Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetsko-klimatske agencije
Sjeverozapadne Hrvatske
18 Gospodarenje otpadom na
hrvatskim otocima
Složena logistika, skupi transport i sezonalnost
25 Consultare
U službi održivog razvoja
26 Komunalni otpad iz turizma
Turizam ukupnom mješovitom komunalnom otpadu pridonosi s 10 posto
30 LYNX
Ekološki prihvatljiva rješenja za gradove budućnosti
32 Alternativni izvor energije
Biomasa (ni)je ekološko gorivo
38 Farid - Zoeller
Nadogradnje Farid T1 plus s potpuno automatskim podizačem posuda Zoeller za efikasnije prikupljanje otpada
Impressum tEHNOEKO | O stručni časopis za tehnologije u ekologiji | ISSN 1334 - 9023 | Nakladnik Business Media Croatia d.o.o., Metalčeva 5, 10000 Zagreb, Hrvatska | Glavni urednik Nenad Žunec, dipl. ing. | Urednik dr. sc. Zlatko Milanović | Suradnici Tihomir Dokonal, Matko Jović | Voditelj produkcije i distribucije Cvjetka Špralja Šakić, dipl. oec. | Marketing: Ines Loje | Tajništvo i pretplata Suzana Kovačić, T: +385 1 6311-800, e-mail: tehnoeko@bmcroatia.hr, www.tehnoeko.com.hr | Grafička obrada Business Media Croatia d.o.o. | Urednik fotografije Miroslav Miščević | Fotoagencija Shutterstock | Tisak Horvat-tisak d.o.o. | Autori osobno snose odgovornost za objavljeni sadržaj svojih članaka. Stajališta autora nisu ujedno i stajališta uredništva i stručnog kolegija časopisa. Kompletni objavljeni materijali ne mogu se koristiti za druge svrhe ili objave bez suglasnosti izdavača.
40 Bigbelly
Osam godina u Dubrovniku 42 Komptech
Prilike i izazovi u gospodarenju otpadom u RH 44 Eggersmann
Napredna rješenja za gospodarenje otpadom
46 Iride
Dvokomorna nadogradnja za dvostruko učinkovitije prikupljanje korisnog otpada
48 STP
Polupodzemni kontejneri
50 CGO Zagreb
Predstavljeno idejno rješenje
Centra za gospodarenje otpadom u Resniku
ATEIST POSTAJE AGNOSTIK?
Otok Krk je prvi u RH, a drugi u svijetu Zero waste otok. Zahvaljujući zaposlenicima tvrtke Ponikve i educiranim građanima, Krk je nedavno dobio i eko nagradu Velebitska degenija. Istovremeno građanska inicijativa Spasimo Kvarnerski zaljev, frustrirana čestim postavljanjem mobilnih plutajućih brana, pokrenula je inicijativu Spasimo plaže na Kvarneru. U Sjevernoj Makedoniji su vrlo zabrinuti za budućnost Ohridskog jezera, jer dolazi sve više turista, a lokalno se neodgovorno gospodari otpadom i otpadnim muljem. Jadran je veći od Ohrida, ali je slijepo crijevo Sredozemnog mora i ekološki vrlo osjetljiv. Za RH Jadransko more je i vrlo važan gospodarski čimbenik, te građani RH, a osobito stanovnici primorja čuvajući Jadran jamče i budućnost Hrvatske.
Gospodarenje otpadom u Zagrebu trajno izaziva veliku pozornost. Zagreb je već 1991. godine promovirao Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom (Studija ARGE) te financirao prvi sanaciju smetlišta Jakuševec. Vlastitim financijskim sredstvima Zagreb je izgradio uređeno odlagalište Prudinec. Prednjačio je u odvojenom sakupljanja otpada, otvorio prvo reciklažno dvorište i izgradio dvije javne kompostane s otvorenim i zatvorenim procesom. Međutim, s nacionalne razine je obustavljen već potpuno pripremljen projekt TE-TO na otpad, ključnu kariku oporabe otpada prije odlaganja. Od tada se nastavljaju, već trideset godina, nepotrebni sukobi o gradnji spalionice.
U novom mileniju Zagreb zanemaruje problem otpada te postaje EU metropola koja najlošije gospodari otpadom. Odnedavno Zagreb povećava odvojeno sakupljanje otpada i nastavlja smanjivati odlaganja, ali sad je ugroženo odlaganje i zatvorene su obje kompostane. Početkom studenog gradonačelnik Tomašević je izjavio, da je glede spalionice bio ateist, jer se predlagala gradnja spalionice 400.000 tona. Sada Zagreb godišnje odlaže 150.000 tona, te je glede spalionice agnostik – što god to znači.
Medijima u RH prevencija otpada nije tako privlačna tema, ali ipak se moglo pročitati da jedan strani trgovački lanac otvara eko punionice u prvih devet trgovina (Čakovec, Pula). Građani mogu u rinfuzi kupiti dva eko deterdženta bez sulfata za rublje. Mnogi su zaboravili, da je već prije šest godina jedan hrvatski trgovački lanac nudio prodaju deterdženta u rinfuzi.
Značajno veću pozornost, u rujnu je izazvala najava ministrice zaštite okoliša i zelene tranzicije Marije Vučković (dosadašnje ministrice poljoprivrede) o povećanju povratne naknada za ambalažu od pića sa 7 na 10 centi. 2005. godine je RH bila prva EU zemlja koja je, osobito zahvaljujući naporima ministrice Marine Matulović Dropulić i državnog tajnika Nikole Ružinskog, uvela povratnu naknadu. Ostvareni su izvrsni rezultati reciklaže, ali je naknada iskorištena u političkim igrama. Trenutno i povećani iznos povratne naknade bit će najniži u Europi. Zeleni aktivisti predlažu iznos naknade od najmanje 15 centi, iako u nekim zemljama dostiže i 50 centi. Needucirani političari pridonijeli su javnom mišljenju da su sakupljači povratne ambalaže „siromasi“. U RH povratna naknada se poima kao socijalna mjera, iako je to prioritetna mjera gospodarenja otpadom. Ministrica je najavila i od 1. siječnja 2025. početak naplate nepovratnih tankih plastičnih vrećica za voće i povrće. Vrijedno je naglasiti da RH za svaku tonu nereciklirane plastike plaća EU penale od 800 eura. Stručnjaci od donošenja Zakona o otpadu zahtijevaju cjelovitu provedbu proširene odgovornosti proizvođača proizvoda (POP) i pomoći u razumnom gospodarenju sve većom količinom otpadne ambalaže.
dr. sc. Zlatko Milanović
Palfinger samopodizač kontejnera ST 14
TEC za tvrtku Eko Moslavina
Komunalna nadogradnja s Palfinger podizačem kontejnera kapaciteta 14 tona isporučena je, u suradnji s tvrtkom O-K-TEH, komunalnoj tvrtki Eko Moslavina iz Kutine. Palfinger samopodizač montiran je na MAN TGM 18.290 4x2.
Sanacija jame Sovjak još uvijek čeka građevinsku dozvolu
Vađenje otpada iz jame Sovjak još uvijek nije počelo jer se čeka građevinska dozvola za prvu etapu projekta sanacije. Projekt sanacije vrijedan je oko 50 milijuna eura, a izvođač radova je konzorcij kojeg predvodi GK Grupa.
Krajem srpnja konzorcij je predao zahtjev za izmjenu građevinske dozvole Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine jer je došlo do promjene lokacije kontejnera i elektropriključka na radilištu i nabavljena je nova oprema za crpke za obradu otpadnih voda i uređaje za obradu otpada. Sukladno zakonskoj proceduri za izmjenu i dopunu građevinske dozvole dobivene su potvrde glavnog projekta od sedam javnopravnih tijela, a potrebno je pribaviti još tri.
Nakon što budu odobrene izmjene i dopune građevinske dozvole za prvu etapu sanacije izvršit će se tehnički pregled te ishoditi uporabna dozvola za radove. Tek nakon toga počet će vađenje otpada iz jame, tumače u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
U jami Sovjak nalazi se 150 tisuća kubika industrijskog otpada, odlaganog u godinama nakon Drugog svjetskog rata pa do devedesetih godina prošlog stoljeća, a krupni otpad je odlagan i nakon toga. Izvađeni otpad trebao bi se odvoziti u spalionice izvan Hrvatske: u postrojenja Kirchdorfer Zementwerke
Zagrebačka županija pokrenula novi ciklus energetskih obnova
Zagrebačka županija pokrenula je novi ciklus energetskih obnova koji uključuje šest važnih javnih objekata, a ukupna vrijednost radova procijenjena je na 17,5 milijuna eura. Cilj ovih radova jest unaprijediti energetsku učinkovitost objekata, smanjiti emisije ugljičnog dioksida te poboljšati uvjete za korisnike – učenike, zaposlenike i pacijente.
Projekt obuhvaća zgrade različite namjene, uključujući školske i zdravstvene ustanove, među kojima su ispostave Doma zdravlja u Samoboru i Ivanić-Gradu, županijska upravna zgrada u Ivanić-Gradu te škole OŠ Đure Deželića, SŠ Dragutina Stražimira i OŠ Dragutina Domjanića sa sportskom dvoranom u Svetom Ivanu Zelini.
Još jedno komunalno vozilo s nadogradnjom Iride za tvrtku Zeleno i modro
Tvrtka Zeleno i modro d.o.o. Kaštela obnovila je svoj vozni park s još jednim novim komunalnim vozilom s nadogradnjom Iride. Nabavkom ovog vozila s nadogradnjom Iride SAT 800 DP nastavlja se obnova voznog parka tvrtke i povećanje učinkovitosti sustava prikupljanja komunalnog otpada. Ovlašteni uvoznik za nadogradnje Iride u RH je tvrtka Alfateh ekologija i energetika d.o.o. Rijeka.
Bechtel gradi solarnu elektranu za Rio Tintov rudnik bakra u Utahu
Rio Tinto, druga najveća svjetska rudarska korporacija, odabrala je američku tvrtku Bechtel da vodi projektiranje i izgradnju postrojenja Copperton Phase 2 Solar, koje će energijom iz obnovljivih izvora napajati Rio Tintov rudnik Kennecott u Utahu (SAD), jedan od najvećih otvorenih rudnika bakra na svijetu. Ovaj projekt prva je suradnja dviju kompanija u sektoru obnovljive energije. Kada bude dovršen, krajem 2025. godine, projekt Copperton Phase 2 Solar će se prostirati na 210 hektara i generirati 25 MW energije iz 71.000 bifacijalnih solarnih modula, koji omogućuju objema stranama panela da apsorbiraju sunčevu svjetlost. Bechtel je najavio da će za projektiranje, izgradnju i puštanje u rad objekta primijeniti sve svoje digitalne metode, uključujući autonomne tehnologije za optimizaciju isporuke projekta.
Nova solarna elektrana gradit će se pored Kennecottove postojeće solarne elektrane snage 5 MW. Zajedno će dvije solarne elektrane smanjiti Kennecottov indirektne emisije štetnih plinova za približno 6 posto, ili za 21.000 tona ekvivalenta ugljičnog dioksida svake godine, što je jednako uklanjanju oko 5.000 automobila s plinskim pogonom s cesta.
Aparat za prikupljanje ambalaže u Kutini
Tvrtka Eko Moslavina, u suradnji s tvrtkom O-KTEH, instalirala je RVM X Proline aparat za povrat ambalaže na reciklažnom dvorištu u Kutini. Ovaj aparat, koji je ključni dio projekta financiranog sredstvima FZOEU, omogućuje građanima Kutine jednostavan, brz i učinkovit način za predaju ambalaže uz povratnu naknadu. Aparat RVM X Proline, koji je postavljen na adresi Stjepana Radića 298b u Kutini, prihvaća plastičnu (PET), metalnu (Al/Fe) i staklenu ambalažu označenu sustavom povratne naknade. Sa svojom automatiziranom funkcionalnošću, aparat omogućuje besprijekoran proces preuzimanja i komprimiranja ambalaže, smanjujući vrijeme čekanja i olakšavajući rad zaposlenicima.
Wien Energie stvara preduvjete za recikliranje fosfora
Bečko energetsko poduzeće Wien Energie stavilo je u pogon postrojenje za sušenje mulja iz otpadnih voda, čime su stvoreni važni uvjeti za ponovno dobivanje fosfora. Postrojenje Simmeringer Haide smješteno je neposredno uz bečki pročišćivač otpadnih voda i sada postaje ključno mjesto za održivo korištenje ove važne sirovine. Ovo je značajan korak prema kružnoj ekonomiji i smanjenju ovisnosti o uvozu fosfora, koji se do sada rijetko reciklirao. Bečki pročišćivač otpadnih voda ebswien svakodnevno filtrira ogromne količine onečišćujućih tvari iz otpadnih voda. Preostali otpadni mulj termički se obrađuje, pri čemu se uništavaju štetne tvari, a iz pepela koji tako nastaje ponovno se dobiva fosfor. Ova metoda bit će obavezna za sve komunalne sustave pročišćavanja otpadnih voda u Austriji od 2033. godine. Kako bi fosfor mogao biti korišten za gnojivo bez dodatnih tvari, mulj se mora prethodno osušiti.
Recikliranje fosfora doprinosi zaštiti okoliša, očuvanju resursa i energetskoj sigurnosti. Fosfor je ključna sirovina u poljoprivredi, ali se sve više smatra kritičnim resursom jer su prirodni izvori ograničeni
Komunalna vozila s nadogradnjom za sakupljanje i odvoz otpada proizvođača NTM iz Finske isporučena su tvrtki Čistoća d.o.o.
Karlovac
Palfinger radna košara P200A isporučena u
Crnu Goru
Palfinger P200A platforma za rad na visini, koja je montirana na Iveco Daily 35S12, isporučena je tvrtki u Crnoj Gori. Platforma ima PVC košaru s izolacijom 1.000 V za
Dvije Tenax Electre 2.0 NEO+ ZA Čistoću Zagreb
Čistoća Zagreb bogatija je za dvije nove električne čistilice Tenax Electra 2,0 NEO+, s kojima će još efikasnije i ekonomičnije čistiti grad Zagreb. Tenax Electra 2.0 Neo+ ističe se kao kompaktan stroj s idealnom transportnom brzinom, panoramskom kabinom i 100% električnim pogonom, opremljen električnim upravljanjem na četiri kotača i spremnikom za otpad kapaciteta 2 m³. Zbog svoje okretnosti, dimenzija i performansi ovaj stroj je idealan za čišćenje, kako užeg centra gdje su potrebne male dimenzije stroja, tako i šireg gradskog područja gdje svojom brzinom konkurira i mnogo većim čistilicama. Čistilicu je isporučila tvrt-
Počelo čišćenje mulja iz korita Gacke kod Otočca
Hrvatske vode nastavljaju s uređenjem vodotoka rijeke Gacke. Počeli s radovi na uklanjanju nataloženog mulja ili sedimenta iz sjevernog kraka Gacke. Izmuljenje je potrebno izvesti na dionici od 1.500 metara od ustave Vivoze kroz centar grada Otočca pa sve do gradskog pročistača otpadnih voda grada. Većina nataloženog mulja produkt je bogate vegetacije unutar samog korita Gacke koja u svom prirodnom ciklusu trune i taloži se na dnu korita. Zadnje detaljno izmuljenje obavljeno je 2019. godine neposredno prije nego su Hrvatske vode krenule u izradu i uređenje šetnica na lijevoj i desnoj obali sjevernog kraka rijeke Gacke. Nakon pet godina potrebno je provesti izmuljenje korita rijeke kroz centar grada Otočca. Izmuljenje će se provoditi s desne obale strojnom mehanizacijom sa dugim kranom. Oštećenja na šetnici na desnoj obali će nakon završenih radova
Izvor:
Team građenje će energetski obnoviti sportsku dvoranu u Murskom Središću
Gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak potpisao je ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi sportske dvorane s tvrtkom Team građenje iz Čakovca u vrijednosti od 1,173.941,34 eura s uključenim PDV-om. Projekt se sufinancira iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti s iznosom od 883.501,39 eura. Također, gradonačelnik Srpak i međimurski župan Matija Posavec potpisali su sporazum o sufinanciranju energetske obnove i rekonstrukcije sportske dvorane u Murskom Središću u omjeru 50:50. Udio Grada u tom projektu iznosi 320.629,40 eura pa će Grad i Županija uložiti po 160.314,70 eura. Županija je, naime, osnivač Osnovne škole Mursko Središće, a sportsku dvoranu najvećim dijelom koriste upravo učenici.
Dvije Palfinger dizalice PK 2900 za Vodotehniku
Tvrtki Vodotehnika iz Zagreba isporučene su dvije kamionske nadogradnje s Palfinger dizalicama PK 2900 i tovarnim sanducima TS-2.2 korisne dužine 2.200 mm. Nadogradnje su izvedene na Iveco Daily 35C16.
Energetska obnova sportske dvorane obuhvaća postavljanje novog krova, fasade, prozora, rasvjete, solara i ugradnju toplinskih pumpi. Zamijenit će se semafor, uredit će se svlačionice, ljetna terasa i kafić.
Dva Stummera za Čistoću Varaždin
Tvrtka O-K-TEH isporučila je Čistoći Varaždin, dva nova specijalna komunalna vozila sa Stummer nadogradnjom. Prvi kamion je opremljen Stummer Medium X4 nadogradnjom i automatskim podizačem posuda za otpad ZOELLER DELTA 2316 Automatic kojeg odlikuje iznimna brzina i sigurnost radnika. Prednost ovog modela podizača je što je potpuno integriran u tijelo nadogradnje, što u konačnici znači puno kraći stražnji prevjes, a samim time i puno bolje manevarske sposobnosti.
Drugi kamion je opremljen Stummer Medium nadogradnjom, a dizajniran je za pražnjenje kanti i kontejnera putem SK351 podizača. S kranom na krovu koji ima doseg od preko 7 metara, vozilo je savršeno za pražnjenje polupodzemnih kontejnera. Uz zapreminu od 19m³ i omjer kompaktiranja od 6:1, omogućava iznimno efikasno prikupljanje otpada. Obje nadogradnje montirane su na Renault šasiju.
Vinci će za Veoliju graditi energanu u francuskom departmanu Corrèze
Vinci Grands Projets, ogranak korporacije Vinci Construction, vodit će konzorcij koji će za tvrtku Veolia Environnement
S.A. projektirati i graditi novo postrojenja za proizvodnju energije iz kućnog otpada u Francuskoj. Nova tvornica će zamijeniti postojeći pogon u blizini Brive-la-Gaillardea u departmanu Corrèze. U konzorciju su još dvije tvrtke koje posluju u sastavu korporacije Vinci Construction - GTM Sud-Ouest TP GC i Chantiers Modernes Nouvelle-Aquitaine. Vrijednost projekta premašuje 100 milijuna eura.
Energana će moći obraditi gotovo 10 tona kućnog otpada na sat (79.000 tona godišnje), što je ekvivalent godišnjem otpadu koji proizvede 200.000 stanovnika. Ekološka učinkovitost novog pogona će biti povećana zahvaljujući primjeni modernih sustava, prije svega sustava za obradu ispušnih plinova. Električnu i toplinsku energiju proizvedenu u energani koristit će lokalna industrijska i javna postrojenja.
