Godišnjak - Jahrbuch 2006

GODIŠNJAK NJEMAÈKE NARODNOSNE ZAJEDNICE VDG JAHRBUCH 2006

Zbornik radova 13. Znanstvenog skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" Osijek, 14. - 16. 10. 2005.

Izdavaè NJEMAÈKA NARODNOSNA ZAJEDNICA Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek VOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFT Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg Ribarska 1 31000 Osijek Suizdavaè Grafika d.o.o. Osijek Urednici Renata Trišler Maðeriæ Nikola Mak Prijevodi sažetaka na njemaèki jezik Karmen Krajina, prof.

Vlatka Kalafatiæ, prof.

Grafièka priprema Zlatko Škrinjar Tisak Grafika d.o.o. Osijek UDK 08:061.2 ISSN 1331-717 Zbornik radova "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch" tiskan je uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Kulturne zaklade Podunavskih Švaba Savezne države Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Osjeèko-baranjske županije i Grada Osijeka.

Das Buch "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch" wurde Dank der finanziellen Unterstützung des Rates für nationale Minderheiten der Republik Kroatien, der Donauschwäbischen Kulturstiftung des Landes Baden-Württember, Stuttgart, der Osijeker-baranjaer Komitat und der Stadt Osijek, vorbereitet und gedruckt.

Njemaèka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien

SADRŽAJ UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 OSOBE, OBITELJI, SUDBINE dr. sc. Marija KARBIÆ Heinrich von Mügeln i njegove kronike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 dr. sc. Agneza SZABO Istaknute žene iz velikaške porodice Hilleprand von Prandau u hrvatskoj povijesti i kulturi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 doc. dr. Martin TOKALIÆ prim. dr. Vatroslav Florschütz (1879.-1967.)

– kirurg i znanstvenik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIÆ i Elizabeta WAGNER Antun Lobmayer, lijeènik i medicinski pisac, širitelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 dr.sc. Bogdan MESINGER "Gedenkalbum" valpovaèke obitelji Sieber – uvid u duhovno obzorje naših predaka u devedesetim godinama 19. stoljeæa . . . . . . . . . . . . . . . 45 Tomislav WITTENBERG Johann Nepomuk Scholl 1829.-1906. – Prvi predsjednik Obrtnièkog radnièkog društva Požega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Ludwig BAUER Fazni pomak ili Amplitude povijesne sudbine Podunavskih Švaba i Austrijanaca kao zrcalna margina kontinuiteta i diskonutinuiteta velike povijesti.. . . . . . . . . . . . . . . . . 117 dr. sc. Stjepan SRŠAN Život i djelo biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815.-1905.) . . . . . . . . 123 KNJIŽEVNOST, UMJETNOST, ZNANOST, SAKRALNA BAŠTINA mr. sc. Lidija DUJIÆ Legenda, kronika, roman: generiranje povijesne istine iz žanra . . . . . . . . 139 dr. sc. Zaneta SAMBUNJAK Austrijsko književno naslijeðe u baladama Ilirizma . . . . . . . . . . . . . . 149

Vlatko ÈAKŠIRAN Tiskovine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Zdenko SAMARŽIJA i mr. sc. Darko GRGIÆ Kako (pro)èitati Taubea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 dr. sc. Dina MARKOVIÆ Peiæeve putopisno-esejistièke bilješke o njemaèkoj i austrijskoj umjetnosti u "Evropskim skitnjama" . . . . . . . . . . . . . . . 171 prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR Gustav Fleischer i njegova rasprava o alkemiji. . . . . . . . . . . . . . . . . 175 Josip FRANC Sakralna baština njemaèkih sela u Baranji . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 GOSPODARSTVO, POLITIKA, DEMOGRAFIJA, ŽRTVE dr. sc. Ivan PEDERIN Bukovina – uzor habsburškog državnog poduzetništva. . . . . . . . . . . . . 193 dr. sc. Stanko PIPLOVIÆ Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine . . . . . . . . . . . . . . 213 Vilim ÈURŽIK Valpovaèki Nijemci i Austrijanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 mr. sc. Darko GRGIÆ i Zdenko SAMARŽIJA Utjecaj Nijemaca na razvoj agrikulture na Valpovštini – uvid u graðu i svjedoèanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 Ivan ÆOSIÆ-BUKVIN Pripadnici njemaèke narodne skupine (Folksdojèeri) – poginuli, umrli i nestali za vrijeme II. Svjetskog rata i poraæa iz cvelferskih sela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 prof. dr. sc. Ivan BALTA Spomeni o njemaèkim kolonistima u našièkom kraju . . . . . . . . . . . . . 257

RIJEÈ UREDNIKA Poštovani sudionici Znanstvenog skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu", dragi èitatelji Po èetrnaesti puta Osijek je godine 2006. domaæin još jednoga u nizu tradicionalnih znanstvenih skupova "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" èijim povodom ponosno predstavljamo i ovo izdanje – zbornik radova s istoimenog znanstvenog skupa održanog prošle godine, 14., 15. i 16. listopada u Osijeku.

Iako svake godine ponavljamo i istièemo važnost održavanja ovih skupova te njihovo zapisivanje na stranice "Godišnjaka-Jahrbucha VDG-a", ne možemo ne izraziti ponos i zadovoljstvo njihovom kvalitetom, kako skupova – tako i njihovih rezultata vidljivih na iduæim stranicama ove publikacije. Svake godine stranice "Godišnjaka-Jahrbucha" donose nova i nova saznanja, rezultate istraživanja i otkriæa važnih za povijest i buduænost danas malobrojne njemaèke i austrijske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Povijest, ali i sadašnjost i buduænost hrvatskoga naroda bili bi zasigurno puno siromašniji da nije bilo znaèajnih doprinosa Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom, ne samo kulturnom, veæ i znanstvenom, umjetnièkom, književnom i politièkom krugu. I sve do jednoga, te iste Nijemce i Austrijance u povijesti je s hrvatskim kulturnim krugom povezivala jedna zajednièka toèka – uz poštivanje svojih korijena i podrijetla iz germanske nacije, lojalnost, odanost i ljubav prema hrvatskoj domovini.

Ugledna imena hrvatskih povjesnièara, pisaca, književnika, germanista i istraživaèa povijesti koje susreæete kao autore referata u ovom zborniku, zalog su kvalitete svih naših znanstvenih skupova "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu", a "Godišnjak – Jahrbuch" nepresušno vrelo novih podataka i spoznaja. Raduje nas kada naš "Godišnjak – Jahrbuch" citiraju puno ugledniji znanstveni i povijesni èasopisi jer i to ukazuje na èinjenicu da ova publikacija Njemaèke narodnosne zajednice ima svoju relevantnost u odreðenim povjesnièarskim krugovima u Hrvatskoj.

Stoga smo odluèili "Godišnjak – Jahrbuch" – unaprijediti. Potrudit æemo se da iz obiènog zbornika radova sa znanstvenog skupa kojega organizira jedna manjinska udruga njemaèke i austrijske manjine u Osijeku – Njemaèka narodnosna zajednica – "Godišnjak – Jahrbuch" preraste u relevantan znanstveni èasopis sa svim kriterijima koje takav znanstveni èasopis mora ispunjavati. Na taj æemo naèin, dragi naši sudionici znanstvenih skupova, Vama pokušati odati priznanje i zahvaliti vam se za sav uloženi trud na putu istraživanja njemaèkog i austrijskog doprinosa hrvatskom kulturnom krugu, na kojem nas vjerno pratite veæ dugih 14 godina. Nijemci i Austrijanci u prošlosti èije doprinose Vi istražujete i prezentirate široj javnosti, odužili su se svojoj novoj domovini Hrvatskoj i u nju utkali sve svoje

vrline koje su svojim "germanskim kodom" obilježili kao svoje nasljeðe. Mi æemo se pokušati odužiti i njima – našim precima i na taj naèin povijesno-relevantno dati im zasluženi znaèaj.

Pred Vama je, dakle, dragi èitatelji, trinaesti po redu "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – Jahrbuch" koji objavljuje radove sa znanstvenoga skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" održanom od 14. do 16. listopada 2005. godine i radujemo se što Vas pozdravljamo uoèi 14. znanstvenog skupa kojemu æe ponovo Osijek biti domaæin od 3. do 5. studenoga 2006. godine.

"Godišnjak – Jahrbuch" tiskan je zahvaljujuæi financijskim sredstvima Savjeta za nacionalne manjine RH, Podunavsko-švapske kulturne zaklade Savezne države Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Grada Osijeka i Osjeèko-baranjske županije.

Renata Trišler Maðeriæ Nikola Mak

OSOBE, OBITELJI, SUDBINE

VDG JAHRBUCH 2006

dr. sc. Marija KARBIÆ

Heinrich von Mügeln i njegove kronike O prošlim vremenima prièaju nam razlièiti povijesni izvori. Meðu njima posebno mjesto zauzimaju narativni vrela, u koja se ubrajaju i kronike. Iako vijesti koje donose kronike treba uzimati s oprezom, te uvijek imati na umu tko je naruèilac, kakvi su bili njegovi interesi, kakve su bile okolnosti u kojima je djelo nastalo, a kada pišu o vremenski udaljenim dogaðajima, mora se uzeti u obzir i samo djelovanje protoka vremena èime su mnogi podaci iskrivljeni i zaboravljeni, treba reæi da nam kronike, ipak, pružaju vrijedne podatke, a nekim su dogaðajima i jedini svjedok te ih nikako ne smijemo zanemariti.

Ovom prilikom bavim se jednim od kronièara koji su tijekom 14. stoljeæa pisali o povijesti ugarsko-hrvatskog kraljevstva - Heinrichom von Mügelnom, koji je, osim kao autor kronika, poznat i kao pjesnik i prevodilac.1O životu Heinricha von Mügelna ne znamo mnogo, a podaci koji su nam poznati, uglavnom potjeèu iz usputnih napomena u njegovim djelima.

Tako iz predgovora njegovu prijevodu djela Valerija Maxima Facta et dicta memorabilia na njemaèki saznajemo da je podrijetlom iz Mügelna smještenog nedaleko rijeke Labe u markgrofoviji Meißen.2 Ne zna se kada je roðen. Neki istraživaèi drže da se to zbilo krajem 13. ili poèetkom 14. stoljeæa, dok drugi smatraju da je vjerojatno roðen oko 1325. godine.3 Potekao je iz njemaèke graðanske obitelji. Studije je vjerojatno zapoèeo u gradu Meißenu, sjedištu biskupije, pod èiju je jurisdikciju potpadalo mjesto iz kojeg je potjecao, a kasnije je 1

2

3

Pjesničkim i prevodilačkim radom Heinricha von Mügelna bavili su se prvenstveno povjesničari književnosti iz njemačkog govornog područja /vidi npr.: Karl Stackmann, Die Spruchdichter Heinrich von Mügeln (Heidelberg, 1958.); Johannes Kibelka, der ware meister. Denkstile und Bauformen in der Dichtung Heinrichs von Mügeln (Berlin, 1963.)/, dok su njegovim kronikama pažnju posvetili uglavnom, iako ne isključivo, mađarski povjesničari /o kronikama Heinricha von Mügelna pisali su npr.: Sándor Domanovszky, "Mügeln Henrik német nyelvű krónikája és a Rímes Krónika", Századok 41 (1907.), str. 20-35, 119-142; Isti, "Chronicon rhytmicum Henrici de Mügeln", u: Imre Szentpétery (ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 2 (Budimpešta, 1938.), str. 227-232; Jenő Travnik, "Chronicon Henrici de Mügeln Germanice conscriptum", u: Imre Szentpétery (ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 2 (Budimpešta, 1938.), str. 89-102/. Popis izdanja von Mügelnovih djela, kao i literature koja obrađuje njegov život i djela, donose: Heinz Rupp – Carl Ludwig Lang (ur.), Deutsches Literatur-Lexicon. Biographisch-bibliographisches Handbuch, sv. 7 (Bern-München, 1979.) (dalje: DLL), str.

740-742; Christoph Huber, "Mügeln, Heinrich von", u: Walther Killy (ur.), Literatur Lexicon Autoren und Werke deutscher Sprache, sv. 8 (München, 1990.) (dalje: LLAW), str. 249.

Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 21. U to su vrijeme markgrofoviji Meißen pripadala dva naselja koja su nosila ime Mügeln. I. Glier smatra da je Mügeln po kome se Heinrich naziva vjerojatno grad Mügeln kod Oschatza, dok E. Travnik drži da je to selo istoga imena kod Pirne. Usp. Travnik, "Chronicon Henrici ", str. 89; Ingeborg Glier, "Kleine Reimpaargedichte und verwandte Großformen", u: Ingeborg Glier (ur.), Die Deutsche Literatur im späten Mittelalter 1250-1370, 2. Reimpaargedichte, Drama, Prosa, Geschichte der deutschen Literatur von den Anfängen bis zur Gegenwart, 3 (München, 1987.), str. 48.

Usp. Travnik, "Chronicon Henrici", str. 90; DLL, str. 740; Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 48.

13

VDG JAHRBUCH 2006

postigao i stupanj doktora teologije.4 Istraživaèi se ne slažu ni u vezi pitanja da li je pripadao duhovnom staležu ili ne. Dok jedni smatraju da je bio sveæenikom, drugi drže da je bio laik.5 Djelovao je prvo na dvoru èeškog kralja Ivana Luksemburškog, a potom na dvoru njegova sina cara Karla IV. u Pragu.6 Posebnu važnost njegovu boravku u Pragu davala je èinjenica da je Karlov dvor predstavljao kulturno središte koje je odigralo važnu ulogu u širenju humanistièkih ideja u njemaèke zemlje, kao i u razvoju književnosti na njemaèkom jeziku.7 Kasnije ga nalazimo na dvoru kralja Ludovika I. Anžuvinca u Budimu. Ondje je vjerojatno boravio u razdoblju izmeðu 1356. i 1362. godine.8 Neko je vrijeme boravio i kod austrijskog hercega Rudolfa IV.9 Godine 1369. boravio je u Štajerskoj gdje je dovršio svoj prijevod djela Valerija Maxima, koji je posvetio štajerskom plemiæu Hertnidu (Herneidu) von Pettau, na èiji je zahtjev prijevod i naèinio.10 Kronologiju nastanka njegovih djela inaèe nije moguæe toèno utvrditi, a ne zna se ni kada je ni gdje umro.11 Heinrich von Mügeln autor je više djela pisanih latinskim i njemaèkim jezikom.

Pisao je i prozna djela i poeziju, što su èinili samo rijetki autori.12 Djela su mu se bavila i svjetovnom i duhovnom tematikom. Ubrajaju ga meðu dvanaest starih majstora Meistergesanga.13 Najpoznatije mu je djelo alegorijska pjesma "Der Meide Kranz" ("Djevièin vijenac"), koja ima 2600 stihova.14 Pjesma se sastoji od tri dijela. U prvom se personifikacije dvanaest umijeæa (artes): Filozofija, Gramatika, Logika, Retorika, Aritmetika, Geometrija, Muzika, Astronomija, Fizika, Alkemija, Metafizika i Teologija, spore pred carem Karlom IV. kojoj od njih pripada poèasno mjesto u Marijinu vijencu. Nakon savjetovanja s pjesnikom i nekim drugim osobama, car prvenstvo dodjeljuje Teologiji te šalje umijeæa u grad Prirode, koja poziva dvanaest vrlina koje krune Teologiju. U drugom dijelu Priroda tvrdi da dvanaest vrlina svoje korijenje vuku iz nje, no, sve one to pobijaju. Na kraju Teologija odluèuje da vrline potjeèu od Boga, a ne od Prirode. U treæem dijelu Priroda uzima rijeè i ocrtava svoje polje djelovanja opisujuæi dvanaest znakova zodijaka i njihovo djelovanje na one koji su pod njima roðeni. Na kraju Pjesnik još jednom naglašava da je Priroda podreðena Bogu i vrlinama.15 Alegorijska pjesma "Der Meide Kranz" donosi tadašnje shvaæanje odnosa izmeðu prirodnog, znanstvenog i vrijednosnog sustava 4

5 6 7

8 9 10 11 12 13 14

15

Travnik, "Chronicon Henrici", str. 90-91; Kornél Szovák, "Mügeln Henrik", u: Gyula Kristó (ur.), Korai magyar történeti lexicon (9-14. század) (Budimpešta, 1994.), str. 470.

Usp. Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 48; LLAW, str. 247.

DLL, str. 740.

O značenju praškog dvora Karla IV. vidi npr.: Zdenko Škreb, "Humanizam i reformacija", u: Viktor Žmegač – Zdenko Škreb – Ljerka Sekulić, Povijest njemačke književnosti (Zagreb, 2003.), str. 46.

Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470.

DLL, str. 740; Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470.

LLAW, str. 247; Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 47-48. Pettau je vjerojatno Ptuj.

Neki autori smatraju da je umro iza 1393. (usp. DLL, str. 740; Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 48).

Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 12.

DLL, str. 740; LLAW, str. 249.

DLL, str. 740. Najnovije izdanje: Heinrich von Mügeln, Der Meide Kranz, prir. Annette Volfing, Münchener Texte und Untersuchungen zur deutschen Literatur des Mittelalters, 111 (Tübingen, 1997.).

O ovoj alegorijskoj pjesmi više vidi npr. u: Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 49-50; LLWA, str. 247.

14

VDG JAHRBUCH 2006

te ih promatra u njihovoj uzajamnosti. Istaknuta je uloga cara, koji se nalazi na vrhu društvene ljestvice i koji je odgovoran za uspostavu reda, a naglašena je i važnost uloge pjesnika. Heinrich von Mügeln ju je napisao u vrijeme kada je bio u službi cara Karla IV., nedugo iza njegova krunjenja 1355. godine. Pjesma sadrži pohvalne stihove o Karlu, a aludira i na njegova oca Ivana. Ovo djelo na neki naèin vjerojatno predstavlja iskaz vjernosti praškog sveuèilišta caru Karlu.16 Meðu djelima Heinricha von Mügelna istièe se važnošæu i njegov veæ spomenuti prijevod djela Valerija Maxima Facta et dicta memorabilia na njemaèki iz 1369. godine, koji ujedno predstavlja i prvi prijevod nekog znaèajnijeg klasiènog latinskog djela na srednjevisokonjemaèki.17 Zbog njegova poznavanja antièkih autora, kao i nastojanja da razmišlja i stvara na nov naèin, Heinricha von Mügelna smatra se jednim od prethodnika humanizma u njemaèkim zemljama. No, pritom se ne smije smetnuti s uma da se je on u svom u naèinu mišljenja i pjesnièkom izražaju potpuno oslanjao na tradiciju.

On je pravi predstavnik njemaèko-latinske kulture kasnoga srednjeg vijeka.

Skolastièki je obrazovan i dobro poznaje njemaèku književnu tradiciju. Kod njega nalazimo slijepo povjerenje u autoritete, a i samo korištenje antièkih djela, kao i želja za obnovom, koju kod njega nalazimo, nisu zapravo nešto novo veæ su bili prisutni i tijekom srednjeg vijeka.18 Izmeðu drugih djela Heinrich von Mügeln napisao je i dvije kronike.19 Prva od njih poznata je pod naslovom Heinrichs von Mügeln Ungarnchronik ili Chronicon Henrici de Mügeln Germanice conscriptum.20 Napisao ju je za hercega Rudolfa negdje iza 1358. godine.21 Napisana je u prozi na njemaèkom jeziku, a u njoj Heinrich von Mügeln obraðuje povijest ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Zapoèinje s opæim potopom te ubrzo prelazi na povijest Huna, koje su u ono vrijeme smatrali istovjetnim Maðarima, a završava s tridesetim godinama 14. stoljeæa.22 Pri izradi ove kronike Heinrich se oslanjao na neki ranije napisan tekst koji pripada obitelji Budimske kronike, ali je u nju ukljuèio i druge izvore (npr. legendu o kralju Stjepanu koju je napisao biskup Hartvik). No, treba naglasiti da pojedine podatke 16 17

18 19

20

21

22

DLL, str. 740; LLAW, str. 247.

Nigel F. Palmer, "The high and later Middle Ages (1100-1450)", u: Helen Watanabe-O'Kelly (ur.), The Cambridge History of German Literature (Cambridge – New York, 1997.), str. 84.

Usp. Kibelka, der ware meister; LLWA, str. 249.

Pitanju vremena nastanka Heinrichovih kronika, kao i njihovu mjestu među kronikama koje obrađuju prošlost Ugarske, posvećeni su brojni radovi. Među drugima i knjiga Helmuta Ludwiga Heinrichs von Mügeln Ungarnchronik. Vorarbeiten zu einer kritischen Ausgabe (Berlin, 1938.). O vezama među kronikama koje opisuju prošlost Ugarske vidi i: György Györffy, Krónikáink és a magyar őstörténet (Budimpešta, 1948.), str. 4-5.

Kronika je objavljena u:"Chronicon Henrici de Mügeln Germanice conscriptum", prir. Jenő Travnik, u: Imre Szentpétery (ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 2 (Budimpešta, 1938.), str. 105-223. Sačuvana je u devet kodeksa. Podatke o njima vidi u: Travnik, "Chronicon Henrici", str. 94-102.

Usp. Travnik, "Chronicon Henrici", str. 92; Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 142. U Mügelnovom predgovoru kronici nalazi se posveta hercegu Rudolfu. Usp. "Chronicon Henrici", str. 105-106.

Ideju o zajedničkom podrijetlu Huna i Mađara nalazimo i kod drugih kroničara, npr. Simona de Kéze (usp. Marija Karbić, "Miles corridatus intrat. Vijesti o dolasku njemačkih vitezova na područje ugarsko-hrvatskoga kraljevstva u djelu Simona de Kéza", Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 2005, str. 67).

15

VDG JAHRBUCH 2006

koji se odnose na razdoblje Géze II. i Stjepana III. nalazimo samo kod njega.23 Vijesti koje donosi èesto su kratke. Tako npr. kada govori o dolasku hrvatskih zemalja pod vlast ugarskog kralja samo kaže da je kralj Koloman ubio kralja Dalmacije i pripojio tu zemlju Ugarskoj.24 Osim u prije spomenutoj kronici, Heinrich von Mügeln poviješæu ugarsko-hrvatskoga kraljevstva bavi se i u kronici koju je na latinskom jeziku u stihovima napisao za kralja Ludovika I.25 Ova kronika nosi naslov Chronicon Rhytmicum.26 Napisana je izmeðu 1361. i 1369. godine.27 Moguæe je da je ovoj kronici bila osnova ona napisana njemaèkim jezikom.28 Latinski stihovi imitiraju njemaèki strofni oblik.29 Ovom prilikom za nas su posebno zanimljive vijesti koje Heinrich von Mügeln u svojim kronikama donosi o dolasku njemaèkih vitezova, meðu kojima su bili i rodonaèelnici više plemiækih rodova koji su tijekom srednjega vijeka igrali znaèajnu ulogu i na hrvatskim prostorima, te æu o njima nešto više reæi.

U svojoj kronici pisanoj njemaèkim jezikom Heinrich von Mügeln posvetio je dolasku vitezova iz drugih zemalja u Ugarsku posebno poglavlje koje je naslovio: Von den gesten in Vngerlant, wie sie alz edel sein alz die Vngern ( odnosno O gostima u Ugarskoj, koji su plemeniti kao i Ugri).30 Termin geste kojim oznaèava pridošle vitezove, odgovara latinskom pojmu hospites koji je u srednjem vijeku korišten za useljenike.

Na poèetku poglavlja Heinrich naglašava da želi objasniti zašto su Ugri, iako ih je bilo dovoljno da ispune zemlju, prihvatili neke strance meðu plemiæe kraljevstva.

Razlog tome nalazi u želji kneza Géze da svoj narod privede kršæanstvu. Kako su se pogani tome i silom odupirali, Géza je pozvao u pomoæ kršæanske knezove.31 Velik dio vitezova koji su mu, prema prièanju Heinricha von Mügelna, došli u pomoæ, èinili su upravo vitezovi iz njemaèkih zemalja, iako ih je bilo i iz Poljske, Španjolske, Italije.32 23

24

25 26

27

28 29 30 31 32

O podrijetlu ove kronike i njenim prethodnicima vidi u: Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 35, 142; Travnik, "Chronicon Henrici", str. 93, 100-101; LLWA, str. 248; Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470. i ondje navedenoj literaturi. O životopisu kralja Stjepana koji je napisao biskup Hartvik vidi: József Gerics, "Hartvik", u: Gyula Kristó (ur.), Korai magyar történeti lexicon (9-14. század) (Budimpešta, 1994.), str. 255.

Der selb kunig Coloman slug den kunig von Dalmacia zu tode und pracht das reich gen Vngerlant ("Chronicon Henrici", str. 193).

O autorstvu ove kronike vidi: Domanovszky, "Chronicon rhytmicum", str. 227-230.

Objavljena je u: "Chronicon rhytmicum Henrici de Mügeln", prir. Sándor Domanovszky, u: Imre Szentpétery (ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 2 (Budimpešta, 1938.), str. 233-272.

Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 142; Isti, "Chronicon rhytmicum", str. 232; Szovák, "Mügeln Henrik", str.

470.

Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470.

Palmer, "The high and", str. 84.

"Chronicon Henrici", str. 135.

"Chronicon Henrici", str. 135.

O dolasku brojnih vitezova s raznih strana u Ugarsku Heinrich svjedoči na samom kraju poglavlja o doseljenim plemićima: Pey Geyse czeyten und pey dez heiligen kunigs Stephans czeiten komen in Vngerlant Pehem, Polan, Krichen, Hyspanien, Winden, Armenien, Sachssen, Hayden, Wolachen und ander vil, der geslecht man nicht waisz, von mysschung der ee under die Vngern ("Chronicon Henrici", str. 140).

16

VDG JAHRBUCH 2006

Dolazak njemaèkih vitezova na podruèje Ugarske odnosno ugarsko-hrvatskog kraljevstva dogodio se, ovisno o tome o kome se radi, u razdoblju od kraja 10. do druge polovine 12. stoljeæa, tj. u razdoblju od vremena kneza Géze, oca sv.

Stjepana, prvog maðarskog kralja, do vremena Stjepana III./IV.33 Za neke od njih reèeno je samo da dolaze iz Njemaèke, dok je za druge naveden i grad ili pokrajina/zemlja iz koje dolaze. Od pokrajina/zemalja imenom se spominju Švapska i Bavarska, a od gradova Meißen, Nürnberg, Stauff, Wasserburg. Za braæu Vyolkomusa i Heydenreicha, pretke roda Hedér, Heinrich von Mügeln kaže da su došli von deuschen landen,34 za kneza Vencelina da je došao von Payrn ...von Wasserpurg,35 za rod Gut-Keled da je von der purg Stauff...in Swoben,36 za rod Hermán da je došao von Nurmberg,37 za Keledove sinove da su von Meyssen.38 Zanimljivo je da je prema navodima kronike èest bio sluèaj da su u službu ugarskog kralja zajedno došla braæa, kao npr. braæa Vyolkomus i Heydenreich.

Podatke o pridošlim vitezovima koje Heinrich von Mügeln navodi u svojim kronikama, nalazimo i u drugim kronikama, no, postoje i odreðene razlike. Dok je npr. prema kronièaru Simonu de Kéza prvi njemaèki vitez, koji je došao u službu kneza Géze, bio Tibold iz Fanberga, rodonaèelnik plemiækog roda Tiboldoviæa, prema navodima Heinricha von Mügelna od njemaèkih su vitezova prvi došli braæa Vyolkomus i Heydenreich, grofovi od Hennenberga, preci roda Hedér (kod Heinricha Heydenreichs).39 I imena ove braæe kod von Mügelna razlikuju se od imena s kojima se oni navode u drugim vrelima. Prema Simonu de Kéza zvali su se Wolfer i Hedrik.40 Razlikuje se i broj oklopnika u njihovoj pratnji. Dok de Kéza navodi da ih je bilo 40, von Mügeln govori da ih je bilo èak 300.41 No, ovdje treba 33 34

35

36

37

38 39

40 41

Usp. "Chronicon Henrici", str. 135-140.

"Chronicon Henrici", str. 136. Više o vijestima vezanim uz rod Hedér kod Heinricha von Mügelna i o samom rodu vidi dalje u tekstu.

"Chronicon Henrici", str. 136. U Bavarskoj ima nekoliko mjesta po imenu Wasserburg. Najpoznatije se nalazi na rijeci Inn. Usp. Simonis de Kéza Gesta Hungarorum, prir. László Veszprémy – Frank Schaer (Budimpešta – New York, 1999.), str. 163. Više o knezu Vencelinu vidi dalje u tekstu.

"Chronicon Henrici", str. 138. Utvrđeni grad Stauff, koji se spominje u kronici, može biti Staufen nedaleko Freiburga u Badenu ili Hohenstaufen u Württembergu. Usp. Simonis de Kéza, str. 165. Vijesti o rodu Gut-Keled nalaze se u: "Chronicon Henrici", str. 137-138. Heinrich von Mügeln ih pogrešno naziva Gugulech. O plemićkom rodu Gut-Keled vidi u: Karbić, Miles corridatus, str. 70. i ondje navedenoj literaturi. O ulozi ovoga roda u povijesti hrvatskih zemalja vidi napose: Marija Karbić, "Joakim Pektar, slavonski ban iz plemićkog roda Gut-Keled", Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 2000, str. 19-24.

"Chronicon Henrici", str. 138. Za ovaj rod Heinrich kaže da su u Ugarsku došli s kraljicom Giselom. Ona je bila kćer bavarskog vojvode Henrika i žena sv. Stjepana. O kraljici Giseli vidi: László Veszprémi, "Gizella", u: Gyula Kristó (ur.), Korai magyar történeti lexicon (9-14. század) (Budimpešta, 1994.), str. 236-237. O plemićkom rodu Hermán više vidi u: János Karácsonyi, A magyar nemzetségek a XIV. század közepéig, 3 sv. (Budimpešta, 1900.-1904., reprint 1995.), str. 617-634.

"Chronicon Henrici", str. 139.

Usp. Simonis de Kéza, str. 160; "Chronicon Henrici", str. 136. Hennenberg je vjerojatno Hainburg na Dunavu (usp. Karbić, Miles corridatus, str. 69). O plemićkom rodu Hedér vidi: Karbić, Miles corridatus, str. 70. i ondje navedenoj literaturi. O njegovoj ulozi u prošlosti hrvatskih zemalja napose usp. Marija Karbić, "Gisingovci – ugarsko-hrvatska velikaška obitelj njemačkog podrijetla", Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 1999, str. 21-26. O Simonu de Kéza vidi: Karbić, "Miles corridatus", str. 67-68. i ondje navedenoj literaturi.

Simonis de Kéza, str. 162.

"Chronicon Henrici", str. 136; Simonis de Kéza, str. 162.

17

VDG JAHRBUCH 2006

napomenuti da oba broja predstavljaju znatnu vojnu silu za ono vrijeme. I Simon de Kéza i Heinrich von Mügeln navode da su braæa dobila od kneza Géze Güssing te da su ondje sagradili tvrdi grad i samostan, u kojem je jedan od njih i sahranjen.42 Neke od osoba koje Heinrich von Mügeln spominje, drugi kronièari ne spominju, a on opet ne spominje neke koji oni navode. Tako on npr. uopæe ne spominje Tibolda iz Fanberga, koji je, kako sam veæ spomenula, u nizu njemaèkih vitezova koje navodi Simon de Kéza, prvi. S druge strane, von Mügeln spominje neke osobe o kojima de Kéza ne govori. Prièajuæi o knezu Vencelinu iz Wasserburga u Bavarskoj, koga smatra pretkom plemiækog roda Ják, a koji je ubio pobunjenog vojvodu Koppánya u Somogyu, navodi da je to zajedno s njime uèinio njegov brat Stjepan.43 Ovoga Stjepana drugi kronièari ne spominju.

O dolasku njemaèkih vitezova Heinrich von Mügeln prièa i u svojoj kronici pisanoj u stihovima latinskim jezikom Chronicon Rhytmicum. U njoj o tome prièa u poglavlju pod naslovom Aliud genus ritmicum, in quo dicitur, a quibus Beatus Stephanus, filius Geyse ducis fuit baptizatus, et quorum Germanorum generationes manserunt in Panonia, et a quibus traxerunt suam denominationem (tj. to je poglavlje u kojem se prièa kako je kršten blaženi Stjepan, sin kneza Géze, te o njemaèkim rodovima koji su ostali u Panoniji, kao i od koga vuku ime).44 Chronicon Rhytmicum ovdje slijedi tekst koji donosi njemaèka kronika, ali su navodi znatno sažetiji.

Kod Heinricha von Mügelna nalazimo i vijesti koje bi govorile o korištenju njemaèkog jezika u višim društvenim krugovima ugarsko-hrvatskog kraljevstva.

Kada prièa o Potu, za koga kaže da od njega potjeèe rod Konrada von Altenburga, Von Mügeln donosi i zanimljivo tumaèenje Potova imena.45 On kaže da je Pot dobio ime zbog službe koju je obavljao, tj. kaže da su ga nazvali Pot stoga što je bio glasnik (pote=Bote) izmeðu kralja Andrije, Salamona i cara Konrada.46 Iako se u ovom sluèaju možda radi samo o von Mügelnovom tumaèenju, obzirom na prisutnost njemaèkih vitezova u kraljevstvu i žive veze s njemaèkim zemljama, ne bi se trebalo èuditi prisutnosti njemaèkog jezika.

Na kraju treba istaknuti da vijesti koje donosi Heinrich von Mügeln, svjedoèe da su s njemaèkim vitezovima došli i odreðeni obièaji, poseban tip viteške kulture.

42

43

44 45

46

"Chronicon Henrici", str. 136; Simonis de Kéza, str. 162, 164. Nije točna tvrdnja da su oni sagradili utvrdu Güssing budući da je ona sagrađena tek kasnije, u vrijeme Bele III. Usp. Heinz Dopsch, Die Hengstburg, Wildon und die Herkunft der Grafen von Güssing, u: Die Güssinger. Beiträge zur Geschichte der Herren von Güns/Güssing und ihrer Zeit (13./14. Jahrhundert) (Eisenstadt, 1989), str. 185-195.

"Chronicon Henrici", str. 136. Danas neki mađarski povjesničari drže da je od Vencelina prije potekao plemićki rod Rád nego plemićki rod Ják. I plemićki rod Gut-Keled smatrao ga je svojim pretkom (usp. Simonis de Kéza, str. 163).

"Chronicon rhytmicum", str. 250-251.

Pot se spominje kao palatin od 1209.-1212. godine. Pripadao je plemićkom rodu Győr. On sam nije zapravo bio pridošlica u Ugarskoj budući da je u nju već u 11. stoljeću došao njegov predak knez Oto. Conrad od Altenburga bio je istaknuta osoba u drugoj polovini 13. stoljeća. Od 1260. vršio je i službu magistra tavernika. Usp. Karbić, Miles corridatus, str. 70. U nekim rukopisima von Mügelnove kronike Conrad se javlja kao Cunratz von Tultenpurg ("Chronicon Henrici", str. 137). ... und wart genant Pouth, daz bedewt ein pote, wann er ein pote waz zwischen dem kunig Andreas und Salamon und dem kayser Conrad ("Chronicon Henrici", str. 137).

18

VDG JAHRBUCH 2006

Zanimljiva je epizoda, o kojoj govore i drugi kronièari, a koja opisuje kako su kralja Stjepana na rijeci Geron njemaèki vitezovi Hont i Pázmány uèinili vitezom opasavši ga maèem. Pritom se kaže da je to uèinjeno po njemaèkom obièaju.47 Heinrich von Mügeln bio je, kao što se iz gore navedenoga vidi, istaknuti pjesnik, prevodilac, kronièar, intelektualac 14. stoljeæa. Dio života proveo je i na dvoru ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, a njegove kronike donose podatke zanimljive i za istraživaèe hrvatskog srednjovjekovlja. Usprkos tome, u Hrvatskoj je više-manje nepoznat. Ovaj kratak prikaz njegova života i njegovih djela želi ga, stoga, makar nakratko, izvuæi iz zaborava.

47

Auch kam zu den herczogen Geysa Hunth und Paznan, die den heiligen kunig Stephan pey dem wasser Geron mit einem swerte noch deutchen sytten gurte ("Chronicon Henrici", str. 136). Isti događaj opisao je u svojoj kronici i Simon de Kéza (usp. Simonis de Kéza, str. 162). O rodu Hontpázmány vidi u: Karbić, Miles corridatus, str. 69. i ondje navedenoj literaturi.

19

VDG JAHRBUCH 2006

Heinrich von Mügeln und seine Chroniken Chroniken stellen eine wichtige Gruppe innerhalb der narrativen Geschichtsquellen dar. Obwohl die Nachrichten, die sie bringen vorsichtig aufgefaßt werden sollten und man immer an die Umstände, in denen sie entstanden denken sollte, geben die Chroniken wertvolle Daten und bei einigen Ereignissen sind sie auch die einzigen Zeugen. Diese Arbeit bearbeitet den Poeten, Übersetzer und Chroniker aus dem 14. Jahrhundert - Heinrich von Mügeln, der aus Mügeln in der Markgrafschaft Meißen stammt. Es ist nicht bekannt wann er geboren wurde. Er wirkte zuerst auf dem Schloß des tschechischen Koenigs Ivan Luxemburg, danach auf dem Schloß seines Sohnes, des Zaren Karl IV. in Prag.

Später finden wir ihn auf dem Schloß des Koenigs Ludovik I. in Buda, und eine Zeitlang lebte er auch beim österreichischen Herzog Rudolf IV. Es ist nicht möglich die Chronologie des Entstehens seiner Werke genau festzustellen und man weiß auch nicht wann und wo er gestorben ist. Er ist Autor mehrer Werke in lateinischer und deutscher Sprache und er schrieb auch Prosa und Poesie, Werke weltlicher als auch geistiger Thematik. Man zählt ihn zu den 12 alten Meistern des Meistergesanges. Sein bekanntestes Werk ist das allegorische Lied "Der Meide Kranz". Bedeutend ist auch seine Übersetzung des Werkes von Valerie Maxim Facta et dicta memorabilia in die deutsche Sprache aus dem Jahr 1369, das gleichzeitig auch die erste Übersetzung eines bedeutenden klassizistischen Werkes in deutscher Sprache ins Mittelhochdeutsche ist. Er ist Autor auch zweier Chroniken (Ungarnchronik und Chronicon Rhytmicum), die die Geschichte des Ungarisch-Kroatischen Koenigreiches bearbeiten. In der Arbeit wurde besondere Aufmerksamkeit auf die Nachricht gerichtet, in der man über die Ankunft der deutschen Ritter spricht bei denen man Gründer der Adelfamilien findet, deren Mitglieder wichtige Rollen in der Geschichte des Ungarisch-Kroatischen Königreiches spielten.

20

VDG JAHRBUCH 2006

dr. sc. Agneza SZABO

Istaknute žene iz velikaške porodice Hilleprand von Prandau u hrvatskoj povijesti i kulturi Prije nego što izložim temu u naslovu ovoga rada, želim spomenuti, da sam na prošlogodišnjem, ili bolje reæi na 12. Znanstvenom skupu ''Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu'' koji je održan u Osijeku od 12. do 14. studenoga 2005. godine, izložila najvažnije i za sada poznate doprinose slavne velikaške porodice Hilleprand von Prandau razvoju hrvatske kulture i prosvjete.

Identificirani doprinosi, kojima je i ova austrijska velikaška porodica zadužila hrvatsku povijest i kulturu ne samo da su znaèajni, nego su i od izuzetnoga znaèenja u vremenu svekolike obnove koja je nastupila nakon konaènog oslobaðanja istoène Hrvatske, dakle Slavonije i Srijema te hrvatskoga Podunavlja od Turaka krajem 17. i na poèetku 18. stoljeæa. Štoviše, na njihovoj baštini, dakle doprinosima, nastavljamo i mi danas graditi.

Meðu brojnim i zaslužnim osobama iz velikaške porodice Hilleprand von Prandau koja se krajem 17. stoljeæa doselila u Hrvatsku, i koja je dala i brojne velikane koji su u tijeku 18. i 19. stoljeæa zadužili hrvatsku povijest i kulturu, zapazila sam i istaknute žene. Prije nego što istaknem njihova imena želim s nekoliko rijeèi podsjetiti i na genealogiju ove porodice.

Prije svega, rijeè je o znamenitoj austrijskoj barunskoj obitelji podrijetlom iz Tirola, koja se najprije nazivala Hilleprand, ali je uskoro zbog svojih zasluga stekla plemstvo te kasnije i viteški naslov s predikatom Prandau temeljem diplome hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. (vladao 1657.-1705.). Postoji i legenda koja kaže da Prandau dolazi od njemaèke rijeèi Brand-AU što znaèi "goruæi èaj" èime se željelo barem na neki naèin ovjekovjeèiti spomen na veliki šumski požar na njihovu imanju u Tirolu. Stoga bi goruæe stablo na obiteljskom grbu imalo podsjeæati na taj dogaðaj.

Kao što iz veæ reèenog proizlazi, prvi èlanovi ove velikaške porodice mogli su doæi u Hrvatsku istom nakon konaènog oslobaðanja Like i Krbave te Slavonije od tursko-osmanlijske okupacije (1683.-1699.) godine, te sklapanja Karlovaèkog mira 1699. godine, te zbog novih manjih ratova i sklapanja novog Požarevaèkog mira, koji je zakljuèen 21. srpnja 1718. godine, i smatra se najuspješnijim mirom što ga je ikada sklopila habsburška kuæa Nakon toga mira, prvi velikaš iz porodice Hilleprand von Prandau koji je došao u Hrvatsku bio je barun Petar II. Antun Prandau (1676.-1767), koji kao i njegovi nasljednici postaju temeljem kraljevih darovnica novi feudalni gospodari, i odmah poradili na sveukupnoj modernizaciji, 21

VDG JAHRBUCH 2006

odnosno obnovi valpovaèkog vlastelinstva. Proces obnove pomagali su svojim financijama, pa i znanjem, takoðer i izvan svoga vlastelinstva. Upravo zbog takova njihova ponašanja svekoliko ih je puèanstvo visoko poštivalo i cijenilo. Štoviše, poradi svojih zasluga ubrzo su dobili i hrvatsko-ugarski indigenat, a time i pravo, da kao hrvatski velikaši, i to u svojstvu banskih pozvanika (virilnih èlanova), sudjeluju i u radu Hrvatskoga sabora.

Meðu istaknutim i zaslužnim ženama iz ove velikaške obitelji istièe se najprije Marija Ana von Praembs poznata donatorica i prva supruga baruna Petra II. Antuna Hilleprand von Prandau, ali je ona umrla rano veæ 1835. godine, bez djece.

Druga supruga Petra II. Prandaua bila je Marija Kristina von Lattermann, koja je takoðer sudjelovala u donacijama svoga supruga, i bila je majka baruna Josipa Ignaza Hilleprand Prandau, poznatoga donatora, ali i èovjeka koji je nastavio raditi na modernizaciji naslijeðenoga, i veæ dobro ureðenoga vlastelinstva. Meðutim, za sada nemamo više vijesti o detaljnijim djelatnostima spomenutih dviju velikašica.

