Tehnoeko 104

IVICA MARIĆ, ANDRITZ TEP; FILIP KOKALJ, FAKULTET ZA STROJARSTVO SVEUČILIŠTA U MARIBORU; MATIJA VAJDIĆ, ENERGETSKI

HRVOJE POŽAR

RVM SYSTEMS, OTPADOMJER, LYNX, CATERPILLAR, MOLOK, PRONAR, IRIDE

CJELOVITA RIJEŠENJA ZA

6 Vijesti

14 Intervju

Ivica Marić, ANDRITZ TEP d.o.o.

S novim vlasnikom imamo sve što nam je nedostajalo za značajniji iskorak na globalno tržište

18 Statistika

Građevinarstvo generira gotovo 40 % otpada u EU

21 Intervju

Filip Kokalj, Fakultet za strojarstvo

Sveučilišta u Mariboru

Društvo koje stvara otpad mora se za njega i pobrinuti na ekološki prihvatljiv način

24 Gospodarenje otpadom

Recikliranje tekstilnog otpada

28 Tehnix

Velik interes globalnog tržišta za postrojenja za održivo gospodarenje komunalnim otpadom

30 Intervju

Matija Vajdić, Energetski institut Hrvoje Požar

Prioritet su fotonaponske elektrane na mjestu potrošnje

34 RVM Systems

Aparati za automatizaciju sakupljanja otpadne ambalaže

Impressum tEHNOEKO | O stručni časopis za tehnologije u ekologiji | ISSN 1334 - 9023 | Nakladnik Business Media Croatia d.o.o., Metalčeva 5, 10000 Zagreb, Hrvatska | Glavni urednik Nenad Žunec, dipl. ing. | Urednik dr. sc. Zlatko Milanović | Suradnici Tihomir Dokonal | Voditelj produkcije i distribucije Cvjetka Špralja Šakić, dipl. oec. | Marketing: Ines Loje | Tajništvo i pretplata Suzana Kovačić, T: +385 1 6311-800, e-mail: tehnoeko@bmcroatia.hr, www.tehnoeko.com.hr | Grafička obrada Business Media Croatia d.o.o. | Urednik fotografije Miroslav Miščević | Fotoagencija Shutterstock | Tisak Horvat-tisak d.o.o. | Autori osobno snose odgovornost za objavljeni sadržaj svojih članaka. Stajališta autora nisu ujedno i stajališta uredništva i stručnog kolegija časopisa. Kompletni objavljeni materijali ne mogu se koristiti za druge svrhe ili objave bez suglasnosti izdavača.

36 Otpadomjer

Sustav za odlaganje otpada na poluukopanim spremnicima

Finncont

38 Lynx

Najbolji izbor za čišćenje ulica u Hrvatskoj

40 Caterpillar

Pet novih priključaka za rad u rasadnicima i na uređenju krajolika

42 Molok

Nema gdje ne može!

44 Pronar 30 nevjerojatnih godina

46 Iride

Najveća komunalna kiper nadogradnja

48

Studija Europske investicijske banke

EU treba investirati dodatnih

6,7 mlrd eura za ostvarivanje planova o recikliranju plastike

U IŠČEKIVANJU MEĐUNARODNE KONFERENCIJE U POREČU

Upravo po našoj volji, prolaze nam godine uzalud. Machiavelli – Mandragola

Nalazimo se pred redovitom godišnjom Međunarodnom konferencijom Tehnoeko, koja se već tradicionalno u svibnju održava u Poreču. To će biti prilika da stručnjaci analiziraju ostvarene pomake na području gospodarenja otpadom u RH. Također, to je i prilika da se usporede aktualna iskustva sa stručnjacima iz Slovenije i Austrije, kao i drugih susjednih zemalja. Svakako je najvrjednije naglasiti, da se konačno u sve više općina i gradova postižu izvrsni rezultati u gospodarenju komunalnim otpadom. Redovito su to sredine u kojima se konačno poslušalo stručnjake. Ugodno je vidjeti da su to većim dijelom i sudionici Konferencije. Umirovljeni čelnik jedne komunalne tvrtke, koja je među najboljim u odvojenom sakupljanju, naglasio je da je jedinstvo političara i stručnjaka ključni čimbenik. Uvijek je dobro kad politika posluša struku, ali i stručnjaci moraju prosvijetliti političare da znaju razlikovati „kukolj od žita“.

Proteklu godinu dana u žiži javnosti je bio novi „sustav plavih vrećica“, koji je omogućio da se u Zagrebu već nakon nekoliko mjeseci značajno poveća količina odvojeno sakupljenog otpada i za čak trećinu smanji količina odloženog miješanog komunalnog. Nositelj tog sustava je hrvatski stručnjak, redoviti sudionik Konferencije, koji je i u drugoj sredini ostvario izvrsne rezultate. Već tijekom priprema za uvođenje vrećica mnogi znani i neznani su, bez argumenata, samo upućivali kritike. Ipak, sustav plavih vrećica u Zagrebu postiže sve bolje rezultate.

Začuđuje kako u Hrvatskoj nema povjerenja u vlastitu sposobnost. Sukladno Strategiji izgrađeni su, grade se i pripremaju se gradnje centara za gospodarenje otpadom (CGO), koji trebaju spriječiti odlaganje neobrađenog miješanog komunalnog otpada. U osnovi, to su postrojenja s mehaničkom i biološkom (aerobnom, anaerobnom) obradom temeljena na stranom znanju. Dosadašnja iskustva s izgrađenim CGO-ima nisu dobra, ali odgovorni u RH ne prozivaju nositelje te koncepcije. Ne ulazeći u detalje gdje se i zašto pogriješilo, vrijedno je samo naglasiti da se takvi CGO-i uvijek grade uz sufinanciranje sredstava EU i stručno mišljenje stranog konzultanta (Jaspers). Loša dosadašnja iskustva s izgrađenim CGO-ima su pokazala da neuko preslikavanje stranih tehnologija ne jamči učinkovit rad MBO postrojenja u hrvatskim uvjetima. Istovremeno, godinama se u RH na različite načine osporava inovativnost i vrijednost hrvatske tehnologije MBO postrojenja.

Ta tehnologija omogućava veće recikliranje frakcija miješanog komunalnog otpada, te može i predsortirati odvojeno sakupljeni otpad. Dokazano, to je tržišno konkurentna tehnologija, prilagođena hrvatskim uvjetima koja uvažava mjere zaštite okoliše i klime. Uostalom, hrvatska Strategija, kao i EU propisi, upravo to i omogućuju.

Tijekom 2022. u Hrvatskoj je trebao biti pripremljen i usvojen novi Plan gospodarenja otpadom. To nije učinjeno, ali je barem počelo e-savjetovanje. Njegovo kašnjenje opet ne izaziva pozornost javnosti, ali ni stručnjaka. Tako se brzo zaboravilo da je prethodni Plan 2017.-2022. kasnio i više od dvije godine. Nažalost, u Hrvatskoj to ni za medije nije atraktivna vijest. Njima je važnije gdje će se u gradu locirati spremnik za otpad. Povremeno samo poneki hrvatski stručnjak upozorava da zbog kašnjenja Plana i nastavno kašnjenja njegove provedbe RH neće moći iskoristiti već odobrena EU financijska sredstva. Predstavnica svjetske banke (WB) je, na prije nekoliko godina održanoj Konferenciji Tehnoeko, posebno upozorila da će za RH biti dovoljno financijskih sredstava za projekte gospodarenja otpadom, ali da se kasni s pripremnim aktivnostima. Kad je prije dvije godine konačno zahvaljujući podršci FZOEU-a nabavljen veći broj vozila i posuda za otpad, počeo je ubrzani razvoj odvojenog sakupljanja komunalnog otpada, no došlo je do problema jer „iznenada se otkrilo da sada nedostaje infrastruktura (osobito nedostaje sortirnica i kompostana)“.

Zbog neodrživog gospodarenja otpadom u RH ozbiljno se ugrožava okoliš, klima i zdravlje ljudi. Vjerujmo da su naši projektanti, proizvođači i korisnici sposobni u domaćim uvjetima osigurati najučinkovitija rješenja. Najgore je „zakopati glavu u pijesak“, te čekati da dalje bacamo resurse u odlagališta, a u razvijene zemlje izvozimo u RH proizvedeno gorivo iz otpada što skupo plaćamo.

dr. sc. Zlatko Milanović

U Bakru počeo sustav prikupljanja otpada

“od vrata do vrata”

Komunalno društvo Čistoća početkom ožujka počelo je s prikupljanjem otpada “od vrata do vrata” u Bakru, kako se već organizirano provodi u općinama Klana, Čavle, Jelenje, Viškovo i Kostrena te u gradu Kastvu.

Takvom nadogradnjom sustava prikupljanja otpada korisnicima se osigurava kontrola nad vlastitim otpadom, sprječava se neovlašteno korištenje spremnika, a pravilnim odvajanjem reciklabilnih vrsta otpada korisnici izravno utječu na povećanje količine i kvalitete tako prikupljenih vrsta otpada, smanjenje količine miješanog komunalnog otpada te samim time i na konačan iznos računa.

Korisnici koji žive u obiteljskim kućama dobili su individualne spremnike: zeleni za miješani komunalni otpad, plavi za papir i karton te žuti za plastičnu, metalnu i višeslojnu ambalažu. Volumen dobivenog spremnika određen je brojem članova kućanstva. Svi spremnici su označeni barkodom i prilikom pražnjenja se elektronički identificiraju, registrira se šifra korisnika, volumen i broj pražnjenja. Tako se vodi točna evidencija o broju pražnjenja svakog spremnika za svakog korisnika. Naplaćuje se isključivo odvoz miješanog komunalnog otpada iz zelenog spremnika, a odvoz otpadnog papira i kartona iz plavog spremnika te plastike, metala i višeslojne ambalaže iz žutog spremnika su besplatni. Mjesečni račun za odvoz otpada ovisi o volumenu spremnika i broju pražnjenja zelenog spremnika tijekom prethodnog mjeseca.

Korisnicima u višestambenim zgradama na raspolaganju su zajednički poluukopani spremnici na javnoj površini, na primjerenoj udaljenosti od obračunskog mjesta korisnika. U spremnike mogu odvojeno odlagati miješani komunalni otpad, papir i karton, staklenu, plastičnu, metalnu i višeslojnu ambalažu. Stanarima u višestambenim zgradama dodijeljeni su elektronički ključevi koji sadrže podatke o korisniku, a odlaganje otpada moguće je isključivo primjenom ključa. Tako se evidentira korištenje spremnika.

Mjesečni račun za odvoz otpada ovisi o broju otvaranja zelenog spremnika za miješani komunalni otpad svakog pojedinog korisnika tijekom prethodnog mjeseca. Svako otvaranje zelenog poluukopanog spremnika omogućuje odlaganje 30 litara miješanog komunalnog otpada. Odvoz otpadnog papira i kartona, plastike, metala

Prikolica za transport

abroll kontejnera PKM

200 za komunalnu tvrtku Arburoža

Prikolica za transport abroll kontejnera PKM 200 isporučena je komunalnoj tvrtki Arburoža d.o.o. iz Novalje. Prikolica ima 20 tona bruto mase. Utovarni prostor je dugačak 6.770 mm i opremljen je s dvije “staze” za klizanje abroll kontejnera. Kontejneri se navlače s Palfinger navlakačem kontejnera tako da se kontejner prekrca s kamiona na prikolicu. Prikolica je proizvod tvrtke PK d.o.o. koja djeluje u Industrijskoj zoni Kukuljanovo u blizini Rijeke.

Novo komunalno vozilo s nadogradnjom Mazzocchia za Vodnjan

Tvrtka CONTRADA d.o.o. Vodnjan proširila je svoj vozni park s još jednim komunalnim vozilom s nadogradnjom Mazzocchia, zapremine 12 m 3 , na podvozju Iveco Eurocargo ML140E25/P. Nadogradnja je opremljena dvodijelnom potisnom pločom za sabijanje otpada, dvobrzinskim aparatom za pražnjenje kanti 80-1.100 l te homologiranim stražnjim platformama za operatere. Isporuku vozila izvršila je tvrtka Alfateh ekologija i energetika d.o.o. Rijeka.

Bjelovar: U tijeku opremanje nove sortirnice otpada i kompostane

U tijeku je opremanje novoizgrađenog pogona buduće bjelovarske sortirnice u sklopu odlagališta otpada „Doline”, kao i priprema strojeva za rad. Za opremanje je zadužena tvrtka Tehnix, a vrijednost opreme je 14.750.862,50 kuna. Cijeli projekt sortirnice vrijedan je više od 45 milijuna kuna, od čega 36.820.203,79 kuna sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Na „Dolinama“ će se sortirati sve frakcije otpada, kazala je predsjednica Uprave Komunalca Ivana Jurković Piščević te istaknula da je namjera u sljedeće tri godine postići sve zakonske standarde.

U miješanom komunalnom otpadu ima 35 do 40 posto biokomponenti, koje će ubuduće završiti u kompostani. Prošle je godine na odlagalište „Doline“ odloženo 11.414 tona otpada, a godinu prije 12.180 tona. Također, u 2022. godini prikupljeno je 1.848 tona materijala za recikliranje, poput plastike, papira, guma, drveta, dok je taj broj u 2021. bio za 86 tona manji, istaknuo je član Uprave Komunalca Josip Heged. Bjelovar će dovršetkom sortirnice, a uz nju i kompostane, imati jedan od najsuvremenijih oblika gospodarenja otpadom u državi.

„Moramo znati da otpad nije smeće, već vrijedna sirovina koja će se ovdje sortirati, reciklirati, kompostirati te ćemo je dalje plasirati na tržište“, upozorio je gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak prilikom obilaska buduće sortirnice. Dodao je i kako se na „Dolinama“ u budućnosti otpad neće zakapati, već će se cijela procedura odvijati iznad zemlje.

Isporuka kompaktora Bomag za odlagalište otpada „Doline“ kod Bjelovara

Gradu Bjelovaru isporučen je kompaktor Bomag, tip BC 473 RS-5. Radne mase 26,5 tona s motorom snage 210 kW kompaktor se može pohvaliti snažnim performansama, jednostavnim upravljanjem i visokom kvalitetom izrade te pristupom ključnim komponentama i servisnim točkama za brzo i učinkovito servisiranje. Dizajniran je s naglaskom na funkcionalnost i lakoću upotrebe što rezultira efikasnim zbijanjem uz minimalnu potrebu za održavanjem.

Specifičnost kompaktora je izvedba s utovarnom korpom zapremine 3,7 m 3 čime stroj može vršiti više radnji – guranje i planiranje otpada, sabijanje i po potrebi s korpom vršiti utovar i istovar otpada ili materijala za prekrivanje već sabijenog otpada. Prostrana kabina izolirana od vibracija s klima uređajem i sjedalo sa zračnim ovjesom stvaraju ugodno okruženje za rukovatelja, a praćenju samog rada pomaže i Telematic daljinska kontrola stroja.

Stroj je isporučila tvrtka O-K-TEH., a financiran je zajedničkim projektom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te grada Bjelovara i komunalnog poduzeća Komunalac d.o.o. Bjelovar.

Grad Beč prelazi na ekološki prihvatljivo grijanje

Grad Beč predstavio je novu strategiju i katalog mjera za prelazak na ekološki prihvatljivo grijanje do 2040. Dotad će se sve zgrade u glavnom gradu Austrije grijati i po potrebi hladiti korištenjem obnovljivih izvora energije, a grijanje fosilnim gorivima pripast će prošlosti. U usporedbi s ostatkom Austrije, Beč ima daleko najnižu potrošnju energije po stanovniku za grijanje i toplu vodu. Međutim, gotovo 90 posto štetnih stakleničkih plinova koji nastaju u zgradama trenutačno uzrokuje plinsko grijanje. Kako bi se što bolje isplanirala tranzicija na obnovljive izvore energije, napravljena je detaljna analiza sustava grijanja u postojećim stambenim zgradama, na čemu će se temeljiti odabir nove tehnologije koja će se koristiti.

Fokus će prvenstveno biti na starijim zgradama. Dok bi se zgrade u gustim urbanim područjima ubuduće trebale opskrbljivati daljinskim grijanjem, u rjeđe naseljenim područjima prijeći će se na niskotemperaturne toplinske mreže ili će se tražiti učinkovita rješenja za pojedinačne zgrade. Nove se zgrade trebaju opskrbljivati lokalno dostupnom, obnovljivom energijom.

Takozvani energetski planovi za pojedine okruge i definiraju da se u novoizgrađenim zgradama više ne smiju postavljati plinski bojleri. Takav se koncept uvodi u sve više bečkih okruga. Novi vrtići i škole također se grade u skladu sa strogim ekološkim kriterijima, a griju se i hlade solarnom energijom, geotermalnom energijom i drugim održivim oblicima. Pomoću konkretnih projekata Beč želi predstaviti već provedena inovativna rješenja za grijanje.

U okviru te inicijative bit će odabrano 100 najboljih projekata koji će poslužiti kao primjeri za druge zgrade u gradu. Osim projekata, građanima će na raspolaganju stajati informacije i savjeti za prelazak s fosilnih goriva na inovativna rješenja.

Rim testira nove vatrootporne spremnike za otpad

Rimska komunalna tvrtka AMA, zadužena za upravljanje otpadom i čišćenje, testira novi model spremnika zvonastog oblika za otpad zapremine 3.700 litara. Postavljeni su spremnici za biootpad, plastiku, papir i za nereciklabilni otpad. Zvonasti spremnici imaju veći kapacitet od klasičnih spremnika, „pametni“ su i otporni na vatru. Još jedna posebnost je da su postavljeni na sredinu avenije Via Appia Nuova da ne bi smetali trgovcima i kako bi se olakšalo njihovo pražnjenje. To je moguće zbog prostora između dva prometna traka koji se koristi za parkiranje, a spremnici su postavljeni na dijelu tog prostora. Tamo će stajati barem šest mjeseci, koliko je planirano trajanje testnog razdoblja. Takvo rješenje bilo je nužno kako bi se spriječilo nepropisno parkiranje pored spremnika koje ometa pristup kamiona za odvoz otpada. Jednaki spremnici postavljeni su i u takozvanoj Afričkoj četvrti (Quartiere Africano) u Drugom rimskom okrugu. "Riječ je o zvonastim spremnicima koji imaju dvostruko veći kapacitet od uobičajenih, a mogu se postaviti i u središte ulica jer se prazne odozgo, podizanjem pomoću automatiziranih vozila. To je veliko poboljšanje za vlasnike trgovina jer spremnici više nisu postavljeni ispred izloga. Također, spremnici su vatrootporni, što smo vidjeli kad su pokušali zapaliti jedan takav spremnik u Viale Eritrea, ali je ostao neoštećen”, objasnila je Sabrina Alfonsi, gradska vijećnica zadužena za okoliš.