Vinci Construction ima veliko iskustvo i znanje u projektiranju i gradnji sustava za preradu otpada i energana. U Francuskoj trenutačno sudjeluju u izgradnji ili modernizaciji energana u Saint-Ouen-l’Aumôneu, Saint-Ouen-sur-Seineu, Nici i Ivry-sur-Seineu. Veolia Environnement S.A. je francuska transnacionalna korporacija čije aktivnosti pokrivaju tri osnovna područja komunalnih usluga kojima tradicionalno upravljaju javne vlasti – gospodarenje vodama, gospodarenje otpadom i energetske usluge. Sjedište kompanije je u Aubervilliersu, u Francuskoj. Zapošljava oko 220 tisuća ljudi u 57 zemalja, a u 2023. je prihodovala 45,35 milijardi eura.
Uzrok odrona na Jakuševcu su procjedne vode i loša drenaža
Prošlo je godinu dana od prvog odrona na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševec. Ni mjesec dana kasnije dogodio se novi odron u kojem je teško ozlijeđen jedan djelatnik Čistoće. Za odron su najvjerojatnije krive procjedne vode, kažu u Zagrebačkom holdingu. Istraga još uvijek traje, a službeni rezultati mogli bi biti objavljeni do kraja godine. Odlaganje biootpada nije uzrok odrona. Sve upućuje na procjedne vode koje se nakupljaju u dijelovima tijela odlagališta i sporije se cijede prema drenažnom sloju, a to su indicije koje navode i neovisni sudski vještaci u istrazi koju je naredio Općinski sud u Zagrebu, rekao je voditelj Čistoće Davor Vić. Domaći i austrijski stručnjaci su još 2008. i 2012. upozoravali da odlagalište nije dobro dizajnirano i da nema dovoljno cijevi za drenažu i otplinjavanje. To bi sada trebala potvrditi i neovisna istraga. Prema dokumentacije koja je sadašnjoj Upravi Holdinga postala dostupna nakon interne istrage poslije odrona problemi sa zadržavanjem vode u odlagalištu prisutni su od početka gradnje odlagališta. Od 2003. ti problemi pokušavali su se riješiti interventnim mjerama i dodatnim graditeljskim zahvatima, no te mjere nisu bile učinkovite zbog manjkavosti u dizajnu odlagališta, što potvrđuju i mišljenja stručnjaka iz 2008. i 2012., kažu u Holdingu.
„Istražni radovi su počeli u srpnju ove godine i procjena je da će trajati šest mjeseci. Međutim, moramo reći da je rad istražitelja u potpunosti neovisan. Očekujemo da bi izvješća mogla biti do kraja ove godine”, rekao je Vić.
U Zagrebačkom holdingu ne isključuju mogućnost novih odrona na Jakuševcu, ali uvjeravaju da su radnici sigurni. Ispitivanja bi mogla pokazati da je nužna sanacija svih ploha, a ne samo plohe na kojoj je došlo do odrona u studenom prošle godine. Moguće rjeViše informacija o nadogradnjama:
i nt e r v j u
Hrvatska energetska politika treba biti
učinkovitog postupanja s energijom u Hrvatskoj, a edukacija i zaštita klime su
Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetsko-klimatske agencije Sjeverozapadne Hrvatske
bi mjera zaštite klime u Hrvatskoj. Savjetnik je predsjednika RH, a osobito pozornost pridaje promišljenoj uporabi energije u zgradarstvu te održivom financiranju.
REGEA je ključna agencija u promicanju energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Koje su trenutačno najvažnije inicijative na kojima radite?
REGEA vodi niz velikih projekata kojima je cilj potaknuti i provesti dekarbonizaciju na širokoj nacionalnoj razini. S ta-
kvom smo praksom započeli u trenucima krize zbog koronavirusa, a sada to postaje naše glavno obilježje. Primjerice, projekt PVMax, financiran ELENA Programom koji provodi Europska investicijska banka, pokreće i priprema projekte sunčanih elektrana podjednako u javnom i realnom sektoru. Od početka projekta, REGEA je sklopila suradnju s klijentima iz privatnog i javnog sektora o pružanju potpore za razvoj integriranih sunčanih elektrana na skoro 700 lokacija na području cijele Hrvatske, ukupne instalirane snage od oko 190 MWp. Očekujem do kraja ove godine realizaciju od preko 80 MWp, s vrijednosti ulaganja preko 50 milijuna eura.
U području zgradarstva, provodimo čak dva kapitalna projekta – ZA-GREEN, još jedan ELENA financirani projekt za Grad Zagreb, te CROSS, financiran kroz LIFE program, a koji se provodi na području četiri županije naših osnivača. Cilj projekta ZA-GREEN je ostvariti investiciju od barem 80 milijuna eura u energetsku obnovu zgrada i instalaciju sunčanih elektrana do 2026., dok je CROSS tzv. one-stop-shop projekt koji treba obuhvatiti barem 100 zgrada i pokrenuti energetsku obnovu vrijednu oko 70 milijuna eura. U sklopu projekta pripremaju se i kapitalni objekti poput Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i slični.
Radimo i na projektu D2Heat koji je usmjeren na unaprjeđenje i razvoj sektora toplinarstva u Zagrebu, Rijeci, Karlovcu i Slavonskom Brodu i treba potaknuti barem 40 milijuna eura investicija u ovom sektoru.
Pored ovih velikih projekata nacionalnog karaktera, REGEA kontinuirano radi na osnaživanju lokalnih samouprava kroz podršku pri izradi i provedbi lokalnih planova energetske učinkovitosti, pružajući stručno znanje i alate za postizanje održive energetske tranzicije na lokalnoj razini. Nevjerojatno puno različitog posla obavljamo, a uz proizvodnju energije sve više se bavimo i prilagodbom na klimatske promjene.
Kakvu ulogu vidite za Hrvatsku u europskoj tranziciji prema zelenoj energiji, posebno s obzirom na ciljeve Europske unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. godine?
trana na Savi kod Zagreba tragično stoji već desetljećima. Vidi se napredak u korištenju energije vjetra s još velikim mogućnostima, dok je sunčana energija još uvijek znatno ispod razine korištenja koja bi bila potrebna i moguća.
Brine me što se sintagma ‘energetsko čvorište’ odnosi u pravilu samo na proširenje kapaciteta LNG terminala i to za susjedne zemlje, ali i što hrvatsku politiku jako privlači ulaganje u proširenje nuklearne elektrane u Sloveniji. Europske energetske tranzicije nema bez električne mreže. Naši su dalekovodi u prosjeku stari preko 50 godina, a cijela nam Dalmacija visi na jednoj žici. Zato tu treba ulagati, ojačati vezu sjevera i juga, ali zašto ne i napraviti još jednu petlju 400kV dalekovoda kroz južni dio Bosne i Hercegovine? To će dobro doći jer će omogućiti razvoj investicija u sunčane i vjetroelektrane. To područja su vrlo izdašna po potencijalu sunca i vjetra, ali se to ne može iskoristiti bez nove električne mreže. Ta su i područja u onom tzv. mekom trbuhu Hrvatske. U ovom slučaju europski interesi jednaki su i hrvatskim nacionalnim interesima, upravo kako i treba biti. Hrvatska energetska politika treba biti ambicioznija, a takvu ulogu treba zauzeti i prema susjedima u Jugoistočnoj Europi. Kao uzor, investitor i izvoznik znanja i tehnologije. To je također naša europska odgovornost i velika prilika.
Hrvatska ima ogroman prirodni potencijal obnovljivih izvora energije, u prvom redu energije Sunca. Do sada smo značajnije iskoristili potencijal hidroenergije iako nam u tom području nedostaju barem 2-3 reverzibilne hidroelektrane, da ne spominjemo nevjerojatnu činjenicu da projekt hidroelek-
Hrvatska ima ogroman prirodni potencijal obnovljivih izvora energije, u prvom redu energije
Sunca. Ulaganjem u solarnu energiju smanjuje
se ovisnost o fosilnim gorivima i uvozu energije.
Koje su najveće prepreke u Hrvatskoj kada je u pitanju prelazak na obnovljive izvore energije i kako REGEA radi na njihovom prevladavanju?
Ključna je prepreka nedostatak političke vizije i ambicije. Još nismo dočekali da politika jasno kaže pa onda i zaduži HEP, HOPS, INA-u i ostale – želimo obnovljive izvore energije, 100% ili koliko je već maksimalno moguće. Velike su i administrativne i regulatorne barijere koje usporavaju razvoj novih projekata. Komplicirana i spora birokracija, zajedno s neusklađenim zakonodavstvom, ometa pravovremeno izdavanje dozvola, što rezultira kašnjenjem projekata.
Na primjer, proces donošenja propisa za priključenje obnovljivih izvora na elektroenergetsku mrežu već dugo kasni. Problem je i regulirana cijena energije, a nevjerojatno je da smo se zapravo već navikli da industrija i poduzetnici plaćaju višu cijenu od građana. U državi od 3,8 milijuna stanovnika subvencionira se potrošnja na 2,2 milijuna mjernih mjesta što je praktički cijela populacija…
Pritom i dalje nema obveze ugradnje sunčanih elektrana na krovove, energetske zajednice su zakočene lošim regulativama, velike investicije stoje, strukturnih reformi u energetici nema, HEP i nadležno ministarstvo su često u pat poziciji, INA je i dalje pod tuđim upravljanjem suprotno zakonu… Dodatan problem subvencioniranja je i usporavanje investicija u sunčane elektrane građana i u javnom sektoru jer su one postale neisplative.
Građanima trebamo pružiti jasne informacije o dugoročnim financijskim uštedama koje donosi energetska transformacija, ali i omogućiti im da u njoj sudjeluju
Reguliranom cijenom energije razdoblja povrata ulaganja za prosječno kućanstvo su preko 10 godina što nije nimalo poticajno. Tu su i visoki troškovi priključenja na distribucijsku mrežu. Nadalje, nedovoljna informiranost investitora –pogotovo iz javnog sektora, što dovodi do nezdrave ovisnosti o bespovratnom sufinanciranju umjesto korištenja učinkovite alternative poput PPA modela. Kada pričamo o natječajima za sufinanciranje, pretjerani zahtjevi, a posebno obveza predaja glavnog projekta, nepotrebno usporavaju procese. Razmatranje alternativa poput natječaja s idejnim projektom moglo bi ubrzati realizaciju. Na području sunčanih elektrana, investitori se suočavaju s izazovom zastarjelih krovova koji ne podržavaju dugoročnu održivost sunčanih elektrana. Za više projekata sunčanih elektrana, potrebno je poticati obnovu krovišta.
Energetska učinkovitost postaje sve važnija u kontekstu globalnih klimatskih promjena. Koje su ključne mjere koje hrvatski građani i poduzeća mogu poduzeti da smanje svoj ugljični otisak?
Građani i poduzeća mogu značajno smanjiti svoj ugljični otisak ulaganjima u energetsku obnovu zgrada, ugradnjom sunčanih elektrana i korištenjem učinkovitih uređaja za grijanje i hlađenje. Također, važno je usmjeriti se na smanjenje potrošnje energije kroz upravljanje potrošnjom. Tu je i promjena svijesti i odgovorno ponašanje, naročito u javnom sektoru.
Suradnja između lokalnih vlasti, poduzeća i civilnog društva ključna je za uspjeh zelenih politika. Kako REGEA olakšava tu suradnju i koje su najvažnije uspješne priče do sada?
Prirodna uloga svake energetske agencije pa tako i REGEA-e je da povezuje dionike i olakšava pokretanje projekata. Mi smo u pravilu konzultant javnog sektora, ali onaj kojem se s povjerenjem obraćaju i tvrtke i građani, s obzirom na naš zadatak da inoviramo, da branimo javni interes i da potičemo najučinkovitija i najuspješnija rješenja. S uspjehom smo proveli više crowdfunding inicijativa, potičemo i razvijamo energetske zajednice, ali i savjetujemo privatne tvrtke. U ovom je dijelu presudno povjerenje koje dionici imaju u instituciju poput energetske agencije.
Kako vidite, ulogu tehnologije, poput pametnih mreža ili skladištenja energije, u budućnosti energetske tranzicije? Koliko smo daleko od njihove šire primjene u Hrvatskoj?
Pametne mreže i skladištenje energije bit će ključne za stabilnost i održivost energetskog sustava u budućnosti. Elektroenergetski sustavi su se u prošlosti temeljili na stabilnim proizvodnim jedinicama poput hidroelektrana i termoelektrana koje su kontinuirano proizvodile energiju, omogućujući pouzdanu predikciju proizvodnje.
Razvojem tehnologija, sve se više uvode obnovljivi izvori energije čija promjenjiva proizvodnja, ovisna o vanjskim faktorima, zahtijeva prilagodbu sustava. Ključne tehnologije koje podržavaju tu tranziciju su pametne mreže i sustavi skladištenja energije. Pametne mreže omogućuju bolju integraciju obnovljivih izvora, prilagođavanje potrošnje i proizvodnje u stvarnom vremenu te stabilizaciju opskrbe energijom. Uz njih, sustavi za skladištenje energije osiguravaju opskrbu i kada obnovljivi izvori nisu aktivni.
Široka primjena pametnih mreža i sustava skladištenja energije u Hrvatskoj napreduje, ali smo još uvijek u fazi pilot-projekata i ranih implementacija. Glavni izazovi uključuju financijska ulaganja u infrastrukturu, prilagodbu zakonodavstva te integraciju novih tehnologija u postojeći energetski sustav. Pilot-projekti pametnih mreža koje provodi HEP u suradnji s akademskim i privatnim sektorom osiguravaju vrijedno iskustvo, no za široku primjenu potrebna su veća ulaganja u prijenosnu i distribucijsku mrežu te nadogradnja softverskih sustava.
Hrvatska koristi sredstva iz EU fondova, ali je za potpunu prilagodbu sustava i pouzdaniju integraciju obnovljivih izvo-
ra potrebno još vremena i ulaganja. Veća integracija obnovljivih izvora zahtijeva nastavak investicija u dodatne kapacitete skladištenja kako bi se osigurala stabilnost sustava pri visokim udjelima obnovljivih izvora energije.
Široka primjena ovih tehnologija u Hrvatskoj mogla bi se očekivati u idućih 5 do 10 godina, ovisno o daljnjim ulaganjima, zakonodavnim promjenama i tehničkoj prilagodbi mreže.
Financiranje zelene tranzicije često je izazov. Koje su ključne prilike za Hrvatsku u pogledu financijskih sredstava iz fondova Europske unije ili drugih međunarodnih izvora?
Hrvatska je u razdoblju od 2021. do 2027. na raspolaganje dobila rekordnu alokaciju europskih sredstava kroz Nacionalni program oporavka i otpornosti (NPOO) i strukturne i investicijske fondove (ESIF). U tom smislu imamo povijesnu priliku za bržu dekarbonizaciju gospodarstva u svim sektorima.
Iako su rokovi za trošenje ovih sredstava vrlo kratki (NPOO se mora potrošiti do kraja 2026.), pozitivno je da su upravljačka tijela prepoznala važnost financijskih instrumenata kao oblika financiranja energetsko-klimatskih projekata.
Bespovratna sredstva su neophodna za financiranje kapitalnih javnih projekata, ali financijski instrumenti omogućavaju veću mobilizaciju privatnih sredstava i u konačnici rezultiraju kvalitetnijim i financijski održivijim projektima. Da su financijski instrumenti zanimljivi i javnom sektoru svjedoči veliki interes za Urbani razvojni fond HBOR-a, za koji se već sada najavljuje povećanje financijske alokacije.
Dodatna prilika koju još nismo u potpunosti prepoznali je korištenje sredstava za tehničku pomoć, od strane Europske investicijske banke ili ESIF sredstava, za kvalitetniju selekciju i pripremu većih investicijskih projekata koji bi se financirali putem financijskih instrumenata.
Kako bolje i sustavno educirati građane RH o prioritetu i prednostima ulaganja u veću izolaciju stanova od gubitka topline i osobito o prednostima nabave učinkovitih uređaja za grijanje?
Najbolji pristup je kroz informativne kampanje, radionice i suradnju s lokalnim zajednicama. U edukaciju građana treba ulagati, takva se ulaganja obično najviše i isplate. Procjena je da se samo jednostavnom promjenom ponašanja može smanjiti potrošnja energije i do 10%. Građanima trebamo pružiti jasne informacije o dugoročnim financijskim uštedama koje donosi energetska transformacija, ali i omogućiti im da u njoj sudjeluju.
Svaki hrvatski građanin ima pravo sudjelovati na energetskom tržištu, europska legislativa to jasno nalaže. Šteta je da je naša legislativa o energetskim zajednicama građana još uvijek neprovediva, a koncepti koji se građanima nude su komplicirani i nisu poticajni.
Možete li kroz kraće obrazloženje SWOT analize ulaganja u solarne izvore energije objasniti kako ona utječe na stabilnost sustava i cijenu električne energije u RH?
Snage (Strengths): Hrvatska ima izniman solarni potencijal, a ulaganja u solarnu energiju smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima i uvozu energije. Također, solarna energija dugoročno smanjuje troškove proizvodnje električne energije. Danas je ovo najjeftiniji način proizvodnje energije što potvrđuju i ogromna ulaganja u ovaj izvor energije na globalnoj razini.
Slabosti (Weaknesses): Ovisnost o vremenskim uvjetima i trenutačno nedovoljna infrastruktura za skladištenje energije predstavljaju izazove za stabilnosti sustava.
Prilike (Opportunities): Dostupnost financiranja iz EU fondova i rast interesa za zelene tehnologije mogu ubrzati ulaganja u solarne projekte, čime se povećava energetska neovisnost. Ovo je svakako prilika i za domaće i europsko gospodarstvo, tvrtke i poduzetnike koji se bave proizvodnjom i instalacijom sunčanih elektrana.
Prijetnje (Threats): Nedovoljno razvijena regulativa i birokracija, ovisnost o poticajima te regulirana cijena energije značajno usporavaju razvoj kapaciteta sunčanih elektrana. Ulaganja u solarnu energiju pridonose dugoročnoj stabilnosti i nižim cijenama, ali bez dodatnih napora u razvoju tehnologija skladištenja i ulaganja u poboljšanja mreže nećemo moći iskoristiti puni kapacitet ovog vrijednog izvora energije.
Složena logistika, skupi
Otoci su izolirani, u turističkoj sezoni opterećeni su nekoliko puta više u odnosu na zimu, teško je naći radnike, transport je skup, a otpad često treba voziti vrlo daleko
ospodarenje otpadom je složen posao, no ako se nalazite na otoku, cijeli proces postaje još složeniji. Otoci su izolirani, iako su neki mostom povezani s kopnom, u turističkoj sezoni opterećeni su nekoliko puta više u odnosu na zimu, teško je naći radnike, transport je skup, a vrlo često otpad čak i nakon što stigne na kopno treba voziti vrlo daleko. Posebna priča su pak manji naseljeni otoci koji često imaju relativno loše veze s kopnom, barem kada je riječ o prijevozu tereta, što uključuje i otpad.
