Tehnoeko 101

6 Vijesti 15 Intervju

Mauro Delle Fratte, Italian Exhibition Group 16 Top 100 100 najvećih tvrtki iz sektora skupljanja, obrade i zbrinjavanja otpada i oporabe materijala 18 Klimatske promjene

Ugljikov otisak i budućnost čovječanstva

24 Gospodarenje otpadom

Kako riješiti problem komunalnog otpada od masovnog turizma? 30 Tehnix

Primjenom novih tehnologija u reciklaži otpada postižemo ekonomsku i ekološku održivost 32 Faun

Komunalna vozila za čistu budućnost 34 Komptech

Komptechova tehnologija za prosijavanje – Cribus i Multistar

Impressum tEHNOEKO | O stručni časopis za tehnologije u ekologiji | ISSN 1334 - 9023 | Nakladnik Business Media Croatia d.o.o., Metalčeva 5, 10000 Zagreb, Hrvatska | Glavni urednik Nenad Žunec, dipl. ing. | Urednik dr. sc. Zlatko Milanović | Suradnici Tihomir Dokonal, mr. sc. Matko Jović, Sonja Polonijo, dipl. oec. | Voditelj produkcije i distribucije Cvjetka Špralja Šakić, dipl. oec. | Marketing: Ines Loje | Tajništvo i pretplata Suzana Kovačić, T: +385 1 6311-800, e-mail: tehnoeko@bmcroatia.hr, www.tehnoeko.com.hr | Grafička obrada Business Media Croatia d.o.o. | Urednik fotografije Miroslav Miščević | Fotoagencija Shutterstock | Tisak Horvat-tisak d.o.o. | Autori osobno snose odgovornost za objavljeni sadržaj svojih članaka. Stajališta autora nisu ujedno i stajališta uredništva i stručnog kolegija časopisa. Kompletni objavljeni materijali ne mogu se koristiti za druge svrhe ili objave bez suglasnosti izdavača.

POŽARI – KLIMA - OTPAD

Sinergija biološke i termičke energijske oporabe otpada

Prolazi ljeto, smanjuje se broj turista i manja je opasnost od požara. Hrvatski vatrogasci su uspješno ugasili brojne ljetne požare. Sredinom srpnja, nakon velikog požara u Vodicama, Zatonu i Raslini na HRT-u je održana emisija o opasnostima od požara. Voditelj emisije je, aludirajući da u RH nema dovoljno vatrogasne opreme, upitao glavnog vatrogasnog zapovjednika Slavka Tucakovića da ima više novaca što bi prvo nabavio - nova vozila ili zrakoplove Canadair. Dobio je neočekivani odgovor: „Prvo što bi napravio, zabranio bi spaljivanje zelenog otpada na otvorenom i to kompostirao!“.

Spaljivanje zelenog otpada na otvorenom nije samo velika opasnost za širenje požara, već i izvor emisija vrlo toksičnih plinova. Šumski su požari, kao i izgaranje zelenog otpada, između ostalog i veliki izvor dioksina. S druge strane, građani zanemaruju da su obvezni odvojeno prikupljati i kompostirati biootpad ili ga odložiti u smeđe posude. Hrvatska među zemljama EU ima najmanje kompostana i značajno zaostaje u kompostiranju biootpada. Stoga su u Hrvatskoj najveće ugroze odlaganja otpada uz naročito povećane emisije CO2 i metana.

U EU je 2020. godine proizvedeno 225,7 milijuna tona odnosno 505 kg komunalnog otpada po stanovniku (MSW). To je jedan posto, odnosno 4 kilograma veća količina nego u 2019. godini. U odnosu na 1995., količina MSW je veća 14 posto, odnosno 38 kilograma.

Posljednjih tridesetak godina stalno se povećava količina komunalnog otpada. Danska (845 kg) i Luksemburg (790 kg) su EU zemlje s najvećom količinom, a Poljska (346 kg) i Rumunjska (287 kg) s najmanjom godišnjom količinom komunalnog otpada. U odnosu na 1995. godinu, samo sedam zemalja EU je 2020. godine proizvelo manju količinu otpada od stanovništva: Bugarska (- 36%), Mađarska (- 21%), Slovenija (- 18%), Rumunjska (- 16%), Španjolska (10%), Belgija (- 9%) i Nizozemska (- 1%). U Njemačkoj, EU zemlji s primjernim sustavom gospodarenja otpadom, 2020. godine su proizvedena 632 kilograma po stanovniku.

Recikliranje komunalnog otpada u EU je 2019. i 2020. godine stabilno (151 kilogram po stanovniku). To je 50 posto više nego 1995. (97 kg po stanovniku). U EU zemljama 2020. je kompostirano 90 kilograma po stanovniku, što je čak tri puta više nego 1995. godine (33 kilograma). Kompostiranje je interna reciklaža i ukupno je u 2020. recikliran čak 241 kilogram miješanog komunalnog otpada. Istovremeno u EU povećavala se termička energijska oporaba. Na taj je način u EU smanjeno odlaganje za 58 posto, odnosno sa 121 milijuna tona (1995.) na 52 milijuna tona (2020.).

Nakon ljetnih nevremena, obnovljene su diskusije o potrebi zaštite klime, odnosno o nužnosti smanjenja antropogenih emisija stakleničkih plinova. U Europi je sve više gradova koji su sinergijom biološke i termičke energetske oporabe izbjegli odlaganje otpada i već su postali klimatski neutralni (to je EU cilj za 2045.). U Hrvatskoj već postoji tehnologija (Tehnix, MO-BO-TO), koja jamči više recikliranja i potpunu oporabu komunalnog otpada. Neki u RH uporno ne vjeruju da je u Hrvatskoj razvijena tehnologija recikliranja koja potpuno izbjegava odlaganje i jamči smanjenje emisije stakleničkih plinova. Sustavno se izbjegava stručna diskusija o prednostima Tehnix MO-BO-TO postrojenja i sustavno provode nadmetanja za postrojenja koja ne jamče veće recikliranje i izbjegavaju odlaganje. Kompanija Tehnix je i izgradila školu za kompostiranje s oglednim postrojenjem.

Tijekom ljeta zeleni aktivisti su opravdano promovirali mjere izbjegavanja i recikliranja/ kompostiranja otpada. Nastavili su, uz puno emocija, osporavati tehnike termičke energetske oporabe, koja u EU nije zabranjena. Hrvatska trideset godina, bježeći od termičke oporabe, prednjači u odlaganju komunalnog otpada pa su izgubljene goleme količine prirodnih vrijednosti uz povećane emisije CO2. Na konflikte oko spaljivanja otpada nedavno je upozorio i njemački profesor dr. Walter Frenz, autor knjige Osnove zaštite klime (Grundzüge des Klimaschutz). Spaljivanje nereciklabilnog otpada izravno smanjuje emisiju CO2, i zato je u središtu mjera zaštite klime. U konfliktu mjera za i protiv spaljivanja, umjesto diskusija predlaže provedbu cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, tj. usklađenu kombinaciju mehaničke, biološke i termičke obrade.

dr. sc. Zlatko Milanović

Zagrebu od 1. listopada kreće novi model naplate odvoza komunalnog otpada

Od 1. listopada u Zagrebu počinje novi model naplate odvoza komunalnog mješovitog otpada. Novi model obuhvaća fiksni i varijabilni dio troška. Obračun varijabilnog troška temelji se na službenim vrećicama koje će se kupovati u trgovinama. Vrećice za plastiku i biootpad nastavit će se dodjeljivati po dosadašnjem načelu. Službene plave vrećice u koje će se odlagati samo komunalni otpad dostupne su u trgovinama mješovitom robom i Zagrebačkom holdingu od sredine rujna. Ovisno o njihovoj zapremnini (10, 20 ili 40 litara), deset vrećica Zagrepčani će plaćati 20, 40 ili 80 kuna. Varijabilni dio troška za pojedinog korisnika usluge ovisit će o broju potrošenih vrećica, a fiksni dio će iznositi 45 kuna za građane i 90 kuna za poduzeća.

“Vrećica je najpošteniji i najučinkovitiji sustav naplate otpada u kojem će svatko od nas platiti samo onoliko koliko mu je potrebno. Fiksni dio, koji će građani dobiti putem računa, pokriva uslugu odvojenog prikupljanja otpada”, pojasnio je Davor Vić, voditelj podružnice Čistoća Zagrebačkog holdinga.

Počelo je i postavljanje podzemnih spremnika u središtu grada. Od potrebnih sto, polovinu će Grad postaviti u roku od godinu dana Prvi podzemni spremnik u centru, u Masarykovoj ulici, bit će spreman za odlaganje otpada 1. listopada.

Gradonačelnik Tomislav Tomašević najavio je i poseban model odlaganja otpada za stanovnike središta grada koji nisu uspjeli svoje spremnike za miješani otpad smjestiti unutar zgrada. Oni će svoj miješani komunalni otpad, u novim, ZG vrećicama, moći odložiti ispred svojih zgrada svakog dana osim nedjelje, od 20 do 22 sata. Preko noći će Čistoća te vrećice pokupiti.

Bojan Ribić iz Čistoće predstavio je aplikaciju s interaktivnim pregledom podataka o spremnicima na kojoj se, među ostalim mogu pratiti statusi zahtjeva za postavljanje boksova za spremnike za odlaganje komunalnog otpada na javnoj površini te lokacije podzemnih spremnika.

“Što se nas tiče, sve je odrađeno. Tipizirani projekti postoje, timovi su izašli na teren, utvrđene su lokacije. Sami građani preko predstavnika stanara odabiru tvrtke i ugovaraju s njima izradu i postavljanje boksova na površinu. Njima je u interesu da do 1. listopada što više boksova bude na javnim površinama ako je to jedina opcija”, istaknuo je Tomašević. Za one koji spremnike i vrećice ne budu propisno rabili i odlagali, predviđene su i kazne. “Mi ćemo pokušati utvrditi pojedinačnu odgovornost svaki put. Po zakonu, ako ne možemo utvrditi pojedinačnu odgovornost, imamo pravo i moramo kazniti cijelo obračunsko mjesto tako da kaznu rasporedimo po broju stanova i da se to prikaže na računu”, objasnio je gradonačelnik.

Milijun eura vrijedan hrvatsko-norveški projekt postavljanja solarnih elektrana

U Koprivnici je predstavljen projekt One Sun Connecting North and South koji je usmjeren na povećanje proizvodnje električne energije sunca u objektima javnog sektora u RH i jačanje suradnje između hrvatskih i norveških subjekata javnog i privatnog sektora i akademske zajednice. U projektu uz Grad Koprivnicu sudjeluje još 15 hrvatskih gradova i općina te Sveučilište u Stavangeru, Prirodoslovni-tehnološki fakultet, odsjek za energetiku i naftu iz Norveške.

Vrijednost projekta je milijun eura, a 854.000 eura od tog iznosa je bespovratno. Kroz pilot projekt instalirat će se solarne elektrane na 29 javnih zgrada u 16 gradova i općina u Hrvatskoj, izravno će se povećati proizvodnja električne energije iz energije sunca i smanjiti emisija štetnih plinova. Sama investicija u izgradnju solarnih panela vrijedna je 776 tisuća eura. Objekti na kojima će biti proveden pilot projekt uključuju školske zgrade, vrtiće, fakultete, sportske dvorane te ostale zgrade javne namjene.

U okviru projekta Grad Koprivnica će izgraditi tri fotonaponske elektrane: na Osnovnoj školi Braća Radić snage 60 kW, Osnovnoj školi Antun Nemčić Gostovinski snage 30 kW te COOR Podravsko sunce snage 30 kW. Ukupna vrijednost dijela projekta koji se odnosi na Koprivnicu iznosi gotovo 123 tisuće eura, od čega je više od 104 tisuće eura bespovratno. Projekt će rezultirati procijenjenom godišnjom proiz vodnjom od 981,87 MWh i smanjenjem godišnjih emisija CO 2 od 155,72 tona.

U

Komunalno vozilo COSECO stiglo u Rogoznicu

Rogozničko komunalno poduzeće Škovacin d.o.o. postalo je ponosni vlasnik novog komunalnog vozila za sakupljanje otpada. Radi se o jednokomornoj nadogradnji marke COSECO, tip K5, zapremine 15m³. Nadogradnja je postavljena na podvozje Mercedes Econic, koje je posebno dizajnirano za obavljanje komunalne djelatnosti. Prednost ovog podvozja je veća preglednost, prostrana unutrašnjost (ukupno 4 sjedala), zračni ovjes na obje osovine s regulacijom visine te, dodavši Coseco nadogradnju, dobijemo vozilo za prikupljanje otpada vrhunskih performansi. Nadogradnja je izrađena od visokokvalitetnog čelika s vodonepropusnim tovarnim prostorom (spremnikom), sustavom sabijanja putem potisne ploče i omjerom sabijanja miješanog komunalnog otpada 5:1. Ova nadogradnja opremljena je podizačima za pražnjenje posuda na dva kotača volumena 80/120/240/360 litara, kao i podizačima za posude na četiri kotača kapaciteta do 1.100 litara s ravnim i zaobljenim poklopcem. Vozilo je isporučila tvrtka O-K-TEH.

Građanima Zlatara i okolnih naselja uskoro će biti na raspolaganju reciklažno dvorište u Donjoj Batini. Grad Zlatar osigurao je sredstva za izgradnju reciklažnog dvorišta i provedbu edukacije u razdoblju od listopada 2020. do listopada 2022. godine. Projekt je sufinanciran iz Kohezijskog fonda Europske unije, a njegova ukupna vrijednost je nešto manja od 4,58 milijuna kuna, od čega je 3,71 milijun kuna bespovratnih sredstava. Od 20. listopada ove godine u sklopu reciklažnog dvorišta moći će se odložiti papir, plastika, staklo, bio otpad, tekstilni otpad, elektronički i opasan otpad, glomazni otpad te građevinski materijal kao što je materijal na bazi gipsa, izolacijski materijal i slično. Ukupna površina dvorišta je 3.600 m 2 , a nalazi se u naselju Donja Batina, uz županijsku cestu. Postavljeno je 19 kontejnera zatvorenog tipa volumena 7 kubičnih metara, tri eko kontejnera, jedna preša za kartonsku ambalažu, dva kontejnera volumena 1,5 kubičnih metara, tri klimatizirana natkrivena spremišta te tri rolokontejnera za glomazni otpad ukupnog volumena 32 kubična metra. U roku od jedne godine

KOMOP d.o.o.

Kovinska 21, HR-10090 Zagreb

Tel: +385 (0)1 4825 990 Fax: +385 (0)1 4825 999 e-mail: info@komop.hr www.komop.hr Generalni uvoznik u RH za:

U listopadu se otvara reciklažno dvorište za građane Zlatara i okolice

Geo Power Zagocha ulaže 90 mil. eura u geotermalnu elektranu

Na eksploatacijskom polju geotermalne vode Slatina 2, nedaleko od Čađavice, počeli su istražni radovi na naftnoj bušotini otkrivenoj osamdesetih godina uz koju će se u skoroj budućnosti privatnom investicijom izgraditi najveća geotermalna elektrana u Hrvatskoj. Pokažu li testna bušenja očekivani kapacitet, investitor planira u sljedeće dvije godine izgraditi elektranu snagu 20 megavata. Investicija je vrijedna oko 90 milijuna eura, a uz pogon će se graditi industrijska zona u kojoj će se topla vode iz podzemlja koristiti za poljoprivredu, industriju te turizam. Slična elektrana izgrađena je u Velikoj Cigleni na području Bjelovarsko-bilogorske županije gdje je također naftna bušotina transformirana u geotermalnu za proizvodnju električne energije, no elektrana kod Čađavice ima mnogo veći potencijal. Bušotina kod Čađavice dublja je od one u Velikoj Cigleni: doseže više od 4.500 metara, naprema 3.500 metara. Investitori iz tvrtke Geo Power Zagocha očekuju temperature veće od 190 stupnjeva i protoke od 400 do 500 tona na sat po bušotini. Generatore geotermalne elektrane pogoni para: geotermalna voda kroz bušotine dolazi na površinu, ulazi u takozvane izmjenjivače gdje se toplina izmjenjuje s izobutanom, izobutan se pretvara u paru koja ide na parnu turbinu i proizvodi struju. Ohlađena geotermalna voda se vraća, utisne u bušotine gdje se ponovno zagrijava na vrućim stijenama i vraća u ciklus proizvodne bušotine.

Eurotim i E.ON grade solarnu elektranu kraj Peručkog

jezera

U Splitu su predstavnici OTP banke te tvrtki Eurotim Eko i E.ON Hrvatska potpisali Ugovor o kreditiranju izgradnje Solarne elektrane Koljane koja će se graditi na području grada Vrlike, nedaleko od Peručkog jezera, na površini od 13 hektara. Instalirana snaga elektrane je 8.593 kWp, a godišnja proizvodnja je oko 11.500.000 kWh što zadovoljava godišnje potrebe oko 3.000 kućanstava. Ukupnu proizvodnju će otkupljivati tvrtka E.ON Energija d.o.o. Ugovor su potpisali Ante Kojundžić, direktor tvrtke EUROTIM EKO, Balázs Békeffy, predsjednik Uprave OTP banke i Andreas Rörig, predsjednik Uprave E.ON Hrvatske. Izgradnju elektrane su poduprle i lokalne vlasti grada Vrlike, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo gospodarstva, Hrvatske šume, Splitsko-dalmatinska županija, HAMAG-BICRO te HEP ODS - koji je izradio dokumentaciju te raspisao javnu nabavu za izgradnju susretnog postrojenja koje omogućava brz i kvalitetan pristup mreži na samoj lokaciji.

Izgradnja, kao ni prodaja struje, nisu sufinancirani iz proračuna ili EU fondova, već isključivo komercijalnim izvorima.

"Projekt SE Koljane trenutno je najveći komercijalni projekt koji imamo u izgradnji gdje prema modelu financiranja imamo suvlasnički udio na određeni rok. Ovo je ujedno i jedan od složenijih projekata na našem tržištu gdje smo zbog zahtjevnosti terena morali pristupiti složenijem projektiranju i optimizaciji same izvedbe", izjavio je Andreas Rörig, predsjednik Uprave E.ON Hrvatske.

Iz OTP banke su istaknuli zadovoljstvo što su dobili priliku financirati projekt komercijalne solarne elektrane, jer su banka koja želi jačati svoja ulaganja u obnovljive izvore energije.

Radove izvode E.ON Solar i Eurotim uz angažiranje lokalnih kooperanata. Završetak izgradnje i puštanje u rad SE Koljane predviđeni su sredinom 2023. godine. Osim ove elektrane na istoj lokaciji u procesu izdavanja građevinske dozvole je i solarna elektrana Derven instalirane snage 4 MW čiji se završetak izgradnje očekuje za 2-3 godine.

S.T.P. d.o.o.

Kako smanjiti troškove odvoza MKO za 80%?

S

radom počelo reciklažno dvorište na San Pellegrinu u Fažani

Početkom rujna otvoreno je novo reciklažno dvorište na San Pellegrinu, na Galižanskoj cesti, u sklopu istoimene poduzetničke zone. Reciklažno dvorište izgradila je Općina Fažana, a njime upravlja javni pružatelj usluge zbrinjavanja otpada Pula Herculanea d.o.o.