Meðutim, Ignazova treæa supruga barunica Ana Marija Hilleprand von Prandau roðena grofica Pejaèeviæ (1776.-1863.) središnja je osoba druge polovice 18. i prve polovice 19. st. Naime, prve dvije Ignazove supruge umrle su ranije i nisu imale djece. Barunica Ana Marija Hilleprand von Prandau, roðena Pejaèeviæ udala se za baruna Ignaza Hilleprand von Prandau 1791. godine, dakle u svojoj 15 godini života, i u spomen te ženidbe sagraðeno je selo Josipovac koje i danas stoji nedaleko Osijeka. Premda je rano ostala udovica (1816.), solidno je i u kršæanskome duhu odgojila i obrazovala svoju djecu, a jednaka mudro je vodila naslijeðeno vlastelinstvo do punoljetnosti svoje djece, a bila je takoðer i istaknuta donatorica.

Prije nego što malo opširnije prikažemo život i djelo grofice Ane Marije Pejaèeviæ udate Hilleprand von Prandau recimo da iz ove loze potjeèe još jedna istaknuta žena druge polovice 19. stoljaæa - barunica Alvina Hilleprand von Prandau. Ona je kæi baruna Antuna Gustava Hilleprand von Prandaua (1807.-1885.), i njegove supruge Adelheide Cséh von Szent-Katolna (1862.-1869.)

Udala se kasnije Alvina za grofa Pavla I. Pejaèeviæa i zajedno s njim pridonosila širenju kulture i prosvjete u narodu. Recimo takoðer, da je barun Gustav Hilleprand von Prandau u braku sa svojom suprugom Adelheidom Cséh, koja je bila kæi vukovarskog podžupana, i s kojom se oženio u Vukovaru 1827. godine, imao èetvero djece: sina Kolomana, koji umire kao dijete u petoj godini života (1831.-1836.) i tri kæeri, meðu kojima je veæ spomenuta Alvina (1830.-1882.) udata Pejaèeviæ, dok za ostale dvije njihove kæeri Mariju (1828.-1891.) i Stefaniju (1831.-1914.) nemamo za sada dovoljno relevantnih podataka o njihovim doprinosima na promicanju kulture i prosvjete u narodu.

Stoga æu u nastavku ovoga rada upravo ove dvije velikašice, dakle groficu Anu Mariju roð. Pejaèeviæ udanu Hilleprand von Prandau i barunicu Alvinu Hilleprand von Prandu udanu Pejaèeviæ, staviti u središte prikaza, iz veæ spomenutoga temeljnoga razloga što prikaz života i rada ostalih istaknutih žena iz ove porodice zahtijevaju još vrlo mnogo dodatnih istraživanja.

22

VDG JAHRBUCH 2006

Raspoloživa povijesna vrela svjedoèe, da se barun Josip Ignaz Hilleprand von Prandau nakon ženidbe s Anom Marijom roð. goficom Pejaèeviæ smirio i ozbiljno dao na posao. Nastavio je modernizaciju valpovaèkog vlastelinstva, u poljodjelskom, urbanom i kulturno-prosvjetnom smislu. Zajedno sa suprugom Anom Marijom Hilleprand von Prandau poveæao je površine pod oranicama, gradio stambene i gospodarske zgrade, podizao brojne puèke škole, župne dvorove, crkve i kapele, takoðer samostane, osobito kapucinski u Osijeku, i drugo. U Valpovu i Donjem Miholjcu izgradili su više lijepih kuæa i gostionica, te drvoreda, a oko valpovaèkog dvorca izgraðen je lijepi perivoj. U braku sa suprugom Anom Marijom, roðenom Pejaèeviæ, imao je barun Josip Ignaz Hilleprand von Prandau osmero djece od kojih su Žigmund i Josip umrli prije navršene druge godine života, kæi Marija Franciska umrla je ubrzo nakon udaje u 27 godini života, a jednako tako i njezina mlaða sestra Karolina. Meðutim i barun Ignaz Prandau, njihov otac i suprug barunice Ane Marije Pejaèeviæ umro je veæ 1816. godine, pa je barunica Ana Marija Prandau ostala sama sa dvije maloljetne kæeri Johanne Flore i Adelheide Marije, za koje znamo da su se kasnije udale te s dva sina: Karlom (1792.-1865.) i Antunom Gustavom (1807.-1885.), koji su bili pomno i kršæanski odgojeni. Karlo je postao pijanist i skladatelj, a njegov brat Antun Gustav, posvetio se voðenju naslijeðenoga gospodarstva, ali su se obojica zahvaljujuæi odgoju i primjeru svoje matere takoðer posvetili promicanju kulture i prosvjete u narodu. Zajedno sa svojim kæerima, ali i sinovima koje je valjano odgojila i obrazovala, grofica Ana Marija je kao udovica Hilleprand von Prandau uzorno vodila i upravljala naslijeðenim vlastelinstvom kroz punih 15 godina (1816.-1831.godine), a tada su upravu preuzeli njezini sinovi. Tako se primjerice meðu važnijim školama, koje je mladi barun Karlo Hilleprand von Prandau podigao do 1830. godine zajedno s majkom istièu one u Viljevu, zatim Podravskim Podgajcima, te Šljivoševcima i Radikovcima, a o njihovu znaèenju za promicanje pismenosti u narodu, pisala su kasnije i sva preporodna javna glasila. Povukla se kasnije barunica Ana Marija Hilleprand von Prandau na neko vrijeme u Peèuh, ali se kasnije vratila i kao istaknuta dobrotvorka sahranjena je u Valpovu u obiteljskoj grobnici u župnoj crkvi, pored svoga supruga Ignaza (umrla 1863. godine).

Kao što je spomenuto, u braku sa svojom suprugom Adelheidom, roðenom Cséh (u literaturi nalazimo i Chech) imao je barun Gustav Hilleprand von Prandau èetvero djece: sina Kolomana koji umire veæ u petoj godini života, te tri kæeri: Alvinu, Marijanu i Stefaniju, meðu kojima ovdje istièemo Alvinu Hilleprand von Prandau udatu Pejaèeviæ, za koju raspolažemo s više zanimljivih i vrijednih èinjenica.

Alvina Hilleprand von Prandau (1830.-1882.) udala se za grofa Pavla I. Pejaèeviæa (1813.-1907.) koji je nakon 1848. godine napustio vojnu karijeru i posvetio se upravi naslijeðenih dijelova virovitièkog i srijemskog vlastelinstva, a izmeðu ostalih imanja posjedovao i Podgoraè. I nakon udaje ona je uglavnom živjela u Budimpešti, gdje se ranije obrazovala. Rijetko je dolazila u Podgoraè, jer u staroj baroknoj kuriji nije imala željenu udobnost. Prema njezinim je naputcima arhitekt Alajos Hauszmann naèinio nacrt s kojim je došao u Podgoraè i s grofom 23

VDG JAHRBUCH 2006

Pavlom I. Pejaèeviæem dogovorio gradnju obnovljene kurije. Obnova je trajala dvije godine (1877.-1879.). Zidari su stigli iz Osijeka, a radnici iz okolice Podgoraèa i tako je stara lovaèka kurija ugraðena u novu. Opeka je dovezena iz Osijeka, a pijesak za gradnju iz rijeke Drave. Kada su poslovi gradnje bili dovršeni grofica Alvina Pejaèeviæ zamolila je arhitekta Hauszmanna da poðe s njom u Beè na izložbu namještaja, gdje je od tvrtke ''Portois&Fix'' kupila pokuæstvo za dvorac u Podgoraèu. Meðutim, nakon jedne prehlade Alvina je iznenadno umrla godine 1882. ne namjestivši dvorac. Ali je na molbu grofa Pavla Pejaèeviæa Hauszman poslao namještaj pokojne Alvine iz njezinog budimpeštanskog stana u Podgoraè.

Složivši ga u dvorcu na isti naèin kao u Budimpešti, Pavao Pejaèeviæ èuvao je sjeæanje s velikim poštovanjem na svoju preminulu suprugu, i posvetio se i dalje donatorstvu. Buduæi da nisu imali djece, Podgoraè je nakon Pavlove smrti (1907.) naslijedio po liniji njegove supruge Alvine Hilleprand von Prandau, njihov neæak – valpovaèki vlastelin grof Rudolf I. Normann-Ehrenfels, koji je nastavio uzorno voditi i Podgoraè.

Obnovljena kurija u Podgoraèu prvi put je stradala 1918. godine od skupine ''zelenog kadra'' koja je uz pomoæ nekih seljaka provalila u dvorac i opljaèkala ga.

Sasvim su ga uništili partizani jedne noæi u lipnju 1944.godine, opkolili su ga i zapalili. Poslije Drugog svjetskog rata (1945.) kurija je potpuno srušena, a na njezinom mjestu podignut je zadružni dom, u koji su kasnije smješteni još ambulanta i ljekarna.

Recimo na kraju da je pred nama velika zadaæa, da u žarište povijesnih istraživanja stavimo i žene, jer su i one svojim životom i radom izgraðivale humane vrijednosti, meðu kojima su uz brigu za obitelj i odgoj djece takoðer i dobrotvorstvo zajedno s doprinosima na izgraðivanju kulture i prosvjete.

24

VDG JAHRBUCH 2006

Bedeutende Frauen aus der Adelfamilie Hilleprand von Prandau in der kroatischen Geschichte und Kultur In der Arbeit wollte man auf die Notwendigkeit hinweißen auch die Frauen in den Mittelpunkt der Geschichtsforschungen zu stellen, bzw. auch ihre Beiträge der Entwicklung der Humanität als auch der Promotion der Bildung und Kultur im Volk. Aufgrund der Forschungen (Literatur und historisches Material) werden Beiträge einiger bedeutenden Frauen aus der Adelfamilie Hilleprand von Prandau dargestellt. Unter ihnen sind zwei besonders bedeutend. Das sind Ana Maria Hilleprand von Prandau und Alvina Hilleprand von Prandau und ihre Beiträge auf dem Gebiet des Familienlebens und der Verbreitung der Kultur und Bildung als auch anderer Zivilisationswerte im Volk.

Izbor iz korištenih vrela i literature: • Ivan Bojnièiæ: Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1894.

• Antun Cuvaj: Graða za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije, sv. 3-4, Zagreb 1910-1913.

• Mirjana Gross/Agneza Szabo, Prema hrvatskome graðanskom društvu, Zagreb 1992.

• Igor Karaman: Valpovaèko vlastelinstvo, Zagreb 1962.

• Agneza Szabo, Valpovaèki baruni Prandau, "Matica" èasopis Matice hrvatskih iseljenika, Zagreb (48) 1998. br. 7.

25

VDG JAHRBUCH 2006

doc. dr. sc. Martin TOKALIÆ

Prim. dr. Vatroslav Florschütz - kirurg i znanstvenik (1879.-1967.)

U radu su opisani život i djelo èovjeka èije je ime ispisano velikim slovima u povijesti hrvatske i svjetske kirurgije. Zaèetnik je naše traumatologije, a njegov doprinos na zbrinjavanju prijeloma donjih ekstremiteta u svjetskoj je medicinskoj literaturi poznat po francuskom nazivu "La methode balkaniquae" ili "Florschütz Rahmen" (njemaèki eponim) – prevedeno: extenzija po Florschützu. (11) Roðen je 1879. u Slavonskoj Požegi od oca Josipa, opæinskog suca i majke Barbare roðene Brochen, oboje roðenih Osjeèana.

Zanimljivo je napomenuti da je njegov djed Ignjat Florschütz 1874. godine kao gradski zastupnik grada Osijeka bio zadužen za administrativne poslove novoosnovane Huttler-Kohlhoffer-Monspergerove zaklade za izgradnju nove gradske bolnice u Osijeku.

Prim. dr. Vatroslav Florschütz (1879.-1967.)

Zbog oèeva premještaja za suca stola sedmorice u Zagrebu, Vatroslav je tamo završio osnovnu školu i klasiènu gimnaziju 1897. godine. Studij medicine upisuje u Innsbrucku, a 1904. god. promoviran je za doktora medicine.

Tijekom studija hospitira na Klinici kod profesora Schlofera koji je u to vrijeme bio vodeæe ime austrijske i europske kirurgije. Poslije obavljenog staža postaje pomoæni lijeènik u Odjelu za kirurgiju kod legendarnog profesora Teodora Wichkerhausera u bolnici "Milosrdnih sestara" (3).

Prvi boravak dr. Florschütza u Osijeku je od 1. veljaèe do 30. rujna 1905. godine u svojstvu pomoænog lijeènika na Odjelu za unutarnje bolesti. Od samog poèetka radi i kao narkotizer "anesteziolog" kirurško - ginekološkog odjela kod prim. dr.

Belle Fischera. (4).

Veæ 1906. godine odlazi na odsluženje vojnog roka u garnizonsku bolnicu Zagreb, gdje zapoèinje specijalizaciju iz kirurgije kod dr. Langa, vojnog kirurga.

Nakon odsluženja vojnog roka nastavlja specijalizaciju kod prof. Wickerhausera u bolnici "Milosrdnih sestara". (12).

27

VDG JAHRBUCH 2006

U tom razdoblju specijalizacije objavljuje nekoliko zapaženih struènih priloga u "Lijeènièkom Vjesniku", a 1908. godine preuzeo je dužnost urednika "Lijeènièkog Vjesnika" (1).

1910. godine dolazi u Osijek u svojstvu zamjenika šefa kirurškog odjela prim. dr.

Belle Fischera. Nastojanjem dr. Florschütza nabavljen je strujni generator, rendgen aparat i novi instrumenti pa su uvjeti rada u operacijskim dvoranama znatno poboljšani. Operacijski zahvati izvoðeni su pri elektriènoj rasvjeti umjesto pri obiènim plinskim svjetiljkama.

1913. godine u vrijeme 2. Balkanskog rata (srpsko-bugarski) formirana je internacionalna sanitetska ekipa Crvenog križa u kojoj je kao dobrovoljac zajedno sa suprugom kao bolnièarkom sudjelovao i Vatroslav Florschütz. (2,7).

Bila je tu pored hrvatske, francuske i engleska sanitetska ekipa. Florschütz tada primjenjuje i usavršava svoju metodu zbrinjavanja strijelnih ozljeda prijeloma donjih ekstremiteta, metodu koja ulazi u svjetsku medicinsku literaturu pod veæ spomenutim francuskim nazivom "La methode balkaniquae", a radi se o povoju s ekstenzijom ekstremiteta preko uzdužno postavljene drvene preèke. (11).

Za vrijeme Prvog svjetskog rata od 1914. godine boravi na ratištima Galicije, Bukovine, Italije i sudjeluje u svojstvu kirurga kao pripadnik 42. domobranske pukovnije Austro-ugarske vojske pod zapovjedništvom generala Potjoreka.

Zalagao se za operacijsko zbrinjavanje ranjenika na samom ratištu, usprkos tadašnjoj ratnoj doktrini da se to ne èini kod strijelnih ozljeda trbuha i grudnog koša.

Glavni kirurg Austro-ugarske vojske Anton von Aisesberg na Kongresu kirurga u Lavovu 1915. godine rekao je o Florschützu: "Ima jedan mladi kirurg na slavenskom jugu koji je toliko drzak da ne sluša zapovijedi ili je toliko inventivan da zna što radi pa laparotomira strijelne ozljede trbuha."

A samo godinu dana kasnije von Aisesberg mijenja ratnu doktrinu i izdaje nalog da se strijelne ozljede trbuha i grudnog koša zbrinjavaju odmah na ratištu kako je to veæ zapoèeo dr. Florschütz.

Opisao je svoj kirurški rad u pojati na brdu Kozluk u blizini Drine gdje je tada bilo ratište. (9).

Novosteèeno kirurško iskustvo dr. Florschütz opisuje u nizu èlanaka i struènih radova koje objavljuje u "Lijeènièkom Vjesniku" i u inozemstvu (8,9).

U svojim uspomenama s ratišta dr. Florschütz nije opisivao samo svoju kiruršku kazuistiku nego i okolnosti u kojima su živjeli on, njegove kolege, bolnièari, ranjenici, bolesnici i domaæi žitelji kraja gdje su boravili i ratovali.

Jasno i koncizno, poput pisca sa literarnim darom, opisuje ruska sela, ljude, improvizirane bolnice u snijegu i blatu, umiruæe ranjenike, bolnièare, èasnike i na kraju veliku želju svih za povratkom kuæi (8).

28

VDG JAHRBUCH 2006

Slika 1.

Najstarije saèuvane slike extenzije po Florschützu nakon ozljede donjih extremiteta.

29

VDG JAHRBUCH 2006

1919. godine dr. Florschütz se vraæa u osjeèku bolnicu i preuzima voðenje kirurškog i ginekološkog Odjela, buduæi da je prim. dr. Bella Fischer otišao u mirovinu.

Njegovim zalaganjem 1921. godine izraðeni su nacrti i projekti za novu kiruršku zgradu, a izgradnja je dovršena 1931. godine.

Osjeèku kirurgiju podiže do visokog europskog stupnja uvodeæi nove operacijske metode u abdominalnoj kirurgiji i ginekologiji uz najsuvremenije postupke asepse i antisepse.

Za vrijeme rada u Osijeku odgojio je nekoliko lijeènika specijalista za kirurgiju meðu kojima su dr. Mijo Kolibaš (za Viroviticu), dr. Joza Jagodiæ (za Bjelovar), dr.

Julije Batory za bolnicu u Osijeku gdje je kasnije dugo godina bio ginekolog u svom privatnom sanatoriju te mnoge druge. 1927. godine objavljuje knjigu pod naslovom "Nauka o prijelomu kosti i išèašenju zglobova" - djelo aktualno još i danas (6).

S izgradnjom i ureðenjem novog kirurškog paviljona završeno je razdoblje njegovog boravka i rada u Osijeku. U toj zgradi kirurgije poslije su radile mnoge generacije kirurga pa i ova sadašnja sve do 2000. godine.

Dr. Florschütz nije doèekao useljenje u novi kirurški paviljon jer je 1930. godine premješten u Zagreb za šefa kirurgije na "Svetom Duhu". Na "Svetom Duhu" ostaje sve do 1939. godine kada preuzima kirurški Odjel u bolnici "Milosrdnih sestara" gdje ostaje za vrijeme Drugog svjetskog rata sve do 1946. godine. Te godine ponovno dolazi u bolnicu "Sveti Duh" gdje preuzima dužnost predstojnika kirurškog odjela te tu ostaje sve do umirovljenja 1951. godine.

Prim. dr. Vatroslav Florschütz ostavio je neizbrisiv trag na prostorima naše domovine kada je rijeè o lijeèenju strijelnih ratnih ozljeda donjih ekstremiteta, a njegova knjiga u znatnoj mjeri zadržava aktualnost još i danas kao praktièni priruènik za lijeènike opæe prakse i specijaliste kirurgije. Njegovi znanstveni i struèni radovi publicirani tijekom 40 godina u "Lijeènièkom Vjesniku" i inozemstvu ostaju kao veliki doprinos kirurškoj znanosti i praksi. (10).

30

VDG JAHRBUCH 2006

Prim. Dr. Vatroslav Florschütz – Chirurg und Wissenschaftler (1879 – 1967) Prim. Dr. Vatroslav Florschütz wurde im Jahre 1879 in Slavonska Požega geboren. Er beendete die Grundschule und das Gymnasium in Zagreb. Die medizinische Fakultät beendete er in Innsbruck im Jahre 1904. Chirurgie spezialisierte er im Krankenhaus "Sestre Milosrdnice" in Zagreb bei dem legendären Professor Teodor Wickerhauser, wo er umfangreiche Chirurgiekenntnisse bekam. Im Jahre 1910 wurde er nach Osijek als Stellvertreter des Chefs an der Chirurgie- und- Gynäkologieabteilung, Dr. Bella Fischer, versetzt. Als junger und fortschreitender Chirurg schuf er einen Generator an und führte Strom in die Chirurgiesäle anstatt der bis damaligen Gaslampen ein. Er modernisierte das Röntgen und die Chirurgieausstattung.

Er war der erste in Osijek, der Gallenoperationen, Resektionen des Magens und des Dickarms bei Tumorbildungen ausführte. Er ist Gründer der kroatischen Traumatologie und sein Buch "Das Studium über den Knochenbruch und Gelenksverrenkung" obwohl noch vor 80 Jahre gedruckt, ist noch heute aktuell.

Während des Balkankriegs im Jahre 1913 war er Mitglied des internationalen Teams des Roten Kreuzes und zusammen mit seiner Frau, die Krankenschwester war, half er den Verwundeten. Auf den Kriegsfeldern im ersten Weltkrieg im Jahre 1914 verwendete und verbesserte er seine Heilungsmethode der offenen Knochenbrüche der unteren Extremitäten mit der Extension und Suspension – Methoden, die in der Medizinliteratur unter dem französischen Begriff "La Methode balkaniquae" oder "Balkan beam" (ein englischer Eponym) bekannt sind.

Im Jahre 1919, als Prim. Dr. Bella Fischer in die Rente ging, kam Florschütz nach Osijek als Primärarzt der Chirurgieabteilung. Mit seinen großen Kenntnissen und Erfahrungen verbesserte er die Chirurgie in Osijek bis zur höchsten Entwicklung. Er setzte sich auch für den Ausbau eines modernen Chirurgiegebäudes ein. Das Ende des Ausbaus des, in dieser Zeit, modernsten Chirurgiegebäudes erlebte er nicht, weil er im Jahre 1930 nach Zagreb ging und dort zum Chefchirurgen der Chirurgieabteilung im Krankenhaus "Sveti Duh" ernannt wird. Dort blieb er bis zur Pension im Jahre 1951.

31

VDG JAHRBUCH 2006

Literatura: • (1) Belizca B.: Urednici Lijeènièkog Vjesnika od 1877. god. 1929, Lijeè. Vjesn.

1977;99:74-80

• (2) Budisavljeviæ J. Pfanner, von Saar. Pod crvenim križem. Lijeènièka iskustva iz drugog balkanskog rata. Svršetak. Lijeè.Vjesn. 1914;36:439-440

• (3) Èaèkoviæ M. Spomenica dru. T. Wickerhauseru k dvadesetpetogodišnjici rada u bolnici Milorsdnih sestara u Zagrebu (od l. travnja 1885. do 31. ožujka 1910.).

Zagreb. Dionièka tiskara u Zagrebu; 1910.

• (4) Firinger K., Utviæ V. Povijest bolnièkih ustanova u Osijeku od 1739-1930.

Osijek. Opæa bolnica Osijek, 1970;52-9.

• (5) Florschütz V. Rukopis naslovljen "dr. Vatroslav Florschütz, sada lijeènik specijalista u penziji" (izvornik u posjedu obitelji Florschütz).

• (6) Florschütz V. Lijeèenje kostoloma gornje i donje okrajine. Lijeè.Vjesn.

1911;33:343- 52,372-92.

• (7) Florschütz V. Iskustva iz ratne bolnice XXIX rezervna bolnica u Beogradu za vrijeme srpsko- bugarskog rata g. 1913. Lijeè. Vjesn. 1914;36;1-14.

• (8) Florschütz V. Kirurške uspomene sa ratišta Lijeè. Vjesn. 1919;41:91-7.

• (9) Florschütz V. Razvitak kirurškog rada kod 42. hrvatske domobranske divizije na ratištu od 1914-1917. Lijeè. Vjesn. 1942;64:242-6, 285-9.

• (10) Grujiæ M. In memoriam Prim. dr. Vatroslav Florschütz (15. V. 1879 – 5. I. 1967.). Lijeèn. Vjesn. 1967;89:353.

• (11) Marinoviæ I. "Balkanski okvir" (rani) ili "Balkanska metoda" i njegov tvorac.

Srpski Arh Celok Lek 1984; 112:127-36.

• (12) Mlinariæ I. Kovaè D. Kirurška klinika U: Hudolin V (ur.). Klinièka bolnica "Dr. Mladen Stojanoviæ" Zagreb 1845.-1985. Anali Klinièke bolnice "Dr. Mladen Stojanoviæ" 1985;24 suppl. 2:12.

• (13) Utviæ V. Povijest bolnièkih ustanova u Osijeku od 1874. – 1974., II dio.

Osijek: Opæa bolnica Osijek; 1974;35.

32

VDG JAHRBUCH 2006

Mira KOLAR-DIMITRIJEVIÆ i Elizabeta WAGNER

Antun Lobmayer, lijeènik i medicinski pisac, širitelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj Izvorni znanstveni rad.

Dr. Antun Lobmayer (Ruma, 1844. - Zagreb, 1906.) bio je jedan od najuglednijih lijeènika Hrvatske i Slavonije. Bio je osnivaè i ravnatelj prve Škole za primalje u Zagrebu od 1877. do 1905., te je uredio ovaj zavod kao uzorni, utjeèuæi time na smanjenje smrtnosti djece i majki. Pored toga popularizirao je zdravstvene teme pišuæi brojne èlanke koji su kolali u narodu kao male brošurice èime je pouèio razlièite slojeve naroda o brizi za zdravlje i lijeèenju.. Bio je i prevoditelj brojnih medicinskih tekstova s njemaèkog i zvanièni urednik "Lieènièkog viestnika" od 1885. pa do drugog broja 1897. godine. Njegov život u službi naroda bio je prepoznat, ali i zanemaren pod kraj i nakon njegove smrti, te se ovim èlankom ispravlja barem djelomièno jedna nepravda, iako bi još mnogo toga još trebalo istražiti i staviti u okvir društveno-politièkog i zdravstvenog života Hrvatske i Slavonije.

O Franu Gundrumu-Oriovèanu, (1856.-1919.), piscu popularnih znanstvenih djela napisana je velika i skupa monografija1. O Antunu Lobmayeru nije napisano ništa, iako je prvi popularizirao zdravstvene teme kao i Gundrum èiji bi uspjeh bio nezamisliv bez suradnje s Lobmayerom koji je 12. sijeènja 1890. prilikom roðendana zemaljskog vrhovnog lijeènika dr. Josipa Kallivode proèitao njegovo pozdravno pismo iz Bugarske.2 Ne mogu u potpunosti dokazati, ali oèito je Lobmayer stradao zbog svog njemaèkog prezimena i pripadnosti korpusu Podunavskih Nijemaca, što je upravo u vrijeme vladavine Hrvatsko-srpske koalicije bilo vrlo nepopularno, a bio je i katolik. Bio je dakle trpljen, ali ne i voljen, osobito u Zagrebu, koji poslije 1848. pokazuje više ili manje otvoreno, u procesu obrane svog jezika, neprijateljstvo prema Nijemcima u Zagrebu, pa veæina pohrvaæuje prezime i èini sve kako bi što manje odskakali u svojoj sredini.

Lobmayer nije odstupao od svog prezimena, smatrajuæi da svojim radom u primaljskoj školi i svojim brojnim zdravstvenim knjižicama èini dobro hrvatskom narodu, a svojim prijevodima najboljih radova iz njemaèke zdravstvene literature omoguæava lijeènicima u Hrvatskoj i Slavoniji da budu upoznati s najnovijim medicinskim dostignuæima. Svojim radom na èelu primaljske škole i rodilišta Lobmayer je mnogo pripomogao da raðanje u Hrvatskoj postane manje rizièno i da 1 2

Franjo HUSINEC, Dr. Fran Gundrum Oriovèanin. Gradski fizik u Križevcima, Križevci, 2001, str. 1-402.

Isto, str. 119.

33

VDG JAHRBUCH 2006

se demografska slika popravlja usprkos velikome iseljavanju iz Hrvatske i Slavonije.

Lobmayer je bio veliko ime Hrvatske zdravstvene i socijalne povijesti i njegov direktan nasljednik na podruèju popularizacije znanstvene kulture bio je dr.

Andrija Štampar, koji je naveo Rockfellera da sagradi u Zagrebu Zavod za zdravstveno prosvjeæivanje cijelog Balkana.3 Lobmayer je živio u vrlo virulentnom politièkom vremenu pa mnogo toga što je zamislio nije mogao ostvariti. On je u Minervinom leksikonu 1936. dobio tek jednu reèenicu, pri èemu mu je netoèno navedena i godina smrti.4 Uvažavajuæi sve druge lijeènike ovog usmjerenja u Hrvatskoj, priznajuæi svakome njegovu pravu vrijednost, nikako nije u redu da dr.

Antunu Lobmayeru, kirurgu, osnivaèu porodiljstva u Hrvatskoj, socijalnom piscu i zdravstvenom radniku, ali i politièaru - pravašu ne dademo ono mjesto koje mu pripada u korpusu istaknutih Nijemaca i Staroaustrijanaca u krugu hrvatske zdravstvene, ali i opæe kulture. Njegov opus je ogroman i pokazuje nevjerojatnu radinost i sposobnost s obzirom na to da je organizirao porodiljstvo u Zagrebu i vodio teèajeve za primalje.

Antun Lobmayer roðen je u Rumi 12. kolovoza 1844., a umro je u Zagrebu 21. ožujka 1906.5 Puèku školu polazio je u rodnom gradu, a gimnaziju je polazio u Vinkovcima. Kao odlièan uèenik dobio je stipendiju Zemaljske vlade i završio medicinu u Beèu 1869. godine te je jednu godinu bio pomoæni lijeènik u obæoj beèkoj bolnici a dvije godine kirurg na kirurškoj klinici prof. dr. Billrotha i godinu dana na klinici prof. Brauna primaljstvo.6 Svakako je zanimljivo da je veæ 1864. preveo s njemaèkog djelo Duval Valentin ili umjetnost vlastitom moæju sretnim postati. Istinita poviest (Požega, 1864).7 Na isti naèin kako su to èinili drugi pouèavatelji naroda, obièno iz reda sveæenstva, kao npr. Mihovil Pavlinoviæ koji je preveo Smillesa, tako je i Lobmayer uèinio pristupaènim narodu ovo pouèno djelo kako da se izvuèe iz siromaštva. Takovih djela ima u našoj publicistici mnogo.

3

4

5 6

7

Andrija Štampar (Drenovac kraj Pleternice, 1. IX 1888 - Zagreb, 26. VI. 1958). Štampar je svojom borbom protiv alkoholizma i uspostavljanjem zdravstvene službe u prvoj Jugoslaviji uz pomoæ Rockfelerove fundacije koje je dala ogroman novac kako bi se u Zagrebu osnovala Škola narodnog zdravlja. Postavljanjem ove službe u Zagrebu postao je nepoæudan vladi u Beogradu te je 1931. prisilno umirovljen. No on je tada postao ekspert Higijenske organizacije Društva naroda u Kini, te je tamo organizirao javno zdravstvenu službu. G. 1945 imenovan je za rektora Sveuèilišta u Zagrebu da bi 1947. bio izabran za predsjednika JAZU koju je funkciju obavljao do 1958. osnovavši Institut za higijenu rada. Izradio je Ustav Svjetske zdravstvene organizacije te je 1948. predsjedavao Prvoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Bio je prvi potpredsjednik Ekonomskog i socijalnog vijeæa Organizacije ujedinjenih naroda. Objavio je Deset godina unapreðivanja narodnog zdravlja (Zagreb, 1934), izvještaje o javnom zdravstvu u Kini, izvještaje o javnom zdravstvu u Jugoslaviji. Njegova knjiga Zdravlje i društvo (Zagreb 1939), U borbi za narodno zdravlje: izabrani èlanci A. Štampara (Zagreb, 1966) sadrže mnogo ideja koje je pokrenuo Antun Lobmayer svojim malim knjižicama i zdravstvenom publicistikom.

Minervin leksikon, Zagreb 1936, str. 811. Navedeno je da je umro 1905 godine. U Hrvatskom leksikonu iz 1997. dobio je ipak 20 redaka, ali nije iskazan njegov golem rad u Lijeènièkom vjesniku i onda kada nije bio urednik te mnogostranost njegovog rada u više podruèja. (Hrvatski leksikon, 2, Zagreb 1997, 26) Narodne novine, 13, 11. 1869., U Narodnim novinama, br. 260, 13. XI 1869., str. 3 objavljeno je da je stigla vijest iz Beèa da je Zemaljska vlada Lobmayeru ponovno dodijelila "Štipendij" koji je i do sada imao "radi daljeg usavršavanja na klinici dr. Billrotha."

Nac. i sveuè. biblioteka, sig. 154.455.

34

VDG JAHRBUCH 2006

Godine 1869. dobiva stipendiju Zemaljske vlade za specijalizaciju kirurgije na beèkoj klinici kod dr.

Billrotha. Vrativši se u Hrvatsku radio je kao uznièki lijeènik Sudbenog stola u Osijeku. Tu je objavio 1874. Povijest kirurgije što je prva knjiga te vrsti na hrvatskom jeziku. Bila je prava sreæa što se Lobmayer zaposlio u Osijeku koji je od 1809. bio slobodni i kraljevski grad pa je u njega stanovništvo hrlilo u potrazi za zaradom koju je pružao ovaj grad koji je tada imao vrlo povoljan položaj u kretanjima iz Maðarske prema Bosni i Srbiji. Povoljna gospodarska kretanja davala su na jednoj strani bogate ljude, ali na drugoj strani je bila gomila onih koji su trebali bolnicu i ubožnicu. To su shvatili još krajem 18. stoljeæa neki osjeèki graðani pa je gostionièar Ivan Kollhofer osnovao zakladu za osnivanje sirotišta u Osijeku èija je vrijednost procijenjena na 16.680 Prva stranica Lobmayerovog teksta forinti, a iste godine donjogradski kožar o novoj zemaljskoj bolnici u Osijeku.

Josip Huttler ostavio je oporukom 35.877 forinti. Isusovac Christian Monsperger dao je zakladi samo 1980 forinti, ali je bio izvršitelj oporuke te je preko Ugarske državne komore ova svota posuðena uz kamate brojnim ugarskim plemiæima i 1843. je vrijednost zaklade iznosila veæ oko 200.000 forinti. No sredstva su se mogla trošiti samo namjenski i to uz pristanak kralja. Godine 1858. vrijednost zaklade iznosila je veæ 333.000 forinti i Josip Juraj Strossmayer je isposlovao kod kralja suglasnost da se za 60.000 forinti izgradi u Osijeku sirotište, a 73.000 forinti da se upotrijebi za osjeèku bolnicu. Sirotište u Gornjem gradu otvoreno je 1870. i ovdje je do 1900. boravilo oko 500 siromašne djece koja su polazila i završila odreðene obrte, jaèajuæi gospodarsku moæ Osijeka marljivim i poštenim radom. Kraljevo odobrenje za gradnju bolnice stiglo je ipak tek 1870. i bolnica se poèela graditi 1873., a bila je dovršena veæ 1874. izmeðu Tvrðave i Donjeg grada. Izgradili su je zagrebaèki graditelji Karl Klauner i Vjekoslav Flembach.8 Lobmayer je prvi prikazao tu najljepšu i najmoderniju bolnicu na

8

Stjepan SRŠAN, Izvori za povijest zdravstva Osijeka i Hrvatske 1874.-1923., Osijek, 1997.str. 9. ; Vladimir UTVIÆ, Povijest Huttler-Kollhofer-Monspergerove bolnice u Osijeku. Povijest bolnièkih ustanova u Osijeku od 1739.-1930., Osijek, 1970. Za ovu monografiju mnogo je podataka pronašao dr. Kamilo Firinger u osjeèkom arhivu.

35

VDG JAHRBUCH 2006

jugoistoku Europe u radu Das neue Landesspital in Essek.9 istièuæi da se bliže nalazi Donjem gradu "näher der letzteren .... und richtet sich mit seiner Hauptfront gegen Süden." Otvaranje ove bolnice svakako je ojaèalo priliv lijeènika, iako je Zemaljska vlada nemajuæi novaca, dala bolnicu na upravu redu milosrdnih sestara Sv. Vinka u Zagrebu, dakle sestrama za koje je Juraj Haulik sagradio u današnjoj Frankopanskoj ulici u Zagrebu samostan koja je bila i bolnica i škola i vrtiæ. Dr. Antun Lobmayer je svakako bio usko povezan s radom bolnice i mislim da je dosta naputaka o radu bolnice proisteklo njegovim sudjelovanjem, na što ukazuje da je isti naèin organizacije primijenjen kada je tri godine kasnije osnovano prvo Kraljevsko primaljsko uèilište i zemaljsko rodilište u Zagrebu.10 Vjerojatno su upravo sestre Sv. Vinka utjecale na izbor Antuna Lobmayera za prvog primaljskog lijeènika i profesora na primaljskom uèilištu u Zagrebu koje je smješteno u jednom krilu zagrebaèke bolnice milosrdnih sestara.

Dolazak Ivana Mažuraniæa za bana Hrvatske i Slavonije svakako je bio presudan za Lobmayera, jer u želji da modernizira unutrašnju upravu i sve ono što mu je dozvoljavala Hrvatsko-ugarska nagodba ban okuplja oko sebe suradnike koji su htjeli i znali raditi. Ban èini sve da se Zagreb pretvori u glavni grad Hrvatske i Slavonije, a za takovo funkcioniranje trebao je i dobre zakone i dobre institucije.

Trebalo je mnogo vještine da se sredstvima dobivenima na osnovu Nagodbe nešto uèini pa se mnogo toga radilo na društvenoj osnovi odnosno preko društava.

Osnivanjem Sbora lijeènika Hrvatske i Slavonije 1874. u Zagrebu pomogao je lijeènicima da se upoznaju, da uoèe poteškoæe svog rada i da postave pitanje svog odnosa prema društvu. I u Osijeku je osnovano identièno društvo kojemu je predsjednik bio dr. Kallivoda, a bilježnik dr. Lobmayer. Osjeèko je društvo odluèilo raditi na povezivanju slavonskih i hrvatskih lijeènika što je bilo protivno gospodarskim trendovima koji su priželjkivali što veæe odvajanje Slavonije od Hrvatske. U posebnom pismu Lobmayer i Kallivoda su obavijestili zagrebaèki Sbor da su Osjeèani 15. studenog 1874. izabrali pododbor koji je izradio prijedlog kako da se zbliže zagrebaèko i osjeèko društvo. Prijedlozi koje je sastavio najvjerojatnije Lobmayer glase: "1. naš upravljajuæi odbor ima se vazda u dogovor staviti s Vašim u svih važnijih stvarih; 2. Oba društva imaju po svojih bilježnicih svaki mjesec uzajamno priobæivati si drušžtvene zapisnike skupština i mjeseènih sastanaka, sadržavajuæi rad družtveni; 3. Svakomu èlanu obih družtva nek je slobodan pristup u sjednice, koje bi se držale za njegova boravljenja u Zagrebu ili u Osieku; 4. Pošto neima nijedno družtvo tih sila, da bi moglo pokrenuti ljeènièki list, a pošto za sada niti nemože izdavati "Arkiv za cielokupno lieèniètvo", to se imaju 9

10

Nac. i sveuè. biblioteka u Zagrebu, sig. Knjižica nema mjesta ni godinu izdanja ali se može ustvrditi da je nastala 1874 godine.

S. SRŠAN, N. dj., str. 12.

36

VDG JAHRBUCH 2006

svake godine veæe znanstvene i zanimive razprave i predavanja, koja su od osobite vriednosti, tiskati i èlanovom obih družtva porazdieliti".11 Nakon velike debate na sjednici zagrebaèkog Sbora lijeènika 28. prosinca 1874. zakljuèeno je da bilježnik zagrebaèkog Sbora lijeènika dr. Ladislav Rakovac, koji je takoðer došao u Zagreb iz Osijeka, ima sastaviti odgovor. Pismo je sastavljeno i prodiskutirano na sjednici 25. sijeènja 1875. godine. Prihvaæeno je, da se oba društva trebaju dogovarati, ali je odbijeno meðusobno slanje zapisnika jer da se to ionako saopæava preko tiska pa oni koji èitaju novine. Prihvaæaju se meðutim gosti na sjednicama. No najvažniji je zakljuèak da se došlo do spoznaje da zagrebaèki Sbor nema dovoljno snage da pokrene svoj list, i stoga predlažu da se izda za oba društva barem Godišnjak koji bi se tiskao u svega 200 primjeraka. Isto tako je saopæeno osjeèkom Sboru da se priprema rad na medicinskoj terminologiji.12 Veæ na sjednici zagrebaèkog Sbora 15. travnja 1875. proèitano je novo pismo osjeèke organizacije kojim odbijaju izdavanje zajednièkog godišnjaka i to stoga "... što je naše društvo još mlado, te je istom svoje djelovanje zapoèelo - pošto nismo još ništa uradili što bi novo, dosada nepoznato bilo, i s kojim bi radom pred uèeni sviet stupiti mogli (a na to se kod izdavanja godišnjaka po našem mnienju svakako gledati mora).13 No poslani su u Zagreb zapisnici. Svakako je zanimljiva diskusija i zakljuèak donesen na sjednici 15. travnja 1875. u Zagrebu. Poslati æe u Osijek svoj Godišnjak koji se može ispuniti izvješæima i predavanjima i nekim važnim obavijestima za lijeènike i koji bi tako prerastao u zbirku svih za Hrvatsku i Slavoniju valjanih zakona i propisa, ali odbijaju da bi u takovom èasopisu trebalo uvijek biti nešto novog, jer da se tako postupa onda bi prestala izlaziti veæina engleskih, francuskih i njemaèkih zdravstvenih èasopisa "...buduæ ove sadržavaju uz mnogo staroga malo ili ništa novo pronadjenoga i obretenoga".14 Meðutim dr. Lobmayer nije mirovao, a tome je išlo u prilog to što je i zagrebaèki Sbor osjeæao potrebu da bude što aktivniji. Lijeènici u Zagrebu a i u Hrvatskoj postajali su sve nezadovoljniji zbog "kukavnog" nagraðivanja lijeènika, pa se bore za bolji materijalni položaj kod Zemaljske vlade bana Ivana Mažuraniæa. Zapoèela je velika akcija koja je iskazana na sjednici zagrebaèkog Sbora 25. listopada 1875., kada je zakljuèeno da se po uzoru na "Code of medical ethies" u Monakovu izradi i u Zagrebu nešto slièno. U 1876. godini izdana je brošura "Lieènièki stališ i obæinstvo.

Razprava njihovih medjusobnih dužnostih", izvanredno znaèajno i dobro sastavljeno djelo koji je zapravo kodeks ponašanja lijeènika, ali i stanovništva. Ovaj

11

12

13

14

Godišnjak slave lieènika Kr. Hrvatske i Slavonije za prvu godinu njegova obstanka od 1. listopada 1874. do 31. srpnja 1875., Sastavio dr. Ladislav Rakovac, Zagreb 1875., str.15-16. Pismo je potpisao dr. Kallivoda i dr.

Lobmayer.

Isto, str. 22-23. Pismo je potpisao županijski fizik u Zagrebu dr. Franjo Milièiæ kao predsjednik i dr. Rakovac kao tajnik.

Isto, str. 29. Pristaju na izdavanje Godišnjaka samo u sluèaju ako zemaljska vlada preuzme trošak tiskanja.

Zagreb je i objavio svoj Godišnjak za 1874/1875 godinu.

Isto, str. 30.