Hrvatska ima četrdesetak naseljenih otoka. Najveći su, po broju stanovnika, Krk, Korčula, Brač, Hvar, Rab i Pag. Istražili smo kako funkcionira gospodarenje otpadom na nekim velikim, ali i na nekim malim naseljenim otocima. Povod je bio dodjela certifikata Zero Waste jedinicama lokalne samouprave otoka Krka - Gradu Krku i općinama Baška, Dobrinj, Malinska-Dubašnica, Omišalj, Punat i Vrbnik, u kojima uslugu prikupljanja komunalnog otpada obavlja komunalno poduzeće Ponikve eko otok Krk. Certifikat Zero Waste se dodjeljuje najuspješnijim europskim gradovima i općinama u održivom gospodarenju otpadom.
„Sustavi bi”, dodaje Zoković, „trebali biti projektirani da zadovolje potrebe tijekom cijele godine, no u praksi se često susreću s izazovima, osobito tijekom turističke sezone kada dolazi do velikog pritiska na infrastrukturu i onda stvari ne funkcioniraju idealno. Problemi počinju s nedostatkom infrastrukture – spremnici za odvajanje otpada nisu uvijek dostupni u dovoljnim količinama, a reciklažna dvorišta su, nažalost, rijetka. Transport otpada na kopno generira velike troškove, a tijekom turističke sezone sustav se dodatno preopterećuje. Svijest lokalnog stanovništva i turista o važnosti pravilnog odvajanja otpada također je nedovoljna, što dodatno otežava stvaranje učinkovitog sustava”.
Otok Krk
„Upravljanje otpadom na otocima važna je tema, s obzirom na njihovu izoliranost, sezonsku fluktuaciju stanovništva i osjetljivost otočnih ekosustava”, kaže Ivan Zoković iz udruge Pokret otoka, stručnjak za energetsku tranziciju i razvoj zajednice, rodom iz Smokvice na Korčuli. „Sustav je zamišljen u skladu s nacionalnim i europskim zakonodavstvom, što znači da bi trebao omogućiti odvajanje i reciklažu otpada, dostupnost reciklažnih dvorišta te transport otpada s otoka na kopno radi obrade.”
„Mi smo prijetnju pomanjkanja deponijskog prostora uočili još prije 25 godina. To je bio signal da poduzmemo određene radnje kako bismo smanjili količine otpada koje se trajno odlažu na odlagališta kako bi nam kapacitet deponija bio dostatan do otvaranja RCGO-a. Već tada je po zakonu bilo predviđeno da se grade regionalni centri za gospodarenje otpadom, a za Primorsko-goransku županiju to je bio RCGO Marišćina u Rijeci”, priča nam Ivan Jurešić, direktor tvrtke Ponikve eko otok Krk d.o.o., društva koje od 2006. prikuplja otpad s cijelog otoka.
„Problem smo imali 2000., a Centar je otvoren 2018. Trebali smo preživjeti 18 godina. Rješenje se nametnulo tako što smo 2005. uveli sustav odvojenog prikupljanja otpada: podijelili smo kante za odvojeno prikupljanje stakla, papira, metala, biootpada i mješovitog komunalnog otpada. S tim odvojeno prikupljenim otpadom uspjeli smo smanjiti količine u kanti za
[autor] Tihomir Dokonal
mješoviti komunalni otpad, tako da smo odlagali manje otpada i preživjeli smo do otvaranja RCGO-a”, otkriva nam Jurešić.
Da bi mogli obraditi otpad koji se odvojeno prikupljao, paralelno su izgradili sortirnicu i kompostanu, jer za odvojeno prikupljanje otpada nije dovoljno samo podijeliti ljudima kante, razlaže Jurešić. „Morate imati infrastrukturu da taj odvo-
transport i sezonalnost
Osim glavne kompostane i sortirnice u svakoj općini je izgrađeno reciklažno dvorište u koje ljudi mogu dovesti glomazni otpad, problematični otpad, zelenilo iz vrtova – sve ono što se ne može odlagati u redovne kante za odvoz otpada.
„Nismo mi napravili nikakav spektakl ili znanstvenu fantastiku”, kaže Jurešić, „Mi smo samo bili primorani smanjiti količine otpada koji se trajno odlaže i uspostaviti drugačiji sustav. Pitaju me često zašto ste to vi napravili, a drugi nisu. Odgovor je jednostavan: druge sredine imaju dovoljne kapacitete deponijskog prostora, dovoljno duboke jame u koje ba-
caju otpad, a država ih ne pita, niti kontrolira. A mi na Krku više nismo imali mogućnosti za širenje deponija i to nas je prisililo da krenemo razmišljati drugačije o otpadu, u pozitivnom smislu.”
Svakako, prednost je da cijeli otok pokriva jedno poduzeće jer tako cijeli otok ima jedinstveni komunalni standard. Na većini drugih otoka to nije slučaj, ali Jurešić kaže da nije Krk baš takav izuzetak – iako kao primjer navodi općine na kopnu: oko Opatije jedno komunalno poduzeće pokriva četiri općine, kod Preloga je okupljeno 13 općina, a u Gorskom kotaru ih je devet. „To olakšava, osobito ako su u pitanju male jedinice lokalne samouprave”, kaže Jurešić.
Još jedna značajna prednost Krka u odnosu na druge otoke je most kojim je povezan s kopnom. Nema trajekta. „Most je prednost, pogotovo kad govorimo o transportu odvojenog prikupljenog otpada i njegovu plasiranju. Komunalna društva u okolici Zagreba postižu najbolju cijenu za tonu papira, mi nešto manju, a na Korčuli još manju, jer ih ubija trošak transporta”, tumači Jurešić te dodaje kako u gospodarenju otpadom nema profita: „Gospodarenje otpadom je uvijek gubitak, samo je pitanje što to za nas znači”.
Ni gradnja kanalizacije nije ekonomski isplativa, skupa je, ali nitko takav projekt neće dovesti u pitanje zbog visokih troškova jer je to danas civilizacijski standard, razlaže direktor Ponikvi. Slično je i s otpadom: „Odvojeno prikupljeni otpad košta. Morate kupiti kamione, kante, izgraditi sortirnicu, kompostanu. To sve košta i sigurno bi bilo jeftinije sve baciti u istu kantu, isprazniti je u neku jamu blizu svog dvorišta i zatrpati. To je najjeftinije. No, pitanje je prihvaća li 21. stoljeće takav način zbrinjavanja otpada. Moramo zbrinuti otpad na odgovarajući način. To je civilizacijski doseg koji smo postigli”, zaključuje.
Odvojeno prikupljeni otpad plasiraju tvrtkama s područja Hrvatske. Na dobro sortiranom i baliranom kartonu i papiru može se zaraditi, ali da bi netko uzeo plastiku, morate platiti, kaže naš sugovornik. „U najboljem slučaju ste na nuli.”
Najbolje rješenje je maksimalno odvojeno prikupljanje otpada i da se s otoka odvozi samo otpad koji se ne može reciklirati, kaže Ivan Jurešić iz tvrtke Ponikve eko otok Krk
„Država griješi jer dopušta odlaganje na odlagalištima. Neke države su to zabranile i komunalci moraju predavati otpad u RCGO. Mi ih imamo samo nekoliko, a nas to odlaganje košta 130 eura po toni. Ako imate neograničen deponij, zašto biste organizirali odvojeno prikupljanje otpada, tim više što vam država dopušta da bacate otpad na deponij?”
Iako izgrađeni RCGO-i imaju određenih problema u svom radu, Jurešić je siguran kako je to bolje rješenje od zakopavanja otpada na odlagalištima.
Što se tiče energana, kaže da ih treba prihvatiti kao normalno, ali da priča mora biti i financijski posložena. „U energanu mora dolaziti samo ono što se ne može reciklirati. Moramo biti svjesni da se neki proizvodi ne mogu reciklirati i energana je najbolje rješenje za takve proizvode.”
je energane, umjesto da svaka sredina ima svoju, jer bi tada u energanama završavalo sve. Nije siguran ni da je dobra ideja o energanama na otocima: „Energana mora imati određeni kapacitet da bude isplativa i mora postojati mogućnost plasmana struje i topline koju proizvodi. Kome bi se na otocima isporučivala energija?”
Najbolje rješenje je maksimalno odvojeno prikupljanje otpada i da se s otoka odvozi otpad koji se ne može reciklirati. „Ono što se odvoji se uvijek može plasirati: biootpad, plastika, a sortiran i baliran papir može se prevesti bilo kakvim kamionima. Pravi trošak je samo mješoviti komunalni otpad kojeg ne bi trebalo biti više od 40 posto u ukupnom otpadu”, zaključuje Jurešić.
Cres i Lošinj
Tvrtka Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. pokriva otoke Cres i Lošinj, a u sastavu Grada Malog Lošinja je i pet manjih naseljenih otoka: Susak, Ilovik, Unije te Male i Velike Srakane, na kojima je također organizirano prikupljanje otpada.
„Područje koje pokrivamo je logistički specifično i zahtjevno: otok, turizam, velike oscilacije u svim segmentima, na bilo kojem području otoka, velika raspršenost, slaba nastanjenost, stari gradovi i sela s nepristupačnim ulicama, nemogućnost korištenja većih vozila, prekrcavanje... A naši mali otoci su izolirani, u kategoriji su pučinskih otoka i to je veliki problem”, kaže Antonio Viskić, voditelj RJ Komunalne usluge. „Drugi problem je radna snaga. Pogotovo na tim malim otocima teško je naći ljude koji će vam to raditi. Još uvijek imamo nešto ljudi, ali nema novih.”
„Na Lošinju i Cresu infrastrukturu imamo, ali na malim otocima nemamo ništa. Sve se temelji na javnim površinama sa spremnicima, prikupljanju i odvozu. Pristup tim otocima je ograničen. Postoji linija koja je više usmjerena ka putničkom prijevozu. Zadnji brod koji je došao ima teretnu rampu, ali nema logističkih mogućnosti da ukrcamo veći kamion kako bismo mogli u ljetnim mjesecima ukrcati otpad koji se tamo prikupi, jer velike su oscilacije zima – ljeto, pogotovo na ma-
lim otocima na kojima zimi jednom u deset dana odradite turu s 20-30 kontejnera, a ljeti imate istu količinu na dnevnoj bazi. U špici sezone su to u prosjeku sedam do osam puta veće količine otpada. Zimi na području Cresa i Lošinja boravi manje od 10 tisuća ljudi, a procjenjuje se da ih je ljeti 50-60 tisuća.
Kako nemamo trenutačno mogućnost korištenja službene linije za prijevoz otpada, imamo privatnog koncesionara izabranog putem javne nabave koji ima brodice kojima prevozi otpad s malih otoka. Međutim, doslovno se vozi puno za prazno: prazni kontejneri od 1.100 litara se ukrcaju na Lošinju, voze na Susak, tamo pripremljeni na rivi čekaju puni, kontejneri se zamijene i voze nazad na Lošinj. To je ljeti veliki logistički problem. Isti proces funkcionira i za druge male otoke”, razlaže Viskić.
„Nije nam cilj raditi obradu na tim otocima, ali potrebna je infrastruktura da možemo na bolji način pretovariti teret i omogućiti ljudima da mogu ostaviti nekakav glomazni otpad i slično. Imamo neke planove kako to odraditi s pres kontejnerima i slično, ali treba nam se omogućiti teretna linija, da možemo pristupiti s kamionom srednje veličine. Nedostaje nam jedna ozbiljna teretna linija koja ne mora voziti svaki dan, ali da se može uključiti u priču ovisno o potrebi.”
Odlagalište na Lošinju zatvoreno je 2021., a na Cresu 2017. godine. Cresko odlagalište je sanirano, a nedavno je s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost potpisan ugovor o sanaciji odlagališta Kalvarija na Lošinju.
„Imamo i pretovarne stanice i reciklažna dvorišta na Lošinju i Cresu, gospodarimo jednim i drugim”, kaže Viskić.
„Odvojeno prikupljamo otpad i obrađujemo ga. Službena pretovarna stanica je u Cresu i vezana je uz regionalni centar za gospodarenje otpadom, a mi u Lošinju imamo pretovarnu jer tamo skupimo i do 70 posto ukupne količine otpada (na razini gradova oko 4.300 tisuća tona godišnje prikupi se u Malom Lošinju, a 1.500-1.600 u Cresu), a nemamo logistiku da svaki kamion iskrcavamo u Cresu jer udaljenost je skoro 70 kilometara. Vozimo ljeti dva puta dnevno miješani komunalni otpad na pretovar u Cres i onda otpad ide dalje u Marišćinu. Sve ostalo odvojeno se prikuplja i plaćamo zbrinjavanje: glomazni otpad se vozi posebno, žuto-plave kante sortira-
mo ručno na traci i što uspijemo odvojiti dajemo na reciklažu. Sve se odvozi s otoka, ali se mora platiti. A troškovi prijevoza su na otoku problem.
Po novom zakonu smo zaključali sve kontejnere za miješani komunalni otpad i odlaganje se naplaćuje prema volumenu koji je korisnik odložio u spremnik uz pristup karticom. Rezultat je povećanje odvojeno prikupljenog otpada u svim frakcijama – papir, staklo, plastika, metal - ali se povećao udjel nečistoća jer neki ljudi svjesno bacaju unutra što ne smiju, a imate ambalaže koja u naravi jest plastika, ali nije iskoristiva, nemate tržišta za nju. Tako da je pao postotak čistoće otpada koji se mora sortirati, što zahtijeva dodatne troškove i donosi pad vrijednosti odvojenog otpada. No, tržište je takvo da zapravo otpad nema vrijednosti. Za papir i karton, metal, bijelu tehniku još nešto možeš dobiti, ovo drugo je sve trošak. A uvjeti su još nepovoljniji jer je sve 30-40 posto skuplje s obzirom na to da smo otok. Skuplji prijevoz automatski ruši cijenu.
Plastiku baliramo i trenutačno vozimo u Karlovac, u Lugplast. Sami organiziramo prijevoz. Ukrcaš 120 tona i ostane ti na kraju 200 eura. A u to nije uračunat trošak obrade, baliranja, ukrcaja, iskrcaja, prikupljanja. Ekonomske računice nema, pogotovo ako nema landfield taksi za odlaganje, nema sustava, a odlaganje miješanog komunalnog otpada je jeftinije od svega zajedno.”
U RCGO Marišćina godišnje predaju oko 6.500 tisuća tona, a više od pola prikupi se u sezoni. Naknada za deponiranje je 130 eura po toni miješanog komunalnog otpada. Za zbrinjavanje glomaznog otpada na javnom natječaju je cijena iznosila 285 eura po toni.
Viskić kaže kako moraju još napraviti kompostanu. Na Lošinju je napravljena sortirnica koja još nije u funkciji - mora se objaviti natječaj za koncesionara.
„Mi smo komunalci, a s druge strane smo samo sakupljači. Mi bismo trebali uzeti otpad od korisnika usluge i imati definirano kome ćemo ga predati. Tko će se baviti obradom i na koji način, to ne bi trebao biti naš posao. Osuđeni smo da se time moramo baviti jer tržište ne postoji i moramo naći neki balans čime ćemo se baviti, a čime nećemo", zaključuje Viskić.
Zadarski arhipelag
„Na većim dalmatinskim otocima, poput Hvara, Brača i Korčule, postoje pokušaji unaprjeđenja sustava, uključujući postavljanje kontejnera za reciklažu i reciklažnih dvorišta. Ipak, ti napori nisu dovoljni da bi se nosili s izazovima poput sezonalnosti i visokih troškova transporta otpada na kopno”, kaže Ivan Zoković.
Manji naseljeni otoci, osobito u zadarskom i šibenskom arhipelagu, suočavaju se s još većim problemima. Primjerice, na otocima poput Zlarina ili Kaprija infrastruktura je minimalna.
„Zlarin je pozitivan primjer zbog inicijativa za smanjenje plastike, ali i dalje nema dovoljno lokalnih kapaciteta za obradu otpada. Na tim manjim otocima često dolazi do stvaranja divljih deponija jer otpad nema gdje biti adekvatno zbrinut”, naglašava Zoković.
Pod Grad Zadar administrativno pripadaju naseljeni otoci
Iž, Silba, Molat, Ist, Olib, Rava i Premuda, a prikupljanje otpa-
da na tim otocima u nadležnosti je zadarskog gradskog komunalnog poduzeća Čistoća. Zadarski arhipelag je u nešto boljoj situaciji od Lošinjskog: mali otoci imaju redovne linije koje koriste komunalci.
„Imamo deponij-kontejner za krupni otpad i pres kontejner za mješoviti komunalni otpad. Jednom tjedno dolazi trajekt s vozilima Čistoće koja dovezu prazne kontejnere, a pune pokupe i nose u grad. Imamo i svog radnika na otoku, a Mali Iž ima i mali kamion”, kaže Mladen Lovrin, predsjednik Mjesnog odbora Mali Iž. Na otocima postoji tradicija korištenja biootpada kao gnojiva, ali općenito se otpad slabo razvrstava. No, najveći problem su „crne jame”, žali se Lovrin, iako je svjestan da to nije u domeni komunalnog otpada.
„Nema odvodnje. Na otoke ne dolazi nitko da ih isprazni. Na svim otocima je slično: sedam otoka, odvodnja ne radi.”
Otok Korčula
Tvrtka KTD Hober d.o.o. pokriva prikupljanje otpada na području grada Korčule dok četiri ostale otočne općine – Blato, Lumbarda Smokvica i Vela Luka - imaju vlastita komunalna poduzeća.
„Mi baš nismo reprezentativni. Tek smo ove godine prešli na kante i individualno prikupljanje otpada putem otpadomjera ili kanti. Reciklažno dvorište nemamo, upravo se gradi. A naši pokazatelji su vrlo mali jer nemamo infrastrukture, tek smo u začetku”, kaže Marko Milat, direktor Hobera. „Lumbarda je mnogo razvijenija, oni imaju reciklažno dvorište i odlagalište na kojem i mi odlažemo otpad s područja Grada.”
Na Korčuli bi se trebala graditi pretovarna stanica, ali za sada se na terenu malo toga događa. U prostornom planu je određena lokacija gdje bi se stanica trebala nalaziti.
„Imamo zemljište u našem vlasništvu, izradili smo projekt koji obuhvaća i odlagalište za građevinski otpad i čekamo neki natječaj da se javimo, tako da se nadam da ćemo za godinu dvije biti kompetentniju sugovornici nego što smo sada.
Nadamo se da ćemo uz reciklažni pogon imati i neku zgradu koja bi nam omogućila skladištenje i barem minimalno sortiranje otpada. Trenutačno smo tu gdje jesmo”, razlaže Milat.
Dodaje kako je prelazak s javnih kontejnera i obračuna po četvornom metru na posude i otpadomjere te evidentiranje
broja odvoza bio veliki financijski i tehnološki zahvat, no pozitivni rezultati se vide.