Reciklažno dvorište na San Pellegrinu jedino u Istri ima kompost roto shredder koji služi za usitnjavanje zelenog otpada (trava, lišće, borovi, granje, oblice, drvena masa iz reciklažnih dvorišta, parkova i domaćinstava) i tako omogućava proizvodnju eko komposta te kvalitetnu pripremu biomase iz zelenog otpada. Izvođači radova bili su tvrtke Zanitel i Istarske ceste, a vrijednost radova s PDV-om iznosila je 3,7 milijuna kuna. Ukupna vrijednost investicije s pristupnom cestom iznosila je 6 milijuna kuna, a projekt je u potpunosti financiNa području općine lani je zbrinuto 2.885 tona otpada, od čega polovicu čini miješani komunalni otpad. Po stopi odvajanja od gotovo 35 posto Općina Fažana vodeća je na Puljštini i deveta u Istri, a ova investicija će omogućiti i još kvalitetnije selektiranje otpada, uvjeren je direktor Komunalca Istovremeno s početkom rada novog reciklažnog dvorišta prestalo e s radom staro reciklažno dvorište iza Plodina, kao i privremeno odlagalište zelenog otpada na Galižanskoj cesti. Oba stara odlagališta bit će sanirana. Na staroj lokaciji predviđeno je apartmansko naselje i nogometni centar.

Čistilica Ravo za zadarski EKO

Zadarska tvrtka za gospodarenje otpadom EKO d.o.o. bogatija je za RAVO cestovnu čistilicu zapremine 5 m 3 . RAVO iz grupacije Fayat je jedan od najpoznatijih svjetskih proizvođača cestovnih čistilica. Specijaliziran za ovaj segment brige o čistoći RAVO nudi kompletno i najkvalitetnije moguće rješenje za gradove i mjesta koja žele besprijekornu čistoću.

RAVO čistilice srest ćete (ali ih nećete čuti!) na ulicama Madrida, Barcelone, Rima, Amsterdama, Lisabona…..kao i u hrvatskim gradovima Zagrebu, Rijeci, Puli, Slavonskom Brodu, Kutini, Makarskoj, Virovitici… Čistilicu je isporučila tvrtka O-K-TEH iz Zagreba.

Podsused će dobiti najveće reciklažno dvorište u Zagrebu

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najavio je početak radova na izgradnji reciklažnog dvorišta u gradskoj četvrti Podsused – Vrapče. Ukupna investicija iznosi oko osam milijuna kuna, od toga je 4,5 milijuna kuna financirano bespovratnim sredstvima Europske unije u okviru Operativnog programa "Konkurentnost i kohezija". Radovi na izgradnji reciklažnog dvorišta trajat će osam mjeseci.

Novo reciklažno dvorište namijenjeno je odvojenom prikupljanju i privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada. Sastojat će se od manipulativne površine s prizemnim dvorišnim objektom za djelatnike, prizemnim dvorišnim skladištem za problematičan otpad i bit će opremljen kontejnerima i spremnicima za različite vrste otpada.

"Po završetku izgradnje, Podsused će dobiti najveće reciklažno dvorište u gradu Zagrebu, a građani će moći besplatno ostaviti glomazni i drugi otpad koji ne mogu odvojiti u spremnike namijenjene za recikliranje", rekao je Tomašević. Istaknuo je da se po otvorenju očekuje povećanje stope odvojeno prikupljenog komunalnog otpada i smanjenje količine otpada koji se odlaže na odlagališta u drugim dijelovima Zagreba.

"Ovo dvorište će zamijeniti postojeće mobilno reciklažno dvorište u Podsusedu. Pozivamo građane da donose svoj glomazni i drugi otpad za reciklažu, besplatno i brzo, na mjesto gdje će biti adekvatno i kvalitetno zbrinut", poručio je zagrebački gradonačelnik.

Konzorcij tvrtki Magnum supra i Elektrocentar Petek gradit će CGO Lučino razdolje

U Zagrebu je sredinom rujna potpisan ugovor o projektiranju i izgradnji Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje sa zajednicom ponuditelja koju čine tvrtke Magnum supra i Elektrocentar Petek. Vrijednost potpisanog ugovora je gotovo 400 milijuna kuna bez PDV-a, a rok za završetak projekta je tri godine. CGO Lučino razdolje jedan je od jedanaest planiranih centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj. Pokriva područje Dubrovačko-neretvanske županije – pet gradova i sedamnaest općina s oko 122 000 stanovnika. Planiran je na području Općine Dubrovačko primorje, otprilike jedan kilometar zapadno od naselja Trnovica. Planirani kapacitet obrade je oko 40.000 tona godišnje, a u sklopu centra bit će i postrojenje za obradu građevnog otpada kapaciteta 7.520 tona godišnje.

CGO Lučino razdolje procijenjen je na 494 milijuna kuna. Prihvatljivi troškovi iznose 408,7 milijuna kuna. Od tog iznosa je 70,18 posto osigurano iz fonda EU Konkurentnost i Kohezija, 19,82 posto iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a deset posto, odnosno oko 50 milijuna kuna, osigurat će Dubrovačko-neretvanska županija. U prvom postupku javne nabave cijene su bile znatno više od

procijenjenih, pa je u srpnju 2021. raspisan novi poziv na koji su zaprimljene realnije ponude. Premda su i ove cijene bile više od procijenjenih, najniža ponuda bila je za 167 milijuna kuna manja od najniže ponude iz prvog postupka. Agencija za gospodarenje otpadom Dubrovačko-neretvanske županije za izvođača je u travnju odabrala konzorcij u kojem su Hering d.d., Široki Brijeg, Elcom d.o.o., Tuzla i Enova d.o.o. iz Sarajeva. No, tvrtke Magnum Supra i Elektrocentar Petek su se žalile. U žalbi su osporili bodovanje svoje ponude jer naručitelj nije prihvatio reference njihova stručnjaka Pere Matića. Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave odlučila je da je žalba opravdana i predmet je vraćen naručitelju na ponovno postupanje. A u ponovnom postupku posao su dobile upravo one dvije tvrtke koje su se žalile na prvotnu odluku Agencije.

Isporučena dva vozila za Eko-flor plus

Tvrtka O-K-TEH isporučila je dva od planiranih 26 vozila grupaciji C.I.O.S., odnosno tvrtki Eko-flor plus d.o.o.. Prvo vozilo je kamion Scania s podvozjem na koje je ugrađena nadogradnja za prikupljanje otpada marke Stummer, model MEDIUM X4 s podizačima ZOELLER DELTA 2322 Automatic, Najnoviji model nadogradnje, Stummer MEDIUM X4, odlikuje obilje noviteta koji pomažu krajnjim korisnicima bolje planiranje, veću učinkovitost te, a što je najbitnije, smanjenje troškova prikupljanja. Drugo vozilo je također s podvozjem Scania na koji je montiran navlakač kontejnera Palfinger PHT20SLD5 kapaciteta 20 tona i dizalica Palfinger Epsilon M12Z83 maksimalnog dosega 8,3 metra. Dizalica je opremljena polipom velike zapremine.

Neto emisije stakleničkih plinova iz tla u EU iznose oko 64 Mt ekvivalenta CO 2

Europska okolišna agencija (EEA) je na brifingu "Ugljik u tlu" izvijestila o sadržaju ugljika u tlu i emisijama stakleničkih plinova iz europskih organskih i mineralnih tala. Informacije se temelje na podacima iz 2019. Zemlje članice EU-a izvijestile su o gubitku ugljika iz organskog tla koji odgovara emisiji od oko 108 megatona ugljičnog dioksida (Mt CO 2) u 2019. Iste godine mineralna tla uklonila su iz atmosfere oko 44 megatone ugljičnog dioksida. Neto emisije stakleničkih plinova iz tla, oko 64 megatone ekvivalenta ugljičnog dioksida, čini nešto manje od 2 posto ukupnih neto emisija Europske unije u 2019., ili otprilike polovicu udjela EU-a u emisijama međunarodnog zrakoplovnog prometa. Otprilike tri četvrtine organskog tla u EU nalazi se u samo dvije države članice, Švedskoj i Finskoj, pokazuju podaci EEA. Ukupne emisije iz organskog tla daleko su najveće u Njemačkoj, zbog visokog udjela organskog tla pod usjevima i travnjacima. Najveći gubici ugljika po hektaru nastaju vađenjem treseta, uglavnom u Finskoj, Irskoj, Latviji, Estoniji i Njemačkoj. Postoje postupci ublažavanja, kao što je obnova tresetišta ili agrošumarstvo, kako bi se povećala sekvestracija ugljika u tlu i smanjili gubici ugljika, što u mnogim slučajevima također može koristiti, na pri-

mjer, bioraznolikosti ili kvaliteti vode. Međutim, ovisno o vrsti tla, lokalnoj klimi i načinu gospodarenja zemljištem, mjere ublažavanja mogu povećati emisije drugih stakleničkih plinova, poput metana (CH 4) i dušikovog dioksida (N 2 O), ili imati negativne posljedice na biološku raznolikost ili proizvodnju hrane. EEA naglašava važnost razvoja i korištenja znanstveno prihvatljivih metoda za procjenu klimatskih utjecaja različitih praksi upravljanja zemljištem, kao i njihov utjecaj na obnovu prirode. Općenito, sektor korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva (LULUCF) u EU imaju veliku ulogu u uklanjanju ugljičnog dioksida iz atmosfere. Međutim, postoje velike razlike između zemalja zbog veličine površina, načina na koji se zemljište koristi i vrstama tla. EU se obvezala smanjiti svoje neto emisije stakleničkih plinova do 2030. za 55 posto u usporedbi s razinama iz 1990., te postati ugljično neutralna do 2050.

Još jedno komunalno vozilo s nadogradnjom Iride za Labin

Tvrtka 1. MAJ iz Labina vlasnik je još jednog komunalnog vozila Fuso Canter 7C18 s nadogradnjom IRIDE zapremine 8 m 3 , kojim će se povećati učinkovitost u prikupljanju otpada u gradu Labinu. Podvozje Canter ima motor snage 129 kW, a nadogradnja je opremljena dvodijelnom potisnom pločom za sabijanje otpada, dvobrzinskim aparatom za pražnjenje kanti 80-1.100 l te integriranim aparatom za prikupljanje otpada u vrećicama. Isporuku vozila izvršila je tvrtka Alfateh ekologija i energetika iz Rijeke.

Foto: pixabay

NOVOSTI IZ EKO INDUSTRIJE TEHNIX

ompanija Tehnix izvršila je dopremu i primopredaju specijalnog komunalnog vozila TEHNIX EKOMUNAL kapaciteta 10 m3 za odvoz komunalnog otpada. Vozilo je dopremljeno specijalnim transportom niskopodnom prikolicom, a predano je pred-

Komunalno poduzeæe Krakom d.o.o. Krapina 2. rujna 2022. godine obogatilo je svoj vozni park za jedno novo specijalno komunalno vozilo TEHNIX EKOMUNAL kapaciteta 10 m3. Vozilo je prezentirano i predano direktorici komunalnog poduzeæa Kra-

skopodna prikolica “labudica” na podvozju Mercedes omoguæuje specijalni transport komunalnih vozila Ekomunal Tehnix, a prvo

Predsjednik kompanije Tehnix, g. Ðuro Horvat, sa svojim surad-rio djeèji vrtiæ “Ftièek” u Donjem Kraljevcu. Radi se o projektu dogradnje djeèjeg vrtiæa s modularnim kontejnerskim jedinicama i terasom ukupne površine 230 m2. Projekt je dobiven na javnom natjeèaju èiji je cilj doprinijeti opæem dobru i razvoju lokalne jedinice, ali i osigurati ugodan, siguran i veseli boravak djece vrtiæke dobi u Opæini Donji Kraljevec. Završetak ovog suvremenog projekta zasigurno æe doprinijeti kvalitetnom poèetku vrtiæke godine u Opæini Donji Kraljevec.

Baranjska Èistoæa je dobila novo specijalno komunalno vozilo za odvoz i kompaktiranje otpada s hidraulikom za podizanje podzemnih kontejnera Tehnix EKOMUNAL kapaciteta 16 m3. Sveèana primopredaja izvršena je direktoru komunalnog poduzeæa od

Novosti ovogodišnjeg

Ecomonda

Jedna od vodećih europskih izložbi u području zelenih tehnologija i kružne ekonomije - Ecomondo ove godine se održava od 8. do 11. studenoga u Expo Centru u Riminiju. Više o programu, glavnim temama i ciljevima Ecomonda te novostima koje donosi otkrio je u intervjuu Mauro delle Fratte, direktor izložbi, Italian Exhibition Group

ključnih dionika s ovog područja, kreatora politika, startup tvrtki (s začetnicima novih modela održivog gospodarstva), akademskog i znanstvenog svijeta te istraživanja i razvoja industrije.

Koje su novosti na sajmu Ecomondo?

Među ostalima ističem: Tekstilni hub, koji je od izdanja 2021. godine usmjeren na ujedinjenje svih glavnih sudionika u opskrbnom lancu, s naglaskom na eko-dizajnu u održivoj proizvodnji tekstila; Zaštita okoliša i regeneracija u Riminiju će izložiti najbolja rješenja proizvedena u Italiji za očuvanje okoliša. Otpad od hrane i najsuvremenije tehnologije koje kombiniraju kvalitetu namirnica i smanjenje otpada u fazama prije i poslije konzumiranja. Selo sanitizacije koje se drugu godinu zaredom vraća s tehnologijama i proizvodima za prevenciju i zdravstvenu sigurnost javnog i privatnog radnog okoliša. Startupovi i inovacija, fizički i virtualni izložbeni prostor – koji se promovira u suradnji s ICE-om čiji je glavni partner ARTER („Attrattività Ricerca Territorio”), konzorcij Emilia-Romagna Start-up - u potpunosti je rezerviran za talijanska i međunarodna inovativna poduzeća na početku poslovanja te scale-up poduzeća, radi upotpunjavanja opskrbnog lanca zelenih tehnologija inovativnim proizvodima ili uslugama.

Koja sve događanja nudi program?

Sajam, koji se prostire na preko 100 tisuća četvornih metara cijelog velesajma u Riminiju, predstavlja se kao platforma za mjerodavna poslovanja i istraživanja, na kojoj se promiče susret javnih i privatnih poduzeća, lokalnih uprava i svijeta znanosti.

Mauro Delle Fratte, Exhibition Manager Italian Exhibition Group

Kako se danas predstavlja Ecomondo?

Ecomondo, vodeća europska izložba na području zelenih tehnologija koju organizira Italian Exhibition Group, približava se obilježavanju važne 25. obljetnice. Ecomondo je danas sinonim za izvrsnost u europskom kontekstu, referentna točka za svijet institucija, udruženja, poduzetništva, istraživanja i inovacije na polju kružnog biogospodarstva te društvene, gospodarske i okolišne održivosti, s velikim inovativnim, međunarodnim i poslovnim značajem.

Ovih je godina zalaganje uvelike poraslo, no fokus ostaje isti: prikazati europske trendove s gledišta politika i tehnologija u nastajanju, radi suočavanja s velikim temama zagađenja i klimatskih promjena te s njihovim posljedicama na zdravlje građana i na proizvodne sustave. U ciljevima za naredne godine tu je nastavak sustavnog povezivanja svih

Ističe se po konferencijama o Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NRRP), opskrbnom lancu pa Ecomondo i za izdanje 2022. priprema kalendar kongresa i seminara sa stručnjacima, istraživačima, trgovačkim društvima i institucijama, nacionalnim i međunarodnim, uz sve veću prisutnost Europske komisije, što sastanak s IEG-om stavlja na prvo mjesto po važnosti na europskoj i mediteranskoj razini na području inovacije i politika o ekološkoj tranziciji, zahvaljujući i radu Tehničko-znanstvenog odbora kojim upravlja profesor Fabio Fava sa Sveučilišta u Bolonji.

Ecomondo će ugostiti 11. izdanje States General of the Green Economy, susret institucionalnih i profesionalnih djelatnika u zelenom gospodarstvu, koje promiče Nacionalno vijeće za Zeleno gospodarstvo u suradnji s Ministarstvom ekološke tranzicije i pod pokroviteljstvom Europske komisije.

Možete li nam ukratko istaknuti koji su glavni naglasci ovogodišnjeg izdanja Ecomonda?

Izložba će naglasiti četiri područja: 1. gospodarenje otpadom te njegova valorizacija i pretvaranje u sekundarne sirovine; 2. kružno biogospodarstvo i bioenergije; 3. obrada i upravljanje vodnim resursima; 4. sanacija i prenamjena zagađenih i napuštenih industrijskih zona te hidrogeološki rizik. Od velikih strojeva za obnavljanje metala do rješenja za digitalno upravljanje distribucijom voda; od tehnologija za regeneraciju tla i napuštenih industrijskih zona do 3D pisača na bioplastični pogon. Više informacija: https://en.ecomondo.com

A d.o.o., Zadar 81.294.200 840.200 404

LOR O A VTTC C d d.oo.o., V Virovviitica 77.402.700 310.400 151

KAAŠT Š IJUN N d o o Pula UN .o.o., u 70546 000 70 546 0 -2230 7 700 2 230.7 33

E OPPLU L S d.oo.oo., Ma M č rčeelji 69.669.000 31.5500 58 21 3 K.F. d.oo.o.o., Zagreeb 66 936 600 21 688.2200 39 22. USLULUGGA PORREČ EČ d.o.o , Porreč e 66.404.700 1.003.700 184 23 KOMUNANALAC d d.o.o. o , Sa S mooboor r 60.308.300 -2.561.0000 2551 24 LOTUUS S 91 1 d.o.o o , Jal a ko k ve vec 59.860.400 4.827.7700 1 148 25 2 GKKP KOMU M NALAAC C d d.oo.oo., , Kopr p ivnica a 58 5 .158.800 458.600 167 26 6 LAUURA A d.o.o.o., Harm r ica 58 119 800 3 425 5 5000 24 27. PUULA HERCUULLANEA A d d.oo.o., , Pu P la 57.860.500 32.1100 196

jvećih

ra skupljanja, javanja otpada rijala

edakcija magazina Tehnoeko u suradnji s tvrtkom specijaliziranom za poslovne informacije i analize Dun & Bradstreet d.o.o. donosi pregled 100 najvećih tvrtki u Hrvatskoj u sektoru skupljanja, obrade i zbrinjavanja otpada i oporabe materijala. Rangirane su po ostvarenom ukupnom prihodu temeljem predanih financijskih izješća za 2021. godinu, a prema definiranoj djelatnosti po NKD-u.