37

VDG JAHRBUCH 2006

je tekst ukazao da je potrebno modernizirati zdravstvo u Hrvatskoj i prisilio i bana i Zemaljsku vladu da se pozabavi lijeènièkim pitanjem i stanjem zdravstva.15 Meðu ostalim problemima Hrvatske i Slavonije, Zemaljski statistièki ured u Zagrebu osnovan 1875. omoguæio je praæenje poroda i smrtnosti, odnosno kretanja stanovništva. Mažuraniæ je odluèio da se treba uèiniti nešto na poboljšanju sigurnosti raðanja. Naime, lijeènika koji su bili specijalizirani za porodiljstvo bilo je malo, a i primalje su radile pouèene samo na teèajevima od nekoliko dana koje je poèeo držati dr.

Antun Schwarz, ali to nije bilo dovoljno i postotak smrtnosti djece kod raðanja nije opadao. Trebalo je uèiniti više.

Naslovna stranica Kralj i car Franjo Josip potvrdio je 8.

"Lieènièkog viestnika" iz 1886. listopada 1853. utemeljenje primaljskih s Lobmayerovim potpisom stipendija i naredio da se poradi na osnivanju primaljskog zavoda kao stalne kvalitetne škole za primalje, šest stipendija nije moglo pokriti potrebe èitave zemlje. U naèelu je 1869. dozvoljeno i osnivanje Sveuèilišta u Zagrebu, ali je 1874. osnovan samo Pravodržavoslovni, Mudroslovni i Bogoslovni fakultet unutar Sveuèilišta cara Franje Josipa I., dok je od toliko potrebnog Medicinskog fakulteta obeæano samo osnivanje katedre za primaljstvo i veterinarstvo odnosno osnivanje èitavog fakulteta kada se zato steknu uvjeti. Osnivanje ove uèilišta za primalje tražio je život. Kada je 1874. donesen Zakon ob uredjenju zdravstva mogao se donijeti i Zakon od 29. listopada 1876. o ustrojenju primaljskoga uèilišta u Zagrebu koji je prihvatio i Hrvatski sabor 4. rujna 1876. godine. Odmah je raspisan natjeèaj za profesora primaljstva i glavnu primalju, a izraðeni su detaljni pravilnici o radu same škole i osoblja što je svakako rezultat rada dr. Antuna Lobmayera koji je vjerojatno preuzeo beèke obrasce. Od desetak kandidata kralj je 21. kolovoza 1877. imenovao dr. Antuna Lobmayera iz Osijeka za profesora primaljstva, i odmah je poslan u Beè na kraæe usavršavanje. Izbor Lobmayera bio je izvrsna odluka, a njegov dugogodišnji ostanak na tom mjestu potvrðuje Lobmayerovu sposobnost, jer je trebalo zavod osnovati, urediti ga i voditi ga tako da se smanji smrtnost žena kod poroda. Bilo je to jedno od najodgovornijih mjesta u Hrvatskoj, jer se radilo o novom životu, o demografskoj buduænosti naroda. Lobmayer je za potrebe svoje 15

Slijedeæi put je to pitanje postavio Fran Gundrum-Oriovèanin 1899. (Lieènièki viestnik, 1899, br.9, str. 290. F.GUNDRUM-ORIOVÈANIN, O lieènièkoj ethici.

38

VDG JAHRBUCH 2006

škole napisao veæ 1877. priruènik Uèevna knjiga za uèenice primaljstva koji je tiskan pod nadzorom tajnika Zdravstvenog odjela Zemaljska vlade dr. Antuna Schwarza, te je tek kada je izašao ovaj udžbenik mogao otvoriti 1. studenog 1877. prvi teèaj, koji je trajao pet mjeseci. Taj prvi udžbenik je onda Lobmayer dotjerivao, proširivao i usavršavao tako da je priruènik Primaljstvo izašao do 1923. u šest izdanja, s time da se petom izdanju 1913. pridružio kao suradnik dr. Franjo Durst koji je suautor šestog izdanja.16 Djelovanjem školovanih primalja smrtnost je u Hrvatskoj smanjena, što ponajbolje pokazuju statistike. Napisao je i pet brošurica o odgoju i njezi male djece.17 Primaljsko uèilište zapoèelo se vrlo skromno i Lobmayer je bio duša ovog zavoda. Prva glavna primalja bila mu je Milka Pichler-Krkaè, ali se ona nije dugo održala na tom mjestu. Što i kako je radio kao predstojnik Primaljskog uèilišta prikazao je Lobmayer u monografiji Kraljevsko primaljsko uèilište i zemaljsko rodilište u Zagrebu od godine 1877.-1896. (Zagreb, 1896). Primaljsko uèilište nije dugo vremena imalo svoje prostorije veæ je bilo smješteno u jednom odjelu Bolnice milosrdnih sestara. Kada se je u sijeènju 1879. pojavila babinja groznica Lobmayer je zatražio da primaljska škola dobije bolje vlastite prostorije. Meðutim zbog smrti dr. Schwarza 26. veljaèe 1880., a onda i zbog potresa u Zagrebu bilo je izvjesnih poteškoæa, pa se dobivanje vlastite zgrade malo odužilo iako je graditelj Karl Waidman izradio nacrte. Konaèno nastojanjem predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Izidora Kršnjavog konvent milosrdnih sestara dobio je od vlade zemljište na Vinogradarskoj cesti za izgradnju nove bolnice, a milosrdne sestre prodale su svoju bolnicu u Ilici 83 Zemaljskoj vladi koja je ovdje 15. srpnja 1894. držala i Zavod za gluhonijeme i Školu za primalje. Dakako i ovo rješenje bilo je samo privremeno, jer su oba zavoda imala zajednièku kuhinju.18 Lobmayer je bio predstojnik Primaljskog uèilišta u Zagrebu od 1877. pa do 1905. godine. Zahvaljujuæi njegovom radu smrtnost djece u Hrvatskoj je smanjena. Njegov udžbenik je generacijama služio kao osnovno pomagalo za pomoæ ženama pri poroðaju.. Naslijedio ga je F. Durst koji je samo nastavljao raditi ono što je organizirao dr. Lobmayer.

Dugotrajnost Lobmayera na ovom mjestu poèela je smetati neke mlaðe lijeènike koji su tražili reorganizaciju i smatrali da Primaljsko uèilište i Zemaljsko rodilište u Zagrebu treba drugaèije urediti. Narodni poslanik dr. Radovan Markoviæ prilikom saborske rasprave o indemnitetu 16. travnja 1910. govorio je o lošem položaju zdravstva u Hrvatskoj osvrnuvši se i na stanje Primaljskog uèilišta i Zemaljskog rodilišta, konfrontirajuæi se sa F. Durstom.19 No primalje koje su prošle Lobmayerovu školu, a i lijeènici koji su stekli praksu kod Lobmayera, uvijek srdaènog i spremnog pouèiti, bili su vrlo cijenjeni i za hrvatske prilike odlièno školovani kadar.

16 17

18

19

Drugo izdanje izašlo 1889., treæe 1898., èetvrto 1906., peto 1913. i šesto 1923.

Najbolja zamjena materinog mlijeka (1888, 1889); Kako valja njegovati malu djecu (s.a.); Djeèje Bolesti (1890.); Majka nad bolesnim djetetom. Higijenska crtica (1892.); Njega i odgoj djece prvih godina života.

A. LOBMAYER, Kr. primaljsko uèilište i zemaljsko rodilište u Zagrebu od g. 1877. - 1896., Zagreb 1896., 13, 14, 29, 31.

Lijeènièki vjesnik, 1910., str. 206-213, 237-241, 260-261, 282-286. Dr. Radovan Markoviæ bio je glavni lijeènik Odjela za djeèje bolesti u bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu.

39

VDG JAHRBUCH 2006

Lobmayerova aktivnost nije bila ogranièena samo na primaljstvo. Njegovim dolaskom u Zagreb pokrenuto je izdavanje stalnog glasila Sbora lijeènika Hrvatske i Slavonije, u kojem se objavljuju prijevodi važnih radova iz inozemstva, ali i informacije o zbivanju u zdravstvenoj službi, a redovito se donose i izvještaji o radu bolnica. Izvještava se i o broju uèenica koje su završile primaljsku školu. Bio je to ogroman posao ali je zanimljivo da je tek poslije sedam godina izlaženja tj. 1885. kao urednik naveden Antun Lobmayer, izabran na sjednici Zbora lijeènika 2. srpnja 1885. za tajnika Zbora i urednika ovog jedinog struènog lista lijeènika u Hrvatskoj.20 Zašto nema imena urednika od 1877. do 1886. nije poznato, možda zbog Lobmayerovog prezimena, jer list je pokrenut tek onda kada je Lobmayer došao u Zagreb, a èitava koncepcija èasopisa prije 1885. i onda od 1885. do 1897. kada ga ureðuje Lobmayer je ista. Dr. Lobmayer je 1882. poèeo objavljivati i manje radove iz higijene i pouke o zdravstvu koje su izlazile kao samostalne brošurice, da bi onda 1899. objavio rad Èovjek i njegovo zdravlje koje je objavljeno i 1912. kao drugo izdanje. Godine 1900. objavio je knjigu Kuæni lieènik. popularno zdravoslovlje za svakoga.(Zagreb 1900) koje je izašlo i 1913. na 450 stranica i sa 153 slike.21 To je zapravo drugo veliko djelo dr. Antuna Lobmayera i sve kasnije knjige o zdravlju zasnovane su na tom radu, a neke dijelove preuzima i Vuèetiæka kada piše knjige za svaku ženu u meðuratnom razdoblju. Neki od Lobmayerovih radova bili su vrlo popularni. Na primjer, popularna brošurica Kosa i nokti (izd., L. Hartmana - Kugli), imala je velik odjek i objavljena je istovremeno kada i ilustrirana djeèja knjiga Branko rašèupanko s naslovnim likom koji ima dugu neurednu kosu i duge nokte koja je bila vrlo popularna u prostorima njemaèkog govornog jezika i koja je prevedena na hrvatski imala veliku ulogu i u odgoju naše djece.22 Lobmayer je bio i gradski zastupnik u Zagrebu. Poznato je, da je na njegov prijedlog Gradsko zastupstvo izabralo Gradsko zdravstveno vijeæe od deset èlanova, i Lobmayer koji je volio izraðivati pravila izradio je i "Štatut Zdravstvenog vijeæa". To je bio poèetak poboljšanja zdravstvene službe u gradu, a osobito u brizi za djecu u vrijeme kada se grad poèinje industrijalizirati.23 Gradsko zastupstvo 20 21

22 23

Lieènièki viestnik, 1885., str. 80.

Mislim da je zanimljivo nabrojiti što je sve dr. Antun Lobmayer pisao u crticama i pabircima i kako je pouèavao narod. Gotovo da nema teme koju nije dotaknuo. Ovu je akciju podržavala i Zemaljska vlada i mnoge brošurice su otisnute u tiskari Narodnih novina a svi su radovi tiskani u Zagrebu. Naslovi su: Dvorba bolesnika predmet nastave. (1882. p.o. iz Vienca); Domaæa dvorba bolesnika (1882. Svetojeronimska puèka knjižnica, sv. 45); Prva pomoæ kada tko nastrada (1883., Biblioteka sv. Jeronima, sv. 48),); Moda i zdravlje (1883.); Što nam sladi život (1884.); Koliko može èovjek živjeti? (1884.); Naši zubi. Pouka z6a svakoga, komu je stalo do zdravlja zubi (1884.); Nešto o hrani (1885.); Èime se kvari zrak oko nas (1885.); Rad i odmor (1885.); Radnja i odmor. Crtice iz javnog zdravstva (1885.); Vegetarijanci. Hig. crtica (1886.); O zraku (1886.); Debljanje - bolest (1886.); Kosa i nokti (1887.); Putovanje u zdravlju. Hig. crtica (1887.); Koža našega tijela (1887.); Naša kuæa, kakova jest i kakova treba da bude (1888.); Pogibelji od žive prirode. Zdravoslovna crtica (1888.); Zdravlje u gradu i na selu (1888.); Podneblje prema zdravlju (1889.); Kako valja pušiti? Zdravoslovna crtica (1889.); O sušici (1890.); Škola i zdravlje djece (1890.); Lijeènik u kuæi i prva pomoæ kad tko nastrada (U: Nikola Kokotoviæ, Novi uzor. oko 1890.); Kochov liek (1891.); Gimnastika pluæah. Higijenska crtica (1891.); Naši nevidljivi neprijatelji (1892.); Kolera.

Pouka za svakoga, kako da se brani od kolere u gradu i na selu (1892.); Nešto o snu(1893); O nerodnosti.

Higijenska crtica (1894.); Higijena glasa. Zdravoslovna crtica (1895.); Èovjek i njegovo zdravlje (1898., 1912.).

Obrtnik, 16, 1. VI 1887., str. 128. Reklamiranje Lobmayerove brošue.

Lieènièki viestnik, 1885., 170.

40

VDG JAHRBUCH 2006

slob. i kr. grada Zagreba izabralo je 6. lipnja 1887. dr. Lobmayera, dr. Šimu Švérljugu i nadinžinjera Ruperta Melkuša da odu na kongres o higijeni i demografiji u Beè 1887. godine. Lobmayer je za to bio pripremljen jer je još 1882. objavio knjižicu Pabirci iz higijene, a i brojne brošurice bile su u funkciji higijene i demografije. Po povratku iz Beèa dr. Lobmayer je napisao opširno Izvješæe o radu VI. medjunarodnog kongresa za higijenu i demografiju u Beèu 1887. (Beè 1889),24 ukazavši na povezanost higijene i zdravog stanovništva u nekom gradu, a donio je s tog Kongresa i dosta pisanog materijala. Kongres je održan pod pokroviteljstvom prijestolonasljednika Rudolfa Habsburškog, i na Kongres je došlo oko 700 lijeènika i inženjera, a predstojnik Statistièkog ureda Milovan Zorièiæ izradio je za taj kongres radnju o demografskim istraživanjima u Hrvatskoj. Hrvatska je prezentirala i rad o koleri u Hrvatskoj 1886 godine.25 Lobmayer je po smrti dr. Saxa bio do 1905. privatni docent za sudsku medicinu i zdravstveno zakonodavstvo na zagrebaèkom Pravoslovnom fakultetu, pa su ga slušale generacije studenata prava koristeæi onda steèena saznanja u praksi prilikom oèevida o ubojstvima i raznim zloèinima. Suradnja kod izrade zakona o zdravstvu i veterinarstvu bio je bio dosta veliki posao jer se tu èesto miješala i politika i razlièiti interesi Hrvatske, Slavonije i Maðarske, te ova suradnja i nije tekla uvijek baš glatko. Silno se pazilo na zdravlje stoke, a pojava neke bolesti zaustavljala bi trgovinu i promet stokom i svinjama iz Hrvatske prema srednjoj Europi za više mjeseci, što je nanosilo Hrvatskoj silne štete. Zajedno s dr.

Radoslavom Krištofom i nadveterinarom Josefom Èernyjem, Lobmayer raspravlja o osnovi Veterinarskog zakona za Ugarsku jer je isti važio i za podruèje Hrvatske, s time da je za ureðenje zdravstvene službe u Maðarskoj davano mnogo više novca nego za ono u Hrvatskoj jer Hrvatska nije imala svoje ministarstvo za poljoprivredu, pa se samo unutar Odsjeka za unutrašnje poslove moglo rješavati nešto poljoprivredno-stoèarskih problema.26 Meðutim èini se da je oko 1892. Lobmayer izgubio popularnost koju je do tada uživao. Došla je nova generacija lijeènika koji su se specijalizirali u raznim državama Europe. Lobmayer koji je bio iskljuèivo orijentiran prema njemaèkom kulturnom krugu poèeo je smetati svojim autoritativnim stavom novim generacijama lijeènika. U Zagrebu je umro 22. veljaèe 1892. i njegov zaštitnik dr.

Josip pl. Kallivoda Falkensteinski, zemaljski pralijeènik.27 Lobmayer sve rjeðe drži predavanja u prostorijama Zbora lijeènika u Demetrovoj 11, jer je tajnik Zbora lijeènika dr. Ladislav Rakovac, iste struke kao i Lobmayer, ali u bolnici Milosrdne braæe. Možda se i Lobmayer sam pomalo povlaèi, iako još uvijek ureðuje Lieènièki 24

25 26 27

Taj je izvještaj objavljen i u Lieènièkom viestniku 1887., str. 154. VI. higijenski kongres u Beèu od 26. IX-2. X. 1887. Prije su meðunarodni kongresi bili u Bruxellesu, Parizu, Torinu, Genevi i Haagu. Na kongres u Beè došlo je iz Hrvatske èak deset struènjaka (Pored Lobmayera, Švrljuge i Melkuša iz Zagreba je došao predsjednik Statistièku ureda Milovan Zorièiæ, od zbora lijeènik dr .Josip Kallivodas Falkenstein, graðevinski savjetnik Gjuro Augustin i ing. Lenuci, Zemaljski lijeènik dr. Ivan Kosirnik, podžupan u Požegi dr. I. Thaller, i podžupanijski lijeènik u Slatini dr. H. Grünwald.

Lieènièki viestnik, 1887., 94.

Lieènièki viestnik, 1887., 90.

Lieènèki viestnik, 1892., str. 6.

41

VDG JAHRBUCH 2006

viestnik, ali se navodi da je zaèasni èlan društva.28 Politika se u sve poèinje miješati, pa uredništvo lista kasnijih godina preuzima dr. Radovan pl. Markoviæ, gotovo otvoreni neprijatelj dr. Lobmayera.29 Svakako je na to utjecala i politièka aktivnost Lobmayera a možda i želja da se i on uklopi u zdravstveni turizam koji je u to vrijeme postao vrlo popularan.30 Lobmayer je godinama pratio pronalaske u športskoj medicini kao i lijeènièku preventivu. Èini se da je s velikom pažnjom èitao i djela Sebastiana Kneipa koji je objavio Upute o hidroterapiji još 1877. godine.31 Lobmayer je 1892. u svojoj zagrebaèkoj vili na Josipovcu otvorio ljeèilište hladnom vodom i Narodne novine su objavile da "ljeèilište mrzlom vodom na Josipovcu nad Zagrebom gosp. prof. dra Lobmayera otvorit æe se dne 1 svibnja o.g.".32 Prema pisanju tiska i župnik Sebastijan Kneip, "poznati Hydropat iz Wörishofena" došao je u to vrijeme u Zagreb, navodno k bolesnom biskupu Franji Gašpariæu, no možda i da pogleda Lobmayerovo ljeèilište.33 No zbog više ljeèilišta koja su poèela takoðer lijeèiti hladnom vodom (Krapina, Kranjska itd.) Lobmayer nije imao velikog uspjeha sa svojim ljeèilištem na što je svakako utjecao i razvoj turizma u hrvatskom Primorju.34 Sve veæi interes turizma za ljudsko zdravlje neminovno ga je odveo prema hrvatskom Primorju. Kandidirao se za narodnog zastupnika u gradu Senju 1892. te je to i bio krajem stoljeæa, kada je taj, nekoæ cvatuæi luèki grad bio zahvaæen krizom zbog propasti jedrenjaštva koji su kroz svega nekoliko godina potpuno uzmaknuli pred parom te su trunuli u senjskoj luci. Smatrajuæi da bi se grad Senj mogao uspješno razvijati samo onda ako do njega doðe željeznica, ukljuèuje se u akciju tajnika zagrebaèke, osjeèke i senjske Trgovaèko-obrtnièke komore da se željeznica izgradi i do Senja. Podržava "Spomenicu..." koja je upuæena Zemaljskoj vladi u Zagrebu, ali i ministru trgovine i industrije barunu F. Danielu. Ladislav Krajacz, predsjednik trgovaèkog odjela senjske Trgovaèko-obrtnièke komore, i dr.

Antun Lobmayer, zemaljski fizik, predali su ministru molbu za ureðenje senjske luke i ministar je obeæao da æe o tome povesti raèuna. Dozvolio je odmah da se od luèke pristojbe izdvoji 1500 forinti za senjsku pomorsku ubošku zakladu, te 500 forinti za ribare, jer je bijeda ostarjelih pomoraca i ribara koji nisu mogli zaraðivati bila vrlo oèita, a Senj je bio ne samo grad pravaša i hrvatske gimnazije veæ je u njemu živjelo i mnogo njemaèkih èasnika i trgovaca koji su, nakon što je Senj prestao biti glavna luka Lièke pukovnije, razvojaèeni i 1869. ponovno vraæeni u 28 29

30

31 32 33 34

Lieènièki viestnik, 1892., str. 7.

Dr. Radovan Markoviæ (Kneginec kod Varaždina, 1874. - Zagreb, 1920.) vodio je socijalni odjel za djeèje bolesti u bolnici Milosrdnih sestara u Zagrebu, ali se bavio i politikom kao pristaša hrvatsko-srpske koalicije.

Balneologija osobito ona hladnom vodom po receptu Kneipa bila je vrlo popularna. (M. KOLAR-DIMITRIJEVIÆ, O lijeèenju hladnom vodom po sistemu Kneip u Hrvatskoj. Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, XI, Osijek, 2004.

Prevedeno kao priruènik Sebastian Kneip Moje lijeèenje vodom i biljem, Zagreb 1930., èetvrto izdanje.

Dom i sviet, 1892., br. 9; Narodne novine, 87, 15. IV 1892., str. 2.

Narodne novine, 87, 15. IV 1892., str. 3. - Bilješka o Kneipu.

Lokacija ovog ljeèilišta mi je nepoznata, ali pretpostavljam da to nije na lokaciji djeèjeg doma na Josipovcu br. 30 gdje je 1920. bilo Centralno djeèje sabiralište (ranije sirotište Eduarda baruna Jelaèiæa Bužimskog), niti vila u Mošinskog br. 47. veæ Vladimira Nazora 53. No nisam posve sigurna za lokaciju.

42

VDG JAHRBUCH 2006

okvir graðanske Hrvatske. U Senju su mnogi još uvijek govorili njemaèki ili su ga bar znali, ali je preživljavanje u tom gradu poprimilo krajem stoljeæa tako negativna kretanja, da se to odrazilo i na politièkim borbama u tom malenom gradu. Mnogo se prigovaralo što je Ungaro-Croata kao najveæe poduzeæe za obalnu plovidbu izostavila pristajanje u Senju, ali je spomenuta brodarska kompanija odbila ovu molbu jer da bi joj pruga od Rijeke do Senja s obaveznim pristajanjem u Senju bila nerentabilna.35 Problem nije riješen ni do 1903., iako je sada ministar trgovine Karlo Hieronymi. Predstavnici senjske Trgovaèko-obrtne komore na èelu sa Sebaldom Cihlarom, ocem književnika Milutina Cihlara Nehajeva, ponovno su podnijeli ministru predstavku zbog zanemarivanja Senja, a dopis je upuæen i dr. Lobmayeru. Izneseno je da Senj nema ni telefonske veze s Rijekom, da je Senj u potpunoj prometnoj i medijskoj izolaciji te da grad propada.

Naslovna stranica Lobmayerove monografije "Kr. primaljsko uèilište i zemaljsko rodilište u Zagrebu od g. 1877.-1896."

Zagreb 1896.

Slabo obilježavanje njegove smrti prava je sramota za hrvatsko zdravstvo iz poèetka dvadesetog stoljeæa. Iako je njegova uloga identièna ulozi koju je imao dr.

Ladislav Rakovac u Zboru lijeènika Hrvatske i Slavonije, jer su oba bili tajnici i bilježnici u osjeèkom, ali i u zagrebaèkom Sboru lijeènika i djelovali približno jednako dugo u zdravstvu i u zdravstvenoj literaturi, usporedba ne ide u prilog Lobmayeru. O Rakovcu je pisano mnogo i sveèano, a dr. Antun Lobmayeru je posveæen samo jedan nepotpisan nekrolog.36 Pa i sadržaj ovog je štur i nezadovoljavajuæi za ono što je Lobmayer bio i što je uèinio na polju porodnièarskog zdravstva i popularizaciju zdravstvene kulture. Spominje se istina njegova ljubaznost i znanje te veliki trud oko unapreðivanja glasila Zbora lijeènika Hrvatske i Slavonije, ali nije dano dovoljno informacija o njegovom životu i radu.37To mora upasti u oèi, a opravdanje se može naæi samo u politièkim 35 36

37

M. KOLAR-DIMITRIJEVIÆ, Senjska željeznica, Senjski zbornik, 26, Senj 1999., 260-284.

Lijeènièki Vijestnik, 1906, str. 142-143. - Profesor dr. Antun Lobmayer.; Lijeènièki Vijestnik, 1906., str.125 od 15. IV 1906. i str. 198-207. O Rakovcu piše Bude Budisavljeviæ a održana je i izvanredna skupština Sbora lijeènika kraljevine Hrvatske i Slavonije u spomen Rakovcu 24. travnja 1906. i osnovana zaklada.

Spominje se i da je bio izabran od Higijenskog društva u Budimpešti i Hrvatskog pedagoškog zbora u Zagrebu za poèasnog èlana, te da je 1895. odlikovan redom sv. Save koji je odlikovanje dobio u vrijeme kada je Sribjom vladao Aleksandar Obrenoviæ te su Beograd i Beè, a dakako i Zagreb imali dobre odnose sa Srbijom. Oèito se Antun Lobmayer silno trudio da svima udovolji, što dakako u ljudskom društvu a naroèito u našoj sredini nije moguæe.

43

VDG JAHRBUCH 2006

kretanjima. Bilo je to vrijeme hrvatsko-srpske koalicije, a dr. Antun Lobmayer oèito nije bio miljenik te koalicije.

Ovo što je ovdje napisano o dr. Antunu Lobmayeru samo je djelomièan prikaz goleme njegove aktivnosti. U mnogim lokalnim novinama nalazimo preprièane sadržaje njegovih knjižica. Njegove upute o zdravlju i lijeèenju postale su sastavni dio zdravstvene naobrazbe stanovništva.

Antun Lobmayer - Arzt und Medizinschriftsteller, Verbreiter der Gesundheitskultur in Kroatien Antun Lobmayer (Ruma, 1844-Zagreb 1896) war in den letzten 25 Jahren des 19. Jahrhunderts einer der vorbildlichsten Ärzte Kroatiens und Slawoniens. Er hatte eine gute Bildung und spezialisierte Chirurgie und Obstetrik in Wien. Unter seiner Leitung entwickelte sich diese Anstalt in eine qualitative Institution, die einer sukzessiven Verkleinerung der Mortalität beitrug und eine größere Geburtssicherheit sicherte. Lobmayers Aktivität war vielseitig. Er beschäftigte sich mit der Popularisierung gesundheitlicher Themen die Fran Gudrun Oriovèanin und später Andrija Štampar und später auch Dr. Lujo Thaller von ihm erbten. Es ist sicher interessant, daß gerade Ärzte, die aus Slawonien stammen diese Orientierung im Gesundheitswesen hatten. Lobmayer war auch Redakteur des Lieènièkog viestnika. Ihm danken wurden auch die Übersetzungen der neuesten Erkenntnisse der deutschen Ärzte veröffentlicht. In der letzten Periode seines Lebens fing Lobmayer an Patienten mit kaltem Wasser zu behandeln, aber er fing an, sich auch mit der Politik zu beschäftigen und wurde in zwei Mandaten zum Volksgesandten in der Stadt Senj delegiert. Als in Senj das Segeln scheiterte kämpfte er, um den Bürgern das Überleben zu ermöglichen. Lobmayers Tod wurde in den kroatischen Medien nicht auf diejenige Weise notiert wie es hätte sein sollen, da er viel für das Gesundheitswesen in Kroatien gab. Diese Arbeit war nur eine kleine Beilage unserer Erkenntnis.

44

VDG JAHRBUCH 2006

dr. sc. Bogdan MESINGER

"Gedenkalbum" valpovaèke obitelji Sieber - uvid u duhovno obzorje naših predaka u devedesetim godinama 19. stoljeæa U povodu stote obljetnice smrti Eduarda Josipa – Slavoljuba – Siebera njemu u spomen.

B.M.

PRISTUP PROBLEMATIZACIJI Tradicionalna historiografija, dovedena znanstvenom (a i edukativnom) praksom gotovo do iskljuèivosti, ustolièila je jedan gotovo neprikosnoveni selektivni kriterij pri odabiru znanstveno relevantnih povijesnih "tema i problema": "povijesno" je ono što je javno. Ono što izaziva neposredne i vidne posljedice u opæem životu, u sudbini zajednice i toku povijesti.

Javna zbivanja i njihovi nosioci – "javne liènosti" - uživali su sve privilegije historiografskog monopola. Za njih se znalo. O njima se pisalo. Njima se mjerilo vrijeme. Imenovalo epohe. "Javne" su èinjenice formirale znakovni sustav koji je oblikovao naš naèin mišljenja. Našu svijest.

Zbog toga dugo nismo niti primijetili da nas je vlastita povijest prevarila.

Intuitivno, pa i filozofski (mogli bismo reæi), mi naèelno shvaæamo da je najdublji cilj povijesti otkriti nam tko smo. Ako znamo svoju genezu – znat æemo i svoj identitet. Ako identitet nije istovjetan s genezom, geneza mu je, ipak, izvorište.

No da li je izvor našeg duhovnog ustrojstva u javnoj – ili u privatnoj sferi? Kakav je odnos meðu njima? I koja je od njih odluèujuæa? Zanemaruje li historiografija presudne determinante kada zanemaruje privatni duhovni svijet?

Da bi historiografija prodrla u duhovni svijet malih zajednica, neuoèljivih iz perspektive dominantnih povijesnih kretanja, bilo je nužno izmijeniti samu filozofiju povijesti. Gotovo bismo mogli reæi: obrnuti je naglavce. Potražiti presudno u onom što je, prividno, zanemarivo, a ignorirati, privremeno, ono što se èini bitnim za presudna povijesna kretanja.

Danas se upravo to u historiografiji zbiva. Barem u jednom njenom dijelu.

Naravno, i "povijesni izvori" te nove historiografije – historiografije privatne, pa èak i intimne duhovne sfere, posve su drugaèiji od onih koje je tradicionalna historiografija smatrala povijesno relevantnim.

45

VDG JAHRBUCH 2006

Dokumentacijske "sonde" koje nam omoguæavaju relativan uvid u duhovnost zatvorenog, privatnog života proteklih vremena kriju se u artefaktima koji su nastajali u obiteljskim domovima i koji su, nažalost, najèešæe nestajali s osobama koje su ih stvarale. To su pisma, zapisi, dnevnici, memoari, pa èak i spomenari – zatim privatne knjižnice i njihov sastav, pa i onaj danas teško uhvatljiv naèin na koji su ukuæani provodili takozvano "slobodno vrijeme" – kako ukuæani starijih generacija (roditelji!), tako i mlaði. Slobodno vrijeme djece, najèešæe ignorirano, posebno je znaèajno. Ono generira osobnost. Karakteristiène su djeèje igre najèešæe skriveni kod za otkrivanje primarnih, inicijalnih (i èesto za kasniji život odluèujuæih) oblika duhovnog života. Igra je, u svojoj biti, prvi oblik duhovnog (a tek po tome i akcionog) programiranja èitavog kasnijeg života.

U tom smislu igre, pa i "igre" odraslih (kartanje, na primjer, te sportske ili druge igre) omoguæavaju nam uvid u jedan nikako ne beznaèajan sloj duhovnog života predaka. Svaka "igra" vid je duhovne aktivnosti i – ujedno - specifièan oblik duhovne uzajamnosti. Svaka je igra kodirani sustav mikrosocijalne komunikacije.

PRIVATNA DUHOVNA GRAÐA KAO POVIJESNI IZVOR Time smo zakoraèili u sivu oblast intimnih duhovnih svjedoèanstava ka èijoj se povijesnoj relevantnosti oficijelna historiografija odnosila s krajnjom rezervom.

Ova nam oblast, stoga otvara gotovo nepoznata vrata duhovnog života takozvanih "bezimenih ljudi".

Onih kojima povijest ne bilježi imena.

No oni saèinjavaju život. To i sami znamo – zar ne?

Pa ipak, artefakti ovog skrivenog izvorišta dokumenata, ali i skrivenog generatora buduæih promjena u povijesti, bili su izloženi nepovratnom išèezavanju.

Artefakti su to èije nestajanje izmièe i zapažanju povjesnièara. Privatni život i njegove tragove povjesnièari rijetko smatraju znanstveno relevantnim.

Donekle su u pravu. Ali samo donekle. Naime, u pogledu povijesne relevantnosti privatnih arhiva – nazovimo ih, uvjetno, tako – ogromne su vrijednosne disproporcije. Pretežni dio korespondencije, zapisa i sliènog materijala izuzetno je niskoga znaèenja i ne bi opravdao trud uložen u istraživanje.

Meðutim, neki artefakti, pa i èitavi kompleksi privatnog dokumentacijskog materijala takvi su da nam ništa drugo osim njih ne može otvoriti uvid u život, i materijalni i duhovni, minulih vremena. Bez njih, kultura proteklih vremena ostat æe nam tek mutnom slikom saèinjenom od nasluæivanja i nagovještaja, a ne od dokumentima potkrijepljene slike stvarnoga stanja.

Ne bismo smjeli pritom zaboraviti da istražujemo put kojim smo i mi sami nastali. Prešli smo ga duhovnim stopama predaka.

46

VDG JAHRBUCH 2006

Pred antropološkom historiografijom sudbine preseljenièkog korpusa pokrenutog gorostasnim projektom "Inpopulacije" 1 u osamnaestom stoljeæu leže još uvijek nesavladani neki primarni, pionirski znanstveni zadaci – zadaci koji su, u biti, preduvjet svakom daljnjem sustavnom istraživanju.

Primaran bi, recimo, bio model sustavnog kategoriziranja nekada postojeæih vrsta artefakata privatnih dokumentacijskih kompleksa. Svaka vrsta posjeduje svoju nekadašnju funkciju, svoju informacijsku latentnost, svoj obavijesni potencijal, pa zatim svoju specifiènu poetiku, odnosno svoj karakteristièan oblik (ili èak tipologiju oblika) – od diskursnog do komunikacijskog, pa potom svoju sociokulturnu tipiènost, èak i specifiènu komunikacijsku ritualizaciju (prigodnost, naizmjeniènost pisanog kontakta, stereotipne obrasce oslovljavanja, pa i izvještavanja i tome slièno), itd. itd.

Tipologiju privatnih pisanih artefakata možemo u grubim obrisima veæ nazrijeti. Relativno ju je lako sistematizirati jer sistematizacija veæ, latentno, poèiva u njihovoj prirodnoj, izvornoj ritualizaciji. Svi su oblici bili podložni odreðenom ritualnom obliku diskursa, a svaki se razvijao na svoj naèin.

GEDENKALBUM KAO POETOLOŠKI TIP POVIJESNOG (IAKO PRIVATNOG) ARTEFAKTA Obiteljski "Gedenkalbum"2 bio je relativno rijedak. Taj je oblik obiteljskog artefakta tako rijedak da je danas gotovo nepoznat. Postojao je samo kod visoko obrazovanih obitelji "višeg" graðanstva i plemstva, te je i sociokulturno obilježen.

Da bi uopæe imao smisla, cijeli je obiteljski krug morao biti visoko obrazovan, a potreba za širokom europskom kulturom smatrana prirodnom potrebom.

Iako je najrjeði, po mnogoèemu je više indikativan no bilo koji drugi oblik privatnog promemorijala, kao što su, recimo, pisma, memoari, spomenari i slièni privatni dokumenti.

O tome koliko je danas ovakav dokument rijedak svjedoèi èinjenica da u bazi podataka dostupnih internetom pod natuknicom "Gedenkalbum" izmeðu oko 950 1

2

Termin "Inpopulacija" upotrebljavan je kao naziv projekta kolonizacije krajeva osloboðenih od Turaka krajem sedamnaestog stoljeæa; u osamnaestom je stoljeæu ovaj termin upotrebljavan i u službenim dokumentima beèkog dvora za vladavine Marije Terezije, što se može vidjeti i na dokumentima reproduciranim i citiranim u knjizi "Die Donauschwaben" (izdanje "Jan Thorbecke Verlag Sigmaringen", 1979., str. 129). Termin predstavlja binarnu opoziciju uobièajenom terminu "depopulacija", te vrlo toèno definira prirodu projekta naseljavanja – ili "kolonizacije". Zaèuðujuæe išèezavanje ovoga termina u struènoj i znanstvenoj literaturi drastièan je primjer znanstvene nelogiènosti i pojmovne zbrke.

Kulturi spomenara na ovom podruèju posveæena je dragocjena knjiga dr. Mirjane Duran "Tradicija spontane kulture djece i mladih I , Spomenar i dnevnik" (Naklada "Slap", 2003.). Nažalost, ne spominje ovaj "Gedenkalbum" (u doslovnom prijevodu: album uspomena), oèito stoga što ne pripada kulturi djeèjeg uzrasta.

Meðutim, niti "djeèji" spomenari ne gase se s prolaskom djetinjstva (na što i ona upozorava), a obiteljski Gedenkalbum" se nadovezuje u kontinuitetu na spomenare mladih dana,.

Uz termin "Gedenkalbum" javljaju se i spomenari s nazivom "Poesie", "Poesiealbum", "Gedenkbuch" i "Stambuch". Postojalo je, dakle, èak pet termina (!) za isti kulturni fenomen (spomenar) koji su upotrebljavani u isto vrijeme na istom jeziènom podruèju (njemaèkoga jezika), što je samo po sebi fenomen koji valja posebno istaæi!

47

VDG JAHRBUCH 2006

informacijskih jedinica nema niti jedne koja se odnosi na "Gedenkalbum" kao oblik obiteljskog spomenara.

"Gedenkalbum" valpovaèke obitelji Sieber možemo stoga smatrati kulturno-povijesnim dokumentom bez presedana. Ono što nam taj artefakt otkriva – teško da nam može bilo što drugo otkriti. Bez njega, cijela bi jedna oblast dragocjenih kulturoloških podataka o duhovnom životu i obzorju naših inpopulacijskih preseljenika pri kraju devetnaestoga stoljeæa ostala zauvijek nedostupnom..

To znaèi i da bi nam i oni ostali zauvijek nepoznati.

Nikada ne bismo zakoraèili u njihovu svijest da nam oni sami nisu - ovim "Gedenkalbumom" - otvorili vrata svoje duše i svoga uma.

No tko su oni bili?

VALPOVAÈKA OBITELJ SIEBER I NJEN NESTOR – DR. EDUARD (SLAVOLJUB) JOSIP SIEBER - KAO STVARATELJ INSTITUCIONALNE INFRASTRUKTURE VALPOVA Povijest obitelj Sieber po mnogim je sudbinskim odrednicama jedna od egzemplarnih obiteljskih povijesti.

Njen nam primjer dojmljivo ilustrira dramatiènost lanèanih migracija, izloženost èesto zatiruæem pritisku novih, nepoznatih i izvornom identitetu obitelji stranih sociokulturnih okruženja, kao i transgeneracijsku upornost obitelji da oèuva svoj izvorni habitus i svoje autentièno sociokulturno obilježje.

Obiteljski društveni status trebalo je u svakoj novoj sredini iznova muèno uspostavljati, a održati ga u samoj obitelji kroz dugi lanac pokoljenja (od prve migracije nanizalo ih se osam do deset!) i kroz tri duga stoljeæa (od sredine osamnaestog do prvih godina dvadeset i prvoga) takoðer nije bilo ni lako ni jednostavno.

Stoga nam ovakva mala i prikrivena povijest jedne karakteristiène obitelji može više reæi o dubinskom duhovnom krvotoku povijesti no kronologija promjena u vrhovima moæi (o èemu standardna historiografija govori i u èemu nastoji raspoznati unutarnju logiku povijesnih mijena).

Upravo nam o toj borbi za oèuvanje vlastitog kulturnog identiteta prièa, vrlo sugestivno i vrlo dokumentirano, saèuvani "Gedenkalbum".

No njegov povijesni smisao možemo dokuèiti tek ako ga nastojimo razmotriti u sklopu duhovnog okružja unutar kojega je upotrebljavan i oživljen kao programirano sredstvo duhovnog samoispitivanja i duhovne samospoznaje. ******* 48

VDG JAHRBUCH 2006

Obitelj Sieber doselila se – prema obiteljskom sjeæanju i svjedoèenju – oko 1760. godine iz oblasti Sudeta u podruèju Èeške u slavonski gradiæ Valpovo – deislamiziran tek nekih sedam desetljeæa prije njihova dolaska i još uvijek u previranju novog urbanog, sociokulturnog konstituiranja.

Imenom nam poznati rodonaèelnik obitelji Sieber bio je lijeènik – kirurg – dr.

Josip (Josephus) Sieber. Dva su se obiteljska obilježja prenosila s pokoljenja na pokoljenje kao znak i jamac obiteljskog i statusnog identiteta – lijeènièko zvanje i ime "Josip".

Prvi Sieber roðen u Valpovu bio je - takoðer - dr. Josip Sieber. Bio je poživio osamdeset godina (1782. – 1862.), što je tada smatrano dubokom starošæu. Težnja ka dugovjeènosti bila je kroz niz pokoljenja karakteristikom obitelji Sieber, te niti devedesetogodišnjaci meðu njima ne bijahu rijetki.

Imao je trojicu sinova – i sva trojica bijahu lijeènici. Bili su to dr. Josip Sieber (1813. – 1870.), inaèe lijeènik biskupa J. J. Strossmayera, dr. Ivan ("Muki") Sieber (koji se preselio u Srbiju – u Valjevo) te najmlaði – dr. Eduard Josip (Eduardus Josephus) Sieber.

On je živio od 1832. do 1905. godine. Iz njegove ostavštine potièe "Gedenkalbum" o kojem želimo govoriti. Ustanovljen je kao obiteljski – donekle ritualni – obièaj iskazivanja prihvaæanja u obiteljski krug u vrijeme njegove šezdesetogodišnjice – 1892. godine.

Dr. Eduard Sieber bio se oženio 1863. (dakle, u dobi od trideset godina) tada dvadeset sedmogodišnjom valpovaèkom plemkinjom Stephaniom Burian.

Potjecala je iz slovaèke plemiæke loze koja je 1604. godine dobila plemiæki naslov i grb od cara Rudolfa II. Njen otac, Johann pl. Burian (1800. – 1888.) bio je vodio gospodarstvo valpovaèkog grofa.3 Eduard i Stefanija Sieber dobili su èetvoro djece – Marijanu (1864. – 1944.), kasnije udanu za Ferdinanda Mergenthalera, potom jedinog sina - Karla (Dragutina), koji bijaše kratkoga vijeka (1867. – 1905.) i koji se nije ženio, potom drugu kæer – Gabriellu - Ellu (živjela je od 1870. do 1956.), koja se udala za Edouarda Hontoira, Belgijanca iz Ostendea, te najzad treæu, najmlaðu kæer, Adelhaidu – Adu (1874. – 1943.) koja se 1898. udala za Viktora Messingera iz Iloka.

Dr. Eduard Sieber bio je jedan od najuglednijih graðana Valpova. U znak zahvalnosti zbog zasluga za grad Valpovo, Valpovèani su nakon njegove smrti i jednu ulicu u Valpovu nazvali njegovim imenom. U listu "Vatrogasac" (Zagreb, na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeæe) u posvetnom i slavljenièkom napisu objavljenom njemu u èast (SLAVOLJUB SIEBER, lieènik iz Valpova) èitamo "…da je Slavoljub Sieber prvi èovjekoljub i vrijedni sin bijeloga Valpova". Istièu se i obiteljske zasluge, 3

G. Buriana spominje i dr. Ivo Mažuran u svojoj monografiji "Valpovo, Sedam stoljeæa znakovite prošlosti" (izdanje: Valpovo, 2004., tisak "Grafika", Osijek.) kao: "zamjenik ekonoma Viktor Burian" (str. 104). U dokumentima koje posjedujem (i prema usmenoj predaji) on je bio Johan Burian ("Joannes Burian, cocus Dominalis"). Ovo nejasnoæu nisam do sada uspio razriješiti.