Alfonsi je istaknula i pametne funkcije novih spremnika: zvučne senzore koji upozoravaju kad netko parkira preblizu, senzore koji pokazuju razinu popunjenosti te sustav za zaštitu od glodavaca.

U jugozapadnom dijelu Rima, na trgu Piazza De André, u četvrti Portuense, postavljen je pak testni mega spremnik u koji se može odložiti 13 različitih vrsta otpada: ulje iz kućanstava, mali kućanski uređaji, mobilni telefoni, toneri, CD-i i video kazete, baterije, sprejevi, kapsule za kavu, knjige... Spremnik je podijeljen na odjeljke različite zapremine.

Novi vrtić u 18. bečkom okrugu grije se geotermalnim sondama © Martin Votava/PID

FOTO: Gradsko poglavarstvo Rim

siju za izgradnju i korištenje solarnog parka Nevesinje. Koncesija se dodjeljuje na rok od 50 godina. Vrijednost projekta iznosi 880 milijuna konvertibilnih maraka (oko 440 milijuna eura). Riječ o jednom od trenutno najvećih projekata tog tipa u Europi.

Ukupna snaga solarnog parka bit će 500 megavata, a sastojat će se od jedne elektrane snage 200 i šest elektrana snage 50 megavata. Rok za projektiranje je dvije godine, a za izvođenje radova četiri godine, rekao je Siniša Maksimović, direktor tvrtke ETMAX.

Prva bi se trebala graditi elektrana Nevesinje 1, snage 200 MW, čija je projektirana godišnja proizvodnja 316 GWh električne energije. Procijenjena vrijednost ove prve investicije je nešto veća od 352 milijuna KM.

Preostalih šest elektrana imaju jednake karakteristike. Instalirana snaga bi im trebala biti 50 MW, godišnja proizvodnja 79 GWh, a procijenjena vrijednost svake pojedinačne elektrane je oko 88 milijuna KM. Vlada Republike Srpske obvezala je ETMAX da isplati oko 7 milijuna KM po osnovu jednokratne koncesijske naknade. Također, za svaki kilovat električne energije iz ovih postrojenja Republika Srpska će dobiti 0,0055 KM. ETMAX planira u Nevesinju otvoriti i pogon za proizvodnju dijela opreme za elektranu koju će graditi, što će omogućiti otvaranje novih radnih mjesta.

Palfinger radna košara P130A za Komunalac Jurdani

Palfinger radna košara za rad na visini P130 A na šasiji Ford Ranger 4×4 isporučena je komunalnoj tvrtki Komunalac d.o.o. Jurdani. Radi se o iznimno okretnom i praktičnom vozilu prilagođenom vožnji i radu po nepristupačnim terenima. Maksimalna radna visina je 13 metara, a vertikalni dohvat 6,3 metra. Maksimalna nosivost radne košare je 250 kg, što odgovara težini dva operatera i njihovog alata. Vozilo je B kategorije, a upravljanje dizalicom u potpunosti je hidraulično, što olakšava rad i održavanje radne košare.

Recycling nadogradnja za

Ekohold

Recycling kamionska nadogradnja s rabljenom repariranom Epsilon dizalicom E10.78Z i novim Palfinger podizačem kontejnera PS T 14 SLD 5 isporučena je tvrtki Ekohold d.o.o. iz Dugog Sela.

Epsilon dizalica opremljena je grabilicom SG 300 volumena 300 litara. Robusan i kompaktan podizač kontejnera PS T 14 SLD 5, kapaciteta 14 tona, konstruiran je za transport kontejnera maksimalne širine 1.900 mm. Nadogradnja je izvedena na šasiji Mercedes-Benz Arocs 1827 K 4×2.

Nova tužba Europske komisije zbog neuklonjenog brda kancerogene troske u Donjim Biljanama

Europska komisija uputila je Europskom sudu drugu tužbu protiv Hrvatske zbog toga što nije uklonila brdo proizvodnog ostatka iz nekadašnje Tvornice elektroda i ferolegura (TEF) iz Šibenika koje već godinama stoji u Donjim Biljanama.

Više od 100 tisuća tona troske prijetnja je zdravlju ljudi i prema prvoj presudi Europskog suda od 2. svibnja 2019. troska je trebala biti uklonjena i neopasno zbrinuta. Ali, brdo je još uvijek tu, u neposrednoj blizini kuća.

Troska je nastala kao ostatak pri taljenju silikomanganske rude u šibenskoj tvornici, a u Donje Biljane je dovezena 2010. prilikom sanacije tvornice. Europska komisija je na trosku Hrvatsku prvi put upozorila 2014. godine. Država je prvo tvrdila da je riječ o rudnom blagu, pa o nusproizvodu, a sada se mora suočiti s činjenicom da je ipak riječ o otpadu i to potencijalno opasnom za zdravlje.

"Mi možemo urgirati i apelirati. To i činimo. Želimo da se to riješi, da se troska ukloni", rekao je benkovački gradonačelnik Tomislav Bulić.

Troska se nalazi na državnom zemljištu i njeno uklanjanje u nadležnosti je Ministarstva državne imovine. "Rađene su brojne studije koje su nastojale pokazati kako je riječ o sirovini, a ne o otpadu. Nakon što se utvrdilo da je riječ o otpadu, Ministarstvo će s Fondom pronaći način i napraviti model koji će predstaviti javnosti onoga trenutka kad pronađemo sigurnu lokaciju na kojoj se taj otpad može zbrinuti", objasnio je ministar državne imovine Branko Bačić.

"Viktor Lenac" dobit će sustav dizalica topline koji koristi energiju mora

Brodogradilište "Viktor Lenac" predstavilo je projekt ugradnje sustava dizalice topline koji koristi energiju mora. Ukupna vrijednost projekta je 480.312,54 eura. Gotovo polovicu sredstava sufinanciraju Island, Lihtenštajn i Norveška kroz Financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora (EGP) 2014.–2021., uz nacionalno sufinanciranje Republike Hrvatske u iznosu od 232.583,52 eura bespovratnih sredstava u okviru Programa „Energija i klimatske promjene”.

Projekt je počeo 1. lipnja 2022., a trajat će do 31. ožujka 2024. Cilj je unaprijediti centralizirani sustav grijanja zone Stara Martinšćica zahvatom mora i ugradnjom sustava dizalica topline s morskom vodom kako bi se omogućilo proširenje funkcije centraliziranog sustava i na režim hlađenja u četiri zgrade.

Realizacijom projekta smanjili bi se pogonski troškovi (održavanje i cijena energenata) te troškovi grijanja (električne energije) kroz ukidanje ili značajno smanjenje korištenja električnih kotlova i elektrootpornog grijanja. Procjena je da bi godišnja potrošnja električne energije bila manja za 156.000 kilovatsati, odnosno za oko 60 posto, dok bi se emisija ugljičnog dioksida smanjila za 36.600 kilograma godišnje.

Još dva komunalna vozila za CE-ZA-R

Nakon nedavne isporuke navlakača kontejnera i kipera, tvrtka O-K-TEH nastavila je isporuku s još dva komunalna vozila za potrebe tvrtke CE-ZA-R d.o.o. Riječ je o teretnim vozilima Scania s nadograđenom Palfinger Epsilon dizalicom i stražnjim komunalnim kiperom. Dizalica ima dohvat 8,3 metra s polipnom grabilicom zapremine 300 l. Stražnji komunalni kiper dugačak je 6.000 mm i ima ukupno 28 m 3 . Stražnja stranica otvara se “kao knjiga” kako bi se mogli kipati “kabasti” i glomazni otpad. Kamionska nadogradnja ima 10,5 tona korisne nosivosti.

FOTO: lenac.hr

Istraživanje: Hrvati podržavaju solare i vjetroelektrane u svojem susjedstvu

Širenje proizvodnih kapaciteta u području obnovljivih izvora energije mora postati prioritet, stav je 75 % hrvatskih ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju norveške državne tvrtke Statkraft, najvećeg europskog proizvođača obnovljive energije, o tome kakav je odnos građana prema obnovljivim izvorima energije.

Građani Hrvatske pretežito se slažu s pozitivno intoniranim izjavama vezanim uz obnovljive izvore energije – asociraju je s čistoćom (39 %), rješenjem problema klimatskih promjena (37 %), sigurnim izvorom energije (35 %) i dobrim ulaganjem u budućnost zajednice (24 %). Ispitanici su mogli birati više izjava s kojima se slažu. Istraživanje je provedeno među više od 18 tisuća ispitanika u devet zemalja – uključujući i Hrvatsku gdje su istraživanjem bila obuhvaćena 2.003 ispitanika.

Izgradnju vjetroelektrana podržava 52 % ispitanika

Ukupno gledano, većina hrvatskih građana ne bi imala ništa protiv izgradnje vjetroelektrane u svojoj blizini: 52 % njih podržalo bi projekt i na njega bi gledali pozitivno, dok 33 % ispitanih nema niti pozitivno niti negativno mišljenje o tome kako bi reagirali na prijedlog izgradnje vjetroelektrane u krugu od pet kilometara od svojeg prebivališta. U konačnici se tako može zaključiti kako je 85 % ispitanih načelno suglasno s izgradnjom vjetroelektrana na svojem području. U drugim zemljama ovaj se ukupni postotak također kreće između 80 % (Francuska, Španjolska) i 92 % (Italija).

Podrška izgradnji solarnih elektrana na nešto je višoj razini: 63 % hrvatskih građana podržalo bi izgradnju solar-

negativno mišljenje, što u konačnici čini ukupni postotak od 90 % građana koji bi bili suglasni s projektom izgradnje solarne elektrane. Ovaj je podatak, ponovno, u granicama rezultata u drugim zemljama koji se u slučaju podrške solarnim elektranama kreće između 81 % (Francuska, Španjolska) i 91 % (Irska).

Kad ih se upita za direktne prednosti izgradnje vjetroelektrana ili solarnih elektrana za zajednicu koje najviše priželjkuju, građani u Hrvatskoj ponajviše su isticali povoljniji lokalni izvor energije (43 % ispitanih), mogućnosti stjecanja novih vještina i zapošljavanja (34 %), dodatne napore u očuvanju okoliša i divljih životinja (27 %), dodatne usluge i prilike za lokalno gospodarstvo (31 %) i edukacijske resurse za lokalne škole (23 %); pritom su mogli odabrati više odgovora za prednosti koje bi željeli vidjeti u svojoj zajednici prilikom provedbe projekta izgradnje solarne elektrane ili vjetroelektrane.

Slabo poznavanje tehnologije zelenog vodika

Za razliku od tehnologija proizvodnje energije iz energije vjetra i Sunca, hrvatski građani imaju najslabije definirano mišljenje o tehnologiji zelenog vodika – 33 % ispitanih nema formirano mišljenje o zelenom vodiku dok se u ostalim slučajevima pretežito slažu s pozitivnim izjavama vezanim uz ovu tehnologiju, no i dalje u nešto manjoj mjeri nego u slučaju energije vjetra i sunca. Oko polovice građana (49 %) kaže kako je “upoznato” s tom tehnologijom, ali samo ih 10 % smatra kako su vrlo dobro upoznati s njome. Istraživanje je sredinom 2022. provela tvrtka Opinion Matters u ime Statkrafta. Anketirano je 18.714 osoba starijih od 18 godina u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj, Norveškoj, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj

FOTO: lOle Martin Wold

Solarni energetski park Rundedal, Nizozemska

Opća bolnica Zadar dobiva solarnu

elektranu kapaciteta 230 kW

Zadarska opća bolnica bi do kraja godine trebala dobiti solarnu elektranu izlazne snage 220 kW. Ukupna vrijednost projekta je 261.352,88 eura, a financiran je od strane Islanda, Lihtenštajna i Norveške kroz Financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora (EGP) 2014. - 2021., uz nacionalno sufinanciranje u okviru programa Energija i klimatske promjene. Bespovratna sredstva iznose 222.149,95 eura. "Izgradnjom solarne elektrane na krovu zgrade Poliklinike Opće bolnice Zadar potrošnja električne energije primljene iz elektroenergetske distribucijske mreže smanjit će se za 19,11 posto. Solarna elektrana proizvodit će 279.063 kwh električne energije godišnje. Višak proizvedene električne energije, ako ga bude, prodavat će se u distribucijsku mrežu. Ušteđena sredstva omogućit će daljnja ulaganja u modernizaciju bolničke opreme, ljudske kapacitete i unapređenje zdravstvenih usluga", istaknuo je ravnatelj Opće bolnice Zadar Željko Čulina.

Provoditelj projekta je Opća bolnica Zadar, upravitelj programa je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, a programski partner je Energetski institut "Hrvoje Požar". Cilj projekta je smanjiti troškove električne energije bolnice instaliranjem sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, što će doprinijeti sigur-

nosti opskrbe i zaštiti okoliša smanjenjem emisija ugljičnog dioksida za 65,3 tone godišnje. Solarna elektrana na krovu Poliklinike će se prostirati na 1.111 m 2 , a njen instalirani kapacitet bit će 230 kW. Trajanje projekta je od 15. lipnja 2022. do 15. studenog 2023. godine. Potpuna dokumentacija za javnu nabavu trebala bi biti spremna do kraja ožujka i nakon toga će biti pokrenut i postupak javne nabave.

"Projekt solarne elektrane pokazuje da je Opća bolnica Zadar spremna raditi inovativne stvari na održivi način. Koristi koje će ovaj projekt donijeti ne samo bolnici, nego i široj lokalnoj zajednici, bit će primjer i poticaj drugim ustanovama da koriste obnovljive izvore energije", rekao je ravnatelj Čulina.

S novim vlasnikom imamo sve što nam je nedostajalo za značajniji iskorak na globalno tržište i nt e r v j u

Očekujemo rast prihoda po dvoznamenkastoj stopi u sljedećih nekoliko godina, a osnovni izvor rasta su dizajn i izgradnja energetskih postrojenja i elektrana po principu „ključ u ruke“, postrojenja koja prvenstveno koriste biomasu i različite vrste otpada za proizvodnju toplinske i/ili električne energije, naglašava glavni izvršni direktor Ivica Marić

u listopadu 2022. godine. Možete li ukratko komentirati akviziciju, kako je došlo do preuzimanja te kakve su ambicije i strateški ciljevi u novoj formaciji?

Tvrtka ĐĐ TEP, koja od 7. ožujka ove godine djeluje pod novim imenom Andritz Termoenergetska postrojenja d.o.o. ili skraćeno ANDRITZ TEP d.o.o. (A-TEP, Croatia), je kompanija koja ima svoj kontinuitet postojanja više od 100 godina. Tijekom povijesti u više je navrata mijenjala vlasničku strukturu pa i svoje ime, ali je uvijek ostala hrvatska kompanija pa će tako ostati i u budućnosti bez obzira na to što se ponovo mijenja ime i preuzima brend ANDRITZ koji je globalno prepoznatljiv u mnoštvu proizvodnih i uslužnih područja.

Prethodnih desetak godina uspješnog poslovanja tvrtka je bila u ruskom vlasništvu, ali samostalna u svom poslovanju i isključivo orijentirana na europsko, a prvenstveno na zapadnoeuropsko tržište. Prve poteškoće zbog vlasništva pojavile su se 2018. godine da bi eskalirale ruskom agresijom na Ukrajinu u veljači 2022. godine. Uvođenjem strogih sankcija prema bivšem vlasniku već od ožujka prošle godine firmi je preko noći paralizirano poslovanje i zamrznuta sva imovina. Zahvaljujući poseb-

nom Rješenju Ministarstva financija RH, tvrtka ipak vrlo brzo nastavlja poslovati uz određena ograničenja. S obzirom na to da su indirektna ograničenja (nepovjerenje banaka, kupaca, dobavljača…) bila puno veća, odmah je bilo jasno da je to bilo samo kratkoročno rješenje i da se dugoročno ne može funkcionirati na osnovu Rješenja. Stoga je bivši vlasnik bio prisiljen na prodaju udjela u ĐĐ TEP-u.

Proces prodaje je počeo još u svibnju da bi se zaključio 28. listopada 2022. upisom Andritza AG kao novog vlasnika 100 % udjela u ĐĐ TEP-u. Bitno je naglasiti da je proces i zaključenje prodaje tekao strogo po smjernicama Vijeća EU, a pod nadzorom i odobrenjem Vlade RH. Od 17 potencijalnih i zainteresiranih kupaca uvjereni smo da se na kraju profiltriralo uvjerljivo najbolje rješenje za razvoj kompanije koja ima ambiciju, u okrilju nove grupacije, iz regionalnog lidera i europski značajnog isporučitelja energetskih postrojenja prerasti u globalno prepoznatljivog i jednog od vodećih svjetskih proizvođača i isporučitelja energetskih postrojenja, elektrana i kogeneracija za proizvodnju energije iz različitih vrsta otpada i biomase.

Andritz Grupa je globalno orijentirana kompanija s preko 280 lokacija u svijetu. Kako se, na kojim tržištima i s kojim programom možete integrirati u ponudu kompanije i kakvi su planovi u tom smislu?

Samo za informaciju da je Grupa upravo (8. ožujka 2023.) objavila kako je 2022. godina bila povijesno najuspješnija poslovna godina, te zahvaljujući novim akvizicijama sada ima 29.100 zaposlenih, na 280 lokacija u više od 40 zemalja i prihodima preko 9 milijardi eura. Akvizicijom Andritz TEP-a, grupacija je dobila proširenje kompetencija, kao i kapaciteta za dizajn i izgradnju energetskih postrojenja na otpad i biomasu, značajno proširenje proizvodnih kapaciteta te proširenje kapaciteta usluge servisa na energetskim postrojenjima i elektranama te O&M-u (engl. Operations and Maintenance/Usluge održavanja i nadzora).

Ulaskom u Grupu, tvrtka Andritz TEP je dobila ono što joj je nedostajalo za značajniji i ubrzani iskorak na globalnom tržištu s aspekta opsega, kao i volumena (vrijednosti) udjela na tržištu. To su financijska snaga i stabilnost Grupe, dostupnost globalnih informacija i prodajne mreže, suradnja i razmjena znanja i iskustava, dostupnost visokokvalitetnih proizvoda i usluga koji su nam potrebni za funkcionalno kompletiranje naših postrojenja.

