbog te neće moći na vrijeme povući odobrena sredstva od 475 milijuna eura

STRUČNA TRIBINA

Pri rješavanju problema (sanacija i zatvaranje odlagališta), treba imati u vidu da postoji opredjeljenje regionalnom/županijskom pristupu koji se bazira na udruživanju većeg broja jedinica lokalne samouprave na zbrinjavanju otpada. Isto je vezano uz mogućnost stanovništva koje će plaćati naknadu za zbrinjavanje otpada. Osnovni pristup kreće se od saniranja i zatvaranja malih odlagališta, preko srednjih pa sve do realizacije regionalnog/županijskog centra za gospodarenje otpadom. Donošenjem Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) postavljeni su bitno oštriji uvjeti za djelatnost gospodarenja otpadom u RH koji postavljaju stroge kriterije jedinicama lokalne uprave i samouprave. Kako Zakon o održivom gospodarenju otpadom propisuje smanjivanje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada kao i ukupno odlaganja komunalnog otpada na odlagalištima do 2018. godine, kao rješenje ostaje što hitnija izgradnja centara za gospodarenje otpadom na kojima će se obrađivati ostatni otpad (jedinice lokalne samouprave će do 2020. morati izdvojiti 50% stakla, papira, metala i plastike, što nije uključeno u obradu na centru) jer se u protivnom zakonski uvjeti neće moći ispuniti. Opredjeljenje za regionalni/županijski pristup koji se bazira na udruživanju većeg broja jedinica lokalne samouprave na zbrinjavanju otpada vezano je i uz mogućnost stanovništva koje će plaćati naknadu za zbrinjavanje otpada, a potvrđeno je izradom studija izvodljivosti koje su odobrili europski konzultanti. Osnovni pristup sustava kreće se od saniranja i zatvaranja odlagališta, pa do realizacije regionalnog/županijskog centra za gospodarenje otpadom uz istovremeno povećavanje odvojenog skupljanja i reciklirinja.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

Sve navedeno RH se obvezala provesti do 31.12.2018. godine. Kako je preostali rok vrlo kratak, a osim Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Zakona o zaštiti okoliša bitno je i provođenje Zakona o prostornom planiranju, Zakona o gradnji te Zakona o javnoj nabavi. Zbog navedenih zakona onemogućene su bilo kakve izmjene već izrađene dokumentacije, jer u protivnom se neće ispuniti potpisane obveze s EU u zadanim rokovima, a RH će biti u riziku od plaćanja velikih penala zbog neizvršavanja preuzetih obveza te neće moći na vrijeme povući odobrena sredstva od 475 milijuna eura. Sada je provođenje sustava u potpunom zastoju i hitno ga treba pokrenuti. Slijed radova bi bio sljedeći: • hitno usvojiti Plan gospodarenja otpadom RH, • ispraviti/uskladiti zakonodavstvo s dobivenim primjedbama od EU te donijeti pravilnike i uredbe koji nisu doneseni, • hitno krenuti s povećanjem odvojenog skupljanja i reciklaže te odrediti građevine za recikliranje (sortirnice, kompostane, centri za oporabu i reciklažna dvorišta), • krenuti u realizaciju centara za koja su raspisani natječaji i one koji su u završnoj fazi (JASPER odobrio studiju izvodljivosti), • krenuti s izradom dokumentacije za preostale centre, • izraditi procjenu stanja odlagališta te odrediti koja će morati nastaviti s radom do konačne uspostave cjelovitog sustava. Završena je izgradnja dva centra za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, i to su Mariščina (Rijeka) i Kaštijun (Pula), dok su na jednom Centru već izgrađeni prateći sadržaji s odlagalištem (Bikarac - Šibenik). Na tri Centra radovi na izradi tehničke dokumentacije su u završnoj fazi Piškornica (Koprivnički Ivanac), Babina gora (Karlovac) i Biljane Donje (Zadar) i za ove lokacije raspisani su međunarodni natječaji za izgradnju. U istu grupu mogu se svrstati i Lučino razdolje (Dubrovnik) i Lećevica (Split). Na ovim projektima izrada dokumentacije je također u završnoj fazi. Svi ovi Centri trebali bi početi raditi u 2019. godini. Upitna je izgradnja Centara u sjeveroistočnoj Hrvatskoj gdje izrada dokumentacije još nije počela, a problem predstavlja i Grad Zagreb sa Zagrebačkom i Sisačko-moslavačkom županijom. U ovim županijama, a ako se hitno ne krene s izradom dokumentacije, doći će do kašnjenja s izgradnjom, a time i početkom rada. Najveći problem predstavlja grad Zagreb (kao najveći proizvođač otpada) koji problem mora riješiti do zatvaranja odlagališta Prudinec i više neće imati mogućnost za bilo kakvo zbrinjavanje otpada osim izvoza.