49

VDG JAHRBUCH 2006

odnosno altruistièki kontinuitet djelovanja obitelji Sieber u Valpovu, te odaju priznanje i njegovu ocu – dr. Josipu Sieberu: "Otac mu je bio praktièni lijeènik u Valpovu, koji je staro Valpovaèko kupatilo otkrio i dokazao ljekovita svojstva te željezne vode. Naš Sieber svršio je nauke u Osijeku i Pešti, te je kao praktièni lijeènik vršio veæ u svojoj mladoj dobi svoje èovjekoljubivo zvanje. U oktobru 1862. posta kotarskim lijeènikom (danas umirovljen), poslije vlastelinskim a najposlije tvornièkim lijeènikom tvrtke S. H. Gutmann. Ženio se sretno u tri puta, a najposlije sa vrlom domorodkom djakovkinjom Josipom Bošnjakoviækom.

Naš Sieber kojega lik evo u spomen donašamo, jest kao lijeènik prijazan, savjestan i brižan, što je najbolje pokazao za negda harajuæe kolere u Bizovcu i Petrijevcima; te vršio to svoje uzvišeno zvanje kroz lijepi niz godinica još uvijek, hvala Bogu u punoj snazi i èeliènoj ustrajnosti.

Kao Valpovèanin zaèeo je skromno mnogo dobra i plemenita za svoje rodno mjesto, koje æe se svoga Siebera uvijek zahvalno sjeæati. Uskoro æe se u Valpovu graditi bolnica, te je u tu svrhu sabrao preko 26.000 for. Prvi je gradnju zamislio i prinose skupljao naš vrijedni starina Sieber.

Tko je pri ustrajanju podružnice crv. križa, pèelarske i gospodarske podružnice, èitaonièkoga, pogrebnoga i vatrogasnoga društva i glazbene škole prvi? Opet naš vrli rodoljub Sieber, koji nije žalio svoga novca, svoga truda i nastojanja, dok se je pojedino društvo diglo na noge.

Teško nam je istaæi sve zasluge ovoga rijedke nesebiènosti èovjeka, za koje svi znadu a opet pravo ne znaju jer on sve što èini, skromno i zatajuæi sama sebe izvadja.

I danas jošte u svojoj poodmakloj dobi snuje on i radi neumorno o boljku, poljepšanju i dobromu glasu lijepoga nam trgovišta Valpova. Uz svoje zvanje skuplja on prinose za uzdržavanje valpovaèke glazbene škole, za koju se on upravo otèinski brine, družtvenim je lijeènikom podružnice crven. križa, vatrogasnoga i pogrebnoga družtva, odbornikom gospodarske podružnice i t.d."4 Tekst, koji završava èestitarskom eksklamacijom (vjerojatno je bio posveæen sedamdesetoj obljetnici roðenja - 1902. godine u mjesecu ožujku), iznijeli smo u cijelosti (osim uvodne i završne reèenice) jer ne bismo današnjom stilizacijom mogli prenijeti uz podatke i onodobni zanos i iskrenost kojom tadašnji Valpovèani govore o svom zaslužnom graðaninu.

Ipak, nužno je izluèiti poimence zasluge i složenu, skoro sveobuhvatnu širinu altruistièkog društvenog rada dr. Siebera.

Uz lijeènièki rad izuzetno širokoga opsega (bio je kotarski, vlastelinski i tvornièki lijeènik, te lijeènik crvenog križa, kao i vatrogasnog i pogrebnog društva), Eduard – Slavoljub – Josip Sieber bio je i zaèetnikom, ili jednim od zaèetnika svih 4

Dokument citiramo u izvornom obliku prema etimološkom pravopisu koji je u Hrvatskoj bio na snazi poèetkom XX. stoljeæa.

50

VDG JAHRBUCH 2006

tih društava, a uz to i èitaonice, glazbene škole, pa i pèelarske i gospodarske podružnice… Pritom se uvijek isticao i osobnim dobrotvornim prilozima.

Za šire društveno zalaganje malo Valpovo i nije otvaralo velike moguænosti. No Sieber se nije zadovoljavao time da iskoristi zateèene i ponuðene moguænosti. Da bi djelovao u skladu sa svojim ne samo profesionalnim, nego i duhovnim, pa i humanitarnim potrebama, bili su mu potrebne složenije moguænosti. Ustvari, bio mu je potreban grad drugaèije socijalne, kulturne i ine infrastrukture, grad drugaèijih akcionih potencijala.

I on ga je stvorio.

Ogromnim i vjerojatno ni od koga drugoga nadmašenim naporom – i sistematiènošæu – pretvarao je malo ruralno Valpovo u moderan grad srednjoeuropskih obzora.

Vrlo su raznoliki morali biti graðanski krugovi u kojima se kretao, a i zadivljujuæe raznovrsni njegovi interesi, pa i razumijevanje specifiènosti najraznorodnijih oblasti, da bi mogao svojom pokretaèkom energijom i poticajnom inicijativom stvoriti, gotovo ni iz èega, institucionalnu infrastrukturu jednoga grada.

No raznolikosti javnih – društvenih – krugova u kojima se kretao odgovara ne manja, nego èak i istanèanija složenost i bogatstvo užeg, obiteljskog kruga rodbine i prijatelja koji su se u njegovom domu okupljali.

Za tu vrstu graðanskog okupljanja u privatnim domovima ne postoji adekvatan termin. "Salon" - ? "Kružok" - ? Prvi termin naglašava aristokratiènost, èime znaèenjsko težište pomjera na statusno uzdizanje nad sredinom. Drugi, pak, znaèenje pomjera na organizacijski, gotovo zavjerenièki karakter okupljanja.

Termin "krug", opet, previše je neodreðen i uopæen.

Pa ipak, upravo saèuvani obiteljski "Gedenkalbum" otkriva ne samo znaèenje, nego i duhovni sadržaj obiteljsko-prijateljskog kruga doma Sieberovih u Valpovu.

On je takav da nam dubinski osvjetljava povijest – ili bar jedan njen isjeèak (no jedan od bitnih isjeèaka) kao skriveni duhovni proces.

A kada povijest ne bi bila povijest duhovnosti – da li bi uopæe postojala?

GRAÐANSKA KULTURA INTELEKTUALNO POTICAJNE DOKOLICE U 19. STOLJEÆU Èovjek je društveno biæe. Nismo ovim rijeèima rekli ništa novo. Postoji nesagledivo složena struktura ljudskih socijalnih okupljanja, zasnovanih na selektivnim kriterijima (oni uvijek postoje kao naèelo socijalizacije!) koji mogu biti obiteljski, zavièajni, etnièki, politièki, strukovni, èak i spolni, generacijski, sportski, itd. itd.

Dom valpovaèke obitelji Sieber tijekom posljednjih dvaju desetljeæa devetnaestog stoljeæa bio je – saèuvana obiteljska dokumentacija na to 51

VDG JAHRBUCH 2006

nedvosmisleno ukazuje – jedno izuzetno živo intelektualno žarište. Duhovna atmosfera toga doma bila je magnetièna i poticajna. U njemu je sustavno njegovana jedna složena kultura žive meðuljudske komunikativnosti, pa i više od toga: komunikacije èovjeka sa samim sobom – mogli bismo reæi.

Ona, nesumnjivo, nije bila samo dijaloška. Duhovna komunikacija ima daleko šire moguænosti od onih koje èovjeku nudi govor. Ljude može povezati glazba (pa èak i tišina!), može ih povezati dojam što ga pobuðuju djela plastiènih umjetnosti slika, vez, kip… Uopæe, sve manifestacije ljudskog senzibiliteta i ljudske duhovnosti.

No da bi èovjek za takvu komunikaciju (dakle – i za okupljanje) bio pogodan, odnosno da bi mu takva komunikacija predstavljala unutarnju egzistencijalnu nužnost bez koje niti samoga sebe ne bi mogao ostvariti, nužna je njegova odgovarajuæa duhovna izgradnja. Prije no što stupi u takav krug proširene duhovne obitelji, (kakav se, nesumnjivo, bio formirao u domu obitelji Sieber) mora biti duhovno oblikovan kao ljudsko biæe analognih interesa, kulture i etike.

Ovo nas dovodi do nužnog zakljuèka da takozvanu "dokolicu" djeèje igre i "dokolicu" odraslih moramo vidjeti u kontinuitetu. Bez poznavanja djeèje kulture i kultura odraslih ostat æe nam zakljuèanom zagonetkom.

Stoga je nužno – smatramo - ovom fenomenu posvetiti posebno, pripremno poglavlje.

URBANA KULTURNA REVOLUCIJA ZAÈETA U URBANIZACIJI DJEÈJE IGRE Govorimo o oblicima (ali i o sustavu!) aktivne dokolice kakvu znanost nerijetko s prikrivenim prijezirom ostavlja na periferiji svojih istraživanja. No da li je dokolica zaista oblast jalovih aktivnosti?

Smatramo da je uloga dokolice u formiranju ljudske osobnosti upravo suprotna tome. "Dokolica", osloboðena socijalnih obvezatnosti, otkriva autentiènu osobnost èovjeka, te termin "dokolica" upotrebljavamo samo stoga kako bismo ga mogli problematizirati i time ukazati na njegovu krajnje dvojbenu opravdanost.

Rijeè je o kulturi! O kulturi djeèje igre, ali i o kulturi okupljanja i druženja odraslih takoðer. U druženju odraslih prepoznat æemo, najèešæe iznenaðujuæe lako, èak i ne previše skrivene oblike transformirane djeèje igre!

Posebno se ovo odnosi na urbanu kulturu i djeèje igre i (takozvane) dokolice odraslih. Izmeðu ova dva oblika aktivnosti postoji iznenaðujuæa uzajamnost, pa èak i programirani kontinuitet.

Rijeè je, dakle, o novom i brižno projektiranom sustavu odgoja buduæe urbano kultivirane i potpune (dakle – životno zrele) osobe, spremne da se kao kulturno oblikovan pripadnik srednjoeuropske civilizacije ukljuèi u urbanu strukturu ne samo svoje uže sredine, nego i suvremene Europe.

52

VDG JAHRBUCH 2006

Ovakva je odgojna koncepcija bila potpuno strana ruralnoj kulturi, pa i kulturi ruralne djeèje igre.

Otkrivamo, ustvari, korijene presudne civilizacijske transformacije društva u cjelini. Odluèujuæu ulogu imala je u tome ona generacija preseljenika (bila je to druga ili treæa generacija nakon prvog inpopulacijskog vala) koja se veæ egzistencijalno situirala, stekla primarne društvene pozicije, te potom poèela, oblikujuæi svoje potomstvo, posredno preoblikovati sveukupno društvo.

Postali su, praktièno, njegovom civilizacijskom jezgrom.

Tako je zapoèela druga faza civilizacijske transformacije društva u istoènoj Hrvatskoj (a vjerojatno i u širim okvirima), koju su inicirali, pokrenuli i unijeli u nju sadržaj, smisao i koncepciju, preseljenici iz srednje Europe.

Valpovaèka obitelj Sieber, zahvaljujuæi i svom položaju i izrazito aktivnoj ulozi u urbanoj restrukturalizaciji sredine, te, konaèno, saèuvanoj dokumentaciji koja omoguæava detaljnu rekonstrukciju procesa kulturne transformacije, može nam poslužiti kao egzemplarni uzorak urbano-kulturne revolucije pokrenute nastojanjima preseljenika iz austrijsko-njemaèkih (a i drugih) krajeva srednje Europe. Svaka pojedinost iz kulturne povijesti ove obitelji osvijetlit æe nam tu povijesnu preobrazbu društva iznutra.

Povijest time prestaje biti nadljudsko zbivanje. Otkrivamo kako se ona zaèinje u intimi zaboravljenih pojedinaca. Anonimne i išèezle duše pravi su junaci povijesti.

A i naš duh, pa i naš dah, samo su nastavak njihova disanja.

No vratimo se novom, urbanom odgoju djeteta o kojemu smo poèeli govoriti.

U njemu je, rekosmo, skriveno sjeme sutrašnjice. Buduæi da govorimo o našoj povijesti – to je sjeme iz kojega smo mi nikli.

Koncepcija "dokolice" - a posebno koncepcija odgoja djeteta poèevši od igre pa preko ritualiziranog sustava odgajanja do zrelosti (i s njom povezanih oblika "testiranja" te zrelosti) upravo je revolucionarno izmijenila kulturu, psihologiju i cjelokupno obzorje društva.

Pripadnici preseljenog srednjoeuropskog graðanstva prvi su shvatili da se u djeèjoj igri krije zaèetak i geneza kasnije kreativnosti. Tek sustavnim programiranjem djeèje igre može se, projektivno, stvoriti uvjete za stvaralaštvo koje neæe ostati regionalnim i subeuropskim (što je još i danas nelagodna bolest našeg ruralnog stvaralaštva, koje nièe bez pouzdanih kriterija, autistièno i èesto nepodnošljivo sirovo, agresivno sklono negiranju europske kulture, a uza sve oèekuje pritom i povlaštenu društvenu valorizaciju i pravo na dominantan položaj!).

Kultura intelektualno poticajne djeèje igre bila je u domu Sieberovih njegovana vrlo sustavno. Iz njihova su doma, ili iz duhovnog poticaja koji je u njihovom domu imao svoje izvorište, poticale najuzbudljivije igre koje sam i sam u ranom djetinjstvu upoznao.

53

VDG JAHRBUCH 2006

Krajem devetnaestog stoljeæa stil historicizma smatran je dosegnutim umjetnièkim vrhuncem.

I moji su ga roditelji, a za njima i ja, upoznali u najranijoj dobi pomoæu djeèje igre.

Još osjeæam svoju fasciniranost nestvarnom ljepotom gotièkih crkava. No nisu to bile prave crkve.

Bili su to tek planovi za izgradnju minijaturnih modela od malih višebojnih kamenih kocaka.

Njih je moj djed (ili još pradjed?) kupio kao novu, tek otkrivenu djeèju igru. Igru stvaranja.

Tako je, vjerojatno, zapoèela i moja fasciniranost umjetnošæu. Tu igru od njih, prirodno, i ja sam naslijedio.

Postoje igre koje se temelje na odmjeravanju snaga. One karakteriziraju pretežno ruralnu kulturu. No, postoje i igre zasnovane na oblicima (ili modelima) odmjeravanja duha. One su karakteristiène za urbanu kulturu. Ako sociokulturna sredina (kao što je sredina višeg graðanstva) naglašava vrijednost kulture kao vrijednost koja odlikuje i osobu, tada i igra teži stvaranju duhovne hijerarhije zasnovane na poznavanju kulture.

Upravo je to bio smisao obiteljskog Gedenkalbuma. No ranije igre njegovane u obitelji, djeèje igre, bile su rana priprema za ovakav sustav vrednovanja osobe.

Igra je vrlo poticajan medij.

Niži oblici odmjeravanja promišljenosti i sposobnosti u kombinatornoj strategiji (takav je, zapravo, skriveni smisao kartaških igara) najpopularniji su oblik "upražnjavanja" dokolice. Termin "upražnjavanje" - izrazito ružan, podmuklo pejorativan termin – u ovom sluèaju, ipak, vrlo plastièno ukazuje na duhovnu ispraznost okupljanja zasnovanog na takvoj igri uzajamnog odmjeravanja.

Kontinuitet izmeðu djeèje zabave i zabave odraslih (kartanje je i terminološki "igra") u ovom je sadržaju više no vidljiv.

No igra kartama – "kartanje" - i pored sustava odmjeravanja dovitljivosti ugraðenih u nju i poticanja ka isticanju u mikrosocijalnoj grupi zatvorenog kartaškog kruga u biti znaèi odustajanje od društvenog života. Svaki je pasionirani kartaš ovisnik koji se predao, te kartanje postaje, psihološki, vrsta prisilne radnje, odnosno oblik neuroze.

Meðutim, kultura djeèje igre u obitelji Sieber – koja nam, svakako, može biti reprezentativan uzorak kulture višeg graðanstva pretežno njemaèko-austrijskog porijekla, bila je promišljena, izrazito intelektualna – a ipak zasnovana na bezazlenoj igri virtualne utrke. Bila je inventivna i aktualno osuvremenjena svojim zasnivanjem na tehnološkim, geografskim i drugim otkriæima. Njen je skriveni cilj bio odgoj konstruktivne poticajnosti, interesa za svijet i za znanost, te buðenje želje za otkrivanjem.

54

VDG JAHRBUCH 2006

Nažalost, saèuvani objekti djeèje igre potjeèu tek s poèetka dvadesetoga stoljeæa i u njima možemo pratiti plodove kulture djeèje igre – što znaèi djeèjeg odgoja – prenesene izravno iz matiène obitelji Sieber. Rijeè je o igrama koje je za svoju djecu nabavljala iz Beèa, Berlina ili Leipziga najmlaða kæi dr. Eduarda Siebera, Adelhaida – odnosno Adela - ili "Ada", kako su je zvali.

Njen duhovni razvoj možemo, zahvaljujuæi saèuvanim osobnim dokumentima odrastanja, pratiti i na taj naèin otkriti jedan pomno razraðen, èak ritualiziran model ne samo odgoja, nego formiranja osobnosti. U tom odgoju oblici igre prirodno prerastaju u oblike duhovne uzajamnosti s bliskim osobama, te je igra priprema za kulturu komunikacije, èak i u osobnoj sferi.

Na taj naèin igra prerasta u etiku! Ona odgaja konstruktivnu uzajamnost.

Ovo je, nesumnjivo, kulturna vrednota koja karakterizira graðanstvo srednjoeuropske geneze. A uz to, rijeè je o vrednoti koju uobièajeni pozitivistièki oblici istraživanja povijesti doseljenika temeljenih na povijesnoj dokumentaciji (koja ignorira privatnu sferu kao irelevantnu) tragièno previðaju.

Tako, naime, dobivamo povijest iz koje su nestali ljudi – jer je išèezla ljudskost.

Ako potražimo njihovu skrivenu ljudsku stranu – pronaæi æemo izgubljenu dušu vremena

KAKO U SLAVONSKOJ PROVINCIJI PRUŽITI KÆERI EUROPSKI ODGOJ? (GRAÐANSKI ODGOJ ŽENSKOG DJETETA KRAJEM 19. STOLJEÆA) Pokušat æemo ovo ilustrirati djetinjstvom najmlaðe kæeri Eduarda Siebera – Ade – prema saèuvanim podacima.

Pružiti kæeri nježnost i ljubav, te joj postupno otvarati sve èudesne ljepote svijeta u koji ulazi, a pritom joj, ipak, osigurati zaštiæenost i stvoriti uvjete u kojima æe svetost njene intime ostati neprikosnovenom i intaktnom, gotovo je neostvariv odgojni podvig. Najteži je to ispit ne djeteta – nego roditelja. Tek æe buduænost njegove kæeri biti ocjenom njegove ne samo roditeljske, nego i ljudske vrijednosti, bez obzira na sve drugo što je postigao.

Dramatiènost ovog iskušenja još se i danas može išèitati iz malog broja skromnih, upravo èudom saèuvanih dokumenata .

No to nisu dokumenti roditelja. To su malobrojni intimni dokumenti rane mladosti njegove najmlaðe kæeri – krhke Adelhaide. A lik roditelja tek naziremo u pozadini, tek ga slutimo. Gotovo je nevidljiv.

No znamo da je jedino on mogao pokretati osjetljivi ritam njenoga odrastanja.

Godine 1889. umire njegova supruga Stephania Sieber, roðena plemenita Burian. Dr. Sieber tada ima pedeset i sedam godina. Njegova se najstarija se kæi, Marianna, upravo udala za Osjeèanina Ferdinanda Mergenthalera i otišla u Osijek.

Mlaðoj, Gabrielli – Elli - upravo predstoji udaja za inteligentnog i poduzetnog 55

VDG JAHRBUCH 2006

Belgijanca, Eduarda Hontoira. Upoznala ga je i zavoljela na jednom od putovanja u tada otmjeno ljetovalište više europske klase – Ostende, te ga dovela u Hrvatsku.

Sin Karlo, dvadesetdvogodišnjak, boluje od tuberkuloze i umrijet æe iste godine kada i otac – 1905.

No najmlaða, Adelhaida (a zvali su je i Adela i Ada – zadržat æe se najkraæa varijanta) tek se nalazi pred prvim stupanjem u predvorje života. Ima nepunih petnaest godina.

S petnaest godina djevojka dobiva prvi spomenar. Otvara joj se moguænost da stvara svoj prvi intimni krug prijateljica – i prijatelja – i da posjeduje svoju intimnu knjižicu prvih poruka. I da svojim porukama, upisanim u spomenar, odgovori na iskaze prijateljstva.

Ako neka od upisanih poruka prekoraèi prag nedužnoga prijateljstva – to æe ostati njenom tajnom. No od nje se veæ oèekuje da zna odabrati ljude dostojne njenog povjerenja.

U tom smislu razvijane su kod nje od rane mladosti odreðene vrline. Postala je do virtuoznosti vièna nekim oblicima ruènog rada. Uz vez, posebnu je sklonost – i nadarenost – pokazala izraðujuæi predmete od lika – s rijetkim smislom za oblik, ornament, ali i funkciju. Školskom se odgoju kao dopuna razvijao paralelni domaæi odgoj u onim oblastima kulture koje je škola ili ignorirala ili nudila u neprihvatljivo suženom opsegu i niska dometa. Tako je nauèila svirati klavir. Buduæi da je sposobnošæu opravdala i povjerenje i ulaganja – dobila je svoj klavir – "Franz Wirth Schüller von Bösendorfer".

Dr. Sieber bio je pretplatnikom uglednih srednjoeuropskih èasopisa – "Moderne Kunst" iz Berlina, na primjer. Redovno je naruèivao izdanja europske beletristike iz Leipziga (izdavaèka kuæa "Minerva"). Tako su oblasti glazbe, umjetnosti i književnosti bile pouzdano pokrivene. Mala Ada znala je što su prave vrijednosti i cijenila ih je. Oblici vizualne i zvuène ljepote oplemenili su je. Uživala je u ljepoti aktivno. Rano probuðenu intelektualnu radoznalost znat æe kasnije prenijeti i svojoj djeci. Jedna njena kæer æe veæ u ranim tinejdžerskim godinama, kao školarka, slikati tako da je mogla pouèavati druge.

Sa èetrnaest-petnaest godina veæ æe i sama, zahvaljujuæi svojem duhovnom iskustvu i kulturi, znati odijeliti prave od lažnih vrijednosti. Èak i pri prvim poznanstvima s ljudima. Visoko je cijenila dostojanstvo (vjerojatno presaðeno u nju od majke Stephanie pl. Burian, porijeklom - slovaèke plemkinje) i znala je na èemu se ono zasniva.

Ukratko, znala je procijeniti potencijalne prijatelje i odabrati one koje odlikuju i kultiviranost i uglaðeno ponašanje, iskrenost i moralna neiskvarenost.

Dr. Sieber vodio je ka životu kæer u koju se mogao pouzdati. Starije kæeri, veæ udane, bile su mu ohrabrenje i pomoæ.

Vjerojatno je slutio da su moguænosti za udaju tako duhovno i kulturno oblikovane kæeri u zaostaloj, pretežno ruralnoj, èak sirovoj sredini krajnje 56

VDG JAHRBUCH 2006

ogranièene. Udaja – tek u relativno dalekoj perspektivi – bila je prijeteæi problem, potencijalno daleko teži od odgoja.

Uostalom, to i nije nova tema. Problem udaje kæeri neuralgièno je i veæ pomalo mitski traumatièno roditeljsko iskustvo naših predaka. Ponekad je to pitanje miraza. S tim dr. Sieber neæe imati problema. No naæi ženika odgovarajuæeg statusa koji neæe zatrti brižno odnjegovanu psihu i kulturu njegove najmlaðe kæeri…?

Da li nam njen još djetinji spomenar može omoguæiti bar nasluæivanje onog užeg duhovnog okružja koje je formirano prvim prijateljstvima?

Veæ naslov ove malene knjižice, spomenara u kožu uvezanog i zatvorenog malom metalnom kopèom, indikativan je. Naziv je ove knjižice intimnih poruka za vjeèno sjeæanje: "POESIE" Prema istraživanju dr. Mirjane Duran ovaj je spomenar najstariji saèuvani spomenar na podruèju istoène Hrvatske.5 Time njegovo kulturalno znaèenje postaje daleko širim od onih malih privatnih okvira u kojima se za svoga života zadržavao. Izvaðen iz tame male ladice Adinog privatnog "sekretera", u kojoj ga je èuvala zaštiæenog minijaturnim, gotovo simboliènim kljuèem (jer pravi je èuvar bila kultura njenih ukuæana), njen je spomenar danas jedina oèuvana žila kucavica u kojoj još otkucava duhovni puls jednog nestalog vremena Rijeèi posjeduju u sebi dah vjeènog. One žive i kad se njihovom izustitelju ugasi dah. Poruke su ove tek u kratkom trenutku svoga nastanka bile osobne. Danas odavno više nisu. Danas su to poruke o duhovnim vibracijama jednog nestalog vremena. Što su mislili oni koji su svoje poruke upisivali, kako su se oslovljavali, što su cijenili bitnim u životu i u odnosima meðu onima koji su im bliski, kakva im je kultura samooèitovanja (jer svakom porukom èovjek sebe poruèuje), itd. itd. – o svemu nam tome diskretno govori ovaj mali skup intimnih poruka.

Za deset godina u spomenaru se našlo 44 upisa. Veæina ih je datirana (što govori i o poznavanju malih ritualnih oblika posvete – dakle, o jednom vidu više graðanske kultiviranosti). Tek neke nisu. Tako možemo pratiti godišnji ritam upisa. U biti – proces sve strože selekcije (što je znak sazrijevanja), ali i diskretni porast osobnosti.

Naime, frekvencija s godinama opada (gotovo polovica upisa potjeèe iz prve tri godine i dva mjeseca – od smrti Adine majke). S opadanjem frekvencije raste ozbiljnost i zrelost formulacija, a stereotipne se formule ("Život je san! Sanjaj sladko!" iz 1891. ili "Zur Erinerung an Deine Freundin" iz 1882. godine), sve èešæe povlaèe pred osobnijim formulacijama.

5

M. Duran, str. 35.

57

VDG JAHRBUCH 2006

Uz opadanje frekvencije upisa – što govori o zrelijoj i brižljivijoj selekciji prijatelja, te time i o porastu samosvijesti, blago se mijenja i odnos upisa na njemaèkom jeziku (koji je Ada osjeæala kao svoj materinski jezik) i hrvatskoga jezika.

Od 44 upisa – 33 su pisana njemaèkim jezikom (pretežno goticom)6. Devet prijateljica i prijatelja napisalo je svoju posvetu hrvatskim jezikom, jedna srpskim (æirilica!), a jedna – francuskim ("Souviens-toi-de-moi, Olga H., Belišæe le 16."). Ova mala ritualna formulacija indikativno ukazuje na stilematsku funkcionalnost pojedinih europskih jezika koja se oèituje i izborom jezika Graðanske konvencije iskazuju se i u strožoj barijeri provjere kroz koju, svakako uz obiteljsku pasku, moraju proæi muškarci koji žele stupiti u uži krug djevojèinih prijatelja. Svega ih je èetvrtina – koliko se može zakljuèiti po ponekad enigmatièno, ritualno kaligrafski stiliziranim potpisima. Ipak, neka imena ne ostavljaju nas u dvojbi: Gusti (hipokoristik od "Gustav"), Nikola, Max, Vjekoslav, Ivica, Josip, Ratislav, Antun, Franz… Još dva upisa su, nesumnjivo, posvete muškaraca.

Ovako oboružana oprezom i s brižno odnjegovanom sposobnošæu kulturne, statusne – a i prikriveno etièke – provjere muškaraca koji iskazuju težnju za pridobivanjem njena prijateljstva, a i eventualne naklonosti, dobro je odgojena graðanska djevojka bila pripremljena za slijedeæu stepenicu svoga odrastanja – za prvi javni izlazak iz kuæe.

Na ples. Na "Bal". Èinovnièki plesovi – zvahu se "Beamten-Ball" - održavani se devedesetih godina u Belišæu. U veljaèi. U ritualnom vremenu kratkotrajne i relativne slobode – u vremenu poklada.

Nakon što je u prosincu 1892. navršila osamnaest godina, Ada Sieber je 12. veljaèe 1893., na pragu svoje devetnaeste godine, pošla na svoj prvi ples.

Na pragu svoje dvadesete godine, 1. veljaèe 1894., bila je pozvana na svoj drugi ples.7 I zadnji – koliko možemo zakljuèiti iz sadržaja njene male intimne ladice uspomena koje je brižno èuvala.

Dva bala od osamnaeste do dvadesete godine života. Dva bala za èitav život.

Radosti su, zaista, dozirane kao da je rijeè o doziranju otrovu. A opasnost "trovanja" eventualnom raskalašenošæu, luksuzom i lakomislenošæu zaista je vrebala u oèima brižnih roditelja iza svakog izlaska u društvo radi zabave..

6

7

Statistièki podaci o upisima u ovom spomenaru navedeni u knjizi M. Duran (na str. 35.) nepotpuni su i neprecizni. No rijeè je, zaista, o posve efemernom podatku.

U struènoj je literaturi uobièajen termin "plesni red". Autor ovog ogleda smatra termin "Plesna knjižica" primjerenijim.

58

VDG JAHRBUCH 2006

I tako je Ada u svom životu otplesala osam plesova. Tri u 1893. godini i pet u 1894. godini. Dvije kadrile ("Quadrille") i jedan kotiljon ("Cotillon"), te tri kadrile, jedan kotiljon i kolo 1894. godine.

Samo se jedno ime ponavlja u oba "plesna reda" - kako se (ne baš najadekvatnije) nazivaju ovi nježni kulturološki suveniri, bidermajerski minijaturni, delikatni i uvijek virtuozno izraðeni. Poruka je te izrade: intimno sjeæanje najveæa je dragocjenost koju èovjek u životu može steæi.

Samo se jedno ime javlja dva puta. Tisuæu osamsto devedeset i treæe i tisuæu osamsto devedeset i èetvrte.

Jedan je mladiæ, poštujuæi ogranièenje koja mu nameæe statusna kulturna ritualizacija osobnih odnosa, i znajuæi pritom da samo tako može i sebe poštovati i oèekivati poštovanje drugih, èekao punu godinu dana da bi s djevojkom koja mu je mila otplesao još jedan ples!

U ta dva plesa sabijena je jedna prièa koja, skrivena u potaji, obilježava èitav jedan život.

Stoga æemo joj – a i stoga što tako mnogo govori o kulturi naših predaka, o njihovoj etici i o naèelu obuzdavanja i potiskivanja intime,– posvetiti posebno poglavlje.

Jedan je kulturni dokument ka kojemu se kreæemo objedinio je sav ovaj duhovni svijet koji nastojimo oživjeti

ERKENNE DICH SELBST! "ERKENNE DICH SELBST" - UPOZNAJ SAMOGA SEBE – rijeèi su kojima nas ovaj spomen-album poziva da uðemo u nj i da, spoznavajuæi samoga sebe, omoguæimo i drugima da nas upoznaju.

Upoznati drugoga – to znaèi uæi u njegov duh. U ideje i ukus, u kulturu, u senzibilitet, u sve što pobuðuje u njemu osjeæaje, u sve ono za èim teži i u èemu vidi uzore ka kojima stremi…

Stoga ovaj Gedenkalbum ima kao moto otisnute – i prije naslova! - rijeèi Friedricha Schillera: Willst Du Dich selber erkennen, so sieh, wie die Anderen es treiben.

Willst Du die Anderen verstehn, blick in Dein eigenes Herz..

Schiller Knjigu bismo danas mogli opisati kao vrstu testa. Ispitanik – gost ili prijatelj obitelji, roðak ili znanac, ispisuje svoje odgovore na dvadeset i èetiri pitanja koja su mu postavljena. Možda ih, suoèen s njima, prvi puta i sam sebi upuæuje. Koje osobine cijeniš kod muškaraca? Koje kod žena? Najdraže zanimanje? ("lesen – schlafen" - odgovara s rijetkom iskrenošæu jedna prijateljica obitelji)! Tvoja zamisao sreæe ("Deine Idee von Glück?) Koji poziv smatraš najboljim? Što bi želio biti da nisi ovo što si? Gdje bi volio živjeti? I tako dalje – od pitanja što je najveæa 59

VDG JAHRBUCH 2006

moguæa nesreæa do pitanja iz kulture. Ona su posebno indikativna. Doznajemo tko su bili omiljeni pisci prijatelja obitelji Sieber, tko su bili junaci, književni i povijesni, u kojima su vidjeli moralne uzore, tko su bile junakinje (takoðer i povijesne i književne, dakle – i realne i virtualne) èije ih sudbine i idealizam zanosili…

Posredno, ti nam odgovori otkrivaju i karakter upisnika, a ne samo njihovu obrazovanost i kulturno opredjeljenje. Pitanja o slikarima, kiparima te skladateljima, dakle pitanja koja otkrivaju steèenu osobnu kulturu u poznavanju svjetske umjetnosti, pokazala su se vrlo delikatnim, te ih otprilike polovica ispitanika èak i izbjegava. Najbezazlenija su, vidi se iz odgovora, pitanja koja se tièu osobnog ukusa, kao što je izbor najdraže boje, cvijeta ili pak imena (èime se, posredno, otkriva i osobna simpatija) pa èak i izbor najomiljenijeg jela ili piæa.

Vjerojatno su bila posebno uznemirujuæa ona pitanja u kojima je upisnik morao ocijeniti vlastiti karakter upisujuæi sažeto svoj životni moto, svoj životni cilj, kao i ocjenu vlastitog temperamenta…

Knjiga je, oèito, u višim i kultiviranijim krugovima srednje Europe bila izuzetno popularna. Primjerak iz obiteljske knjižnice obitelji Sieber pripada sedamnaestom izdanju (!) europski poznate izdavaèke kuæe "Verlag von J. J. Weber" u Leipzigu i izašao je tisuæu osamsto devedeset i prve -. ili druge - godine.

U obiteljskoj je upotrebi bio do 1898. godine – odnosno, do vjenèanja najmlaðe Sieberove kæeri Adelhaide (Ade). Ona ga je kasnije i saèuvala u svojoj osobnoj knjižnici u Iloku, kamo se preselila udajom.

Tijekom tih osam godina u Gedenkalbum se upisalo dvanaest upisnika (šest muškaraca i šest žena). Selekcija je, dakle, pri izboru onih kojima æe knjiga biti ponuðena da svojim samooèitovanjem postanu zauvijek uneseni u obiteljsku predaju bila još daleko rigoroznija nego pri upisu u djevojaèki spomenar. To nam ukazuje na to da su oba dokumenta bila dijelovi – ili etape – istog memorijalno-ritualnog posveæivanja prijateljstva.

Suoèeni smo, dakle, s kultom prijateljstva i kulture kao jedinstvenim sociokulturnim fenomenom.

Ponuda knjige odabraniku obitelji na gotovo ritualni upis bila je, nesumnjivo, èin priznavanja svojevrsnog vrijednosnog statusa koji je odreðena osoba stekla u oèima obitelji – a za pretpostaviti je da je karakterna procjena nestora obitelji, dr.

Eduarda Siebera, bila pri tome odluèujuæa.

Iako je broj upisanih prijatelja i povjerenika obitelji (nazovimo ih, uvjetno, tako) relativno malen, složenost pitanja i èinjenica da je veæ sam izbor izuzetno sociokulturno indikativan, te da je ova knjiga jedini saèuvani primjerak takvog dokumenta, èini ovaj Gedenkalbum jedinstvenim i neizmjerno dragocjenim detektorom kulture, etike, ideja i vrijednosnih kriterija našeg graðanstva krajem XIX. stoljeæa.

A bilo je to (treba li to još naglasiti?) germanskoga porijekla.

60

graðanstvo kojemu je jezgra bila

VDG JAHRBUCH 2006

ŠENOA, PRERADOVIÆ - UND HEINE! (OD BIKULTURALNOSTI KA MULTIKULTURALNOSTI, TE BITEMPORALNOST KULTURNE SAMOIDENTIFIKACIJE) Preseljene kulturne enklave žive u nekoj vrsti konzerviranog vremena.

One prate zbivanja koja se zbivaju u matiènom zavièaju. No to je ostavljeni zavièaj. To više nije zavièaj njihovog aktivnoga života. To je tek zavièaj njihove traumatiène nostalgije. Nostalgija je to koja æe ostati obilježjem enklave tokom niza generacija i koja æe i održati – ali i donekle konzervirati – njihovu kulturu. Njihov primarni (i ostavljeni) zavièaj ostaje u njihovim predodžbama onakvim kakvoga su oni ostavili, te preseljenièka enklava nastoji tu zaustavljenu sliku prenijeti svojoj djeci.

Tako preseljenièka nostalgiju postaje oblikom duhovnog naslijeða..

Istovremeno, naravno, preseljenici se ukljuèuju u aktivni život nove sredine.

Ta bitemporalnost postaje karakteristiènim fenomenom svih dvojnih zajednica sastavljenih od starosjedilaca homogenih enklava doseljenika. Ona je širi, tipski fenomen. Javlja se u svim bipolarnim kulturama koje dijeli i povijesno-vremenski rasjed.

Tako se postupno poèinje ostvarivati fenomen udvostruèenoga tijeka vremena.

Vrijeme kojega se sjeæaju nosi u sebi upravo divovski afektivni naboj. No to je prošlost koju doseljenici pretvaraju u virtualnu sadašnjost.

Taj je naboj, ujedno, i izrazito obrazovno, pa i kreativno poticajan. On ih èini, takoðer, potencijalno aktivnijim dijelom populacijskog korpusa u koji su se, barem formalno i funkcionalno, integrirali.

U toj psihološkoj okolnosti leži (ali samo jednim dijelom) odgovor na pitanje (mora si ga postaviti svaki povjesnièar) zašto je udio preseljenika neautohtone nacionalno-kulturne geneze (u Hrvatskoj – Nijemaca, Austrijanaca, Èeha, Slovaka, Maðara…) procentualno daleko veæi u odnosu na autohtono domaæe stanovništvo nego što je njihova realna brojèana zastupljenost.

No njihova – takoðer aktivna – kulturna nostalgija èini da i dalje, i pored toga, održavaju u sebi duh vremena iz kojega su preseljenjem išèupani.

Tako žive u dva vremena istovremeno. U nekadašnjem - s jakom sentimentalnom privrženošæu koja jednu epohu produžava u njihovoj kulturnoj svijesti i preko stvarnog vremena njena života, ali i u sadašnjem unutar kojega žive i aktivno ga i sami oblikuju.

Time doseljenici ostvaruju i vanjsku (socijalnu) stabilnost društva, ali podjednako i svoju osobnu, unutarnju - psihièku - stabilnost.

Vrijeme njihova preseljenja bilo je vrijeme raðanja romantizma. Njemaèkog romantizma.

61

VDG JAHRBUCH 2006

U Gedenkalbumu veæina upisnika prepoznaje sebe kao ljubitelja i poštovaoca klasika njemaèkog romantizma. Posebno u književnosti. Odnos ka književnosti ostaje, naime, najindikativniji pokazatelj tog duhovnog stanja. Meðu svoje "Lieblingsschriftsteller-e" uvrstili su Schillera, Heinea, Goethea… Neke njihove knjige bile su upravo kultna djela. Sieberova srednja kæi Gabriella – Ella – nosila je sa sobom èitav život i kroz brojne životne nedaæe Heineovu knjigu "Buch der Lieder" kao vrstu osobnog molitvenika…Stihovi…

Vergiftet sind meine Lieder Wie konnt es anders sein? …postali su moto njenog vlastitog života.

U džepnom, no elegantnom izdanju ove knjige ovu je pjesmu posebno oznaèila.8 No istovremeno i Ella (još 1894. – no tada veæ udana Hontoir) upisuje u Gedenkalbum - iza Schillera i Körnera - Preradoviæa!

I ne sam ona. Još je, uz nju, dvoje upisalo Preradoviæa, èak petoro Šenou, a istaknut je i Mažuraniæ (naglašen je "Èengiæ-aga"), te narodne pjesme i pripovijetke…

Hrvatski romantizam, osjetno mlaði od njemaèkog, poèinje sustizati njemaèki, pa i postupno ga nadilaziti po znaèenju koje mu pridaju njemaèki (i drugi) doseljenici. To su – hrvatski i njemaèki romantizam – dva koncentrièna kruga. Uz njih javlja se i europski kao treæi. Javlja se, recimo, i Dumas – èak u dva upisna testa, a takoðer i Dodet i Victor Hugo kod gostiju iz Belgije.

Tako bikulturalnost prerasta u multikulturalnost, odnosno u europsko kulturno obzorje.

Prateæi jasne znakove otvaranja multikulturalnih – europskih – krugova koji se šire oko bikulturalne hrvatsko-njemaèke jezgre, mi u toj jezgri istovremeno pratimo proces postupnog pomjeranja znaèenjskog žarišta s klasika njemaèkog romantizma (odnosno, pisaca koji pripadaju kulturalnoj genezi bar polovice upisnika) na problemski aktualniju hrvatsku književno-romantiènu jezgru.

Ne može se razaznati bitna razlika u odabiru pisaca njemaèkog ili hrvatskog romantizma izmeðu upisnika njemaèke i hrvatske etnièke pripadnosti. O složenosti situacije (a i o psihološkoj i kulturnoj ambivalentnosti doseljenika!) govore nam i život i djelo dr. Eduarda Siebera. Njegov životopis sam po sebi, slijedom i sustavnošæu njegove društvene angažiranosti, jasno ukazuje na to da je proces kroatizacije njemaèke enklave bio u drugoj polovici devetnaestog stoljeæa uvelike uznapredovao. Sva njegova života djela teže civilizacijskoj institucionalizaciji hrvatskoga grada, èak s naglaskom na hrvatstvu – iako je u njegovo vlastitoj obitelji još uvijek njemaèki jezik bio i kuæni i materinski jezik (!).

8

Ova se knjiga nalazi u posjedu autora ovoga ogleda kao dio obiteljskoga naslijeða.

62

VDG JAHRBUCH 2006

Ta nacionalno-kulturna integracija bila je krajem XIX. stoljeæa bila gotovo završena Treæa generacija – unuci dr. Siebera veæ aktivno sudjeluju u stvaranju hrvatske države (Države SHS) neovisne o Austro-Ugarskoj Monarhiji.

No njemaèka jezgra višeg graðanstva imala je ogromnu implementacijsku ulogu u kulturnoj preobrazbi hrvatskoga graðanstva.

"Gedenkalbum" obitelji Sieber nam je o tome najneposrednije, najizravnije svjedoèanstvo.