Koliko je sada u strukturi prihoda zastupljena proizvodnja, koliko montaža, a koliko inženjering?

Na proizvodnju se odnosi između 20 do 25 % naših ukupnih prihoda, ovisno o strukturi projekata. Premda je udio proizvodnje u ukupnim prihodima u posljednjih 7-8 godina značajno smanjen, ona i dalje ostaje jedan od naših strateških segmenta poslovanja. I dalje planiramo ulagati, koliko je to moguće u tržišnim uvjetima, u održanje i modernizaciju proizvodnih kapaciteta, njenu produktivnost i efikasnost. Međutim, ključni element za razvoj ipak čini inženjering u najširem smislu - od dizajna, konstrukcije i projektiranja različitih tehnoloških i procesnih sustava preko izgradnje do puštanja u pogon, održavanja i upravljanja složenim energet-

skim sustavima kao što su energane, elektrane i kogeneracijska postrojenja.

Koliko se, s obzirom na trenutačne kapacitete, mogu podići prihodi A-TEP-a i u kojem segmentu te planiraju li se daljnja ulaganja i investicije u Hrvatskoj?

Proizvodni kapaciteti su trenutačno među najvećim, ako ne i najveći aktivni u Europi te čine preko milijun proizvodnih sati godišnje, odnosno 10-12 tisuća tona proizvedenih različitih dijelova i opreme godišnje. Proizvodni kapacitet se planira zadržati na postojećem nivou. Inženjering, uz tehničku koordinaciju i vođenje složenih projekata, zauzima sve veći udio u strukturi prihoda i u ovom području se očekuje daljnji ubrzani rast kapaciteta, a time i prihoda. Trenutačno, od 860 radnika imamo više od 150 inženjera, a plan je imati 200 inženjera u srednjoročnom razdoblju od 34 godine.

Izgradnja kogeneracijskog postrojenja 20 MW na biomasu u Francuskoj Guajani, Latinska Amerika (2022.)

Proizvodni kapaciteti naše kompanije su trenutačno među najvećim, ako ne i najveći aktivni u Europi te čine preko milijun proizvodnih

Očekujemo rast prihoda po dvoznamenkastoj stopi u sljedećih nekoliko godina, a osnovni izvor rasta su dizajn i izgradnja energetskih postrojenja i elektrana po principu „ključ u ruke“, postrojenja koja prvenstveno koriste biomasu i različite vrste otpada za proizvodnju toplinske i/ili električne energije.

Koje biste glavne prednosti istaknuli u povezivanju s Andritz Grupom?

Osim prednosti koje sam ranije naveo, ključni benefit za ATEP, pa i cijelu grupaciju, je objedinjavanje svih najboljih raspoloživih tehnologija (BAT, engl. Best Available Techniques) za proizvodnju energije iz biomase i različitih vrsta otpada: od izgaranja na rešetki do izgaranja u fluidiziranom sloju (BFBBubbling Fluidized Bed, CFB - Circulating Fluidized Bed). To nam omogućuje primjenu najbolje tehnologije za specifični projektni zadatak kao i za gotovo sve vrste i svojstva različitih goriva.

sati godišnje

Koogeneracijsko

postrojenje na biomasu u Slatini, 25 MW (2018.)

U produkciji i realizaciji kotlovskih postrojenja na otpad, gdje bilježite brojne prvoklasne reference u EU, u RH se i dalje ne naziru konkretne promjene. Možete li to prokomentirati?

A-TEP je realizirao ili sudjelovao u više od 50 WtE (energija iz otpada) projekata diljem Europe u posljednjih 20-ak godina uključujući WtE postrojenja u najznačajnijim europskim metropolama kao što su London, Pariz, Dublin, Kopenhagen, Helsinki, Oslo, Zurich… Dakle, to su sredine koje sigurno sustavno rješavaju pitanje otpada i imaju dovoljno stručnih i financijskih resursa da mogu prepoznati i izabrati najbolja primjenjiva i sveobuhvatna rješenja, a pri tome sigurno vodeći računa o zaštiti okoliša te pogotovo zdravlja i sigurnosti svojih građana.

U Hrvatskoj inače sve ide sporije nego u razvijenom dijelu Europe, a strateške dugoročne odluke se vrlo rijetko ili gotovo nikako ne donose. Ovo je pogotovo naglašeno po pitanju rješavanja otpada gdje se strategija mijenjala s promjenom ministara ili gradonačelnika, a stav struke je ovisio isključivo o utjecaju pojedinih lobija i kratkoročnih političkih interesa. Ipak, mislim da se u posljednje vrijeme i postupno svijest o potrebi sustavnog i cjelovitog rješavanja pitanja otpada mijenja. Prvenstveno zato što postaje sve jasnije da su iscrpljeni gotovo svi alternativni pokušaji i „kvazirješenja“ te da nemamo više vremena za eventualne nove eksperimente već da se trebaju primijeniti dokazano najuspješnija poznata rješenja i to s aspekta zaštite okoliša i zdravlja ljudi te ekonomske koristi za zajednicu.

Za jednostavno razumijevanje problema, mislim da je dovoljno sagledati dvije osnovne činjenice: najrazvijenije zemlje zapadne Europe, koje imaju razvijeni sustav prikupljanja, selekcije, razvrstavanja, recikliranja i općenito oporabe otpada, kakav mi nećemo dostići još 15-20 godina, imaju preko 30 % otpada koji nije više moguće reciklirati te da se očekuje rast od 60 % količine otpada do 2050. godine. Stoga, možemo nedvojbeno zaključiti da je energetska oporaba dijela nereciklabilnog otpada jedino razumno rješenje.

Možete li komentirati današnje WtE tehnologije koje bi bile primjenjive u RH?

Dvije osnovne WtE tehnologije su u širokoj primjeni, koje imaju dokazanu efikasnost izgaranja kao i kontrolu emisija, su tehnologije izgaranja na rešetki i u fluidiziranom sloju (tzv. BFB i CFB kotlovi). Ukratko, kotlovi s rešetkom su šire rasprostra-

njeni i imaju veću fleksibilnost za vrstu i veličinu (dimenzije) goriva, dok kotlovi s izgaranjem u fluidiziranom sloju zahtijevaju određenu pripremu goriva, ali je stabilnija kontrola izgaranja i emisija. Obje tehnologije u kombinaciji sa složenim sustavima pročišćavanja daju emisije dimnih plinova koje su neopasne za ljudsko zdravlje i okoliš.

Da ste u poziciji, kako biste riješili problem miješanog nereciklabilnog otpada kroz energetsku oporabu? Kakvu strategiju predlažete u tom smislu, koliko energana, kojih kapaciteta, na kojim lokacijama?

U svakom slučaju izgradnjom WtE energana/elektrana/kogeneracija koje koriste provjerenu i dokazanu tehnologiju izgaranja, a sama tehnologija (rešetka ili fluidizirani sloj) bi se odredila za svaki pojedinačni projektni zadatak, ovisno o vrsti i pripremi goriva. Kapacitet i količinu energana/elektrana te njihovu makrolokaciju je vrlo jednostavno odrediti na osnovu vrste i količine raspoloživog otpada (komunalni otpad, RDF, SRF, komunalni mulj…) te potrebi eventualnog toplinskog konzuma. Vrlo jednostavno se dođe do lokacija oko naših najvećih urbanih središta (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek). Problem mikrolokacija treba riješiti u komunikaciji s lokalnim zajednicama. S obzirom na to da se radi o objektima od puno šireg društvenog interesa od same zajednice, lokalno stanovništvo mora imati značajne ekonomske koristi od takvog postrojenja.

U kojem vremenu bi to bilo ostvarivo kad bi se danas krenulo s projektima?

Realno vrijeme za ishođenje svih potrebnih dozvola je minimalno dvije godine, sama izgradnja traje 3-4 godine što ukupno iznosi minimalno 5-6 godina.

Na konferenciji časopisa Tehnoeko u svibnju 2022. godine istaknuli ste značaj energetskog potencijala otpada i biomase koji u RH nije nikako iskorišten (otpad) ili slabo iskorišten (biomasa). Da li ste i kako, kao domaća kompanija s izuzetnim tehnološkim rejtingom u tom segmentu, uključeni u strateške radne/razvojne projekte od državnog interesa?

Na žalost, do sada ne. A-TEP sa svojim znanjem i iskustvom stoji na raspolaganju i to isključivo zbog državnog i šireg društvenog interesa jer trenutačno imamo toliko potencijalnih projekata u inozemstvu, prvenstveno u zapadnoj Europi, da nemamo dovoljno kapaciteta zadovoljiti sve zainteresirane kupce i investitore. Ipak živimo za trenutak kad će prva elektrana/ energana na otpad biti izgrađena u Hrvatskoj jer u tome zaostajemo ne samo u Europi, već i u regiji (trenutačno gradimo i energetsko postrojenje na otpad u Srbiji).

Koju poruku biste uputili i što predlažete strukturama RH koje odlučuju o energanama na otpad?

Ponovio bih da stojimo na raspolaganju za bilo kakvu pomoć ili savjet, uključujući obilazak i prezentaciju izgrađenih postrojenja, a sve u cilju donošenja hitne odluke o izgradnji sličnog postrojenja u Hrvatskoj. Mislim da će nakon izgradnje prvog postrojenja biti puno jednostavnije i brže donositi odluke za nastavak izgradnje i trajnog rješavanja pitanja otpada u Hrvatskoj.

Građevinarstvo generira gotovo 40 % otpada u EU

Na temelju dostupnih statistika predviđa se da će globalno tržište recikliranja otpada 2021.-2030. porasti s gotovo 58 milijardi američkih dolara u 2021. na 88 milijardi, uz CAGR od 4,8 posto

akon dvije godine globalne pandemije, tržište recikliranja otpada suočeno je s nizom izazova: od gomilanja plastičnog otpada diljem svijeta do volatilnog tržišta recikliranja papira i sve većom potražnjom za bioplinom i biometanom kao odgovorom na europsku energetsku krizu i ubrzavanje tranzicije s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije.

Generiranje otpada po gospodarskim djelatnostima i kućanstvima, EU, 2020. (% u ukupnom otpadu)

Energetika 2,3 %

Usluge (bez trgovine otpadom na veliko) 4,4 %

Kućanstva 9,4 %

Proizvodnja 10,7 %

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 1,0 %

Trgovina otpadom na veliko 0,5 %

Talijanska tvrtka Ecostar iz Vicenze, specijalizirana za razvoj mehaničkih rješenja za sortiranje i recikliranje otpada, prikupila je neke podatke i statistike o prošlogodišnjem tržištu recikliranja otpada te iznijela prognoze o tome što možemo očekivati u budućnosti.

Plastični otpad

Građevina 37,5 %

Statistika pokazuje da Indija proizvede oko 3,5 milijuna tona plastike godišnje. Otprilike 40 posto se odlaže na odlagališta, a gotovo 60 posto prikupljenog plastičnog otpada se ne reciklira. Međutim, od srpnja 2022. Indija je uvela zabranu jednokratne plastike - plastičnih štapića, slamki, tanjura, šalica, čaša i pribora za jelo te ambalaže za hranu. Još je prerano za analize kako je zabrana utjecala na tržište, ali čini se da je malim tvrtkama i proizvođačima teško zamijeniti plastiku ekološki prihvatljivim materijalima, što može dovesti do viših cijena za krajnjeg korisnika. Trebat će neko vrijeme da se vidi učinak novog zakona i rješenja koja poduzimaju veliki proizvođači.

Otpadne vode 10,8 %

Rudarstvo i vađenje 23,4 %

Ako pogledamo u budućnost, izvješće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2022. upozorilo je na eksponencijalni porast plastičnog otpada proizvedenog na globalnoj razini. Procjenjuje se da će se plastični otpad do 2060. utrostručiti ako se politike i programi upravljanja otpadom i recikliranje ne ubrzaju. Moraju se napraviti značajne promjene u načinu kako proizvodimo, kupujemo i koristimo plastiku te u načinima njezine oporabe. Samo recikliranje neće riješiti problem.

[aututoror] Tiho homimir r Do Dokokonanal

Recikliranje papira

Papir općenito ima jednu od najviših stopa recikliranja. U Europi je CEPI (Konfederacija europske industrije papira) prošle godine procijenio stopu recikliranja na 71,4 posto (dva postotna boda manje u odnosu na 2021.), dok je, na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama u 2021. stopa recikliranja papira bila 68 posto. Međutim, Europa ima cilj od 85 posto koji treba postići do 2030. godine, a proizvođači papira i reciklažeri su optimistični: obećavaju da će prijeći ovu granicu i postići stopu recikliranja od 90 posto u sljedećih 7 godina. Je li to izvedivo? U Ecostaru vjeruju da jest, s obzirom na to da je Italija već postigla stopu od 87,3 posto recikliranog papira u 2021. i da će ubrzati recikliranje papira europskim sredstvima iz programa PNRR (Piano Nazionale di Ripresa e Resilienza – Nacionalni program oporavka i otpornosti).

Kako poboljšati sustav upravljanja

otpadom od hrane?

Hrana se i dalje smatra kategorijom koja generira najveću količinu otpada. Nju ne bacaju samo potrošači, trgovci na malo i restorani, već se ona gubi i u poljoprivrednim procesima i zbog standardnih razloga sigurnosti hrane. Problem postaje sve veći iz godine u godinu sa stalnim rastom stanovništva, koje je prošlog studenog doseglo 8 milijardi ljudi.

Izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš iz 2021. otkrilo je da se svake godine u svijetu baci više od 900 milijuna tona hrane. Od toge 61 posto bace kućanstava, preko 25 posto ugostiteljski sektor, a 13 posto se baci u maloprodaji. Plan je prepoloviti taj otpad do 2030.

Otpad od hrane velik je resurs za proizvodnju bioplina i biometana. To je tržište koje se snažno širi, posebno u Europi gdje postoji oko 20 tisuća postrojenja koja opskrbljuju velik dio europskog tržišta, a prednjače Njemačka, Francuska, Italija i zemlje sjeverne Europe. Osim smanjenja europske ovisnosti o prirodnom plinu, tržište bi također osiguralo brži prijelaz na kružno gospodarstvo, a pritom bi pogodovalo i okolišu.

Aluminijski otpad

Europa ima najvišu stopu učinkovitosti recikliranja aluminijskog otpada (engl. RER - Recycling Efficiency Rate) u svijetu: reciklira se 81 posto aluminijskog otpada potencijalno dostupnog u regiji. Italija je dobar primjer kad je riječ o recikliranju aluminija iz ambalaže, sa stopom od 67,5 posto ukupne proizvodnje aluminija. Globalno, očekuje se da će tržište od 2021. do 2030. rasti po CAGR-u (engl. Compound Annual Growth Rate/Godišnja stopa kumulativnog rasta) od 8,16 posto, što znači da ćemo vjerojatno proizvoditi manje primarnog metala i manje zagađivati.

Biomasa za energiju

Predviđa se da će tržište biomase rasti na temelju sve veće potrebe za alternativnim izvori-

ma energije. Iako se prošle godine Europa suočila s energetskom krizom, potreba za korištenjem biomase u energetskom miksu raste i u Sjedinjenim Američkim Državama i u azijskopacifičkoj regiji.

Prema izvješću EU-a, biomasa je glavni izvor obnovljive energije u Europskoj uniji, s udjelom od gotovo 60 posto, i najvećim brojem korisnika u sektoru grijanja. I dok postoji hitna potreba za smanjenjem upotrebe fosilnih goriva kako bi se do 2050. dostigao planirani cilj klimatske neutralnosti, Europska komisija nastoji nametnuti nova pravila za biomasu, prvenstveno onu šumsku. Prošlog prosinca odlučeno je da šumska biomasa, kako bi bila održiva, mora poštovati kriterije o načinu prikupljanja i korištenju zemljišta. No, stva-

ri nisu tako jasne, te ćemo tek vidjeti kako će postupiti proizvođači biomase.

Gledajući dostupne statistike, predviđa se da će globalno tržište recikliranja otpada porasti s gotovo 58 milijardi američkih dolara u 2021. na 88 milijardi do 2030., uz CAGR od 4,8 posto. Rast se temelji na sve većoj količini otpada, brzoj urbanizaciji i industrijalizaciji te povećanju svijesti o zaštiti okoliša.

U Europskoj uniji je u 2020. u svim gospodarskim djelatnostima i kućanstvima proizvedeno 2.153 tone otpada, što je 4.813 kilograma po stanovniku Oporabljeni

otpadUkupna količina otpadaOtpad zbrinut na odlagalištima Izvor Eurostat

EU: U 2020. proizvedeno 4,8 tona otpada po stanovniku

Eurostat je pak u siječnju objavio ažurirane podatke o otpadu za 2020. prema kojima je u Europskoj uniji 2020. u svim gospodarskim djelatnostima i kućanstvima proizvedeno 2.153 tone otpada, što je 4.813 kilograma po stanovniku. Građevinarstvo je generiralo 37,5 posto ukupnog otpada, a slijede rudarstvo i vađenje s 23,4 posto, usluge vezane uz otpad i vodoopskrbu s 10,8 posto, prerađivačka industrija s 10,7 posto te kućanstva s 9,4 posto. Preostalih 8,2 posto bio je otpad nastao iz ostalih gospodarskih djelatnosti, uglavnom usluga (4,4 %) i energije (2,3 %).

Eurostat u izvješću naglašava visoke razine otpada proizvedenog u nekim manjim državama članicama EU-a: u Finskoj je 2020. proizvedeno više od 20 tona otpada po stanovniku - to je četiri puta više od europskog prosjeka od 4,8 tona po stanovniku.

Mineralni otpad

Nekoliko država članica s posebno visokim razinama proizvedenog otpada po stanovniku prijavilo je vrlo visoke udjele otpada iz rudarstva i kamenoloma, dok su drugdje za visoke udjele zaslužni gradnja i rušenje. Velik dio otpada od rudarstva i vađenja kamena te od izgradnje i rušenja klasificira se kao veliki mineralni otpad: gotovo dvije trećine (64 % ili 3,1 tona po stanovniku) ukupnog otpada proizvedenog u EU-u 2020. bio je veliki mineralni otpad.