„Značajno smo smanjili količinu miješanog komunalnog otpada koji predajemo na odlagalište, u pojedinim mjesecima čak za 20-25 posto. A već samim prelaskom na novi model odvoza i naplate korisnici su se počeli drugačije ponašati prema miješanom komunalnom otpadu: počeli su više kompostirati, na primjer. Podijelili smo oko tristo kućnih kompostera. Nije mnogo, ali nismo ni mi velika općina. Prijavili smo za na natječaj Fonda koji nam je odobrio nabavu novih plavih i žutih kanti tako da bismo trebali pokriti sva domaćinstva. Imamo i nešto zgrada i staru gradsku jezgru koji će ostati na otpadomjerima i zelenim otocima za sada. Ali veliku veličinu korisnika – sva ne-kućanstva i veliku većinu kućanstva – prebacili smo na individualne spremnike. Još nismo pokrili sve s plavom i žutom kantom, ali kroz dva-tri mjeseca bismo i to trebali”, objašnjava direktor Hobera.
„Uz otvaranje reciklažnog dvorišta, što bi se trebalo desiti početkom ljeta, nadam se da bismo konačno mogli početi ozbiljno raditi. Jer sada nemamo objekt za gospodarenje otpadom. U Lumbardi imamo dva velika rolo kontejnera za papir i plastiku, ali to nije to. Nešto papira i plastike smo predali oporabiteljima, ali nije to ni blizu onome kako bi trebalo biti.” Ni Milat ne propušta spomenuti skupi transport: „Kad nekome spomenete Korčulu, on odmah poklopi slušalicu. Čim izračuna koliki su mu troškovi dolaska. Ipak, nešto glomaznog otpada predajemo oporabitelju. Dolazi jedan ovlašteni oporabitelj, Eko Imotski. To je ono što možemo u sadašnjim okvirima”.
„Zbrinjavanje tone plastike košta 300 eura bez troškova prikupljanja. Imamo neke troškove koje plaćamo Lumbardi za korištenje njihova prostora. Plus transport. A građani teško razumiju da mi moramo platiti nekome da nam preuzme otpad jer se u medijima puno pisalo kako ćemo mi na tome zarađivati. Fond bi trebao snositi te troškove, ali ih ne snosi. Sada je aktualno okružno pismo na tu temu, ali postoji nezadovoljstvo kod komunalaca jer iznos koji je Fond ponudio ne pokriva ni petinu troškova, naročito što se tiče plastike. To su osnovni problemi, a dodatni problem je skupi transport.
Najavljivali su se otkupni centri, burza otpada gdje ćemo moći predavati otpad, da će oni pokrivati naše ukupne troškove i kasnije gospodariti s prikupljenim otpadom, ali to se
ne događa. Dok god je trošak deponiranja manji nego trošak razvrstavanja, imamo problem. Predlaže se da se povećaju cijene deponiranja, ali to nije rješenje. To bi samo povećalo troškove. To je malo uvrnuta logika jer ćemo platiti svi mi kao korisnici usluge.
Trebalo bi poraditi na drugačijem zbrinjavanju tog otpada. Evo sad se i tome počelo sramežljivo govoriti u Bikarcu – energetska oporaba. No, opet će to trebati voziti do Šibenika. Imat ćemo troškove, ugljični otisak, zagađenje okoliša, umjesto da se pokuša pronaći neki decentralizirani sustav koji će smanjiti potrebu za transportom prikupljenog otpada i koji će smanjiti troškove”, poručuje Marko Milat iz korčulanskog KTD-a Hober.
Susjedna općina Lumbarda odvozi reciklabilni otpad u vlastitom aranžmanu. „Nešto odvozimo u Split, nešto u Karlovac, nešto u Zabok. To je veliki trošak. Najveći problem su cijene preuzimanja reciklabilnog materijala koje su izrazito visoke: za jednu tonu ambalažnog stakla plaćamo 95 eura, za plastiku 260-270 eura, za papir i karton uspijemo prihodovati oko 50 eura po toni, s tim da ga treba dovesti u Split na vlastiti trošak tako da ni to nema ekonomske računice. Tih 50 eura ne može pokriti ni trošak prikupljanja, a kamoli obradu, baliranje, ukrcaj, transport, iskrcaj...”, komentira direktor KTD-a Mindel Antonio Mušić.
Na području općine Lumbarda nalazi se Zona gospodarenja otpadom Kokojevica u okviru koje je sanitarna aktivna ploha za odlaganje otpada na kojoj ima mjesta za 40 tisuća kubika. Unutar Zone je i reciklažno dvorište.
„Problem ja da tamo nemamo struje, napajamo se putem agregata. Imamo plan izgraditi solarnu elektranu. Čekamo da se otvori natječaj, najave su da bi to trebalo biti vrlo skoro.”
Mušić kaže kako su nekada deponirali više od 1.000 tona godišnje, a danas odlažu manje od 600 tona. Količine su se smanjile prelaskom s kontejnera na kantu, a zatim dodatno s prelaskom na više kanti čime se mnogo toga izuzelo iz odlaganja.
„Pretovarna stanica će povećati cijene jer nam je deponij udaljen svega par kilometara, a ubuduće ćemo otpad voziti u pretovarnu stanicu udaljenu 25 kilometara. Odlagalište ima dozvolu za rad još deset godina, a ako se RCGO otvori prije, odlagalište će se zatvoriti kad se popune kapaciteti”, kaže Mušić. Dodaje da nije upoznat s detaljima oko pretovarne stanice. „Time se bave načelnici općina i gradonačelnica
Korčule. Mi komunalci nismo sudjelovali u tome i nitko nas, koliko je znam, nije pitao za mišljenje, koliko je svrsishodno da se to radi i gdje.”
Orebić
„Na Pelješcu nema odlagališta i vozimo otpad u Otočac”, kaže Tomislav Jurjević, direktor KTD-a Bilan iz Orebića. „Troškovi prijevoza i deponiranja su izuzetno veliki. Do svibnja smo vozili otpad u Polaču kraj Benkovca, ali dogodio se požar i više tamo ne možemo. A Otočac bitno poskupljuje priču.”
„Imamo kante, razdvajamo staklo, plastiku, ali troškovi prijevoza i deponiranja nas lome, pogotovo u turističkoj sezoni. Odraditi sezonu je jako složeno: ukupno oko 3.000 tona otpada godišnje, a samo u četiri ljetna mjeseca 1.300 tona.”
„Nitko neće primiti otpad. Bilo bi lakše da imamo deponij na sto kilometara udaljenosti. Zimu ćemo nekako izdržati, ali ako ćemo u ljeto morati voziti otpad 500 kilometara u Otočac, kapitulirat ćemo”, pesimističan je Jurjević. Dodaje kako je najavljen natječaj za sufinanciranje prikupljanja i odvoza reciklabilnog otpada pa se nada da bi to moglo malo popraviti situaciju. „Do tada skupljamo otpad, privremeno ga skladištimo i skupljamo novac da prevezemo i predamo u Otočcu.”
Otok Vis
Otok Vis podijeljen je na gradove Vis i Komiža. Svaki grad ima svoje komunalno poduzeće, ali odlagalište Wellington koriste oba grada. Njime upravlja tvrtka Gradina Vis d.o.o.
U Komiži se otpad prikuplja dnevno, a postavljena su četiri ogromna spremnika u koje građani mogu odložiti glomazni otpad, tako da na području grada Komiže nema niti jednog ilegalnog odlagališta otpada, kaže gradonačelnica Tonka Ivčević. Također, u Komiži su još prije 15 godina ugradili podzemne spremnike za odvojeno prikupljanje otpada.
Organiziraju i prikupljanje otpada na plažama, a s ronilačkim klubom „Roniti se mora” akcije čišćenja podmorja „Think Green”.
„Radimo na reciklažnim dvorištu kako bismo mogli skladištiti otpad koji se može oporabiti. Tražili smo darovanje zemljišta od države. Prema starom zakonu smo imali premali broj stanovnika da bismo imali reciklažno dvorište, no to se sada, na našu inicijativu, promijenilo, pa sada možemo imati
reciklažno dvorište ako to želimo. Ishodovali smo lokacijsku dozvolu, a moramo riješiti zemljište da bismo dobili građevinsku”, objasnila je gradonačelnica Komiže.
„Naša sreća je što imao vlastito odlagalište otpada Wellington, a naš veliki problem je nerazmjer ljeto zima jer ljeti se broj stanovnika poveća sedam puta. Moraš imati ljude i strojeve da to pokriješ, a koristiš ih samo dva mjeseca”, priča nam sad već dobro poznatu priču Damir Mumanović, direktor tvrtke Gradina Vis.
U gradu Visu, gdje god je moguće, korisnik dobije kantu, a jezgra grada pokrivena je kontejnerima od 1.100 litara. Na sedam lokacija na području grada nalaze se zeleni otoci, podzemni spremnici koji imaju po četiri kontejnera od 1.100 litara za pojedine frakcije otpada.
Budućnost leži u lokalnim rješenjima koja integriraju upravljanje otpadom s energetskim potrebama i kružnim gospodarstvom, kaže Ivan Zoković iz udruge Pokret otoka
„Reciklabilni otpad smo riješili s vrećicama koje dijelimo dva puta godišnje. Ima odgovornih građana koji odvajaju i recikliraju otpad, ali veći dio ih to zanemaruje, iako i to pomalo dovodimo u red. Ja sam u Gradini od 2019. i što se tiče reciklabilnog otpada tada smo imali odvojeno prikupljeno šest tona kartona i papira, a lani smo prikupili 30 tona.
Budući da nam je prijevoz plastike na kopno ekstremno skup, plastiku prešamo i prešanu plastiku slažemo ispred skladišta dok se Fond ne odluči sufinancirati bar jedan dio tog prijevoza. Sad su raspisali natječaj za sufinanciranje prijevoza s otoka na kopno, ali to je subvencija 10- 15 posto, što ne pokriva apsolutno ništa. A nama najbliži oporabitelj koji preuzima plastiku je kod Zadra. Kamion, kad dođe do Splita, ima još 180 kilometara do tamo u jednom pravcu što nije sufinancirano.
Papir i karton o svom trošku vozimo na kopno. Prikupimo šest tona tekstila i odnesemo na oporabu. Tvrtka Cezar svake godine pokupi sve otpadne gume, oko 5 tona godišnje, a po otpadna ulja dva puta godišnje dolazi cisterna koja pokupi 3,5
Glavni izazovi u upravljanju otpadom na otocima
1.Logistika transporta otpada: Prijevoz otpada na kopno povećava troškove i emisije stakleničkih plinova.
2.Nedostatak infrastrukture: Mnogi otoci nemaju postrojenja za lokalnu obradu otpada, što ih čini ovisnima o kopnu.
3.Sezonalnost: Tijekom ljetnih mjeseci dolazi do ogromnog povećanja količine otpada, što često preopterećuje sustav.
4.Nedovoljna svijest i edukacija: Lokalno stanovništvo i turisti nisu dovoljno informirani o pravilnom odvajanju otpada.
5.Financiranje: Nedovoljna sredstva za održavanje i razvoj sustava.
do 4 tone godišnje. Ostatak otpada ide na deponij”, tumači Mumanović.
„Ove godine smo imali veliki požar na odlagalištu. Dok je bilo samo izdimljavanje, dva smo tjedna pokušavali s DVD-om Vis spriječiti štetu, ali se ipak otelo kontroli. Još uvijek ima sitnog dima, ali požar je lokaliziran i odlagalište funkcionira i prostora ima dovoljno.”
Mumanović najavljuje i velike planove. Podsjeća da je na Visu 2021. puštena u rad solarna elektrana snage 3,5 MW, a 2022., baterija od 1 MW. Vrijednost projekta bila je oko 35 milijuna kuna, a investitor je bio Končar. Kasnije je i elektranu i bateriju preuzeo HEP, koji njima sada upravlja.
„Radimo na idejnom rješenju sanacije odlagališta tako da jedna ploha bude predviđena za nove tehnologije. Postoje strojevi koji uplinjavanjem miješanog komunalnog otpada kao nusprodukt stvaraju vodik za pogonsko gorivo. Želimo proizvoditi vodik iz mješovitog komunalnog otpada uplinjavanjem, a s obzirom na to da u gospodarskoj zoni imamo bunar iz doba Austro-Ugarske koji daje dvije litre vode u sekundi, planiramo postaviti elektrolizer i napraviti postaju za proizvodnju vodika. Sva naša komunalna vozila i plovila prebacili bismo na vodik kao pogonsko gorivo”, razlaže Mumanović.
„Mi smo već sada na nekih 70 posto energetske neovisnosti. Imamo vlastite izvore vode, solarna elektrana nam daje električnu energiju da osam mjeseci godišnje možemo funkcionirati bez struje s kopna, a s realizacijom ovog projekta postali bismo energetski neovisan otok, uz potpuno zelenu energiju.”
Pogon bi bio izgrađen na odlagalištu Wellington, ali priča pokriva i Vis i Komižu. Mumanović kaže kako će nastaviti preuzimati otad od Komiže.
Naglašava da su ozbiljni investitori iskazali interes da na Visu realiziraju pilot projekt u realnim uvjetima. Partner u projektu je udruga CroH2, a savjetnik profesor Frane Barbir s FESB-a u Splitu. Direktor Gradine Vis nada se da bi se projekt mogao realizirati u roku od 4-5 godina. „Ako uspijemo, bio bi to lijep primjer kako zaokružiti priču”, zaključuje.
Ivan Zoković ponudio je i neka rješenja kako bi se sustav gospodarenja otpadom na otocima unaprijedio: „Za početak, potrebno je investirati u lokalnu infrastrukturu, poput manjih postrojenja za kompostiranje i reciklažu. To bi smanjilo potrebu za transportom otpada na kopno. Uz to, edukacija lokalnog stanovništva i turista ključna je za uspjeh – ljudi moraju znati kako i zašto odvajati otpad”.
Također, veliku ulogu može imati poticanje kružnog gospodarstva, ističe Zoković. Primjerice, biootpad se može koristiti za proizvodnju komposta koji bi se zatim mogao koristiti u poljoprivredi ili krajobraznom uređenju. Inovativna digitalna rješenja, poput pametnih sustava za praćenje punjenja spremnika, također bi mogla povećati učinkovitost prikupljanja otpada.
„Budućnost leži u lokalnim rješenjima koja integriraju upravljanje otpadom s energetskim potrebama i kružnim gospodarstvom. Otoci mogu postati predvodnici održivosti ako uspijemo uspostaviti učinkovite, ekološki prihvatljive sustave koji će koristiti i lokalnim zajednicama i okolišu. Za to je, međutim, potrebna snažna politička podrška, dugoročno planiranje i aktivno sudjelovanje svih dionika”, poručuje Zoković.
Consultare u službi održivog razvoja
Konferencija „Prepreke i izazovi u gospodarenju biootpadom“, koja će se održati u siječnju 2025. godine u Šibeniku, bit će važan događaj za sve dionike u sektoru gospodarenja biootpadom
značaju biootpada, rješenjima u gospodarenju biootpadom koja nudi tvrtka Consultare i nadolazećoj konferenciji koju organiziraju u Šibeniku govori Renato Kesić, prodajni predstavnik za regiju Dalmacija.
Consultare obilježava devet godina rada u gospodarenju biootpadom. Kako ste započeli i što Vas je potaknulo da se fokusirate na ovu specifičnu industriju?
Consultare je osnovan s misijom pružanja inovativnih rješenja za gospodarenje biootpadom, s naglaskom na održivi razvoj. Biootpad ima ogroman potencijal kao resurs, što može pridonijeti smanjenju emisija i očuvanju okoliša. Od početka smo usmjereni na suradnju s lokalnim zajednicama i partnerima kako bismo razvijali učinkovite prakse u gospodarenju biootpadom, što smatramo ključnim dijelom kružne ekonomije.
Koji su ključni izazovi s kojima se susrećete?
Glavni izazov predstavlja regulativa koja ne prati uvijek tržišne potrebe, što otežava poslovanje. Nedostaje zakonskih okvira za jednostavnije upravljanje biootpadom, dok su tehnički izazovi, kao i financijska održivost, također značajni. Zato smo odlučili organizirati veliku konferenciju „Prepreke i izazovi u gospodarenju biootpadom“ koja će se održati 24. siječnja 2025. u Šibeniku. Cilj nam je okupiti vodeće stručnjake kako bismo zajedno raspravili trenutačne izazove i rješenja u ovoj industriji.
Koje usluge Consultare nudi?
Consultare nudi cjelokupna rješenja u gospodarenju biootpadom. Radimo s komunalnim poduzećima, industrijskim proizvođačima i općinama na uspostavi i optimizaciji sustava za odvojeno prikupljanje biootpada, kao i na tehnološkoj podršci za obradu i kompostiranje. Uz to, pružamo edukaciju i treninge, što je važan aspekt za podizanje svijesti i razumijevanja prednosti ispravnog gospodarenja biootpadom.
Pripremate početkom iduće godine konferenciju u Šibeniku. Možete li nam reći više o konferenciji?
Konferencija „Prepreke i izazovi u gospodarenju biootpadom“ bit će važan događaj za sve dionike u sektoru. Cilj je okupiti stručnjake, predstavnike komunalnih poduzeća, lokalne vlasti i nadležna ministarstva kako bismo kroz panele istražili aktualne izazove i primjere dobre prakse u Hrvatskoj i EU.
Renato Kesić, prodajni predstavnik tvrtke Consultare za regiju Dalmacija
Turizamukupnommješovitomkomunalnomotpadu pridonosi s 10 posto
[autor] Tihomir Dokonal
Službenom metodologijom nisu obuhvaćena noćenja koja nisu evidentirana u sustavu eVisitor, pa je stvarni udio otpada koji nastaje u turizmu vjerojatno veći od podatka koje je objavilo Ministarstvo zaštite okoliša ao rezultat porasta broja turističkih noćenja, u razdoblju od 2015. do 2019. godine bilježi se porast količine komunalnog otpada koji nastaje u turizmu za 93 posto, navodi se u Izvješću o komunalnim otpadu za 2023. godinu.
U 2020. godini, kao posljedica značajnog pada turističkih noćenja uzrokovanog pandemijom COVID-19 dolazi do pada količina komunalnog otpada iz turizma na vrijednosti prije 2015. godine. Od 2021. godine nadalje povećanjem dolazaka turista povećava se i evidentirana količina komunalnog otpada iz turizma.
Količine otpada iz turizma utvrđene korištenjem metodologije iz priručnika „Methodological work on measuring the sustainable development of tourism, Part 2: Manual on sustainable development indicators of tourism“, European Commission, 2006. Kao izvor podataka o broju noćenja korišten je sustav eVisitor (Informacijski sustav za prijavu i odjavu turista), a u izračunu nisu uzeti u obzir podaci o noćenjima nautičara s obzirom na to da noćenja nije bilo moguće alocirati po županijama. Riječ je o zanemarivim vrijednostima, navodi se u Izvješću.
Prema tim podacima udio otpada koji nastaje u turizmu u ukupnom komunalnom otpadu u 2022. i 2023. iznosio je 9,9 posto, dok je 2015. iznosio 6 posto. Količina komunalnog otpada nastalog u turizmu u 2023. procijenjena je na 181.977 tona, što je otprilike ekvivalentno broju od 384 tisuće stanovnika.