MEIN LIEBLINGSMALER? DER FRÜHLING – NATÜRLICH! Vjerujem da se i svakom èitaocu ovih redova dogodilo da ga neki sluèaj vrati u djetinjstvo u onom ponižavajuæem vidu zbog kojega smo, koliko god nam sjeæanje na djetinjstvo bilo slièno hipnotièkom snu (kako se samo tada sve èinilo ostvarivim) bili presretni kada smo se iz njega, starenjem, izbavili!

Stari se ponekad prebrzo, ponekad presporo, ali nikad tako da bismo time bili zadovoljni. Starenje nas èini zavisnim, podèinjenim i potrošnim.

Pa ipak, vjerujem da se sjeæate kako vam je bilo kada vam je, nekada, uèitelj postavio pitanje na koje niste znali odgovoriti. Cijeli vas razred promatra upitno, uèitelj se smiješi pomalo ironièno, tišina postaje sve glasnijom, a vrijeme koje prolazi mjeri se samo rastom vašega stida.. Postajete neizbrisivo obilježeni sramotom. Cijeloga života neæete se od toga oporaviti – i kad god se, ma koliko bili odrasli, naðete pred zadatkom koji nadilazi vaše znanje i vaše moæi – ponovo ste nedoraslo dijete u školskoj klupi, ponovo osjeæate isti stid, pa èak i veæi jer ste i vi sami postali u meðuvremenu neopravdano veæi.

A jednako glupi!

Otprilike tako morali su se osjeæati neki prijatelji obitelji Sieber kada su u upitniku "Gedenkalbuma" (koji su kao rijetko priznanje svoje osobne vrijednosti dobili kako bi se ovjekovjeèili u tom obiteljskom kodeksu) naišli nas pitanje iz oblasti koja im je ostala potpuno stranom.

Nikada neæe uspjeti položiti taj životni ispit! Ma koliko uspjeli, život æe ih opet podmuklo zaskoèiti. I evo – sada se to upravo desilo!

Knjige, ipak, svi èitaju. Škola se za to pobrinula, èak i ako domaæi dom u tome zakaže. Znate èak i koje ime sredina oèekuje da upišete kao svoj osobni izbor. Ali slikari? Pa još kipari? Poneko je možda i vidio poneki spomenik. Ali autor?! A i slike? U devetnaestom stoljeæu u provinciji umjetnost je praktièno nedostupna. Ta vrijeme ikona kao jedine moguæe kuæne slike jedva da je poèelo prolaziti!.

I u škripcu – inaèe visoko obrazovani kuæni prijatelji obitelji Sieber (a rijeè je, zapravo, ne zaboravimo, o svojevrsnoj sondi koja ispituje kulturu višeg graðanstva Valpova kao tipiènog hrvatskog provincijskog gradiæa) pribjegli su duhovitoj dosjetki. Ako njihova kultura i krije u sebi bijela polja, njihova izvježbanost u 63

VDG JAHRBUCH 2006

visokoj konverzaciji veæ je razvila strategiju kojom se može tome doskoèiti – te tako spasiti ugroženo dostojanstvo.

Jer – Gedenkalbum imao je, nesumnjivo, i jednu prikrivenu, ali možda èak i bitnu svrhu: provjeriti koliko novi prijatelj obitelji svojom kulturom uistinu zavreðuje poèast koja mu je prijateljstvom s uglednom obitelji ukazana.

Manje od polovice upisanih prijatelja odgovorilo je na ova pitanja konkretno – imenom umjetnika ili skladatelja.

Pa ipak - niti jedan nije rubriku ostavio praznom.

Ako ne znate odgovor – što je taktièki zahvalnije od toga da prezrete samo pitanje? I tako su umjetnosti – a ne upisnici – izašle iz toga "klinèa" s umanjenim dostojanstvom. Jer – koji je umjetnik nadmašio prirodu? I tako se kao najdraži umjetnik na prvo mjesto – sa èak pet glasova – plasirala sama priroda. Die Natur. U jednom još i pobliže specificirana kao "proljeæe". Der Frühling.

Sa skladateljima se obraèunala analogna strategija. Ptice su nadmašile kompozitore. Ili veæ odavno idealizirana jedna od njih. Slavuj! Die Nachtigall.

No ipak, konkretni nas odgovori, uvjeren sam, moraju zadiviti. Meðu slikarima i kiparima koji su upisani kao osobni odabranici malog kruga obiteljskih prijatelja Sieberovih èitamo imena Murilla (èak Defregera, Èermaka (takoðer dva puta), Canove, Rendiæa, te još neka imena, a meðu skladateljima Verdija, Straussa, Beethovena, Mozarta, Mascagnia, èak i narodne pjesme (Volkslieder), te – Zajc – upisan u istu rubriku sa slavujima!

Jezgra ovoga kruga mogla se, zaista, podièiti europskom širinom poznavanja – i razumijevanja! – umjetnosti, pritom s blagim, ali vidljivim naglaskom na nacionalnoj – slobodarskoj (Èermak, Zajc…) - umjetnosti.

Devetnaesto je stoljeæe! Možemo li si predoèiti kakve su barijere i na koji naèin morali svladati da bi uživali u europskoj umjetnosti?

NIJE PROBLEM ZNATI, NEGO ZNATI KAKO ZNATI! (KAKO USVOJITI EUROPU DA BISMO JOJ PRIPADALI? ILI JOJ, MOŽDA, VEÆ I PRIPADAMO?) Pokušat æemo naèiniti jedan eksperiment. Odnosno, kako bi realan bio neizvodiv (i nenadoknadivo skup), poslužit æemo se našom sposobnošæu da zamišljamo. Virtualni svijet koji æemo zamisliti poslužit æe nam (nadajmo se!) kao uvjerljiv simulator.

Neka nestane elektrièna energija! Naravno, s njom i svi ureðaji njome pokretani. Nema više noænog svjetla na koje smo navikli. Teško i èitamo. A èitamo iskljuèivo u tišini (ako ignoriramo neizbježive i uvijek èitanju paralelne razgovore).

Ne možemo slušati glazbu, ne možemo vidjeti gotovo ništa osim onoga što je dostupno našim oèima i fizièki. Netko tko je putovao (a gdje i kako, uopæe, u takvom svijetu, gotovo lišenom prometa, i upoznati takvog globtrotera? – pa i o 64

VDG JAHRBUCH 2006

njima smo samo slušali!) možda æe nam prièati o onome što je vidio – o èuvenim galerijama, crkvama, skulpturama, spominjat æe nekakvoga "Canovu", pa "Michelangella"… Trudit æe se pomoæi nam da zamišljamo èuda europske kulture.

Ali što æemo zamisliti?

Nezamislive je barijere trebalo savladati da bi se došlo do obavijesti. No one nisu dovoljne. Treba i doživjeti. No niti to nije dovoljno. Treba nebrojeno puta doživljavati nebrojeno mnogo nezamislivo razlièitih djela da bismo mogli usporediti, da bismo se mogli opredijeliti, da bismo mogli zavoljeti i da bismo, konaèno, mogli "komunicirati" o tome – kako to danas kažemo.

Ne možete li to, vi ste se sami izopæili iz društva. Vratite se u njegov niži sloj, kome i pripadate!

Kako su prije sto i deset ili sto i dvadeset godina graðani upoznavali glazbu – zatvoreni u Valpovu kao u gradiæu koji se otkinuo od svijeta i gotovo išèeznuo poput izgubljenog otoka? Kako su otkrivali umjetnost? Kako je zavoljeli? Kako, uopæe, zavoljeti nešto što se može upoznati jedino gledanjem – a da to ne možete èak niti gledati jer vam je i fizièki nedostupno? Ili – kako zavoljeti glazbu koja vam ostaje neèujnom? Ne postoje, èak je nemoguæe u to doba i zamisliti, ureðaje za reprodukciju zvuka. Jedini moguæi doživljaj je izravan doživljaj. No ako nema ni opere, ni koncerata, ni glazbene škole, èak niti privatnih glazbeno obrazovanih izvoðaèa… Što onda?

Ogroman je napor bio uložen, a bila je uz napor potrebna i silna volja i iznimna dovitljivost da bi se jedan privatni kutiæ u Valpovu, jedna obiteljska kuæa u nekoj skoro seoskoj ulici, uèinila malim, iako krajnje dislociranim domom Europe!

Dr. Sieber je u tome uspio.

S njim – u tome je uspjelo i Valpovo.

Da bi se glazbu èulo u svijetu bez ikakvih ureðaja "za reprodukciju zvuka", trebalo ju je izvesti. Odsvirati!

Koliko je nas danas koji to možemo?

Dr. Sieber je kupio klavir. Pa drugi. Nabavljao je albume s partiturama znamenitih djela. Trudio se osnovati glazbenu školu u Valpovu.. Zatim – pretplatio se na èasopise o umjetnosti. A nije bilo lako niti doznati gdje izlaze, niti kako se pretplatiti…

No uspio je.

Njegov se trud prenosio na djecu, na unuke, na praunuke…

Suoèavamo se s jednim kulturnim fenomenom bez kojega nema kulture. To je transgeneracijska kulturna inicijativa koja je posebno dominantna bila upravo kod doseljenika iz srednje Europe.

Jedino se tako, u biti, i stvara kultura.

65

VDG JAHRBUCH 2006

Kao dijete bio sam fasciniran jednom "slikom" (u biti to je bila reprodukcija gravure, no to tada nisam znao, a bitno nije niti danas) koja je prikazivala usnulu djevojku, raskošnih oblika (i to sam rano osjetio), kako – oèito – sanja, a nestašni anðelèiæi lepršaju oko nje.

Mnogo kasnije potražio sam potpis ispod gravure.

Bio je to "Liebestraum" - Ljubavni san – iz berlinskog èasopisa Dr. Sieber, moj pradjed, bio se pretplatio na umjetnièki èasopis. I on je stizao iz Berlina u Valpovo.

Samo se tako mogla upoznavati umjetnost.

VOM GELIEBTEN GELIEBT ZU WERDEN! Sve do sada, ipak, nismo prodrli u najskriveniju intimu naših predaka. Da li je to, uopæe, moguæe? Da li je moguæe znati – ili bar naslutiti – i ono što su èak i sami sebi prešutjeli?

A onda – može li se i u toj zatajenoj intimi osjetiti kako povijest utjeèe na sudbine ljudi? Ljudi su to koje povijest i ne primjeæuje – pa kako bi primijetila ono što i od samih sebe duboko u sebi kriju?

No opet – ako ne razumijemo kako su se u tom vremenu morali osjeæati (i kako se moglo samo u tom vremenu osjeæati, i nikada prije i nikada poslije), i što su u sebi proživljavali (i samo u tom prostoru u kojem su nam preci tada živjeli – i nigdje drugdje, jer promjena mjesta uvijek je, nužno, i promjena sudbine) – da li æemo uopæe razumjeti povijest?

No mi znamo, poznavajuæi sebe, da æe se istina skriti pred nama ako je grubo dotaknemo. Ako želimo priviriti u skrivene zakutke intime, morat æemo to uèiniti s najveæom brižljivošæu i ljubavlju. Pa i tada – hoæe li biti moguæe unijeti svjetlo u ono što je još u pretprošlom stoljeæu, utonulo u najskrivenije dno neèijega sjeæanja? I što se samo sluèajno zadržalo na samom pragu nestajanja?

Jedan mali, intimni relikvijar, saèuvan zaista kao osobna relikvija (i èuvan potom i dalje kroz lanac od nekoliko generacija – jer tko izgubi sjeæanje na pretke neæe se niti sebe sama znati sjetiti nikada) omoguæit æe nam da otvorimo nestalo vrijeme kao što se otvaraju korice zaboravljene knjige.

I proèitat æemo tada nekoliko rijeèi. I jedno ime. ***** U plesnim knjižicama najmlaðe kæeri dr. Eduarda Siebera (u njenim "plesnim redovima") iz 1893. i 1894. godine upisano je svega osam imena.

To ujedno znaèi: osam plesova tijekom dvije godine. Tri plesa u njenoj devetnaestoj godini i pet plesova u njenoj dvadesetoj godini.

I to je sve. Svi plesovi jednoga života.

66

VDG JAHRBUCH 2006

No tom smo malom indiskrecijom tek poèeli ulaziti u intimnu prièu zapanjujuæeg uskraæivanja i gotovo asketske suzdržanosti – a veæ to je poèetak prièe o jednom vremenu koje smo (ništa nije okrutnije od zaborava) pokopali u grobove zajedno s onima koji su nas stvorili.

Nisu to niti bili plesovi kakve mi danas poznajemo i u kojima danas uživamo kao u društveno dozvoljenim oblicima prvog zbližavanja.

U 1893. godini A. S. otplesala je dva kadrila i jedan kotiljon. U 1894. godini otplesala je prvu i drugu kadrilu i kolo prije stanke ("Vor der Ruhe") te kotiljon i kadril nakon stanke ("Nach der Ruhe").

Sve su to plesovi s figurama koje ukljuèuju složenu koreografiju razmjene plesaèa (bilo bi potpuno neprimjerno onom vremenu nazvati ih "partnerima", pa makar i samo plesnim). Moguæa je letimièna razmjena pogleda, trenutaèan dodir vrhova prstiju, možda jedna – ali suzdržana – rijeè…

Samo se jedno ime u "plesnim redovima" A. S. javlja dva puta. Jednom u 1893. i jednom u 1894. godini.

Dobro odgojen mladiæ u tom vremenu ne bi kompromitirao djevojku pozivajuæi je na ples dva puta u istoj godini.

Surovo? Svakako, pogotovo iz današnje perspektive. No nasluæujemo li koliku su cijenu imale male pažnje, iskazane pozivom na partnerstvo u jednom plesu koji se sadrži u koreografskim figurama parova? I koliko je znaèenje imao sam poziv na ples?

Diskretnost je bila uzajamne kontakte mladiæa i djevojaka u višim graðanskim krugovima ogranièila na strogi sustav društveno odobrenih i potpuno ritualiziranih, tek simboliènih znakova pažnje.

Iskoraèiti – makar i diskretno – iz ritualnog kodeksa dozvoljenih znakova naklonosti bio bi èin gotovo bez presedana.

Stoga su u spomenaru najmlaðe Sieberove kæeri – ma koliko spomenar bio intimni, možda najintimniji osobni dokument koji smije posjedovati jedna pristojno odgojena djevojka – iznimno rijetke poruke sjeæanja koje se ne koriste stereotipnim i klišeiziranim reèenicama. Uostalom, zato i postoji ustaljeni repertoar fraza. Svrha mu je: zaštititi intimu djevojke od osobnosti, od izravnosti, od bilo èega što bi je kompromitiralo.

Osobno dostojanstvo je i u intimnom sustavu znakova neprikosnoveno i sveto.

Ne samo dostojanstvo djevojke, nego i mladiæa. Samo štiteæi djevojèino dostojanstvo mladiæ može oèuvati svoje vlastito. Da toga nije, on bi bio mladiæ bez èasti – a tada ne bi mogao niti pripadati društvu u kojemu se kreæe.

Bio je prvi dan veljaèe tisuæu osamsto devedeset i èetvrte godine kada je na "Beamten-Ball-u" u Belišæu mladi šumarski pristav i diplomirani geometar R. M. s mladom A. S. otplesao drugi u njihovu životu ples. Jedan kotiljon – 1893. – i kolo, 1894. A kolo, za razliku od kadrila i kotiljona, plešemo i danas, te znamo koliko je osobne bliskosti moguæe u toj igri iskazati.

67

VDG JAHRBUCH 2006

No veæ prve godine njihova poznanstva, 1893., u jesen, nestor obitelji - tada veæ šezdeset jednogodišnji otac mlade A. S., procijenivši da mladi geometar i svojom uglaðenošæu i svojom kulturom zavreðuje da bude primljen u najuži krug obiteljskih prijatelja, uruèuje mu obiteljski spomenar, Gedenkalbum "Erkenne Dich Selbst", kako bi u njemu razotkrio svoju osobnost.

Zahvaljujuæi tome danas upoznajemo duh i kulturu jednoga mladoga geometra iz devetnaestoga stoljeæa dublje i svakako istanèanije no što bi nam se on sam razotkrio kada bi èudom odjednom živ stao pred nas. Tada bi zanijemio i skrio se šutnjom – ili konvencionalnim stavom, rijeèima i licem presvuèenim u uvježbanu masku odgojenog graðanina koji nema svoju intimu, nago samo svoj status. Status je ono što ga definira. Ovako – mi odjednom doznajemo da on prirodu smatra najboljim slikarom a ptice - najdražim skladateljima. Otkriva nam, posredno, svoj zanos junaštvom i slobodoljubivošæu jer mu je najdraža povijesna junakinja Jeanne d' Arc, a najdraži junaci – Nikola Šubiæ Zrinjski, Petar grof Zrinjski9 i knez Fran Krsto Frankopan. Otkriva nam da èita Šenou, Preradoviæa i Heinea, te ep "Kohan i Vlasta". No ipak, najdraži mu je poziv da bude – lovac ("Jeger"). Nije li u proturjeènosti sa samim sobom – priupitat æemo se. Kako u lovaèkoj izolaciji slijediti uzore kojima se zanosi…?

No na najosjetljivije pitanje, na pitanje "Tvoja zamisao sreæe" ("Deine Idee von Glück"), R. M. odgovara: Vom Geliebten geliebt zu werden Odnosno: Od voljenog voljen biti.

Kome upuæuje ove rijeèi kao poruku ? – priupitat æemo se. Zar nestoru obitelji koji je zakoraèio u sedmo desetljeæe života? Bilo bi apsurdno. Nekom drugom koji æe to proèitati? A tko?

Samo je jedna djevojka u kuæi. To je devetnaestogodišnja A. S. A s njom je devet mjeseci ranije (!) bio otplesao – jedan ples.

Da li je bilo drugih susreta izmeðu ovih koji su za sobom ostavili pisani trag?

Bez sumnje – no poznavajuæi strogost konvencija i provjera moralne i uljudbene ispravnosti mladiæa koji je poèašæen povjerenjem obitelji bilo bi apsurdno pretpostaviti bilo kakvo prekoraèenje društvenom etikom propisanih distanci.

U veljaèi 1894. R. M. je na Beamten-Ballu, održanom i te godine u Belišæu, zamolio ponovo za ples A. S. Nije se, prema današnjim mjerilima, niti radilo o plesu – bilo je to kolo(!). No sama èinjenica da je svojim pozivom iskazao pažnju i èast (po drugi puta u dvije godine!) kæeri dr. Siebera bila je ohrabrujuæa i njegova je privrženost nagraðena posebnim oblikom povjerenja.

Najzad, djevojka mu otvara korice svoga osobnog svetohraništa. Svoj spomenar.

9

Oblik prezimena "Zrinjski" (Zrinski) odgovarao je pravopisnoj normi toga vremena.

68

VDG JAHRBUCH 2006

U svibnju te godine povjerena mu je ta mala knjižica da u nju upiše svoju posvetu.

Ako je ikada u svom postojanju ova knjižica opravdala svoje ime "Poesie", zbilo se to tada. Šestoga svibnja 1894. godine. Èitamo u njoj njegovom rukom pisane stihove Dragutina Rakovca – iznimnog ilirskog pjesnika.

Duboka ko more, vjerna kano jeka, Èvrsta kano zrno, bistra kano rieka, Žarka kano iskra, tiha kano raka, Jest pod ovim nebom prava ljubav svaka.

-

-

-

-

-

-

-

-

-

Ona se u spone nikada ne steže, Nju ni mjera, prostor niti vrieme veže, Veæ kad jurve ovdje izteèe joj doba, Vilovitom silom vlada preko groba.

Uz kratku naznaku "od Rakovca" R. M. je dopisao svoju završnu posvetu: Za spomen, u znak osobitog štovanja R. M. I priložio je uz pjesmu jedan cvijet.

Ostao je, uložen u spomenar, kao jedini cvijet koji se u tom spomenaru našao uz rijeèi i poneki skromni crtež, slijedeæih pola stoljeæa. Do smrti njegove vlasnice.

A i "preko groba" - kako bi rekao Dragutin Rakovac.

Jer još je tu, u knjizi.

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

Što se dalje zbivalo s ovim poznanstvom i s ovim osjeæanjem iznimne bliskosti – ne znamo. Daljih dokumenata, pa niti osobnih, o tome nema.

Prema svim indicijama posao je mladoga geometra odvojio od Valpova, od obitelji Sieber, od mlade A.S., te ga odveo u šume oko tada daleke Koprivnice.

No ipak! U spomenaru je saèuvana jedna mala èestitka. Jedina od nesumnjivo više nego brojnih koje je A. S. dobila ne sam tom prigodom, nego i u svim prigodama svoga života.

Na njoj je na malom prostoru uz sliku Koprivnice i tiskanog teksta "Pozdrav iz Koprivnice" (razglednice su tek bile izmišljene), i uz adresu "Blagorodnoj gospojici A. S. u Valpovu", ispisano rukom svega nekoliko – ali emfatiènih – rijeèi: Èestitam od srdca! Bilo sretno!!!

Rukoljub R. M……

Datum je: 1. AUG. 1898, 69

VDG JAHRBUCH 2006

Bio je to dan njenih zaruka. Èetiri tjedna kasnije ona se udala i napustila Valpovo.

No pjesma, èestitka i jedan cvijet ostali su uz nju, zakljuèani u spomenar i u sjeæanje, cijeli njen život.

Zatvoreni u tišinu i šutnju. U duhovni svemir u koji èovjek pohranjuje i sjeæanja i nade.

A pritom ostvaruje sudbinu kakvu mu omoguæava zbilja.

KAKO ŽIVJETI DVOSTRUKI ŽIVOT? REALNI - I VIRTUALNI? VIDLJIVI – I NEVIDLJIVI? DAKLE POSTOJEÆI - I NEPOSTOJEÆI! Èudesnost je života u tome što se u svakoj životnoj krizi gotovo uvijek otvara moguænost alternativnog života. A èudesnost je èovjekova u tome što je sposoban u ostvarivi alternativni život ugraditi onaj neostvarivi koji mu je uskraæen.

Tako èovjek ostvaruje sebe sama usprkos svim osujeæenjima, svim frustracijama, svim okolnostima koje ga porièu u njegovoj biti.

Povijest preseljenièkih sudbina neiscrpivi je registar neregistriranih, anonimnih sudbina sukobljavanja s golemim pritiskom okolnosti koje su ih nastojale zatrti i zbrisati u onome što je srž njihova identiteta – u jeziku, etnièkoj genezi, kulturi, u etici nadvladavanja uskih obzora malih sredina koje su zatvorene u tradicije ruralne kulture, etnièke monolitnosti, vjerske iskljuèivosti i patrijarhalnih svjetonazora koji kategorièki iskljuèuju kulturnu europeizaciju.

Mlada A. S., koja je u sebi nosila ogroman duhovni potencijal odnjegovan u roditeljskoj kuæi Sieber, našla se u malenom gradu – Iloku – gotovo odvojena od svijeta. Svirala je i dalje klavir. Tko ju je slušao? Nabavila èak i partiture za klavir dviju opera Richarda Wagnera – "Tannhäuser" i "Fligender Holländer". Koga je u malom Iloku – osim nje – zanimao Wagner? Potaknuta znanstvenom radoznalošæu, naslijeðenom od oca, prouèavala je botaniku, naruèivala knjige o njoj, punila biljkama vlastite herbarije… Kome ih je mogla pokazati a da pri tom naiðe na adekvatan interes i razumijevanje? Prouèavala je svjetsku povijest. Èitala – usprkos drastiènoj kratkovidnosti.

Nije li intelektualni impuls cijelog jednog intelektualnog kruga okupljenog u domu njena oca i otisnut u odgovorima danim u "Gedenkalbumu" pokretao njenu glad za saznanjem?

Jedan bogat duhovni život odvijao se u potpunoj izolaciji, kao nevidljiva, virtualna pratnja njenoga realnog života ugledne graðanke, majke i stvarateljice jednog europskog modela kuænog života, ponašanja i nastupa u sredini posve drugaèijega kulturnog karaktera.

Osim malobrojnih kontakata s nekolicinom osoba bliskog statusa i kulture jedinu kompenzaciju u okolnostima koje su je frustrirale nalazila je u odgoju svoje 70

VDG JAHRBUCH 2006

djece. Jedino je tako njen osobni intelektualni impuls mogao nadživjeti njenu objektivnu zatvorenost.

Taj plodonosni vid kompenzacije objektivnih osujeæenja jedno je od moguæih rješenja situacije koja, ako osamljenik odustane, može završiti jedino kulturnim išèeznuæem i potpunom dezintegracijom identiteta.

Sreæom, nije jedini. Starije kæeri dr. Siebera – Marianna i Gabriella (Ella) – realizirale su druge moguænosti relativnog oèuvanja kulturnog identiteta, prva prateæi idejne i intelektualne razvitke sinova, ponesenih poletom hrvatskog nacionalnog osvješæenja i osamostaljenja, a druga – Ella – ukljuèujuæi se u svom statusu najbliže krugove novih sredina u koje ju je život doveo.

Ne bi nam ove sudbine bile i znanstveno zanimljive kada ne bi oslikavale u svojim pojedinaènim sluèajevima proces postupne disperzije i dezintegracije preseljenièkog korpusa. A disperzija i dezintegracija se i sastoji od niza nevidljivih pojedinaènih sudbina.

Ako ostanemo slijepi za pojedinaène drame, neæemo vidjeti niti povijesne procese.

Dramatièan i – skoro bih rekao velièanstven dokaz napora da se oèuva svijest o izvornom identitetu sam me je potražio i našao dolazeæi iz smjera iz kojeg bih ga najmanje oèekivao. Suprug (i tada veæ udovac) jedne pripadnice obitelji Sieber, inaèe pripadnice èak petoga pokoljenja raèunajuæi od dr. Josipa Siebera koji se iz Sudeta preselio u jugoistok Europe, poštujuæi ugled loze svoje supruge, naèinio je rodoslovno stablo obitelji Sieber i uputio mi ga iz Beograda u kojem ovaj ogranak obitelji Sieber danas živi.

Novi identitet nije poništio izvorni. Samo ga je ugradio u sebe.

Ako se zamislimo nad razlièitim oblicima prividnog mijenjanja identiteta (etnièkog, jeziènog, konfesionalnog, pa i u prihvaæanju domaæe kulture na "štetu" kulture primarnog zavièaja), pri èemu, ipak, ne jenjavaju niti kulturna tenzija niti društvena inicijativa, osjetit æemo se ponukanim da bitne oznake identiteta potražimo u dubljim vrijednostima nego što su vanjske odrednice identiteta.

Težnja za civilizacijskim preporodom društva u koje su se preseljenjem uklopili temeljna je odrednica identiteta doseljenika.

A to je, u biti, odrednica karaktera njihovih najagilnijih pripadnika i povijesno najzaslužnijih grupacija.

71

VDG JAHRBUCH 2006

PRIÈA O TOME KAKO JE JEANNE D' ARC STOLJEÆIMA IZA SVOJE SMRTI POSJETILA VALPOVO I UPOZNALA SE SA SVOJOM REINKARNACIJOM - KATARINOM ZRINJSKI Govorimo, naravno, metaforièki. Rijeè je o virtualnoj posjeti. Nevidljivi duh Jeane d' Arc lebdio je nad poimanjem povijesti koje je bilo zajednièko veæini pripadnika intelektualnog kruga obitelji Sieber.

Duboko ih se dojmio duh tragiène heroine i njeno žrtvovanje života za domovinu. Tragièno smaknuæe nedužne domoljupke ostvarilo je u njihovoj svijesti svojevrsni povijesni etièki most dugaèak pola tisuæljeæa koji je povezao Jeanne d' Arc s kasnijim heroinama analogne sudbine. Možemo èak brojèano pratiti porast emotivne i idejne angažiranosti upisnika u "Gedenkalbumu". Meðu odgovorima na pitanje "Lieblingshelden in der Geschichte" dva puta se susreæemo s imenom legendarne francuske heroine, èak èetiri puta s Marijom Stuart, a imena porodica Zrinjski i Frankopan javljaju se u polovici upisnih listova, sa zadivljujuæom preciznošæu u specifikaciji: Petar grof Zrinjski, Nikola Šubiæ Zrinjski, knez Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinjski, ili pak sumarno "die Zriny".

Tako se Jeannne d' Arc srela s Katarinom Zrinski (u "Gedenkalbumu" svi, bez izuzetka, pišu "Zrinjski") kao tada politièki vrlo aktualiziranom hrvatskom inaèicom svoje herojske i tragiène prethodnice. U Katarini Zrinski pripadnici kruga Sieber prepoznali su hrvatsku reinkarnaciju Jeanne d' Arc. Kako "Gedenkalbum" postavlja pitanja na njemaèkom jeziku, i to goticom, gosti obitelji – kao obrazovana gospoda – tako i odgovaraju. Danas nam mogu groteskno djelovati odgovori kao "Petar grof Zrinjski und knez Fr. Krsto Frankopan", pri èemu je veznik "und" uredno napisan goticom unutar latinièkog konteksta, no pravila o funkcionalnoj distinkciji dviju grafija jasna su i upisnik ne griješi. U potpisu napisat æe "Valpovo" – latinicom, iza toga "am 8. November 1893." - goticom, i na kraju svoj potpis – latinicom!

No bitna je u ovom kompleksu èinjenica da su, bez obzira na svoje etnièko porijeklo (na što upuæuju prezimena) prihvatili tragiène junake hrvatske povijesti kao svoje najviše uzore.

Istièuæi u odgovorima danim u "Gedenkalbumu" pojedine likove kao svoje ideale oni odreðuju vlastitu moralnu bit. Etièki principi nedvosmisleno su stavljeni iznad etnièkih.

Ovo æe premošæenje etnièkog naèela prerasti u akciju u slijedeæoj generaciji, u opredjeljenjima i povijesnom djelovanju onih potomaka obitelji Sieber koji devedesetih godina devetnaestog stoljeæa tek dolaze na svijet. Proces kroatizacije ostvarivat æe se u osobnim inaèicama, razlièitim tempom i s razlièitom tenzijom, ali je primjetan gotovo bez izuzetka 72

VDG JAHRBUCH 2006

Ipak njihova kultura ostaje bipolarna, te se težište tek pomjera s njemaèkog na hrvatski pol. Ta su dva koncentrièna kulturna kruga poticaj za otvaranje ka europskoj širini.

No da bi netko, u kulturnom pogledu, bio graðaninom Europe, mora prije svega ostati – graðaninom!

To staleško naèelo, meðutim, postat æe generatorom i izvorištem novih kriza, i objektivnih - politièkih i klasnih, ali i subjektivnih, psiholoških. Otvara se, tako, poglavlje nove drame. Uz kulturnu bipolarnost, naime, javlja se sada kod pripadnika kroatiziranog graðanstva i kulturno-politièka ambivalentnost.

Pojednostavljeno reèeno – biti europski obrazovan Hrvat znaèi biti i gospodin.

Biti politièki angažiran Hrvat na poèetku dvadesetog stoljeæa znaèilo je, meðutim, prihvatiti naèela jedinog politièkog pokreta koji je objedinio naciju: Hrvatske seljaèke stranke.

A ona podrazumijeva postupno uklanjanje staleških razgranièenja.

OBLICI GRAÐANSKE KULTURNE SAMOZAŠTITE I NJIHOVA KASNIJA SOTONIZACIJA Doseljenici su se (barem njihov najagilniji dio) željeli uklopiti u zateèeno društvo, a zatim doprinijeti njegovom mijenjanju "iznutra".

Istovremeno, meðutim, oni ne žele u tom procesu saživljavanja s domicilnom sredinom, s njenim i gospodarskim i politièkim problemima, izgubiti vlastiti identitet.

Svijest o ugroženosti kulturnog (a to logièno znaèi i staleškog) identiteta kod preseljenika koji su zatekli ne samo u drugom dijelu države, nego i u drugoj kulturi, naciji, jeziku i obièajima, posve drugoj uljudbi, bila je izuzetno intenzivirana.

Ostati svoj i nepromijenjen – to je znaèilo opstati. Ne biti svoj – znaèilo je nestati.

Ovaj je sraz nespojivih naèela prerastao u blagi meðugeneracijski sukob.

Ne mijenjaju se samo poimanja života. Život se mijenja.

Intelektualni se krugovi graðanskih doseljenika, zatvoreni i selektivni, poèinju otvarati – a samim tim i raspadati.

To, prirodno, ubrzava dezintegraciju preseljenièkog korpusa, naroèito njegovog urbanog, graðanskog sloja. On se pokazuje poèetkom dvadesetoga stoljeæa izrazito disperzivnim. Životni putovi potomaka obitelji Sieber jedna su od najdramatiènijih povijesti toga rasturanja – i nestajanja.

Ruralni sloj, naprotiv, ostaje relativno cjelovit. Ta se homogenost, osim u hermetiènosti pojedinih ruralnih cjelina (sela s njemaèkim življem ostaju, uglavnom, monoetnièka) oèituje i u kulturnoj zatvorenosti i tradicionalizmu.

Ova æe okolnost, nažalost, poslužiti kao povod njihovom nasilnom egzodusu u Drugom svjetskom ratu..

73

VDG JAHRBUCH 2006

UMJESTO EPILOGA: EUROPSKI KOZMOPOLITIZAM DOSELJENIKA I NJEGOVA SUDBINA TE POSTUPNA DISPERZIJA PRESELJENIÈKOG KORPUSA Doseljeno srednje i više graðanstvo iz srednje Europe – Njemaèke, Austrije.

Slovaèke… (govorimo, naravno, o današnjim dijelovima tada jedinstvenoga carstva) donijelo je sa sobom kulturu i etiku europskoga kozmopolitizma. O tome rjeèito govori i takav obiteljski dokument kakav je "Gedenkalbum" valpovaèke obitelji Sieber.

Taj su europski kozmopolitizam nastojali prenijeti i u sredinu koja im je postala novim zavièajem. U toj sredini stvaraju obiteljske i prijateljske krugove zbližavajuæi se s onim starosjediocima koji veæ u sebi nose istovjetne kulturne sklonosti i širinu Tako nastaju aktivne jezgre graðanstva malih, provincijskih gradova. One su pokretaèi urbanog preporoda do tada zatvorenih sredina.

Doseljenici iz podruèja srednje Europe bili su (recimo to metaforièki) sol civilizacijskog preporoda – ukljuèujuæi i nacionalni preporod u koji se aktivno ukljuèuju.

Unuci dr. Eduarda Siebera ispisali su svojim životima povijest toga èesto anonimnog udjela u stvaranju svijeta kojemu danas pripadamo.

Meðutim, povijest je èesto (i simptomatièno!) bila okrutno nepravedna prema njima umanjujuæi ili prešuæujuæi njihovu pokretaèku povijesnu ulogu i èesto vrlo konkretne zasluge.

Taj je napor zahtijevao od njih ponekad i drastiènu samozatajnost..

Sudbina pripadnika vrlo razgranate obitelji Sieber tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeæa može nam poslužiti kao pojedinaèni ogledni obrazac sudbine koji oslikava jedan povijesni proces, velièanstven i tragièan istodobno. Ona grana obitelji Sieber (rijeè je o potomcima dr. Josipa Siebera, starijeg brata dr. Eduarda Siebera) koja je prešla u Srbiju (primjera radi) postupno je izmijenila, adaptirajuæi se i sredini i sudbini, tri bitne oznake prvotnoga identiteta – nacionalnost, konfesiju, pa èak i ortografski oblik prezimena, izmijenivši ga u "Siber". Meðutim, identitet je time samo oèvrsnuo na dubljoj razini – etièkoj, intelektualnoj, kulturnoj, pa i humanitarnoj… U pozivu lijeènika kojemu, u duhu obiteljske tradicije, ostaju vjerni, nalaze smisao koji je još njihov praèukundjed otkrio pokrenuvši civilizacijski preporod Valpova.

Kozmopolitizam, ugraðen u njihovu otvorenost ka novim kulturama koje im postaju domicilnim, olakšava im duhovni (i ini) opstanak. Èak i u ostvarivanju osobe sudbine, odnosno pri sklapanju braka. Veæ se Eduard Sieber bio oženio Slovakinjom. Od tri njegove kæeri dvije su se udale za graðane germanskog, odnosno germansko-maðarskog porijekla, no treæa se udaje za Belgijanca. Njegovi 74

VDG JAHRBUCH 2006

unuci – trojica od èetvorice – aktivno se ukljuèuju u hrvatski nacionalni pokret i mijenjaju, takoðer, ortografski oblik svojih prezimena, izmirujuæi time svoja dva etnokulturna identiteta – germanski i hrvatski. Od njih èetvorice dvojica se žene Hrvaticama, jedan Srpkinjom, a jedan Slovenkom. Njihovi se kulturni horizonti ne zatvaraju, nego otvaraju ka novim kulturama, pa i jezicima.

Jedan bitni dio svoje osobnosti, svoga identiteta, morali su, svakako, bar djelomice zatomiti i zatajiti. Ne guše ga, ali ga žive i ostvaruju u tišini i samoæi – èitanjem klasika njemaèke književnosti, živim praæenjem europskih kulturnih – no sve više i politièkih – zbivanja…

Ne nalazi li se u ovakvoj multikulturalnosti, otvorenosti i društvenom aktivizmu osloboðenom predrasuda životvorna klica onog humanizma koji Europi otvara vrata vremena što dolazi?

Osijek, 24. 9. 2005.

75

VDG JAHRBUCH 2006

"Gedenkalbum" der Familie Sieber aus Valpovo Einblick in den geistigen Horizont unserer Ahnen in den neunziger Jahren des 19.Jahrunderts In der Familienerbschaft der Familie Sieber wurde ein Exemplar des Familienstammbuches aufbewahrt – "Gedenkbaum" - mit spezifischen Namen "Erkenne dich selbst". Der jenige, der darin schreibt, antwortet auf zahlreiche Fragen über seine Kultur, seinen Geschmack, Bestimmung und ähnliches, so auch über sich selbst und - die Familie, die ihn in ihren Kreis mit einschließt – enthüllt seine Identität.

Dieses seltene (bis jetzt einzig bekannte!) kulturelle Dokument dieses Typs eröffnet uns die Einsicht in die Kultur und ideelle Bewegungen im höheren Bürgerschaftskreis in den Städten der kroatischen Provinz - und Valpovo bietet sich als Beispiel - solch einer Stadt, die aus einem ruralen in eine urbane Siedlung heranwächst. Der aktive Bürgertumskern war im guten Teil deutscher Herkunft und die Familie Sieber als Beispiel einer solchen Familie, die kontinuierlich, durch einige Generationen versucht die urbane Restrukturalisierung der Stadt zu verwirklichen, seine institutionelle Infrastruktur zu entwickeln und seine kulturellen Renaissance in Gang zu setzen.

Der aufbewahrte "Gedenkbaum" enthüllt uns die Bi-Kulturalität dieses Kulturkreises, wobei wir das Verrücken des Schwerpunktes von der deutschen auf die kroatische Kultur verfolgen können. Dies aber, ist nur ein konzentrischer Kulturkern. Um die kroatische und deutsche Kultur eröffnet sich ein breites Panorama der europäischen Kultur - literarische, musikalische, bildnerische, historische, ideologische usw. - das aus den Antworten im "Gedenkbaum" sehr sichtbar ist.

Das Bürgertum deutscher Herkunft spielte eine große implementarische Rolle in der Kulturrenaissance des kroatischen Bürgertums.

Aber, beidseitig – der Prozeß der sukzessiven Kroatisierung der deutschen urbanen Enklave in kroatischen Städten war nur die Sehnsucht des kroatischen Bürgertums nach einer nationalen und freiheitlichen Renaissance inspiriert. Dies ist in der Auswahl der historischen Helden und Künstlern (besonders Schriftstellern), die diejenige die darin schrieben, als ihr Vorbild betonen.

Dieser Impuls entwickelte sich durch Generationen, was wir auch chronologisch in jüngeren Dokumenten verfolgen können.

Das Dokument ermöglicht uns - in Komparation mit uns nahe liegenden Dokumenten privaten Charakters, die Einsicht in eine Schicht historischer Bewegungen, die von der standardlichen Historiographie vernachlässigt wird.

Die geistige Historie ist eine unsichtbare Historie. Die Entdeckung einer privaten Welt, sogar der Intimwelt ermöglicht uns, die Geschichte in ihrer versteckten Tiefe zu entdecken.

76

VDG JAHRBUCH 2006

Tomislav WITTENBERG

Johann Nepomuk Scholl (1829.-1906.)

Prvi predsjednik Obrtnièkog radnièkog društva Požega Uvodne napomene Bilo je više razloga što sam se odluèio obraditi Johanna Nepomuka Scholla.

Samo ime Johann Nepomuk govori, da ga je dobio po svecu srednje Europe. Zato pogledajmo kako se on nosio sa svojim imenom. Svakako, da veæ više puta spominjan u literaturi od drugih autora (J. Kempfa, J. Langhamera, S. Ljubljanoviæa, F. Potrebica i dr.), objave njegovog nekrologa u Glasniku županije požeške, kao i uvida i njegov vlastoruèno pisani životopis na 638 stranica, motiviralo me prikazati cjeloviti opis kako njegova života i rada, tako i prilike koje su uvjetovale njegov rad i djelovanje te napose istaknuti one momente iz njegovog života koji su ostali neobjavljeni.

Još daleke 1910. godine u svojoj knjizi (Požega, str. 659.), J. Kempf je zapisao: "Godine 1873. prestalo je višim odredbama djelovanje svih požeških cehovskih zadruga. Nove zakonske ustanove na polju obrta i trgovine porušile su drevne cehovske povlastice, koje se danas èuvaju samo u arkivima i u usmenoj predaji starijih ljudi. Cehovske zadruge postale su - da se sasvim ne raspadnu - zadruge za potpomaganje bolesnih drugova i za njihovo dostojno sahranjivanje. Gotovo s istom istaknutom svrhom postoje danas u gradu Požegi dva takova društva. a) I. požeško obrtnièko-radnièko društvo. Ovo društvo osnovali su 1874. godine èlanovi t.zv. "I. nimaèkog ciha", koji su saèinjavali po staroj cehovskoj povelji: pivari, mesari, stolari, krojaèi, urari, zlatari, lonèari, užari, torbari, baèvari, tokari, rukavièari, staklari, postolari, brijaèi i tkalci. U doba osnivanja društva bilo je svih èlanova 100. Spomenuti èlanovi izabraše privremenim predsjednikom Izidora Lobea, pivara, te još nekoliko odbornika za sastav pravila. Svršetkom godine 1873. odaslana su pravila na odobrenje kr. zemaljskoj vladi, koja ih zbilja potvrdi dne 29. travnja 1874. godine. U pravilima je oznaèena svrha društva rijeèima: "izobraženje društvenih èlanovah u obrtu i znanosti obæe koristnih, podupiranje bolestnih èlanovah i pristojno sahranjivanje mrtvih". Veæ godine 1874. izabralo je društvo za predsjednika krojaèa ženskih odijela Ivana Šolla, za tajnika Vaclava Lesnija, a za blagajnika Ivana Vlahoviæa. Ivan Šoll ostao je predsjednikom ponovnim izborima svake godine sve do svoje smrti (1908.), dok su tajnièku dužnost poslije Lesnija vršili: Ðuro M. Balog, Ðuro Grozner i Ivan Štern, a blagajnièke poslove poslije Vlahoviæa: 77

VDG JAHRBUCH 2006

Pavao Petriæ, Franjo Vaktariæ, Josip Urban, Samuel Dorner, Skender Kajganoviæ, Vaclav Stjepanek, Josip Mravak i Josip Riperger. Dne 20. veljaèe 1902. godine pridružili su se ovome društvu i preostali èlanovi nekadašnjeg "II. nimaèkog ciha" sa svojom glavnicom od 673 K 89 fil. i s jednim mrtvaèkim kolima pa uživaju tako prava redovnih društvenih èlanova I. obrtnièko-radnièkog društva Požega. Poslije smrti Ivana Šolla izabran je predsjednikom postolar Antun Pintariæ. Godine 1904. imalo je društvo 270 redovnih (muških i ženskih) èlanova i 19 pomagaèa. Društvena imovina iznosila je te godine 2978 K 53 fil. Poèasnim èlanom društva imenovan je nekadašnji gradski fizik i ravnatelj požeške bolnice dr. Benko Konrad. Prvo požeško obrtnièko-radnièko društvo imade i svoju zastavu. Ta je zastava blagoslovena 1894. godine u župnoj crkvi sv. Terezije. Na ovu zastavu privezala je prigodom blagoslova skupocjenu vrpcu kuma zastavina Marija Šovary. Kasnije je darovao društvu graðanin Franjo Štern novu zastavu, kojoj je kod blagoslova kumovala Marija Štern darovavši krasnu vrpcu."