SPONZORIRANI PRILOG

RASCO

MUVO - cjelogodišnji radnik

za održavanje urbanih sredina S više od četvrt stoljeća iskustva, RASCO je jedan od vodećih europskih proizvođača opreme za zimsko i ljetno održavanje prometnica, a uz to prodajni program nadopunjuju višenamjenska vozila MUVO i Holder roizvodni program tvrtke RASCO obuhvaća snježne plugove i četke, posipače za suho, mokro i tekuće posipanje, kranske kosilice, perače te uređaje za pometanje i čišćenje. RASCO proizvodi prilagođeni su specifičnostima održavanja svih vrsta prometne infrastrukture: od autocesta, preko brzih cesta i urbanih sredina pa sve do šumskih putova i vodotokova. Uz opremu za ljetno i zimsko održavanje, u RASCO prodajnom programu se nalaze višenamjenska vozila MUVO i Holder. MUVO je vozilo idealno za cjelogodišnje komunalno održavanje gradskih prostora, pogotovo onih kojima ne mogu pristupiti velika vozila komunalnih službi. Budući da je za MUVO dostupno preko 20 različitih priključaka, iskoristiv je tijekom cijele godine za poslove komunalnog održavanja urbanih sredina. Bez obzira radi li se o košnji u proljeće, zalijevanju i njegovanju bilja i raslinja u ljeto, čišćenju snijega i posipanju prometnica zimi, ili pak skupljanju otpada te održavanju javne rasvjete tijekom cijele godine – MUVO može sve, i još mnogo više. Male dimenzije, upravljanje na sva četiri kotača te snažan i izdržljiv motor daju MUVO-u vrhunske manevarske sposobnosti i mali radijus okretanja. Malo univerzalno vozilo može se opremiti kombinacijom snježnog pluga BILO M ili VERTUS M te posipača SOLID XM za suho ili LIQUID SM za mokro posipanje prometnica zimi. Kada zima završi, na MUVO se može ugraditi kranska kosilica KKM, ili kombinacija uređaja za pranje prometnica TKS i spremnika za vodu SV. Četka MKM je namijenjena cjelogodišnjem čišće-

nju prometnica, te se također može ugraditi na MUVO. Ukoliko MUVO služi za prikupljanje otpada u urbanim sredinama, za njega je dostupna platforma za podizanje kontejnera M3 te kontejner za prikupljanje otpada KK 3.0 zapremine spremnika 3.000 litara. Malo univerzalno vozilo može se koristiti i za promjenu javne rasvjete te obrezivanje nižih stabala, pri čemu je idealan priključak podizna platforma SOCAGE 10A. Uz MUVO, malo univerzalno vozilo osmišljeno i proizvedeno u Hrvatskoj, RASCO je i ekskluzivni distributer za multifunkcionalna vozila marke Holder za tržišta Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Albanije. Max Holder GmbH je njemačka kompanija s preko 125 godina iskustva u proizvodnji komunalnih i poljoprivrednih strojeva. Uz osiguran servis i rezervne dijelove te sveobuhvatan program nadogradnji, RASCO korisnicima pruža cjelovitu uslugu konfiguracije, opremanja i održavanja MUVO i Holder vozila. Stoga neovisno o tome treba li klijent vozilo za radove u voćnjaku, vinogradu, zračnoj luci ili urbanoj sredini, RASCO je prava adresa za cjelovito rješenje svih njegovih potreba.