„Prema količinama komunalnog mješovitog otpada koji prikupimo tijekom ljeta, može se zaključiti da je udio otpada nastalog u turizmu mnogo veći od 10 posto”, kaže Polonijo te obrazlaže na čemu temelji takav stav: „Pitanje je kako je metodologija postavljena, odnosno što smatramo turizmom. Grad Crikvenica, na primjer, zimi ima manje od 10 tisuća prijavljenih stanovnika, a preko ljeta, prema potrošnji vode, možemo zaključiti da ih bude i do 85 tisuća. To neće pokazati podaci e-Visitora niti turističkih zajednica jer ti ljudi nisu obuhvaćeni statistikama”.
„Imate klasične apartmane, nešto soba, hotele, vikendice... A tko kada u njima boravi ne zna nitko. U posljednjih 15 godina udio stalno nastanjenih kuća i stanova u Crikvenici pao je sa 60 posto na današnjih 40 posto, dok je broj stambenih jedinica koje se koriste povremeno porastao s 40 na 60 posto. To je situacija koja nije puno drugačija ni u bilo kojem drugom turističkom kraju. Prema popisu stanovništva, imamo više građevinskih objekata nego stanovnika”, tumači Polonijo te dodaje kako se na području Crikvenice u tri ljetna mjeseca prikupi 50 do 60 posto ukupno prikupljenog otpada na razini godine, pa je upitno je li otpad od turizma doista samo deset posto.
Sezonalnost je problem
Problem je u sezonalnosti. U užasno velikim količinama otpada koje se prikupe ljeti naspram vrlo malih količina koje se prikupe zimi. To je krivulja slična Gaussovoj raspodjeli. Daleko manje otpada se prikupi zimi, a vi morate 'gađati' ljetni kapacitet odvoza otpada kako biste zadovoljili potrebu. To znači da morate imati daleko veći vozni park, a to pak znači da su znatno veći troškovi održavanja tog voznog parka. Na Viru vam je zimi dovoljan traktor, a ljeti vam je potreban cijeli vo-
da se u kontejneru za papir i plastiku ljeti nađe dvije trećine onoga čemu tamo nije mjesto, dok je u kantama jedna trećina nepropisno odloženog otpada.
„Osim toga, u doba kada je bilo puno nezaposlenih nije bio problem zaposliti ljude na ovakvim teškim i slabo plaćenim poslovima. Sada više rezervi ljudi nemate. Ima komunalnih poduzeća koja zapošljavaju strance, ali i ti stranci brzo pobjegnu jer im je draže dostavljati hranu nego raditi ovakav težak i prljav posao, jer naši ljudi se ne drže regulativa i u kante bacaju svašta. Jednostavno, nema dovoljno ljudi, a morate zadovoljiti 'pickove' potražnje”, rezimira Polonijo. Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti povećanje plaća, Izvor: Komunalno društvo Eko-Murvica, Crikvenica
MJESECIMA:
MKO po mjesecima - Grad Crikvenica (u tonama)
KRIVULJA MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA PO
Količina komunalnog otpada iz turizma, 2015.-2023. godina
Godina Količina komunalnog otpada iz turizma (t)g Udio u ukupnom komunalnom
ali to znači dodatno povećanje cijene usluga pa to za komunalna poduzeća nije realna opcija.
Zakon je neke stvari postavio labavo i klimavo, smatra Sonja Polonijo.
Na primjer, gradovi i općine trebali bi educirati svoje stanovnike - korisnike javne usluge. No, praksa pokazuje da se edukacija baš nije pokazala svrsishodnom: oni koji su bili djeca kada se edukacija počela provoditi, danas su odrasli ljudi, a čini se da nisu baš puno naučili.
„Prosječnog stanovnika Hrvatske te priče o čuvanju planeta Zemlje ne zanimaju, to mu je apstraktno, i nije nešto što bi korisnike navelo na primjenu ponašanja”, kaže Polonijo.
Ovlasti komunalnih redara
S druge strane, ni komunalna društva ni turističke zajednice nemaju saznanja o tome tko, gdje i kada iznajmljuje objekte, niti kako se zbrinjava otpad iz tih objekata. Ljudi čak donose vreće za odvojeno prikupljanje otpada koje koriste na svom domicilnom području i u njima odlažu mješoviti komunalni otpad tijekom ljetovanja, izvan službenih posuda.
Prema Zakonu o gospodarenju otpadom, komunalni redari imaju ovlast samo nad građanima, ali ne nad OPG-ovima, obrtima i tvrtkama, njih bi trebao nadgledati inspektorat, ali inspektora nema dovoljno.
„Mislim da je Ministarstvo trebalo dati jedinicama lokalne samouprave više samostalnosti i manje ograničenja, kako bi se svaka od njih pokušala izboriti nabolje što može, sukladno lokalnim prilikama. Neke stvari su neregulirane, neke su preregulirane i zbog toga imamo problema”, razlaže Polonijo. „Zakon bi trebalo analizirati i vidjeti kako ga treba promijeniti”.
Dodaje kako bi u to trebali biti uključeni svi dionici: ministarstva, jedinice lokalne samouprave, komunalna društva... ali teško da će se to dogoditi.
„Ako nemate efikasan mehanizam za sankcioniranje nepropisnog odlaganja otpada, niste učinili ništa. Strah od sankcija potiče na promjenu ponašanja, jer ljudi teško izlaze iz zone komfora. Kad odsele u inozemstvo, naši ljudi brzo prihvate strane standarde jer se boje sankcija. Mi takvih mehanizama nemamo”, zaključuje Polonijo.
Turizam i otpad
Kada govorimo o otpadu koji nastaje u turizmu, posebna priča su hotelske tvrtke. Na pitanje o iskustvima u suradnji s njima, Sonja Polonijo odgovara kako su ih „uhvatili u nekoliko navrata s prstima u pekmezu", a onda je uslijedilo kukanje jer su oni jako značajni za lokalno gospodarstvo.
Zakonom je propisano da svi poslovni subjekti plaćaju jednaki fiksni dio naknade, bez obzira na to s koliko soba odnosno apartmana raspolažu. Količina otpada trebala bi se naplatiti kroz varijabilni dio, ali upitno je koliko to doista funkcionira.
„Neke bolje kuće same rješavaju biootpad i taj dio funkcionira, a s mješovitim komunalnim otpadom to baš nije slučaj”, kaže Sonja Polonijo.
Neke hotelske tvrtke nabavile su putem natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost uređaje za sprječavanje otpada od hrane. Ovisno o tome kako su posložili kuhinju i sve ostalo, s pomoću tih uređaja mogu smanjiti količinu otpada za 20-30 posto, dodaje. „Za to im ne trebaju nikakvi posebni uvjeti, ali teško je procijeniti koliko točno otpada manje stvaraju sada u odnosu na situaciju kada su taj otpad bacali u mješoviti komunalni otpad.”
Jedna od turističkih tvrtki koja značajno ulaže u povećanje održivosti je Valamar. U kompaniji kažu kako se već dulje vrijeme više od polovice otpada odvaja radi daljnje reciklaže, a značajna su ulaganja usmjerena u biokompostiranje.
U nove uređaje za sprječavanje otpada od hrane do sada je investirano oko 1,5 milijuna eura. U Valamarovim hotelima i kampovima postavljeno je ukupno devet uređaja za biokompostiranje, a samo u ovoj godini nabavljeno je pet novih.
„Uz brojne aktivnosti koje su usmjerene na smanjenje otpada, Valamar biokompostiranjem dodatno smanjuje stvaranje otpada u nastajanju, a proizvedeni kompost upotrebljavamo za održavanje zelenih površina u Valamarovim hotelima, ljetovalištima i kampovima. Ukupno smo samo u 2024. godini biokompostiranjem proizveli više od 150 tona komposta. Tako potičemo kružno gospodarstvo te smanjujemo ugljični otisak poslovanja, što je jedan od ključnih ciljeva koje smo odredili strategijom održivosti kompanije“, kaže Ivana Budin Arhanić, članica Uprave Valamara.
Iz kompanije poručuju da svakodnevnim aktivnostima podižu svijest kod zaposlenika, gostiju i okoline u kojoj posluju, o važnosti pravilnog zbrinjavanja i recikliranja otpada te investiranju u uređaje i projekte koji tome pridonose. Tako svi Valamarovi hoteli imaju osigurane uvjete i procedure za odvojeno prikupljanje otpada, dok se u kampovima i apartmanskim naseljima gostima, uz vrećice za odvajanje, dijele infrormativni letci o važnosti i načinu prikupljanja otpada, što gosti odlično prihvaćaju. Također, u destinacijama Poreč i Rabac, Valamar je investirao u organizirana eko dvorišta u kojima se prikupljeni otpad dodatno selektira, balira te predaje na daljnju obradu i recikliranje.
„Valamar je biokompostiranje prepoznao kao jedan od ključnih elemenata u strategiji održivog poslovanja jer se selektivnim prikupljanjem i obradom otpada od hrane značajno smanjuje količina otpada koji završava na odlagalištima, pomaže se u smanjenju troškova odvoza otpada za lokalne zajednice, a dobivenim kompostom obogaćuje se tlo i potiče ekološki pristup uređenju okoliša.”
Održivost i društveno odgovorno poslovanje
Usmjerenost u održivi turizam i društveno odgovorno poslovanje s fokusom na obnovljive izvore energije, kružno gospodarstvo, upravljanje otpadom, lokalno proizvedenu hranu i održivost u lancu opskrbe preduvjet je za odmorišni turizam koji je dobar za destinacije, djelatnike, goste i lokalne zajednice.
U Jadran hotelima Rijeka odgovaraju da se upravljanje otpadom u njihovoj kompaniji temelji na lokalnim zakonodavnim okvirima i suradnji s komunalnim službama te privatnim poduzećima za odvoz i recikliranje otpada.
„Radimo na izradi sveobuhvatnog plana upravljanja otpadom koji će uključivati jasne smjernice i ciljeve za optimizaciju procesa. Fokus je na razvrstavanju otpada, smanjenju količine miješanog otpada te edukaciji zaposlenika i gostiju o održivim praksama.
Najveći izazov predstavlja trenutačni sustav koji zahtijeva modernizaciju i širu podršku gradskih i komunalnih institucija. Aktivno radimo na rješavanju tih problema kroz analizu otpada i razvoj strategija koje će omogućiti smanjenje negativnog utjecaja na okoliš.
Naši hoteli godišnje prikupe značajne količine otpada, pri čemu su najzastupljeniji miješani otpad, plastika, papir i biootpad. Cilj je smanjiti miješani otpad uvođenjem bolje organizacije razvrstavanja i optimizacije nabave, dok radimo na povećanju recikliranja i smanjenju otpada na izvoru”, poručuju iz riječke hotelske tvrtke.
Maistra je još 2008. certificirala Sustav upravljanja zaštitom okoliša prema normi ISO 14000 koji je implementiran u sve hotele, naselja, kampove i poslovne funkcije Društva. Uvođenjem novih ekološki prihvatljivih materijala i zamjenskim djelovanjem na tvari koje direktno ili indirektno utječu na okoliš, Maistra nastoji smanjiti štetne utjecaje na okoliš, povećati stupanj iskoristivosti energije te kroz sustav upravljanjem otpadom smanjiti količinu svih vrsta otpada koji nastaju u njihovim procesima i na prostorima na kojima se nalaze i posluju njihovi objekti.
Posebna pažnja posvećuje se zaštiti voda, kroz racionalno korištenje vode i savjetovanjem gostiju kako to činiti, kontroliranim korištenjem sredstva za čišćenje te korištenjem pročišćene otpadne vode, kao i sprečavanjem zagađenja mora te provođenjem Operativnih planova interventnih mjera u slučaju iznenadnog zagađenja voda prilagođenih svakom Maistrinom objektu.
Neke
hotelske tvrtke nabavile su
putem natječaja FZOEU uređaje za sprječavanje otpada od hrane s pomoću kojih mogu smanjiti količinu otpada
za 20-30 %
Arena Hospitality Group je pak u 2023. nastavila suradnju s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost potpisivanjem ugovora vezanog uz projekt „Smanji prehrambeni otpad“, koji je lani proveden u kuhinji hotela Park Plaza Histria. U skladu s ugovorom, u razdoblju od 2023. do 2027., koristeći se uređajem Ecovim 300 i pratećim mjerenjima, prikupljat će se podaci o smanjenju količine prehrambenog otpada. U 2023. utvrđeno je smanjenje prehrambenog otpada za 76,26 posto. Grupa namjerava nastaviti s projektom i u 2024., uvodeći odgovarajuća poboljšanja na temelju prethodnog iskustva. Dobiveni supstrat može se upotrijebiti kao gnojivo, odnosno kao organski dodatak tlu. Proizvedeni supstrat podvrgnut je fizikalno kemijskoj analizi u Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije koja je potvrdila da je supstrat sterilne prirode. Osim pravilnog odvajanja otpada po vrsti, u Arena Hospitality Group analiziraju se procesi kako bi se smanjila količina otpada i produžio vijek trajanja određenih kategorija otpada tehnikama održavanja i prerade kako bi se mogli ponovno koristiti. Politikom zbrinjavanja otpada nastoji se postići niska potrošnja materijala i niska količina otpada za zbrinjavanje. U lancu opskrbe velika se pažnja posvećuje odabiru proizvoda za smanjenje količine otpada, odnosno uporabi reciklirane ili razgradive ambalaže.
LYNX 5000 čistilice Ekološki prihvatljiva rješenja za gradove budućnosti
LYNX 5000 linija kompaktnih čistilica najnovije je pojačanje RASCO LYNX linije kompaktnih čistilica. Ova napredna komunalna vozila, razvijena i proizvedena u Hrvatskoj, podižu standarde u komunalnom sektoru, spajajući visoku učinkovitost, prilagodljivost i ekološku prihvatljivost
uočeni s izazovima klimatskih promjena, gradovi diljem svijeta ulažu značajne resurse u projekte koji smanjuju negativan utjecaj na okoliš. RASCO, jedan od vodećih europskih proizvođača komunalne opreme, svjestan tih trendova, predvodi promjene u vozilima za održavanje gradske infrastrukture kroz svoju LYNX 5000 liniju kompaktnih čistilica. Ova napredna komunalna vozila, razvijena i proizvedena u Hrvatskoj, podižu standarde u komunalnom sektoru, spajajući visoku učinkovitost, prilagodljivost i ekološku prihvatljivost.
LYNX 5000 linija kompaktnih čistilica najnovije je pojačanje RASCO LYNX linije kompaktnih čistilica. Temeljen na uspješnom i manjem LYNX 2000, LYNX 5000 utjelovljuje prepoznatljiv LYNX dizajn, učinkovitost i pouzdanost, uz dodatak inovativnog pogona vodikovim gorivim ćelijama. Tako je LYNX
5000 kompaktne čistilice moguće opremiti jednim od tri pogonska sustava – dizelskim, električnim te pogonom na vodik. LYNX 5000 je kompaktna vakuumska čistilica zapremine spremnika za otpad 5 m3. Velik međuosovinski razmak osigurava stabilnost vozila u radu, a upravljanje na sva četiri kotača zadužena su za minimalni radijus okretanja čistilice na uskim gradskim prometnicama. Opcija prednjeg hidropneumatskog ovjesa dodatno doprinosi stabilnosti vozila i komforu korištenja vozila.
Standardno dolazi opremljena sustavom za čišćenje s dvije četke koji se jednostavno može nadograditi i dodatnom trećom. Uz neprikosnovenu snagu usisa, spremnik za otpad koji se puni jednoliko, bez obzira na vrstu otpada koji LYNX čisti, sustav recirkulacije vode, minimalnoj emisiji finih čestica prašine i tihom radu LYNX 5000 predstavlja sigurnu i ekološki prihvatljivu investiciju.
LYNX H2 5000: Tehnologija budućnosti s nultom emisijom štetnih plinova
LYNX H2 5000 je prvo hrvatsko komunalno vozilo pogonjeno vodikom i predstavlja tehnološki iskorak prema potpuno održivim rješenjima u održavanju javnih površina.
U osnovi električno vozilo, LYNX H2 5000 električnu energiju dobiva iz sustava gorivih ćelija koje pomoću vodika proizvode električnu energiju. Električna vozila imaju manje pokretnih dijelova od vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem i time zahtijevaju manje redovitog održavanja, što ih čini jeftinijim u eksploataciji.
Vodik kao gorivo donosi niz značajnih prednosti. Prije svega, riječ je o obnovljivom resursu koji se može dobivati elektrolizom vode ili obradom otpada. Proizvedeni vodik služi kao čist izvor energije jer prolaskom kroz gorivu ćeliju proizvodi električnu energiju, toplinu i vodu, eliminirajući emisiju štetnih tvari.
LYNX H2 5000, pogonjem vodikom predstavlja revolucionarni pristup u čišćenju ulica bez štetnih emisija
Ukoliko se vodik kao pogonsko gorivo proizvodi iz otpada, LYNX H2 5000 zatvara krug odgovornog gospodarenja otpadom i njegove oporabe. Tako LYNX H2 5000 postaje dijelom održivog rješenja gospodarenja otpadom, pomaže u zelenoj tranziciji i čuvanju okoliša dok istovremeno čini urbane sredine čišćima i ugodnijima za život.
LYNX Charge 5000: Električna čistilica koja jednostavno ne staje
Ukoliko vodik kao pogonsko gorivo nije alternativa, a električni pogon je preferirana varijanta, RASCO u ponudi ima i LYNX Charge 5000, električnu LYNX 5000 čistilicu koja energiju za pogon crpi iz baterije.
Impresivna baterija od 160 kWh s aktivnim sustavom grijanja i hlađenja daje LYNX Chargeu 5000 autonomiju od 8 sati. Kada se baterija naposljetku isprazni, uporabom brzog DC punjenja snagom od maksimalno 80 kW, baterija LYNX Charge 5000 čistilice može se u potpunosti napuniti za manje od 3 sata.
LYNX 5000: EURO VI dizelski motor kao alternativa električnom pogonu
Za korisnike koji nisu spremni za tranziciju na električna vozila, bilo pokretana baterijama ili vodikom, LYNX 5000 linija čistilica nudi LYNX 5000 pokretan najsuvremenijim motorom s unutarnjim sagorijevanjem. Napredni dizelski EURO 6 E motor, srce LYNX 5000 čistilice, daje 118 kW snage koja se zatim optimalno koristi za pogon podsustava čistilice uz minimalnu potrošnju goriva.
Pogonski sustav LYNX 5000 ima elektronički kontrolirani hidrostatski pogon koji osigurava minimalnu količinu potreb-
ne snage za postizanje željene brzine. Svi hidraulički podsustavi vozila pokreću se pažljivo dizajniranim hidrauličkim sustavom s više hidrauličkih pumpi osiguravajući vrhunsku učinkovitost čišćenja i usisnu snagu čistilice.