Josip Langhamer, ravnatelj Muzeja Požega, pedesetih godina bavi se usporedbom požeškog i zagrebaèkog obrtnièkog društva, a deset godina poslije Sreæko Ljubljanoviæ, sagledava njegovu moguæu ulogu u radnièkom pokretu ili socijalistièkoj partiji. Filip Potrebica obraðuje njegovu ulogu u Prvom radnièkom obrtnièkom društvu, u sklopu obrta grada Požege. Vjerojatno da Langhameru nije bio dostupan njegov pisani životopis jer bi u njemu našao odgovor zašto su naknade zbog bolesti manje u Požegi nego u Zagrebu, Ljubljanoviæ istina i sam konstatira da se tu ne radi o djelovanju socijalistièke partije, a Potrebica kojemu je dostupan njegov životopis i koji uredno donosi fragmente kroz preslike istog, osim podataka vezanih za obrtništvo u Požegi ne proširuje pisanje iz ostalih tema njegovog životopisa. To je u prvom redu vjerodostojan opis društvenih, gospodarskih i drugih prilika u Požegi, a u prvom redu nedostatak socijalne brige, pa je Scholl i preteèa socijalnih službi u Požegi. Isto tako, kako je zapisao sva svoja putovanja vandbrokovanje, on je svakako i putopisac. A zapisao je i nekoliko svojih pjesama, jednu za njemaèkom jeziku, prema tome on je i pjesnik. Poslije æu o svakom od ovih pitanja detaljnije napisati, jer takove tvrdnje svakako treba i potkrijepiti. No za ovu priliku umjesno je postaviti i jedno pitanje vezano za njegov životopis, da li je sve napisano iz vlastitog života ili je neke od tih zgoda ili prilika èuo pa ih onda opisao, jeli to plod mašte?! ili nešto sasvim drugo! Neke od navoda dostupnih u drugim zapisima (J. Kempf, Zlata Kolariæ - Kišur, Z. Markoviæ, I. Vidmar i dr.) pokušao sam usporediti i nema razlike. U svakom sluèaju, ako je nešto i uveæao, ili ako su ti opisani dogaðaji i djelovali tako na njega pa se èak može reæi i odredili njegovo shvaæanje o opæim vrijednostima života i življenja, svakako, da mogu biti pouèni i dobro ih je podastrijeti široj javnosti. I konaèno, zapisi su tu i iz revolucionarne 1848./1849. godine, kada po tadašnjim zakonima još nije bio ni punoljetan, ali ipak mobiliziran, i doživljaji strahota te pobune i rata kojima je sudionik. Ukidanje cehova i jedna bezizlaznost za masu obrtnika pa prema tome i kalfi, svakako je ne samo na njega nego i na mnoge druge i te kako ostavilo trajne posljedice. Njegova bolest, nedostatak ili bolje reèeno nerazvijeno zdravstvo ili nedostupnost zbog materijalnog stanja, svakako su to još više potencirali. Zato su njegovi zapisi i te 78

VDG JAHRBUCH 2006

kako interesantni ako se želi bolje udubiti u tadašnje prilike u Požegi, bilo da se radi o stanju u obrtima, bankama, sudstvu, na tržnici, ali i o odnosu graðana meðusobno.

Nije zaboravio niti pojava filoksere, za koju su optužili izgradnju željeznice, kao i druge zablude. Sve u svemu njegov životopis idealna je podloga kako za roman, tako i za scenarij za film.

Johann Nepomuk Scholl roðen je 1829. godine u Požegi od oca Johanna - Nijemca i majke Francike Granièarke iz Podvinja. Imao je i starijeg brata Michaela, koji je roðen 19. rujna 1824. godine. Michael je izuèio za postolara. Imali su i sestru Vevu (Wewa) udanu Adamek. Majka mu je umrla pa se otac drugi puta ženi Talijankom.

Po povratku u Požegu ima gazdaricu Annu Gittler, koju je upoznao još u Maðarskoj i koja je došla za njim u Požegu. Ona je starija od njega i ima kæi Rozaliju, koju on po tadašnjim nazivima zove narankinja. Pred gazdarièinu smrt, na njen nagovor, on je pola kuæe prepisao na Rozaliju. Rozalija se udala za brijaèa Goluba iz Pleternice.

Nadgrobni spomenik Johanna Nep. Scholla

Johann se ženi u poznim godinama s Julijanom i ima kæi Ludmilu, koja æe se kasnije udati za Dragutina Glivetiæa. Glivetiæev otac došao je u Požegu iz Seoca kod Nove Kapele i bio je gradski pandur.

Od rodbine spominje još Augusta Meiznera, Požežanina, roðenog brata od šogora, koga je sreo u Grazu.

Johann umire 4. prosinca 1908. godine u 79. godini života. Julijana je umrla 1929. godine u 74. godini života.

Ludmila je poginula 17. studena 1944. godine u 56. godini života (Prilikom napada partizana na Požegu). Svi su pokopani na groblju Sv. Ilije u Požegi. Školovanje Johann je poslije puèke škole nastavio školovanje 1839. godine u požeškoj gimnaziji koju su tada vodili franjevci. Ravnatelj gimnazije od 1839. do 1848. godine bio je Erazmo Tomeèek. Jedan od uèitelja radi kojeg je mjeseca travnja naredne 1840. godine napustio gimnaziju bio je fra Rodiæ, rodom iz Nurkovca.

79

VDG JAHRBUCH 2006

Naime jedne nedjelje došao je svom ocu u pivaru (otac je bio predradnik), gdje je svirala glazba i on je na nagovor oca ostao na zabavi. Tu je, kako zapisuje, tancao s curama. Oko ponoæi zamolio je oca da ga pusti kuæi i on se uputio kuæi. Kako tada nije još bilo javne rasvjete na trgu kod Pres. Trojstva, zaèuo je neko hroptanje, a zatim zapazio je nešto crno na cesti i nije znao što je to. Radi sigurnosti i obrane uzeo je kamen s ceste u ruku i polako se približavao, pozivajuæi, ako je netko, da mu se javi. No bio je to upravo njegov uèitelj Rodiæ. Može se samo zamisliti kako je tekao razgovor izmeðu uèenika koji naravno nije se smio kretati u to doba po gradu i uèitelja koji je malo više potegao i bio u takovom stanju. Naravno, sutradan je slijedila životna poduka. Najprije, ko bajagi, pitanje iz raèuna na ploèi, a potom 7 šikaca po golom turu, pa još 15 šikaca jer je zaboravio poljubit uèitelja u ruku, pa još 10 šikaca......, što je mladom Johannu prevršilo svaku mjeru, uzeo je ciglu koja se nalazila kraj ploèe i bacio uèitelju u leða. Tako je naprasno prekinuto njegovo daljnje pohaðanje gimnazije. No kod kuæe nije smio ocu ili majci ništa reæi. Otišao je kod majstora tražiti moguænosti nauka i našao ga kod ženskog krojaèa Ivana Martiniæa. Tako je polazio 14 dana kod majstora i nosio knjige kao da ide u školu.

Otac je zapazio da on kod kuæe ništa ne uèi kao do tada, a i majstor mu je rekao neka kaže ocu da doðe kod njega, da se dogovore oko uvjeta naukovanja. Tri dana se skanjivao kako reæi ocu za napuštanje škole. Zamolio je majku da ga ocu privede i da ga ne da tuæi. Primivši poruku otac poslije podne navrati do majstora kada je Johann baš uèio štihove praviti i napršnjak držati. Gledao je otac kako on to radi, gledao i potom mu zabranio, da ne smije više nikada kuæi doæi. Te veèeri Johann je prespavao na groblju Sv. Elizabete. Tu ga je iz sna probudio jedan zec koji mu je skoèio na želudac, ali i jak vjetar poslije pola noæi. Nema druge nego kuæi i moliti oca za oproštaj. Majka ga je privela ocu i on je poljubio oca u ruku i sve mu ispripovijedao. Oca se prièa silno dojmila, da je uzeo svoju pušku i napunio i htio iæi ubiti profesora. Kad se otac smirio otišao je u samostan na veliki razgovor i kako Johann bilježi u svom životopisu, tako pravdu izvršio zbog svog djeteta. Poslije toga otišao je s Johannom do majstora Martiniæa i dogovorio za nauk od tri godine, s tim da dobiva koštu i odijelo u svojoj kuæi. No ni sam tijek nauka nije bio idilièan.

Kalfe su bile jako oštre i za malenkost su tukli šegrte (nauènike). Znali su ga poslati po žemièke, a on brže trèi do pekara gdje ga putem sretnu uèenici 6. razreda gimnazije i svaki ga æuši, a da im nije niti jedne rijeèi kazao. Kada je konaèno stigao u pekaru više nije bilo žemièki i kada bi se vratio opet kalfe vièu na njega, èupaju ga za kosu i æuškaju te potjeraju da ide ponovo po žemièke. Žalio se i gazdi, ali on reèe da je to obveza šegrta i da mora iæi. Za svaki sluèaj stavi si pod kaput jedan okorak od hrastovog drveta. Kao što je i pretpostavljao opet su ga saèekala tri uèenika 6. razreda Srniæ, Gvozdanoviæ i Kovaèiæ i uhvate ga drmusat i nije bilo druge nego izvaditi okorak i udariti Kovaèiæa po glavi odnosno po sljepoènici. Tako je tuènjavi bio kraj, a on mogao otiæi po žemièke. Kad se vraæao kuæi veæ èuje viku da je ubio uèenika i nema druge nego bježati put Bijelog Briga (na cesti prema Novoj Gradiški). Kad je odmakao dobar dio od Požege, sjeo je uz cestu da se odmori. Uto naiðe jedan èovjek iz Požege sa zaprežnim kolima. Pozove ga u kola i kad je sjeo u kola, on ga uhvati za noge i ruke i sveže, okrene kola i nazad u Požegu. Kako se 80

VDG JAHRBUCH 2006

Svjedodžba - Lehrbrief

Johann osjeæao i kakav je strah proživljavao može se samo zamišljati. No sve se dobro svršilo. Kovaèiæ je bio samo omamljen. Majstor Martiniæ je najprije rekao da ne treba takovog razbojnika u radnji. Nije ga tukao, ali poslije mnogo molbi mu oprosti, shvativši u kakovim se prilikama to dogodilo.

Bilo je još dosta dobrih prièa i dogodovština. Najvažnije je, da je majstor Johanna nakon tri godine naukovanja oslobodio i on je dobio svjedodžbu pomoænog obrtnika - kalfe - LEHR BRIEF 16. rujna 1844. godine. Iako mu je otac obeæao novo odijelo, obeæanje nije mogao ispuniti jer je 1842. godine njegovo stanje izgorjelo i tako sasvim osiromašio. Zato si je Johann sam kroz zadnjih deset mjeseci odijelo zaslužio kao i nešto novaca za odlazak u svijet.

Vandbrokovanje S 15 godina starosti u jesen 1844. godine uputiše se Johann i njegov stariji brat Michael - Miško u svijet - u vandbrokovanje. Do granice, odnosno do Varoša i Kravica išao je s njima i ispratio ih njihov otac. U birtiji u Kravicama otac naruèi holbu vina i kada su to ispili otac im je održao lijep govor i blagoslovio ih, što ih je udobrovoljilo i razveselilo. Oni poljube oca u ruke, a on ih žbrokne u trbuh tako da su se tri put prekobacili i to je uz "zbogom" bio simbolièan rastanak. I tako je zapoèelo prvo putovanje "pješke" po ondašnjoj carevini. Redaju se mjesta: Okuèani, Novska, Kloštar, Ivaniæ Grad, Zagreb, Krapina, Marburg (Maribor), Graz, Petau, 81

VDG JAHRBUCH 2006

Kleisdorf, Firschtinfeld, Horberg, Neiberg, Fridberg, Neunkirchen, Fildbach, Lurgau, Wienerstadt, Gleihinberg, Gleis Dorf, Wizilburg, Rabb, Oldenburg (Sopron), Sankt Feit, Rottinberg, Požun (Bratislava), Dombovar, Pešta, Kecskemet (Keèkemet), Baja, Szeged (Segedin), Temišvar, Monošter, Bezdan, Kalocsa (Kaloèa), Mohacs (Mohaè),Pecs (Peèuh), Šikloš, Osijek, Ðakovo, Slavonski Brod, Sibinj, Oriovac, Bebrina, Batrina, Kobaš i konaèno Požega.

I drugi put: Nova Gradiška, Okuèani, Novska, Stara Gradiška, Petrinja, Glina, Sisak, Karlovac, Zagreb, Krapina, Maribor, Graz, Maria Cel, Rotinberg, Wien (Beè), Prag, Rotin Mon, Linz, Salzburg, München, Pulstertal, Mond, Vonen, Innsbruck, Pocin, Francin Festung, Kriksin, Villach, Klagenfurt, Marburg (Maribor), Firštnfeld, Rudersdorf, Rirmet, Itainamonger, Eisenstadt, Ginc, Felt Var, Kapuš, Seksat, Bonkat, Vesprim, Palota, Popa, Rab, Požun (Bratislava), Kamace, Siget, Pecs (Peèuh), Siklos, Toran, Berin, Kaniža, Kaposvar, Firet Vesprim, Sbulveninzinburg, Prerspurg, Pest, Gran, Rab, Steinamonger, Rakašpurg, Fistinfeld, Palanka, Rusdorf, Ludbreg, Pakrac, Daruvar, Kostajnica, Jaska, Podvinje, Fridberg, Stekhenkirken, Gleisdorf, Hoh Nenkirchen, Pinkau, Plesdorf, Valbah, Varaždin, Wizilburg, Neistat, Feistric, Lela, Siraè, Djaskovar, Ljeskovica, Stražeman i Požega.

Badnjak i Božiæ 1845. godine Nakon što je prebolio napad padavice u Beèu lijeèeæi se na Univerzitetskoj bolnici kroz devet tjedana izašao je Johann iz bolnice i zadržao se još 14 dana u Beèu. Kroz to vrijeme nije više imao napad padavice pa si je ishodio dopust za boravak u Beèu, kao i odlazak u Prusku (Preizku), Hanoversku, Sasku, Švicarsku i Hamburšku. Sretno je izašao iz Beèa i došao u Linz. Smjestio se na Herberg i otišao u gostionicu kod Šarana. Tamo je bilo jedno 10 kalfi i to sami pemci (Èesi). Oni su se kartali i Johanna nagovore da im se prikljuèi. Kartali su "Poliš Bank". Sjedne Johann s njima kartati. Ispoèetka ga išla sreæa, ali nakon jednog sata okrenula se sreæa pak Johann izgubi svoj dobitak i još svoju gotovinu koju je imao kod sebe od 16 forinti u srebru, nove cipele s nogu, šešir sa glave, jedan novi leibec (lajbec), novu beznu bijelu košulju i više nije ništa imao. Bilo je to na Badnjak 1845. godine.

Zakuka Johann joj majko mila, sada baš nemam ništa, niti odijela, niti novaca, a suva je zima bila. Ode na policiju i vizira svoju vandrovsku knjigu na Salzburg. Bilo je oko èetiri sata poslije podne kada je izašao iz Linza. Na putu sretne jednog švapskog seljaka i upita ga, gdje bi mogao doæi do najbližeg sela. Bilo je to upravo kod jedne staze i seljak ga uputi da ide tom stazom preko brda i doæi æe u Sankt Feit.

Ako ide drumom to je èetiri sata hoda, a s tom stazom stiæi æe za dva sata. Johann se poveseli, zahvali tom seljaku i pohiti k brdu. Za èas je stigao na brdo sav veseo, ali na jednom udari snijeg. Zlo za Johanna jer je bos, nema ništa na nogama, skine gaæe i razdere i napravi obojke i tako zavije noge. No dok jednu zavije, s druge veæ spadne obojak. Sve je mokro. Pokušava naložiti vatru no nikako mu ne uspijeva.

Spadnu mu mokre obojke, a veæ se poèelo i smrzavati. U to je izgubio i stazu – zlo – nitko ga ne vidi niti èuje. Bože, što da zapoène ?!?. Zakleo se da nikada više neæe karte u ruke uzeti, jer ga zato dragi Bog kaštiguje (kažnjava). Hoda Johann tako 82

VDG JAHRBUCH 2006

siromah po šumi gore dolje, nigdje ne može zapaziti svjetlosti prema kojoj bi se onda uputio. Nabada se i na trnje, proba se popeti na kladu kako bi dalje vidio, oklizne se na kladi i skoro tri puta prekobaci. No, jeli to mu sijevnulo pred oèima od prevrtanja ili je to bila prava svijetlost? Ponovno se popne na kladu, ali opet izgubi svijetlost. Traži i dalje svijetlost, od zime mu se veæ smrzava i jezik, zapomaže, o Bože, pomozi mi! Misli da æe mu i duša puknuti, pada na nos od velike zime te opet vidi u daljini svjetlost. Trèi prema svjetlosti koliko su ga god noge brže nosile, ali ne može nikako iz šume izaæi. Konaèno uspije izaæi i iz šume. Trèi preko oranice, bori se sa hladnoæom, svjetlost mu se èini veæ tako blizu. No u tom trèanju spotakne se i padne u jedan jaz uz mlin, probije led i potone do vrata u vodu. Dreèi i zove upomoæ, ali nikoga nema da mu pomogne ili izvuèe iz vode. Nema druge nego se pokušati sam izvuæi iz vode. Led gladak pa se kliže, hladnoæa, a on veæ na izmaku snage.

Konaèno se nekako uspije sam izvuæi iz vode, poðe k mlinu te zaziva sve svece i Boga i moli da mu otvore, jer je on jedan siromašni putnik. No nitko neæe ništa da èuje niti da otvore bilo vrata ili prozor. Primakne se on tako do prozora, malo zakrit za zidom pa opet doziva. Konaèno se netko oglasi, govoreæi mu, da odlazi odatle jer æe pucati, jer pošten èovjek na taj dan ne hoda ni po šumi ni po vodi, a pogotovo ne po noæi. Johann govori što mu se sve desilo, ali ga sve jedno ne pustiše u kuæu, nego naputiše da ide uz mlin lijevo i da æe onda doæi na carski drum, pak neka onda krene desno i da æe doæi u Sankt Feit infirtl. Zahvali se Johann i na tome, psi ga svojim lavežom tjeraju, noæ je, zvoni 11 sati za Polnoæku. Tko èita neka sudi što jedan mladiæ od 15 godina može i mora podnijeti. Eto ga na drumu, a iz sela idu na polnoæku i Johann s njima leti i skaèe, barata se sa svojim životom. Konaèno doðe u Sankt Feit, uniðe u jednu birtiju i kako stade u sobi, vruæina ga baci na zemlju.

Ništa više nije znao za sebe. U jutro, prvi dan Božiæa, probudi se, gleda oko sebe, razmišlja gdje se nalazi, vidi da je zamotan u æepetu (deki), na peæi na daskama.

Gol, ništa na sebi nema. Siðe s peæi, proviri malo i spazi jednog pomoænika kako mijesi zemièke. Spopadne ga strah i nelagodnost. Što æe, nema niti ono malo svog odijela, hlaèa, kaputa i kape. Johann se ponovo zamota sa dekom, ne zna sam kuda bi i kako bi. Uto doðe u sobu jedan kalfa i upita Johann njega da mu kaže gdje se nalazi i gdje je njegovo odijelo. Kalfa mu odgovori, da se nalazi kod jednog gospodara, da je gospodar dao njegovo odijelo sušiti. Kad se odijelo osušilo, donesu mu ga i on se obuèe u svoju sirotinju i ode u birtiju. Tu ga je gospodar najprije dobro izgrdio, a potom mu je dao dobar fruštuk i bukaru piva. Uz to mu još zapovijedi, da ne oda po kuæama i da prosi, nego da ide u crkvu, pak poslije mise doðe k njemu natrag na ruèak, jer je prvi dan Božiæa. Johann posluša gospodara Herberga te ode u crkvu. Kada je bilo podizanje, ražalostio se Johann toliko, da je silno naglas zaplakao i morao iz crkve van izaæi. Kad se smirio unišao je opet u crkvu. Kada je bila Sv. misa gotova, na izlasku iz crkve zaustavi ga jedan gospodin i upitao ga je tko je i što je. Johann mu kaže svoje ime i zanimanje, a taj ga gospodin pozove k sebi na ruèak. Johann mu se zahvali uz napomenu, da mora iæi na ruèak kod gospodara Herberga. No taj gospodin bio je uporan, uzme Johanna pod ruku i zajedno otiðu do gospodara Herberga, gdje taj gospodin dobije privolu gospodara, da može s njime poæi kod njega na ruèak. Onako još sav žalostan Johann doðe do kuæe tog 83

VDG JAHRBUCH 2006

gospodina, gdje ga on predstavlja svojoj gospoði, a ona ga pak uvede u sobu gdje je na trpezi bilo servirano za 14 osoba. Johann se uplaši vidjevši kako je to sve bilo lijepo sreðeno i pripremljeno, hoæe da pobjegne, ali ga gospodin zaustavi i dovede do èela stola i da tu treba sjesti. Uz to još donese bukaru piva, vina i šljivovice te mu kaže da se ništa ne stidi, neka samo sjedne i neka se posluži. Johann od iznenaðenja ne zna što bi radilo. Da li da jede ili da pije. U to donesu na trpezu èorbu i okrenu šeflenku prvo prema Johannu, tako da je on morao prvi grabiti. Zatim donesu kuhanu govedinu i tako èitav ruèak Johann imao tu èast biti prvi gost. Tako je Johann dobro ruèao i pivom zalijevao, a kad je došao na red kupus, Johann govori, kako u njegovoj domovini, kada doðe kupus, red je da se i zapjeva. Tako je Johann zapoèeo i pjevati i zaboravio na svoju sirotinju. Kada se naruèao, Johann se lijepo zahvalio gospodinu, a on mu pokloni 2 forinte. Kako je taj gospodin bio sustavio na ruèku još šest kalfi, to mu svaki kalfa pokloni po 12 novèiæa. U dvorištu ga još sustavi gospoða i daruje s 2 forinte i još jedne nove cipele i štrinfle. Sjedne Johann pak obuje nove štrinfle i cipele, sav veseo zahvali se gospoði, pak odjuri do smještaja i tamo se zahvali i produži iz mjesta Sankt Feit, bojeæi se, kako opet ne bi nastradao kao dan ranije. Tako sav još pod dojmom dobrog ruèka i raspoloženja, pjevušeæi i skoro tancajuæi doðe do stanice, gdje je samo jedna birtija. Uðe u nju, a bilo je veæ osam sati naveèer. Umjesto dobrodošlice, birtaš ga izgrdi, kako može na tako veliki svetac rajzovati. Uostalom on je veæ svoje svršio, pak vièe, reizinder nachtmal.

Johann šuti i ne makne se, samo moli, jeli bi mogao noæiti. Birtijaš šuti, ništa ne govori, nego se okrene i ode po veèeru za Johanna. Uz to donese mu još jednu bukaru dobrog piva. Jede Johann tako svoju veèeru i zalijeva s pivom, a u to uðu u birtiju još tri gospodina sa sabljama Oberrichtera. Sjednu kod jedne trpeze pak se poènu kartati. Uto Johannu donesu i drugu bukaru piva. Konaèno, doðe i jedan sviraè s citrom, poène svirati, a on onako malo pripit poène igrati ili tancati.

Zaboravio je da je sam stradao i da ga je birtijaš ispsovao. Kako je igrao, spao je iza furune i zaspao. Sutradan ga budi jedna djevojka na vratima, da je veæ 9 sati, da mora ustati jer je vrijeme kad ona mora spremati sobe. Johann opet sav u strahu, ne zna tko ga je stavio u krevet. Ogleda se oko sebe, vidi elegantna soba sa špiglama, lijep feder pet, sve èisto i bijelo. Maši se Johann za džep pitajuæi djevojku što je dužan za spavanje. No u džepu nema ništa. Ode kod birtaša pa se opet isprièa i zamoli ga, da mu oprosti. Birtaš mu objasni, da su ga dva momka odnijeli u krevet, vrati mu njegovu vandbrokovsku knjigu i zapovijedi posluzi da mu donesu fruštuk i naravno šljivovicu i pivo. Kad je bio gotov s fruštukom pita što ima za platiti, a birtaš mu da njegove novce i još 3 forinte što su mu poklonili ona gospoda što su kartali. Tako je Johann dobro prošao jer je dobio veèeru, piæe i konak zabadava, ali i ukor od birtaša koji se zvao Silvester, bio je Maðar, gostionica se zvala "Janje".

Odatle je Johann otišao za Rottinberg.

Prva bolest Uzrokovano je stresom zbog jednog ubojstva lopova pa je na putu od Wizilburga do Rabba pao na cesti (drumu) shrvan visokom vatrušæinom (temperaturom) i tako ostao preko noæi ležati u jarku. Kada se ujutro probudio nije se mogao podiæi na noge jer su ostale zgrèene u koljenu i nikud se nije mogao maknuti. U to tuda naiðu 84

VDG JAHRBUCH 2006

furungaši (koèijaši), gdje ih Johann zamoli da ga povezu. Oni ga podignu sa zemlje i stave na robu u kolima zašto im je platio 1 forintu. Kad su došli u Rabb dovezu ga pred gradski špital (bolnicu), gdje su ga dva bolnièara skinuli sa kola postavili na kolica i unijeli u bolnicu. Sve što je znao o svojoj bolesti isprièao je gradskom fizikušu (doktoru). Tu su mu izlijeèili groznicu kroz osam dana te ga pošalju u Požun da tamo izlijeèe zgrèena koljena. Uputili su ga u Požun kod Lanehercigera.

Tu su ga primili i najprije izgladnjivanjem i znojenjem pokušali lijeèiti. To nije dalo rezultata, osjeæao se kao i prije, noge su otkazale, a bio je u bolnici veæ 6 tjedana.

Obiðe ga jedan konzilij, pa drugi i treæi i hoæe mu obadvije noge u koljenima da odrežu, jer druge pomoæi nema. Plaèe Johann i s mnogim moljenjem otpuste ga iz te bolnice. Napusti on bolnicu na štakama. Još u bolnici èuo je, da se u Požunu kod sabora nalazi predsjednik sudbenog stola iz Požege I. Bunjik i g. Prigelmayer.

Usudi se Johann prvo potražiti Bunjika, no njega nije bilo kod kuæe nego njegova supruga, gdje on nju zamoli da mu pomogne da bi mogao doæi laðom do Osijeka.

Ona mu odgovori da ne može ništa uèiniti, da nema više novaca pa mu dade samo 25 novèiæa. Poslije toga ode Johann potražiti Prigelmayera, no ni njega nema. Sav oèajan, ne može ništa raditi ni zaraditi, ode na Herberg, gdje ostane još jedan dan, rasproda sve što je imao kod sebe i drugi dan uputi se preko mosta na Dunavu u jedno mješovito selo. Uðe u jednu birtiju, naruèi 1 frakl šljivove rakije. Poèeo je piti ali se sjeti svog teškog stanja i udri u plaè. Uto uðe u birtiju i jedna stara Maðarica, vidi ga da plaèe pa ga pita na maðarski što mu je, zašto plaèe. Kako Johann nije znao maðarski to je birtijaš poslužio kao prevoditelj. Nato Maðarica upita bi li se htio lijeèiti, na što Scholl odgovori da se želi lijeèiti, ali da nema novaca. Ta dobra stara baka od 67 godina, objasni mu preko birtijaša da poðe s njom kuæi i tako je on puzeæi i na štakama odvukao se do njene kuæe. Sporazumijevanja putem nije moglo biti, jer Scholl nije znao maðarski, a baka opet njemaèki ili hrvatski. Kad su stupili u njezinu kuæu, vidi on da je to sirotinjska kuæa i pita njega Maðarica "Kel Leveš?"

Ne zna Jophann što mu govori, a ona štuca komadiæke kruha fino, pa napravi ajnprensupu (Einbrenn) za njih oboje. Imao je kod sebe 30 Kruna pak joj to pruži, a ona uzme novce i donese zejtina (ulja) i soli, pak ga svuèe, metne na postelju (bila je to žalosna postelja) od dvije daske sa strane, ništa za pokriti, nego njene suknje. U krevetu je sama slama. Ugrijala Maðarica vode pa kupa Johanna, zatim namaže noge zejtinom i pita ga jeli gladan. Nahrani ga s ajnprensupom, ali bez masti. Supa je bila jako dobra. Zatim mu naveèer opet namaže zejtinom noge i pokrije svojom suknjom. Ujutro ga opet nahrani i dovuèe taèke u sobu, uzme ga sa kreveta i metne na taèke i tako vozi na taèkama kroz dvorište gdje uzme motiku i lopatu i vozi prema šumi. Vozila ga skoro fertalj (èetvrt) sata od kuæe i stade i poène kopati.

Johann udri u plaè, preklinje ju, jer je mislio da æe ga ubiti i zakopati u jamu. Kada je iskopala jamu, miri ga - edeš fiom - ljubi Johanna, ali sve zabadava, jer je Johann u velikom strahu. Priveze ona taèke k jami, skine ga i stavi noge sasvim u zemlju i zagrne zemljom noge. Ta je zemlja bila crna kao katran. Ostavila ga je tako sjediti dok nije dobio groznicu, a onda izvuèe iz zemlje i metne na taèke i još uzme te zemlje i vozi ga kuæi.. Uveèer opet isto tako i to svaki dan do 20 dana. No veæ treæi dan mogao je Johann micati palcem na nozi. Maðarica ga je svaki dan kupala i 85

VDG JAHRBUCH 2006

zejtinom mazala, a preko dana zemlju na noge zavila. Tu je kod te dobre žene vidio veliku sirotinju, ali se uvjerio u još veæu dobrotu. Tako ga je ta dobra starica kroz 20 dana sasvim izlijeèila, da je mogao ostaviti svoje štake. Htio joj je ostaviti makar svoj kaput i jedan par veša, ali ta dobra starica nije htjela ništa od njega uzeti, dapaèe, blagoslivala ga je i ispratila jedan i pol sat na putu za Oldenburg. Johann joj se zahvalio i isto nju blagoslovio, što ga je siromaha izlijeèila tako da može svojim nogama dalje na put.

U Salzburgu "U lipu varoš Salzburg", zapisuje Scholl, "došao sam upravo u 12 sati - pol dana, slušam ja zvoniti pol dana na jedamput više zvona tuklo i kada sviraju više komada ko muzika. Otišao sam u lijepu bašèu (park) pak se po stazami šeæem, na jedamput stade Johann na jedan okrugli kamenèiæ, a onda na mene sa svih strana voda šprica, da nisam mogao ni tamo ni vamo ni natrag pobjeæi, nego sam stajao na mjestu, dok voda nije stala, a to je naredito tako u okrug u zemlji sa cvijeæem. Ja sam zato bio èuo ali nisam vjerovao, a istina jest. Ništa se ne vidi nego zemlja.

Odem dalje pogledati kapiju (vrata) na kojoj piše Kamen Kapija i kada sam ju pogledao propitam se, tko je izradio tako lijepu kapiju. Odgovoriše mu, da je to izradio jedan reštante (uznik) izradio da spasi svoj život. Bio je majstor i izradio je tu kapiju samo s jednim èekiæem za tri godine. Tu sam tražio posla jedno pet dana ali nisam našao. Salzburg je inaèe lijepo i zdravo mjesto, dobro je pivo, sve je jeftino i tu sam se zadržao do 28. sijeènja 1846. godine."

Htio je iæi u München, ali mu nije u knjizi upisana dozvola za prijelaz granice. U birtiji dok je fruštukao upita birtaša kako bi mogao preæi granicu, a ovaj mu odgovori – pouèi ga da ide uz granicu jedno fertalj sata kroz šumu i da æe onda vidjeti jednu kuæu, neka proðe tu kuæu i nastavi kroz šumu uz granicu još fertalj sata, onda nek preðe liniju granice i izaðe na drum, a drumom prolaze uvijek kola što voze robu, neka im plati prijevoz i zavuèe se ispod asure (hasura-prostirka) i kad proðu 4 sela da se onda izvuèe ispod asure. Johann posluša birtijaša i došao je blizu Münchena oko jedan sat poslije pola noæi, ali ga uhvate žandari na pregled pa kako nije imao uredne dokumente upute ga na policiju, a ovi ga vrate na granicu, a on se onda uputi u Tirol prema Innsbrucku.

Kod Biskupa u Priksnu Kako nije dobio posla kod majstora u Šteringu i Stercingu, gdje su bile bolte kao i u Požegi, otišao je biskupu u Priksn 22. veljaèe 1846. godine. Ekscelencija (preuzvišeni) biskup primi ga uz uobièajena pitanja odakle je i kako se zove, na što Johann kaže svoje ime, da je iz Požege od turske granice i da je krojaèki kalfa.

Biskup mu odgovori da u požeškoj okolici ima u školama tako pametnih ðaka, da su mnogi poslije tako uèeni i da mu je drago i jako izvrsno s njim razgovarati. Još ga ekscelencija pita bi li htio Johann u školu iæi, da æe ga on školovati, da on, Johann, ne treba nikakovu nuždu shvaæati i podnašati sirotinju. Johann mu se zahvali na ponudi te kaže kao kalfa nije više moguæ u školu iæi, na što mu biskup odgovori, da je i on siromašnog roda, da je uèio za trgovca, a danas je eto biskup. No oèito, da se Johanna nije moglo nagovoriti da privoli daljnje školovanje, Biskup ga odvede u 86

VDG JAHRBUCH 2006

kuhinju gdje su ga dobro nahranili i još mu biskup pokloni 1 forintu i Johann ode do birtije. Tu je prièao birtašu kako je tekao razgovor kod biskupa, a birtaš mu nato dogovori, da je biskup uzeo više takove djece i školovao ih i neka se i on vrati kod biskupa i pristane na školovanje.

Udovica od 47 godina u Rottinbergu Kako nije dobio posla kod majstora to se Johann uputi tražiti posla po kuæama i tako je ušao i u kuæu jedne udovice od 47 godina. "...bila je sasvim sama pak me uvede u svoju sobu i nek uzmen placa (mjesta) i da sjednem. Ja se zafalim ponizno, a ona æe njemu, vidite imam ja još lipši soba i tako ona mene oko lica gladi s rukom i pita me tko sam i što sam. Ja joj izgovorim moje ime, a ona meni kaže, vi imate nimaèko ime, pak se ta gospoja ušeprtlila sasvim, pa ta gospoja farbu minja i kaže mi da se ona zove Helena Lenhar, pa ga sustavi na ruèak i pokazuje mi svoje druge sobe. Još me pita je li bi ja išao u školu, ona bi se za mene brinula. Ja gospoji odgovorim da imam lipi zanat - ženski pomoænik i za koju godinu biti æu majstor pa ne mogu to tek tako ostaviti pa iæi nanovo u školu. U tom razgovoru doðe i podne 12 sati i ona prostire za ruèak. Ja se htio odstraniti, ali me ona uzme za moje ruke pa me moli da ostanem barem za ruèak. Tako ja sjednem kod trpeze gdje me ta dobra gospoja nagovara da æe ona svu brigu oko mog školovanja preuzeti, jer ona nema nikoga, a udovica je i stara 47 godine. Imala je svega u kuæi i obeæala mi je da æe me poslati u školu u Beè. Ja mlad to nisam nikako prevolio te kad smo ruèali, ja ustanem zahvalim joj na njezinoj dobroti i poljubim u ruku. No gospoja me uhvati za obadve ruke pak me nagovara da ostanem preko noæi na konaku, morebit æu se ipak predomisliti pa da krenem u školu. Tako ona mene nagovara, i kafu mi nosi i u tom razgovoru proðe dan i veæ se smraèilo pa ja molim gospoju da me pusti da odem jer ja ne mogu u takovoj finoj kuæi spavati je li morebit da nisam èist, te nebi da me poslije psujete. Ja sam prije spavao po bircauzima i štalama i na tavanu i znao sam dobiti i ušiju pak nesmijem nikako ostati. Sve sam joj to iskreno rekao, ali gospoja Lenhar nije dozvolila da odem nego sam morao ostati kod nje spavati. Ta vredna gospoja donese u sobu dva para odjeæe, pak mu pokaziva ormare pokazujuæ koliko još ima odjeæe i veša, ali Johann ponovo pokušava uz ispriku otiæi. Gospoja Helena ga opet nagovara da ostane barem na veèeri. Johann ostane na veèeri i opet pokušava otiæi ali gospoja Helena povede ga u drugu sobu gdje raspremi za njega krevet i donese iz kuhinje vruæe vode i govori Johannu da se svlaèi. Gleda sve to Johann i misli kakove æe sve komendije ispasti. Gospoja donese èisti peškir (ruènik), košulju i gaæe i nema druge nego se Johann svuèe do gola i ide k lavoru da se okupa. Pere si Johann vrat ali gospoja zasuèe svoje rukave te Johanna dobro opažuna i doda Johannu èistu košulju i gaæe da se obuèe. Johann se zahvaljuje gospoði, ljubi joj ruke te produži do sobe gdje æe spavati. Gospoja otkrije krevet gdje imam što gledati, zaželi mi laku noæ, pokrije me u krevetu i zatvori vrata. Iako sam bio umoran navrnu mi misli kako sam pred sedam dana trpio i to na Badnjak, Bog dragi za svakog svog mrava svoju ruku pruži. Jutro je svanulo no ja ne èujem da se tko mièe iako je veæ oko devet sati. Ustao sam ali mi nema odijela u sobi, zato sam zvao milostivu gospoju da bi mi moju košulju, hlaèe, kaput i èizme prikuèi, da ja ovo njezino mogu sa sebe skinuti. Gospoja mi odgovori, neka ovo na meni i ostane, a da 87

VDG JAHRBUCH 2006

je ono moje dala sve danas prati. Zato mu daje èisto što ja i oblaèim i sve se mislim kako je to dobra gospoja i sam neznam što bi joj sad rekao nego ju pozdravim i dobro jutro zaželin, a ona meni odgovori, da dobro jutro želi i nastavi s pitanjem jesam li dobro spavao i jesam li školu sanjao. Ta dobra gospoja donese fruštuk - kave i to s obrstom i dva keizer Semmel. Ja fruštukam pak si svoj pinkl riktam, a pita mene gospoja Helena, daklem vi nikako neæete dobro nego zlo. O Bože, zaplaèe pak gospoja Lehnar, našto meni teško s srcu došlo pa velim milostivoj gospoji. Ako ja idem u školu i zbilja da uèim a što vi meni dobro mislite, ali Bog zna za godinu ili dvije godine i možda èetiri, ne mogu postiæi, da mogu vašu ljubav kao materi natrag vratiti. A drugo, ja nemam ovdje nikoga tko bi se napriliku zauzeo, da nesreæa nebi ili meðu nas unišla. Pokorno, ja bih iz sveg srca jeli lašnje službenik carski nego zanatlija bio, a Bog dragi znade je li bi ja sada knjigu prihvatio i sve zapamtio. Jako je to teško i nemojte draga gospoja od mene to zahtijevati. Gospoja mu na to odgovori, ja æu zate sinko dok mi Bog zdravlja dade i ja moguæna budem rada bila sve za vas žrtvovati. Nato Johann odgovori, da bi to bilo dobro kada bi imao 8 godina, ali s 15 godina i kada je veæ kalfa to ide jako teško. Tako gospoja s tim divanom nije mene mogla na pravi put okrenuti, a veæ je bilo 11 sati, te Johann hoæe dalje da ide ali ipak na želju gospoje ostane i taj dan kod nje i na konaku. Bilo je to 20. lipnja 1846. godine. Tako je bio Johann i drugi dan na ruèku. Kada je ruèao donese vešarica moj veš opran, a ja pitam što sam dužan platiti. No gospoja Lehnar neda meni platiti veæ ona plati, a dala je i odijelo oèistiti. Johann si to sve spakuje i želi otiæi, poljubi ruku gospoji, a ona tako snažno zaplaèe i drži me za ruku da se nije mogao nikako odmah rastati. Kad se gospoja malo smirila, pustimi ruke i ja u ime Božje krenem kroz dvorište, gdje me ona isprati do kapije i poljubi. Tako sam nastavio drumom (cestom) prema Salzburgu razmišljajuæi, kakvog dobrog svijeta ima po svijetu."

Udova Svetiæ u Linzu Nakon što je u Linzu Johann svladao komedijaša, koji je na trgu izbacivao vatru iz usta i tako plašio prolaznike, za što je od gradske kuæe (uprave) dobio 8 dana na trošak grada u birtiji boraviti. Kad je komedijaš od nadležnih bio saslušan i pretražen kod njega je bilo naðeno 5000 forinti, što je za ono doba bilo jako mnogo.

Za tu vijest, da je jedan kalfa iz Slavonije, rodom iz Požege bio tako kuražan, saznala je i udovica Jakoba Svetiæa iz Mitrovice (Trenkova), ranija vlasnica spahiluka Pleternice, Velike i dr. pa ga pozvala da ju posjeti. Johann je došao kod kuæe gdje je boravila udova Svetiæ, kad je došao pred nju, poljubi je u ruku. Ona ga ponudi s vinom i zadrži na razgovoru. Pripovijedala mu je, da mu poznaje oca i baku. Baka je kuhala sapun i prodavala u Pleternici i Mitrovici. Od Svetiæke Johann je dobio crno odijelo, dobar ruèak i 10 forinti za put. Johann se zahvali grofici i ode na kvartir u birtiju "K Bijeloj Ružici", dok nije došlo vrijeme za dalje putovanje. Tu je upoznao Rajz-kolegu Karlu Mikariæa, roðenog u Linzu, odhranjenog u Mitrovici, a zanat za slastièara uèio u Ðakovu posredovanjem preuzvišenog biskupa Strossmayera. To prijateljstvo s Mikariæem zadržati æe i poslije u Požegi. Prije odlaska na put još se jednom išao oprostiti od udove Svetiæke.