o , Šibe b nik 30.972.00000 4 4221.400 9 98 59 ZELINSSKE KOMMUNALIJE E d.o. o o., Sv S et e i Ivvan a Zelina 30 0 9 .966.2200 0 -2 2 5 .595 9 6 .600 43 3 60. KAIROS d.oo.oo., Osi s jek k 30.886.9900 6. 6 643.9000 18 61 FRRIŠ I d.o.o., Križevci i 30 339.5500 0 5.455.60 6 0 16 62. SABBIRAČ d.o.o., Šibenik 30.2284.3300 6.5771. 1 500 11 1 63. KOOMUNALAC d.o.o., Slavonski Brod 29 9 8 .856.7700 -1.2355.22000 190 64 VG G Čiisstoća d.o.o., Velika Gorica 29 618.8800 -1 640 900 1223 65. KOOMMUUNALAC POŽEGA d.o.o., Požega 28.738.9900 0 2.107.500 101 66 6 K KOMMUNALAC d.o.o., Bjelovar 28 511.9900 993. 3 500 126 6 67 KRAKOM d.o.o., Krapina 27 7 9 .984.6600 310.600 70 6 68 ROOTO T TRA R NS EKO d.o.o., Zagreb 266.797.2200 0 7 7.33755.8800 51 6 69 UN U IVERRZA Z L d o o Đakovo NIVER AL d.o.o., 25 254 4 6000 0 2 .6 19 1 7 900 10 1 4 70 7 . GO G RA - METAL d.oo.o , Sesvete 500 0 24 7 .724.5 638.400 6 7 71 R RESPEKT d.o.o., Metković 8000 24 2 .204.8 94 9 7 300 19 9 7 72 M MAČO-METALI d.o.o., Belovar 300 2 24.1011.3 1 5335.300 17 73 Z ZEELENO I MODRO d.o.o., Kaštel Štafilić 500 23 2 .6233.5 2 286.9000 79 9 74 K KOOMBEL d.o.o., Belišće 3000 2 23.053 5 .3 5 5311.6000 79 9 75. KO K MUNALIJE d.o.o., Čazma 500 0 22 6 .638 24444.500 60 76 M MEETTALI RECIKLAŽA d.o.o., Bibinje 6000 22 22.609.6 3 3.81 8 3 3.60 6 0 14 77 G GKP P PRE-KOM d.o.o., Prelog 100 22.450 45.8800 0 10 1 5 78 DA D NKOR d.o.o., Osijek 22.172.700 1. 1 71 7 5 5.10 1 0 10 79 K KOMMUNALNO PODUZEĆE d.o.o., Cubinec 80021.851.8 1 1.21 2 6 6.6000 1001

KTTD D IVANJ d.o.o., Novi Vinodolski 70021.051. 16.200 0 63

E EKONEX d.o.o., Našice 600 0 20 866 2 56644.900 5

NEVKOŠ d.o.o., Vinkovci 70020.691. 3 325.800 64

GOSPODARENJE OTPADOM SISSAK A d.oo.oo., , Sis i a ak 00020.132.0 -22.635 600 11 1 2

METAL-MO M NT d.o.o., Cubinec 400 19 729 2.706.20 2 0 14

SAAN BOX X d. d o.o., Žakanje 19.628.000 6.9994.70 7 0 19

LUGPLA L S ST T d.o.o., Draganić 100 19 362 1 4. 4 28 2 7.70 7 0 53

Ugljikov otisak i budućnost čovječanstva

Početkom dvadesetog stoljeća počeo je ubrzani razvoj industrije, koji su privremeno usporila dva svjetska rata. Temelj razvoja bili su strojevi pogonjeni ugljenom, koji su omogućili sve veću, kvalitetniju i jeftiniju proizvodnju. Nakon drugog svjetskog rata razvoj je dodatno akceleriran, naročito korištenjem nafte

[autor] dr. sc. Zlatko Milanović

ovječanstvo sve više ovisi o energiji. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do prve i druge naftne krize, ali i sazrijeva ekološka svijest. Ugljen je detektiran kao velika ugroza okoliša. U Europi se ubrzano povećava uporaba prirodnog plina, kao jeftinog i ekološki prihvatljivog goriva.

Tek u novom mileniju političari konačno spoznaju da uporaba karbonskih goriva (ugljena, nafte, plina) izravno ugrožava klimu. Klimatske promjene su posljedica povećanih emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova. Globalni problem dekarbonizacije je izravno povezan s nacionalnim gospodarstvima svake pojedine zemlje. Europa je, u odnosu na druge kontinente, siromašna sirovinama i energijom. Europske zemlje udruživanjem u Europsku uniju nastoje opstati na svjetskom tržištu. RH je konačno 2013. godine primljena u EU, koja ubrzo zatim usvaja Zeleni plan temeljen na kružnom gospodarstvu.

Racionalno gospodarenje resursima i digitalizacija su određeni kao prioritet. Javnost u Europi nije informirana da su slične zelene planove već donijele razvijene američke i azijske zemlje. Nastavno se, prvo Azija i zatim drugi kontinenti, susreću s epidemijom COVID-19. EU je bila prisiljena donijeti Plan otpornosti i oporavka.

Kada se činilo da se smanjuje korona kriza, počela je agresija Rusije na Ukrajinu. Većina EU zemalja se „iznenada“, u samo nekoliko mjeseci našla „zarobljena plinom“. Naročito je pogođena Njemačka, koja se do tada isticala provedbom mjera zaštite okoliša. Zeleni su postali i članovi Vlade SR Njemačke te se postupno zatvaraju njemačke velike TE (termoelektrane) na ugljen, kao i nuklearne elektrane (NE). Zarobljavanje plinom je otvorilo pitanje - je li do sada konkurentnost europskog i naročito njemačkog gospodarstva (i poljoprivrede) bila utemeljena na jeftinim ruskim fosilnim energentima?

Dekarbonizacija i Europska unija

Nakon agresije Rusije na Ukrajinu, u Europi zaštita klime više nije u žiži nacionalnih interesa. Europska unija je odlučila ubrzano smanjiti ovisnost o nafti i prirodnom plinu iz Rusije. Dolazi do višestrukog povećanja cijene plina i električne energije. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je 1. kolovoza 2022. upozorila na eskalaciju energetske krize: „Otkad je Rusija potpuno ili djelomično obustavila opskrbu plinom za 12 članica Europske unije, svi se moramo pripremiti na najgoru situaciju.“

U Europi vlada veliki strah od mogućeg nestanka energije tijekom zime. Građane se sustavno educira da učinkovitim gospodarenjem za 10 posto smanje potrošnju energije. Međutim, pokazalo se da će energije ipak biti, ali po kojoj cijeni? Održivost se počela poimati isključivo kao ekonomska održivost nacionalnog gospodarstva. Ekološka održivost je, barem privremeno, zanemarena. U energetskoj krizi Njemačka aktivira velike TE na ugljen i uveliko povećava emisije CO2. Nekoliko europskih zemalja zaboravlja na opasnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada, te ubrzano razmišlja o nuklearnim elektranama. Obnovljivi izvori energije trenutno ne mogu pokriti potrebe potrošnje i to niti količinom niti cijenom. Mađarska i osobito Austrija početkom rujna razmišljaju o ukidanju zabrane uvoza energenata iz Rusije. S druge strane Norveška, koja pokriva četvrtinu potrošnje energije u EU, povećava cijene energenata.

U rujnu 2022. predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je pet mjera za prevladavanje energetske krize:

1. ograničiti najvišu cijenu uvoza plina iz Rusije

2. smanjiti potražnju za električnom energijom

3. ograničiti prihode tvrtkama koje proizvode energiju iz jeftinih izvora (inframarginalni proizvođač)

4. porez tvrtkama koje koriste fosilna goriva i tako stvaraju profit

5. pomoći komunalnim tvrtkama.

Među EU zemljama taj prijedlog je izazvao vrlo različite komentare, koji su temeljeni na različitim nacionalnim interesima. Predsjednica EK je naročito naglasila da treba za zimu osigurati dovoljnu količinu plina i to po prihvatljivoj cijeni. Većina zemalja u EU, među njima je i RH, je izgradila veliki broj TE na plin. Zbog toga u Europi dolazi i do visoke cijene električne energije. Proizvodnja električne energije u TE na plin je vrlo fleksibilna i učinkovita, te u odnosu na TE na ugljen i mazut pa i na NE je prijateljska za okoliš. Međutim, i plin je fosilno/karbonsko gorivo te mladi i zeleni aktivisti protestiraju i traže odgovorniju provedbu mjera zaštite okoliša. Ne tako davno, u sklopu europske akcije i u Zagrebu, na Europskom trgu, mladi su zahtijevali bržu provedbu mjera zaštite klime. Dva sata nakon prosvjeda bilo je na tramvajskoj stanici žalosno vidjeti mlade sa spuštenim transparentima. Činilo se kao da se ništa nije dogodilo. Navečer niti jedna nacionalna televizija nije izvijestila javnost o protestu mladih.

Kriza i čovjekoljublje

Već dulje vrijeme se u svijetu nastoji smanjiti razlike između razvijenih i siromašnih zemalja. Do 2015. godine je bio

aktualan takozvani Milenijski razvojni ciljevi (engl. Millenium Development Goals, MDG) kojim su razvijene zemlje trebale pomoći siromašnim zemljama u održivom razvitku. To je u osnovi bila samo načelna deklaracija razvijenih zemalja s ciljem smirivanja vlastite savjesti. Nastavno je UN, za razdoblje 2015. – 2030., u cilju smanjenja razlike između razvijenih i siromašnih zemalja, usvojio Ciljeve održivog razvitka (engl. Sustainable Development Goals, SDG).

Utvrđeno je 17 ciljeva, koje su do 2030. godine trebale ispuniti razvijene i razvojno intenzivne zemlje. Planiralo se pomoći diskriminiranim zemljama i izgraditi humaniji svijet. Svaki

Vlade 200 zemalja prihvatile su Pariški sporazum kojim je dogovoreno da se granica zagrijavanja smanji s 2 na 1,5°C.

U Europi vlada veliki strah od mogućeg nestanka energije tijekom zime, pa se građane educira kako smanjiti njezinu potrošnju

stanovnik ima jednako pravo na prirodne resurse, ali i obvezu štititi okoliš. Razvijene zemlje najviše koriste prirodne vrijednosti i trebaju najviše izdvajati za zaštitu okoliša. Usprkos ciljevima SDG-a, u svijetu su i dalje velike razlike između bogatih i siromašnih zemalja. Nacionalni plan svake bogate zemlje je prioritet. Pomoć siromašnim zemljama je u drugom planu. U UN-u se godinama izbjegava točno određivanje obveze svake pojedine razvijene zemlje.

Stručnjaci uporno ukazuju da su ljudi osobito ugrozili klimu. Na UN Konferenciji o klimi u Kopenhagenu 2009. godine su utvrđeni globalni ciljevi za zaštitu klime. Političari su konačno prihvatili da treba ograničiti ljudske aktivnosti kako bi se, u odnosu na predindustrijsko razdoblje (devetnaesto stoljeće), spriječio porast temperature na najviše 2°C. Šest godina kasnije, na sljedećoj UN Konferenciji o klimi u Parizu 12. prosinca 2015. godine, konačno su razvijene zemlje spremne prihvatiti obveze. Nakon duljeg natezanja razvijenih, tranzicijskih i siromašnih zemalja konačno su utanačene obveze velikih i razvijenih zemalja. Vlade 200 zemalja su prihvatile Pariški sporazum i to je bila (barem privremena) velika pobjeda svjetske diplomacije. Čak je dogovoreno da se granica zagrijavanja smanji s 2 na 1,5°C. Tom prilikom su zeleni političari i plakali od sreće. Prema Nacionalno određenim doprinosima (engl. Nationally Determined Contributions, NDC) utvrđeni nacionalni ciljevi su ipak dragovoljni. Međutim, nije propisano nadziranje provedbe i sankcioniranje. To je opet ostavljeno na brigu prirode. Sljedeća Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime (UNFCCC) je održana u Glasgowu (studeni 2021.). Bila je to 26. konferencija i skraćeno se naziva i COP 26. Potvrđen je cilj da se granica zagrijavanja smanji na 1,5°C. Zaključeno je da je ostvaren dobar napredak, ali je potrebno učiniti još više.

Na COP 26 su dogovoreni sljedeći ekološki zaključci: ∆ povećanje sredstava za zemlje u razvoju s ciljem borbe protiv klimatskih promjena ∆ pokretanje globalne obveze smanjenja emisija metana ∆ dovršetak Pariškog pravilnika ∆ poboljšanje suradnje s privatnim gospodarstvom ∆ usklađenom ekonomskom politikom odrediti cijenu ugljika. Zatražena je mobilizacija svih medija u promociji mjera za zaštitu. Rat između prirode i čovječanstva mora prestati. Delegaciju EU na konferenciji u Glasgowu su predvodili predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i slovenski premijer Janez Janša. EU je na COP 26 sve strane dodatno pozvala na provedbu nacionalno utvrđenih doprinosa zaštite klime. Razvijenim zemljama EU je predložila povećanje, već do 2025. godine, dogovorenih 100 milijardi dolara za smanjenje stakleničkih plinova. Pored toga se EU dodatno obvezala:

• mobilizirati sve sektore gospodarstva (privatnog i javnog)

• ostvariti socijalno uravnoteženu pravednost

• do 2030. godine za 50 posto smanjiti emisije CO2

• do 2050. osigurati da Europa postane klimatski neutralna

• očuvati konkurentnost EU gospodarstva.

Najveća je pozornost usmjerena na SAD gdje živi samo 5 posto svjetskog broja stanovnika, koji emitiraju čak 30 posto antropogene emisije stakleničkih plinova. Kada je 2015. godine SAD ipak prihvatio zaključke Pariške konferencije o zaštiti klime, predsjednik Barack Obama trijumfalno je izjavio: „Gledajte, preuzeli smo odgovornost“. Međutim, ubrzo su u SAD-u uvidjeli da Pariški sporazum može ugroziti njihovo nacionalno gospodarstvo. Već 1. lipnja 2017. predsjednik Donald Trump je u medijima pokazao potpis kojim SAD izlaze iz Pariškog sporazuma i naglasio da ne vjeruje u mišljenje stručnjaka. Opet se pokazalo da je nacionalni interes prioritet u odnosu na globalne obveze. Početkom 2021. godine na Konferenciji u Glasgowu predsjednik Joe Biden najavljuje da pokreće proces ponovne integracije SAD-a u Pariški klimatski sporazum. Međutim 2022. godine, u pripremama za predsjedničke izbore 2024. godine, neki u najavljuju povratak Donalda Trumpa.

Samo je Afrika ostala problem?

Četiri najveća zagađivača atmosfere stakleničkim plinovima su: Kina, SAD, Indija i EU. Na Konferenciji u Glasgowu, krajem 2021. godine, naglašeno je da je posljednje desetljeće (2010. – 2019.) do sada najtoplije razdoblje. Od posljednjih dvadeset godina (2000. do 2019.), čak je devetnaest godina bilo najtoplijih u povijesti čovječanstva. Svaku krizu civilizirani svijet rješava isključivo trgovinom prirodnim vrijednostima. EU i naročito Njemačka godinama prednjači u provedbi mjera zaštite prirodnih vrijednosti. Međutim, 2022. godine kada se Njemačka „iznenada našla zarobljena plinom“ neki i otvaraju pitanje kako ostalih 199 zemalja ispunjava preuzete obaveze (Dr. F. J. Radermacher, e-recycling)?

Pozornost Njemačke i drugih razvijenih zemalja prvenstveno je usmjerena prema Kini. Termoelektrane (TE) na ugljen snažno opterećuju okoliš i imaju vrlo velike emisije CO2 Iz tog razloga obustava termoelektrana na ugljen je jedna od prvih mjera zaštite klima i okoliša. U drugom desetljeću novog milenija pod pritiskom javnosti je počelo zaustavljanje TE na ugljen. Njemačka je zatvorila 10 velikih TE na kameni i 10 TE na smeđi ugljen. Čim se pojavila energetska kriza, njemačka javnost je informirana kako neodgovorno Kina gospodari velikim TE na ugljen. Lagano ih je održavati u hladnom pogonu i za nekoliko sati mogu početi sigurno proizvoditi vrlo jeftinu električnu energiju.

Kina se naročito brzo razvijala, te je početkom novog milenija povećala izgradnju novih TE na ugljen s 18 na 80 GW godišnje. Od 2007. godine je ipak Kina počela zaustavljati TE na ugljen i prestala graditi nove TE na ugljen u inozemstvu. Međutim, u Kini je i dalje snaga zaustavljenih TE na ugljen nekoliko puta bila manja od snage novih. Tako je 2020. električna snaga novih TE na ugljen bila 38 GW, a zaustavljeno je samo 10 GW. U konačnici, Kina je 2020. godine povećala snagu TE na ugljen za čak 28 GW, koje emitiraju nove količine CO2. Nacionalni interes Kine je osigurati stalni razvitak gospodarstva i rast životnog standarda za 1,4 milijarde stanovnika. Globalne emisije CO2 slično povećavaju njemačke i kineske nove TE na ugljen. Kina je samo 2019. povećala snagu TE na ugljen oko 40 GW. S druge strane, Njemačka je planirala uložiti 40 milijardi eura za smanjenje 40 GW snage iz TE na ugljen do 2037. godine. Otvara se i pitanje gdje je učinkovito uložiti financijska sredstva za smanjenje globalne emisije stakleničkih plinova. Analiza pokazuje da je za klimu deset puta učinkovitije investiranje u Afriku. Njemačke energane redovito su opremljene sofisticiranom opremom za zaštitu okoliša. Učinkovitije je investirati u suvremeno opremanje afričkih energana nego investirati u vrlo složene promjene elektroenergetskog sustava Njemačke. Na crnom kontinentu sljedećih 30 godina udvostručit će se broj stanovnika, koji će biti željni energije i sirovina. U Africi će se sljedećih 10 godina više izgraditi nego što se u Europi izgradilo kroz čitavo stoljeće. Procjenjuje se da će do 2050. godine u Africi najmanje 2 milijarde ljudi „tražiti gdje je priključak struje“!

Zelena

energija

je (ili nije) budućnost

Tranzicija je neizbježna, jer 8 milijardi ljudi nastoji sve bolje i lakše živjeti. To neće biti moguće bez dodatne uporabe prirodnih vrijednosti. Energetski sektor je temelj suvremene civilizacije; do početka milenija je bio temeljen na izgaranju fosilnih/karbonskih goriva. U antropogenim emisijama CO2 energetski sektor ima najveći udio (25 posto). Također, poljoprivreda i industrija imaju veliki udio (24 i 21 posto). Elektrifikacija cestovnog prometa trenutno se nalazi u središtu pozornosti javnosti, iako je udio emisija iz prijevoza tek oko 14 posto.

Procjena učešća pojedinog sektora na antropogene emisije CO2

Energetika 25 %

Poljoprivreda 24 %

Industrija 21 %

Prijevoz 14 %

Građevinarstvo 6,4 % Ostalo 9,6 %

Prvenstveno treba promišljati o smanjenju neracionalnih emisija CO2. Primjerice je li stvarno potrebno cvijeće prevoziti avionom, koji ima i do 6 puta veću emisiju stakleničkih plinova. Avionski promet sudjeluje u ukupnim antropogenim emisijama CO2 sa samo 2 posto. Brojne su mogućnosti i za

smanjenje emisije CO2 u poljoprivredi i industriji. Korištenje obnovljivih izvora energije i elektrifikacija automobila samo su mjere, koje treba odrediti u okviru cjelovite AŽC (Analize životnog ciklusa). Trenutno je elektrifikacija cestovnog prometa u središtu javne pozornosti. Elektrifikacijom prometala se smanjuje emisija CO2 samo ako su električna energija i vodik proizvedeni iz obnovljivih izvora. Zelena energija poglavito dolazi iz hidroelektrana, vjetroelektrana, solarnih elektrana (toplinskih, fotonaponskih). Međutim AŽC pokazuje da električna prometala pogonjena litij-ionskom baterijom nisu neopasna za okoliš. U proizvodnju litija i rijetkih zemnih metala (tzv. lantanida) dramatično se ugrožava okoliš. Vrlo je kratka trajnost litij-ionskih baterija. Poseban problem je velika opasnost u gospodarenju otpadnim litij-ionskim baterijama. E-otpad je vrlo vrijedan, ali i opasan otpad.