Njegov relativni udio u ukupno proizvedenom otpadu znatno je varirao u pojedinim članicama EU-a, što donekle odražava njihove različite gospodarske strukture. Općenito, države članice EU-a koje su imale veće udjele velikog mineralnog otpada bile su one koje imaju relativno snažne rudarske aktivnosti i aktivnosti vađenja kamena, kao što su Finska, Švedska i Bugarska, i/ ili aktivnosti izgradnje i rušenja, kao što je Luksemburg. U tim je državama članicama veliki mineralni otpad činio između 84 i 89 posto ukupnog proizvedenog otpada.

Ako isključimo veliki mineralni otpad, u EU-u je 2020. proizvedeno 775 milijuna tona otpada, što je 36 posto ukupno proizvedenog otpada. Prosjek po stanovniku je između 6,3 tone u Estoniji do manje od jedne tone u Rumunjskoj i na Malti. Velika količina otpada proizvedena u Estoniji povezana je s proizvodnjom energije na bazi uljnog škriljevca.

Opasni otpad

Opasni otpad može predstavljati povećani rizik za ljudsko zdravlje i okoliš ako se njime ne upravlja i ne odlaže na sigu-

ran način. Među otpadom nastalim u EU 2020. godini, 95,5 milijuna tona (4,4 % ukupne količine) klasificirano je kao opasni otpad. U usporedbi s 2010. u EU je 2020. proizvedeno 5,1 posto više opasnog otpada. Količinski, to je povećanje s 90,8 na 95,5 milijuna tona, s vrhuncem od 102 milijuna tona u 2018. Pad u 2020. u odnosu na 2018. uglavnom je rezultat manjeg otpada od izgaranja, odnosno manjeg spaljivanja krutih goriva kao što su ugljen, koks i nafta iz škriljaca. U 2020. udio opasnog otpada u ukupnoj proizvodnji otpada bio je između 0,5 posto u Rumunjskoj i 12,0 posto u Bugarskoj.

Među zemljama koje nisu članice EU, najveći udio opasnog otpada u ukupnoj proizvodnji otpada ima Turska (28,5 %). Slijede Sjeverna Makedonija (28,2 %). Crna Gora (27,6 %), Srbija (19,3 %) i Norveška (13,3 %).

Obrada otpada

U 2020. u EU-u je obrađeno oko 1.971 milijun tona otpada. U to nije uključen izvezeni otpad, ali jest otpad uvezen u EU. Prijavljene količine stoga nisu izravno usporedive s prijavljenim podacima o nastanku otpada.

Količina oporabljenog, odnosno recikliranog otpada, otpada upotrijebljenog za zatrpavanje (upotreba otpada u svrhu rekultivacije padina ili sigurnosti, ili u inženjerske svrhe u uređenju krajolika) ili otpada spaljenog za energetsku oporabu porasla je za 29,4 posto: s 870 milijuna tona u 2004. na 1.164 milijuna tona u 2020. Rezultat toga je da je udio takve oporabe u ukupnoj obradi otpada od 2004. do 2020. porastao s 45,9 posto na 59,1 posto.

Količina otpada koji je završio na odlagalištima smanjila se s 1.027 milijuna tona u 2004. na 806 milijuna tona u 2020., što je smanjenje od 21,3 posto. Udio zbrinjavanja u ukupnoj obradi otpada smanjen je u razdoblju 2004.-2020. s 54,1 posto na 40,9 posto.

U EU-u je 2020. više od polovice (59,1 %) otpada obrađeno u postupcima oporabe: recikliranjem (39,9 posto ukupnog obrađenog otpada), zatrpavanjem (12,7 %) ili energetskom oporbom (6,5 %). Preostalih 40,9 posto je odloženo (32,2 %), spaljeno bez oporabe energije (0,5 %) ili je zbrinuto na neki drugi način (8,2 %).

Zamjetne su razlike među državama članicama EU u pogledu korištenja različitih metoda zbrinjavanja otpada. Neke su države imale vrlo visoke stope recikliranja (Italija, Belgija, Slovačka i Latvija), dok u drugima najveći dio otpada završava na odlagalištima (Rumunjska, Bugarska, Finska, Švedska i Grčka).

Obrada opasnog otpada

Ukupno je u 2020. u EU obrađeno 74,3 milijuna tona opasnog otpada, a više od dvije trećine tog otpada obrađeno je četiri države članice: Njemačkoj (21,4 milijuna tona ili 28,5 % ukupnog otpada u EU), Bugarskoj (13,8 milijuna tona ili 18,4 %), Francuskoj (8,2 milijuna tona ili 10,9 %) i Švedskoj (7 milijuna tona ili 9,3 posto). Oporabljeno je 46,7 posto opasnog otpada koji se obrađuje u EU-u: 38,5 posto recikliranjem ili zatrpavanjem (64 kg po stanovniku) i 8,3 posto energetskom oporabom (14 kg po stanovniku). Preostalih 53,3 posto je spaljeno bez oporabe energije (5,8 % ili 9,7 kg po stanovniku), odloženo na odlagalište (ili na zemlju ili obradom zemljišta, 22,1 % ili 36,9 kg po stanovniku) ili zbrinuto na drugi način (25,3 %, 42,3 kg po stanovniku).

Društvo koje stvara otpad

mora se za njega i pobrinuti na ekološki prihvatljiv način

Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, termička energetska oporaba (TEO) izaziva žestoke prijepore. Zelene udruge i dio stručnjaka redovito podržava i pokreće lokalno pučanstvo na proteste. Osobito je zanimljivo da isti ti aktivisti nisu ni približno toliko žestoki u prosvjedima protiv prakse odlaganja neoporabljenog otpada. Zaboravljaju, ili ne znaju (?), naglasiti da odlaganjem otpada u potpunosti gube.

Mnogi u Hrvatskoj ističu primjer gospodarenja komunalnim otpadom u Ljubljani, ali pri tome svjesno ili iz neznanja ne spominju da se gorivo iz tog otpada mora termički energetski oporabiti izvan grada. S druge strane, Celje je jedini veći slovenski grad koji je zahvaljujući projektu TEO izbjegao odlaganje neobrađenog – neoporabljenog komunalnog otpada. Profesor dr. Filip Kokalj bio je od samog početka nositelj projekta TEO u Celju. U početku je doživio izuzetno oštre kritike pojedinaca, a na kraju - priznanje i čestitke istih osoba.

Kakvo je trenutno mišljenje građana Slovenije o potrebi uključenja termičke energetske oporabe (TEO) u kružno gospodarenje otpadom?

U Sloveniji, generalno, građani podupiru ili nemaju stav o termičkoj energetskoj oporabi. Ljudi polako počinju shvaćati da je TEO sastavni dio gospodarenja otpadom, jer ga imaju sve razvijene zemlje zapadne i sjeverne Europe. Kako u Sloveniji nema dovoljno kapaciteta za TEO nereciklabilnog komunalnog otpada, morat ćemo izgraditi vlastite kapacitete.

Također, postoje udruge kao i sredine koje imaju negativan stav o tim projektima. To su npr. različite ekološke udruge kao

Izvanredni profesor doktor Filip Kokalj, diplomirani inženjer strojarstva, radi na Fakultetu za strojarstvo Sveučilišta u Mariboru. Predaje predmete iz područja zaštite okoliša i termodinamike (izgaranja).

Diplomski i postdiplomski rad obranio je na istom fakultetu. Doktorirao je 2006. godine na području numeričkih simulacija termičke energetske oporabe otpada. Autor je i suautor stručnih i znanstvenih radova s područja strojarstva i zaštite okoliša. Napisao je više od 500 bibliografskih jedinica, od toga 20 izvornih znanstvenih radova u međunarodnim časopisima. Isto tako je suautor domaćih i međunarodnih knjiga.

Od 2006. do 2009. radio je u tvrtki za proizvodnju parnih kotlova na kruta goriva. U tom razdoblju rukovodio je i bio glavni projektant uređaja za termičko energetsku oporabu komunalnog otpada u Celju s kapacitetom 30.000 tona godišnje. Nakon toga, vratio se na Sveučilište te je surađivao u većem broju projekata u Sloveniji i

Celje je primjer kako termičkom energetskom oporabom nereciklabilnog otpada izbjeći odlaganje neoporabljenog otpada i zaštiti klimu. Profesor dr. Filip Kokalj bio je od samog početka nositelj projekta TEO i u početku je doživio izuzetno oštre kritike, a na kraju - priznanje i čestitke

i nt e r v j u

inozemstvu iz područja zaštite okoliša i energetike - od faze projektiranja do izgradnje. Od 2007. godine je ovlašteni inženjer strojarstva za projektiranje, odgovorno rukovođenje i nadzor za zahtjevne objekte. Član je Inženjerske komore Slovenije.

Godine 2012. godine sudjelovao je u Ljetnoj školi izgaranja na američkom sveučilištu Princeton. Od 2018. godine rukovoditelj je Regijske sekcije za energetsko područje na Privrednoj komori Štajerske. Od 2019. predavač je na radionicama koje organizira Europska komisija u okviru TAIEX-a (engl. Technical Assistance and Information Exchange/Tehnička pomoć i razmjena informacija) iz područja zaštite životne sredine. Između 2021. i 2022. godine bio je slovenski nacionalni ekspert za inicijativu JASPERS (engl. Joint Assistance to Support Projects in European Regions/Zajednička pomoć za potporu projektima u europskim regijama) za područje održivo gospodarenje otpadom i postizanje ciljeva kružnog gospodarstva.

[autor] dr. sc. Zlatko Milanović

i udruga liječnika. Njihov stav proizlazi iz činjenica koje se temelje na podacima i studijama starijim od 20 godina ili se ne baziraju na radu TEO-a u Europi.

Često ljudi i ekološke udruge ne znaju da je, prema objašnjenju Europske komisije iz 2017. godine, TEO sastavni dio kružnog gospodarenja otpadom. Ekološke udruge u Sloveniji još uvijek često u javnim izlaganjima predstavljaju da je TEO kontra koncepta kružnog gospodarenja otpadom, te da TEO projekte zbog toga treba izbjegavati. To naravno nije istina, ali kod svih projekata, koji mogu imati veći utjecaj na životnu sredinu, treba saslušati i razgovarati sa svim dijelovima društva. I to je bitno. Otvorena komunikacija je naročito važna i za svaki projekt TEO-a.

Projekti TEO rješavaju ne samo problem otpada nego i održiv sustav gospodarenja otpadom

koji omogućava korištenje energije otpada, koja

je djelomično i obnovljiva

Iskustva s postrojenjima TEO u Europi i studije o njihovom radu u posljednjih 20 godina pokazuju da je termičko energetska oporaba sigurna te da nema prekomjernih utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi. S druge strane, projekti TEO rješavaju ne samo problem otpada nego i održiv sustav gospodarenja otpadom koji omogućava korištenje energije otpada, koja je djelomično i obnovljiva. Također, TEO osigurava da se otpad sigurno i materijalno oporabljuje – reciklira.

Zašto drugi veći slovenski gradovi - Maribor i Ljubljanaizbjegavaju TEO?

Proces izgradnje sustava gospodarenja otpadom se po regijama i gradovima razvijao različitom brzinom, pa je i potreba za TEO-m bila različita. Situacija kakva je sada u Hrvatskoj, bila je u Sloveniji prije 10 ili 15 godina. Tada je samo Celje odlučilo izgraditi cjelovit sustav gospodarenja komunalnim otpadom koji je sličan onome u zapadnoj i sjevernoj Europi. Ostali gradovi i regije u Sloveniji ulagali su u projekte mehaničke i biološke obrade otpada. Cilj je bio povećati odvajanje reciklabilnih frakcija. Međutim, usprkos svim pokušajima i ulaganjima pokazalo se da postoji realno ograničenje koliko materijala se iz otpada može izdvojiti. Na kraju uvijek ostaje otpadni materijal od kojeg dio mora na TEO i dio koji može nakon biološke stabilizacije na sanitarnu deponiju.

Danas svi regionalni centri za obradu otpada razmišljaju o TEO projektima, ako ne vlastitim onda barem slovenskim. Kako je u posljednjih 10 godina njegov trošak izuzetno poskupio, bilo bi i ekonomski efikasno imati TEO u vlastitoj zemlji.

S obzirom na to da je u Sloveniji Zakonom o zaštiti životne sredine definirano da se u slučaju TEO komunalnog otpada radi o državnoj javnoj službi, onda takva djelatnost ne stvara profit, pa je i zbog toga termička obrada unutar zemlje uvijek jeftinija nego u inozemstvu.

Činjenica je da svaki upravitelj javnog uređaja neće štednjom na štetu okoliša i zdravlja ljudi stvarati dodatni profit, jer od tako stvorenog profita ništa ne bi dobio.

Koji uređaji i postrojenja u Celju čine cjeloviti sustav gospodarenja komunalnim otpadom?

Projekt Regionalnog centra za gospodarenje otpadom obuhvaća područje 24 općine celjske regije u kojima živi oko 220.000 stanovnika. Regionalni centar pruža cjelokupan servis gospodarenja komunalnom otpadom.

Čitav taj javni servis počinje skupljanjem komunalnog otpada, koji se odvojeno skuplja u različite spremnike sustavom “od vrata do vrata”, uključujući zajedničke podzemne spremnike na eko-otocima. Postoje i reciklažni centri u kojima građani mogu odvojeno odložiti veće količine komunalnog i građevinskog otpada.

U okviru reciklažnog centra u Celju je izgrađena sortirnica odvojeno sakupljenog komunalnog otpada. Također, tu se nalaze postrojenja za biološku obradu odvojeno skupljene biološke frakcije kao i za mehaničku i biološku obradu miješanog komunalnog otpada (MBO) i glomaznog (krupnog) otpada. Na lokaciji reciklažnog centra nalaze se i skladišta te zgrade za servisnu djelatnost. Tu je i suvremeno odlagalište otpada na koje se odlaže samo tretiran i biološko stabilan otpad.

Na lokaciji u gradu Celje nalazi se postrojenje za TEO u koje se dovoze sve količine energetski vrijednog nereciklabilnog otpada proizvedenog u reciklažnom centru. On se s muljem iz sustava pročišćavanja otpadnih voda izvrsno obrađuje i energetski iskorišćuje. Pri tome se pri punoj snazi proizvodi 13 MW topline i 2 MW električne energije. Tako proizvedena toplinska energija koristi se kroz cijelu godinu u sustavu daljinskog grijanja.

Koliki se postotak proizvedenog komunalnog otpada termički energetski oporabljuje u Celju?

U TEO ide samo takozvana laka ili kalorička frakcija miješanog komunalnog otpada, koji ostaje poslije mehaničke i biološke obrade. U Celju je ta kalorička frakcija, koju nekad nazivamo RDF, dobra polovina ulazne mase u MBO. To znači godišnje između 25 i 30 tisuća tona odnosno oko 25 % ulazne količine svog otpada u centru za gospodarenje otpadom.

Kako se odvijala priprema gradnje postrojenja TEO u Celju i komunikacija s građanima?

Na samom početku pripreme dokumentacije za projekt bio je postignut dogovor između svih uključenih. Prvenstveno je dogovoreno da će sve vrijeme biti otvorena komunikacija s lokalnim sredinama. To se pokazalo kao ključan čimbenik za realizaciju projekta. Naročito treba naglasiti da je i danas, kad svi uređaji i TEO rade više od 10 godina u redovnom pogonu, komunikacija s građanima otvorena.

Na svakom početku projekta je naravno problem, jer nemate odgovore na sva pitanja koja vam postavlja zainteresirana publika. Tada je jako bitno otvoreno reći sve činjenice koje su vam poznate, kao i da otvoreno kažete da neke odgovore još nemate. Naravno da je potrebno posložiti što adekvatniju ekipu stručnjaka s odgovarajućim referencama kako bi odgovori i pojašnjenja bili sasvim točni. Odgovore koje ste dali, nikada više ne možete mijenjati, jer biste izgubili kredibilitet. Komuni-

kacija mora biti cijelo vrijeme otvorena i ako je moguće uvijek ju treba inicirati i voditi ekipa koja priprema i izvodi projekt. Treba nastojati da se ne čeka građane da traže informacije i odgovore. Samo tako se stvara međusobno povjerenje i projekt će dobiti suglasnost lokalne sredine.

Projekt TEO u Celju pažljivo se pripremao više od pet godina za ishođenje građevinske i ekološke dozvole. Izvođač je zatim u dvije godine izgradio postrojenje i pustio ga u pogon. Uz zakonodavni okvir koji imamo u Sloveniji, a koji je jako sličan vašem u Hrvatskoj, prilično sam siguran da to ne može ići puno brže.

Možete li usporediti naknade za otpad koji mjesečno (ili godišnje) plaćaju građani u Ljubljani, Mariboru, Celju i Novom Mestu?

Napravljena je jako dobra analiza Komore komunalnog gospodarstva koja je pokazala da je u ljetu 2021. cjelokupan trošak izvođenja javne službe zbrinjavanja komunalnog otpada bio između 0,0893 i 0,2384 €/kg, s prosjekom od 0,1768 €/kg. To znači da su cijene po Sloveniji veoma različite. Kad biste željeli dati cijenu po volumenu spremnika za otpad, dodatno se sve komplicira jer se koriste različite gustoće komunalnog otpada.

U Mariboru, gdje živim, plaćam mjesečno 15 € za 120 litarski spremnik za miješani komunalni otpad. Svi ostali spremnici za odvojeno skupljeni otpad već su uključeni u cijenu miješanog komunalnog otpada.

Kako mediji u Sloveniji informiraju građane o TEO-u, odnosno TE-TO-u na otpad?

Jako različito. S jedne strane, neki mediji pokušaju biti senzacionalistički, pa preuzimaju informacije iz raznih grupa koje o projektima TEO iznose negativne informacije iz svijeta. Novinari često, nažalost te informacije ne provjere sa stručnjacima i znanstvenicima. S druge strane, postoje mediji koji znaju balansirati informacije i predstavljaju stavove i jedne i druge strane.

Mislim kako je izuzetno bitno da mi, stručnjaci i znanstvenici, stojimo na raspolaganju medijima te da uvijek nudimo korektne stavove, informacije i odgovore. Jer ako nas novinari ne mogu uključiti u pripremu informacija, onda informacija može biti vrlo selektivna i jednostrana.

Kod svih projekata TEO jako je bitno informiranje putem medija, pa takvi projekti moraju uključiti i te eksperte. Tako je bilo i na projektu u Celju, gdje je suradnja s tim ekspertima bila odlična. Oni su uvijek znali stručnu informaciju, koja je obično po definiciji jako dosadna i nekad nerazumljiva, prenijeti u jezik kojeg će svi razumjeti. Pri tome je važno da se nije gubila izvorna vrijednost informacije.