88

VDG JAHRBUCH 2006

Bal u Steinnamongeru U Steinnamongeru održavao se Bürger bal pa se na njega spremio i Johann. Na bal je došla i jedna lijepa gospodièna u odjeæi od svile s vjenèiæima na haljini i bijelim cipelama, jako elegantna. Johann je zamoli za za igrati. Svirao se upravo valcer.

Ona je lijepo i lagano igrala, što se Johannu svidjelo pa je išao više puta moliti za ples. Tako se skoro primaklo 11 sati noæu. Od radosti i zadovoljstva Johann joj naruèi veèeru i pomorandže. Uto zasvira šnel valcer i oni igraju, kad Johanna uhvati netko iza leða za vrat i za krsta i izbaci kroz pendžer s prvog kata na sokak.

Tu scenu nije nitko primjetio, muzika je i dalje svirala, Johann se digao iz snijega i požurio natrag k djevojci i nastavio igrati. Opet mu doðe netko s leða, ali ovaj ga put ne baci kroz pendžer veæ u avliju na drva. Žao Schollu jer je potrošio na èašæenje djevojke 14 forinti te se opet vrati da isproba svoju sreæu i da igra s tako elegantnom gospoðicom, a još ga tako nježno stišæe sa svojim rukama. Bio je sav opijen od zadovoljstva što mu se pružila prilika da može s takom lijepom djevojkom uživati u plesu. Okuraži se, i upita ju tko je i što je. No djevojka mu umjesto svakog drugog odgovora samo zamoli, da ju on, Johann, prati kuæi. Johann opet pita djevojku s kim je došla, a ona mu kaže, da je došla s jednim mesarom, a on izvodi takove komendije. Samo su se pogledima sporazumjeli, da je najbolje što prije napustiti dvoranu. Kad su izašli iz sale dali su se u trk, ali svejedno èuju galamu i psovanje na maðarski i prijetnju kako æe ga propustiti kroz ruke. U tom trku stignu do jedne æuprije pak se sakriju ispod nje. Progonioci su trèali kao vilenjaci i dalje psujuæi.

Nakon jedno pola sata vratili su se nazad, dok su Johann i djevojka šutjeli ispod æuprije. Kad se sve smirilo, izaðu oni ispod æuprije i idu u njezin kvartir. Tu je Johann imao što vidjeti. Zahvali se djevojci i ujutro ode do stana Hermine Laer.

Hermina je bila kæi majstora iz Kleisdorfa, kod kojeg je Johann ranije radio. Ona je utekla od kuæe, a bila je stara 17 godina. Pjevala je i svirala na gitari u krèmi Galing Wicaz. Johann je upita za razlog bijega od kuæe, a ona mu kroz plaè odgovori, da je to uèinila kako je ne bi dali udvaraèu, kojeg ona ne voli. Ona mu da 10 forinti i jedno lijepo odijelo i još zamoli, da Johann ne kaže odakle je i kako joj je pravo ime. Odatle Johann se uputi za Ginc, a potom za Peštu.

Kod Švabe u Bezdanu U Bezdanu je Scholl dobio posla kod jednog Švabe. Kad je bilo vrijeme ruèku sjednu za trpezu, a gospodar æuši svoju suprugu te ona padne na Scholla. Bila je mlada, lijepa i vrijedna. Scholl nije vidio razloga za takovo ponašanje, jer je u kuæi bilo sve uredno i èisto, ruèak dobar i na vrijeme. Ruèak je kuhala gospodareva sestra. Scholl nije ništa se upuštao u razgovor nego poslije jela ode raditi svoj posao.

Za veèerom je bilo sve u redu i Scholl ode na spavanje. Sutradan opet isto. Sjedimo za trpezom u pola 12 sati, a gospodar opet æuši svoju gospoju i ona padne na Johanna i oni obadvoje spadnu na zemlju. Johann se podigne prvi i pomogne diæi gospoju, šute i samo pogledavaju. Nitko da išta kaže. Treæi dan opet isto. I tako osam dana. Kako nije bilo nikakovog razgovora, pomislio sam da gospodar misli da ja nogom ispod stola guram gospoju, ili ona mene, pa ju on zato udara. No ja to nisam radio, a niti ona. Johann to nije više mogao trpjeti, zahvali se gospodaru na 89

VDG JAHRBUCH 2006

poslu i htio je otiæi, ali ga gospodar ne pusti. Nakon toga htio ga je pitati zašto on to èini gospoji, ali je gospodar otišao uzeti mjere kod mušterija pa Johann upita gospoju za razlog. Gospoja mu odgovori da to traje veæ dvije godine, kako je ona udala za njega. Pogleda zatim Johann još jednom gospoju te ju zapita, zašto dozvoljava da ju æuška, kad je ona fizièki jaèa od njega, kad bi mogla, kako je Johann zapisao, pojesti ga za salatu. I zašto bi se onda dala æuškati. Kako ga gospodar nije pustio, ostane Johann tu još osam dana, ali ta komedija u pola 12 bila je svakodnevno. Kada ju je tog èetvrtka tako nemilo æušio i oni opet oboje spanu na zemlju, Johann se podigne i podigne gospoju te uzme pekil holz i zamahne na gospodara, ali ga ne udari, veæ mu poène govoriti, da nema ni malo poštenja u sebi, ni karaktera, te nek mu dade njegove dokumente jer on neæe biti više kod njega i snositi krivicu za nepravdu. Gospodar ga zamoli, da još ostane do nedjelje i tada æe napraviti obraèun. I stvarno, u nedjelju napravi gazda obraèun, plati mu dobro tri forinte nedjeljno. Zatim gazda ode u drugu sobu sa ženom razgovarati, da bi bilo dobro da Johann ostane kod njih još 14 dana jer ima dosta posla. Na to gospodar ode u gostionu, a Johann se divanio s gospojom i ona ga moli da još ostane kod njih.

Johann joj obeæa da æe ostati pod uvjetom, da ako u ponedjeljak ju bude udario, onda æe oni obadvoje na njega navaliti i ljudski izlupati. No sutradan u pola 12 gospoja dobije opet svoju æušku i spanu obadvoje na zemlju. Kad se Johann podigao zgrabi gospodara za kose pa ga zemlji pritisne i u zatiljak udara, a isto tako i gospoja. Tako su ga dobro natukli da su morali priskoèiti u pomoæ i gospodarevi roditelji i sestra i obraniti ga od batina. Johann se spakuje i ode na policiju reæi što se dogodilo i tražiti svoju Wandbrokovsku knjižicu. U to doðe na policiju i gospodar i donese knjižicu. Kada je Johann izašao iz kuæe za njim izaðe i gospodareva sestra i moli ga da ostane, a ako neæe raditi u kuæi, a ono da ide sutra s njom brati habdovinu. Johann prihvati. Plaæa dobra, ugodan razgovor i sutradan naberu i kuæi dovezu 5 akova habdovine. Pita Johann što æe oni s tolikom habdovinom raditi, a oni odgovore da æe kuvati Lekvar (pekmez). Sutra su opet uranili i išli brati abdovinu i do veèere nabrali još 10 akova. Kako je ispunio svoje obeæanje sestri gospodarevoj, Johann se zahvali pa krene put Batine. Ide on tako putem uz Dunav u Bezdanu i na kuæi vidi piše ženski krojaè Oroviæ. Uðe on u kuæu i zamoli posla i dobije. Sjedne odmah i poène raditi, kad na veèer gle koga vidi, gospoju ranijeg gospodara. Došla svome ocu i materi, pak plaèe, pripovijeda kakav život ima sa svojim mužem i što se sve dogodilo. I na kraju zakljuèi, da ona neæe više k njemu iæi, nego æe radije služiti. Otac joj odgovori da ona ne treba nikamo iæi, oni su stari i ima posla i kod njegove kuæe. Tako Johann zapoèeo posao kod novog majstora, ali to ne potraja dugo jer veæ sutradan došao muž po svoju ženu, digao èitavu larmu i bilo bi još gore da je vidio da tu radi Johann. Zato se Johann zahvali i krene za Mohaè. Za njim je izašla i gazdina kæi i moli ga i preklinje, da ju povede sa sobom, da æe ga vjerno služiti i pratiti u njegovom vandbrokovanju. No Johann to nije mogao pristati. Zato odluèi krenuti za Batinu.

Povratak u Požegu Scholl je sjeo u èamac na Dunavu kod Bezdana i došao u Batinu, a odatle u Osijek, Našice i Požegu. Još u Jakšiæu poèela ga je tresti groznica, kako je sam 90

VDG JAHRBUCH 2006

zapisao, kao grom i dao se dovesti do oèeve kuæe, koji je tada stanovao u Arslanovcima kod Mazonia. Otac ga je hladno primio i još k tome gurnuo preko mlinskog kamena. Priskoèi mu u pomoæ sestra Wewa, i odnese ga u njenu sobu i položi na krevet. Tu je ležao šest dana i poèeo otjecati u trbušnoj šupljini (vodena bolest ?!?). Sestra je pozvala lijeènika i on mu da lijek za groznicu, kao i preporuku da mu se skuha grah. Uto još Johann dobije i padavicu. Punih šest nedjelja ležao je Scholl u krevetu i stavljali na njega vruæ grah. Pored bolesti još mu život zagorèa maæeha došavši u sobu i poène grditi sestru Wewu što se brine oko njega bolesnog.

Kako te pogrde Johann nije mogao trpjeti, istjera maæehu iz sobe, uplete se i otac i njega takoðer isprati, a on sam onako bolestan, bos zaputi se 20. studenoga 1846. godine u 20 sati po snijegu za Novu Gradišku. Tako je riješio i svaðu, i bolest i grah i oko ponoæi pješice stigao u Novu Gradišku. U Novoj Gradiški Scholl je našao posla i radio do travnja 1847. godine. Kad je navedenog mjeseca došao u pivaru, tu su se nalazili komedijaši i s njima Englise Reiter, i oni ga angažiraju u svoju grupu. Bilo je to pravo veselje za Scholla, on se zahvali kod svog majstora i prikljuèi se novoj grupi. S veseljem je uèio konje èistiti, na štriku hodati i balancirati s motkom, preko jednog konja skakati, a poslije i preko dva i tri konja. Onda je uèio birblati i svake fele kobecati. I tako èetiri nedilje bezplatno. Napusti to i vrati se u Požegu i pokušao s ocem uspostaviti kontakt, ali nije uspio. Bio je to susret u gostioni kod Parobroda. Poslije toga otišao je u Okuèane i tu je kod jednog birtaša radio šest nedjelja. Šio je za birtaševu ženu i njegovu sestru haljine. Tu je dobro zaradio, još su mu za put spremili peèenke, kolaèa, veša. Odatle je produžio za Novsku i dalje do Beèa.

Wien - Beè U Beèu zatekne Johann 3000 nezaposlenih krojaèa na Herbergu (smještaju).

Vidi da u dogledno vrijeme nema što tu tražiti. Zato produži za Ugarsku.

1848.

U Siget je Scholl došao 1848. godine. Odsjeo je u spainskoj birtiji i legao na klupu pred birtijom i zaspao. Najedanput oko tri sata svira muzika, Scholl u groznici, idu maðarski soldati, marširaju. Sholl pita što je to?!? Jedan duæandžija daje tisuæu forinti Schollu, da on ide umjesto njegovog sina u vojake. Scholl to nije htio, uzme svoje stvari pa udari put za Peèuh. Kad je došao u Peèuh tamo još veæa larma i živo vikanje, vidi da bi mogao prav-zdrav dobiti batina, produži za Šikloš.

Putem na Dravi velika je vojska išla svakako naoružana, više sjekira, kosa, štapovima, nego puškama. Sve je to na nogama bilo, staro i mlado, žene. Kad je Scholl došao u Šikloš, uhvate ga varoški panduri i zatvore u rešt. Tu su ga zadržali u reštu dva sata, od devet do jedanaest sati. U jedanaest sati pitaju Scholla hoæe li stati u soldate k Maðarima ili carskoj vojsci. Na nesreæu, Scholl se izjasni za carsku vojsku ili za domovinu Požege, ako veæ mora soldat biti. Tada ga stave u gvožða na noge i ruke pak ga vode u policiju u Peèuh. U Peèuhu mu oduzmu njegovu Vandrovsku knjigu i stave pod istragu. Utvrðuju starost od 18 godina, postavljaju pitanja odakle je došao, je li vidio vojsku i koliko i gdje se nalaze, je li ga tko veæ uz put sustavljao, da li zna da ne smije po Maðarskoj hodati?!? Kako nije znao ni na 91

VDG JAHRBUCH 2006

jedno pitanje odgovoriti rekoše mu da se mora boriti za domovinu Maðarsku.

Scholl ih moli da ga puste otiæi u Požegu, a oni mu odgovore da mora ostati u Peèuhu ili Maðarima u soldate. Tu se šteluje 125. i 113. bataljun Honveda. Scholl to nije htio pa su ga pustili i hodao je po Peèuhu još tri dana. Vandrovsku knjigu su zadržali u policiji. Kako je u to vrijeme i Citovski biskup štelovo deset momaka za plaæu svaki po 1000 forinti, to se i Scholl nakon mnogih nagovaranja prijavi i ode tamo, ali je zakasnio, jer je biskup veæ uzeo deset momaka. Ode Scholl ponovo na policiju da moli svoju vandbrokovsku knjigu i tu se upravo našao major Nadež Ferenc, koji je poznavao Požegu i sjetio se imena Scholla. Naime, Ferenc je bio katana Ritmeistera u Pleternici i sjeæao se da je Schollov otac svake nedjelje dva puta iz Požege dolazio u Pleternicu. Pokušao je Ferenc utjecati na policiju, ali sve je bilo zabadava. Novaca više nije imao i nema druge nego u soldate. Pristane umjesto jednog seljaka iz mjesta Toran iæi vojsku za 550 forinti. Dadoše mu 50 forinti kapare i oni ga odvezoše u Toran. Tu je veselo provodio dan i noæ po birtijama i uz glazbu, tako da od kapare nije ostalo ništa. Kada je treæi dan išao na vizitu u varmeðiju Peèuh, došao red i na Scholla. Pitali su ga za godine i odakle je te mjerili visinu i vagu i kako nije zadovoljio kriterije to nije primljen, što znaèi da je trebao vratiti seljaku kaparu. A on novaca nije imao. Odoše seljani ljuti na Scholla, a on ostade u Peèuhu. Potraži majora Ferenca u njegovom kvartiru. Major ga primi i nakon razgovora savjetuje, da proba doæi na granicu na Dravu i tako izmaæi. I kad bi se Scholl približio Dravi tamo bi zatekao domobrane i ljudi se nisu ni za novac usudili prevesti ga preko rijeke. Ponovo se vraæa u Peèuh i opet ga uhvate Maðari i s njim u štokauz, gdje je bio zatvoren tri dana. Tu su ga pitali pored imena i prezimena i zna li risati i pisati. Nakon toga odobre mu boravak u Peèuhu. Kad je potrošio ono malo forinti, èuje da je došao grof Baèani u Peèuh. Baèani je inaèe bio spaija Šikloša. On je organizirao peèenje, vino i muziku i sve se sviralo i veselilo dan i noæ. Ponio Baèani sa sobom i zastavu 113. bataljuna Honveda i poslije jedan sat okupljenima govorio o potrebi novaèenja, kako æe poslije biti manji porezi, svi æe biti u novcu dobro plaæeni, manje obaveze na spailuku, drugim rijeèima sva dobra ovog svijeta. Mnogo se ljudi veæ obuklo u soldate, a mnogo je došlo i iz Pešte. Scholl pokušao vrdati amo i tamo da izbjegne soldate. Ali uto doðe 1. oktobra 1848. godine zapovijed, da mora i mlado i staro u soldate, pa se Scholl promišlja, ako veæ mora u soldate, neka to bude za novce. Ode on tako na pijac i tu naðe seljane èija su djeca trebala iæi u vojsku, gdje kupuju momke. Došao red i na Scholla i on se proda za 500 forinti za Zok Boronja varmeðiju. Pedeset forinti dao je majoru, a za pedeset forinti kupio je košulje, masti, viksa i kefe. Preostali 400 forinti dao je na interes za 200 škuda Andrasi Romecki. Tako drugi dan Scholl bude asentiran trinaesti i postane kaplar kod 113. bataljuna i kvartir ravnatelj. Poslije veèere na raportu izdana je zapovijest od komande, da se poslije deset sati nitko ne smije kretati bez iznimke, bio civil ili soldat po mjestu. Scholl bude odreðen kao voða patrole. Tako on s patrolom prolazi mjestom, kad oko ponoæi èuje zveket sablje. Uðe u birtiju, pita ima li koga, nitko mu ne odgovara. Uðe u drugu sobu, kad tamo se svlaèi njegov oberlajtant. Scholl uzme njegovu sablju i sutra kod raporta mu preda. Oberlajtant ga oštro gleda pa mu kaže, ako bude tako vjerno slušao da æe sretan biti. Ta je 92

VDG JAHRBUCH 2006

pohvala stimulativno djelovala na Scholla pa je s još veæim žarom poèeo svoje podreðene vojnike muštrati (uvježbavati). No kako je slabo znao maðarski imao je poteškoæa oko svladavanja tog vojnièkog umijeæa. Komande su naravno bile na maðarskom pa je kroz deset dana upornim radom i to savladao. Takvim predanim radom stekao je i simpatije komandanta bataljuna Raca. Zapovijed komande za "ausmarš" za Osijek 6. studenoga 1848. doèekao je spreman i s obuèenim ljudstvom.

Pokret je bio u 4 sata ujutro, pa su veæ u 9 sati bili u Salanti, gdje je trebalo osigurati foršpone. Iz Juda i Šikloša mještani su morali u korpama donijeti ruèak za vojnike.

Svu tu koštu i podvoz morao je Scholl pregledati i izdavati zapovijedi. Odatle su kolima nastavili do Darde. Iz Darde je vojska marširala za Osijek. Kada su došli pred Tvrðu iz nje su izašli parlamentarci koji su prenijeli uputstva da se u Festung može uæi, ali Donji i Gornji grad neæe da se predaju. To je major Rac prihvatio na sebe i primijenio silu dok se nisu predali. Došavši u Donji grad bili su tri dana u pripravnosti iako su graðani bili iskreni i korektni. Samo im je bilo teško kuhati i za vojsku. Što je kuhao svaki gazda ili gazdarica, morali su prvo nahraniti vojsku, pa je tu i bilo nesporazuma i neprijateljstva. Vojska je morala do podne i poslije podne vježbati. Major Rac bio je strog. Nije dopustio udaljavanje bilo na putu ili na pijacu. A tko to nije poštivao ili se pretvarao da je marodan, njega bi ubio. Svaki dan poslije vježbe išlo se i u šicanu u centru pucati. Pored napora od vježbi bila je k tome i jaka zima. Došao red i na Schollovu kumpaniju gdje oberlajtant Èolnoki upoznaje vojnike kako se treba brzo puniti puške i onda ciljati i pucati u centar mete. Pozove od vojnika, tko bi se usudio na dvor izaæi i na centru stati. Scholl se javi i za hrabrost dobije dvije forinte. Svakako da se trebalo mirno stajati i nije se smjelo maknuti. Scholl izaðe i stane na centru, a Èolnoki opali. To je opazio major Rac pa dojaši, izgrdi Èolnokija, oduzme mu sablju i da zatvoriti na 14 dana u zatvor. A Schollu naredi da pred njim ima pucati u šajbu. Scholl opali i pogodi treæi obruè (krug) šajbe. Vježbanje (muštranje) je nastavljeno i dalje. Treæi dan Božiæa stigne vijest da je jednog soldata stiletom probo birtaš. To je bilo u birtiji kod Crvene èizme. Soldat je bio iz druge kompanije, lijep kao zlatna jabuka, zdrav, visok. Nije imao više novca za drugu holbu vina. I ranije bi ostao dužan birtašu, ali bi odmah kada bi bio lenung, platio svoj dug. Baš ovaj nesretni dan za obje strane nije bilo tako. Iako je birtaš bio oženjen i imao šestero djece i ženu, obješen je u 4 sata pred njegovom kuæom, na grani duda i sa štrikom uzetim od njegove krave. Život je taj birtaš morao izgubiti, iako su se i graðani i gospoda iz Donjeg i Gornjeg grada za njega zauzimali i molili. "Pardon nije pardon", zapisuje Scholl. Još je major Rac razglasio da æe, ako se još jedan takav sluèaj desi, èitavu varoš u pepeo pretvoriti.

Major Rac je još izdao zapovijed pod najveæom kaštigom, da ni jedan iz njegovog bataljuna nikakvog duga bilo u birtijama ili kod privatnih osoba ne smiju imati. Još su pojaèana muštranja. Scholl je marljivo izvršavao svoju službu i u tome doðe 1849. godina. I upravo na Novu godinu èitav bataljun morao je "cakumpak" i topovi i barut i sve u polje na muštranje. Kad je major dojahao u armado, još se jaèe u strahu muštralo. Lednod Bartoš se na muštri razbolio pa major Rac na desno krilo postavi Scholla. Poslije toga pala je komanda "kreni" i èitav batuljun krene. No Scholla upravo u tom èasu spopadne padavica i on padne na zemlju, a soldati 93

VDG JAHRBUCH 2006

nastaviše pokret gazeæi preko Scholla. Sutradan na raportu nakon utvrðivanja stanja, Scholla oslobodiše od soldaèije, ali ne smije ni u Maðarsku, ni u Švapsku, ni u Slavoniju. Nema druge, nego se Scholl uputi do grofa Baèania i sve mu isprièa kako se i što dogodilo. Baèani ga sasluša i kaže mu da saèeka drugi dan. Istom treæi dan na raportu, odrede Scholla da se ima vratiti u Osijek i to za profuza u Donji grad. Teška služba i odgovorna za Scholla, ali dobra košta i plaæa. Zima je bila jaka, a trebalo je svake noæi iæi u patrolu po gradu. U tom patroliranju bilo je svakojakih susreta. Tako je sreo i svog konškolarca iz Nove Gradiške Kindersbergera koji je bio granièar - vojnik bana Jelaèiæa. Kada je trebalo iæi dalje s patrolom do Tenje, Leidnod Bartoš se uplaši i dade Schollu 4 forinte da ga oslobodi patrole. Scholl još primetne i svojih novaca i kupi akov vina za svoje vojnike, a bilo ih je oko èetrdeset, sve Slavjani. Bartoš ostao kod šintarove kuæe dok se oni nisu vratili iz noæne branidbe iz Tenje. U tom patroliranju zarobili su dvadesetak granièara. Bojao se Scholl hoæe li biti prisebni obzirom da su malo popili, ali sve je dobro završilo. Kad su se vratili u Osijek u Festung dobije Scholl pohvalu za uspješno patroliranje i zarobljavanje, a uz to dobio i èin i bolju plaæu.

U Festungu su dobili informaciju da se u Èepinu skupljaju granièari i spremaju za napad na Osijek. Scholl dobije 40 momaka za streif patrolu. Postroji svoje momke, proèita im zapovijed i izda upute uz zapovijed da moraju tako postupati pod prijetnjom smrti. Bilo je to 1849. godine, kada je bila velika i jaka zima. Oko devet sati naveèer Scholl krene sa svojim momcima put Èepina. Osmatraèi su dojavili Schollu da su èuli da je njihov major s dva katane uputio takoðer prema Èepinu. Sve je to bilo sumnjivo Schollu pa zato naredi oprezno kretanje kroz šumu.

Bio je veliki mrak pa je bilo otežano osmatranje, a zbog velikog snijega i kretanje. U šumi opaze vatru i zaèuju pjevanje granièara, kako æe Maðarima glave sjeæi i na bajunetama tijela nositi. Zato Scholl zaustavi patrolu, naredi da budu tihi i da ga èekaju dok se on ne povrati iz izviðanja. Još im obeæa svakome po seitlik rakije šljivovice samo da budu mirni i tako ga doèekaju. Sam Scholl puzajuæi potrbuške po snijegu privukao se do granièara tako blizu, da je sve mogao dobro vidjeti i èuti.

Opet oprezno vrati se do svojih momaka i zatraži bez obzira na hladnoæu, da budu tihi. I oko 24 sata eto majora, jaši na svom konju. Kad je došao u neposrednu blizinu, na upozorenje "halt" Scholl odmah zapovijedi, dole s konja i da preda sablju. Tako je major morao pješice od Èepinske šume do Festunga u Osijeku iæi.

Sutradan kod raporta Scholl kazao što je vidio kako major pregovara s granièarima i da je sumnjao u izdaju, a sve je to uèinio na osnovu zapovijedi. No protiv majora pretpostavljeni nisu ništa poduzeli, ali je on zato uzeo Scholla na zub te su dva dana tamo amo morali se kretati i još svake druge muštre. Opet je trebalo iæi prema Èepinskoj šumi te major rasporedi momke tako, da je kapetan Hunjadi od prvog hica granièara bio ubijen. Scholl je shvatio da su prodani i organizira obranu no u meðusobnom obraèunu palo je oko 550 momaka, ali i jasna potvrda da su bili prodani. Tako su ostali na položajima do veljaèe kada je carska vojska opkolila Osijek. Kako nije bilo pomoæi niodkuda, grof Baèani je shvatio da je izgubio bitku te je sa svojom suprugom izmakao kroz Maðarsku u Bosnu. Festung se predao u ruke bana Jelaèiæa. Svi koji su bili u Festungu pušteni su kuæi bez oružja. Kako se Scholl 94

VDG JAHRBUCH 2006

nalazio izvan Festunga i s fašingašima prošao bez ikakvih problema. Od zarade kao profuz ostalo mu 1110 forinti od èega si dao napraviti za 145 forinti lijepo odijelo.

Imao je i nešto zlata. Nije se usudio vratiti u Požegu, nego je uzeo kartu za Peèuh, gdje je imao za gazdaricu jednu Talijanku. Na svoju nesreæu, u Peèuhu je obukao to svoje novo odijelo koje je bilo sve sa srebrom izšhnirano pa kad je izašao preko pijace sustave ga pet carskih soldata, trojica stanu ispred a dvojica pozadi te ga upitaju tko je i što je. Kako nisu bilo zadovoljni s odgovorom to ga privedu u štokauz (zatvor), gdje je proveo taj dan i noæ. I umjesto da se lijepo provede u novom odijelu ispalo je samo da æe u njemu spavati u zatvoru. Sutradan na ispitivanju pitaju ga odakle njemu to lijepo odijelo i tko mu je to odobrio nositi. Saderu s njega to odijelo i još ga poštenu izpsuju što je služio kod psa Košuta i pustajie Baèania.

Scholl nije niti jedne rijeèi izgovorio. Stoji pred njima u košulji i gaæama bez cipela.

Dobije otpusnu kartu da se ima zadržavati u Peèuhu, ali nije smio od straha niti tražiti 30 forinti koje je imao u džepu odijela. Vrati se kod gazdarice koja se sva tresla od groznice zbog tog gubitka. Kroz nekoliko dana izašao je u bièirde, a odatle u selo Zok. Iz toga sela Scholl je otišao u soldate pa kod gospodara kuæe za èiji raèun je i išao u vojsku bude u kvartiru sa svojom gazdaricom. Od ušteðevine imali su dobru hranu, ali se ipak promislio i u selu Zok kupi Scholl jedan grunt - kuæu sa šest jutara oranice, jednu jutro šljivika, podkuænicu i podrug vinograda, kola i konje, sve za 600 forinti. Tako se poèeo, zapisuje on baviti poljodjelskim zanatom. Poorao je oranice, obrezao vinograd, oèistio šljivik, ali opet krene zlo po Scholla.

U selo došli Carski soldati i pokupili sve muškarce koje su zatekli i odveli u soldate. Scholl ih uspio izbjeæi i pita prvog komšiju za savjet, a ovaj mu predloži da ode u njegov podrum u vinogradu i da tamo ostane dok se prilike ne smire. Još ga uputi da se nikomu ne javlja ako bi tamo netko prolazio. Scholl ga posluša, ostavi kuæu gazdarici Thereziji Glisha i sve što je imao pa u vinograd i u podrum. Tamo bio tri nedjelje. Do tada bilo sve u redu. Kad poslije èuje puškaranje u gori, a on ne smije nikuda ni na dvor izaæi. Kako Scholl nije bio sam u vinogradima, bilo je naime jedno deset Maðara - soldata, oni su se zadržavali u pivnicama pa su primijeæeni i netko ih je odao vlastima. Zato Carska vojska opkoli vinograde i u puškaranju budu ubijena tri Maðara a jedan je bio ranjen. Gazda vinograda se uplašio da æe uhvatiti i Scholla, a onda mu sljeduje kaštiga (kazna) od 500 forinti pa savjetuje Schollu da noæu napusti vinograd. On ga posluša i ode u Siget, prijavi se soldatima (carskim) Jägerima frajvilih i postane firer kod njih. Nakon egzecira od 8 dana bude rasporeðen u kumpaniju 156. bataljuna. Slijedi veliki štrapac po okolnim šumama Sigeta, gdje su mnogi soldati od straha pobjegli. Scholl se javio u patrolu koja je po okolnim šumama pohvatala puno dezertera koji su imali puške i municiju kao i drugo oružje. Oni su se u tim šumama spremali za dulji boravak i veæ su si od granja drveæa ispleli kolibe. Tu je jednog dana sreo i svoju gazdaricu kojoj je ostavio kuæu i imanje. Ona je išla za njim i htjela ga vratiti jer sama ne može obraðivati zemlju i imanje. No Scholl produži za svojom kumpanijom. Soldatima je nedostajalo pušaka, odijela, hrane i municije i trebalo je po to iæi u Kapušvar. S oberlajtnantom i 10 momaka išao je i Scholl kao firer. Sutradan su sretno stigli u Kapušvar u 11 sati. Scholl s momcima ostane na ruèku u birtiji "K janjetu" a oberlajtnant ode u 95

VDG JAHRBUCH 2006

Varmeðiju po novce. Scholl i momci odruèali, ali nema oberlajtnanta s novcima.

Postane to Schollu sumnjivo te se s pet momaka da u potragu. U Varmeðiji kažu Schollu da je oberlajtnant podigao 92.000 forinti još prije 12 sati i otišao. Scholl odmah posumnja na najgore te ode do komanuša varmeðije Noslopija koji izda zapovijed svojim pandurima da se i oni ukljuèe u potragu. Sada Scholl iscrpno opisuje svu dramatiènost potrage. Oberlajtnant se presvukao u crno civilno odijelo i krenuo prema Peèuhu. Tek sutradan u 3 sata ujutro u jednoj birtiji, uspjeli su naæi oberlajtnanta koji je potrošio svega 37 forinti od podignutog novca i pod prijetnjom oružja sproveli ga u komandu u Kapušvar. Iz Kapušvara je u okovima Scholl dopremio oberlajtnanta svom kapetanu na raport. No kapetan je sumnjièavo gledao na sve to i umjesto nagrade i priznanja poèeo šikanirati Scholla kao da je prekoraèio ovlaštenja. Nije pomogla ni pisana priznanja kormanuša Noslopija o èinjeniènom stanju. Pod takovim pritiskom uslijedile su stalne potrage za dezerterima i bjeguncima od Soprona i Wesprima do Wilagoša i Arada. Stalno u pokretu, premoren i psihièki optereæen stalnim opkoljavanjem, hvatanjem i likvidiranjem dezertera i bjegunaca. I gdje je bilo najpogibeljnije, uvijek je rasporeðivan Scholl. I još kad su svi dobili dopust da odu svojim kuæama, Schollu je to uskraæeno. Nakon tri dana razmišljanja odluèi Scholl riješiti se soldaèije. Uzme dva deca rakije i pomiješa s dvije kašike živog vapna. Shrvan bolesti bude premješten u bolnicu. Lijeèenje je trajalo 10 dana i onda dobije otpust iz vojske.

Uputi se za Peštu. U Pešti je bilo teško dobiti konaka i jedva je dobio u jednom podrumu. Zamoli gazdu da mu da dvije svijeæe i on od svog šinjera napravi civilno odijelo, a od cerade si napravi tri košulje. Tako jer imao s èime putovati, jer bi ga u vojnièkom odijelu stalno sustavljali. No bilo je poteškoæa i prilikom prijelaza iz Pešte za Budim, ali je to Scholl opet lukavstvom riješio. Iz Budima je nastavio za Peèuh. Putem bi stalno tražio posla i od zarade imao za hranu, a nešto bi i ušparao.

No ni u Peèuhu nije sve išlo glatko. Opet je morao na policiju, tu se izgovarao da je izgubio dokumente, zapravo da su mu ondašnje vlasti zaplijenile i nisu vratile, da je bio u soldaèiji i da se razbolio itd. Dobije Scholl otpust od vojske na 15 godina i kartu da se smije zadržati do 1851. godine. Naravno, prešutio je, da je još u plac komandi dobio otpust iz vojske. Potraži posla, nešto naðe, ali ga jako vuèe piæe.

Kada je poslije jednog pijanstva zaspao na ledini, odluèi prekinuti s takvim naèinom života. Potraži raniju gazdaricu Annu Gitler. Nakon što ga je njegovala u bolesti, Scholl prizdravi. On je radio o svom zanatu a Anna imala malu fabriku duvana ?!?. Anna je morala obaviti neke poslove pa je otputovala u Daruvar. Još prije toga prestao je posao sa duhanom, jer je duhan postao državnim monopolom.

Scholl odluèi otiæi na njihovo imanje u Zok. Kako su oni bili u Peèuhu, to je imanje bilo zapušteno i tu se Scholl zadržao jedno osam dana. Zaželio se rodnog grada pa preko Našica doðe u Požegu.

Požega Došavši 1851. godine u Požegu posjeti Scholl oca, ali ga zatekne u velikoj nevolji.

Otac mu je šlagiran i ne može razgovarati samo frflja s jezikom. Odluèi Scholl pomoæi ocu. Po danu bi pravio kobasice i nosio po Požegi i na pijacu prodavao. A po noæi radio svoj zanat. Tako je ocu i maæehi bio od velike koristi. Ali maæehi sve to 96

VDG JAHRBUCH 2006

nije bilo dosta, što je Scholl onda protumaèio da što god uradi nije dobro. Sve ga je to opet uznemirivalo, pobolijevao bi i tražio utjehu u piæu. Rodbina nagovara Scholla da ide kod svog majstora Martiniæa tražiti posao. Tu je radio više nedjelja.

Poslije je još radio kod majstora Paniæa. U to se pod konac godine vrati u Požegu gazdarica Anna Gitler, pa je Scholl opet imao uredan život. Ona je bila jako vrijedna. Želio je Scholl i po noæi raditi, ali to nisu dozvoljavali žandari, jer se 1851.- 52. nije poslije 21 sat smjelo imati upaljeno svijetlo. Na prigovor drugih obrtnika morao je Scholl 1855. godine i sam otvoriti obrt. No što dalje, posla bi bivalo sve manje. Pokušavao se zaposliti i na naplati malte i pijacovine, ali za poštenjaèinu, kakav je bio on, to nije bio posao. Isto je bilo i s poslom financa. Trebalo je jesti i piti s razno-raznim osobama, a onda ih cinkati. To Scholl nije mogao. Još je Scholl zapisao, da kada je išao kod prote u Sloboštinu kojemu je ostao dužan za haljine njegove supruge, obzirom da je došao poslije podne i nije se bilo zgodno po noæi vraæati kuæi, ostane kod prote na konaku i veèeri. Na veèeri je kod prote bio i èuveni hajduk Maksim. No toga je stajalo raznih okapanja, jer je morao pred policijom detaljno opisivati tijek boravka i sve što je vidio i èuo u Sloboštini. Opisao je Scholl i slavlje 12. ožujka na Grgurevo u vinogradima, kada je pribivao i veliki župan Napoleon Strižiæ Špun, a kojem je slavlju i sam nazoèio.

Posebno je Scholl volio odlaziti na Požešku goru, ali je pješaèio i u Stražeman, Veliku, Kaptol, Mitrovicu, Pleternicu, Orljavicu (Kuzmicu), Viliæ Selo, Buèje Pakraèko. Brao bi ljekovite trave, zanimale su ga divlje životinje, cvijeæe, uopæe priroda. Išao bi na Orljavu, druge izvore i potoke.

Još se 1872. godine Scholl okušao kao trgovac svinjama i kupoprodajom kukuruza. Jedno vrijeme imao je i trafiku, kao i trgovinu brašna i ostalog špeceraja (krazlerei).

Vincelovo 22. sijeènja 1873. godine Toga dana dopodne našli su se više kalfi u jednoj požeškoj birtiji, meðu njima i Scholl. Pili su pivo i zapoèeli pjevati, ali pjevanje im nije pošlo za rukom pa odluèe da se provezu zaprežnim kolima Šandora Hermana do Brestovca i tamo malo provesele. U Brestovac su se uputili: Ferdinand Ebhart, Gustl Sneider, Ivan Fuèko, Vincenc Steskal, Ludvig Nebogojeviæ, Šandor Herman i naravno Scholl. U Brestovcu su otišli kod birtaša Šorša, za koga Scholl i za njegovu suprugu kaže, da su bili jako dobri ljudi, a posebno gospoja, da je bila dobra duša. U birtiji Šandor Herman zapovjedi odmah 8 holbi vina i èim su poèeli piti vino, odmah je i pjesma bolje išla. Herman zapovjedi još 8 holbi vina. Tako se pilo i pjevalo do 4 sata poslije podne. Scholl nastojao da se ne opije pa je otišao u kuhinju gdje se sa kuharicom šalio i pomogao joj dvije guske šopati. No nesreæa traži uvijek Scholla. Naime, Herman se zaželio malo provozati pa opet naredi da svi posjedaju u njegova kola, a on onda tjera galopom konje od krème do župne kuæe iduæi prema Daranovcima.

Uvijek bi tako naglo zaokrenuo kola, da smo mislili, da æemo vratove polomiti.

Konaèno se opet zaustavi pred birtijom i opet naruèi 8 holbi vina. Tako se pilo i veselo provodilo Vinkovo. Gustl se ustao s klupe i poèeo deklamirati i nazdravljati 97

VDG JAHRBUCH 2006

i u tom zanosu lupi nogom po klupi, klupa se izvali i padne na nogu Šandoru Hermanu. Ovaj od bola zastenje, ljutito psujuæi, a èitavo se društvo uznemirilo.

Scholl je ocijenio da je najbolje da se pokupi i krene kuæi. Tako se on uputi pješice u Požegu, a za njim i Ludvig Nebogojeviæ koji je bio malo napit. Kad je došao do mosta u Nurkovcu, obazre se Scholl i zapazi jureæa kola Hermana. Pokušao se malo sakriti u vrbik i odrezao vrbovu šibu. Uto su došli i njegovi komorati s kolima i stali grditi Scholla da nije pošteno što je napustio društvo. Scholl ih pokušao urazumiti da nije htio slušati njihove psovke i pogrde i naposljetku, da ih ima dosta za u kola voziti i da æe on dalje pješke u Požegu. No komorati su neumoljivi i dalje ga grde i tjeraju u kola i konaèno zaprijeèili cestu kod Topole kako Scholl ne bi mogao dalje pješice. Scholl ih ipak nekako zaobiðe, ali oni opet zaprijeèe cestu s kolima u Završju te poèeli s dobrim ga uvjeravati da sjedne u kola. Kad to nije pomoglo siðu s kola i uguraju ga u kola. Nema druge, nego Scholl opet sjedne u kola. Koèijaš opet jako potjera konje, kola su vrludala s jednog kraja ceste na drugi, podizali bi se kotaèi kad bi naišli na neravnine na cesti i nakon jedno 50 koraka Scholl je frcnuo iz kola. Prilikom pada prelomio je lijevu nogu, dva rebra, kralježnicu, išèašio ruku i prebio ju. Leži on tako u šancu, jauèe.

Pogleda oko sebe i vidi da su se kola prevrnula i da je Nebogojeviæ frcnuo preko plota, ali nije ozlijeðen. Ostali podigoše kola, a Schollu priðe Gustav Scheidl pak ga lupi nogom i tjera da ustane. Uzalud ga Scholl uvjerava plaèuæi da je prebijen i da se ne može podiæi. Nato ga Gustav s onako jakom mesarskom rukom još triput æuši. Scholl mu nato kaže neka išèupa kolac iz plota i neka ga njim ubije. Uto doðe i Šandor Herman i on ga nogom lupi u vratnu kost i prelomi je. Sad se Scholl nije više mogao i pomaknuti. Ni to nije Hermanu bilo dosta nego još jednom udari nogom u prsa, skine sa njega kabanicu i baci na drum. Tada obojica, Scheidel sjedi na lijevom ramenu Schollu, a Herman na desnom ramenu, usto ga još tri puta lupi pa tako prebije dole krsta. Sada je Scholl bio "sasvim gotov" i nije više mogao niti vikati. Oni se pokupe pak hoæe u kola sjesti, ali èuvši viku, galamu i moje jaukanje došli tri biroša iz Završja, jedan s vilama, drugi sa sjekirom, a treæi s puškom. No u toj vici i galami oni nisu niti zapazili Scholla da je ozlijeðen te su se okrenuli i otišli. Potom su otišli i moji "komorati". Ponijeli sa sobom moju kabanicu i novi šešir. Otišli u Požegu kod Kate Adjiæ. Scholl ostao ležati na ledu.

Tako ležeæi, èuo je i zvonjenje - pozdravljenje u 19 sati. Krv mu se povrati i on poène opet jaukati u šancu pa nakon tri frtalja sata doðoše opet biroši natrag i konaèno ga naðu. Zamoli ih za kola da ga prevezu u Požegu. Ne treba posebno opisivati kako je Scholl morao sam govoriti kako da ga postave na kola jer je bio sam isprebijan. Kiriju za prijevoz od 1,5 f. Scholl je platio i odvezli su ga u Požegu.

Veæ kod kapele Sv. Roka saèekala ga je i gazdarica s fenjerom gdje su stigli oko 21 sat. Sad nastaje ono najgore. Nema sposobnog doktora za takav sluèaj. Doktor Hirchstein je smatrao da ima bolji vojni doktor u Novoj Gradiški. No kako je hitan sluèaj nema druge nego se primio posla. Došao je sudac Matijeviæ i uzeo iskaz od Scholla i pokrenuo postupak. Uhiæeni su vinovnici, ali se Herman izvukao plativši ili potplativši s 40 komada dukata (Dr. Galac) i 400 f (Ferk), tako da se suðenje otezalo, a oni veæ nakon tri nedjelje pušteni iz rešta. Naravno Scholl nije dobio 98

VDG JAHRBUCH 2006

potrebne svoje troškove za lijeèenje preko 300 f i za obeæane kupke u Daruvaru. U Daruvar je išao na svoj trošak i tamo bio devet nedjelja. No za njega je najvažnije da je ipak ozdravio.