LYNX 5000 nije samo čistilica, već pouzdan partner gradovima u stvaranju održive budućnosti. U potpunosti je prilagođen potrebama i standardima 21. stoljeća. Bez obzira na odabrani pogonski sustav, ovo komunalno vozilo pruža sve što je potrebno za održavanje čistoće i očuvanje okoliša –spoj snage, pouzdanosti i odgovornosti prema generacijama koje dolaze.
Više informacija o portfelju proizvoda i opreme za održavanje prometne infrastrukture u ponudi tvrtke RASCO možete saznati na www.rasco.hr.
LYNX Charge 5000 priključak za punjenje
LYNX H2 5000 priključak za punjenje
LYNX H2 5000
Biomasa (ni)je ekološk
Glavni argument za definiciju ugljične neutralnosti jest činjenica da izgaranje biomase oslobađa onoliko CO2 koliko se apsorbira tijekom njezinog životnog ciklusa. Pojam obnovljivosti izvora energije iz biomase je predmet rasprava, jer se ne može reciklirati niti se može proizvesti dovoljno brzo koliko se troši
[autor] dr. sc. Zlatko Milanović
Uvod
Građani Zagreba su u siječnju 2020. godine bili iznenađeni porukama: „Nemojte trčati ili voziti bicikl vani, zadržite se koliko god možete u svoja četiri zida, ako je moguće koristite javni prijevoz...“. Tada je bila dvostruko povećana granična vrijednost onečišćenja zraka lebdećim česticama PM10 i PM2,5. Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar je naglasio da je onečišćenje zraka u Zagrebu ipak samo kratkoročno. Izvori sitnih čestica su naročito promet motornih vozila te sagorijevanje drva i ugljena za grijanje. Zrak sitnim česticama privremeno snažno onečišćuju požari i osobito vatrometi. U kolovozu ove godine je u međunarodnom časopisu Atmospheric Pollution Research objavljeno istraživanje Suzane Sopčić, Gordane Pehnec i Ivana Bešlića s Instituta za medicinska istraživanja (IMI) o utjecaju sagorijevanja biomase na kvalitetu zraka grada Zagreba (2.).
Slika 1.: Fotografije
lokacija mjernih postaja u Zagrebu (1.,2.)
Izgaranje biomase u cilju proizvodnje toplinske energija za zelene aktiviste je ekološko grijanje. Međutim, spaljivanje biomase (zelenog oreza, otpadnog drva i sl.) na otvorenom je velika opasnost od požara i zakonom je zabranjeno. Emitiraju se sitne čestice koje sadrže vrlo štetne metale (Pb, Cd, As itd.) i organske polimere (BaP, PCB, dioksine itd.). Nažalost, u urbanim sredinama RH, gdje postoji besplatan odvoz biootpada, neodgovorni građani i dalje otvoreno spaljuju orez i korov. Znanstvenici s IMI-a su već 2021. godine objavili prve rezultate mjerenja PM10 i PM2,5 tijekom 2020. godine. Dokazano je da spaljivanje biomase i grijanje na drva onečišćuju zrak anhidridnim šećerima u sitnim česticama (1.). Mjerenja su provedena tijekom 2020. godine u Zagrebu, na sjevernom i južnom dijelu kroz četiri godišnja doba (Slika 1.).
Sitne i vrlo sitne čestice, ljudima su nevidljive. Lagane su i lebde u zraku te ih ljudi češće udišu, ali vrlo teško izbacuju iz tijela te zaostaju u tijelu i ugroza su zdravlja: PM10 ili PM10 čestice su jednake ili < 10 μm, PM2,5 ili PM2,5 čestice su jednake ili < 2,5 μm, PM1 ili PM1 čestice su jednake ili < 1 μm.
Grijanje na biomasu
Upotreba biomase, kao alternativnog izvora energije, se promovira i u cilju smanjenja uporabe fosilnih goriva (dekarbonizacije). Drvo je u RH lako dostupno uz cijenu, koja je značajno niža od fosilnih goriva. Neplanirana sječa šuma za ogrjev može doprinijeti uništavanju šuma. U RH velike trgovine prodaju drvo i drvene pelete s jamstvom kakvoće (Slika 2.).
Glavni argument za definiciju ugljične neutralnosti jest či-
ogorivo?
njenica da izgaranje biomase oslobađa onoliko CO2 koliko se apsorbira tijekom njezinog životnog ciklusa (1.- Perrino 2019). Pojam obnovljivosti izvora energije iz biomase je predmet rasprava, jer se ne može reciklirati niti se može proizvesti dovoljno brzo koliko se troši. Posljedično ispušteni CO2 se ne može smanjiti u kratkom roku. Promjena definicije za izvore energije iz biomase također je predložena od strane Europske komisije i UN-ove konferencije o klimatskim promjenama Dubai 2023 (COP 28). Izgaranje biomase zbog grijanja u kućanstvima smatra se jednim od glavnih izvora zagađenja atmosfere u različitim europskim zemljama: Belgiji, Švedskoj, Njemačkoj, Portugalu, Francusko, Švicarskoj, Austriji, Rumunjskoj, Grčkoj itd. (1.,2.)
U zemljama Zapadnog Balkana biomasa, ovisno od gustoće naseljenosti, osigurava tijekom zime 42 % potrebe za grijanje stanova i kuća (2., HEAL 2022.) U Sarajevu (BiH) je čak kroz 120 do 180 dana godišnje izmjereno onečišćenje lebdećim česticama PM10, što je višestruko veće od granične vrijednosti (2., WB 2019).
Veliki šumski pokrov utječe na upotrebu biomase (Hrvatska 47 %, Bosna i Hercegovina 54 %, Crna Gora 60 %, Albanija 37 %, Sjeverna Makedonija 43 %, Srbija 29 %) (2., ECE 2012). Iako je u Hrvatskoj, dijelovima Bosne i Hercegovine i Srbije dostupan prirodni plin, ruralni i dio urbanih stanovnika još uvijek bira biomasu, jer je to najjeftinija opcija u usporedbi s drugim izvorima energije. Povećan trend korištenja biomase za grijanje manjih ruralnih kuća zabilježen je u Češkoj, Danskoj i Grčkoj 2012. godine, kada su povišene cijene fosilnih goriva. Tada su u zraku, zbog izgaranja drva u kućanstvima, za 30 % povećane koncentracije čestica PM2,5 (2., Safari 2013).
Istraživanja prisutnosti anhidridnih šećera u lebdećima česticama
Anhidrošećeri su organski monomeri, derivati dehidriranih monosaharida, koji nastaju pirolizom celuloze i hemiceluloze. Trenutačno nisu poznati drugi izvori, što ih čini vrlo preciznim pokazateljima izvora zagađenja izgaranjem biomase. Tijekom pirolize, na temperaturama nešto iznad 300°C, dolazi do razgradnje celuloze i hemiceluloze na tri izomera. Razgradnjom celuloze nastaje levoglukozan, a razgradnjom hemiceluloze nastaju manoza i galaktoza. Levoglukozan je najzastupljeniji i najčešće se koristi kao vrlo specifičan marker za izgaranje biomase. Određivanje koncentracija mase manoze i galaktoze također je korisno za detaljnije tumačenje rezultata. Podaci iz literature otkrivaju velike razlike faktora emisije od 8 - 20 (μg PM10 /μg levoglukozana) (2.). Na emisije sitnih čestica najviše utječe vrsta i vlažnost drva, te vrsta uređaja za izgaranje, brzina izgaranja i uvođenje/miješanje zraka. Za točnu procjenu utjecaja izgaranja biomase na čestice, treba koristiti faktore emisije specifične za lokaciju.
U studiji(2.) koncentracije levoglukozana, manoze i galaktoze određene su u PM10 česticama prikupljenim u sjevernim i
Slika 2: Prodaja peleta drva iz Italije s oznakom FSC u supermarketu (2024.) uz talijanski ili engleski tekst: „Cjepanice od djevičanski čistog tvrdog drva“ i „Čisti drveni peleti“ i „Drvo iz šume kojima se dobro gospodari“ Oznaka FSC, (Forest Stewardship Council) je globalna, nevladina, neprofitna organizacija posvećena promicanju ekološki primjernog, društveno odgovornog i ekonomski isplativog gospodarenja svjetskim šumama
južnim dijelovima grada Zagreba tijekom četiri godišnja doba 2020. godine. Određena je prostorna i sezonska distribucija anhidrošećera. Proučavan je odnos između levoglukozana i njegovih izomera kako bi se dobila predodžba o dominantnom porijeklu biomase. Za takve procjene obično se koristi koncentracija mase levoglukozana, kao markera specifičnog za izgaranje biomase. Korišteno je mnogo različitih pristupa za određivanje faktora emisije, koji predstavlja masu emitiranih čestica po masi levoglukozana generiranog tijekom izgaranja biomase.
Sve do posljednjih godina, doprinos izgaranja biomase zagađenju zraka najčešće se određivao omjerom organskog ugljika i elementarnog ugljika (OC/EC), koji je kod sagorijevanja biomase između 5 - 12. Nedostatak takvih markera je njihova prisutnost u više značajnih izvora poput: kuhanja i prženja hrane, spaljivanja otpada, prometa, korištenja ugljena, prerade nafte, pomorskog prometa i pustinjskog pijeska. To otežava točno razlikovanje izvora sitnih čestica. Prikladniji i visoko specifični markeri izgaranja biomase su derivati specifični za celulozu, poznati kao anhidrošećeri.
Slika 3.: Prosječne masene koncentracije (μg/m3) levoglukozana, manozana i galaktozana na sjevernoj i južnoj mjernoj postaji u Zagrebu, tijekom četiri godišnja doba (2.)
Dnevne zimske varijacije anhidrošećera i razina PM10 (Slika 3.) imaju vrlo sličan trend na obje postaje. Analiza linearne digresije anhidrošećera zimi na južnoj u odnosu na sjevernu postaju je pokazala da razine anhidrošećera na jednoj postaji ne ometaju druge postaje, ali mogu biti pod utjecajem zagađenja iz okolnih kvartova. Određeni meteorološki uvjeti i zračna udaljenost između sjeverne i južne postaje od približno 9 km su dovoljni da ne budu pod utjecajem istog izvora zagađenja iz biomase. Visoke prosječne razine levoglukozana tijekom zimske sezone impliciraju da su oba mjesta bila pogođena sagorijevanjem biomase. Izgaranje biomase je poznat glavni izvor, iako su neka istraživanja pokazala da se anhidrošećeri također oslobađaju pri spaljivanju lignita ili ugljena niže kvalitete. Ugljeni niže kvalitete vjerojatnije sadrže ostatke celuloze i hemiceluloze, iako neka istraživanja sugeriraju prilično složen odnos između zrelosti ugljena i emisije anhidrošećera.
Sklonost povećanoj upotrebi drva umjesto prirodnog plina najčešće se javlja tijekom ekonomskih kriza kada raste cijena fosilnih goriva i prirodnog plina
Perrone i suradnici, 2018. (2.), istražili su izvor i geografsko porijeklo lebdećih čestica u urbanim područjima Dunavske makroregije, uključujući Zagreb. Otkrili su i da je sagorijevanje biomase glavni izvor PM2,5 čestica u zimskom i jesenskom razdoblju, dok je drugi najdominantniji izvor bio promet! U proljeće i ljeto prevladavali su sekundarni aerosoli i promet u odnosu na izvore sagorijevanja biomase. Općenito, u hladnijem dijelu godine otkrivene su nešto više prosječne vrijednosti na mjernoj postaji u južnom dijelu grada, dok su u toplijem dijelu godine više prosječne vrijednosti zabilježene u sjevernom dijelu grada. Sjeverna lokacija nalazi se u manje naseljenom području s mnogo zelenih površina i šuma, te manjim prometom u usporedbi s južnom postajom,
koja se nalazi uz prometnu cestu, ima dvostruko više stanovnika u susjedstvu, a blizu je i odlagališta komunalnog otpada. Veće razine PM10 tijekom hladnijeg dijela godine na južnoj postaji mogu biti pojačane prometom i izvorima grijanja kućanstava. S druge strane, tijekom toplijeg dijela godine, osobito tijekom ljetne sezone, osim smanjenog doprinosa prometa zbog školskih praznika kada mnogi stanovnici napuštaju grad i manja je potražnja za grijanje kućanstava. U veljači 2020. godine, grad Zagreb su pogodila dva jaka potresa nakon kojih su započeli građevinski radovi na rušenju, čišćenju i rekonstrukciji. Sjeverni dio grada bio je jače pogođen zbog blizine epicentra i više je starijih zgrada. U ožujku 2020. također su započeli opsežni građevinski radovi u blizini sjeverne postaje, što je vjerojatno donekle pridonijelo razinama PM10 tijekom toplijih godišnjih doba. Ipak, dobivene vrijednosti masene koncentracije PM10 bile su također pod utjecajem meteoroloških uvjeta i geografskog položaja grada. Medvednica se proteže od sjeveroistoka do sjeverozapadne strane i širokom ravnicom na južnom dijelu grada je prirodna barijera protoku zraka i dominantni vjetrovi dolaze sa sjevera i sjeveroistoka. Tijekom specifičnih vremenskih uvjeta, poput slabe izmjene zračnih masa, dugotrajne magle i temperaturne inverzije tijekom hladnijeg dijela godine, spriječena je disperzija onečišćujućih tvari u cijelom gradskom području što rezultira visokim koncentracijama PM-a u donjim slojevima atmosfere. Takvo ponašanje obično se bilježi tijekom zimskog razdoblja na svim mjernim postajama u Zagrebu i traje nekoliko dana (Slika 4.).
U Tablici 1. su prosječne koncentracije mase levoglukozana, manoze i galaktoze u svakoj sezoni 2020. godine. Na obje postaje vrlo je izražen sezonski ciklus anhidrošećera. Povećane koncentracije u hladnijim sezonama ukazuju na razdoblje grijanja i općenito povećanu upotrebu drva za grijanje domaćinstava. Ukupne koncentracije anhidrošećera bile su gotovo tri puta veće na južnoj postaji, što ukazuje na intenzivniju upotrebu biomase kao izvora grijanja u usporedbi sa sjevernom postajom. Takvi rezultati odgovaraju broju obiteljskih kuća koje okružuju to područje.
Slika 4.: Sezonske promjene koncentracije mase lebdećih čestica PM10 na sjevernoj i južnoj postaji (2.)
Tablica 1.: Najveće i najmanje vrijednosti uz područje odstupanja levoglukozana, monosana i galaktozana (μg m3) na sjevernoj i južnoj postaji
U Hrvatskoj 2020. godine cijena grijanja na ekvivalentnu količinu biomase, uglavnom briketa i peleta, bila je 47 % jeftinije u usporedbi s loživim uljem. Sklonost povećanoj upotrebi drva umjesto prirodnog plina najčešće se javlja tijekom ekonomskih kriza kada raste cijena fosilnih goriva i prirodnog plina. Takav je trend zabilježen diljem Europe, primjerice u Češkoj Republici i Danskoj, gdje se u 10 godina broj peći i kotlova na drva udvostručio (1.)
Prosječne razine levoglukozana u Zagrebu zabilježene tijekom zime bile su više (1,64 i 3,68 μg m-3) u usporedbi s vrijednostima zabilježenim u većini europskih zemalja (< 1 μg m-3). Više vrijednosti zabilježene su i u Grčkoj tijekom ekstremnih emisija iz biomase zimi (6,04 μg m-3) te Bosni i Hercegovini (1,31 μg m-3) (1.,2.)
Zdravstveni rizici sagorijevanja biomase
Čestice PM10 i PM2,5 sastoje se od mješavine krutih čestica i kapljica tekućine. Lebdeće čestice emitiraju se izravno ili nastaju kad onečišćujuće tvari koje emitiraju razni izvo-
ri reagiraju u atmosferi. Lebdeće čestice različitih su veličina, a osobito one manje od 10 mikrometara mogu ući u pluća i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Zastarjele peći i oprema, kao i nedostatak sušenja drva prije upotrebe, često se navode kao glavni uzroci emisije čestica i loše kvalitete zraka u gradovima Zapadnog Balkana (2. WB2017).
Osim kvalitete zraka i klimatskih promjena, izloženost atmosferskim česticama i ispuštenim spojevima povezana je sa raznim zdravstvenim problemima osobito kardiovaskularnim i respiratornim bolestima (3.). Kratkotrajna povećana koncentracija PM10 i PM2,5 može biti povezana je sa simptomima: - otežano disanje, - nadraženost očiju, nosa i grla, - osjećaj stezanja u plućima, - poremećaj u ritmu rada srca, - pogoršanje dišnih bolesti.
Mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije o utjecaju sitnih čestica (PM 10 i naročito PM 2,5) na onečišćenje zraka u RH:
„U Republici Hrvatskoj je najprisutnije onečišćenje zraka lebdećim česticama PM10 i PM2,5. Lebdeće čestice (PM) mješavina su organskih i anorganskih čestica u zraku u obliku sitne prašine, PM10 su manje od 10 mikrometara (μm) i PM2,5 manje od 2,5 mikrometara (za usporedbu promjer vlasi kose iznosi cca 70 μm). Najveći broj dana u kojima su zabilježene povišene koncentracije lebdećih čestica raspoređen je u hladnijem dijelu godine za stabilnih meteoroloških prilika, kada su dominantni izvor onečišćenja kućna ložišta i promet. To je posebno izraženo u kontinentalnom dijelu. Primjerice u 2020. godini prekoračenja propisanih graničnih vrijednosti, za PM10 dnevne koncentracije 50 μg/m3 prekoračene više od 35 puta tijekom kalendarske godine i za PM2,5 srednja godišnja vrijednost 25 μg/m3, zabilježena su urbanim aglomeracijama.“
Hrvatska je, zbog svog geografskog položaja i oblika, posebno izložena prekograničnom onečišćenju sitnim česticama iz susjednih zemalja, gdje se drvo i ugljen intenzivno i dalje koriste za grijanje te u industriji
PM2,5 čestice su vrlo sitne i lagane pa se duže zadržavaju (lebde) u zraku, te je veći rizik udisanja u pluća i zadržavanja u organizmu. Mogu proći kroz nos i grlo te ući duboko u pluća sve do plućnih alveola, a potom i do krvotoka. Brojna su istraživanja pokazala da postoji uska veza između izloženosti PM2,5 i prerane smrti od srčanih i krvožilnih te plućnih bolesti. One mogu dovesti i do pogoršanja već postojećih kroničnih bolesti, poput astme, bronhitisa i drugih bolesti dišnog sustava. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prikupila je dovoljno znanstvenih dokaza za tvrdnje da je najštetniji oblik
American Medical Association pokazalo je da dugotrajna izloženost česticama PM2,5 može dovesti do taloženja plaka u arterijama te stvaranja upalnog procesa i smanjenja elastičnosti žila. To u konačnici može dovesti do srčanog ili moždanog udara. Autori istraživanja su utvrdili da povećanje koncentracije finih čestica u zraku za svakih 10 μg/m-3 donosi 8 posto povećan rizik smrtnosti uzrokovanih srčanim ili plućnim bolestima ili rakom pluća. Izloženost finim lebdećim česticama u trajanju od nekoliko sati do nekoliko tjedana može izazvati razvoj kardiovaskularnih bolesti, dok dugotrajnija izloženost, primjerice od nekoliko godina, povećava smrtnost od tih bolesti i smanjuje životni vijek populacije za nekoliko mjeseci do čak nekoliko godina.
