Intervju: Branko Lulić, dipl. ing. Intervju s Brankom Lulićem, dipl. ing., dugogodišnjim aktivistom i volonterom, predsjednikom Splitskoga dijabetičkog društva, donedavno dugogodišnjim koordinatorom udruga dijabetičara Dalmacije i dopredsjednikom Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga do 2017. godine
KADA VAM JE DIJAGNOSTICIRANA ŠEĆERNA BOLEST? Šećerna bolest mi je otkrivena slučajno 1987. godine. U tijeku trčanja odjednom sam osjetio lupanje srca. Otišao sam nakon toga kod liječnika gdje mi je konstatirano da imam problema sa srcem i šećerom. Dijagnosticirana mi je šećerna bolest tipa 1. Prvih šest mjeseci bio sam na oralnoj terapiji, a onda sam završio na terapiji inzulinom. U tih prvih šest mjeseci do terapije inzulinom pao sam sa 88 na 64 kg. Početci nisu bili laki, pogotovo u ono vrijeme. Kako sam bio visokopozicionirani privrednik s puno obaveza i sastanaka, nije bilo lako uskladiti posao i šećernu bolest.
6
MOŽETE LI USPOREDITI TADAŠNJI SA SADAŠNJIM NAČINOM LIJEČENJA ŠEĆERNE BOLESTI? KOLIKO JE MEDICINA NAPREDOVALA OTKADA VAM JE DIJAGNOSTICIRANA ŠEĆERNA BOLEST? Kako rekoh, u početku moje bolesti bilo je jako teško. Tada smo imali inzuline na bazi svinjskog i goveđeg koje smo morali miješati. Inzulini su bili u šprici. S vremenom smo dobili i aparatiće za mjerenje šećera u krvi, a onda i bolje inzuline i još bolje aparatiće. Sve nam to pomaže da dijabetes držimo pod kontrolom. Ne smiješ biti neodgovoran prema sebi i svom zdravstvenom stanju, svojoj obitelji i prema svojoj sudbini. Bilo gdje, svatko od nas mora biti odgovoran. Dakle, svatko od nas mora shvatiti da je odgovoran za svoje zdravstveno stanje. I to u velikoj, velikoj mjeri. Ja sam 24 sata na dan sam za sebe i dijabetičar i dijabetolog i obiteljski liječnik.