Postoji li na vašem Sveučilištu u Mariboru („Univerza v Mariboru“) jedinstven stav o TEO-u?

Vrlo interesantno pitanje! Mislim da među nama, koji razumijemo i radimo na projektima TEO, postoji jedinstveno mišljenje. Ali vjerojatno ima profesora koje ne dijele naše stavove, a to je zbog toga što nisu upućeni u suštinu TEO-a. Činjenica da si

profesor na Sveučilištu ne znači da znaš sve detalje o TEO-u sa svojeg ekspertnog stajališta, tako da vjerojatno takvi suradnici imaju drugačije mišljenje. Ali kad bi bilo potrebno jedinstveno mišljenje oko TEO-a lakše bi ga ujedinili, jer svi govorimo više-manje sličan znanstveni jezik i činjenice imaju vrijednost.

Na kraju, ako želite, što biste predložili građanima Zagreba, koji se trideset godina susreću s problemom otpada?

Društvo, koje stvara otpad, mora se za njega i pobrinuti na ekološko najprihvatljiviji način. Samo takvi građani su odgovorni i pošteni. Prebacivanje gospodarenja otpadom na druge sredine je potpuno neprihvatljivo.

Čak i EU direktiva o otpadu u članku 16. postavlja načelo samodostatnosti i blizine. Države moraju preuzeti odgovarajuće mjere da uspostave integriranu mrežu za zbrinjavanje otpada. Isti taj članak omogućava državama članicama da zaštite svoju mrežu postrojenja, tako da je oslanjanje na kapacitete zbrinja-

TE-TO na otpad u Zagrebu bi poboljšao cjelokupan utjecaj na životnu sredinu, smanjio troškove gospodarenja otpadom i daljinskog grijanja te ovisnost Hrvatske o uvozu danas jako skupih fosilnih goriva

vanja u inozemstvu jako rizično. Kako izgleda zatvaranje granica u području otpada mogli smo jako lijepo vidjeti za vrijeme epidemije korone.

Grad Zagreb, pa i županije po Hrvatskoj, moraju imati cjelokupan sustav gospodarenja otpadom koji naravno uključuje i TEO. Zagreb ima i jako veliki sustav daljinskog grijanja, koji može iskoristiti cijelu količinu toplinske energije iz TE-TO na otpad. Proizvedena električna energija se vrlo lako potroši u gradu.

TE-TO na otpad u Zagrebu bi poboljšao cjelokupan utjecaj na životnu sredinu, smanjio troškove gospodarenja otpadom i daljinskog grijanja te smanjio ovisnost Hrvatske o uvozu danas jako skupih fosilnih goriva. Pored toga, TE-TO na otpad bi, u odnosu na odlaganje, značajno smanjio emisiju stakleničkih plinova i pridonio zaštiti klime.

Recikliranje teks

Prioritet održivog gospodarenja tekstilnim otpadom je smanjenje njegove količine, a s druge strane, proizvođači tekstila i modna industrija ulažu velika financijska sredstva u poticanje njegove veće potrošnje

udi oduvijek koriste odjeću za zaštitu od vremenskih neprilika. Postupno odjeća postaje i simbol društvenog statusa. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, pored prirodnih materijala počinje proizvodnja odjeće iz umjetnih (plastičnih) materijala. Ubrzano se razvija tekstilna industrija jer ljudi pod utjecajem mode nepotrebno mijenjaju odjeću i obuću. Procjenjuje se da će se u Europi do 2030. količina tekstilnog otpada povećati za više od 50 posto.

U Republici Hrvatskoj otpadni tekstil/odjeća prosječno sudjeluje s 3,71 posto u masi komunalnog otpada (izvor: Metodologija za određivanje sastava i količina komunalnog odnosno miješanog komunalnog otpada, HAOP listopad 2015.). U otpadnom tekstilu je oko 50 posto biorazgradivih i oko 50 posto

Prioritet održivog gospodarenja tekstilnim otpadom je smanjenje količine. Edukacijom treba naučiti ljude da promišljaju o otpadnom tekstilu. Između ostalog to znači produljenje trajanja stare – otpadne odjeće. S druge strane, proizvođači tekstila kao i modna industrija, ulažu velika financijska sredstva u poticanje veće potrošnje tekstila. Tako modna industrija već tradicionalno nekoliko mjeseci unaprijed najavljuje nove jesenske, zimske, proljetne i ljetne trendove. Zatim mediji redovito prate kako ljudi slijede modne trendove.

Istovremeno hrvatski mediji, još uvijek, s premalo pozornosti informiraju građane o potrebi i načinima smanjenja količine tekstilnog otpada. Trgovine rabljene odjeće i obuće društvo sustavno omalovažava. Problem otpadnog tekstila dolazi u središte pozornosti tek kad treba staru odjeću „negdje” baciti i odložiti. Ulaskom RH u Europsku uniju recikliranje tekstilnog otpada postalo je financijski veće opterećenje.

„Otvoreni ormar” u Zagrebu je bio prostor gdje su građa-

[autor] dr. sc. Zlatko Milanović

stilnog otpada

ni uvijek mogli slobodno doći, odložiti i uzeti korištenu odjeću i obuću, a koji je nakon više slučajeva otvaranja i zatvaranja na kraju zatvoren.

Aktualni Zakon o gospodarenju otpadom (ZGO) iz srpnja 2021. godine (NN 84/2021) obvezuje jedinice lokalne samouprave (JLS) organizirati odvojeno prikupljanje otpadnog tekstila. Isto je propisao i prethodni Zakon o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) iz srpnja 2013., ali tu obvezu općine i gradovi još uvijek rijetko provode. Nedovoljno obrazovani, u cilju promicanja recikliranja, uporno ističu da se odvojeno sakupljeni otpad može prodati i na njemu zaraditi. Međutim, trenutačno u RH odvojeno sakupljeni otpadni tekstil ne jamči prihod. Pored velikih troškova odvojenog sakupljanja i prijevoza tekstilnog otpada, komunalna tvrtka mora platiti još i troškove za preuzimanje na recikliranje.

Zakon

Propisi u RH

Gospodarenje otpadnim tekstilom je određeno „Pravilnikom o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom“ – NN 99/15 (Pravilnik), u kojem se navodi: Tekstil je skupni naziv za vlakna i proizvode načinjene od njih bilo kojom prerađivačkom tehnologijom (linearne i plošne tekstilne tvorevine i konfekcionirani proizvodi), uključujući kožu i krzno, a koje se mogu svrstati u kategorije iz Priloga I. Pravilnika.

1.1. Odjevni tekstil obuhvaća sljedeće vrste proizvoda: majice, košulje, veste, hlače, traperice, suknje, kapute, jakne, donje rublje, čarape, pokrivala za glavu i ruke i sve ostale odjev-

ne predmete namijenjene zaštiti čovjekovog tijela od klimatskih i drugih vanjskih utjecaja.

1.2. Tehnički tekstil (tekstilni materijali i proizvodi koji se prije svega proizvode zbog njihovih tehničkih i uporabnih svojstava, dok su njihova estetska i dekorativna svojstva manje važna) obuhvaća sljedeće vrste proizvoda prema vrstama njihove primjene: agrotekstil, građevinski tekstil, odjevni zaštitni tekstil, geotekstil, tekstil za domaćinstvo, industrijski tekstil, medicinski tekstil, tekstil za automobile, ekotekstil, tekstil za osobnu zaštitu, tekstil za sport, tekstil za ambalažu i slično.

Obuća podrazumijeva sljedeće vrste proizvoda: cipele, čizme, sandale, obuću za sport, japanke, klompe i sve ostalo što se obuva i obuhvaća stopalo, osim čarapa.

Rabljeni tekstil i rabljena odjeća su tekstil i obuća koji se prema općim shvaćanjima smatraju novim proizvodima ili se koriste rabljeni u svrhu za koju su izvorno načinjeni. Rabljeni tekstil i rabljena obuća se ne smatraju otpadom.

Propisi svakom sudioniku u gospodarenju otpadnim tekstilom (proizvođaču tekstila, prijevozniku, prodavatelju, korisniku/kupcu – proizvođaču otpada, kao i sakupljaču, prijevozniku i zbrinjavatelju otpada) točno određuju obveze. Do sada je najčešće u RH bila upitna cjelovita provedba propisanih obveza

Prema Pravilniku proizvođač otpadnog tekstila i otpadne obuće koji je pravna ili fizička osoba - obrtnik dužan je otpad-

Spremnik za otpadni tekstil i odjeću postavljen je ispred Humana nove u Zagrebu (Dubrava). Napuni se u prosjeku svaka 2 do 3 dana, a prikupljenim otpadnim tekstilom odgovorno gospodari neprofitna udruga Humana nova

o gospodarenju otpadom obvezuje jedinice lokalne samouprave organizirati odvojeno prikupljanje otpadnog tekstila

ni tekstil i otpadnu obuću predati sakupljaču odnosno oporabitelju. Također, proizvođač otpadnog tekstila i otpadne obuće koja potječe iz kućanstva, dužan je otpadni tekstil i otpadnu obuću predati:

• davatelju usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (MKO) putem spremnika za odvojeno prikupljanje otpadnog tekstila i otpadne obuće postavljenog na javnoj površini ili na drugi način ili

• osobi koja upravlja reciklažnim dvorištem ili

• prodavatelju sukladno članku 5. Pravilnika (proizvođač je dužan omogućiti preuzimanje otpadnog tekstila i otpadne obuće one vrste koju stavlja na tržište na području RH od posjednika otpadnog tekstila i otpadne obuće).

Propisi u RH jasno ne određuju kako osigurati dostatna fi-

Od 556 jedinica lokalne samouprave samo ih je 59 % osiguralo spremnike za odvojeno

sakupljanje i to poglavito na javnim površinama

nancijska sredstva za kružni tok otpadnog tekstila. U praksi se gotovo sve obveze prenose na komunalne tvrtke odnosno JLS.

Godinama se uporno zanemaruje provedba 4 osnovna načela gospodarenja otpadom, prema kojima su svi sudionici odgovorni za nastajanje otpada i postupanje s otpadom. Još jednom je nužno naglasiti da ljudi prioritetno trebaju promišljati o otpadu prije nego nastane.

Gospodarenje otpadnim tekstilom u RH

ZGO u članku 22. propisuje:

(1) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja.

(2) Posjednik otpada dužan je odvojeno od ostalog otpada predati ovlaštenoj osobi:

1. opasni otpad

2. otpadni papir, metal, plastiku, staklo, glomazni otpad te tekstil i obuću.

Proizlazi da su i građani kao posjednici – proizvođači tekstilnog otpada dužni ponovo ga koristiti ili odvojeno predati komunalnoj tvrtki. Nastavno, komunalna tvrtka (odnosno JLS) otpadni tekstil predaje ovlaštenoj tvrtki na oporabu. U RH se prije nekoliko godina za odvojeno prikupljeni i pravilno sortirani otpadni tekstil moglo dobiti i do 600 kuna (do 80 eura) po toni. Ulaskom u EU otvara se i tržišta otpada, te za preuzimanje tekstilnog otpada više nije moguće primiti, već treba platiti i do 80 eura po toni! Krajem 2021. godine objavljeno je „Izvješće o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom u 2020. godini“, prema kojem je ukupna količina nastalog tekstilnog otpada i otpadne obuće (komunalnog i proizvodnog otpada, uključujući i tekstilnu ambalažu) u 2020. godini iznosila 53.272 tona (100 %), od toga je:

- odvojeno sakupljeno 10.213 t (19,2 %)

- završilo u MKO-u 37.056 t (69,6 %)

- završilo u glomaznom otpadu 5.301 t (10,0 %)

- završilo u otpadnim vozilima 702 t (1,2 %).

Procijenjena količina nastalog tekstila i obuće u komunalnom otpadu (KO) je 46.094 tona (11,8 kg po stanovniku), te proizlazi da je u komunalnom otpadu čak 87 posto, a u proizvodnom otpadu 7.178 tona odnosno samo 13 posto od ukupne godišnje količine otpadnog tekstila i otpadne obuće. Od ukupne količine tekstila i obuće u komunalnom otpadu odvojeno je sakupljeno samo 3.737 tona odnosno samo 8 %.

Od 556 jedinica lokalne samouprave (JLS), njih je samo 330 (59 %) osiguralo spremnike za odvojeno sakupljanje i to poglavito spremnike na javnim površinama.

U RH 196 tvrtki posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadnim tekstilom i otpadnom obućom, ali tek 27 tvrtki raspolaže dozvolom za oporabu te vrste otpada.

Između 2015. i 2020. godine dvostruko je povećana odvojeno sakupljena količina tekstila i obuće u KO (3.737 tona), ali to je značajno manje od ciljane stope za 2020. godinu (50 %).

Od ukupno odvojeno prikupljenih 3.737 tona, u organizaciji JLS-a sakupljeno je 3.342 tona. Putem trgovina na malo odvojeno je prikupljeno 395 tona uz dodatno utvrđene količine. Prosječno je po stanovniku sakupljeno otpadnog tekstila i otpadne obuće oko 0,86 kilograma u organizaciji JLS-a. Između županija su izuzetno velike razlike. Najveće količine (više od 1,2 kilograma po stanovniku) odvojeno se prikupi u Gradu Zagrebu te Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Varaždinskoj županiji. S druge strane, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji sakupljeno je samo 0,05 kilograma odnosno više od dvadeset puta manje. Prema Izvješću, u 2020. godini je odloženo 33.912 tona otpadnog tekstila i otpadne obuće, koji su porijeklom iz komu-

nalnog otpada. Proizlazi da je po stanovniku odloženo oko 9 kilograma otpadnog tekstila i otpadne obuće. Uvezeno je 2.335 tona, a izvezeno 2.804 tona.

Primjeri tvrtki i udruga, koje održivo gospodare otpadnim tekstilom

Humana nova Čakovec / Zagreb

Socijalna zadruga Humana Nova, Čakovec je neprofitno eko-društvena tvrtka, koja zapošljava 45 radnika, a od toga je 25 osoba s invalidnošću i još 13 osoba iz kategorije marginaliziranih društvenih skupina. Djeluje na tri područja: ekološkom, društvenom i ekonomskom. Kroji i šiva inovativne proizvode (torbe, vrećice, kute, pregače, papuče i sl.) iz recikliranih materijala i materijala s eko-certifikatom, koje prodaje u vlastitim „second hand” trgovinama i preko web shopa.

Humana Nova surađuje godinama s komunalnim tvrtkama, a sirovinu pronalaze i u donacijama građana. Sakupljeni otpadni tekstil se uvijek prvo sortira na ponovno upotrebljivu i neupotrebljivu odjeću. Upotrebljiva odjeća boljeg izgleda se prodaje pojedinačno (0,5 do 1,0 eura) ili po težini (oko 3,5 eura/kg).

Gotovo sve količine neupotrebljivog otpadnog tekstila obrađuje u suradnji s Regeneracijom Zabok i proizvodi filc, koji se u pakira u pogonu Humana Nove i zatim preko Regeneracije plasira na europsko tržište. Ukupno godišnje recikliraju oko 400 tona. Takav model je u Europi prepoznat kao jedan od najboljih u području REUSE mreže aktivnih društvenih tvrtki.

Reto Centar Zagreb i druge karitativne udruge

U Zagrebu je pored socijalne udruge Humana Nova vrlo aktivan i Centar za rehabilitaciju ovisnika i osnaživanje svih ranjivih skupina (Reto Centar Zagreb). Takve reuse udruge organizirano prikupljaju krupni otpad, koji zatim pažljivo sortiraju. Nastavno, po vrlo niskim cijenama prodaju ili doniraju upotrebljivu odjeću/obuću, kao i druge rabljene igračke, knjige, torbice te antikvitete. Pri tome provode uključivanje socijalno ugroženih skupina u društvene tokove. U Izvješću MGOR se ističe da u RH postoji niz reuse karitativnih humanih organizacija (Hrvatski crveni križ i Caritas itd.) koje često, uz volontere, u društvene tokove uključuju socijalno ugrožene skupine.

Regeneracija Zabok

Kružno gospodarstvo je temelj oporavka i otpornosti europskog gospodarstva. Upravo Regeneracija Zabok je tvrtka koja od 1954. godine iz otpadnog tekstila proizvode poglavito (više od 90 posto) izvozi na svjetsko tržište. Otpadni tekstil po istoj cijeni (oko 100 eura po toni) Regeneracija Zabok od hrvatskih i uvoznih komunalnih i privatnih tvrtki. Vrlo veliku količinu otpadnog tekstila dobavlja iz Italije. Godišnje obradi oko 6.000 tona otpadnih tekstila, koje prvo treba sortirati. Udio izdvojenih nečistoća je između 15 i 25 posto, ovisno o dobavljaču.

Projekt RESYNTEX

Otpadna odjeća sastoji se od tkanih prirodnih i umjetnih materijala. EU je 2019./2020. u cilju istraživanja mogućnosti recikliranja mješavine neupotrebljivog tekstilnog otpada pokrenula projekt RESYNTEX. Cilj je iz otpadnog tekstila proi-

Projekt RESYNTEX

zvesti tržišno konkurentnu sirovinu za kemijsku i tekstilnu industriju. To bi trebalo ostvariti simbiozom privatnog i javnog sektora.

Izvorno je RESYNTEX nastao u Njemačkoj kao projekt SOEX u kojem sudjeluje 20 partnera iz deset EU zemalja. Temelj SOEX projekta je simbioza tekstilne i kemijske industrije.

EU je RESYNTEX financirala s 9 milijuna eura i planirala se gradnja pilot postrojenja kapaciteta 500 tona godišnje. Tako je 2019. godine u Mariboru (Slovenija) izgrađeno malo demopostrojenje kapaciteta 100 tona godišnje. Projekt uključuje principe kružnog gospodarstva i nove paradigme prikupljanja otpada. Optimizira se recikliranje otpadnog tekstila (mješavine pamuka, vune, PET-a, PA). Demo-postrojenje sadrži dva visokotlačna i visokotemperaturna reaktora te jedan reaktor za nedovoljno poznatu razgradnju. Istraživanje je završeno te su rezultati poznati. U tijeku su istraživanja ekonomske, ekološke i tehnološke opravdanosti nastavka. Provjerava se mogućnost gradnje industrijskog postrojenja.