Bez obzira radi li se o košnji u proljeće, zalijevanju i njegovanju bilja i raslinja u ljeto, čišćenju snijega i posipanju prometnica zimi, ili pak skupljanju otpada te održavanju javne rasvjete tijekom cijele godine – MUVO može sve

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

STRUČNA INFORMACIJA

Alfateh

Samonavlakač

mobilni eko otoci i reciklažna dvorištA

Višenamjenska primjena samonavlakača u javnim komunalnim društvima kod postupanja s miješanim komunalnim i reciklažnim otpadom, omogućava veću učinkovitost u radu s 50% nižom bruto masom vozila amonavlakač u odnosu na autopodizač iste korisne nosivosti pruža dvostruko nižu bruto masu i 30% je uži, pa ima veću provoznost, a neograničen broj različitih, polivalentnih platformi rolokontejnera s kojima može manipulirati povećavaju fleksibilnost i učinkovitost. Nastavkom izgradnje županijskih i regionalnih centara za gospodarenje otpadom te pripadajućih pretovarnih - transfer stanica, u su-

Slika 1

Slika 2

Slika 3a

Slika 3c Slika 4a

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

Slika 3b

stav su integrirana i reciklažna dvorišta (fiksna i mobilna), kao i eko-otoci stacionarne i mobilne izvedbe. Postupno ali sigurno bezimeni, konvencionalni, komunalni spremnici uklanjaju se sa ulica i trgova odnosno javnih površina. Mobilna reciklažna dvorišta i eko-otoci mogu se opsluživati (puno za prazno) samonavlakačem u izvedbi kao na slici 1. Tvrtka Alfateh je optimizirala samonavlakač prema duljini mobilnog reciklažnog dvorišta ili eko-otoka. Duljina mu je 4.700 mm, širina 2.200 mm, a visina se može koristiti do raspoložive korisne nosivosti vozila od 5.500 kg. Dimenzionirano je prema veličini jednog parkirnog prostora za osobni automobil. Slika 2 i slike 3a, 3b i 3c prikazuju to rješenje, prikladno za napučene urbane sredine u kojima slobodnog mjesta za eko-otok ili mobilno reciklažno dvorište redovito nema. Postupak jednostavne manipulacije raznovrsnim rolo spremnicima prikazan je na slikama 4a i 4b, a jedan mobilni eko-otok s postoljem rolo kontejnera na podvozju Iveco Daily, prikazan je na slici 4c. Samonavlakač Alfateh s tri bazne izvedbe postolja rolo kontejnera može funkcionirati na stacionarnim reciklažnim dvorištima sa svim vrstama oporabljivog i biorazgradivog otpada. Osnovne izvedbe samonavlakača Alfateh, kao na slici 5, opslužuju rolo kontejnere postavljene uz betonske platforme reciklažnog dvorišta (slika 6) ili čelične (slike 7a, 7b, 7c). Alfateh promovira racionalizaciju, jeftinija i jednostavnija tehnološka rješenja u zbrinjavanju miješanog komunalnog otpada i reciklažnog otpada, optimizirajući komunalna vozila sukladno količini istoga po stanovniku. Problem je organizirati sakupljanje otpada na nesrazmjerno velikom teritoriju s obzirom na mali broj stanovnika. Tehnološki, financijski, higijenski i estetski je neprihvatljivo koristiti otvorene ili zatvore-

Slika 4c

Slika 5

Slika 7a Slika 6

Slika 7b

Slika 7c

ne spremnike, “baje” zapremine 5 ili 7 m3, koji nisu izvedbom izmijenjeni već 60 godina. Ti spremnici s kojima se manipulira teškim lancima samopodizača, viseći na četiri zatika (Ø35 x 100 mm), redovito nose teret tek malo teži od vlastite težine. Pogotovo je tehnološki neopravdana manipulacija “bajama” ako samopodizači spadaju u kategoriju bruto mase 15 ili 18 tona. S obzirom na opisane nedostatke samopodizača, Alfateh promovira samonavlakače, preslikavajući tehnologiju iz naprednih zemalja EU kao što su Italija, Francuska, Njemačka, Danska ili Skandinavske zemlje, koje su bogatije od nas, a ipak prakticiraju primjenu rolo kontejnera u komunalnom sustavu postupanja s otpadom. Sve dodatne informacije dostupne su na www.alfateh-rijeka.hr.