Hrvatska je, zbog svog geografskog položaja i oblika, posebno izložena prekograničnom onečišćenju sitnim česticama iz susjednih zemalja, gdje se drvo i ugljen intenzivno i dalje koriste za grijanje te u industriji. U Zagrebu koncentracije mase specifičnih biljega izgaranja biomase, poput anhidrošećera, do mjerenja IMI nisu bile određene. Dosad je levoglukozan bio mjeren samo u obalnom dijelu Hrvatske, ali ta mjerenja nisu reprezentativna za kontinentalni dio zemlje, koji je karakteriziran znatno intenzivnijom sezonom grijanja tijekom zime.
U Hrvatskoj je 2016. godine, u Rijeci, Tatjana Ivošević (Tehnički fakultet Rijeka) upozorila da su negativne posljedice izloženosti lebdećim česticama problem i u RH, a ne samo u Pekingu i drugim azijskim, afričkim i južno američkim gradovima. Tijekom godine i pol je uzeto 259 uzoraka zraka iz središta Rijeke. Zanimljivo, rezultati analize objavljeni u međunarodnom znanstvenom časopisu za nuklearna mjerenja, pokazali su i povećane koncentracije olova, aluminija, silicija i klora u zraku koji su bili posljedica vatrometa kojima se slavilo pobjede nogometnog kluba Rijeka. Najveći udio sitnih čestica u zraku Rijeke je bio iz prometa, na drugom mjestu je
finerije i termoelektrane te na četvrtom mjestu izgaranje teških ulja (mazuta) u kotlovima za grijanje obližnjeg KBC Rijeka.
Zaključno
Na mjernim postajama DHMZ-a u Zagrebu, u siječanj 2020. godine, izmjerena je vrlo loša kvaliteta zraka. U Dugavama je bilo od 112,79 μg m-3 lebdećih čestica PM10 (najmanje dvostruko više od granične vrijednosti), te na mjernim stanicama u Vukovarskoj i na okretištu Dubrava.
Sagorijevanje biomase u Zagrebu, uz promet mjerljivo povećava onečišćenje zraka česticama PM10 i PM2,5. Kada je zrak onečišćen sitnim česticama treba izbjegavati dugotrajan boravak na otvorenom kao i intenzivne aktivnosti. To osobito vrijedi za djecu, trudnice, starije osobe, kronične bolesnike dišnog ili srčano-krvožilnog sustava, osobe slabijeg imuniteta, aktivne i pasivne pušače.
Kratkoročno onečišćenje sitnim česticama je moguće tijekom sezone grijanja te ne predstavlja veliku ugrozu za zdravlje, ali su vrlo veliko upozorenje za poduzimanje dugoročnih mjera smanjenja emisije lebdećih čestica.
Suzana Sopčić i drugi znanstvenici s IMI-a su 2020. godine istražili doprinos gorenja biomase onečišćenju zraka u gradu Zagrebu. Tijekom godine praćena je koncentracija levoglukozana, manozana i galaktozana u lebdećim česticama. Paralelno su na mjernim postajama u sjevernom i južnom dijelu Zagreba, sakupljane lebdeće čestice aerodinamičkog jednakim i < 10 μm. Rezultati su pokazali značajnu sezonsku razliku i koncentraciju lebdećih čestica i koncentraciju anhidošećera na obje mjerne postaje. Na mjernoj postaji u južnom dijelu grada koncentracije anhidrošećera bile su veće u odnosu na sjevernu mjernu postaju, te su pratile sezonski trend: zima, jesen, proljeće, ljeto, što je u skladu sa sezonom grijanja u kućanstvima.
Udio anhidrošećera u lebdećim česticama u zimskoj sezoni kada je njihova koncentracija najveća iznosio je 9, 4 % na južnoj mjernoj postaji, dok je na sjevernoj mjernoj postaji taj udio iznosio 6, 1 %. Uz sve prednosti biomase kao goriva, postoji sa stajališta kvalitete zraka nekoliko nedostataka koji mogu imati utjecaj na zdravlje ljudi i promjenu klime.
IMI redovito na šest postaja u Zagrebu (Đorđićeva, Peščenica, Ksaverska cesta, Prilaz baruna Filipovića, Siget i Susedgrad), prati onečišćenje lebdećim česticama PM10, PM2,5 te PM1. Za svaku onečišćujuću tvar IMI godišnje određuje kategorija kvalitete zraka (4,5).
U 2020. godini u Zagrebu I. kategorije (čist ili neznatno zagađen te nisu prekoračene granične vrijednosti) bilo je 94,4 %, a II. kategorije bilo je samo 5,6 % i to za 3 vrijednosti (O3, PM10 i BaP).
U 2023. godini zrak je bio bolje kvalitete, jer je I. kategorija bila 96 % , 4 % II. kategorije (benzo(a)piren (Bap) i dušikov dioksid (NO2).
Ministri Europske unije su 14. listopada 2024. godine podržali strože ciljeve za smanjenje onečišćenja zraka do 2030. godine u skladu s akcijskim planom Europske komisije za nultu razinu zagađivača u zraku, vodi i na tlu do 2050. godine: „Oko 300.000 smrtnih slučajeva godišnje u EU-u može se pripisati zdravstvenim posljedicama onečišćenja zraka, što ga čini "najvećim zdravstvenim rizikom za okoliš u Europi". Nova ograničenja odnosit će se na čestice PM10 i PM2,5, dušikov dioksid i sumporov dioksid koji uzrokuju respiratorne probleme.
Sagorijevanje biomase u Zagrebu, uz promet, mjerljivo povećava onečišćenje zraka česticama PM10 i PM2,5. Kada je zrak onečišćen sitnim česticama treba izbjegavati dugotrajan boravak na otvorenom kao i intenzivne aktivnosti
Građani će imati pravo na naknadu ako se razbole zbog nepridržavanja graničnih vrijednosti, navodi se u priopćenju. Članice EU-a mogu zatražiti odgodu postavljenog roka 2030., ali pod određenim uvjetima. Nova ograničenja dio su dogovora između predstavnika Europskog parlamenta i država članica EU-a postignutog u veljači. Članice EU-a imaju dvije godine da prenesu nova pravila u nacionalno zakonodavstvo. Zemlje koje se ne budu pridržavale ograničenja, mogle bi biti novčano kažnjene.
Cilj novih pravila je odrediti smjer akcijskog plana Europske komisije za nultu razinu zagađivača u zraku, vodi i na tlu do 2050. godine.“
Literaratura:
1.Sopčić Suzana, Pehnec Gordana: „Razine andihidridnih šećera u PM 10 lebdećim česticama kroz četiri godišnja doba 2020. godine (CROSBI ID 707063) – IMI: Izvještaj o mjerenju i praćenju kvalitete zraka na gradskim mjernim postajama u 2020. godini“, P – 464/2021, Zagreb ožujak 2021.; 12. Znanstveni hrvatski znanstveno-stručni skup „Zaštita zraka 2021.“
2.Sopčić Suzana, Pehnec Gordana, Ivan Bešlić: „Specific biomass burning tracers in air pollution in Zagreb“, Atmospheric Pollution Research 15 (2024) 102176
3.„Zdravstveno-statistički ljetopis grada Zagreba za 2023. godinu“, Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, 2024. Zagreb
4.IMI: „Izvještaj o mjerenju i praćenju kvalitete zraka na gradskim mjernim postajama u 2020. godini“, Zagreb ožujak 2021.
5.IMI: „Izvještaj o mjerenju i praćenju kvalitete zraka na gradskim mjernim postajama u 2023. godini“, Zagreb ožujak 2024.
Nadogradnje FARID T1 plus s potpuno automatskim podizačem posuda ZOELLER za efikasnije prikupljanje otpada
Jedna od ključnih prednosti sustava leži u potpunoj automatizaciji procesa podizanja i pražnjenja posuda čime se postiže brže i sigurnije prikupljanje otpada. Ova suradnja predstavlja korak prema budućnosti, gdje tehnologija igra ključnu ulogu u stvaranju održivijih i efikasnijih gradova
svijetu koji se ubrzano mijenja, inovacije u području upravljanja otpadom postaju ključne za očuvanje okoliša i stvaranje učinkovitijih sustava sakupljanja.
Farid Industrie S.p.A., vodeći svjetski proizvođač nadogradnji za prikupljanje otpada, u cilju poboljšanja učinkovitosti prikupljanja otpada te transformacije načina na koji gradovi i tvrtke upravljaju otpadom, nudi mogućnost ugradnje potpuno automatskih podizača posuda Zoeller.
Integracijom Zoellerovog potpuno automatskog podizača posuda u Faridove nadogradnje za prikupljanje otpada, postiže se velika učinkovitost i autonomija.
Novi standardi u industriji upravljanja otpadom
Nadogradnje Farid T1 plus s potpuno automatskim podizačem posuda Zoeller omogućava brže i sigurnije prikupljanje otpada. Jedna od ključnih prednosti ovog sustava je potpuna automatizacija procesa podizanja i pražnjenja posuda čime se postiže brže i sigurnije prikupljanje otpada.
Dodatna prednost sustava ogleda se i u većoj sigurnosti rada. Automatski podizač posuda osigurava stabilnost i
Farid Industrie S.p.A. i Zoeller zajedno postavljaju nove standarde u industriji upravljanja otpadom
preciznost u podizanju i pražnjenju, čime se smanjuje rizik od nezgoda ili oštećenja vozila i opreme. Također, zahvaljujući senzorima visoke preciznosti, sustav lako prepoznaje veličinu i težinu posuda, prilagođavajući se potrebama svake specifične situacije.
Farid Industrie S.p.A. i Zoeller zajedno postavljaju nove standarde u industriji upravljanja otpadom. Njihova inovativna rješenja ne samo da poboljšavaju učinkovitost prikupljanja otpada, već doprinose održivosti i čišćem okolišu.
Ova suradnja predstavlja korak prema budućnosti, gdje tehnologija igra ključnu ulogu u stvaranju održivijih i efikasnijih gradova te u očuvanju okoliša u urbanim sredinama.
Više informacija o Farid nadogradnjama i Zoeller podizačima, dostupno je kod tvrtke Gradatin d.o.o., generalnog zastupnika tvornice Farid Industrie S.p.A za tržište RH. (www.gradatin.hr).
Bigbelly osam godina u Dubrovniku
Oslonivši se na obnovljivu solarnu energiju i napredne IoT tehnologije, Bigbelly je izumio prvi svjetski solarni kompaktor otpada još prije 20 godina, čime je značajno poboljšana učinkovitost upravljanja javnim otpadom
igbelly je lider na hrvatskom, europskom i svjetskom tržištu u pametnom upravljanju javnim otpadom s preko 2.500 zadovoljnih klijenata i više od 80.000 prodanih pametnih spremnika u više od 60 zemalja diljem svijeta. Oslonivši se na obnovljivu solarnu energiju i napredne IoT tehnologije, Bigbelly je izumio prvi svjetski solarni kompaktor otpada prije 20 godina, a koji zamjenjuje koševe za otpad na javnim površinama, čime je značajno poboljšana učinkovitost upravljanja javnim otpadom.
U Hrvatskoj je svoju snagu posebice dokazao na dubrovačkim ulicama, gdje je Bigbelly pametni sustav napunio
osam godina uspješnog rada tijekom kojih je ostvario izvanredne rezultate. U tom razdoblju je Čistoća Dubrovnik, koristeći Bigbelly pametne spremnike na najfrekventnijim lokacijama u gradu, prikupila 14 milijuna litara otpada na javnim površinama, od čega preko 3,5 milijuna litara plastične i metalne ambalaže.
Iz tih nevjerojatnih brojki proizlazi da je odvojeno 25% plastične i metalne ambalaže na javnim površinama pomoću Bigbelly spremnika. Njegova čvrstoća te visokokvalitetna izrada stvara ga otpornim na teške uvjete s kojima se suočava u javnom prostoru, od vremenskih uvjeta, visoke stope korištenja od strane turista i građana pa sve do vandalizma.
U Dubrovniku gotovo 100 Bigbelly spremnika
Samo za primjer, tijekom ljetne sezone na pojedinim lokacijama, pomoću naših senzora je zabilježeno preko 30.000 ubacivanja otpada u jedan Bigbelly spremnik u svega mjesec dana.
Čistoća Dubrovnik je krenula s prvih 16 Bigbelly pametnih spremnika 2016. godine, a zadnjih pet godina raspolaže s njih ukupno 77. Tim projektom uspostavila je najnapredniji pametni sustav za prikupljanje javnog otpada u Hrvatskoj i regiji.
Rezervat Lokrum, prekrasan otočić kraj Dubrovnika, se 2021. godine pridružio s dodatnih 20 Bigbelly-a pa Grad Dubrovnik danas broji gotovo 100 Bigbelly-a.
Lokrum je bio i dodatan test koji je uspješno položen s obzirom na surove vremenske i okolišne uvjete koji na tom otoku vladaju tijekom zimskih mjeseci. Sve te godine nije zabilježen niti jedan problem s korozijom metalnih dijelova ili zatajenja elektroničkih komponenata zbog teških vremenskih uvjeta, na što smo izrazito ponosni.
Pametni solarni kompakor
Tvrtka Big Belly Solar LLC na tržištu solarnih kompaktora jedina nudi rješenje koje pruža maksimalnu sigurnost za javnost, izdržljivost i učinkovitost koja stvara najveće uštede. S referencama od 15+ godina Bigbelly spremnici imaju dokazano najduži životni vijek na tržištu uz pouzdani rad i daleko najniže troškove održavanja i vlasništva.
Bigbelly je i u Hrvatskoj postao sinonim za pametni spremnik. Danasih koristi preko 40 gradova i općina
Bigbelly je jedini pametni solarni kompaktor s brojnim referencama iz hrvatskih gradova s pet i više godina uspješnog rada. To se potvrđuje i s petogodišnjom garancijom proizvođača koja ja dio standardne ponude, a zna se koliko mogu biti teški uvjeti za urbanu opremu koja se nalazi na javnim površinama.
U Hrvatskoj Bigbelly spremnike danas koristi preko 40 gradova i općina. Samim time je Bigbelly i u Hrvatskoj postao sinonim za pametni spremnik.
Treba znati da nisu svi pametni spremnici jednake kvalitete i da nitko nema dovoljno novaca kupovati dva puta zbog nedostatka informacija. Zato tvrtka Graml iz prve ruke zainteresirane kupce upoznaje sa svim značajkama koje su ključne za učinkovit i dugotrajan rad ovakvih rješenja kao bi mogli odlučiti na temelju svih dostupnih informacija.
„Bigbelly olakšava upravljanje otpadom i poboljšava kvalitetu života građana i turista. Zajedno s našim pametnim spremnicima za sakupljanje i odvajanje otpada možemo transformirati vaše javne prostore i učiniti ih ljepšima,“, poručuju iz tvrtke Graml.
Više informacija o Bigbelly spremnicima možete saznati kod tvrtke GRAML d.o.o., ekskluzivnog Bigbelly distributera za Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru. (www.bigbellysolar.hr).
Bigbelly lokacije –Dubrovnik i Lokrum
Prilikeiizazoviugo RepubliciHrvatskoj
Oslanjanje na razvoj i inovaciju uvijek je ispravan put prema uspjehu. Stoga je važno osloniti se na kvalitetnog proizvođača kojeg prati i adekvatna servisna te postprodajna mreža. Teknoxgroup Hrvatska omogućuje svojim klijentima da na jednom mjestu pronađu svu opremu potrebnu za uspješno i efikasno gospodarenje otpadom
tijeku je otvoreni poziv „Ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa i potpora prelasku na kružno gospodarstvo“ za koji se prijave projekata prihvaćaju od 13.11.2024. do 10.1.2025. i predstavlja jedan od vrjednijih poziva koji se direktno tiču nabave opreme za obradu otpada kao i prateće opreme za manipulaciju otpadom.
Predmet Poziva je povećati kapacitete RH za recikliranje građevnog otpada, biootpada te otpadne plastike i tako doprinijeti unaprjeđenju sustava gospodarenja otpadom, povećanju učinkovitosti upotrebe resursa te poticanju prelaska na kružno gospodarstvo u području gospodarenja otpadom smanjenju količine otpada koji se odlaže na odlagalištima te recikliranju.
Potpore su, kao rijetko kad do sada, izdašne te mogu iznositi i do 75% traženog iznosa financiranja. Pri tome bitno je naglasiti kako su prihvatljive djelatnosti obrada biootpada, plastičnog otpada te građevinskog otpada.
U 2023. godini ukupno je u Hrvatskoj nastalo 1.833.341 t komunalnog otpada, a stopa odvojeno sakupljenog komunalnog otpada (sve vrste komunalnog otpada osim miješanog komunalnog otpada) u 2023. godini iznosila je 48 %.
Količina odloženog biorazgradivog komunalnog otpada na odlagališta u RH iznosila je 536.220 tone. Time cilj iz članka 55. Zakona o gospodarenju otpadom, vezano za smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada nije dostignut.
U ukupno 17 kompostana kompostirano je ukupno 93.095
spodarenjuotpadomu
tona otpada. U dvanaest bioplinskih postrojenja anaerobnom digestijom obrađeno je 22.341 t komunalnog otpada. Od 2015.2023. godine količina komunalnog otpada iz turizma je povećana za gotovo dvostruko – na 181.977 tona.
Ovo su sve službeni podaci objavljeni u posljednjem Izvješću o komunalnom otpadu za 2023. godinu kojeg je objavilo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije u rujnu ove godine. Pri tome smo tek na 36% recikliranja čime nije dostignut niti cilj iz 2020. od stope od 50%. Ovi podaci, uz neophodnu edukaciju svih korisnika sustava, upućuju na to da su postojeće metode, a time i opremljenost nedostatni.
Ovim pozivom neće biti riješeni gorući problemi sustava gospodarenja otpadom, ali u brojnim stvarima se može napraviti iskorak. Pri tome je oslanjanje na razvoj i inovaciju uvijek ispravan put prema uspjehu. Samim time važno je osloniti se ne samo na kvalitetnog proizvođača, već i na onoga kojeg prati adekvatna servisna te postprodajna mreža.
Komptech Terminator
Teknoxgroup Hrvatska omogućuje svojim postojećim i novim klijentima da na jednom mjestu pronađu svu opremu nužnu za postizanje ranije spomenutih ciljeva, a u svemu tome da se poštuju načela održivosti i zaštite okoliša.
Jedan od osnovnih alata je univerzalna drobilica primjenjiva u gotovo svim vrstama otpada. Primarna drobilica prije svega služi usitnjavanju i homogeniziranju otpada. Komptech Terminator dolazi u stacionarnoj i mobilnoj verziji, može biti na kotačima, gusjenicama ili u izvedbi za autonavlakač.
Ovaj moćan stroj opremljen je Caterpillarovim pogonskim agregatima, a ukoliko je potrebno može biti i u električnoj izvedbi.