1. Sustav sortirnica omoguæuje izdvajanje od 8 do 10 vrsta sirovina, što je jedanput više nego u kompliciranoj primarnoj selekciji na kuænom pragu, stanu ili tvornici (max. 4 frakcije).

2. èine eko kompostana za razvoj organski zdrave hrane proizvodnjom eko komposta i to u vremenu jednog ciklusa od 6-8 tjedana. To je svjetska inovacija, izum Tehnix-a i struke.

3. Treæa vrijednost je energija koja se dobije iz ostatka otpada koji ima energetski potencijal, a koji se koristi u proizvodnji toplinske energije široke primjene.

4. naših tipskih tvornica ili integriranih postrojenja gradimo solarne elektrane za vlastiti pogon i napajanje elektriènih vozila za prikupljanje otpada.

Kompanija Tehnix prezentirala je ne-

EKOMUNAL 16 m3

PKH-20 m3

PKH-5 m3

PKH-10 m

Prioritet su fotonaponske elektrane na mjestu potrošnje

nt e r v j u

Uvijek bih stavio prioritet na gradnju fotonaponskih elektrana na mjestu potrošnje kako bi se izbjegli gubici u mreži. Ciljeve energetske tranzicije nećemo ostvariti bez velikih fotonaponskih sustava i pučinskih vjetroelektrana, kaže Matija Vajdić iz Energetskog instituta Hrvoje Požar

pća bolnica Zadar dobit će na zgradi Poliklinike fotonaponsku solarnu elektranu. Projekt sufinanciraju Island, Lihtenštajn i Norveška kroz Financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora 2014. - 2021., uz nacionalno sufinanciranje Republike Hrvatske u okviru programa "Energija i klimatske promjene". Programski partner je Energetski

Hrvoje Požar.

Bila je to prilika da razgovaramo s Matijom Vajdićem, voditeljom Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša te ustanove.

Hrvatska ima velike potencijale za iskorištavanje solarne i energije vjetra. Zašto ih ne koristimo?

Hrvatska definitivno ima velike potencijale za korištenje energije Sunca, i kroz fotonaponske elektrane, i kroz solarne kolektore za grijanje potrošne tople vode. Vjetropotencijal u Hrvatskoj je veoma značajan, pogotovo u Dalmaciji. Ograničenje potpunog iskorištenja tih potencijala čine nedovoljni kapaciteti visokonaponskih prijenosnih vodova. Ali postoji potencijal s najnovijim vjetroagregatima u Slavoniji, gdje ima smisla graditi vjetroelektrane iako je brzina vjetra manja. Perspektiva su i pučinske vjetroelektrane, tamo gdje to dozvoljava prostor. Postaviti ih ispred plaže, primjerice, bilo bi nedopustivo, ali mislim da nema nikakvih prepreka da ih koristimo na nekim udaljenim lokacijama, tamo gdje su danas izvori prirodnog plina, dok se ne usavrši tehnologija plutajućih platformi za vjetroagregate. Tada će se vjetroelektrane moći koristiti i u ovim dubljim dijelovima Jadrana.

Često se ističe kako Hrvatska oko 60 posto električne energije dobiva iz obnovljivih izvora, ali to je uglavnom energija iz hidroelektrana. Koliki je udio solarne energije i energije vjetra u ukupnoj proizvodnji električne energije u Hrvatskoj?

Hidroelektrane su nešto što je ugrađeno u našu povijest i tome smo vjerojatno bili jedni od najvećih majstora, s impresivnim postrojenjima kao što su, na primjer, HE Zakučac ili hidroenergetski sustav Vinodol. To su veličanstveni projekti kakve danas teško možemo i zamisliti da ćemo raditi, ali zato postoji potencijal s novim tehnologijama koje koriste energiju vjetra, mora, Sunca ili geoterme.

A ta brojka od 60-ak posto udjela varira s obzirom na hidrologiju. U 2021. godini je u Hrvatskoj primjerice proizvedeno čak 70 posto električne energije iz rijeka, vjetra, Sunca, geotermalne energije te biomase i bioplina, a ostatak čine prirodni plin, ugljen i derivati nafte. Prošla godina je bila izrazito sušna u Europi što je stvorilo dodatni problem na tržištu električne energije. To je jedan od razloga zašto je porasla veleprodajna cijena električne energije.

Što je glavni problem u realizaciji projekata obnovljivih izvora energije: je li to izdavanje lokacijskih dozvola, pronalazak terena, regulatorni uvjeti...?

Mreža koja je izgrađena prije 40 ili 50 godina nije građena za potrebe današnjih tehnologija u smislu distribuiranih izvora energije, nego nekadašnjih točkastih velikih izvora. To su bile akumulacijske, protočne i crpne hidroelektrane, termoelektrane u Plominu, Sisku, Rijeci, Osijeku i Zagrebu. Danas govorimo o distribuiranim izvorima, kojih imamo nekoliko stotina, a uskoro će to biti nekoliko tisuća malih izvora energije. To znači da se cijeli elektroenergetski sustav mora

institut

iMatija Vajdić, voditelj Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša pri Energetskom institutu Hrvoje Požar

[autor] Tihomir Dokonal

prilagoditi tom načinu proizvodnje električne energije. Operator prijenosnog sustava mora puno investirati kako bi osuvremenio postojeću mrežu, ali potrebno je unaprijediti i distribucijski sustav.

Kako Energetski institut Hrvoje Požar podupire projekte razvoja obnovljivih izvora energije?

Energetski institut Hrvoje Požar, otkako je osnovan 1994. godine, ima odjel koji se bavi obnovljivim izvorima energije i energetskom učinkovitošću. Danas je taj segment još naglašeniji. Većina naših projekta, pa i misija i vizija samog Instituta, vezana je uz održivost i zelene tehnologije, tako da svojim multidisciplinarnim znanjem dajemo značajan doprinos energetskoj tranziciji. Nama je to izuzetno važna tema i provodimo dvjestotinjak projekata godišnje upravo u tom području. Većina znanja se izvozi, odnosno više od 50 posto tih projekata je izvoznog karaktera. U manjem dijelu projekata naručitelji su ministarstva ili jedinice lokalne uprave i samouprave, dok značajan dio radimo za privatne kompanije.

Orijentirani smo na europska i sredstva Europskog gospodarskog prostora (EGP) te sredstva raznih donorskih agencija kao što su Program Ujedinjenih naroda za razvoj, GIZ iz Njemačke, američki USAID itd. Većinu projekata financiranih tim sredstvima obavljamo van Hrvatske, u nekim slabije razvijenim ekonomijama. No, projekte vezane uz održivost izvodimo i van europskog kontinenta. Trenutačno imamo veliki projekt u Bangladešu gdje dekarboniziramo njihovu industriju, a puno smo radili i po afričkim zemljama.

U okviru EU-a imamo neka već tradicionalna partnerstva. S prvim programima smo krenuli 2005. godine i bio je to FP6 program, a danas govorimo o više od 100 europskih projeka-

ta koje smo proveli na Institutu. Orijentirani su na obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, a pokrivaju sve vezane teme: obnovu zgrada, tržište, uštede, gotovo nulte energetske kvartove, dekarbonizaciju općenito... Što se tiče obnovljivih izvora, govorimo o projektima vezanim uz energiju Sunca, mora, vjetra te geotermalnu energiju. Važan nam je i okoliš te imamo nekoliko projekata i na tu temu; bioekonomija, energetika u sektoru agronomije i slično.

Kako gledate na inicijativu osnivanja građanskih zadruga koje promiču obnovljive izvore energije?

Osnivanje građanskih zadruga je top tema. Tu kaskamo za zemljama u okruženju kao što su Slovenija ili Austrija, ali mi-

Neminovno

slim da ćemo ih vrlo brzo dostići. Naši djelatnici su aktivni po tom pitanju. Postoji nekoliko kompanija i udruga u Hrvatskoj koje to aktivno provode, a to itekako pozdravljamo. Mislim da je ulaganje novca kroz građansku zadrugu u obnovljive izvore energije puno pametnije nego držati novac u banci.

Nažalost, postoji i jedan povijesno negativan kontekst, a to je krivo razumijevanje novog načina udruživanja u zajednicu koja investira u obnovljive izvore energije. Radi se o modernom trendu koji se događa u Danskoj, Njemačkoj, Austriji. Nadam se da će se negativna percepcija o tom udruženom investiranju u obnovljive izvore vrlo brzo promijeniti. Značajna

Fotonaponska elektrana Opće bolnice Zadar

je da su pučinske vjetroelektrane budućnost, no brzina investiranja u njih će ovisiti i o cijenama električne energije, kao i o zakonskoj regulativi

europska sredstva plasirana su upravo u takve projekte pa se nadam da će i to promovirati ideju zajedničkog ulaganja.

Nedavno smo prijavili projekt vrijedan nešto više od dva milijuna eura u kojem smo vodeći partner. Napravit ćemo metodologiju kako energetski obnavljati čitave kvartove, a ne samo zgradu po zgradu. Piloti se provode u tri renesansna grada zvjezdastog oblika, nekadašnjim simbolima idealnog grada - Palmanova u Italiji, Karlovac u Hrvatskoj i Zamošć u Poljskoj – te u još jednom gradu u Njemačkoj pod zaštitom UNESCO-a s velikim iskustvom primjene niskougljičnih tehnologija - Quedlinburgu.

U Palmanovi će energetsku zadrugu osnovati jedan blok unutar same gradske zvijezde. Zadruga će investirati u jednu veću elektranu koja će se nalaziti u napuštenom industrijskom kompleksu izvan grada jer lokalni propisi ne dopuštaju izgradnju velike elektrane na krovovima zaštićene jezgre. Iz te elektrane će se gradska kućanstva napajati putem lokalnog opskrbljivača električnom energijom. Dakle, zajednički će investirati u solarnu elektranu i proizvodnju će temeljiti na obnovljivim izvorima. U Karlovcu i Zamošću radimo pak nešto drugo u okviru istog projekta. Uskoro ćete čuti puno više o samom projektu koji službeno kreće 1. travnja 2023.

u kojem su istraživali potencijal južnog djela Jadrana – na lokacijama oko Korčule, Brača i okolnih otoka Splitsko-dalmatinske županije. Za sada je sve na istraživačkoj razini. Da to postane tržišno zanimljivo, trebat će još neko vrijeme. No, to vrijeme dolazi brzo.

Mislim da će prve investicije biti usmjerene na sjeverni Jadran koji je plići i na kojem postoji određena infrastruktura koja je razvijena za eksploataciju ugljikovodika. Južni dio će malo pričekati, ali vjerujem da će i on uskoro biti zanimljiv investitorima. Koliko će se to brzo događati, ovisi i o cijenama električne energije, kao i o zakonskoj regulativi da se takva infrastruktura uopće gradi. Neminovno je da je to budućnost. Vrlo teško ćemo dosegnuti željenu razinu elektrifikacije bez takvih elektrana. Mi smo radili planove i strategiju razvoja prema kojima će se taj dio realizirati nakon 2030. godine.

Spominjali ste geotermalnu energiju. Kakva je situacija s njenim korištenjem?

Je li veća perspektiva u malim kućnim elektranama ili velikim solarnim elektranama?

Perspektiva je i u jednom i u drugom. Kod obnovljivih izvora ne smijemo biti isključivi. Geotermalna energija će preobratiti Slavoniju, vjetar i energija mora bit će dominantni u Dalmaciji, ali to ne isključuje energiju rijeka i jezera koja se može koristiti diljem Hrvatske. To vrijedi i za fotonapone. Uvijek bih stavio prioritet na gradnju fotonaponskih elektrana na mjestu potrošnje, ali to ne smije isključiti gradnju velikih sustava, uz upozorenje da ti veliki sustavi ne bi trebali biti građeni na poljoprivrednom zemljištu. Tu treba jako paziti. Na poljoprivrednom zemljištu se mogu graditi posebni sustavi, takozvani agrovoltaici. Ključno je da oni budu visoko postavljeni, tako da mehanizacija može proći ispod njih kako bi se mogla zemlja obrađivati. Takvi solari mogu pomoći jer zadržavaju vlagu, štite od tuče i imaju brojne prednosti.

No, prioritet mora biti izgradnja na mjestu potrošnje kako bi se izbjegli gubici u mreži. A postavljene ciljeve nikad nećemo dostići ako neće biti velikih fotonaponskih sustava, većih od 10 MW. Ne bismo trebali sanjariti da ćemo stvari promijeniti samo s malim kućnim elektranama.

Kakva je situacija s pučinskim vjetroelektranama?

Na sjevernom Jadranu, na starim plinskim postrojenjima, provjerava se potencijal vjetra i rezultati će se mapirati. Fakultet strojarstva i brodogradnje imao je jedan veliki projekt

Za geotermalnu energiju smo u okviru financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora (EGP) objavili dva velika poziva. Kroz EGP smo u suradnji s Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) sufinancirali razvoj projektne dokumentacije u Panonskom bazenu kao i vrlo konkretne infrastrukturne investicije. Paralelno je Agencija za ugljikovodike objavila poziv kojim kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) financira slične projekte u devet drugih gradova. Svi ti projekti će biti spremni da kasnije velikim infrastrukturnim investicijama istraže i eksploatiraju te podzemne „bazene“ geotermalne energije. Opet govorimo o nečem što će se početi koristiti za pet ili deset godina, ali ovo je bio prvi korak. U fazi provedbe su i tri projekta kroz koje financiramo razvoj infrastrukture. Grad Karlovac će pripremiti bušotinski prostor, u Križevcima će se izvesti istražni naftno-rudarski radovi u postojećoj bušotini, a u Bjelovaru će se jugozapadni dio grada, buduća poduzetnička zona Veliko Korenovo, grijati pomoću geotermalne energije. Kroz geotermu smo finan-

Nema prave energetske tranzicije bez velikih fotonaponskih sustava i pučinskih vjetroelektrana

o slojevima na dubini od 10 do par stotina metara, za potrebe dizalica topline.

Kakva je situacija sa Zagrebom kada govorimo o geotermi? Još krajem osamdesetih godina potvrđeno je da glavni grad leži na geotermalnim izvorima.

Zagreb ima nekoliko bušotina iz vremena Univerzijade. Većina ih je pod privatnim koncesionarom koji distribuira toplinsku energiju za Bazene Mladost i Kineziološki fakultet. Dakle, potencijal postoji i geotermalna energija se koristi već gotovo 40 godina. U planu je širenje na okolne zgrade. No, izvan te koncesije Zagreb ima ogroman potencijal i HEP toplinarstvo razmatra investicije u taj bazen podzemne vode. Riječ je o velikoj investiciji, ali vjerujem da je to glavni energent na koji će se Zagreb grijati u bližoj budućnosti. Nedavno smo otvorili i bušotinu Siter-1 u centru Siska, kraj bazena. Napravljena je za geotermalne potrebe također još osamdesetih godina, ali ventili su četrdeset godina bili zatvoreni. Sada su ih otvorili. Radi se analiza bušotine: kemi-

Program realiziramo u suradnji s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU-a. Preuzeli smo ga tek 2021. godine, a pokriva energiju mora, Sunca i vjetra. Raspisali smo šest natječaja i to su bili prvi natječaji vezani uz energiju mora. Financirali smo tri projekta.

U Dubrovniku će se bazen Juga grijati i hladiti energijom mora. To je fenomenalan način grijanja i hlađenja jer postoji kontinuirana temperatura iz mora i mogu se koristiti dizalice topline. U Norveškoj postoje primjeri da se cijeli gradovi ili kvartovi griju i hlade pomoću energije mora. Slična priča je i s bolnicom u Rovinju. A direktan zahvat će imati brodogradilište Viktor Lenac.

Riječ je o dvije različite tehnologije koje koriste energiju mora. Program traje do kraja travnja iduće godine. Plasirali smo svih 20 milijuna eura u više od 30 projekata, a jedan od njih je i fotonaponska elektrana Opće bolnice Zadar. Mislim da smo napravili dobar posao. Govorimo o fotonaponima preko 12 MW instaliranih kapaciteta na mjestu potrošnje, tamo gdje postoji brojilo koje pokazuje potrošnju. To su bolnice, škole, dječji vrtići i druge zgrade javne namjene, uredski prostori, ali i industrijski pogoni.

Imamo i jedan preddefiniran projekt koji su odobrile sve tri zemlje donori kao poseban strateški interes ovog programa – to je transformacija zgrade Instituta u niskoenergetsku zgradu. No, glavni cilj projekta je napraviti nacionalni trening centar za izgradnju gotovo nula energetskih zgrada. To će biti mjesto koje će okupiti sve stručnjake u području rekonstrukcije zgrada na gotovo nula energetski standard. Mi ćemo kroz tu rekonstrukciju naučiti kako se to može postići.

Kakva je situacija u Hrvatskoj s gotovo nula energetskim zgradama?

Sve nove zgrade moraju biti gotovo nula energetske. Obnova do tog standarda ide usporeno, ali evo, i ravnatelj Opće bolnice Zadar najavio je da će energetski obnoviti dio kompleksa bolnice. No, taj bi proces trebalo značajno ubrzati. Zato smo napisali ranije spomenuti projekt "Zero Emission Building for Zero Emission Neighbourhood". Mislim da se takvim sveobuhvatnim pristupom brzina i obuhvat obnove mogu povećati jer će se sustavno obnavljati čitavi kvartovi.

RVM Systems aparati za automatizaciju sakupljanja otpadne ambalaže

Aparati za prihvat ambalaže RVM Systems mogu identificirati i razvrstati sve vrste ambalaže u sustavu FZOEU-a te personaliziranu kaucijsku ambalažu

ravilnik o gospodarenju otpadom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), NN 81/2020 od 15. srpnja 2020., člankom 18. propisuje obveze osoba koje upravljaju reciklažnim dvorištem za sudjelovanje u sustavu povratne naknade.

Svako reciklažno dvorište tako mora imati mogućnost preuzimanja otpadne ambalaže obuhvaćene sustavom povratne naknade, a RVM Systems aparati za prihvat ambalaže idealna su opcija za automatizaciju sakupljanja.

To se potvrdilo u brojnim reciklažnim dvorištima diljem Hrvatske - Nevkoš Vinkovci, Novokom Novska, Flora VTC Virovitica, reciklažnim dvorištima u Križevcima, Popovači i mnogim drugima. Reciklažna dvorišta koja su postavila RVM Systems aparate ostvaruju uvećanu naknadu od FZOEU-a za razliku od ručnog prikupljanja ambalaže.