Slika 4b

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

STRUČNA INFORMACIJA

Reform

Refrom Metrac H8X

dinamično i efikasno rješenje za zahtjevnu košnju

Specijalna kosilica za rad na kosinama Reform Metrac H8X predstavlja top model Reformove palete dvoosovinskih kosilica, koji zadovoljava sve prisutnije zahtjeve kupaca za većom snagom

VELJAČA/FEBRUARY 2016.

onkurencija i kontinuirani rast cijena resursa iziskuju maksimalizaciju efikasnosti radnih procesa. Korisnici se sve više okreću specifičnim rješenjima koja u određenom segmentu poslovanja pružaju najveći učinak. Slijedom navedenog, tržište je pred austrijsku tvrtku Reform stavilo težak zadatak koji je zahtijevao da se u jednom stroju zadovolje visoke norme vezane uz zaštitu okoliša, omogući raznolikost u smislu korištenja i osigura vrhunska učinkovitost. REFORM je prihvatio izazov i kao rezultat predstavio specijalnu kosilicu za rad na kosinama Metrac H8X koja ne samo da zadovoljava propisane standarde vezane uz zaštitu okoliša, već ispunjava sve prisutnije zahtjeve kupaca za većom snagom. Mertac H8X top model Reformove palete dvoosovinskih kosilica. Model H8X nadopunjuje vrlo uspješnu Metrac X-seriju sa snažnim VM-R 754 IE 4 vodom hlađenim turbo dizel motorom snage 81,5 KS. Motor se zasniva na najnovijoj “common-rail” tehnologiji te je opremljen s DPF filtrom kako bi se zadovoljili uvjeti postavljeni Stage 3B propisima o emisiji ispušnih plinova. Sa 340 Nm okretnog momenta dostupnog već od niskih okretaja motora, pa u vrlo širokom rasponu, H8X pruža izvrsne rezultate s viškom snage u rezervi. Jedna od mnogih inovacija je i klimatizacijski sustav kojem je kapacitet u odnosu na već provjereni stari sustav povećan za 25% pa se očekuje da će operateru rad u dugim ljetni mjesecima biti još ugodniji. Kao i kod ostalih modela Metrac “H” serije pogon H8X je hidrostatički na sva četiri kotača.

Također, tu su četiri grupe brzina od kojih dvije za vožnju i rad po terenu, a dvije za vožnju cestom, do najveće brzine od 40 km/h. Upravljanje kosilicom je vrlo efikasno i pogodno za svaku priliku putem četiri moda upravljanja. To je upravljanje sa sva četiri kotača, upravljanje samo prednjim kotačima, upravljanje samo stražnjim kotačima i tzv. “pasji hod”. Radne kočnice su hidrauličke, dvokružne, i djeluju na sva četiri kotača. Kosilica je opremljena hidrauličkom pumpom kapaciteta 24,2 l/ min pri radnom tlaku od 195 bar, a kapacitet rezervoara hidrauličkog ulja je 13 litara. Kapacitet rezervoara goriva je 85 litara. Pogon na sva četiri kotača se pomoću elektro-hidrauličke komande jednostavno uključuje i isključuje. Prednja osovina je oscilirajuća kako bi se što lakše prilagodila neravnim i zahtjevnim terenima. Prijenos snage i momenta na sva četiri kotača postiže se putem bočnih planetarnih reduktora čime se postižu iznimno dobre vozne karakteristike, velika vučna sila, a istovremeno se malim naprezanjima sastavnica pogonskog sustava produžuje životni vijek stroja. Brzina okretanja prednjeg i stražnjeg PTO-a može se postaviti na 540 ili 1.000 o/min, a rotacija PTO osovine suprotno od kazaljke na satu, gledano u smjeru kretanja, omogućuje da se svi priključci po potrebi koriste na drugim strojevima, kao i na uobičajenim traktorima. Jedna od najdragocjenijih osobitosti H8X je da se može koristiti tijekom cijele godine i s velikim brojem priključaka, poput mlatilice šiblja, ralice za snijeg, rotacione kosilice, freze za snijeg ili komunalne četke. Vrhunska tehnologija elektro-hidrauličkog sustava ovog modela omogućuje mu iznimne performanse kod korištenja kombiniranih višenamjenskih priključaka. Valja napomenuti da i novi model H8X krase obilježja već dugo prisutna kod specijalnih kosilica tvrtke Reform koja su im priskrbila poziciju jednog od li-

Hidrostatički pogon i upravljanje na sva četiri kotača jamče izvrsne vozne karakteristike

dera na tržištu u ovom sektoru, a to su vrhunske performanse u radu na velikim kosinama, udobna, ergonomski prilagođena i atraktivno dizajnirana kabina kao i nemjerljiva kompatibilnost stroja s velikim brojem alata i opreme. Sve detaljne informacije dostupne su kod zastupnika, tvrtke GRA-PO iz Zagreba (www.gra-po.hr).