Vjetroelektrane i solarne elektrane proizvode električnu energiju ovisno o vremenskim uvjetima

Tranzicija je neizbježna, jer 8 milijardi ljudi nastoji sve bolje i lakše živjeti.

To neće biti moguće bez dodatne uporabe prirodnih vrijednosti.

U javnosti se najčešće upozorava da je promet temeljen na motorima s unutarnjim izgaranjem velik izvor emisije stakleničkih plinova. Željeznica u Europi, kao i u RH, je elektrificirana. Sve donedavno Europa je u cestovnom prometu inzistirala na postupnom smanjenju graničnih vrijednosti plinovitih emisija iz automobila (Euro 1, 2, 3, 4, 5, 6) i zakasnila u proizvodnji električnog automobila. Istovremeno su u Aziji i Americi proizvođači automobila ubrzano razvijali hibridna i potpuno električna cestovna vozila. Kada je početkom druge dekade Europa (i ostali civilizirani dio svijeta) donio odluku da će prestati s proizvodnjom automobila s unutarnjim izgaranjem i nastaviti proizvodnju samo električnih automobila, stručnjaci Benchmark su do 2035. godine najavili otvaranje čak 370 novih rudnika. Konkretno, očekuje se 74 novih rudnika litija, 72 rudnika nikla, 62 kobalta itd. Takvi rudnici proizvode velike količine jalovine što izravno ugrožava okoliš u nerazvijenim zemljama.

Ne uzimajući u obzir ekološka opterećenja u proizvodnji i

Zeleni vodik se proizvodi pomoću zelene električne energije, koja je skuplja od aktualne cijene električne energije

zbrinjavanju električnog automobila, treba uzeti u obzir da je cijena novog električnog automobila oko 20.000 eura. Procjenjuje se da je u svijetu 1,3 milijarde automobila pogonjenih benzinskim ili dizelskim motorom. To znači da za elektrifikaciju cestovnog prometa čovječanstvo mora investirati 26 bilijuna eura, odnosno 26.000.000.000.000 eura. S druge strane, u Africi četveročlana obitelj s 20.000 eura može preživjeti godinama. Stabilnost elektroenergetske mreže se temelji na stalnoj ravnoteži proizvodnje i potrošnje električne energije. Vjetroelektrane i solarne elektrane proizvode električnu energiju ovisno o vremenskim uvjetima i sasvim sigurno ne mogu uvijek podmiriti sve potrebe. Stoga je u elektroenergetski sustav uključena i takozvana rotirajuća snaga. Hidroelektrane i termoelektrane mogu rotirajućom snagom privremeno kompenzirati promjene električne snage proizvodnje i potrošnje. Kroz nešto duže vrijeme kompenzaciju osiguravaju reverzibilne hidroelektrane i akumulacijska jezera kompenziranjem povećane potrošnje. Tijekom godine dana često ni hidroelektrane ne mogu uvijek zadovoljiti potrebe potrošnje; u kompenziranju su vrlo ograničene mogućnosti NE. Veliki elektroenergetski sustav lakše kompenzira promjenu proizvodnje i potrošnje. Međutim, uvijek prema trenutnoj tržišnoj cijeni. Europom se 2022. godine širi energetska kriza i alarmantno se povećava cijena električne energije.

EU je posljednjih godina u svijetu prednjačila u razvoju vjetroelektrana i solarnih elektrana. Ubrzani razvoj novih tehnologija omogućio je veliko povećanje učinkovitosti i smanjenja cijene električne energije iz obnovljivih izvora. Osobito je velika učinkovitost velikih priobalnih (offshore) vjetroelektrana. Grade se uz obalu mora (i jezera) gdje je dubina do 60 metara i mogu se temeljiti na dno. Najveće vjetroelektrane imaju tri lopatice duljine i veće od 80 metara. Vjetroelektrana s tri lopatice duljine 80 metara, izrađene od staklo-plastike (fiberglasa), može pokriti potrošnju i do 10.000 kućanstva. Svaka takva velika lopatica odnosno krilce je najveći pojedinačni ljudski proizvod, koji kad postane otpad zahtijeva posebne procedure. Ubrzan je i razvoj solarnih panela kao i fotonaponskih ćelija. Posljednjih godina ubrzano se smanjuje cijena i povećava učinkovitost, kao i trajnost solarnih panela. RH je do sada zaostajala u gradnji malih i velikih solarnih energana. S druge strane, ubrzana gradnja vjetroelektrana u RH, prvenstveno zbog netransparentnosti, izazvala je goleme probleme u su-

radnji javnog i privatnog gospodarstva. Gradnja hidroelektrana je također zanemarena.

Budućnost – ekonomija i ekologija

Kada je 2022. godine Europa doživjela energetsku krizu, kao da se zaboravio okoliš. Francuska i Španjolska promišljaju o novim tehnikama malih NE. Mađarska donosi odluku o proširenju NE Paks. Slovenija i Hrvatska najavljuju, umjesto zatvaranja, proširenje NE Krško. Pored toga, Vlada RH u rujnu 2022. donosi odluku o ulaganju 184 milijuna eura u proširenje mobilnog LNG terminala Omišalj. U strahu od nestašice plina u javnosti nitko ne pita za cijenu plina iz LNG terminala. Samo zeleni aktivisti upozoravaju da proširenje LNG povećava emisije CO2, te da se 184 milijuna trebalo uložiti u obnovljive izvore energije i na taj način smanjiti emisiju CO2 i smanjiti ovisnost RH o uvozu energije.

Njemačka „zarobljena plinom“ ne planira graditi nove NE, ali produljuje rad postojećih. U Njemačkoj prvenstveno predlažu provedbu mjere razumnog korištenja energije. U kolovozu 2022. kancelar Njemačke Olaf Schulz vidi budućnost u zelenom vodiku i najavljuje da će već do 2045. godine Njemačka biti klimatski neutralna.

Zeleni vodik se proizvodi pomoću zelene električne energije, koja je skuplja od aktualne cijene električne energije. Prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo je financijski vrlo veliko opterećenje. Njemački ministar gospodarstva i okoliša Robert Habeck, član Zelene stranke, ističe da će samo za prijelaz industrije čelika na zeleni vodik trebati do 2030. godine 19 TWh, a do 2050. godine 55 TWh zelenog vodika. Veliki njemački koncern ThyssenKrupp je spreman prijeći na klimatski neutralnu proizvodnju čelika. ThyssenKrupp već gradi nova postrojenja na vodik, od kojih će prvo biti u pogonu 2025. a drugo 2029. godine. To su vrlo skupe investicije za koje treba do 2030. godine osigurati 2,2 milijarde eura, a do 2045. godine još 7 milijardi eura. Tehnički, za proizvodnju zelenog vodika ThyssenKruppu treba energija iz 3.800 vjetroelektrana. Danas Njemačka ima 29.000 vjetroelektrana. ThyssenKrupp je samo jedna od tisuću tvrtki koje žele prijeći na zeleni vodik. Industrija čelika u Njemačkoj potroši otprilike trećinu ukupne industrijske potrošnje energije.

Njemački znanstvenici su procijenili da je u Njemačkoj tehnički izvedivo („stanje tehnike“) elektrolizom do 2030. godišnje proizvoditi samo oko 5 GWh godišnje klimatski neutralnog vodika. Zeleni vodik se može proizvoditi i pirolizom biometana, tj. termalnom razgradnjom na temperaturi između 1.300 i 1.400°C bez prisustva zraka. U literaturi poznat je čitav niz vrsta vodika: • sivi vodik - najčešći oblik vodika, proizvodi se iz fosilnih goriva pri čemu se oslobođeni CO2 ne hvata

• plavi vodik - također se proizvodi iz fosilnih goriva, ali uz hvatanje i skladištenje (najčešće podzemno) ugljika – CCS. Nema oslobođenja ugljika u atmosferu i mnogi ga tumače kao ugljično-klimatski neutralnim izvorom energije. Točniji naziv bi bio niskougljični, jer se ipak 10 do 20 posto CO2 ne može uhvatiti i odlazi u atmosferu

• zeleni vodik - proizvodi se elektrolizom uporabom električne energije iz obnovljivih izvora energije. Naziva se i čisti i obnovljivi vodik. Do sada je u svijetu udio zelenog vodika bio samo nekoliko posto

• smeđi/crni vodik - najstariji način proizvodnje vodika, za ekologe najgora vrsta vodika jer se proizvodi iz ugljena

• tirkizni vodik - proizvodi se iz plina, ali je još u eksperimentalnoj fazi

• ružičasti vodik - proizveden elektrolizom uz pomoć nuklearne energije

• žuti vodik - proizvodi se elektrolizom prvenstveno pomoću sunčeve energije, ali ponekad izvor mogu biti i karbonska goriva

• bijeli vodik - to je jedini prirodni vodik, a sve ostale su ljudi proizveli.

Valentina Badrov je u završnom radu „Analiza troškova proizvodnje vodika iz različitih izvora“ na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu naglasila da je 2019. godine u svijetu vodik proizveden iz:

• 48 % prirodnog plina

• 30 % ugljena

• 18 % nafte

• 4 % vode.

Količina zelenog vodika (elektroliza pokretana energijom vjetra, sunca ili vode) trenutno je tek nekoliko posto. Za potpuni prijelaz na zeleni vodik trebat će vrijeme i ulaganja financijskih sredstva za razvoj tehnologija. Cijene vodika u 2019. godini (prema IAE 2020.):

• vodik iz prirodnog plina (tirkizni vodik) 0,8 do 2,8 USD/kg

• vodik iz prirodnog plina s CCS (plavi vodik)

1,2 do 2,9 USD/kg

• vodik iz obnovljivih izvora (zeleni vodik)

3,1 do 7,7 USD/kg.

Vrlo visoke cijene zelene energije još priječe brže širenje obnovljivih izvora. Prije energetske krize 2022. godine mediji su objavili da je solarna električna energija šest puta skuplja od električne energije iz TE na ugljen. Razvoj novih solarnih tehnologija i vjetroelektrana ubrzano smanjuje cijenu i povećava učinkovitost proizvodnje zelenog vodika. S druge strane, skuplji prirodni plin izravno smanjuje konkurentnost europskog (naročito njemačkog) gospodarstva, te u Europi ostaje manje sredstva za istraživanje i izgradnju zelenih projekata.

U energetskoj krizi Norveškoj je prioritet nacionalno gospodarstvo. NATO je izravno upleten u energetsku krizu, ali Kraljevina Norveška nema empatije za EU zemlje i članice NATO-a koje ovise o uvozu plina. I glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg je iz Norveške. Krajem kolovoza 2022. norveški ministar energetike Terje Aasland izjavljuje da Norveška neće sniziti cijenu plina. Norveška nije članica EU, ali kao i Švicarska ima poseban status. Norveška je otkrila nova nalazišta prirodnog plina i već sada podmiruje 25 posto potreba za plinom u EU zemljama. Od prodaje prirodnog plina u 2021. godini Norveška je zaradila 30 milijardi eura. Sada je već jasno da će 2022. godine zaraditi više od 100 milijardi eura.

Emisija stakleničkih plinova donosi i brojne nepoznate opasnosti. Tako je javnosti primjerice manje poznata opasnost od permafrosta. Ispod zaleđenog Arktika vidljive su goleme količine metana. Povišenjem temperature arktički led se može otopiti i oslobodit će se velike količine metana, koji je dvadeset puta opasniji staklenički plin od CO2. Što će se sve

događati, nitko točno ne može predvidjeti. Neki znanstvenici upozoravaju da se zbog neodgovornog ljudskog ponašanja ubrzano približava točka bez povratka.

Polovicom rujna 2022. godine predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je na EU parlamentu naglasila da EU mora osigurati potrebnu količinu plina i to po prihvatljivoj cijeni. EU zemlje su prvenstveno obvezne za 10 posto smanjiti potrošnju energije. Ljudi trebaju postati prijatelji prirode, a ne ostati u sukobu s prirodom. Predsjednica EK ističe da su budućnost zeleno gospodarstvo i digitalizacija.

U globalnim okvirima treba odrediti i budućnost Hrvatske. Premalo se promoviraju pozitivni primjeri. Tako je javnost malo upoznata s prvim projektom zelene energije ZeIEN, koji je prije pet godina promovirala HEP Opskrba. 2014. godine ZeIEN je proglašen najboljim zelenim projektom u RH. Svojim kupcima ZeIEn jamči 100 postotnu dobavu električne energije iz obnovljivih izvora. Namijenjen je velikim poslovnim kupcima koji su društveno odgovorni. 2017. godine cijena zelene električne energije bila je 20 eurocenti, oko 1,5 kuna za 1,5 MWh. Tvrtka koja godišnje potroši 1.000.000 kWh za zelenu energiju, godišnje bi trebala dodatno izdvojiti 1.497 kuna odnosno 125 kuna mjesečno. Broj zadovoljnih kupaca je 130. Temeljem javnog poziva ZeIEn za 2022. godinu pristiglo je 12 prijava, od kojih je 7 zadovoljilo nužne kriterije. U fond ZeIEn je prikupljeno 4,5 milijuna kuna, od kojih je 3,3 milijuna kuna dodijeljeno za

Razvoj novih solarnih tehnologija i vjetroelektrana ubrzano smanjuje cijenu i povećava učinkovitost proizvodnje zelenog vodika

gradnju novih obnovljivih izvora. Na taj je način u RH smanjena emisija CO2 za 9.383.060 tona!

Početkom milenija u RH je osnovan Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), koji prikuplja financijska sredstva i u skladu sa strategijom financijski podržava projekte racionalnog gospodarenja energijom, vodama i otpadom. Edukacija je u RH prvi prioritet dekarbonizacije, a otpad je osobito veliki neiskorišteni resurs. Kada se uzme u obzir BDP, hrvatski građani godišnje proizvode najveću količinu otpada. Političari već godinama uporno izbjegavaju evidentiranje i kažnjavanje odlaganja otpada. Javnost Hrvatske nije educirana da se odlaganjem otpada nepotrebno gube prirodne vrijednosti i povećava emisija stakleničkih plinova.

Jednako tako, desetljećima su zanemarivani solarni projekti. Hrvatski sabor konačno u rujnu 2022. godine ukida porez za nabavu solarne opreme. S druge strane, veliku negativnu pozornost u RH, prvenstveno zbog netransparentnosti, izazvala je gradnja vjetroelektrana. U ladicama stoji projekt gradnje niza hidroelektrana na Savi kod Zagreba. To je najveći i najvažniji višenamjenski zeleni gospodarstveni projekt u RH o kojem je još 1892. godine u Gradskoj vijećnici grada Zagreba govorio slavni Nikola Tesla. Taj projekt, kao i drugi projekti prijateljski za okoliš, konkretno doprinose razvoju zelenog gospodarstva, smanjuje emisije CO2 i izbjegava se točka bez povratka.

Kako riješiti problem komunalnog otpada od masovnog turizma?

Grad Crikvenica po zadnjem popisu stanovništva ima točno 10.004 stanovnika koji na području lokalne jedinice stalno žive. Kao tradicionalna turistička destinacija sunca i mora ima svoju ljetnu turističku sezonu od lipnja do listopada, a u srpnju i kolovozu u gradu po konzervativnoj procjeni bude i do 60.000 ljudi

a području Grada Crikvenice ima ukupno 14.457 stambenih jedinica, od čega se za stalno stanovanje koristi njih 6.247, tj 43,2%. Po tome Crikvenica nije jedinstvena, problem je itekako prisutan po cijeloj hrvatskoj obali. Posljedica ovakve sezonalnosti je enorman pritisak na komunalnu infrastrukturu. Turističke sredine sustav sakupljanja komunalnog otpada moraju kapacitirati po ljetnim pikovima, nabaviti dovoljno vozila, spremnika i radnika da se otpad dovoljno kvalitetno sakupi i zbrine. Veliki sustav ima nužno i veće troškove, pa račun turizmu plaćaju i oni korisnici koji se u turističkome mjestu turizmom ne bave.

Veliki broj povremenih stanovnika stvara i potražnju za dodatnim uslugama, a u ljetnim mjesecima posluje i puno sezonskih ugostitelja, trgovaca, iznajmljivača raznih rekvizita. Turistička mjesta natječu se međusobno po broju događanja koje organiziraju za svoje goste.

ma ili poštanskim sandučićima. Sve je teže uopće doprijeti do stvarnog vlasnika apartmana, osobito ako se radi o najmu „na crno“, što znaju i turističke inspekcije. Ako vlasnik nije u sustavu kao registrirani iznajmljivač, a nije u sukobu sa susjedima, šanse da ga posjeti inspekcija su zaista minimalne.

Turistička sredina, da bi bila atraktivna - mora biti čista, uređena i uredna. Tu na pozornicu stupaju komunalne službe i davatelji javne usluge odvoza komunalnog otpada. Da se ne zavaravamo, sustav gospodarenja otpadom posljednjih je godina postao vrlo kompliciran i ima tendenciju daljnjeg kompliciranja.

Turističke sredine sustav sakupljanja komunalnog otpada moraju prilagoditi ljetnim mjesecima

Stambeni kvadrati uobičajeni su način štednje naših ljudi, ali nekretnine sve više kupuju i stranci. Vrlo se živahno grade stanovi koji se nakon toga uglavnom koriste kao apartmani za iznajmljivanje. Nove komunikacijske platforme sve više preuzimaju ulogu nekadašnjih turističkih agencija i zajednica, pa se ključevi apartmana preuzimaju u drugim zemlja-

Zakon o gospodarenju otpadom (ZGO) propisao je opću obvezu odvajanja otpada, pri čemu u tzv. javnu uslugu uključuje miješani komunalni otpad svih korisnika usluge (kućanstva i gospodarstvo, u koje ubraja i privatne iznajmljivače), te odvojeno sakupljeni otpad korisnika kategorije kućanstvo. Temeljem dostignute stope odvojenog sakupljanja otpada u okviru javne usluge, turistički gradovi i općine plaćaju Fondu tzv. „poticajnu naknadu“, tj. penale. Svi korisnici javne usluge unutar jedne kategorije (kućanstva i gospodarstva) moraju plaćati jednak paušalni dio računa, tzv. „obveznu minimalnu javnu uslugu“, uz mogućnost da lokalna samouprava propiše i kriterije za smanjenje cijene koji „korisnika trebaju motivirati na odvojeno sakupljanje otpada“. Reklo bi se da je sve regulirano, pa u čemu je – onda – uopće problem?

Što lokalnoj samoupravi uopće stoji na raspolaganju da riješi problem masovnog turizma?

Infrastruktura za sakupljanje i obradu komunalnog otpada

Pored nužnog broja i volumena spremnika, vozila za sakupljanje i prijevoz otpada, nužan je i odgovarajući broj (i blizina) reciklažnih dvorišta, kompostana i sortirnica. FZOEU je posljednjih godina uložio velika sredstva u sufinanciranje opreme i postrojenja, velika sredstva predviđena su i u programu NPOO, ali infrastrukture još uvijek nedostaje, osobito na manjoj udaljenosti od mjesta nastanka otpada.