RVM Systems aparati za prihvat ambalaže mogu identificirati i razvrstati sve vrste ambalaže u sustavu FZOEU (ALU / PET / Staklo), te personaliziranu kaucijsku ambalažu. Koriste ih gotovo svi veći maloprodajni lanci u Americi, Norveškoj, Finskoj, Švedskoj, Austriji, Njemačkoj, Španjolskoj, Izraelu, Hrvatskoj itd.

RVM X Proline je serija aparata koji mogu biti dvostruki i jednostruki za automatsko prikupljanje ambalaže sa spremnicima veličine europalete. RVM aparati su pogodni kako za objekte u kojima se očekuje veća količina povratne ambalaže tako i za objekte s manjim količinama.

Imaju jednostavno i logično korisničko sučelje, razumljivo svim korisnicima, s touch screen displayjem 10“ (opcija 21“) na hrvatskom jeziku, te čitač barkodova s 360 stupnjeva koji osigurava brzo i kvalitetno čitanje. Sa svojim modularnim sustavom, mogu biti sastavljeni od više spremnika prema potrebama korisnika.

Aparati mogu imati i prihvat nosiljki s personaliziranom

onaliziranom e čine ½ euroma, te

RVM X30 mali samostojeći aparat pogodan je za lokacije s manjim dnevnim otkupom. Spremnici su veličine ½ europalete, dok je način rada jednak većim modelima, te primaju ambalažu u sustavu FZOEU-a.

Reciklažna Systems aparate o za razliku od

Svi aparati imaju funkciju prešanja primljene ambalaže (ALU i PET) te mogu prihvaćati kaucijsku ili ambalažu u sustavu povratne naknade FZOEU-a te su opremljeni grafičkim termo-printerom za ispis teksta, slika, barkodova, vouchera i FZOEU potvrda za vreće. Aparati su pogodni i za ugradnju u stambene kontejnere na dvorištu ili parkiralištu kupca. Opremljeni su s 360° brzim čitačem barkoda, te se apa-

rati redovno nadopunjuju s bazom barkodova koju dostavlja FZOEU.

Sve dodatne informacije o aparatima za otkup ambalaže RVM možete dobiti kod regionalnog zastupnika tvrtke O-K-TEH d.o.o. koja je s RVM Systems aparatima za ambalažu u sustavu povratne naknade FZOEU na tržištu prisutna više od 8 godina.

dvorišta koja su postavila RVM stvaruju uvećanu naknadu od FZOEU-a d ručnog prikupljanja ambalaže

Svi RVM Systems aparati opremljeni su s 360° brzim čitačem barkoda

Svi aparati imaju funkciju prešanja primljene ambalaže (ALU i PET)

Sustav za odlaganje otpada

OTPADOMJER na poluukopanim spremnicima Finncont

Riječka tvrtka Eol-ekos razvila je sustav za mjerenje i naplatu otpada po stvarno odloženoj količini - nazvan Otpadomjer®

riječkom prstenu - Gradu Kastvu, Bakru, Kraljevici i Općini Kostrena - postavljeni su poluukopani spremnici proizvođača Finncont®, kojeg zastupa tvrtka Eol-ekos iz Rijeke. Njihovim otključavanjem službeno je počeo projekt odvajanja otpada. Stanovnici ovog prstena, 3.181 korisnik, odvajat će svoj otpad u poluukopane i podijeljene poluukopane spremnike volumena 2, 3, 5, 2x2,4 m ku, metalnu i višeslojnu ambalažu, staklo te miješani komunalni otpad. Na poluukopane spremnike za odlaganje miješanog komunalnog otpada ugrađen je OTPADOMJER® - uređaj koji omogućuje mjerenje i naplatu otpada po stvarno odloženoj količini.

Naime, svjesna važnosti vremena tvrtka Eol-ekos razvila je sustav za mjerenje i naplatu otpada po stvarno odloženoj količini - sustav evidencije Otpadomjer.

kladno Uredbi o komunalnom otpadu evidencija prikupljanja

risteći najsuvremeniju tehnologiju web i mobilnih aplikacija uz kombinaciju industrijskog hardvera pogodnog za uporabu u najtežim i najgrubljim uvjetima i okolini. Namijenjen je, ne

Osim vođenja evidencije otpada kod svakog korisnika na kućnom pragu, Otpadomjer ima rješenje i za višestambene

• datum korištenja uređaja,

• vrijeme korištenja uređaja.

Otpadomjer odlikuje jednostavnost i laka upotreba. Doprinosi i boljoj komunikaciji između građana i komunalnih poduzeća koja je izuzetno važna, jer komunalne tvrtke imaju stalni uvid u tijek zbivanja na terenu. Njegovim uvođenjem u poslovanje, komunalne tvrtke će postaviti nove standarde u efikasnijoj i "pravednijoj" naplati odvoza otpada. Ovaj model naplate prati točnu količinu odloženog otpada po spremniku i vlasniku te tako svaki korisnik plaća mjesečni račun komunalnom poduzeću prema stvarno predanoj količini.

Uz to, tako se štedi vrijeme i novac, a kod građana budi svijest da otpad koji nastane kao produkt njihovih svakodnevnih aktivnosti sami recikliraju što su prepoznali gradovi i općine u riječkom prstenu.

Sve informacije i detalje o sustavu evidencije otpada Otpadomjer, kao i poluukopanim spremnicima Finncont® potražite kod zastupnika, tvrtke Eol-ekos d.o.o. iz Rijeke (www.eol-ekos.hr).

Uvođenjem sustava Otpadomjer u pos komunalne tvrtke će postaviti nove stan efikasnijoj i "pravednijoj" naplat

Čistilice Lynx:

Najbolji izbor za čišćenje ulica u Hrvatskoj

Lynx čistilice su u 2022. godini zauzele prvo mjesto po količini prodanih komada u kategoriji kompaktnih vakuum. Najbolji omjer cijene, kvalitete i funkcionalnosti upotpunjen brzom i učinkovitom postprodajnom podrškom čine ih najboljim izborom za či-

Učinkovito čišćenje i autonomija u radu

Ono što Lynx čistilice čini posebnim impresivne su performanse čišćenja, okretnost, autonomija u radu i jednostavno korištenje. Najveća širina čišćenja u klasi te optimalno izveden sustav prikupljanja i usisavanja jamče učinkovito čišćenje uz minimalan utrošak energije. Kratak međuosovinski razmak, veliki kotači i hidropneumatski ovjes olakšavaju rad u uskim prostorima, na nogostupima, biciklističkim stazama i drugim gradskim prostorima.

Veliku autonomiju u radu daje im najveća ukupna količina vode u klasi bez kompromitiranja raspoloživog prostora za prikupljeni otpad i mala potrošnja energije.

„Hrvatska je s ovim vozilom pokazala da ima sve resurse za razvoj velikih hi-tech inovacija“, istaknuo je predsjednik Uprave RASCO-a Ivan Franičević

Iako RASCO gotovo 90 posto prodaje ostvaruje kroz izvoz, a Lynx čistilice osvajaju europska tržišta, i domaće tržište

Malena po dimenzijama, učinkovita i okretna, čistilica je udobna i jednostavna za korištenje.

Intuitivne komande razmještene na optimalna mjesta kabine i niz detalja poput izvedbe krova koji štiti vozača od sunca, automatskog klima uređaja i izvedbe kabine bez prednje konzole čine Lynx čistilice udobnim radnim mjestom.

„Napravili smo stroj koji je kombinacija potreba najvećih tržišta, kao što su Velika Britanija, Španjolska, Francuska i Njemačka, za ovakve strojeve na svijetu. Lynx i Lynx Charge se osim učinkovitošću, autonomijom rada i jedinstvenim tehničkim rješenjima, ističu i atraktivnim dizajnom što su kupci prepoznali. Hrvatska je s ovim vozilom pokazala da ima sve resurse za razvoj velikih hi-tech inovacija“, istaknuo je Ivan Franičević, predsjednik Uprave RASCO-a.

Spremni za budućnost

Sve izraženiji trend održivog razvoja i smanjenje ugljičnog otiska snažan su pokretač razvoja vozila na alternativne pogone. Nakon što su mu strani korisnici dali odlične ocjene, Lynx Charge postaje sve zanimljiviji i hrvatskim kupcima. Unatoč svim izazovima koje nosi elektrifikacija, u RASCO-u s optimizmom gledaju na budućnost i daljnje povećanje održivosti hrvatskih gradova i općina.

Više informacija o Lynx kompaktnim uličnim čistilicama možete doznati kod tvrtke Rasco (lynx.rasco.hr)

Promišljen raspored upravljačkih funkcija

Caterpillar lansirao pet p za rad u rasadnicima i na uređen

Ovi namjenski priključci pogodni su za više različitih radova kao što su manipulacija i skupljanje drveća, niskog raslinja i grmlja, uklanjanje i prenošenje panjeva te utovar malča

ako bi poboljšao učinkovitost svojih strojeva koji rade u rasadnicima i na uređenju krajolika, Caterpillar je predstavio nove priključke za Cat male utovarivače (SSL), kompaktne utovarivače na gusjenicama (CTL) i kompaktne utovarivače na kotačima (CWL). Ovi namjenski priključci pogodni su za više različitih radova kao što su manipulacija i skupljanje drveća, niskog raslinja i grmlja, uklanjanje i prenošenje panjeva te utovar malča.

Nova vilica za rasadnik, žlica za hvatanje drveća i žlica za malč kapaciteta 0,76 m3 bitno poboljšavaju raspon korištenja i iskoristivost kompaktnih Caterpillarovih strojeva. Nove Cat žlice za panjeve i hvataljke za rasadnik posebno su dizajnirane za učinkovit rad s Cat SSL i CTL strojevima. Cijeli niz novih priključaka ima izdržljivu konstrukciju što ih čini pouzdanima na duže staze, a duboko nazubljene stepenice integrirane u dizajn priključka pružaju siguran oslonac za operatere pri ulasku i izlasku iz utovarivača.

Ručne i hidraulične vilice

Idealne za rukovanje drvećem kao i velikim biljkama u posudama, Cat vilice za rasadnik dolaze u ručnim i hidrauličnim izvedbama. Oba modela nude hidrauličku zakretnu vilicu koja

Nova žlica za malč služi za utovar ostataka malčiranja u kamione i uske prostore

omogućava da se lijeva vilica otvori kako bi obuhvatila više korijenskih kugli. Desna vilica podešava se ručno ili hidraulički, ovisno o verziji, omogućujući operateru da izabere i postavi u položaj za sadnju željena stabla i biljke ili da ih brzo i učinkovito utovari/istovari.

Nove vilice za korištenje u rasadniku sa svojom upotrebljivom duljinom od 1.788 mm imaju uvećan kapacitet i mogu držati do tri korijenske kugle veličine 711 mm ili jednu korijensku kuglu veličine 1.372 mm. Dizajn zakretne vilice pruža maksimalan otvor za hvatanje velikih korijenskih kugli, dok bočna pomična vilica pruža veću kontrolu i čvršći hvat pri rukovanju različitih veličina kugli. Vilica s gaznom pločom pod nagibom od 25 stupnjeva pruža siguran zahvat za potpuno zadržavanje tereta.

Hvat odgovara kutu rezanja više B&B biljaka (eng. Ball and Burlap, biljke koje su uzgojene u zemlji te se, kad su spremne za prodaju, iskopaju zajedno s korijenskom kuglom i umotaju u vreću od jute). Integrirana ručka nudi siguran hvat operateru za ulazak/izlazak iz stroja.

Zaokretna hvataljka za rasadnik

Slično vilicama za rasadnik, nova Cat hvataljka za rasadnik prikladna je za rukovanje zapakiranim drvećem i biljkama u posudama. Njezin oblik lopatice omotava se, bez oštećenja,

priključaka nju krajolika

oko kugli korijena veličine od 711 do 1.372 mm. Alat nudi bolju kontrolu na biljkama i preciznije postavljanje. Zakretni dizajn hvataljke pomaže u manipuliranju teretom u više položaja kako bi se smanjila potreba za ručnim rukovanjem teškim biljkama tijekom njihovog postavljanja u rasadnik ili utovara za transport. Alat se može zakretati za 90 stupnjeva ulijevo i

udesno, a njegova sposobnost naginjanja dostiže gotovo 90 stupnjeva u bilo kojoj točki rotacije i omogućava jednostavno polaganje materijala za utovar.

Žlica za malč

Nova žlica za malč kapaciteta 0,76 m3 služi za utovar ostataka malčiranja u kamione i uske prostore. Širine 1.421 mm žlica za malč bez problema utovaruje materijal u korita većine kamioneta bez brige o kontaktu ili oštećenju. Manji profil omogućava utovar kamiona bez rasipanja materijala. Mjera kapaciteta laserski je otisnuta u bočnu stranu žlice što korisnicima omogućava sigurnost da dobivaju puni teret. Sučelje za spajanje stroja s alatom osigurava pravilan kontakt s tlom različitim visinama šarki.

Novi priključci imaju izdržljivu konstrukciju

što ih čini pouzdanima na duže staze

Jednostavno uklanjanje panjeva

Žlica za čišćenje zemljišta i uklanjanje invazivnog drveća, panjeva i velikog grmlja posebno je prilagođena za uklanjanje i nošenje panjeva. Dugački i uski pod omogućava jednostavno kopanje oko i ispod drveća i grmlja velikog korijenja. Nazubljene bočne ploče alata lako se probijaju kroz tvrdoglavo korijenje, dok zamjenjivi zupci osiguravaju dug radni vijek s BHL stilom (BackHoe Loader) koji se može promijeniti u zupce u stilu vilice ili kraka. Teška čelična konstrukcija podnosi uvijanje i guranje u teškim poslovima.

Lopatica za stabla

Cat lopata za drveće učinkovito uklanja grmlje i malo drveće u rasadnicima i pri uređenju okoliša. Lopata kopa i grabi do promjera od 901 mm, lako prenosi ili presađuje drveće i druge materijale. Profil lopate omogućava lako ukopavanje u zemlju, a spljošteni vrh s lakoćom reže korijenje stabla koje se uklanja. Lopata je robusno dizajnirana i iznimno izdržljiva.

Cat žlice za panjeve i hvataljke za rasadnik posebno su dizajnirane za učinkovit rad s Cat SSL i CTL strojevima.

Nema gdje ne može!

Teško je razumjeti ljude koji ustraju na lošim, skupim i nepouzdanim rješenjima za prikupljanje

otpada kad postoji jednostavnije i bolje rješenje poput polupodzemnih kontejnera Molok

rethodni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić htio je Gajevu ulicu opremiti podzemnim kontejnerima. No, kada su digli svu zemlju iz ulice, ostala je mreža instalacija. Tad se odustalo te ideje jer za podzemne kontejnere jednostavno nije bilo mjesta zbog mreže podzemne infrastrukture.

Einsteinova definicija ludila

Raditi istu stvar, na isti način i svaki puta očekivati drugačiji rezultat. Prekapanje grada i traženje idealnih lokacija postala je opsesija do trenutka istine koji nastupa prvim zahvatom žlice građevinskog stroja o tlo. Onda se obično utvrđuje kako se upravo naišlo na instalaciju optike, plina, visokog napona, vode ili kanalizacije koja „pukim slučajem“ nije označena na mapi. Takvim temama smo se bavili prije 20 godina i ustanovili kako je „pogoditi“ lokaciju iz snova, koja neće biti opterećena bilo kakvom instalacijom, nemoguća misija za podzemni sustav kontejnera. Naime, on zahtijeva velike dubine iskopa, potporne zidove, zatvaranje ulice i tešku mehanizaciju koja treba pripremiti teren. Puno je to znoja, krvi i suza, otprilike isto onoliko koliko je šestinskim praljama trebalo da operu količinu rublja koju danas odradi svaka jeftinija perilica u neprimjetnih pola sata bešumnog rada.

Teško je razumjeti ljude koji uporno ustraju na nekim zaostalim, lošim, skupim i nepouzdanim rješenjima iako su se mnogi prije njih na tim istim rješenjima - opekli. Prošli su tu istu muku, potrošili novce i na kraju prešli na sustav ka-

Žumberak

Šolta

Varaždin

Ban Centar Zagreb

Polupodzemni

kav su mogli imati odmah. Navest ćemo primjer grada Trogira koji danas na mjestima na kojima su nekad bili podzemni spremnici ima polupodzemne kontejnere MOLOK! Na vrijeme su shvatili da su u zabludi te kako postoje mnogo jednostavnija, učinkovitija i bolja rješenja od onoga što se može vidjeti u npr. Ljubljani.

Zašto MOLOK?

Navest ćemo nekoliko prednosti Molok sustava polupodzemnih spremnika za otpad:

1. Moloku ne smeta podzemna infrastruktura; 2. Grad Split (koji leži na arheološkima nalazištima i potpuno zagušenom podzemlju s neurednom infrastrukturom) ugradio je 400 Molok spremnika. Važno je istaknuti da se radilo o stjenovitom terenu, s velikim padovima, nepristupačnim ulicama s dvostruko više vozila nego parkirnih mjesta; 3. Molok se ukapa 1 metar pliće od bilo kojeg podzemnog sustava, zbog toga spada u pravilnik o jednostavnim građevinama (pa se dokumentacija ne mjeri u kilometrima); 4. Da bi se dobio isti volumen za otpad kao kod podzemnih kontejnera treba iskopati i do 10 puta manje materijala; 5. Molok se prilagođava podzemnoj infrastrukturi koja diktira konačan izgled zelenog otoka; 6. Kod Moloka nije potrebno izmještanje postojećih

K kontejneri MOLOK

- učinkovito rješenje za prikupljanje otpada

Šibenik

Krk

Daruvar

Punat

Pronar – 30 nevjerojatnih godina

Tvrtka je od malog lokalnog poduzeća osnovanog krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća postala vodeći proizvođač poljoprivrednih strojeva i strojeva za recikliranje. Najveći su poslodavac u sjeveroistočnoj Poljskoj, s više od 3.000 zaposlenika i vlastitim Centrom za istraživanje i razvoj

d svojih početaka u teškoj gospodarskoj stvarnosti Poljske 1980-ih tvrtka Pronar je stigla do vodeće pozicije proizvođača strojeva za recikliranje, poljoprivredu i komunalne djelatnosti, te jednog od najvećih globalnih dobavljača naplataka i kotača, pneumatike, hidraulike i brojnih drugih komponenti potrebnih za proizvodnju strojeva. Kompanija je rasla iznimnom brzinom i dosljednošću u posljednja tri desetljeća.