Model H8X krase vrhunske performanse u radu na velikim kosinama, udobna, ergonomski prilagođena kabina i kompatibilnost stroja s velikim brojem alata i opreme

VELJAČA/FEBRUARY 2016.

PREDSTAVLJAMO

Komatsu

Novi model opremljen je 15% učinkovitijim EU Stage IV motorom, većim cilindrima rovokopačke ruke i heavy-duty podvozjem. Te značajke doprinose povećanju produktivnosti, dok uži gabariti za jednostavniji transport i pojednostavljeno održavanje doprinose smanjenju operativnih troškova

Komatsu

PREDSTAVLJA novi rovokopač PC230NHD-11 omatsu Europe International uskoro će na europsko tržište uvesti u ponudu novi hidraulički rovokopač PC230NHD-11 operativne težine 23.520 kg. Ovaj novi model će dodatno učvrstiti poziciju Komatsua kao jednog od tehnoloških lidera koji posebni naglasak stavlja na učinkovitost i brigu za okoliš.

Produktivni, pouzdani i učinkoviti Komatsu EU Stage IV motori Rovokopač PC230NHD-11 nudi i do 28% bolje performanse dizanja, uz daljnje unaprjeđenje stabilnosti i snage u odnosu na prethodne Komatsu modele. Pokreće ga motor neto snage od 123 kW (165 KS) pri 2.000 o/min. Najno-

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

viji KOMTRAX sustav telematike i program besplatnog održavanja Komatsu Care, nude vrhunsko upravljanje strojnim parkom, štite stroj od zlouporabe i jamče maksimalnu učinkovitost te raspoloživost stroja za rad. Komatsu EU Stage IV motori koriste Selective Catalytic Reduction (SCR) s filtrom krutih čestica (DPF) za dodatno smanjenje NOx emisije pomoću AdBlue aditiva. S naprednim elektronskim sustavom kontrole koji upravlja protokom zraka, ubrizgavanjem goriva i parametrima izgaranja, Komatsu EU Stage IV motori dobili su optimizirane performanse, smanjenu emisiju ispušnih plinova i napredne dijagnostičke mogućnosti. Korisnici će profitirati zbog manje potrošnje goriva, bez ikakvog gubitka performansi.

CLSS zatvoreni hidraulički sustav sa senzorom opterećenja podigao je stupanj učinkovitosti na sljedeću razinu

Komatsu se i dalje koristiti turbopunjačem promjenjive geometrije (VGT) te ventilom za povrat ispušnih plinova (EGR), za precizno upravljanje radnom temperaturom i protokom zraka. Da bi se osigurala pouzdanost proizvoda i izdržljivost u zahtjevnim uvjetima, Komatsu je razvio cijeli sustav, uključujući i upravljački softver, što je od ključne važnosti za učinkovito djelovanje sustava za pročišćavanje ispušnih plinova. Ovaj sustav kontrole je također integriran u on-board dijagnostički sustav stroja i KOMTRAX Komatsu telematski sustav.

kako bi se smanjili hidraulički gubici i povećala učinkovitost stroja.

