VDG JAHRBUCH 2006
prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR
Gustav Fleischer i njegova rasprava o alkemiji Životni put i rad Gustava Fleischera Gustav Fleischer (Bjelovar, 1856. – Bjelovar, 1913.) je roðen od oca Vjekoslava, koji je u doba Marije Terezije došao iz Bavarske u Bjelovar. Nema podataka o mjestu roðenja i školovanju Gustavovog oca, a u Bjelovaru se spominje od godine 1831. Bio je orguljaš katolièke župne crkve i zborovoða, a djelovao je i kao glazbeni uèitelj. Suraðivao je s ondašnjim ilircima. G. Fleischer je bio prije svega kemièar, a potom pedagog i kulturni djelatnik. Gimnaziju je pohaðao i završio u Zagrebu, a studij kemije na Tehnièkoj školi u Grazu (1879.). Po povratku u Bjelovar djelovao je kao profesor kemije na realnoj gimnaziji, a od godine 1893., pa sve do svoje smrti, punih dvadeset godina, djelovao je i kao njezin upravitelj. Bio je i sudski kemièar. Istaknuo se i u izdavaèkoj djelatnosti. Godine 1884. pokrenuo je list Tumaè namijenjen uèiteljima puèkih i srednjih škola, a po osnivanju Tjednika bjelovarsko –križevaèkog (1890.) bio je sedamnaest godina njegov urednik i uvodnièar. Sudjelovao je i u osnivanju ženske struène škole u Bjelovaru (1894.) i u izradbi njezina statuta. Time se Bjelovar pridružio uvoðenju školovanja djevojèica u Hrvatskoj. G. Fleischer je djelovao i kao povjerenik Hrvatskog arheološkog društva. Bavio se istraživanjem starina u Podravini, pa ga je godine 1911. Vlada imenovala konzervatorom zemaljskog povjerenstva za oèuvanje povijesnih i umjetnièkih starina u Hrvatskoj i Slavoniji. Djelovao je i kao predsjednik Društva za podupiranje siromašnih uèenika realne gimnazije u Bjelovaru, gdje se istaknuo dobrotvornim radom. Stoga je, nakon njegove smrti (1913.), osnovana i "Zaklada Gustav Fleischer", koja je pripojena tom društvu. Napisao je niz pedagogijskih rasprava te brojne struène i publicistièke priloge. Uz pomoæ i suradnju tridesetak ljekarnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sastavio Rjeènik narodnih imena ljekarija, s odgovarajuæim latinskim nazivima. Objavljen je u Bjelovaru godine 1893. Time je odigrao važnu ulogu u razvitku hrvatskog ljekarnièkog nazivoslovlja. No, Fleischerov glavni znanstveni i struèni doprinos je na podruèju kemije i hrvatskog kemijskog nazivoslovlja. Tako je on, za potrebe obuke na realnim gimnazijama i uèilištima, preveo s njemaèkog na hrvatski jezik dva udžbenika iz kemije: Naputak za metodièko nauèavanje anorganske luèbe Ferde Wilbranda (Bjelovar, 1882.), i Uputa u kemiju Wilhelma Ostwalda (Bjelovar, 1912.). 175