Poljoprivredni korijeni

Pronar je osnovan 1988. godine kao malo lokalno poduzeće u Narewu. Rad u ruralnoj i poljoprivrednoj industriji u sjeveroistočnom dijelu zemlje bio je iznimno koristan u ranoj fazi slobodnog tržišta u Poljskoj, nakon pada komunizma. Tvrtka se brzo razvila od trgovine poljoprivrednim proizvodima do opskrbljivača traktorima i drugim poljoprivrednim strojevima. Unutar nekoliko godina od osnutka pokrenuta je proizvodnja vlastitih traktora i prikolica u sklopu robne marke Pronar. Proizvodnja se u 90-ima brzo proširila te nastavila rasti i u sljedećem desetljeću. Zahvaljujući dobrom razvoju ubrzo su počeli proizvoditi široku paletu proizvodnih komponenti

- ne samo za upotrebu na vlastitim strojevima, već i za opskrbu drugih proizvođača opreme.

Prihod se uvijek ulagao u nove tvornice, tehnologije, proizvodne linije i talentirane zaposlenike. To je rezultiralo time da su postali najveći dobavljač traktora i prikolica u Poljskoj te se proširili na europsko tržište.

Nakon etabliranja u industriji poljoprivredne mehanizacije, 2000. godine počeli su razvijati nove proizvodne linije poput komunalne opreme za ljetno i zimsko održavanje cesta. Potom je uslijedilo projektiranje i uvođenje prvih strojeva za recikliranje.

Pronar danas

Sve odluke, ulaganja i inovacije dovele su tvrtku do današnjeg položaja. Imaju više od 3.000 zaposlenika u osam tvornica (u izgradnji su i dvije nove tvornice), s ukupnim proizvodnim prostorom površine 574.000 m2, što je veličina 80 nogometnih terena. Pronar je trenutačno najveći poslodavac u sjeveroistočnoj Poljskoj.

Vodeći su proizvođač poljoprivrednih strojeva s više od 5.500 proizvedenih prikolica godišnje. Među najprodavanijim su robnim markama u Poljskoj (s više od 50 % tržišnog udjela), Njemačkoj (drugo mjesto), Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj i mnogim drugim europskim zemljama.

Također su i poznati proizvođač i dobavljač pneumatskih i hidrauličkih komponenti, osovina za prikolice, čeličnih bočnih profila s dobro razvijenom međunarodnom distribucijom. Zahvaljujući inovativnim proizvodnim tehnikama svaki se mjesec proizvede 60.000 naplataka koji se distribuiraju proizvođačima traktora, građevinskih i šumarskih strojeva diljem svijeta. To čini Pronar trećim najvećim proizvođačem

naplataka na svijetu. Široka lepeza priključaka za zimsko i ljetno održavanje cesta dostupna je diljem svijeta, a tisuće takvih priključaka mogu se vidjeti u radu diljem Europe – od Skandinavije do balkanskih zemalja te od Ujedinjenog Kraljevstva do Ukrajine.

Odgovor na globalni problem otpada

Kao odgovor na globalni problem otpada, tvrtka je razvila cijeli niz strojeva za recikliranje. Postojeći asortiman proizvoda sastoji se od mobilnih i stacionarnih sita, usitnjivača i drobilica raznih materijala, sjeckalica itd.

Takav napredak u kratkom roku ne bi bio moguć da nije izgrađen Centar za istraživanje i razvoj koji zapošljava vrhunske stručnjake i znanstvenike na razvoju najsuvremenije opreme. Svakodnevno obavljanje brojnih testova i provjera komponenti jamči kvalitetu strojeva i materijala. Stručnjaci su uvijek na raspolaganju kupcima i njihovim željama te se, na zahtjev, njihovi strojevi mogu prilagoditi stvarnim potrebama krajnjih korisnika. Također, Pronar se svakodnevno razvija kako bi povećao efikasnost svojih proizvodnih procesa i unaprijedio proizvode novim tehnologijama te pravilnom implementacijom zbog postizanja optimalnih rezultata.

Recikliranje u fokusu

Inovacije su od velikog značaja kad je u pitanju proizvodnja strojeva za recikliranje, a kompanija puno ulaže u nove tehnologije. To uključuje ugradnju automatskih robota za zavarivanje kako bi se osigurao savršen proces zavarivanja, 3D laserske tehnologije i tehnologije rezanja mlazom vode koje također pružaju preciznost i osiguravaju jedinstvena svojstva proizvedenih elemenata.

Pronarovi strojevi za recikliranje distribuiraju se diljem svijeta sa snažnom prisutnošću na svim većim tržištima kao što

Asortiman strojeva za recikliranje sastoji se od mobilnih i stacionarnih sita, usitnjivača i drobilica, sjeckalica

su Sjedinjene Američke Države, Australija, Njemačka, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Nizozemska, Skandinavija, Japan, Koreja, Kina i Izrael.

Svake godine sudjeluju na najvažnijim sajmovima diljem svijeta. Među njima su IFAT i Bauma (München, Njemačka), IFAT Eurasia (Istambul, Turska), Waste Expo (Las Vegas, SAD), PolEco System (Pozna , Poljska) i Wasma (Moskva, Rusija). Na svakom od njih plijene pažnju posjetitelja.

Više informacija o Pronar asortimanu proizvoda za recikliranje možete potražiti kod tvrtke Gradatin d.o.o., ekskluzivnog zastupnika za Pronar – Recycling program (www.gradatin.hr)

Najveća komunalna kiper nadogradnja Iride

Nadogradnja zapremine 10 m3 najveća je u svom segmentu te dodatno povećava učinkovitost prikupljanja otpada „od vrata do vrata“

vrata do vrata“ zahtijeva okretna komunalna vozila koja će, zahvaljujući malim dimenzijama, moći pristupiti kanti svakog korisnika. Istovremeno, ona moraju imati veliku nosivost i velik omjer sabijanja otpada. Drugim riječima, performanse velikih, klasičnih komunalnih vozila. Iride u razvoju svojih komunalnih nadogradnji ide upravo u tom smjeru.

Komunalne nadogradnje Iride već su dokazale kvalitetu i pouzdanost u prikupljanju otpada „od vrata do vrata“, a nadogradnja zapremine 10 m3 najveća je u svom segmentu te dodatno povećava učinkovitost u kapilarnom prikupljanju otpada.

Ova komunalna nadogradnja Iride također je opremljena dvobrzinskim aparatom za pražnjenje kanti i kontejnera zapremine 80-1.100 l, koji sprečava njihovo oštećivanje prilikom pražnjenja. Aparat za pražnjenje može biti opremljen integriranim spremnikom za prikupljanje otpada u vrećicama, senzorom za automatski prihvat kanti i kontejnera, sustavom za njihovu identifikaciju te sustavom za vaganje otpada.

Optimalno dizajnirana potisna ploča adekvatnih dimenzija i debljine osigurava potpunu iskoristivost spremnika otpada te visok omjer njegovog sabijanja, uz maksimalnu korisnu nosivost.

Najveća nadogradnja Iride, prazni se, kao i ostali modeli, prekretanjem odnosno kipanjem. Pražnjenje se obavlja uz prethodno automatsko spuštanje stražnjih stabilizatora koji imaju valjkasti završetak, radi bolje prilagodbe terenu. Također, pražnjenje se izvršava uz regulaciju brzine te bez zaostajanja otpada u spremniku nadogradnje, zahvaljujući posebnoj konstrukciji spremnika i programiranom ciklusu potisne ploče koji ga olakšava.

Sve nadogradnje Iride dizajnirane su za dugotrajno ispravan rad, uz najvišu razinu kvalitete i pouzdanosti te minimalne troškove tijekom eksploatacije. Izvedene su u potpunosti sukladno normama EN 1501-1 i 2006/42/CE, za što posjeduju certifikat ovlaštenog tijela za kontrolu kvalitete. Sukladnost s normama potvrđena je mjerodavnim certifikatom koji jamči ko-

Najveća komunalna kiper nadogradnja Iride optimalno je rješenje za učinkovito prikupljanje

risnicima pouzdanost i kvalitetu te, najvažnije, sigurnost operatera tijekom rada.

Sve nadogradnje Iride imaju tvorničko višegodišnje jamstvo te brzu i pouzdanu servisnu podršku tijekom korištenja. Detalje o nadogradnjama Iride potražite kod ovlaštenog zastupnika za Republiku Hrvatsku, tvrtke ALFATEH ekologija i energetika d.o.o. Rijeka.

otpada od vrata do vrata

EU treba investirati dodatnih 6,7 mlrd eura za ostvarivanje planova o recikliranju plastike

Studija EIB-a analizira neučinkovitosti lanca vrijednosti plastike i moguća rješenja. Ispituje se deset temeljnih uzroka problema s plastičnim otpadom i identificiraju mogućnosti ulaganja i političke mjere koje će pomoći u rješavanju rastuće svjetske krize koju uzrokuje plastika

uropska investicijska banka (EIB) predstavila je novu studiju pod nazivom "Smanjenje onečišćenja plastikom - financijske mjere za jačanje kružnog lanca vrijednosti". Studija analizira neučinkovitosti lanca vrijednosti plastike i moguća rješenja. Ispituje se deset temeljnih uzroka problema s plastičnim otpadom i identificiraju mogućnosti ulaganja te političke mjere koje će pomoći u rješavanju rastuće svjetske

krize e koju uzrokuje plastika

Plastika je nezamjenjiv materijal u modernom gospodarstvu, koji pruža trajna i isplativa rješenja u mnogim sektorima i gospodarskim djelatnostima. Međutim, tijekom posljednjih 70 godina proizvodnja plastike eksponencijalno je rasla u obujmu i povećanju složenosti temeljnih spojeva. U nedostatku potpuno kružnog gospodarstva implementiranog oko plastike, svijet se suočava s rastućim problemom povećanja njezine proizvodnje, brze potrošnje i ispuštanja u prirodni okoliš - na kopnu i u moru. Po volumenu i utjecaju na oko-

okoliš - na i u moru Po volumenu i na a oko-

[autor] Tihomir Dokonal

liš, ta ambalaža najviše pridonosi problemu plastičnog otpada. Stoga je, kad govorimo o plastici, ključno implementirati potpuno kružno gospodarstvo.

U studiji, EIB nastoji razumjeti lanac vrijednosti plastike kako bi identificirao mogućnosti ulaganja i odgovarajuće mjere koje pridonose učinkovitijem i ekološki prihvatljivijem dizajnu, njezinoj proizvodnji, uporabi, ponovnoj uporabi i recikliranju. Cilj je identificiranje najučinkovitijih mogućnosti koje minimaliziraju plastični otpad u Europskoj uniji (EU) i šire, u skladu s ambicijama EIB-a kao europske klimatske banke.

Studija se temelji na detaljnom desktop istraživanju (prikupljanje podataka iz dostupnih izvora) funkcioniranja globalne industrije plastike, mapiranju vrijednosnog lanca plastike temeljenom na podacima i 29 stručnih intervjua s njezinim proizvođačima, vlasnicima robnih marki, investitorima i zajmodavcima aktivnima u cijelom vrijednosnom lancu. Citati ispitanika u izvješću su anonimizirani. Naglasak je na europskom kontinentu, a ističu se velike razlike između europskih kohezijskih regija (pri čemu je problem više izražen u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi), iako se prepoznaje da je riječ o globalnom problemu koji je još izraženiji u drugim dijelovima svijeta.

Vrijednosni lanac plastike ima nekoliko prepoznatljivih središnjih točaka, uključujući geografsku (azijskopacifička regija je najveći proizvođač plastike i plastičnog otpada) ili industrijsku (globalni lideri u poslovanju s plastikom koji drže dominantne tržišne udjele - 25 kompanija odgovorno je za pola njezine svjetske proizvodnje).

Ambiciozni ciljevi europske strategije za plastiku

U globalnom kontekstu, EU ima relativno dobre rezultate u rješavanju problema zagađenja plastičnim otpadom i postavio je ambiciozne ciljeve u okviru europske strategije za plastiku: da se do 2025. stopa recikliranja plastične ambalaže podigne na 50 %, da se svake godine na tržište EU plasira 10 milijuna metričkih tona (Mt) plastičnih recikliranih materijala u konačnim proizvodima te da sva plastična ambalaža na europskom tržištu do 2030. bude ponovno upotrebljiva ili reciklabilna. Postizanje tih ciljeva zahtijeva značajna ulaganja i pouzdano krajnje tržište za reciklirani sadržaj. U izvješću EIB procjenjuje da je za ostvarenje tih ciljeva nužno zatvoriti investicijski jaz od 6,7-8,6 milijardi eura. To ulaganje omogućilo bi EU da doda 4,2 milijuna Mt godišnjih kapaciteta za sortiranje plastike i 3,8 Mt godišnjih kapaciteta za recikliranje do 2025. kako bi ostvario godišnji cilj od 10 Mt ponovno upotrijebljenih i recikliranih plastičnih materijala diljem kontinenta.

Izazov za uspostavljenje održive kružne ekonomije u lancu vrijednosti vezanom za plastiku su isplativost razvrstavanja i recikliranja te uspostavljanje učinkovitog tržišta recikliranja. Dinamika cijena nafte i plina, u kontekstu rusko-ukrajinskog rata, vjerojatno će se preliti na proizvođače plastike, iako još nije primijećen veći pomak u ekonomiji nekorištene plastike. Složenost i raznovrsnost plastičnih spojeva, poten-

cirana preferencijama vlasnika robnih marki prema različitim oblicima, veličinama i bojama, povećava izazove recikliranja i sortiranja.

Inovativna rješenja za problem plastičnog onečišćenja postoje, ali donose izazove, kao što su potrošnja energije i emisija CO2 ili njihova provedba (na primjer, potreba za suradnjom u lancu vrijednosti za praćenje pakiranja). Rješenje je u jačanju kružnosti osnaživanjem karika u lancu vrijednosti plastike. To je moguće ostvariti samo kombinacijom inovacija regulatorne politike (tehnički standardi, minimalno recikliranje stope/sadržaj, itd.) i povećanjem kapaciteta i inovacija u sektorima prikupljanja, sortiranja i recikliranja. Takav poticajni okvir može se stvoriti uz potporu multilateralnih financijskih institucija, na primjer pružanjem namjenskih shema financiranja, u kombinaciji s javno-privatnom suradnjom za širu provedbu kružnog gospodarstva.

Plastična ambalaža najviše doprinosi problemu s plastičnim otpadom, a 25 kompanija odgovorno je za pola njezine svjetske proizvodnje

Financijske i političke preporuke

U izvješću, koje je izradio EIB-ov savjetodavni odjel za financiranje inovacija i digitalizacije u okviru programa InnovFin Advisory Europske komisije, navode se financijske preporuke za rješavanje problema zagađenja plastičnim otpadom unutar i izvan Europske unije.

PLASTIČNI OTPAD Studija Europske investicijske banke

To uključuje:

• zajmove za investicijske programe proizvođačima plastike i vlasnike robnih marki u privatnom sektoru (tvrtke srednje tržišne kapitalizacije),

• zajmove jedinicama lokalne uprave i samouprave posebno usmjerene na povećanje kapaciteta za razvrstavanje i recikliranje plastike,

• financiranje inovacija u tehnologiji sortiranja i recikliranja koju su razvila europska mala i srednja poduzeća,

• izvan Europske unije kroz EIB Global (državni zajmovi za projekte integriranog gospodarenja otpadom) financirali bi se projekti javnog sektora u području prikupljanja i pročišćavanja otpadnih voda, usmjereni na obalne gradove (često sa značajnim lukama) u zemljama u razvoju.

đača (engl. Extended Producer Responsibility ili EPR) tako da primjenjuju proizvode koji se lakše recikliraju i rezultiraju tokovima otpada veće vrijednosti. EPR sustavi trenutačno ne postoje za većinu plastičnih proizvoda koji nisu ambalažni, pa postoji prostor za nacionalne vlade da uvedu obvezne ili programe prikupljanja za posebne industrijske primjene, na primjer u automobilskoj industriji, sektoru elektrotehnike i elektronike (E&E), poljoprivredi te u građevinarstvu, • uvesti cjenovne poticaje za poboljšanje konkurentnosti plastičnih proizvoda s visokim sadržajem recikliranih materijala. Kako bi se prevladala povijesna diskrepancija u cijeni recikliranih materijala u odnosu na novoproizvedenu (takozvanu djevičansku) plastiku, porezna politika mogla bi nametnuti financijske kazne (porezi, pristojbe) proizvođačima djevičanske plastike ili onima koji koriste kompleksnu plastičnu ambalažu za pakiranje svojih proizvoda. Što se tiče pozitivnih poticaja, plastika s visokim udjelom recikliranih materijala mogla bi biti oporezovana nižom stopom, što bi rezultiralo nižom cijenom za prerađivače i naposljetku za potrošače, i u konačnici bi ujednačilo cijene djevičanske i reciklirane plastike,

U studiji se navode i ključne političke preporuke, iako su one izvan neposredne kontrole EIB-a:

• zakonske mjere za plastičnu ambalažu koju je teško reciklirati: na primjer, zabrana određenih jednokratnih plastičnih proizvoda; ograničenja za višeslojnu plastičnu ambalažu; ograničenja za kompozitnu ambalažu, kao što je ambalaža koja kombinira papir i plastiku; ograničenja za multi-polimer ambalažu; ograničenja za PVC ambalažu; zabrana neprozirnog PET-a za čije identificiranje starija postrojenja za sortiranje nisu opremljena; mjere usmjerene na smanjenje upotrebe previše boja ili crne boje, • poticanje proizvođača i vlasnika robnih marki na uvođe-

• utjecati na javno mnijenje i potražnju potrošača edukacijom kroz kampanje podizanja svijesti. Uspješne kampanje protiv upotrebe, a time i proizvodnje, plastike za jednokratnu upotrebu (kao što su plastične slamke, šalice za kavu, itd.) i za prihvaćanje vrećica za višekratnu upotrebu su dobar primjer,

• uvođenje kvota za recikliranje: uvođenje minimalnog postotka reciklata ili materijala na biološkoj bazi za prerađivače plastike i vlasnike robnih marki, ili minimalnog postotka kvote recikliranja za određene polimere, kako bi se proizvođači i vlasnici robnih marki prisilili da uspostave sheme namjenskog prikupljanja, sortiranja i

Izazov za uspostavljenje održive kružne ekonomije u lancu vrijednosti vezanom za plastiku su isplativost razvrstavanja i recikliranja te uspostavljanje učinkovitog tržišta recikliranja