Kabina Kabina rovokopača PC230NHD-11 pruža udobno i mirno radno okruženje koje pomaže strojaru da poveća produktivnost. Ručice s proporcionalnim kontrolama za precizan rad s priključcima dolaze u standardnoj opremi. Kabina je montirana na viskoznim izolacijskim amortizerima koji smanjuju razinu vibracija. Sustav detekcije Neutral dodatno poboljšava sigurnost rada. Ako ručice za rad s priključcima nisu u neutralnom položaju kada se otpusti poluga za zaključavanje, automatski je spriječen bilo kakav pokret stroja. Standardno sjedalo s visokim naslonom ima zračni ovjes i nanovo je dizajnirano. Potpuno podesivi nasloni za ruke pružaju poboljšanu udobnost za operatera. Osim standardnog radija, tu je i priključak za vanjski uređaj za reprodukciju glazbe preko zvučnika u kabini. Dvije 12V utičnice također su u standardnoj opremi. LCD zaslon u boji visoke rezolucije, dijagonale 7", ima poboljšanu sposobnost i pruža informaciju o razini AdBlue tekućine, eko-smjernice, operativne podatke, povijest potrošnje goriva i korisničke podatke. Tekst se može prikazati na 26 jezika. Operater može lako odabrati do šest načina rada kako bi optimizirao učinak stroja u primjeni. Standardna stražnja kamera pruža operateru širok pregled područja izravno iza stroja, a slika se prikazuje na zaslonu. Dostupna je i druga kamera, kao opcija, za potpuni pregled okoline stroja.

Jednostavno održavanje i servisiranje

Visoko učinkovit hidraulički sustav Komatsu EU Stage IV motore odlikuje niska potrošnja goriva uz visoke ekološke standarde i jednostavno održavanje

Sve glavne komponente na novom modelu PC230NHD-11, uključujući motor, hidrauličke pumpe, motore i ventile konstruirane su i proizvedene isključivo od strane Komatsua. Ovaj integrirani dizajn koristi CLSS zatvoreni hidraulički sustav sa senzorom opterećenja koji je podigao stupanj učinkovitosti na sljedeću razinu pomoću Variable Speed Matching tehnologije. Ona omogućuje da se broj okretaja motora prilagodi hidrauličkom izlazu pumpe za trenutne uvjete eksploatacije. Dodatna poboljšanja su izvedena unutar same hidrauličke instalacije,

Model PC230NHD-11 omogućuje lakši servisni pristup, kako bi se dodatno smanjili skupi zastoji. Novi model ima ograde s obje strane gornje konstrukcije za lakši pristup ključnim komponentama. Radijator i hladnjaci hidrauličkog ulja su postavljeni jedan uz drugoga, kako bi se olakšalo održavanje i servis, a viskozna spojka ventilatora prilagođava njegovu brzinu trenutnim potrebama za hlađenjem. Poboljšane dijagnostičke značajke ekskluzivnog Komatsu EMM sustava (Equipment Managment Monitoring System) na stroju PC230NHD-11 pružaju strojaru i tehničarima bolji nadzor i više mogućnosti za rješavanje problema. EMM kontinuirano prati sve kritične sustave i preventivno održavanje te pruža pomoć pri rješavanju problema, kako bi se maksimalno smanjilo vrijeme za dijagnozu i popravak.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

PREDSTAVLJAMO

GreenMech

Arborist 200 – novi član Arborist linije Svega godinu dana nakon lansiranja Arborista 190 na tržište, tvrtka GreenMech predstavila je svoj najnoviji model iz ove linije proizvoda – Arborist 200, kojeg krasi povećani kapacitet i izdašni radni učinak

Arborist 200 ima izdašni utovarni otvor dimenzija 1.200 x 840 mm, što olakšava utovar razgranatog materijala i krošnji

ako su dosadašnji modeli GreenMech sjekača drvne mase odlično prihvaćeni od strane klijenata i struke, povećanjem opsega posla i raznovrsnosti zahtjeva tržišta, stvorila se potreba za nadopunom proizvodnog asortimana. Posebno se može zahvaliti povećanju tržišta ogrjevnog drveta, što je u vrlo kratkom periodu nakon predstavljanja prethodnog modela, koji je također pobliže opisan u Tehnoeku, GreenMech na tržište uveo svog najnovijeg člana - model Arborist 200. Kao i svaki pripadnik Arborist linije, koja je u cijelosti projektirana s naglaskom na kvalitetu, snagu, učinkovitost i ekonomičnost, Arborist 200 jednostavan je za uporabu, a

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

istovremeno pruža veću produktivnost zahvaljujući ulaznom kapacitetu od 200 mm. Stoga je višestruko isplativ stroj. Konstruiran je kako bi u što kraćem roku zbrinuo rasutu drvnu masu i pretvorio je u iskoristiv materijal. Dok su cijenjeni modeli Arborist 150 i 190 manjeg kapaciteta, novi Arborist 200 dolazi kao njihov veći brat te nastavlja s poslom tamo gdje prethodna dvojica staju. Stvoreni pod mo-

tom “Za zeleniji okoliš” pokazali su se kao pravi izbor i u najzahtjevnijim poslovima i na najosjetljivijim područjima, poput nacionalnih parkova i ostalih zaštićenih područja.