Pravilo velikih brojeva ukazuje na manji trošak obrade po jedinici ukoliko se obrada otpada vrši centralno, pa se obrađuju veće količine.

[autor] Sonja Polonijo, dipl. oec

Pravilo blizine, nasuprot tome, ukazuje na trošak i ugljični otisak transporta koji može poništiti pozitivne efekte poštivanja pravila velikih brojeva.

Kako čitati ova pravila i kako dimenzionirati sustav? Vratimo se problemu iz naslova: masovni turizam. U Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji već koju godinu kako-tako funkcioniraju dva centra za gospodarenje otpadom: Marišćina i Kaštijun. Miješani komunalni otpad iz ove dvije županije pod prijetnjom novčanih kazni odlazi u centre u kojima se biostabilizira i odlaže, a dio se prerađuje u gorivo iz otpada (GIO). To je dio koji ne možemo izbjeći. U ljeto 2021. godine počele su priče o nedovoljnom razvrstavanju otpada na lokalnom nivou, zbog čega Marišćina nema dovoljno kapaciteta za zaprimanje miješanog komunalnog otpada u ljetnim mjesecima. Kontraargument je bio da nisu dostignuti zacrtani ciljevi odvojenog sakupljanja, a da jesu – problema ne bi ni bilo. Ista se priča ponavlja i ove godine. Kvar na Kaštijunu, na sreću brzo popravljen, gotovo je doveo do trostrukog povećanja cijene preuzimanja miješanog komunalnog otpada davateljima javne usluge, jer je privatni preuzimatelj tražio stvarnu ekonomsku cijenu.

Logično bi bilo izgraditi lokalne sortirnice za predsortiranje odvojeno sakupljenih frakcija. Iskustveno, čak i u sustavu sakupljanja „od vrata do vrata“ koji korisnike motivira na odgovornost prema vlastitom otpadu, u spremnicima za papir ili plastiku bude oko 30% miješanog komunalnog otpada. Bar to bi trebalo izvaditi iz količine koja ide na detaljnije sortiranje i u obradu. Sortirnice mogu biti županijske, ali mogu ih izgraditi i pojedine jedinice lokalne samouprave, same ili u suradnji sa susjednima.

Koliko je ekonomski opravdano biootpad voziti na obradu stotinama kilometara? Opet, kompostane mogu biti županijske, ali mogu ih izgraditi i pojedine jedinice lokalne samouprave, same ili u suradnji sa susjednima. A bez postrojenja za obradu biootpada nema ga smisla odvojeno niti sakupljati.

Kako riješiti problem sezonalnosti količina otpada, tj. kapaciteta? Kod sortirnice jedino ljetnim režimom rada u više smjena. Kod kompostane većom površinom namijenjenom kompostiranju.

Edukacija korisnika

Ovo je prva stepenica u odnosu davatelja javne usluge i njenog korisnika. Izv. prof. dr. sc. Sanja Kalambura s Veleučilišta u Velikoj Gorici je na ovogodišnjoj Tehnoeko konferenciji predstavila preliminarne rezultate vrlo zanimljivog anketnog istraživanja „Analiza navika o odvojenom prikupljanju biootpada i važnost razumijevanja pojma kružnog gospodarstva“ s 28 pitanja vezanih uz gospodarenje biootpadom. Pojedini odgovori su zaista zabrinjavajući, pa npr. čak 68% onih koji imaju mogućnost vlastitog kompostiranja to ne želi raditi. Polovica anketiranih misli da je dovoljno educirana o odvojenom sakupljanju, ali isto tako polovica anketiranih misli da nisu dovoljno educirani o tome što sve mogu odložiti u biootpad. Na pitanje što bi ih potaknulo da počnu kompostirati, samo 15,1% ispitanika je odgovorilo „manji mjesečni račun za odvoz“, 48,6% anketiranih je mišljenja da je glavni poticaj za provedbu vlastitog kompostiranja zaštita okoliša,

a za svakog četvrtog je pridobivanje vlastitog čistog komposta (26,7 %). Međutim, na pitanje hoće li i miješani otpad odlagati u posude/vrećice koje se ne naplaćuju (biootpad, plastika, papir, staklo), čak 45% anketiranih je odgovorilo „vrlo vjerojatno“! Iz ovih odgovora prilično je razvidno da je gotovo pola stanovništva ekološki osviješteno te motivaciju za pravilno postupanje s otpadom nalazi u čuvanju okoliša. Na taj dio opće populacije može se djelovati edukativno, argumentiranim obrazlaganjem potrebe odvojenog sakupljanja otpada. To zacijelo nisu oni koji bi svoj otpad odlagali u besplatne vrećice. Kod ovih potonjih edukacija ne pali, oni sustav upoznaju do one mjere koliko im treba da bi ga mogli izigravati!

Kako educirati ljude koje niti ne vidite? U turističkim krajevima davatelji javne usluge vrlo si često postavljaju baš ovo pitanje. Domicilno stanovništvo dugogodišnjim je educiranjem do neke mjere i promijenilo svoj odnos prema vlastitom otpadu, a onda dođe turistička sezona i odasvud dođu neki nepoznati ljudi...

ZGO je obvezao JLS na provedbu edukativnih mjera:

Članak 114.

(1) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužna je o svom trošku, na odgovarajući način osigurati godišnje provedbu informativnih aktivnosti u svezi gospodarenja otpadom na svojem području, a osobito najmanje jednu javnu tribinu, te informativne publikacije o gospodarenju otpadom.

(2) Jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužna je u sklopu mrežne stranice uspostaviti i ažurno održavati mrežne stranice sa svim bitnim informacijama o gospodarenju otpadom na svojem području.

(3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je do 31. ožujka tekuće godine dostaviti godišnje izvješće o provedbi izobrazno-informativnih aktivnosti za prethodnu godinu Ministarstvu putem mrežne aplikacije.

Problem s tribinama je da na njih obično dođu ljudi koji su i bez tribine senzibilizirani za ovu problematiku, a oni koje to ne zanima uopće ne dolaze. Šteta, jer tribina omogućuje i dvosmjernu komunikaciju s korisnicima.

Bilo koji način komunikacije je dobar ako donosi efekte i ako ljudi žele komunicirati

Letak namijenjen iznajmljivačima apartmana, kako bi informirali turiste o tome što im je činiti s pojedinim vrstama otpada

Informativne publikacije imaju nešto bolju „prođu“, ali ne smiju se svesti na teoretsko mudrovanje, nego kratko i jasno moraju odgovoriti na nekoliko praktičnih pitanja od značaja za korisnike. Kao, primjerice, letak namijenjen iznajmljivačima apartmana, koji se može magnetićem učvrstiti na vrata hladnjaka apartmana. Na taj način turisti mogu dobiti neposrednu informaciju o tome što im je činiti s pojedinim vrstama otpada. Na poleđini ovog letka su i konkretne informacije na hrvatskom jeziku namijenjene iznajmljivačima. Ovakav letak može se podijeliti i preko lokalne turističke zajednice, a dobro bi bilo i da je dostupan na turističkim informativnim punktovima.

Informacije na webu svakako su korisne, međutim treba svakako pripaziti na to da budu pregledne i user friendly za korisnike.

Posljednjih godina pojavile su se i aplikacije koje omogućuju neposrednu komunikaciju s korisnicima (individualizirane obavijesti na društvenim mrežama korisnika da je sutra npr. odvoz papira), kao i povratnu komunikaciju korisnika s davateljem javne usluge (pitanje, prigovor i sl.).

Bilo koji način komunikacije je dobar ako donosi efekte i ako ljudi žele komunicirati. Što se događa ako takve želje nema? Nažalost, ovo je prilično često, jer otpad je tema koja ljude dok su na godišnjem odmoru zanima manje od kupanja, sunčanja ili npr. koncerta.

polupodzemne kontejnere, svakodnevne divlje deponije po plažama i ulicama…

… i tako smo došli do posljednjeg dijela turističke priče.

Represivne mjere

Koliko su realna očekivanja korisnika u primjeni načela „onečišćivač plaća“? Dosljednom primjenom ovog načela povećavaju se troškovi mjerenja količina otpada preuzetih od pojedinog korisnika, kojemu se zauzvrat daje neki popust od 10, 20 ili 30%, ovisno o količini njegova otpada. Ukoliko korisnik svoj otpad odbaci nepropisno, a nitko ga ne uhvati na djelu, samoga je sebe financijski odobrio za 100% troška. Kakav se popust s takvim odobrenjem uopće može mjeriti?

Je li odvoz otpada (pre)skup ili je toliko jeftin da se korisnici ne žele zamarati dodatnim naprezanjem oko odvajanja otpada ili pravilnim odlaganjem u spremnike?

Ugostitelji imaju obvezu kuhinjski otpad predavati ovlašteniku za njegovo zbrinjavanje. Kad to košta skoro kunu po kilogramu, koliko je vjerojatno da kuhinjski otpad neće predavati umiješan u miješani komunalni otpad?

Mnogo je i iznajmljivača, osobito iz one kategorije koja se u destinaciji uglavnom i ne pojavljuje, koji svojim turistima nisu omogućili korištenje zaduženih spremnika za otpad, pa se turisti snalaze odlažući vrećice s otpadom pored kanti u parku ili ostavljajući ih na cesti.

Da se ne lažemo, ima šporkaćona i u ostatku opće populacije, mada njihov uradak nema mirisne posljedice ugostiteljskog kuhinjskog otpada. Ljudima je vlastiti otpad problem do trenut-

Rezultat se vidi na fotografijama: kućni otpad uz kante u parkovima, crne vreće ugostiteljskog otpada uz (poluprazne)

Ne može se uhvatiti sve prekršitelje, ali povremeno treba nekoga identificirati i kazniti, zbog preventivnog djelovanja na druge korisnike javne usluge

Komunalni redar, uz vjerodostojnu dokumentaciju, može kazniti prekršitelja

ka kad ga izbace iz vlastitog prostora, bez obzira na kalendar odvoza. Izbacivanjem na cestu smatraju da su problem riješili!

Turističke sredine moraju biti uređene, čiste i uredne. To konkretno znači da će davatelj javne usluge u sezoni pokupiti i nepropisno odloženi otpad, ma koliko to na njegovo poslovanje financijski loše djelovalo. Kome će se takav otpad naplatiti? Ponekad lokalnoj samoupravi kao otpad nepoznatog počinitelja, ponekad nikome. Na visokim temperaturama i uz stalni priliv novih količina otpada nema baš vremena za čekanje naloga komunalnog redara temeljem kojega bi se pokupljeno i naplatilo.

munalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.“

Što to u praksi znači? Ukratko, komunalni redar smije postupati ukoliko je vrećicu odbacila baba Mara ili nepoznati počinitelj. Ako se ustanovi da je počinitelj ugostiteljski objekt, znači obrt ili tvrtka, komunalni redar predmet mora ustupiti Državnom inspektoratu na daljnje postupanje. Ima li inspektorat kapacitete za procesuiranje svake vreće smeća nepropisno odložene usred sezone na našoj obali? Naravno da nema! Po tome bi se trebao nastaviti business as usual, sakupljati nepropisno odloženi otpad i slagati gubitke – bilo za gradski proračun, bilo za davatelja javne usluge!

Dakle, po ZGO, komunalni redar smije kažnjavati samo fizičke osobe! Ne bi li bilo logičnije da ove mnogobrojne, a pojedinačno sitne svakodnevne vreće nepropisno odloženog otpada, bez obzira na status počinitelja, kažnjavaju redari? A velike divlje deponije inspektori?

A što lokalnoj samoupravi stoji na raspolaganju? Samo komunalno redarstvo!

ZGO u čl. 136. definira ovlasti komunalnog redarstva na sljedeći način: „Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanje ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: ko-

Iz ovog razloga ne treba očekivati da komunalna redarstva uopće postupaju po ZGO-u. Koja je alternativa? Zakon o komunalnom gospodarstvu (ZKG), temeljem kojeg su lokalne samouprave donijele svoje odluke o komunalnom redu, ne pravi razliku između fizičkih osoba građana, te obrta i tvrtki. Prekršaj je prekršaj, ma tko ga je učinio!

Odluka o komunalnom redu, između ostalog, propisuje uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv na površini javne namjene, održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene. Propisuje i mjere koje redari poduzimaju, te kazne za prekršitelje ovih odredbi.

Prekršajni zakon (PZ) tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daje iste ovlasti, prava i obveze koje imaju tijela državne uprave kada je riječ o prekršajima iz njihove nadležnosti. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tijela državne uprave, na odgovarajući se način primjenjuju i na tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kada je riječ o prekršajima iz njihove nadležnosti (čl. 109.). Primjenom odredbi čl. 233. PZ-a na prekršaje iz nadležnosti lokalne samouprave proizlazi da komunalni redar može izdati prekršajni nalog ako je prekršaj iz nadležnosti lokalne samouprave utvrđen:

1. neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom 2. na temelju vjerodostojne dokumentacije 3. upotrebom propisanih tehničkih uređaja ili provođenjem odgovarajućih propisanih laboratorijskih analiza i vještačenja.

Kako je komunalnih redara izrazito malo, a nadziru primjenu i drugih općih akata JLS, nije realno očekivati da se iscrpljuju isključivo pitanjima otpada na javnoj površini. Ovdje na scenu stupaju zaposlenici davatelja javne usluge, eko-patrola, od kojih se očekuje da prije kamiona za odvoz prođu kritične lokacije, otvaraju nepropisno odložene vreće i pronalaze nešto što nedvojbeno identificira počinitelja, te slažu vjerodostojnu dokumentaciju temeljem koje komunalni redar može sačiniti Obavijest o počinjenom prekršaju i kazniti prekršitelja, ma kakav bio njegov pravni status.

Donosimo primjer vlasnika bistroa koji je od komunalnog redara dobio Obavijest o izvršenom prekršaju. Platio je 2.500 kuna kazne i može se očekivati da će u budućnosti s otpa-

Turistička sredina, da bi bila atraktivna - mora biti čista, uređena i uredna. Tu na pozornicu stupaju komunalne službe i davatelji javne usluge odvoza komunalnog otpada

dom postupati pažljivije. Također, ovakve informacije nikada ne ostanu tajne, pa su i susjedni ugostiteljski objekti doznali za to i postali oprezniji. Ne može se uhvatiti sve prekršitelje, ali povremeno treba nekoga identificirati i kazniti, ne zbog punjenja gradskog proračuna, nego zbog preventivnog djelovanja na druge korisnike javne usluge. Činjenica je da se stanje na terenu popravilo nakon izricanja desetak ovakvih kazni.

Potrebno je napomenuti i da se s kaznama komunalnog redarstva ne smije pobrkati tzv. „ugovorne kazne“ koje davatelji javne usluge mogu korisniku naplatiti na mjesečnom računu. One u osnovi nisu kazna, nego od korisnika koji se nije pridržavao pravila postupanja s otpadom davatelj javne usluge naplaćuje trošak sanacije neodgovarajućeg ponašanja korisnika. Ovi iznosi su u pravilu manji od kazni koje naplaćuju komunalni redari.

Korisna je i odredba u Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koja kaže da „Korisnik javne usluge za kojeg je Davatelj javne usluge ustanovio da se ne pridržava opće obveze odvajanja otpada propisane zakonom, odnosno da u kalendarskoj godini više od tri puta nije poštivao obvezu odvojene predaje biootpada, reciklabilnog, glomaznog i opasnog komunalnog otpada od miješanog komunalnog otpada, gubi pravo na umanjenje cijene javne usluge u narednih 12 mjeseci od zadnjeg utvrđenja prekršaja.“

Još jedan vrlo koristan alat za uvođenje komunalnog reda

je i zvanični videonadzor javnih površina, postavljen sukladno elaboratu ovlaštene osobe i uz suglasnost MUP-a. Grad Crikvenica je u suradnji s Hrvatskim šumama, na čijem području je bio najveći broj divljih deponija građevinskog, glomaznog i ostalog komunalnog otpada, očistio 14 problematičnih lokacija, pri čemu je odvezeno i zbrinuto 80 tona otpada. Nakon toga je postavio tabele upozorenja i 14 kamera na „crnim točkama“ koje su nesavjesni građani pretvarali u divlje deponije. Snimke kamera „uhvatile su“ 9 prekršitelja i fotografije su dostavljene policiji na identificiranje vlasnika vozila. Po dobivanju podataka od policije, komunalni redar je sastavio zapisnik i izdao upravno rješenje o obvezi uklanjanja otpada. Ako prekršitelj ukloni otpad, kazna se ne izriče. Jedino ukoliko se počinitelj ogluši, izriče se kazna, a otpad uklanja na teret počinitelja. Za pravne osobe kazna iznosi 20.000 - 200.000 kn, obrte 10.000 - 100.000 kn, a fizičke i odgovorne osobe u pravnoj osobi plaćaju 10.000 - 100.000 kn.

I, za kraj, sve ove mjere treba koristiti paralelno. I edukaciju i represiju, a svakako treba raditi i na jačanju komunalne infrastrukture. Jedino upornim i sustavnim radom moguće je doći do reda u prostoru. Komunalni red može se definirati kao ozračje u kojem se postiže prihvatljivo stanje prostora s najmanjim uloženim sredstvima, a novac koji progutaju nekontrolirane divlje deponije svakako se može bolje iskoristiti.

PRIMJENOM NOVIH TEHNOLOGIJA

Kompanija Tehnix razvila je novu tehnologiju kojom se komunalni otpad potpuno reciklira prema uporabnim vrijednostima te se

-

nja za obradu miješanog komunalnog -

---

-

Kvosti koje smo imali unazad ne više od nekoliko desetaka godina. Industrijskamlju i zrak. Komunalni otpad jedan jena štetne klimatske promjene i zdravlje-pada prema uporabnim vrijednostimamjena. Zakon o gospodarenju otpadom-

doprinosa Republike Hrvatske samodostatnom zbrinjavanju i oporabi miješanog komunalnog otpada. Dosadašnjila gospodarenja komunalnim otpadom-dogled. Posebno treba spomenuti štetnirenje komunalnim otpadom Marišæina i Kaštijun koji su stvorili nove ogromne sa svim fazama pripreme izgradnje go-drugim manje razvijenim zemljama Eu--

da trebamo samo dvije kante za biorazgradivi otpad i miješani komunalnisuda za koje trebamo osigurati prostorstriji koja proizvodi puno komunalnog otpada u kratkom sezonskom vreme-ti što prije iz aktivnog turizma. Gotovodo sada to nije uspješno riješio niti æe--renju otpadom Republike Hrvatske ko--nologije su integrirana postrojenja podnog komunalnog otpada iz koje dobi-Tehnix d.o.o.; www.tehnix.com; tehnix@tehnix.com; +385 40 650 100

To su štetni projekti i ne smiju se više fi-ješani ili predsortirani komunalni otpadstima. Imao sam sreæu u vlastitoj komgradovima i zemljama te dokazati svi-

FAUN – komunalna vozila za čistu budućnost

stražujući mogućnosti smanjenja potrošnje goriva i energije, kao i smanjenja zagađenja okoliša, FAUN je unazad 15 godina osmislio razne koncepte pogona vozila i nadogradnji, kao što su HYDROPOWER pogon –opremljen hidrauličnim akumulatorom koji se puni putem hidraulične pumpe za vrijeme kočenja, a sakupljena energija se koristi za podizač; E-POWER koncept električnog pogona za nadogradnju i podizač; i DUALPOWER –dizel pogon koji služi za dovoz vozila na područje sakupljanja otpada i koji se pri dolasku na područje gasi, te se prebacuje na električni pogon koji se puni pretvaranjem energije kočenja u električnu energiju.