Ovisno o vrsti otpada, mogući kapacitet obrade može biti i do 80 tona po satu uz optimalnu potrošnju goriva. Utovar ovakvog stroja je moguće vršiti klasičnim utovarivačem, međutim idealna kombinacija je s nekim od CAT bagera iz MH serije (popularno znani kao „material handleri)“.
Kako se nakon usitnjavanja, u sitnoj frakciji nalazi najviše organskog onečišćenja, logičan sljedeći korak je prosijavanje.
Teknoxgroup Hrvatska nudi klijentima optimalnu i prilagođenu opremu i rješenja za obradu otpada na jednom mjestu, a sve to uz pomoć i asistenciju djelatnika s velikim iskustvom
Strojevi za prosijavanje
Komptech ima gotovo najširi raspon modela strojeva za prosijavanje na tržištu. Od ulaznog modela Primus koji, iako najmanji, ima kapacitet od 70 m3/h preko električnih Cribusa, do mega zvjezdastog sita Multistar s mogućnosti obrade i do 500 m3/h.
Dalji koraci u obradi ovise o željenim konačnim proizvodima, bilo da se radi o dodatnom odvajanju ili izdvajanju 2D i 3D frakcije ili pripremi RDF-a pri čemu se izdvajaju strojevi poput Balistora i Splittera.
Utovar gotovo svih strojeva je predviđen CAT utovarivačima s višenamjenskim priključcima koji se kreću od najmanjih 5-tonskih iz serije 906 do 16-tonskog 938 sa žlicom zapremine 3 m3
Tu priča ne staje pa za zahtjevnije količine kreće serija srednjih utovarivača koja počinje s modelom 950 koji u svojoj najlakšoj verziji ima masu ispod 19 tona.
Obrada organske frakcije pogotovo s namjerom proizvodnje kvalitetnog komposta je neizbježna bez uporabe jednog od najnaprednijih prevrtača na tržištu – Topturn.
Kako biste na vrijeme definirali optimalne strojeve za svoje projekte te pronašli prilagođena rješenja na jednom mjestu, a sve to uz pomoć ljudi s iskustvom, možete se obratiti tvrtki Teknoxgroup Hrvatska i na vrijeme iskoristiti izdašna sredstva koja su na raspolaganju putem poziva „Ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa i potpora prelasku na kružno gospodarstvo“. (https://www.teknoxgroup.com/hr/).
Svestranost, učinkovitost i prilagodljivost Eggersmannove linije strojeva za obradu otpada omogućuju korisnicima postizanje vrhunskih rezultata uz minimalne operativne troškove
suvremenom sektoru gospodarenja otpadom, potreba za učinkovitim, prilagodljivim i pouzdanim strojevima za obradu i reciklažu otpada nikada nije bila veća. Eggersmann grupa, lider u proizvodnji opreme za obradu otpada, nudi inovativna rješenja u obliku šredera (usitnjivača), strojeva za sijanje i prevrtača komposta. U nastavku donosimo ključne značajke najistaknutijih proizvoda – Teuton, Forus, Terra Select i Backhus.
Forus i Teuton šrederi – svestranost u
Šredere Forus i Teuton odlikuje vrhunska prilagodljivost i sposobnost obrade raznovrsnog otpada. Forus se ističe kao dvoosovinski šreder namijenjen primarnoj obradi, dok su Teuton modeli dostupni u jednoosovinskoj varijanti pružajući visoku učinkovitost i prilagodbu različitim vrstama materijala.
renje otpadom aSelectIBACKHUSstrojevi
Forus F25 i F38 – robusnost za najteže zadatke
Forus šrederi, posebno popularni u primarnoj obradi, učinkovito usitnjavaju krupni komunalni otpad, industrijski otpad, otpadno drvo i zeleni otpad. Opremljeni su dizelskim ili elektro motorima, dostupni u mobilnim i stacionarnim izvedbama, što omogućuje fleksibilnost za operacije na terenu ili u postrojenju.
Teuton Z60 i Z50 – univerzalni šrederi za sve potrebe
Teuton Z60, kao vodeći model serije, nudi snagu od 600 KS, a Z50 nudi snagu od 500 KS, omogućujući obradu raznih materijala, uključujući drvo, plastiku, gume i madrace. Zahvaljujući jedinstvenom sustavu integriranog primarnog i sekundarnog usitnjavanja, Z60 i Z50 postižu željenu veličinu čestica u samo jednom ciklusu, smanjujući troškove i vrijeme obrade.
Ključne prednosti Forus i Teuton šredera:
•Univerzalnost: obrada raznih vrsta otpada, uključujući industrijski i organski otpad
•Mobilnost i fleksibilnost: mogućnost transporta i prilagodbe lokaciji
•Učinkovitost: jednociklički proces usitnjavanja smanjuje operativne troškove
•Prilagodljivost: dimenzije konačnog proizvoda mogu se prilagoditi zahtjevima korisnika
Terra Select – rješenje za precizno prosijavanje
Terra Select strojevi osmišljeni su za prosijavanje rastresitih materijala prije ili nakon usitnjavanja. Uz kapacitet do 250 m³/h, ova bubanj sita osiguravaju odvajanje više frakcija materijala, čineći ih idealnima za operacije gdje je precizna separacija ključna.
Raznovrsne opcije
Mobilni modeli s dizelskim ili električnim pogonom omogućuju jednostavnu upotrebu na terenu, dok su stacionarne jedinice pogodne za postrojenja s većim kapacitetima. S mogućnošću prilagodbe dimenzija i kapaciteta bubnjeva, Terra Select strojevi lako se prilagođavaju specifičnim potrebama korisnika.
Prednosti Terra Select prosijavača:
•Visoka produktivnost: obrada velikih količina materijala u kratkom vremenu.
•Fleksibilnost: različite dimenzije i kapaciteti bubnjeva za prilagodbu potrebama.
•Mobilnost: jednostavan transport za rad na različitim lokacijama.
Backhus – lider u obradi komposta
Za operacije okretanja i aeracije komposta, Backhus prevrtači nude vrhunsku tehnologiju prilagođenu svakom procesu. Paleta različitih modela Backhus prevrtača počinju od 3 m zahvata pa sve do 7,5 m širine zahvata kompostne hrpe.
Modeli poput Backhus A 50 osiguravaju impresivne performanse s kapacitetom protoka do 4.000 m³/h, uz mogućnost prilagodbe nasipima do visine od 2,4 metra i širine 5 metara. Inovativni dizajn rotora omogućuje optimalnu obradu materijala, dok ergonomski osmišljena šasija minimizira kontakt materijala s okvirom stroja, čime se smanjuje potreba za čišćenjem.
Komfor za operatere također je prioritet – kabine su prostrane, s panoramskim pogledom od 360° i intuitivnim kontrolama, što olakšava upravljanje.
Zaključak
Eggersmannova linija strojeva za obradu otpada – Teuton, Forus, Terra Select i Backhus – predstavlja najsuvremenija rješenja za sve faze gospodarenja otpadom. Njihova svestranost, učinkovitost i prilagodljivost omogućuju korisnicima postizanje vrhunskih rezultata uz minimalne operativne troškove.
Bez obzira na izazove – od primarnog usitnjavanja do preciznog sijanja i aeracije komposta – ovi strojevi osiguravaju dugoročnu pouzdanost i visoku produktivnost, čineći ih neophodnim alatima u industriji reciklaže i održivog gospodarenja otpadom.
Više informacija o Eggersmannovoj liniji strojeva za obradu otpada možete saznati kod tvrtke O-K-TEH d.o.o. generalnog zastupnika Eggersmann strojeva na području cijele Republike Hrvatske. (www.o-k-teh.hr).
Dvokomorna nadograd učinkovitije prikuplja
Cilj Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom je uspostava javnog, kvalitetnog, postojanog i ekonomski učinkovitog sustava sakupljanja komunalnog otpada u svim jedinicama lokalne samouprave, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, gospodarenja otpadom i zaštitom javnog interesa. Upravo nadogradnje Iride idealan su odabir za učinkovito sakupljanje otpada.
edan od glavnih prioriteta Zakona o gospodarenju otpadom je povećanje odvojenog sakupljanja otpada. Da bi se to postiglo, između ostalog, potrebno je uspostaviti i sustav odvojenog sakupljanja otpada na izvoru, i to komunalnim vozilima za odvojeno prikupljanje otpadnog papira, kartona, biootpada, metala, plastike, tekstila, stakla i krupnog (glomaznog) komunalnog otpada.
Upravo komunalna vozila s nadogradnjama IRIDE, u svim svojim izvedbama i verzijama, omogućuju učinkovito, kvalitetno i brzo prikupljanje otpada. Kontinuirani razvoj i usavršavanje proizvoda osigurali su proizvođaču Iride poziciju lidera na tržištu komunalnih vozila, koja je dodatno potvrđena modelima komunalnih nadogradnji s više komora.
njaIRIDE zadvostruko njekorisnogotpada
Dvokomorna nadogradnja Iride predstavlja idealno rješenje za učinkovito, istovremeno prikupljanje različitih vrsta otpada. Dvobrzinski, neovisni aparati za pražnjenje kanti omogućuju brzo i učinkovito punjenje nadogradnje, a posebno dizajnirana potisna ploča na obje komore osigurava visok omjer sabijanja otpada.
Oba spremnika nadogradnje prazne se prekretanjem, neovisno, pojedinačno, kako ne bi došlo do miješanja različitih vrsta otpada. Pražnjenje prekretanjem vrši se uz regulaciju brzine pražnjenja te bez zaostajanja otpada u spremniku nadogradnje.
Stražnji stabilizatori, koji se automatski spuštaju prije podizanja nadogradnje radi pražnjenja, završavaju valjkastim osloncem radi bolje prilagodbe terenu na kojem se vrši pražnjenje. Pražnjenje nadogradnje vrši se pomoću mobilne tipkovnice kako bi operater imao potpunu preglednost radne zone, ali sa sigurne udaljenosti.
Svi modeli komunalnih nadogradnji IRIDE dizajnirani su za dugotrajno ispravan rad, uz najvišu razinu kvalitete i pouzdanosti, višegodišnje jamstvo te uz minimalne troškove održavanja.
Detalje o nadogradnjama IRIDE potražite kod ovlaštenog zastupnika za Republiku Hrvatsku, tvrtke ALFATEH ekologija i energetika d.o.o. Rijeka.
Oba spremnika prazne se neovisno, pojedinačno, kako ne bi došlo do miješanja različitih vrsta otpada
Dvokomorna nadogradnja Iride predstavlja idealno rješenje za učinkovito, istovremeno prikupljanje različitih vrsta otpada
Prvi polupodzemni kontejneri u Zagrebu, 2013. godina
Polupodzemni kontejneri
Pl d iktjid bij išlti Štjtji tlikd b i
Polupodzemni kontejneri dobivaju sve više na popularnosti. Što je to u njima toliko dobro i jesu li oni uistinu tolika novost u Hrvatskoj?
[autor] Marko Brnčić S.T.P.
ek odnedavno polupodzemni kontejneri dobivaju sve veću popularnost u primjeni. Grad Zagreb se sprema u veliku investiciju, tešku preko 10 milijuna eura, i nabavu 2.200 polupodzemnih kontejnera. Što je to u njima toliko dobro i jesu li oni uistinu tolika novost u Hrvatskoj?
Prvi pisani tragovi
Akademija tehničkih znanosti Hrvatske 12.6.2006. godine organizirala je Savjetovanje u Varaždinu na kojem se prvi puta hrvatska javnost službeno upoznaje s terminom Polupodzemni kontejneri.
Čistoća Zagreb 11.10.2006. u svom dvorištu postavlja prva tri polupodzemna kontejnera na prezentaciji koja ima zadaću upoznati najveće hrvatsko komunalno poduzeće sa svim prednostima polupodzemnog odvojenog sakupljanja otpada.
Velika Gorica lider u regiji
2009. godine Grad Velika Gorica postaje prvi grad u Hrvatskoj s prvih 30 polupodzemnih kontejnera, zatim ga slijede Koprivnica, Marija Bistrica i Čakovec. Na XI. međunarodnom simpoziju Gospodarenje otpadom Zagreb 2010. godine se prvi puta prezentiraju sve prednosti i mane polupodzemnih sustava u odnosu na podzemne sustave u Hrvatskoj.
2011. godine u Hrvatsku dolazi prvo specijalizirano vozilo za pražnjenje polupodzemnih kontejnera koje odlazi u Vukovar, prvi grad s više od 100 instaliranih polupodzemnih kontejnera, a koje i danas radi u Kaštelima.
Polupodmorski kontejneri?
2012. godine svjetlo dana je ugledao i prvi plutajući zeleni otok s polupodmorskim spremnicima koji su u potpunosti hrvat-
ski proizvod proizveden u brodogradilištu u Šibeniku. Iste godine na isti dan Bol na Braču i Novalja na Pagu postavljaju prve polupodzemne kontejnere ispod morske razine. 18.6.2013. Zagreb u sklopu novo izgrađenog Ban centra dobiva prve polupodzemne kontejnere. Makarska tada prelazi brojku od 100 ugrađenih polu-podzemnih kontejnera.
Pametni polupodzemni spremnici
Godine 2014. gradovi Novi Vinodolski i Crikvenica uvode 1. naplatu otpada prema količini, s čip karticama putem otpadomjera na polupodzemnim kontejnerima, a Čakovec postavlja prvi rotacioni poklopac tzv. Drum lid kako bi spriječio krađu sirovine. Podgora nabavlja 1. trokomorno vozilo za pražnjenje polupodzemnih spremnika, kako bi u jednom dolasku vozilo odvojeno moglo podići i isprazniti tri različite frakcije.
Prvi autonomni preskontejner, na kojeg je integriran kran za podizanje i pražnjenje polupodzemnih kontejnera, izlazi 2016. godine, a iste godine polupodzemne kontejnere koristi već pedesetak hrvatskih gradova.
I Sisak 2018. godine postaje grad s preko 100 instalacija. Sve su međusobno umrežene s elektronskim bravicama, senzorima ispunjenosti i dojavom mnogih korisnih parametara u realnom vremenu.
Zero waste otok Krk
Godine 2019. Ponikve s otoka Krka instaliraju preko 100 polupodzemnih spremnika po svim gradovima i mjestima na otoku, a Trogir postaje prvi grad koji izbacuje podzemne spremnike i na njihovo mjesto ugrađuje polupodzemne, svjestan svih nedostataka o kojima se govorilo na spomenutom Simpoziju 2010. godine u Zagrebu. 2020. godine svi gradovi i otoci koji okružuju grad Split imaju polupodzemne kontejnere.
Prvih 1.000 polupodzemnih kontejnera u jednom gradu
2021. godine i grad Split postavio je prvi od 1.000 instaliranih polupodzemnih kontejnera, koliko ih planira postaviti do kraja 2024. godine. U 2022. godini grad Varaždin instalira prvih 325 polupodzemnih kontejnera, a polupodzemni kontejneri sklopljeni u Zagrebu se prvi put izvoze u Sarajevo. U 2023. godini prvi, najstariji i najveći proizvođač originalnih polupodzemnih kontejnera Molok seli proizvodnju u Hrvatsku i od 2024. godine se svi polupodzemni kontejneri za potrebe Hrvatske i regije proizvode upravo u Hrvatskoj.
Prva instalcija u RH - Velika Gorica, Teslina ulica, 2009. godina
Šibenik: prvi plutajući zeleni otok
Varaždin
Vukovar
Zagrebački velesajam EMAT 2011. godina
Samoutovarni kontejner
Predstavljeno idejno rješenje Centra
za gospodarenje otpadom u Resniku
Investicija je vrijedna oko 140 milijuna eura, a Grad Zagreb spreman je samostalno financirati projekt, putem kredita razvojnih banaka
entar za gospodarenje otpadom u Resniku trebao bi, ako sve bude po planu, biti pušten u probni rad krajem 2028. godine, najavio je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević na predstavljanju idejnog rješenja projekta u četvrtak, 21. studenoga. Investicija je vrijedna oko 140 milijuna eura, a Grad Zagreb će samostalno financirati projekt.
Centar za gospodarenje otpadom u Resniku pokrivat će područje grada Zagreba i Zagrebačka županije. Izgradnja Centra je preduvjet za konačno zatvaranje zagrebačkog odlagališta na Jakuševcu.
Jedina opcija da to bude isplativo i ekološki održivo jest ako će energana obradom goriva iz otpada proizvoditi ne samo električnu energiju, nego i toplinsku energiju
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao je da se CGO može graditi samo u Resniku jer je to najveće zemljište u vlasništvu Grada i nalazi se u industrijskoj zoni. Područje je Prostornim planom Grada Zagreba predviđeno za gospodarenje otpadom, a na njemu je već izgrađen Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba.
„Riječ je o hibridnom postrojenju, što znači da na jednoj lokaciji gradimo i Centar za mehaničko-biološku obradu miješanog komunalnog otpada, i bioplinsko postrojenje za obradu prethodno odvojenog biootpada, i sortirnicu za prethodno odvojeni otpad suhih reciklata – stakla, papira, plastike i metala”, rekao je zagrebački gradonačelnik.
Što se tiče biootpada i suhih reciklata, CGO-u Zagreb će preuzimati otpad samo s područja grada, ne i iz Županije.
Gradonačelnik Tomašević je ponovio da je Grad Zagreb spreman sam financirati projekt i razložio je plan financiranja: „Ne želimo čekati nikakve natječaje koje će raspisati država za financiranje iz fondova EU. Toga smo se načekali dovoljno u ove tri godine i spremni smo sami financirati ovaj Centar. Tražit ćemo kredite razvojnih banaka, s nekima već pregovaramo. Kada bismo išli kroz fondove EU-a, očekujem maksimalno usporavanje procesa”, objasnio je Tomašević.
S obzirom na to da CGO u segmentu miješanog komunalnog otpada uz Grad Zagreb pokriva i područje Zagrebačke županije, u Gradu očekuju da će Županija sufinancirati taj dio projekta proporcionalno svom udjelu u količini miješanog komunalnog otpada.
Što se tiče energane, odluka o tome ima li ona smisla donijet će se nakon što se utvrdi koliko bi takav projekt bio isplativ.
„Jedina opcija da to bude isplativo i ekološki održivo jest ako će energana obradom goriva iz otpada proizvoditi ne samo električnu energiju, nego i toplinsku energiju koja će se distribuirati za grijanje kućanstava u ovom dijelu Zagreba”, rekao je gradonačelnik.
Grad Zagreb je trenutačno u lošoj poziciji kada je riječ o gospodarenju otpadom jer mora raditi s privatnicima koji nameću svoje cijene, rekao je Tomašević.
„Činjenica je da želim da takav sustav prestane čim je prije moguće. Želim da Grad Zagreb u potpunosti kontrolira tokove gospodarenja otpadom”, istaknuo je gradonačelnik Tomašević. „Ovo je ključan projekt koji će pridonijeti da Zagreb konačno, nakon više desetljeća, ne bude ovisan o privatnim tvrtkama koje se bave otpadom.”