Provjerena konstrukcijska rješenja Arborist 200 ima izdašni utovarni otvor dimenzija 1.200 x 840 mm, što značajno olakšava utovar razgranatog materijala i krošnji, a utovarno grlo u obliku pisma, dimenzija 200 x 280 mm omogućuje njegovo brzo procesuiranje. Prilikom utovara, razgranati materijal se lomi i hidraulični valjci ga sami dovode do utovarnog grla, čime se uvelike umanjuje potreba za prethodnim smanjivanjem obujma materijala ručnom pilom. Dvostruki horizontalni hidraulični utovarni valjci, pokretani turbo-dizelskim motorom Kubota od 45KS, učinkovito i agresivno drobe drvni materijal s minimalnim bočnim pomakom. Elektronički “No-Stress” sustav kontrole utovarnih valjaka štiti motor od preopterećenja, olakšava regulaciju utovarnih valjaka i povećava učinkovitost rada. Arborist 200 je standardno opremljen, kao i svi GreenMech sjekači drvne mase, patentiranim “Disc-Blade” sustavom okruglih noževa. Ti noževi imaju dulji vijek trajanja, pa mogu izdržati i do 150 radnih sati do oštrenja. U skladu s “Buy Quiet” inicijativom, motor je oklopljen zvučno izoliranim čeličnim poklopcima koji značajno smanjuju emisiju buke. Stoga su jedni od najtiših strojeva na tržištu. GreenMech u procesu proizvodnje koristi lasersko rezanje limova, a precizno izrađene komponente se potom spajaju isključivo vijcima. To olakšava održavanje, smanjuje troškove i ubrzava zamjenu pojedinih oštećenih dijelova, čak i na terenu. U cilju još lakšeg održavanja primijenjena su rješenja “slide-in” hladnjaka, koji se jednostavno umeće na svoje mjesto, a i već spomenuti sustav okruglih noževa, koji se u slučaju oštećenja, mogu na samom radilištu zaokrenuti za 120 stupnjeva, te se posao može nastaviti.

Jednostavan transport Arborist 200 mobilni je sjekač u obliku prikolice što znači da ima rudu za vuču te mu nisu potrebne nikakve dodat-

Arborist 200 je najnoviji član tradicionalne GreenMech linije mobilnih sjekača drvne mase u obliku prikolice ne prilagodbe. Samo ga registracija dijeli od izlaska na cestu. Isto tako, kao standardnu opremu posjeduje lokot na rudi za vuču za sprječavanje krađe. Sve u svemu, Arborist 200 neće iznevjeriti svog vlasnika u radu, a uz pokoji tehnički novitet, ima sve što poznavatelji Arborist linije strojeva očekuju od svog mobilnog sjekača drvne mase. Dodatne informacije o ovom stroju dostupne su kod ovlaštenog zastupnika GreenMecha, tvrtke Magus stroj iz Zagreba (www.magus-stroj. hr), koja zainteresiranim strankama može organizirati i praktičnu prezentaciju njegovih mogućnosti.

Hidraulični valjci na utovarnom grlu s "No Stress" sustavom štite motor od preopterećenja (lijevo). Vučnu rudu je moguće zaključati kako bi se spriječila krađa stroja (desno)