Ovisno o vozilu i pogonu, uštede goriva mogu biti i do 30%, a i emisija štetnih čestica može se smanjiti također do 30%, a pritom su sva ova vozila jako tiha i pogodna za stambene četvrti.

FAUN Bluepower

FAUN

Bluepower konceptom FAUN je otišao i korak dalje, odmičući se u potpunosti od klasičnog pogona na dizel goriva. 2018. na velikom europskom sajmu komunalnih vozila IFAT, koji se održava svake dvije godine, FAUN je prvi put predstavio koncept i prototip vozila, a ove godine se pohvalio reali-

ziranim projektima. Iako je proizvodnja i cijena ovakvog vozila još uvijek skuplja u odnosu na klasičnu opremu i pogon vozila, u FAUN-u su optimistični i dalje rade na optimizaciji i razvoju tehnologija, za koje, vjeruju, da će u budućnosti biti sve dostupnije i jeftinije.

Umjesto dizel motorom FAUN BLUEPOWER vozilo za sakupljanje otpada opremljeno je električnim motorom s baterijskim modulima smještenima ispod kabine vozača, komponentama za upravljanje, hlađenje i razdiobu struje iza kabine vozača, punjačem, modulima s gorivim ćelijama za proizvodnju struje iz vodika te spremnicima za vodik. Struja proizvedena iz vodika prenosi se putem razdjelnika struje u bateriju, elektromotor i PTO. Kao i kod prethodnih koncepata, energija kočenja sakuplja se i pretvara u električnu energiju i također se vraća u bateriju.

Uspjeh prvih vozila pogonjenih na vodik ohrabrili su FAUN da se razvije u lidera u ekonomiji vodika. FAUN sudjeluje na regionalnim i europskim projektima u čijem središtu je razvoj tehnologija vodika, a sve sa željom i namjerom da do 2030. godine proizvode isključivo vozila pogonjena na vodik.

BLUEPOWER je modularan koncept koji se može prilagoditi potrebama korisnika i realnim uvjetima korištenja. Podvozje je Mercedes Benz, marke Econic, a može se birati jedan do četiri spremnika za vodik, kao i jedna do tri gorive ćelije. Podvozje se može prilagoditi raznim nadogradnjama, a energymanagement-system upravlja potrošnjom energije ovisno o profilu vožnje i održava potrošnju na minimumu. Spremnici su veličine 4, 8, 12 ili 16 kilograma, a vrijeme punjenja spremnika vodika kreće se oko 5 – 15 minuta, gorive ćelije su modularne s 30, 60 ili 90 kW.

Vodik – energent budućnosti

Vodik ne postoji samostalno u prirodi, pa se mora proizvesti (odvojiti iz spojeva) za što je potrebna energija, no većina

( j p j ) j p g j lidera u energetskom svijetu slaže se da bi vodik mogao biti energent budućnosti jer ga ima posvuda. Da bi se proizveo vodik potrebna je električna energija (za odvajanje vodika od kisika iz vode putem elektrolize), pa se „čistoća“ vodika definira ovisno o tome o kakvom se izvoru struje radi. Trenutno se u svijetu najviše proizvodi tako zvanog sivog vodika, koji

se proizvodi sa strujom iz zemnog plina i prilikom proizvodnje oslobađa se CO2, međutim sve se više radi na tome da se za proizvodnju vodika koriste obnovljivi izvori energije. FAUN i u tom segmentu vodi inovacijsku riječ u komunalnoj branši u Europi. Za proizvodnju zelenog i narančastog vodika, koji su klimatski neutralni, sudjeluje u mnogim inovativnim projektima, kao što su na primjer korištenje struje proizvedene u spalionicama otpada i bio plinskim postrojenjima.

U svijetu u kojem su gospodarenje otpadom i očuvanje energije i okoliša prioriteti FAUN svakako igra veliku ulogu, a njegove vizije daju nadu u čišću budućnost.

Više informacija o komunalnim vozilima FAUN dostupne su kod generalnog uvoznika za RH, tvrtke Komop iz Zagreba (https://www.komop.hr)

Bluepower konceptom

FAUN je otišao i korak dalje, odmičući se u potpunosti od klasičnog pogona na dizel goriva

Komptechova tehnologija za prosijavanje - Cribus i Multistar

Komptech je vodeći međunarodni dobavljač strojeva i sustava za mehaničku i biološku obradu krutog otpada te za obradu biomase kao obnovljivog izvora energije

sortiman Komptechovih proizvoda uključuje više od 30 različitih vrsta strojeva koji pokrivaju sve ključne korake procesa u suvremenom rukovanju otpadom - usitnjavanje, prosijavanje, odvajanje i biološku obradu.

Sijanje je posebno važno u obradi sekundarnih sirovina i otpada biološkog porijekla koji se pretvaraju u biomasu, kompost ili čvrstu gorivu sirovinu. Posebno su strogi zahtjevi za visoko kvalitetno gorivo ili visoko kvalitetno gnojivo. Dobro sortiranje gorive sirovine izuzetno je važno za kvalitetu krajnjeg proizvoda.

Biorazgradivi otpad lako se zagadi kontaminatima kao što su plastične vrećice, metal i kamenje i jedina komponenta obrade koja to može spriječiti je kvalitetno sito.

Cribus

Komptech Cribus serija je rotacijskih sita bubnjastog oblika.

Cribus 2800

Veličina sita: 28 m2 Mobilnost: prikolica, prikolica bez prednje osovine

nost: sve na Cribusu pokreće se električno, od spremnika do traka za pražnjenje.

Cribus 3800

Veličina sita: 38 m2

Mobilnost: prikolica, prikolica bez prednje osovine

S najvećom površinom za prosijavanje u odnosu na svoju ukupnu dužinu, Cribus 2800 postavlja standard u kompaktnoj klasi. Njegov bubanj velikog promjera poboljšava učinkovitost prosijavanja, a velik razmak između bubnja i bočnih stijenki osigurava prosijavanje bez problema čak i za grube veličine.

Ističe se jednostavnim rukovanjem i visokom ekonomičnosti. Jedan od razloga je pogonski sustav usmjeren na buduć-

Cribus 3800 je mobilno sito bubnjastog oblika za kupce s vrlo visokim zahtjevima u efikasnosti prosijavanja. Inovativne Komptechove tehnologije čine ovaj stroj izuzetno pouzdanim i isplativim.

Pogonski sustav je temelj izuzetno visokog stupnja isplativosti – sve na Cribusu pokreće se električno, od spremnika do ispusnih traka. Time se smanjuje utrošak energije, trošenje stroja kao i troškovi servisiranja. Temeljna tehnologija koja donosi uštedu je izravni pogon bubnja "Wheelgrip".

Cribus 5000

Veličina sita: 50 m2

Mobilnost: prikolica bez prednje osovine

Cribus 5000 otvara drugačiju dimenziju u bubanj probiru. 50 četvornih metara površine za prosijavanje duž bubnja dugog 7,7 metara, sa spremnikom zapremnine preko 6,5 m³ jasno pokazuju da je ovaj stroj visokih performansi razvijen za najzahtjevnije korisnike koji žele visoku propusnost s odličnim rezultatima prosijavanja. Posebno je efikasan u prosijavanju s malim veličinama otvora sita.

Umjesto hidrauličkog pogona Cribus 5000 u potpunosti radi na struju. Takav pristup minimizira troškove energije, trošenja i održavanja, a veliki Cribus čini jednim od najekonomičnijih strojeva u svojoj klasi.

Multistar

Multistar sita specijalizirana su za obradu biomase i otpadnog drveta.

Multistar One

Pogon: električni, snage 25 kW

Maksimalni kapacitet: 200 m3/h | Mobilnost: kuka

Multistar XL3

Pogon: dizel generator snage 60 kVA

Maksimalni kapacitet: 300 m3/h

Multistar One čini preradu otpadnog drva i biomase vrlo učinkovitom. Uzvodni u liniji Crambo upravlja usitnjavanjem, a One se zatim brine o odvajanju definirane korisne frakcije dok vraća prekomjerne duljine u sjeckalicu.

Stroj je izgrađen na okviru s kukom za podizanje što ga čini kompaktnim. Transportne trake su dizajnirane za fleksibilno pozicioniranje, dok sito s malim habanjem u radu i električna energija kao pogon osiguravaju vrhunsku ekonomičnost.

Multistar S3

Pogon: dizel generator snage 45 kVA

Maksimalni kapacitet: 100 m3/h | Mobilnost: kuka, prikolica Multistar S3 najpristupačniji je model Komptechove profesionalne linije plošnih sita. Dizajniran je za potrebe korisnika manjeg do umjerenog kapaciteta obrade, S3 kombinira nisku cijenu s razinom performansi koja je prije bila dostupna samo u klasi velikog kapaciteta.

Izgrađen na modulu za podizanje s kukom, malih je dimenzija, a još uvijek nudi dobru mobilnost i korištenje na više mjesta. Dostupne su gotovo sve opcije većih strojeva – vjetroprosijavanje srednje frakcije, varijacije postavljanja sita, prebacivanje s tri na dvije frakcije, proširenja ulaznog lijevka i još mnogo toga.

Multistar L3

Pogon: dizel generator snage 80 kW Maksimalni kapacitet: 250 m3/h Mobilnost: prikolica, prikolica bez prednje osovine

Mobilnost: prikolica bez prednje osovine XL3 dio je Komptechove linije velikih zvjezdanih sita. Dugačko grubo sito velika je prednost tamo gdje je grubo prosijavanje usko grlo, na primjer sa svježom biomasom. XL3 tu definitivno značajno povećava propusnost. Visoke performanse i dizajn prikolice bez prednje osovine za jednostavan transport čine XL3 savršenim za međunarodno tržište. XL3 nudi neusporedivu fleksibilnost kroz jednostavno podešavanje sita i vodeću nisku potrošnju energije na tržištu s potpuno električnim pogonom. Može koristiti električnu energiju iz ugrađenog generatora ili iz mreže.

Multistar XXL2

Pogon: dizel generator snage 60 kVA Maksimalni kapacitet: 500 m3/h Mobilnost: prikolica bez prednje osovine Multistar XXL2 dizajniran je kao čisto zvjezdasto sito od dvije frakcije i daje visoke performanse s protokom do 500 m³/h. XXL2 je obećavajuća alternativa bubnjastim sitima u situacijama kad odvajanje u tri frakcije nije potrebno - na primjer pri prosijavanju komposta i obradi kore drveta. Multistar XXL2 nudi neusporedivu fleksibilnost jednostavnim namještanjem sita i niskom potrošnjom energije. XXL2 pokreće električni pogon (koristeći električnu energiju iz generatora ili mreže).

Multistar 2-SE Pogon: električni snage 22 kW Maksimalni kapacitet: 250 m3/h | Površina sijanja: 7,2 m2 Tehnologija Star sita iz Komptecha smatra se jednom od najučinkovitijih metoda odvajanja organskog otpada. Preciznost odvajanja bez obzira na vlažnost materijala i promjena veličine granulata jednostavnim pritiskom na tipku posebne su značajke Multistar star sita.

Kompaktni dizajn čini Multistar 2-SE zvjezdasto sito jednostavnim za integraciju u liniju za obradu otpada. Njegov modularni dizajn i opcije kao što su podvozje, spremnik za doziranje hrane s trakama za dovod i pražnjenje i vjetroprosijavanje osiguravaju visoku efikasnost u radu.

Multistar 3-SE Pogon: električni snage 40 kW Maksimalni kapacitet: 250 m3/h | Površina sijanja: 4,8/7 m2

Multistar L3 daljnje je poboljšanje linije Multistar sita. Visoka propusnost u širokom rasponu primjena, patentirani sustav samočišćenja, izvanredna sposobnost odvajanja čak i s mokrim materijalima, čine ovaj stroj najsposobnijim u svojoj klasi. Pokrovne ploče ne štite samo unutarnje komponente, već služe i kao pristupna vrata za potpuni pristup svim točkama održavanja. Ostale značajke uključuju kazetnu konfiguraciju sita za brze promjene. Komponente pogona sita su čvršće, sustav za odvod sitnih čestica je redizajniran, a sučelje za upravljanje još je intuitivnije.

Multistar sita ne samo da su među najsnažnijim strojevima za prosijavanje, već su i bez premca u radnoj učinkovitosti. Kompost, kora drveta i biomasa odvajaju se iznimno pouzdano i tiho. Stacionarni Multistar zvjezdani sustavi sita ispunjavaju sve zahtjeve koji se postavljaju pred moderne sustave za obradu biološkog otpada. Modularni dizajn, rešetke sita, spremnik za doziranje obrade, vjetroprosijavanje i odvajanje kamenja i metala savršeno su prilagođeni zahtjevnom poslu. Multistar 3-SE generira tri frakcije u jednom prolazu materijala.

IRIDE

Komunalne nadogradnje

Visoka razina kvalitete nadogradnji Iride rezultat je dugogodišnjeg razvoja i kontinuiranog usavršavanja te se ne može postići preko noći

adogradnje IRIDE, u više od dvadeset izvedbi i s visokom razinom kvalitete dokazanom u praksi, omogućuju učinkovito i besprijekorno ispunjavanje svih zadataka koje prikupljanje otpada stavlja pred komunalne tvrtke. Kvaliteta i pouzdanost glavne su odlike svih nadogradnji IRIDE, od najjednostavnijih kiper nadogradnji do onih višekomornih za istovremeno skupljanje različitih vrsta otpada.

Svojim dimenzijama i masom prilagođavaju se podvozju tvoreći kompaktna, adekvatno optimalizirana komunalna vozila specijalizirana upravo za prikupljanje otpada „od vrata do vrata“.

utovar dostupan je na jednokomornim i višekomornim nadogradnjama te na nadogradnjama koje se prazne prekretanjem, kao i onima koje se prazne potisnom pločom za pražnjenje.

Sve nadogradnje Iride opremljene su dvobrzinskim aparatom za pražnjenje kanti i kontejnera zapremine 80-1.100 litara, koji sprečava oštećivanje kanti i kontejnera prilikom pražnjenja. Kad je aparat smješten bočno, prilikom podizanja/ prekretanja kanti i kontejnera ima vertikalni hod te zahtijeva manje prostora prilikom pražnjenja.

ppjjpp bi r

sp od vrata do vrata“. se usavršava, kako sti. ččni SAT 700 CLR IRIDE ECO DUAL

Sustav prikupljanja otpada neprestano se usavršava, kako bi postao što jeftiniji i brži, uz što veću razinu učinkovitosti. Posebnu fazu u tom razvoju predstavljaju nadogradnje s bočnim utovarom, na desnoj strani iza suvozačkih vrata. Bočni

po jn po pl komunalnim iskoristivost uz neto korisnu nosivost. , azinu učinkovito bo začkih vrata. Bo

Posebno pozicionirana i dizajnirana potisna ploča na ovim komunalnim nadogradnjama osigurava potpunu iskoristivost spremnika otpada i visok omjer sabijanja otpada, uz optimaliziranu neto korisnu nosivost.

IRIDE s bočnim utovarom

Nadogradnje IRIDE jednostavno se prazne kipanjem/prekretanjem, direktno u veće komunalno vozilo ili press kontejner, bez potrebe za pretovarnom rampom i bez kontakta otpada s tlom. Pražnjenje prekretanjem vrši se uz regulaciju brzine pražnjenja te bez zaostajanja otpada u spremniku nadogradnje, zahvaljujući posebnoj konstrukciji spremnika. Sve su dizajnirane za dugotrajno ispravan rad, uz najvišu razinu kvalitete i pouzdanosti te minimalne troškove tijekom eksploatacije. Nadogradnje Iride su izvedene u potpunosti sukladno normama EN 1501-1 i 2006/42/CE, za što posjeduju certifikat izdan od strane ovlaštenog tijela za kontrolu kvalitete. Sukladnost s normama potvrđena mjerodavnim certifi-

katom jamči korisnicima pouzdanost i kvalitetu te, najvažnije, sigurnost operatera tijekom rada.

Nadogradnje Iride imaju tvorničko višegodišnje jamstvo te brzu i pouzdanu servisnu podršku tijekom korištenja. Detalje o nadogradnjama IRIDE potražite kod ovlaštenog zastupnika za Republiku Hrvatsku, tvrtke ALFATEH ekologija i energetika d.o.o. Rijeka.

IRIDE EC COMBI LC

U SPLITU 340 MOLOKA

Na 85 lokacija u gradu postavit će se kontejneri za papir, plastiku, biootpad i MKO što bi trebalo bitno povisiti omjer odvojeno prikupljenog otpada, pojednostavniti njegovu daljnju obradu i plasman na tržište sirovina. Plan je dovršiti izgradnju kroz godinu dana

plit se godinama borio s otpadom i svim mogućim rješenjima poput kućica, boksova, pregrada, zagrada nadstrešnica... no bezuspješno. Nakon pilotprojekta ugradnje i polugodišnjeg korištenja prvih 45 polupodzemnih kontejnera MOLOK, pokazalo se kako upravo MOLOK ima sve ono za čime je Split žeđao. Zauzima malu površinu, a ima ogroman kapacitet, nema neugodnih mirisa, izgleda uniformirano, lijepo, a i ono najvažnije - Splićani su ga prihvatili.

Povijest MOLOKA u Dalmaciji MOLOK u Dalmaciji nije nikakva novost, jer su prve instalacije ugrađene na otoku Braču još 2011. godine. Bol kao više-

Split, Plokite rujan 2022.

Lovretska 1, Split

Pražnjenje MOLOK polupodzemnih kontejnera

Radi se o najvećoj pojedinačnoj nabavi polupodzemnih kontejnera u povijesti RH

godišnji šampion turizma morao je dobiti rješenje koje će mu osigurati tron još bar koju godinu (i je). Tisno slijedi pozitivan primjer i prve MOLOKE ugrađuje 2012. godine. Uslijedila je i Milna, a 2013. stotinjak MOLOK polupodzemnih kontejnera postavlja Makarska.

Podgora prepoznaje dobra rješenja iz susjedstva i također 2014. ulazi u veliku nabavu. U prosincu 2019. garbinada razara podgorsku rivu, unosi žalo u kuće, no niti jedan MOLOK postavljen uz rivu u sebi nije imao ni kapi morske vode, iako se na fotografiji ni ne vide jer su ispod vala.

Omiš postavlja prve MOLOK polupodzemne kontejnere 2015, a grad Trogir nakon debakla s podzemnim sustavima, na njihovo mjesto ukapa 2018. i prve MOLOK polupodzemne kontejnere s kojima su uspjeli riješiti sve probleme za koje su mislili da su nerješivi. Naime, Trogir se barem jednom godišnje nađe pod morem podignutim preko ruba rive jugom ili tramontanom, no od 2018. godine njihov je otpad suh, pražnjenje traje dvije minute, u jednom podizanju/pražnjenju pokupi se 5 m3 otpada, kontejneri izgledaju uredno, čisto, lijepo i svi su zadovoljni..

Split nije eksperimentirao

Drugi po veličini hrvatski grad nije imao puno “mista za manevar“ i trebao je odabrati jedino smisleno, pouzdano i dokazano rješenje, jer je otpad predstavljao velik problem koji ga je mučio godinama. S MOLOK polupodzemnim kontejnerima Split je dobio dokazano rješenje koje je moguće ugraditi u mrežu podzemnih instalacija bez njihovog skupog izmještanja. Dobili su sustav koji ima jednak omjer količine iskopanog materijala i dobivenog volumena za otpad (za razliku od podzemnih sustava kojima je omjer 1:10), što je jako bitno radi kamenog terena i brojnih podzemnih arheoloških nalazišta. Iz navedenih razloga je bilo važno i da sustavi ne idu preko 1.5 metra u dubinu.

85 lokacija s 340 MOLOKA

Na 85 lokacija postavit će se kontejneri za papir, plastiku, biootpad i MKO što bi trebalo bitno povisiti i omjer odvojeno

prikupljenog otpada, pojednostavniti njegovu daljnju obradu i plasman na tržište sirovina, a sve u cilju smanjenja pritiska na Karepovac, povećanja postotka odvojeno prikupljenih korisnih sirovina kao i približavanje cilju „zero waste“ kome su se i mnogi drugi europski gradovi približili upravo korištenjem trenutno najboljih dostupnih rješenja na globalnom tržištu, polupodzemnih sustava MOLOK.

E, pa Splite, sritno!

Prvi postavljeni MOLOK polupodzemni kontejner u Splitu – Lovretska 1

Plinarska 83, Split

Garbinada u Podgori prosinac 2019. MOLOK kontejneri na rivi ispod vala, otpad ostao suh

RAVO5e

prva potpuno električna čistilica bez emisija

Električno čišćenje ima mnoge prednosti i nudi gradovima idealno rješenje za smanjenje njihovog ekološkog otiska i povećanje kvalitete života njegovih stanovnika

radovi sve više zahtijevaju i traže održiva rješenja za smanjenje buke i onečišćenja okoliša kako bi bili pogodniji i ugodni za život svojih stanovnika. RAVO, kao predvodnik i inovator u području urbanog čišćenja, svojim razvojem savršeno zadovoljava ovu potrebu gradova u potrazi za održivim rješenjima.

Jedan od noviteta je serija RAVO 5e, prva potpuno električna, iznimno tiha čistilica 100% bez emisija u svom segmentu, To je još jedan korak u kontinuiranom nastojanju da se pridonese zdravoj i čistoj budućnosti I većoj kvaliteti života.

Električno čišćenje ima mnoge prednosti i nudi gradovima idealno rješenje za smanjenje njihovog ekološkog otiska i povećanje kvalitete života urbanih stanovnika.

Prednosti električnog čišćenja

RAVO 5e 'zeleni' stroj za čišćenje održava ulice, trgove i biciklističke staze bez ometanja stanovnika u njihovim svakodnevnim aktivnostima, stvarajući osjećaj sigurnosti.

RAVO 5 eSeries ne koristi fosilna goriva, tako da ne emitira CO2 ili dušikove okside. Njegova niska emisija buke (93 dB) također pomaže da život u gradu bude ugodniji.

Još jedna dodatna prednost ovih električnih čistilica je što se RAVO 5 eSeries može koristiti rano ujutro ili noću bez izazivanja smetnji. Konačno, vrlo niska razina buke unutar ka-

RAVO 5 eSeries ima pouzdanu bateriju s brzim punjenjem

bine (61 dB) osigurava ugodno radno okruženje za vozača.

Gradovi koji će se odlučiti za korištenje RAVO 5 eSeries čistilica dobivaju više od samog najodrživijeg rješenja za održavanje čistoće. S ovim strojem za čišćenje također im je osigurana kvaliteta najvišeg standarda i provjerena tehnologija, proizašla iz godina iskustva u razvoju ovog segmenta.

Pouzdana baterija s brzim punjenjem

RAVO 5 eSeries ima pouzdanu bateriju, izvrsne performanse pometanja, snažan usisni sustav, kao i visoku nosivost i veliki radni radijus. Drugim riječima, sve što biste očekivali od RAVO čistilice, plus iznimno ekološki prihvatljiv dizajn s niskom razinom buke – to je ukratko RAVO 5 eSeries.

„Veliku važnost pridajemo zaštiti okoliša”, ističe Peter de Vries, voditelj marketinga proizvoda u tvrtki RAVO. „Naša kor-

porativna vizija vrti se oko ekološki prihvatljivog, održivog i odgovornog poslovanja. Također prepoznajemo važnost društvene uloge RAVO-a. Kompaktni električni čistači već su dostupni, ali postoji hitna potreba i za većim modelima. Kao inovativna tvrtka, mi prirodno želimo zadovoljiti tu potražnju. S RAVO 5 eSeries smo uspjeli i pridonosimo zdravoj, čistoj budućnosti za svakog člana zajednice.“

Više informacija o RAVO 5e strojevima za čišćenje možete dobiti kod ovlaštenog distributera O-K-TEH d.o.o. iz Zagreba (www.o-k-teh.hr).

por odg tven stup vati RAV duć V te d ba (

"Zeleni" stroj za čišćenje održava ulice, trgove i biciklističke staze bez ometanja stanovnika u njihovim svakodnevnim aktivnostima

iostabilizator je mobilni rotirajući uređaj s toplinskom izolacijom, dizajniran za postavljanje i rad na otvorenom prostoru. Nije potrebno postavljanje biostabilizatora ispod krovne konstrukcije ili u zatvorenoj hali, pa stoga nije potrebna ni građevinska dozvola. Punjenje i pražnjenje biostabilizatora vrši se pomoću transportera.

Biostabilizator je konstruiran za obradu aerobno stabiliziranog / dehidriranog otpadnog mulja, organske frakcije mješovitog otpada, klaoničkog otpada II i III kategorije i kompostirane organske frakcije iz selektivno prikupljenog otpada. Primjerice, biorazgradivog kuhinjskog otpada, otpada iz trgovina, otpada iz vrtova i parkova poput trave, lišća, i ostalog biorazgradivog komunalnog otpada.

Primijenjeno tehničko i tehnološko rješenje omogućuje proizvodnju higijenskog izlaznog materijala tijekom trodnevnog tehnološkog procesa, uz niske operativne troškove.

UČINKOVITA OBRADA BIORAZGRADIVOGOTPADA

Emisije procesnih plinova

Biostabilizator K-16 je opremljen elektronski nadziranim sustavom za praćenje emisija procesnih plinova (NH3 i CO2) i biofilterom za čišćenje zraka, postavljenim na ispuhu. Rad biostabilizatora je sukladan svim važećim propisima o dozvoljenim emisijama plinova, i u svom radu ne dovodi u pitanje prekoračenje normi.

Konačan proizvod procesa prerade u biostabilizatoru

Konačni proizvod nastao zbrinjavanjem organske frakcije ispodprosječne veličine potrebno je podvrgnuti aerobnoj stabilizaciji tijekom razdoblja od dva tjedna, a dobiveni stabilizat propustiti kroz sito bubnja s ciljem uklanjanja dijelova koji nisu biorazgradivi, kao i temeljitog prozračivanja. Proizvod dobiven iz dehidriranog kanalizacijskog mulja može se koristiti kao oplemenjivač tla, nakon prethodnog pribavljanja odgovarajućih dozvola. Proizvod dobiven iz klaoničkog otpada može se podvrgnuti briketiranju i koristiti kao gorivo u kotlovnici. Kompostiranjem organske frakcije iz selektivnog otpada dobiva se punovrijedni kompost.

Sve dodatne informacije o tehnologiji prerade, karakteristikama samog uređaja i uvjetima nabave te održavanja, dostupne su kod tvrtke Gradatin iz Sesveta (www.gradatin.hr).

kanalizacijskog mulja

klaoničkog otpada druge i treće kategorije, kao i za dinamičko kompostiranje organske frakcije iz selektivno prikupljenog otpada.

Tijekom procesa prerade otpadaka u uređaju, volumenulaznemasenaizlazu se smanjuje čak do 50%, ovisno o vrsti ulaznog materijala

Visoka učinkovitost

Kapacitet prerade ovog biostabilizatora iznosi oko 3.000 tona ulaznog materijala godišnje, a produktivnost po jednom proizvodnom ciklusu kreće se između 16 i 25 m3 utovarenog materijala. To prije svega ovisi o vrsti i strukturi utovarenog materijala. Vrijeme trajanja punog radnog ciklusa iznosi tri dana, pri čemu se uređaj ciklički puni i prazni svaka 3-4 sata.

Postavljanje uređaja i priprema za rad

Biostabilizator je mobilni uređaj, koji ne iziskuje postavljanje temelja –postavlja ga se na čvrstu podlogu približne veličine 5 x 15 m.

Biostabilizator ima električni pogon. Za napajanje biostabilizatora i transportera za utovar i pražnjenje potrebna je struja snage 10 kW. Maksimalna potrošnja električne energije samog biostabilizatora iznosi cca. 1,5 kWh.

Namjena uređaja

biostabilizator K-16 služi za dinamičko aerobno zbrinjavanje:

organske frakcije ispodprosječne veličine iz miješanog komunalnog otpada

Mobilnost postrojenja je jedna od njegovih ključnih značajki

Deset inovativnih rješenja koja doprinose održivosti

Iako je tržište zelenih tehnologija relativno mlado, privuklo je značajan interes ulagača zbog povećanja svijesti o utjecajima klimatskih promjena i iscrpljivanju prirodnih resursa. Cilj zelene tehnologije je zaštititi okoliš, popraviti štetu učinjenu okolišu u prošlosti i očuvati prirodne resurse Zemlje

elene tehnologije su tehnologije koje su ekološki prihvatljive obzirom na proizvodni proces ili opskrbni lanac. Riječ je o krovnom pojmu koji opisuje primjenu tehnologije i znanosti za stvaranje proizvoda i usluga koji su ekološki prihvatljivi. To obuhvaća i proizvodnju čiste energije te korištenje alternativnih goriva i tehnologija koje su manje štetne za okoliš od fosilnih goriva. Zelena tehnologija povezana je s čistom tehnologijom, što se konkretno odnosi na proizvode ili usluge koje poboljšavaju operativne performanse, a istovremeno smanjuju troškove, potrošnju energije, otpad ili negativne učinke na okoliš.

Predstavljamo deset tvrtki koje se bave zelenim tehnologijama i nude zanimljiva rješenja u zaštiti okoliša, energetici, prometu, prehrambenoj industriji... Neke od njih su startupi za koje možda niste čuli, a neke su već etablirana, uspješna poduzeća koja prednjače u aktivnostima koje nas vode prema održivom razvoju.

Home Biogas

HomeBiogas je sustav za pretvaranje kućnog organskog otpada u bioplin za kućnu upotrebu

Iako je tržište zelene tehnologije relativno mlado, privuklo je značajan interes ulagača zbog povećanja svijesti o utjecajima klimatskih promjena i iscrpljivanju prirodnih resursa. Cilj zelene tehnologije je zaštititi okoliš, popraviti štetu učinjenu okolišu u prošlosti i očuvati prirodne resurse Zemlje.

Bioplin je ekološki prihvatljiv metan proizveden iz prirodnih i obnovljivih izvora. Proizvodi se anaerobnom digestijom, procesom tijekom kojeg organski otpad u nedostatku kisika razgrađuju mikroorganizmi. Pretvaranje kućnog organskog otpada u čisti bioplin za kućanstva sada je moguće zahvaljujući inovativnoj zelenoj tehnologiji koju je razvio HomeBiogas. U procesu se za obradu organskog otpada koriste metanogene bakterije kako bi se proizveo plin za štednjak i tekuće gnojivo za vrt te tako smanjuju emisije metana koje nastaju iz organskog otpada.

[autor] Tihomir Dokonal

Tvrtka je projekt predstavila 2019. na Kickstarteru prikupivši više od 350.000 dolara. Sustav je izrađen od potpuno reciklabilnih materijala i u jednom danu može proizvesti dovoljno plina za oko 2 sata kuhanja. Ako kuće nisu priključene na mrežu, tehnologija se može kombinirati s posebnim Bio WCom koji je razvila ista tvrtka, što omogućuje recikliranje otpada iz WC-a i proizvodnju još više bioplina i tekućeg gnojiva, kao i ispiranje školjke sa samo 1,2 litre vode. Pretvaranje otpada u obnovljivu energiju za dom i proizvodnja gnojiva bogatog hranjivim tvarima koje se mogu koristiti za uzgoj hrane i drugih biljaka u vlastitom dvorištu. Do sada je HomeBiogas prodao više od 14.000 jedinica, s kojima je prerađeno oko 15.000 tona otpada od hrane i spriječeno emitiranje oko 86.000 tona stakleničkih plinova u atmosferu. HomeBiogas lansirao je i industrijsku verziju svog proizvoda namijenjenu tvrtkama iz hotelijerskog i ugostiteljskog sektora.

Turbulent Hydropower

Voda je moćan obnovljivi izvor energije koji nam je poznat i koji koristimo prilično dugo. Prva hidroelektrana u Hrvatskoj, HE Jaruga na rijeci Krki kod Šibenika, puštena je u pogon 28. kolovoza 1895., samo dva dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Nijagare. U Hrvatskoj je danas aktivno dvadesetak hidroelektrana od kojih dobivamo oko 30 posto ukupne električne energije, a zahvaljujući njima Hrvatska je među vodećim europskim zemljama u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora.

Hidroelektrane imaju niz prednosti, ali i mana. Najveći nedostatak je taj što su hidroelektrane starije generacije obično trebale branu. Brane nisu samo vrlo skupe za izgradnju, već snažno utječu na krajolik i mogu značajno promijeniti lokalne ekosustave. Hrvatska elektroprivreda, na primjer, planira gradnju HE Kosinj s akumulacijskim jezerom zbog koje će biti potopljena Kosinjska dolina s nekoliko sela i lokalnim grobljima.

Jedno od potencijalno najznačajnijih zelenih tehnoloških rješenja u hidroenergiji razvila je tvrtka Turbulent Hydropower, a temelji se na vrtložnim vodenim turbinama koje se mogu postaviti na rijeke i kanale.

Vrtložna turbina koju je razvila Turbulent Hydropower ima niz prednosti:

• Sustav ne treba branu i može raditi čak i na blagim padinama

• Radi 24/7 jer voda teče uvijek – osim ako rijeka ne presuši, dok su drugi sustavi za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, poput solarnih panela ili vjetroturbina, puno ovisniji o prirodi - suncu i vjetru

• Sustav ne zahtijeva puno prostora, što omogućuje izgradnju decentraliziranih mikrohidroelektrana koje se mogu instalirati unutar ili izvan energetske mreže

• Aktivni sustav ima nultu emisiju CO2

• Konstrukcija sustava je relativno jednostavna, ne zahtijeva mnogo sirovina i ima jedan od najnižih ugljičnih otisaka među svim obnovljivim izvorima energije

• Investicijski troškovi su znatno niži u usporedbi s klasičnim hidroenergetskim sustavima koji zahtijevaju brane

• Sustav je otporan na poplave, a instalacija također može uključivati sustave za sprječavanje poplava (uz proizvodnju struje, hidroelektrane često imaju i druge funkcije: opskrbu vodom, obranu od poplava, zaštitu zemljišta od erozije, navodnjavanje i odvodnju)

• Sustav ne šteti ribama

• Jedna turbina dovoljna je za napajanje 60 kućanstava.

Za vrtložnu turbinu potrebno je znatno manje prostora po proizvedenom kW u usporedbi sa solarnim panelima. Za generiranje iste energije solarna instalacija zahtijevala bi oko 12 puta više prostora od vrtložne turbine.

Tvrtka također primjenjuje načela društvene održivosti obučavajući lokalne zajednice i dopuštajući transfer tehnologije u zemlje koje nemaju potreban know-how za takve projekte.

Vrtložna barijera ne treba branu i funkcionalna je i na vrlo blagim padinama

Tvtka Apeel razvila je prirodni zaštitni premaz koji se nanosi na koru svježeg voća i povrća kako bi se njihov prirodni rok trajanja barem udvostručio

Apeel

Gotovo polovica svježeg voća i povrća baca se svake godine, što je veliki problem za održivost. Istraživanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pokazalo je da u Hrvatskoj godišnje proizvedemo 286.000 tona otpada od hrane, odnosno da po stanovniku bacimo u prosjeku 71 kilogram hrane godišnje. Zahvaljujući prirodnoj zaštiti koju je razvila tvrtka Apeel barem dio hrane mogao bi se spasiti.

Tehnologija se temelji na patentiranom zaštitnom premazu koji se nanosi na koru voća i povrća, odnosno na sjemenkama koje stvaraju poseban zaštitni sloj koji se nanosi na svježi proizvod kako bi se barem udvostručio njihov prirodni rok trajanja.

Prednosti takve prirodne, biljne zaštite voća i povrća su:

• barem dvostruko duži rok trajanja zahvaljujući smanjenoj oksidaciji i vlažnosti

• premaz sadrži sastojke koje obično ionako koristimo u prehrani

• smanjuje se bačena količina hrane jer je zbog dužeg roka trajanja manja vjerojatnost da će se hrana pokvariti u opskrbnom lancu, unutar kojeg se baca čak 45 posto hrane)

• premaz je neprimjetan.

Teak Smart Cube

Jeste li znali da do 10 posto električne energije koju potrošite troše uređaji priključni u mrežu, čak i kada ih ne koristite? To je veliki problem i za okoliš i za naše džepove.

Kako bi riješio ovaj problem, startup koji je bio među pobjednicima inicijative National Earth Month koju je sponzorirao WeWork, razvija uređaj pod nazivom "Teak Cube": pametni priključni dodatak ("pametnu kocku") koji vam pomaže da automatski štedite električnu energiju koju troše uređaji priključeni na mrežu preko Teak Smart Cubea.

Teak Cube također ima aplikaciju koja vam omogućuje da pratite koliko se električne energije troši na različitim uređajima, koliki je vaš ugljični otisak i još mnogo toga. AI (umjetna inteligencija) pratit će vašu potrošnju električne energije i upotrebu svakog od priključenih uređaja kako bi vam dala tjednu preporuku.

Teak Cube savršen je primjer kako se nove digitalne tehnologije, poput umjetne inteligencije, mogu primijeniti za poboljšanje održivosti.

The Great Bubble Barrier

Plastični otpad koji završava u našim rijekama i oceanima jedan je od najvećih ekoloških problema našeg vremena. Morske kornjače i ribe ugibaju zbog plastike, a mikroplastika predstavlja opasnost za zdravlje niza organizama, pa i za čovjeka koji konzumira hranu iz mora. "Plastična juha" sve se više prepoznaje kao međunarodni problem, kako od strane šire javnosti, tako i od strane općina, vlada i Europske unije. Great Bubble Barrier je inovativna zelena tehnologija za hvatanje i uklanjanje plastičnog otpada iz rijeka prije nego što otpad stigne u ocean. Trenutna rješenja koja zaustavljaju otpad u rijekama imaju dva velika nedostatka: blokiraju brodski promet i ometaju kretanje ribe. Nizozemska tvrtka razvila je elegantno rješenje koje blokira otpad u rijeci, ali i omogućuje prolaz ribama i brodovima – mjehuričastu barijeru.