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

Efikasan radnik na duge staze Na osnovi pozitivnih iskustava sa sitom Cribus 3800, kupac je naručio isti takav, uz zamjenu po modelu “staro za novo”. S tim da je Komptech nadogradio stroj prema njihovim iskustvima i specifičnim zahtjevima rhunske performanse nisu jedina karakteristika strojeva, na kojoj priča počinje i završava. Izdržljivost i efikasnost iznimno su potrebni kad je u pitanju filtriranje zahtjevnih materijala. Tvrtka BSR Bodensanierung Recycling to zna i zato su izabrali Komptechovo sito Cribus 3800. I to ne jednom, već dva puta. Am Schellenberg ime je pogona za recikliranje u vlasništvu tvrtke BSR Bodensanierung Recycling koji se nalazi kod njemačkog grada Ingolstadta. Direktor operacija u Schellenbergu, Michael Kilian, tvrdi da je to idealna lokacija za navedeni posao, a on je osoba koja zna zašto to tvrdi. Kilian je zaposlen u BSR-u od 2000. godine. S kolegom Mirkom Schroterom, koji za BSR radi pet godina, zadužen je za obradu otpada kojeg tvrtka pokupi s ulice. Ta vrsta otpada jedna je od najzahtjevnijih za obradu, ali Komptech ima rješenje i za tako zahtjevne zadatke. ”S toliko suprotnosti i kontaminata sustav za obradu ne smije biti previše kompleksan. U isto vrijeme želimo izbjeći bacanje veće količine otpada nakon obrade pa mora biti i jednostavan i efikasan, jer je cilj isporučiti homogeni proizvod koji se može ponovo koristiti. Da bismo to postigli koristimo Komptechovu tehnologiju” – izjavio je Michael Kilian.

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

STRUČNA INFORMACIJA

Komptech

Michael Kilian i Mirko Schroter iz tvtke BSR Bodensanierung Recycling ističu da im je ovaj stroj nezamjenjiv u radu

Drugi Cribus BSR je nedavno kupio Cribus 3800 sito. Zanimljivo je da je tom stroju na istom zadatku prethodio također Cribus 3800. Kilian je novi stroj nazvao savršenom zamjenom. ”Cribus 3800 je savršeno funkcionirao u našem sustavu, uključujući i obradu materijala s ulica, no nakupio je 4.000 sati rada pa smo odlučili kontaktirati Komptech da vidimo što nam je činiti i dobili smo odličnu ponudu ”staro za novo”. Novi stroj je nadograđen prema našim iskustvima s prvim Cribusom.” – zadovoljno je obrazložio Kilian.

Niski troškovi energije Tehničke specifikacije Cribusa 3800 govore za sebe. Velikodušan promjer bubnja od 2,2 metra, duljina sita od 5,5 metara i širok prostor između bubnja i bočnih zidova osiguravaju prosijavanje bez zastoja. Robusna konstrukcija svega navedenog garantira da ovaj stroj neće stati ni pred malo težim materijalom za obradu. Pogonska jedinica bubnja, regulacija proklizavanja i odličan pristup točkama za održavanje stroja također su vrlo važne značajke Cribusa 3800.

Električni pogon Cribus 3800 može se pokretati iz električne mreže ili napajanjem iz električnog generatora. Njegov optimizirani po-

Optimizirani električni pogon omogućava uštedu na troškovima energije i do 75% u odnosu na usporediva konvencionalna rješenja gon nudi do 75 posto niže troškove energije od usporedivih sustava. ”Otpad s ulice prosijavamo dva puta. Po dolasku materijala prosijavamo ga na 15 mm da izvadimo minerale, a ostatak šaljemo u kompost. Nakon šest do osam tjedana prosijavamo kompost na 10 mm. Također koristimo Stonefex koji je nezamjenjiv za vađenje kamenčića. Sustav funkcionira savršeno.” – priča nam Kilian.

Svestranost stroja Novi Cribus 3800 u mnogim je karakteristikama prilagođen upravo BSR-ovim potrebama. Kilian i Schroter kažu da je njima taj stroj jednostavno nezamjenjiv. Osim njihova osnovnog posla, Cribus bez problema rješava i dodatne zadatke kao što je prosijavanje drvene sječke. Efikasni dvojac potvrđuje i da taj posao odrađuje besprijekorno. Dodatne informacije dostupne su kod zastupnika, tvrtke Teknoxgroup Hrvatska (http://www.teknoxgroup.com/hr/proizvodi/tretman-otpada/).

Komunalni otpad prosijava se dva puta najprije na veličinu 15 mm kako bi se izdvojili minerali, a nakon šest do osam tjedana prosijava se kompost na 10 mm

VELJAČA/FEBRUARY 2017.

2017 5.- 6. 5. 2017., ZAGREB

ORGANIZATOR Business Media Croatia d.o.o., tel.: +385 1 6311 800, fax.: +385 1 6311 810, info@bmcroatia.hr, www.mineral.com.hr