2

Mjehuričasta zavjesa ili barijera nastaje postavljanjem perforiranog podvodnog cjevovoda na dno rijeke koji vodi dijagonalno cijelom njenom širinom. U cijev se pumpa komprimirani zrak koji izlazi kroz perforaciju stvarajući barijeru od mjehurića cijelom širinom rijeke.

Plastični otpad koji pristiže rijekom mjehuričasta barijera podiže na površinu, a onda ga usmjerava dijagonalno prema obali gdje se hvata posebnim sustavom za prikupljanje plastike.

Barijera s mjehurićima može uhvatiti 86 posto plastičnog otpada koji dolazi riječnim tokom. Ostale prednosti ove zelene tehnologije su:

• sigurna je za ribe

• sigurna je za prolaz brodova i brodica, nema potrebe zbog nje obustavljati riječni promet

• aktivna je 24/7 i energetski učinkovita

• povećava količinu kisika otopljenog u vodi, što pogoduje vodnom ekosustavu.

Koncept je potvrđen u praksi u Nizozemskoj, a sredinom rujna tehnologija je implementirana i u Portugalu, u regiji Porto.

Fairphone

Mobilni telefoni također predstavljaju važan ekološki problem, posebno zato što većina ljudi mijenja svoje pametne telefone svake druge godine. Pametni telefoni sadržavaju brojne opasne materijale poput žive, kadmija, olova, arsena i berilija, kao i rijetke, ali problematične minerale poput koltana.

Posljednjih godina brojne su tvrtke razvile održivije alternative korištenjem recikliranih materijala i materijala iz etički prihvatljivijih izvora, kao i ograničavanjem upotrebe opasnih tvari.

Pametni telefoni tvrtke Fairphone dizajnirani su tako da budu održivi. Njihov proizvod ima sve poželjne karakteristike za ekološki svjesnog potrošača:

• neutralni su u smislu elektroničkog otpada koji nastaje recikliranjem ili obnavljanjem starog telefona

• izrađeni su od ekološki i etički prihvatljivih materijala nabavljenih po pravičnim cijenama

• lako se rastavlja i popravlja s pristupačnim komponentama

• podržavaju 5G i imaju vrhunsku kameru, tako da nije ugrožena niti jedna funkcionalnost pametnog telefona

• napravljeni su tako da dugo traju, pa tvrtka nudi 5-godišnje jamstvo.

Prva mjehuričasta barijera postavljena je 2019. u Amsterdamu

[foto] https://thegreatbubblebarrier.com/press/

Tesla

Promet je jedno od područja na koje će održivost imati snažan utjecaj. Prijelaz na električna vozila je neminovan, a Tesla je uvjerljivo najuspješniji proizvođač električnih automobila na svijetu i primjer potencijala rasta zelene tehnologije. Riječ je o jednoj od najpoznatijih američkih tvrtki u području zelenih tehnologija i sjajnom primjeru održivog razvoja, jednom od globalnih lidera četvrte industrijske revolucije.

Kompanija se probila na konkurentnom auto tržištu zahvaljujući inovacijama, fokusu na zelene tehnologije i digitalnim tehnologijama poput umjetne inteligencije. Stvorili su inovativan automobil futurističkog dizajna, značajki i funkcionalnosti. Tesla bi mogla postati prva kompanija koja će na tržište lansirati prvi potpuno autonomni automobil na svijetu. Tvrtka je pokazala da napredne zelene i digitalne tehnologije mogu poduzeće učiniti iznimno uspješnim i da zelena tehnologija može biti izvrsna investicija.

Tesla trenutno radi na električnom automobilu koji bi se punio pomoću solarnih panela. No, to će vjerojatno biti dovoljno samo za produljenje dometa automobila, a ne za potpuno punjenje.

ATYS Care

Zagađenje plastikom jedan je od najvećih ekoloških problema modernog doba. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama godišnje se baci više od milijardu plastičnih četkica za zube. Oko 99 posto četkica za zube napravljeno je od plastike, materijala za koji je potrebno više od 400 godina da se razgradi, a zagađuje zemlju i oceane.

Posljednjih godina razvijen je niz ekološki prihvatljivih četkica za zube: od drveta, bambusa i drugih materijala. Međutim, kvaliteta i dizajn većine tih alternativnih četkica za zube nisu uvijek na razini očekivanja potrošača, pa nisu baš prihvaćene s njihove strane.

No, tvrtka ATYS razvila je visokokvalitetne i moderne ekološke četkice. Imaju aluminijsku ručku sa zamjenjivom glavom izrađenom od biorazgradivog polimera biljnog porijekla. Ova zelena tehnologija omogućuje dramatično smanjenje otpada jer će se zamjenjiva glava potpuno otopiti u roku od 6 mjeseci nakon bacanja. Osim toga, glava je manja od cijele četkice za zube, što znači da će se odlagati 80 posto manje materijala.

Prijelaz na održivu četkicu za zube jednostavan je korak koji svatko može učiniti, pogotovo sada kada su dostupne alternative izvrsne kvalitete i dizajna.

Outlander Materials

Plastična ambalaža jedan je od najvećih generatora plastičnog otpada i mikroplastike u našim morima i oceanima. Lijepo bi bilo imati održivu alternativu. A to bi mogla biti plastika biljnog podrijetla.

Glavna kritika prema plastici biljnog podrijetla vrti se oko potrebe korištenja zemlje za uzgoj sirovina potrebnih za stvaranje te alternativne plastične ambalaže. Rješenje koje je razvio Outlander Materials zanimljivo je jer je njihov Unplastic (neplastika) biorazgradiv, kompostabilan, bez mirisa, poluproziran i može biti napravljen od otpada pa nema potrebe da se koristi zemlja za uzgoj sirovina. Unplastic se proizvodi od otpada iz pivovara te drugog otpada i nusproizvoda prehrambene industrije.

Tvrtka ATYS razvila je visokokvalitetne i moderne ekološke četkice s aluminjskom drškom i zamjenjivom glavom od biorazgradivog polimera biljnog porijekla

PostHarvest

Spomenuli smo već da se ogromne količine – do 1,3 milijarde tona - svježih prehrambenih proizvoda, većinom voća i povrća, baca svake godine duž opskrbnog lanca. Bacanje tolikih količina jestive hrane veliki je problem koji je posebno uznemirujući kada znamo da glad još uvijek vlada u dijelovima svijeta. S ekonomske strane, to je oko 680 milijardi dolara bačene hrane svake godine.

Kako bi riješio ovaj problem, PostHarvest je patentirao tehnologiju za praćenje zrelosti svježe hrane koja se čuva u skladištu i tijekom transporta. Tehnologija se temelji na senzoru koji otkriva etilen i druge kemikalije koje voće i povrće u zrak oslobađa prilikom sazrijevanja. To omogućuje točnu procjenu zrelosti hrane koja se čuva u skladištu ili u transportnom kontejneru. Zahvaljujući kontroli hrane u stvarnom vremenu i točnim predviđanjima o tome kada će se hrana pokvariti, količina otpada može se smanjiti za 45 posto.

Prikupljene informacije mogu se koristiti kako bi se povećala kvaliteta opskrbnog lanca, smanjila količina otpada i povećala profitabilnosti poduzeća. Riječ je o zelenoj tehnologiji koja može pridonijeti poboljšanju dugoročne održivosti prehrambene industrije.

Zašto su vozila na vodik konkurentna vozilima na baterije

U gospodarskom segmentu ograničavajući faktor su početni stadij razvoja mnogih tipova gospodarskih vozila i visoka prosječna cijena gospodarskih vozila s pogonom na vodik, koja u 2022. premašuje 70 tisuća dolara na globalnoj razini

[autor] Tihomir Dokonal

ozila s gorivim ćelijama pogonjena su vodikom i učinkovitija su od konvencionalnih vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem. Ne proizvode emisiju stakleničkih plinova iz ispušne cijevi već samo ispuštaju vodenu paru i topli zrak. Gorivim ćelijama bavili su se početkom 19. stoljeća mnogi znanstvenici, uključujući Humphryja Davyja i Christiana Friedricha Schönbeina. Općenito je prihvaćeno da je gorivnu ćeliju 1839. osmislio William Grove, kemičar, fizičar i odvjetnik. Vozila s gorivnim ćelijama ili vozila na vodik prvi put su došla u središte međunarodne pozornosti 1970-ih, tijekom naftne krize. Nakon nekoliko godina istraživanja i razvoja, Toyota je 2014. lansirala prvo komercijalno vozilo s gorivnim ćelijama na svijetu. Kina, SAD, Japan i razne europske zemlje od tada su se usredotočile na unaprjeđenje ove tehnologije kako bi utrle put prema zlatnoj eri inovacija u ovom području, navodi tvrtka Juniper Research u svom novom istraživa-

kisik kemijski reagiraju s gorivnom ćelijom pri čemu nastaje energija koja se pretvara u električnu bez štetnih emisija.

Tehnologija gorivih ćelija koja se primjenjuje u vozilima s vodikovim pogonom slična je bateriji po tome što stvara električnu energiju iz elektrokemijske reakcije. Koristi vanjski izvor kemijske energije, vodik i kisik (zrak) – što znači da mogu raditi neograničeno. Gorivne ćelije daju čistu, učinkovitu i pouzdanu energiju za gotovo sve uređaje koji zahtijevaju električnu energiju. Stoga imaju široku primjenu u transportu, od vozila na vodik do zrakoplova. Tako je Siemens Mobility najavio vlak na hidrogenski pogon koji će prevoziti putnike bavarskim prugama. Probne vožnje najavljene su za 2023., a u komercijalnom prometu bi trebao biti godinu dana kasnije. Volvo pak testira tegljač s gorivnim ćelijama. U švedskoj tvrtki komercijalizaciju gospodarskih vozila i građevinskih strojeva na vodik očekuju u drugoj polovici ovog desetljeća.

nju „Why hydrogen vehicles are ready for the mainstream”. Izvješće ukazuje na ključne trendove, analizira tržišne segmente i donosi procjene Juniprovih analitičara o razvoju tržišta u idućih pet godina. Obuhvatilo je osam ključnih regija i 60 zemalja.

Vozila na vodik definiraju se, prema Juniperu, kao vozila pogonjena sustavom koji kao gorivo koristi vodik. Vodik i

Zahvaljujući inicijativama vlada koje promiču razvoj industrije gorivnih ćelija kroz velika ulaganja u temeljnu tehnologiju, vozila na vodik od ranih godina ovog stoljeća prošla su kroz nekoliko faza izrade prototipova i proizvodnje. Glavni igrači u industriji iskoristili su politiku subvencioniranja razvoja tehnologije vodika pa danas imamo proizvode ili prototipove svih mogućih vozila s pogonom na vodik. Razlog široke primjene je prije svega jednostavnost i fleksibilnost.

Tržište komercijalnih vozila na vodik segmentirano je na autobuse i kamione. Kamioni su još u fazi razvoja, ali autobusi su već u funkciji. Viljuškari, autobusi te laki i srednji kamioni prednjače u primjeni među vozilima s gorivnim ćelijama.

Tradicionalna goriva imaju loš učinak na okoliš, od onečišćenja zraka i vode do izlijevanja nafte. Izgaranje fosilnih goriva, posebice ugljičnog dioksida, prilikom proizvodnje i prijenosa električne energije ima dalekosežne učinke na klimu i ekosustave. Alternativna goriva, poput vodika, smanjuju emisije ugljičnog, sumporova i dušikova dioksida, ugljičnog monoksida i čestičnih tvari i stoga su sve popularnija i prihvaćenija.

U posljednjih nekoliko mjeseci cijena tradicionalnih goriva strahovito je porasla. Hladno vrijeme u veljači (2021.), uragani u kolovozu (2021.) i pad ulaganja među američkim proizvođačima nafte od sredine 2020. smanjili su proizvodnju sirove nafte u SAD-u. Slaba ponuda u konačnici je dovela do rasta cijena. Sankcije uvedene Rusiji, drugom najvećem izvozniku sirove nafte, dovele su do naglog povećanja cijena goriva.

Aktualne inicijative razvoja vozila na vodik Mazda je istražila koncept rotacijskog motora koji sagorijeva vodik umjesto benzina – RENESIS. Rotacijski motor na vodik temelji se na Mazdinoj jedinstvenoj tehnologiji rotacijskog motora, ali je prilagođen za korištenje vodika kao goriva, ne emitira CO2 i nudi izvanrednu ekološku učinkovitost. Rotacijski motor zahtijevao je minimalne promjene dizajna kako bi radio na vodik, što je omogućilo Mazdi izradu vozila s rotacijskim motorom na vodik po niskoj cijeni. Osim toga, sustav s dva goriva omogućuje vozilu da radi na benzin ili vodik. Mogući nestanak vodika više nije problem – automobilom se može putovati na velike udaljenosti, čak i ako na ruti nema (dovoljno) punionica vodika. Sustav Mazdina rotacijskog motora na vodik uvlači zrak iz bočnog otvora i izravno ga ubrizgava u vodik pomoću elektronički kontroliranog injektora plinovitog vodika instaliranog na vrhu kućišta rotora. Mazda RX-8 Hydrogen RE prva je svjetska praktična primjena vozila s rotacijskim motorom na vodik.

Toyota je 2021. predstavila svoju novu tehnologiju motora s unutarnjim izgaranjem na vodik u GR Yarisu. Osim toga, Toyotina eksperimentalna Corolla Sport s pogonom na vodik daje izvanredne rezultate na automobilističkim natjecanjima u Japanu, uz gotovo nultu emisiju ispušnih plinova. Iako je tehnologija motora s unutarnjim izgaranjem na vodik još uvijek u ranoj, eksperimentalnoj fazi razvoja, postižu se visoke performanse. GR Yaris i Corolla Sport s pogonom na vodik imaju

ANALIZA Vozila na vodik

G16E-GTS, 1,6-litreni, redni trocilindrični motor s turbopunjačem, ali s izmijenjenim sustavom dovoda goriva i ubrizgavanja za korištenje vodika kao goriva.

Mogućnost primjene prilagođene tehnologije motora s unutarnjim izgaranjem u razvoju vozila na vodik značajna je pogodnost za automobilsku industriju, jer olakšava ulaganja u tehnologije vodika kao pogonskog goriva iako sama tehnologija još uvijek nije široko prihvaćena među potrošačima.

EU ima nekoliko sustavno podržanih inicijativa za razvoj tehnologija na vodik koje će doprinijeti razvoju ionako živahnog tržišta. One uključuju:

• Reviziju direktive RED II za uključivanje obnovljivog vodika

• Reviziju EU sustava trgovanja emisijama u koji bi se uključili obnovljivi i niskougljični vodik

• Reviziju zakonodavstva EU-a o sekundarnom tržištu plina.

Revizija direktive RED II za uključivanje obnovljivog vodika

RED II (Druga direktiva o obnovljivoj energiji) promiče obnovljivu energiju u svim sektorima gospodarstva Europske unije. RED II uspostavlja zajednička načela i pravila za uklanjanje prepreka, poticanje ulaganja i olakšavanje smanjenja troškova u tehnologiji obnovljive energije. Predložene izmjene i dopune proširuju Sustav certificiranja za obnovljiva goriva u cijeloj EU na vodik. Osim toga, kako bi se postigao u Strategiji EU-a za vodik zacrtani cilj da instalirani kapaciteti za elektrolizu vodika do 2030. dosegnu najmanje 40 GW, predlaže se da 50 posto industrijske potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora bude energija nastala iz vodika. Očekuje se da će revidirana strategija biti usvojena do kraja ove godine.

Revizija EU sustava trgovanja emisijama

EU-ETS (EU sustav trgovanja emisijama) pridonosi ciljevima EU-a za smanjenje stakleničkih plinova postavljanjem gor-

nje granice ukupne količine emisija stakleničkih plinova koje stvaraju subjekti obuhvaćeni sustavom, kao što su elektrane i industrijska postrojenja. Shema slijedi načelo "zagađivač plaća". Subjekti koji sudjeluju moraju kupovati, putem dražbi, ili dobiti dozvole za svaku tonu CO2 ekvivalenta koju emitiraju. Subjekti unutar sustava mogu i međusobno trgovati emisijskim jedinicama.

Iz sustava je isključena samo proizvodnja vodika utemeljena na fosilnim gorivima. Te emisije ne ulaze u kvote, a emisije su „besplatne”. Revizijom koju je predložila Europska komisija i proizvodnja vodika uključena je u EU-ETS, tako će proizvodnja vodika elektrolizom i postrojenja s niskom raznim emisije ugljika biti prihvatljivija za besplatne emisije.

Proširenje sustava trgovanja emisijama zaštitit će subjekte koji sudjeluju u prelasku na obnovljivu tehnologiju ili tehnologiju s niskim udjelom ugljika. Revidirani EU-ETS-a prihvaćen je prošle godine.

Revizija zakonodavstva EU-a o sekundarnom tržištu plina

Direktiva o plinu (Direktiva 2009/73/EZ) i Uredba o plinu (Uredba 715/2009) bile su pod dvije revizije. Prvo, zakonodavstvo o tržištu plina revidirano je kako bi se riješilo pitanje pojave tržišta vodika i vodikove infrastrukture 2021. Drugi puta zakonodavstvo o tržištu plina je izmijenjeno kako bi se olakšao pristup postojećoj plinskoj infrastrukturi (infrastruktura za prijenos, distribuciju i skladištenje) te terminalima i tržištima ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Privatni korisnici bit će glavni generator rasta

Do 2027. u upotrebi će biti više od milijun vozila na vodik, procjenjuju analitičari Junipera. To je značajan rast, veći od 1.500 posto, u odnosu na sadašnjih 60 tisuća.

Vozila na vodik sve su održivija alternativa električnim vozilima na baterije. U prednosti su zbog većeg dosega i bržeg punjenja, a upravo su to dva najveća razloga za zabrinutost korisnika vozila s baterijskim pogonom. Zbog toga mnogi proizvođači automobila poput Hyundaija, Toyote i BMW-a ulažu značajne iznose u razvoj vozila na vodik. U idućih pet godina ona će postati sve popularnija i dostupnija, zaključuju analitičari Junipera.

Tržište malih, privatnih korisnika bit će glavni generator rasta. Taj segment će do 2017. činiti više od 60 posto globalnog tržišta vozila na vodik. U gospodarskom segmentu ograničavajući faktor bit će početni stadij razvoja mnogih tipova gospodarskih vozila i visoka prosječna cijena gospodarskih vozila s pogonom na vodik, koja u 2022. premašuje 70 tisuća dolara na globalnoj razini.

Dodatna prepreka za širu popularnost vozila na vodik je slaba dostupnost infrastrukture za gorivo. To je glavna prepreka bržem prihvaćanju vozila na vodik, ali ulaganja u tešku industriju ključna su kako bi se zabrinutost smanjila u sljedećih pet godina. Dobavljači infrastrukture moraju osigurati „zeleni” vodik, proizveden korištenjem obnovljivih izvora energije, kako bi na najbolji način iskoristili brigu za okoliš koja potiče usvajanje alternativnih goriva.

DROBILICE RAZNIH VRSTA MATERIJALA