Obiteljske prilike Za Johannom u Požegu došla je iz Maðarske i njegova gazdarica Anna Gitler i njezina kæerka Rozalija. Scholl je kupio kuæu na otplatu od sedam godina od Gjure Hiriæa, a isto tako i vinograd sa šljivikom za 130 f. Polovicu kuæe prepisao je na gazdaricu, a pred njenu smrt na njenu kæerku. Rozalija je kod Scholla do udaje bila 12 godina. Sve ju je dao uèiti, šivati veš, ženske haljine, kuhati, raèunati, pisati, gitaru svirati, kolaèe peæi, drugim rijeèima sve, što jedna dobra gazdarica mora znati. Oblaèila je svilu i bila dobro dotjerana, kako se to tada govorilo. Malo je majstora tako situiralo svoje kæeri, kao što je Scholl svoju narankinju. Udala se za Ivana Goluba, brijaèa iz Pleternice. Za tu priliku dao joj je dvije svilene haljine, deset drugih haljina, 6 sukanja, 12 košulja, 15 peškira, 12 salveta, 4 para cipela i više štrinfli, 6 jastuka, 2 perinje, 9 ponjava, ormar, dva nova hrastova kreveta, divan, špigl, 9 zlatnih prstenica, dvije figure, plaæen kvartir, koštu i drva za 10 godina, 60 forinti u srebru, zatim masti i sve drugo što u kuæi treba za poèetak. Bili su kupili dvije kuæe i dva vinograda u Pleternici, ali je to Golub sve propio.

Scholl je uglavnom živio od šivanja, ali se bavio i drugim poslovima. Bio je obrtnik 55 godina. Probao je prodavati brašno (trafika), pravio je kobasice i prodavao, ali u tome nije imao uspjeha. Jer, kako sam navodi, htio je pošteno raditi, nikoga na vagi ne zakidati, a to nije bilo probitaèno. Pokušao se i drugim zanimanjima baviti. Tako je bio naplativaè gradske takse na tržnici, ali su zakupnici htjeli da što više ubere, a on se držao odobrene tarife pa je i to napustio.

Zatim se zaposlio kao financ, ali tu su tražili da pije s pretpostavljenim utajivaèima i tako doðe do podataka, što on opet nije htio. 17 godina je imao duæan i birtiju, trgovao s debelim svinjama. I tako još nekoliko poslova. Nakon 23 godine rada u 1. Obrtnièko radnièkom društvu kao predsjedniku su mu odobrili naknadu od 25 forinti.

Kada je umrla gazdarica, njena kæerka htjela je svoju polovinu vrijednosti kuæe, a uz to kuæa još i nije bila otplaæena. Nije bilo druge - trebalo se zadužiti i Rozaliju isplatiti. A trebalo je otplatiti kuæu i dakako izvršiti nužne popravke na kuæi. Nije bilo druge nego kuæu prodati i isplatiti Rozaliju. Kupio je trošnu kuæu u sokaku sv.

Ilije (danas ulica Arslanovci). Zato je morao prodati još svoje 4 krave i nekoliko svinja. Kuæu je i dalje trebalo popravljati, a tu je stasala za školu i kæer Ludmila, pa se Scholl odluèi za zajam. Žirant æe mu biti Mato Mataiæ, a on æe za uzvrat biti njemu žirant. Ta mjenica biti æe uzroènik svih briga u starosti Schollu jer je Mato Mataiæ netom iza toga umro. Banka je sjela na žiranta odnosno hipoteku na Schollovu kuæu. Sad je trebalo otplaæivati obadvije mjenice. A prihodi mali. Da se toga riješi prodaje vinograd, ali ga lukavi kupac nije htio u cijelosti isplatiti, jer da ga je navodno obmanuo govoreæi o vinogradu, a u katastru se vodi uz vinograd i dio kao šljivik. Taj se spor godinama povlaèio po sudu. Što su godine prolazile sve je 99

VDG JAHRBUCH 2006

teže nalazio posla, a kuæa je tražila svoje. Veæ u starosti na nagovor trgovca Židova, nabavio je na otplatu šivaæu mašinu, ali ni to nije puno popravilo stanje.

Poèeo je šivati za neke majstore odijela i drugu robu, a oni su to prodavali po vašarima.

Zato Scholl u svom životopisu upravo zapisuje svakodnevne brige sa kojima se susreæe u toj neimaštini, a opet nastoji dužnost predsjednika društva što èasnije obavljati. Zato se nižu imena kako ravnatelja banaka, (Ladislav Kraljeviæ), odvjetnika (Kürschner) i dr. Nije mogao shvatiti kako kada je bila raspisana dražba za prodaju kuæe Mataiæa da se mogao natjecati samo jedan odvjetnik. Naime i on se kanio natjecati, ali ništa od toga. Pokušao se novim mjenicama nekako izvuæi, ali je konaèno 1906. godine Sud sedmorice u Požegi donio rješenje o ovrsi i kuæa je prodana za 2.407. Kruna. Scholl se vjerojatno sa ženom preselio kod kæerke Ludmile. Iste godine prestaje i pisati svoj životopis.

Doktor Thaller Scholl zapisuje da nije bilo tako dobrih doktora kao Thaller i Polak, ne zna kako bi svu tu svoju bolest i k tome starost mogao podnijeti. Posebno je zahvalan Thalleru za nadasve veliku brigu i plemenito ponašanje, naravno svoje usluge nije naplaæivao, a k tomu je još i svog dobrog crnog vina besplatno davao Schollu. Još je izrazio svoju posebno obzirnost kako je Thaller prije svog odlaska za Zagreb došao u Schollovu kuæu da se od njega oprosti. Scholl zapisuje, bio je tako dobar doktor kakvog više neæe biti u èitavoj okolici, pa nek mu dragi Bog dade sreæu, kao i njegovoj obitelji i djeci.

Predsjednik vijeæa Sudbenog stola u Požegi A posebno njegova supruga Davilka brinula se o bolesnom Schollu šaljuæi mu dnevno dobre juhe i drugog jela kako bi se oporavio.

Nadbiskup Posiloviæ Nadbiskup Juraj Posiloviæ i pomoæni biskup Krapac došli su vlakom u Požegu 4. rujna radi podjele svete potvrde. Na željeznièkoj postaji u Požegi doèekalo ih je mnoštvo graðana, a Scholl je dobio nalog od Grada da sa zastavom Društva pribiva doèeku. Kada je 24. rujna naèelnik Kürschner priredio prijem u gradskoj kuæi i predstavio uzvanike, nadbiskup je htio ponovo razgovarati sa Schollom. Naime vidio je, da je skromno odjeven, a ipak veæ 30 godina vrši revno dužnost predsjednika društva.

Manevri u Požegi Scholl se nije veselio manevrima u Požegi. Tada bi vojnici obilazili bašèe i voænjake i naravno "slastili" se voæem. Po Schollu, bila je to jedna brigada pa u vrtu ni jedna voæka u miru ne može biti. Uz to bi još dobrano izgazili povræe, a èesto i ograde. Iako je teško živio nije za to ništa okrivljavao cara, dapaèe 30. travnja 1890. godine zapisao je da želi svu sreæu našem cesaru i sadašnjem kralju Franji Josipu, našem spasiocu. Zapisao je i sjeæanje na njegov boravak u Požegi 1885. godine i njegovo jahanje na bijelom konju.

100

VDG JAHRBUCH 2006

Slavoluk u Požegi

Lerman Do Lermana nije uspio izgleda doæi, nego samo do njegovog upravitelja Fišera.

Veæ poznate mjenice su vjerojatno bile razlog posjete. Ali bezuspješne. Željeznica Scholl je sa zastavom Društva pribivao na doèeku prvog vlaka u Požegi.

Zapisuje da je tu bilo prisutno mnoštvo graðana. Poslije je više puta obilazio željeznièku postaju i divio se izgradnji novih zgrada oko nje.

Grozner Iako mu je bio kum, pravio mu je puno spaèki u Društvu i to opet s kim, nego sa Schollovim šogorom Adamekom.

Travar Kada bi Schollu bilo najteže odlazio bi u Požešku goru ili se prohodao po Požeškoj kotlini. Znao bi obiæi do Stražemana, Velike, Kaptola ili na Požešku goru.

Tu bi našao svoj duševni mir, ali uvijek i mnogo ljekovitih trava koje je ubirao i onda kod kuæe pripremao za lijekove.

101

VDG JAHRBUCH 2006

Crkva Iako je u mladosti imao neugodno iskustvo, išao je u crkvu, ali se ljutio na mladež što brljaju u crkvi, a ne predaju se molitvi. To je bilo posebno u crkvi sv.

Lovre. Dok u crkvi sv. Terezije opet su ga smetale "gospoje" koje su se kako zapisuje nakinðurile i sve druge slabije obuèene ispod oka posmatrale. Tad bi izašao iz crkve i kada je crkva bila prazna ušao bi i onda kako kaže u miru mogao se pomoliti. Židovi Scholl u svojim zapisima nekada piše Židovi, nekad Izraeliti, a nekad i Èivuti.

Iako ga je Židov Herman obogaljio, nikada nije koristio pogrdni naziv za njih "æifte", niti je to bolno iskustvo vezao za Židove opæenito. Dapaèe. "Èesto èujem", zapisuje Scholl, "kako grde Židove, da se bogate, da drže sve konce u svojim rukama, da su zaposjeli najbolja mjesta u gradu. A Židov æe ti prije pomoæi nego kršæanin. Kršæanin hoæe velike procente zarade, gramzivi su, a Židov radi za mali procenat i zna kako æe kojem èovjeku pomoæi. Tako i uz male profite ima sve više, meðu sobom se dobro slažu. Kod nas vlada velika zavist. Svako bi te u kapi vode utopio i onda na koncu svi propadamo." Scholl bi obilazio upravo te Židove na Trgu (trgovce, mesare, birtaše, mlinare i dr.) i svi su ga u njegovoj nestašici i siromaštvu pomagali. I kroz svoju djelatnost u Društvu vidio je da su na židovskom groblju u veæini granitom obložene grobnice i spomenici, a na ostala tri uglavnom zemljani humci i drveni križevi. To nije isticao. No zapisao je, kako je išao na pijac i pita pošto jaja, a ženska odgovori 20 novèiæa za 4 jaja. Dok još Scholl razmišlja doðe Židov i pita pošto, a ona njemu odgovori 20 novèiæa za 5 jaja. Još ponudi, da æe mu sve kupljeno odnijeti kuæi. Sad Schollu nije bilo jasno, kako je njegov novac manje vrijedan nego novac od Židova, kad on za iste novce dobije više.

DVD Požega Johann Scholl bio je izvršni èlan DVD Požega od 1881. godine u odjelu èuvara, a iste godine na VIII. glavnoj skupštini biran je za pregledaèa raèuna uz Franju pl.

Ciraki i Josipa Miheliæa.

1. Obrtnièko radnièko društvo u Požegi Ukidanjem cehova 1872. godine dotadašnjim èlanovima cehova uvjetovano je, da se u što kraæem vremenu organiziraju u obrtnièke zadruge i društva i time si stvore moguænost za uspješan gospodarski i društveni napredak. Na osnovu oglednog primjerka majstori I. i II. njemaèkog ceha u Požegi, njih oko 120, ali i drugih, uputiti æe 30. prosinca 1873. godine Zemaljskoj vladi u Zagreb Pravila novoosnovanog Prvog požeškog obrtnièko-radnièkog društva, a ista su odobrena 29. travnja 1874. godine. Pravila su sadržavala 30 poglavlja i 33 èlanka. Iz navedenih pravila vidljivo je, da je zadatak Društva bio usmjeren na obrazovanju èlanova u obrtu, razvijanju uzajamne pomoæi u bolesti i pokopu umrlih èlanova. Za novu organizaciju t..j. Društvo, nisu se zalagali samo siromašniji obrtnici i obrtnièki radnici, veæ i više uglednih graðana Požege, koji su raspolagali sa znatnim imetkom. Tako su se našli na okupu: Izidor Lobe iz bogate graðanske obitelji koja se bavi peèenjem žeste i proizvodnjom piva. Lobe je biran za gradskog 102

VDG JAHRBUCH 2006

Preslik odobrenja Pravila

Preslik zadnje stranice Pravila s potpisima osnivaèa

zastupnika, utemeljitelj DVD Požega, a bio je i utjecajan u javnom životu. Josip Riperger, gradski zastupnik i jedan od osnivaèa Graðanskog streljaèkog društva u Požegi. Ivan Vlahoviæ je gradski zastupnik. Pavao Petriæ je vodnik gradske èete.

Josip Mravak je gradski zastupnik. Iz navedenog je vidljivo da Gradsko poglavarstvo nije prepustilo sluèaju osnivanje toga društva, veæ da je nastojalo preko uglednih graðana i obrtnika što više utjecati na veæinu obrtnika. Veæ je u uvodu navedeno kako je proveden izbor predsjednika pa ne treba ponavljati.

Svakako, da je umjesno postaviti pitanje, kako je Scholl od tolikih, tada vrlo uglednih i utjecajnih ljudi predložen i izabran za predsjednika. Prve poene dobio je još 20 godina prije osnivanja Društva na skupštini I. ceha, kada je predlagao da se umjesto 600 forinti predviðenih za banket poslije skupštine, ta suma izdvoji za posebnu namjenu pomoæi oboljelih i radno nesposobnih èlanova. No želja je veæine bila da se uspješna godina obilježi dostojno pa se uz trošak za hranu i piæe moralo poveæati iznos za namiru troškova loma i nestanka zlatnog i srebrnog pribora te kristalnih èaša za još polovinu predviðenog iznosa.

Drugo je bila opæa stagnacija obrtništva koncem 19 stoljeæa pa je bilo sve više obrtnika koji su jedva mogli zaraditi samo za sebe, a kamoli još plaæati pomoænike.

Nadalje, bilo je dosta nezaposlenih kako kalfi tako i radnika koji su željeli raditi u 103

VDG JAHRBUCH 2006

Požegi jer ni na selu nije bilo dobro. Tu je Scholl bio rezolutan, kada je predlagao da se u Društvo može upisati i majstor i kalfa, ali i svaki radnik koji to želi. Tako je u društvu prevladalo raspoloženje siromašnijih majstora, kalfi -obrtnièkih radnika, koji su bili u znatno težem položaju od ostalih èlanova iz bivših cehova. Scholl je to dobro osjetio i na svojoj koži. Vrativši se u Požegu krojaèi su bili najbrojniji, njih 56 ili 29% ukupnih obrtnika, pa je bilo jako teško voditi samostalno takav obrt. U gradu je tada bilo 417 majstora - obrtnika s 1251 èlanom obitelji što je èinilo 68,76% stanovnika. Zato otvaranjem veæih radionica - tvornièki rad i te kako stavlja upravo ovu granu u nepovoljnu situaciju. Do 1910. godine Požega se stalno poveæava stanovništvom pa te godine broji 4988 stanovnika. Nije samo teško obrtnicima. I uèitelji i profesori traže izlaz obraðujuæi voænjake i vinograde i tako si popravljaju materijalni položaj. Na vlastitoj je koži osjetio što znaèi doživjeti nesreæu i koja sredstva treba izdvojiti za lijekove. Ondašnji ga je apotekar Csillagh kako sam navodi "oderao" za 200 forinti, a to je bila skoro godišnja plaæa uèitelja. Zato je odaziv za pristup Društvu bio dobar. No i to je povjerenje trebalo opravdati.

Likvidnost Društva trebala je biti preduvjet, a to se i postizalo. Tu je Scholl neumoran. Obilazi one èlanove koji kasne s uplatom èlanarine. Gleda da usluge pogreba budu doliène. Ljuti se kad kod bogatijih pokojnika škrtare ne samo na obuæi i odjeæi, veæ pokrovu, svijeæama. Želi da se i siromašniji dostojno pokopaju i traži veæi dolazak èlanova na posljednji ispraæaj. Za njega nema razlike ni po vjeroispovijesti. Katolici, Židovi, Evangelici, Pravoslavni - svi oni koriste usluge Društva. Revno bilježi mane rodbine kad se izgovaraju da ne snose troškove pogreba. Scholl obilazi bolesnike ne samo da vidi kada æe trebati organizirati pokop, veæ i pomoæi u lijeèenju i utjehu u bolesti. Imao je i "svoje recepte" za pojedine bolesti pa su na to krivo znali gledati pojedini lijeènici. A on je samo htio pomoæi unesreæenima, jer je i sam znao koliko su lijekovi skupi pa si to mnogi ne mogu priuštiti. A posebno ni lijeènici nisu kod mnogih bolesti više mogli pomoæi.

Posebno navodi vodenu bolest. Isto tako Scholl bi prisustvovao kod svih "seciranja" usmræenih od strane sudske komisije.

I veæ pred kraj života on se svakodnevno brine za što bolju pogrebnu opremu, izradu novih kola, zgrade za ta kola, a 15. kolovoza 1906. godine bilježi Potvrdu narudžbe opreme za konje (ukrasne), lampione i odore iz Beèa. Tada još bilježi: "... dolazim u dvoranu gdje se održava glavna skupština, doèekuju me s uzvicima živio, a ja se ne mogu veseliti, jer znam da sam tu najsiromašniji i da za mene nema više veselja ni kada su rezultati jako dobri".

104

VDG JAHRBUCH 2006

Johannove pjesme a) na njemaèkom

O deutsche Frau, nichts auf der Erde O deutsche Frau, nichts auf der Erde Ist dir an holden Zauber gleich, Du wahrst das Feuer auf dem Herde Und macht armen Herd noch reich.

Aus trüeben Tagen schaffst du helle Mit deiner Augen lieben Schein, Du bannst den Kummer von der Schwelle Und läesst, was fröehlich macht, herein, Dir danken wir es stets aufs neue Und freut des Lenzes bunte Pracht, Durch dich wirkt, durch deine Treue Was Lieb' ist einem Mann bedacht.

Und magst du noch so viel auch geben, Das im Reichtum gibt unser Sterben Was ohne dich ist unser Leben, Dir zu Lieb' geb'n unsere Träenen. ***** Ništa na svijetu, njemaèka ženo, slièno ti nije.

Ti èuvaš ognjišta našega plamen.

A ono sjaji, kao èarobnjak da je Stvorio od njeg dragi kamen.

Tmurne pretvaraš dane u svijetle, pune zlata I sve brige tjeraš od naših vrata.

Oèi su tvoje, drage, smiješe se, i sjaje a to nam odnosi tugu i sreæu daje.

A vjeènost tvoja širi se svuda, djeluje na nas Zato ti hvala zauvijek, za sutra i za danas.

Ti èuvaš naše, sve što nam je drago Ko' proljeæe što nas veseli, šareno, blago.

I još nam puno toga možeš dati Što nam život taj gorki sreæom zlati.

Ti si bogatstvo moje, nebo moje Zbog tebe lijem èesto suze svoje.

Preveo: Augustin Lukaèeviæ.

105

VDG JAHRBUCH 2006

b) na hrvatskom I. Pjesmo roda moga Do višnjega Boga Èovika što stvori Da mu jezik zbori.

Krili i se krili Al se vatre boji Hvala Bože na dar ovi Oèima uma jezik zbori. Èudno sanjam jelen grada Dobar èovek sidi na bank Slušaj ženo tvog gospodara Al' pravednost ožegava.

U tebi tudjine plin Zalud znojem krin Želeæ na svetu Dobrota topi kome na cvitu.

II. Od mladosti radim, znojim Tko se može nek se spasi Nitko nezna dobra èina Šoll zna komu biva. Što bi mogla sloga bratska To neprijatelji vragu baca Sjede, zvone A uz viku oni tone.

Okreæu se svake osvetice Da neprijateljem glave peèe U znak moje brige Proklet nek ne diše.

Nek mi Bog pomaže Ruku srcu nek služi Sunce grije, zemlja plodi Dragi Bog ne uskrati.

Danas vršim lipi kruh Neprijatelj digne prut Nedadomu dragi Bog Pivanu nadstražar dug.

106

VDG JAHRBUCH 2006

Uzmem ovu riè meni Uzdane srce tebi Faliènošæu tvoju izgovaraš Tebe neprijatelje poznam vas.

Koji u zemlju gledi Te mu usanu oèi Ja mu želje odsicam Tamo mu kosti zabadam.

III. Zima se je približila Najljuæi vaj sviuh doba Nikom nije zimi dobro Proti bogatom i siromahu Bolesniku a i zdravom A živiti od šta nemam.

Svaki svoje tuge priznaje Neznaju šta da rade A tko najde kakav poso neprijatelj misleæ oštro U malenoj kolibici Sinu sunce sirotinji.

Ah Bože milostivi Ima ljudi koji dili Siromahu komad kruha Bog svemoguæi blagosiva A njima æe Bog svemožni Sam u raju pravo èini.

IV. Milo dite moje Kaži želje svoje Vršit tebi sve oæu Na moju radost veæu.

Oj ti drvo drago Divna ti ptièice Dajte mi dajte Vergl sjajan opravite.

Piva ptica èifuj, èifuj O dragi Schollu èuj To nije diva prava Schollu srce krvava.

107

VDG JAHRBUCH 2006

V. Kad je cveæe polje pokrilo Tud gospodu vrag odneo Nigdi neimali stanka Vrag im telo trgao. Što moram siromak gorko orati Zemlju moju zaðubriti Bog zna hoæu plod uživati Zeleni se gora i planina A ja nemam drva za cijepati.

Ovo drvo se sa maglami niše Slavuj gore vrh odgrize Tako oni zeleni kukuruz strižu To je naše, oni si biljege vežu.

STAROST Scholl zapisuje: "Bože, kada se sitim na prve godine vandbroke, kako svaku nuždu i glad i stra, bolest podneo, ipak mi nije tako teško bilo, kako mi je pod stare dane u svem nužda. Evo što i dobijem posla u zanatu svit išæe baš zabadava i robe malenkosti šta treba i još oèeu zabadava. Jako teške godine, svit propada, joj kud se èovik okrene, sve jauèe. To smo doživili da jedan komšia ili roditelji, braæa, nemogu jedan drugomu pomoæi, nego u Štidionicu iti, ali je i tud kako æeš, kada se Žire (žirante) nemore dobiti, ali svakako je za propast siromaka. Mlogi svit æe nositi prosiaèki štap jeli. 1899. mlogi æu pamtiti. ... Ja Ivan Scholl danas u zlu životu moram se patiti, tko bi meni kazao, da ja ni štiha posla ne mogu dobiti, da si samo duvana mogu pakl kupiti, ali u živu zemlju ne mogu. Sv. Antune budi mi u pomoæi, sada opet na mene zlo izlazi. Imam bolesnu ženu ne mogu joj pomoæi, niti mogu kruha kupiti. Idem kod mesara, on me gledi i pita oæu li što kupiti, ja kažem da novaca nemam, a on onda kaže da ni mesa nema. Skandal je, da ja moju žalost ispisati moram. Èitam iz knjiga kako je lagano svit živio, a kako je ovo vreme došlo.

Da baš niti maknuti se ne može. Htio sam i u nadnicu, ali ni mlaði u nadnici posla ne mogu dobiti. ... Idem danas kroz ulicu te me jedan fakin sustavi, pak me zapita, jesam li iz Požege i tko bi mu dao posla ili službe. Scholl mu odgovori, da ide vidjeti u birtiju, gdje njih više ima i da ih zapita, a on Schollu odgovori, da bi i on sam trebao iæi tražiti posla, kako se vidi po izgledu. Nastavi taj fakin grišiti, skidati sve Bogove i još ga dobro izgrdi, da šta on misli, da je Bog zna šta, što živi u Požegi. ...

Molim dragog Boga da još nekoliko godina poživim, da vidim, kako æe ova mladež i naraštaj doživiti, kod tog mloštva gospode. To veæ ne može dugo opstajati."

1903. godine.

"Evo opet danas svit se buni, oæeu da Horvatska od Madjara razdili se. Buni se jako svit ili je istina kako Sveto pismo kaže da svaki 50 godina doðe do pobuna ili æe doæi 2000. godine. Ja sam sada doživio 50 godina u miru, samo neznamo kako ta vaga stoji - Horvatska ili Madjarska. Ja sam sada u starosti od 74 godine, bilo je 108

VDG JAHRBUCH 2006

lipog života, ali neznam što æe sada dojti. Siæam se od zla ..48. godine, bune, Bože saèuvaj nas i oslobodi od svake neprilike."

1906. godine išao Scholl pješke u Orljavicu (Kuzmicu) do veleposjednika Kuševiæa, jer su mu rekli, da mu on može pomoæi oko njegove mjenice u Štedionici na kuæu. Kako nije bilo spaije (vlastelina) kod kuæe, kažu da je u Zagrebu, vraæa se Scholl sav tužan do groba i snužden kuæi te ga u prolazu u Požegi jedno dijete zapita: "gospodaru zašto plaèete, a što drugo nego Scholl odgovori, dijete ti meni možeš pomoæi jer si lijepi Anðelak! Dite biži u kuæu pak vièe majki, evo jedan did s bilom bradom, pak mi kaže da mu pomognem. Daj mi majko kruva da didi dadem.

Izleti dite na put pak vièe za Schollom, evo ti anðel nosi kruva! A Scholl nije ni mislio na kruh, nego na svoju žalost. Nije kruh ni primio, nego se zahvaljuje djetetu."

Zakljuèak Teško je na ogranièenom prostoru preprièati sve ono što je Scholl opisao u svom životopisu ili autobiografiji. Pored toga o njemu su i drugi pisali, a tu je onda i saèuvana povijesna graða. U svakom sluèaju on je prvi poznati pisac - kronièar puèanin u Požegi. Do tada to su bili sveæenici, uèitelji i profesori. A od obrtnika on je svakako prvi. Time je ne samo pisao svoju autobiografiju nego i Spomenicu toga Društva, a pojedini opisi svakako su i prilog za povijest Požege toga doba. Bilo bi dobro da se taj dokument približi širem krugu korisnika jer u njemu ima za svakoga ponešto. Ono što sam naveo u uvodu ne treba ponavljati. Za sve toèke ima obrazloženje. Na opæu žalost ta zla sudba nije pogodila samo Scholla, nego i mnoge druge. No on je to zapisao.

Uz sve svoje bolesti: padavicu, žuticu, prijelome i dr. ostao je do kraja života vedar, duhovno bogat i sve pustio Božjoj volji. Jer, kako zapisuje, svi oni koji su mu nanijeli zla (odvjetnici, doktori, apotekari i dr.) još za njegova života su osjetili Božju kaznu.

Na kraju treba reæi i nešto i o njegovom rjeèniku. On je upravo odraz bogatstva rijeèi i pojmova koje je rabio i tako saèuvao govor toga vremena.

109

VDG JAHRBUCH 2006

JOHANN NEPOMUK SCHOLL (1829-1906) Erster Präsident der Handwerker und Arbeitervereines in Požega Es gab mehrere Gründe warum ich mich entschloss Johann Nepomuk Scholl zu bearbeiten. Schon der Name Johann Nepomuk sagt, dass er ihn von einem heiligen aus Mitteleuropa bekommen hat. Natürlich hat mich sein Erwähnen in der Literatur von verschiedenen Autoren (J. Kempf, J. Langhamer, S. Ljubanoviæ, F. Potrebica u.a), die Herausgaben seiner Nekrologen in der Zeitschrift der Požeška Gespanschaft, als auch der Einblick in seine eigenhändig geschriebene Biographie auf 638 Seiten, motiviert, sein Leben und seine Arbeit im Ganzen zu beschreiben, als auch die Umstände, die auf seine Arbeit und Wirkung Einfluss ausübten und besonders wollte ich diejenigen Augenblicke seines Lebens betonen, die noch unveröffentlicht blieben. Noch 1910 schrieb Kemp in seinem Buch (Požega, S.659): "Im Jahre 1873 hörte durch höhere Beschlüsse die Wirkung aller Zünfte auf. Neue Gesetzinstitutionen auf dem Gebiet des Handwerks und Handels zerstörten die uralten Begünstigungen der Zünfte, die heute nur noch in Archiven zu finden sind oder von älteren Menschen mündlich überliefert wird.

Zunftgenossenschaften wurden - um nicht ganz zu zerfallen - Genossenschaften, die kranken Genossen halfen und sie ehrenvoll bestatteten."

Es ist schwer auf beschränktem Raum all das nachzuerzählen was Scholl in seiner Biographie oder Autobiographie beschrieb. In jedem Fall ist er der erste bekannte Schriftsteller-Kroniker-Mann aus dem Volk in Požega. Bis dahin waren es Priester, Lehrer und Professoren. Von den Handwerkern ist er sicher der Erste.

Damit schrieb er nicht nur seine Autobiographie, sondern auch die Denkschrift dieser Gesellschaft und einzelne Beschreibungen sind sicherlich auch eine Beilage der Geschichte von Požega dieser Zeit. Leider traf ein schwereres Schicksal nicht nur Scholl, sondern auch viele andere. Aber, das notierte er nicht.

Neben all seinen Krankheiten: Epilepsie, Gelbsucht, Brüche und anderen, blieb er bis zuletzt humorvoll, geistig reich und überließ alles dem Willen Gottes. Denn, wie er notiert, all diejenigen, die ihm Übel antaten (Rechtsanwälte, Ärzte, Apotheker u.a.) wurden noch zu seiner Lebenszeit von Gott bestraft.

110

VDG JAHRBUCH 2006

Rijeèi: • šikac = udarac šibom ili štapom • žbroknuti = Njemaèke

• Arrest (rešt) = zatvor, uze, haps, tamnica • Ajnpren-supa = prežgana juha • Barschent (parhet) = pamuèna tkanina s dlaèicama s jedne strane • Besteck (beštek) = pribor za jelo "escajg" • Bündel (pinkl) = zavežljaj, zamotaljaj, naramak • Bürgermeister = gradonaèelnik • Einbren = zapržak, zaprška • erben (erbati, erbovati) = baštiniti, naslijediti • Fasching (fašnik) = poklade, karneval • falsch (falièan) = lažan, kriv, prijetvoran, neiskren • fechten (fektati) = prosijaèiti • Feder = opruga • Festung = Tvrðava, utvrðenje, utvrda, kula • Floss = splav, flosar = splavar • Flügel = krilo • Fräulein (frajla) = gospoðica • frei (fraj) = slobodan • Fremde = Tuðina • fremnt = Putovanje mladoga, tek izuèenog kalfe u druga mjesta, da bi stekao iskustva i prakse

• frisch = svjež, prohladan, brz • Frühstück = doruèak, zajutrak • halba (holba) = stara mjera za tekuæinu, pola pinte • Händler (handler)trgovac, prodavaè, pokuæarac • Haus-kuæa +Tor-vrata (haustor) = velika vrata na kuæi, veža, glavni ulaz u kuæu • Herberge = prenoæište, noæište, konaèište, svratište • Hundsfott (huncut) = hulja, nitkov: obješenjak, vragolan, pasja æud, obijest • Jäger (jeger) = lovac, pripadnik nekadašnje austro-ugarske vojske • Kamerad = kolega • Keiser = car, Kajzerica- vrsta peciva • Kellner (kelner) = konobar, poslužitelj 111

VDG JAHRBUCH 2006

• Kost (košta) = hrana, prehrana • Kragen (kragn) = ovratnik • Kreuzer (krajcar) = sitni mjeseni novac u nek. Austo-Ugarskoj, stoti dio forinte, novèiæ

• Krieg = rat • Kunde (konta) = mušterija, stalan kupac u jednoj te istoj trgovini • Leibchen (lajbec) = prsluk • Lärm (larma) = buka, vika, galama • Löhnung (lenung) = vojnièka plaæa • Meister (majstor) = obrtnik koji samostalno radi, umjetnik, vještak, savršen struènjak

• mustara (muštra) = vojnièka vježba, egzecir, dril • Nacht = noæ • Nachtmahl = veèera • Oberrichter = predsjednik suda, viši sudija • Packel (pakl) = paketiæ, zamotljaj, zamotuljak • Reise = putovanje • Reisende (rajzender) = putnik, osobito mladi kalfa, koji je putovao da stekne radnog iskustva

• rishtem (rihtati) = ravnati, udešavati, poravnati, poravnavati, uspravjati, pripremati

• Ritter = vitez, osoba koja je pripadala vojno-plemiækom staležu • Rittmeistar (ritmajstor) = konjanièki kapetan • Röcklein (rekla) = kaputiæ, osobito ženski • Sack und Pack (cakumpak) = sve skupa, potpuno, ðuture • schnüren (šniräm) = stezati, zapinjati • schöpfen-crpsti+Löffel-žlica = velika žlica za grabljenj jela, zaimaèa • Seitel = mjera za tekuæinu, èetvrt vrèa ili pola holbe, èokanj, fiæok.

• Semmel = zemièka • Scheibe (šajba) = okno, prozor, nišan • Schieler (šiler) = vrsta vina od bijelog i crnog grožða (mlado vino) • Schild (šilt) = štitnik, štinnik na kapi • Schinder (šinter) = živoder, strvoder • Schnaps (šnaps) = rakija • Schnell (šnel) = brz • Schub (šub) = udarac, potisak 112

VDG JAHRBUCH 2006

• Schuft (šuft) = hulja, podlac, nitkov, ništarija, kukavica, pokvarenjak, lopov • Schuppen (šupa) = suša, pojata • Schluss = kraj, konac, svršetak, ali i struk, pas, sredina ljudskog tijela.

• Schuster (šuster) = postolar, obuæar, cipelar • sich stellen (štelovati) = namjestiti se, stati, zauzeti stav • Simperl (simplica) = od slame ispletena zdjela, okrugla košarica za stavljanje kruha prije peèenja.

• Sparkasse (šparkasa) = štedionica, banka • Spiegel (špigl) = ogledalo, zrcalo.

• Spital (špitalj) = bolnica • Spule (špula) = mosur, cijevka na koju se namata konac • Stich (štih) = bod, ubod, rez, poen u igri, neugodan okus • Stockhaus (štokauz) = tamnica, zatvor, uze.

• Streifen (štrafa) = traka, pruga, crta • Strumpf (štrimfla, štrumfa) = èarapa, bjeèva • Stürm (šturm) = udar, navala, napad, juriš, odluèan napadaj na protivnièko utvrðenje

• Tisch (tišler) = stolar • Vater (fater) = otac • Viertal = æetvrt, èetvrtina • Vorhang (firangla) = zastor, zavjesa, stora • Vorspann (foršpan) = upregnuti konji, potprega, pretprega, podvoz • Walzer (valcer) = vrsta plesa u dvoje u troèetvrtinskom taktu • Wandern = putovati • vandbrovka = putovanje mladoga kalfe po svijetu od majstora do majstora u svrhu stjecanja radnog iskustva

• Werkstatt (verkštat) = radionica • Wichse (viks) = masta za cipele • Winzer (vincilir) = nadstojnik vinograda • Wirts-haus (bircauz, bircuz) = gostiona, krèma • Zuckerbaker (cukerbeker) = slastièar, kolaèar • Zugehöhr (cugeher) = pribor za odijelo (podstava, dugmeta i dr.)

Latinske

• appellatio (apelacija) = žalba, priziv • assentari (asentacija) = novaèenje, stavnja, regrutacija 113

VDG JAHRBUCH 2006

• cancelli (kancelarija) = ured, pisarnica • castigare = karati, kazna • committere (komesar) = povjerenik • elegans = probirljiv, profinjenost u vladanju, finoæa i biranost u odijevanju • fiskale (fiškal) = odvjetnik, advokat (obièno u lošem smislu) • interesse (interes) = korist, kamate • majore (major) = vojni èin - bojnik • Sambucus ebulus = patuljasta bazga, habdovina • servire (servirati) = prostrijeti stol, poslužiti jelom, podvoriti, iznijeti posudu na stol

• visum (viza) = viðeno, odobreno; dozvola za ulaz, izlaz ili boravak Maðarske

• bant (banta) = dosada, dosaðivanje • birus (biroš) = govedar, volar na imanju • bitang (bitanga) = skitnica, ništarija • honved (hon-domovina+ved-branitelj) = vojnik u bivšem maðarskom domobranstvu

• Katona (katana) = vojnik, konjanik, husar • kormany (kormanoš) = kormaniti, upravljati • pandur = stražar, oružani èuvar • varmegye (varmeða) = pokrajina, upravna oblast, županija Turske

• avlu (avlija) = dvorište • bez = tanko platneno tkanje, prošarano svilenim nitima • budžak = ugao, æošak, kut, zakutak • Èifuta (èifut) = Židov • èorba = juha • divan = vrsta sofe, kanapea bez naslonjaèa • dukkljan (duæan) = prodavaonica, trgovina • fend (fentom) = lukavost, himbenost, tobože • kabil = sposoban, kadar • kalfa = obrtnièki pomoænik • kapi, kapu (kapija) = velika vrata, haustor, veža • kebe (æebe) = biljac, gunj, guber, pokrivaè od proste vune 114

VDG JAHRBUCH 2006

• konak = dom, dvor, prenoæište • pendžer = prozor • spahija = feudalni zemljoposjednik, vlastelin • zejtin-maslina = ulje Francuske

• aleja = ureðen put izmeðu drveæa, drvored • bal = ples, igranka, priredba s plesom • bataillon (bataljon) = voj. jed. bojna • schemisette (šemizet) = košuljica, prsluèiæ; ormariæ za rublje • compteur (konter) = raèunarac • frac (frak) = vrsta kaputa sa naprijed izrezanim polovinama i s dugim uskim skutov. straga

• lotterie (lutrija) = igra na sreæu s pomoæu izvlaèenja numeriranih sreæaka • manoeuvre (manevar) = taktièke vježbe velikih jedinica vojske • marche (marš) = ritmièki ravnomjerni hod, stupanje, koraèanje (marširanje) • maraud (marod) = iznemogao, bolestan, sustao, nesposoban za marširanje • pardon (pardon) = oproštenje, pošteda; milost, pomilovanje • passageur (pasažir) = putnik, prolaznik • patrouille (patrola) = izvidnica, straža; koja obilazi radi nadzora za održavanje reda

• quartier (kvartir) = stan • raporata (raport) = usmena ili pismena obavijest, službeni izvještaj • visite (vizita) = lijeènièki ili vojnièki pregled Talijanske

• baratare (baratati) = vješto poslovati, spretno postupati • boccale (bokal, bukara) = krèag, pehar, vrè • caparra (kapara) = nov. iznos ili druga stvar koju jedna strana daje drugoj u znak skopljenog posla

• fachino (fakin) = uliènjak, neotesanac, grubijan, deran, mangup • caporale (kaplar) = zvanje mlaðeg komandnog kadra u nekim vojskama • deserter (dezerter) = bijeg, odmetništvo, otpadništvo • piazza (pijaca) = tržište, tržnica • profosso (profoz, profuz) = tamnièar, kljuèar u tamnici, nadzornik vojnog zatvora

• scudo (škuda) = talir (srebreni novac) 115

VDG JAHRBUCH 2006

• stiletto (stilet, štilet) = malen bodeš s trokutnom oštricom; kama • strapazzo (štrapac) = zamoran rad, naprezanje, premaranje, izmoriti, izmuèiti • traficfico (trafika) = prodavanje, trgovina, promet • vergula (vergl) = mehanièki instrument na koji se svira okretanjem ruèke Španjolske

• armada = oružana sila, vojska, armija Grèke

• Trapeza (trpeza) = zajednièki stol za blagovanje Izvori: • Životopis Johanna Nepomuka Scholl (Ukorièeni rukopis 638 str.)

• Gradski muzej Požega • Povijesni arhiv Požega • Matice roðenih i umrlih župe Sv. Terezije Požega Literatura: • Julije Kempf: Spomenica o 30-god. postojanju DVD Požega, Požega 1905.

• Julije Kempf: Požega, Požega 1910.

• Josip Langhamer: Požeški cehovi, Vjesnik Muzeja Požeške kotline, Požega 1962.

• Josip Langhamer: Prvo radnièko društvo osnovano 1873., "Požeški list" 28. 4. 1960.

• Sreæko Ljubljanoviæ: Radnièki pokret u Požeškoj kotlini, Požega 1978.

• Filip Potrebica: Povijest obrta u Požegi i Požeškoj kotlini, Požega 1985.

• Filip Potrebica: Obrt u gradu Požegi i Požeškoj kotlini, Požega 2002.

• Požeški leksikon, Požega 1975.

• Rudolf Heli: Zapisi iz požeškog kraja, Požega 1994.

• Monografija Požega 1227.- 1977. Požega 1977.

• Ivica Vidmar: Požeški mozaik, Požega 1999.

• VDG JAHRBUCH 2001.- 2005.

• Glasnik županije požeške, Požega 1900.-1908.

• Tomislav Wittenberg: Groblja Požeške Doline, Požega 1996.

• Zlata Kolariæ Kišur: Uvod za Kreševski dnevnici D. Lermana, Znanje Zagreb 1992.

116

VDG JAHRBUCH 2006

Ludwig BAUER

Fazni pomak ili Amplitude povijesne sudbine Podunavskih Švaba i Austrijanaca kao zrcalna margina kontinuiteta i diskontinuiteta velike povijesti 1 Od poèetka djelovanja tradicionalnih simpozija "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" pripala mi je, ili mi se nametnula, podjednako nezahvalna koliko i odgovorna i èasna uloga svojevrsnog svjetionièara ili prometnika, odnosno usmjerivaèa istraživanja i prezentacije više ili manje znanstvenih sadržaja tih simpozija, kao i akcija koje bi reèena istraživanja i prezentacije mogle ili morale potaknuti. Uloga je odgovorna i èasna zbog sve veæe važnosti i kvalitete simpozija, a nezahvalna uglavnom zbog dvije skupina razloga: Prvo, kao književnik prije svega, a tek zatim kulturolog, Kulturträger, kulturni aktivist njemaèke i austrijske manjine u Hrvatskoj, ali ne i znanstvenik, nalazim se u poziciji gotovo laika-radoznalca u odnosu na znanstvenike. Polazeæi od pretpostavke da s te pozicije imam nešto širi vidik od onog koji imaju posveæenici odreðenim strukama, eksperti i specijalisti, pokušavam otvoriti nova pitanja, nova podruèja rada, usmjeriti istraživanje u strukama u kojima su moji eventualni sljedbenici, koji danu struku razumiju bitno bolje nego ja, bitno kompetentniji od mene, možda voljni istraživati. Dakle, nezahvalnost uloge usmjerivaèa proistjeèe iz pozicije dobronamjernog out-sidera.

Drugu skupinu razloga predstavlja èinjenica da realizacija mojih inicijativa, bilo da su usmjerene prema znanstvenom radu ili društvenom djelovanju, u manjinskim ili širim okvirima, ovise samo o dobroj volji potencijalnih sudionika. Èak i kada je moja argumentacija za neku od inicijativa sasvim valjana, velika je vjerojatnost da æe mnogi od onih prema kojima je usmjerena nastaviti iæi vlastitim utabanim stazama. Želim time reæi da je relevantnost i relativnost mojih inicijativa slièna onoj koju ima putokaz na raskrižju. Èak i kada je nedvojbeno, ili gotovo nedvojbeno da putokaz upuæuje u odreðenom smjeru, na putniku je kuda æe i kamo poæi.

117

VDG JAHRBUCH 2006

Ovom prilikom moja je inicijativa upuæena i znanstvenicima, povjesnièarima na prvom mjestu, koji povijest poznaju puno bolje nego ja, ali je upuæena i svim pripadnicima manjine jer ne poziva samo na znanstveni rad nego i na društvenu akciju.

2 Plime i oseke zbivanja koja su obilježila postanak i nestajanje Podunavskih Švaba, na neki su naèin popratne oznake prijelomnih povijesnih dogaðaja. Sve ono najdramatiènije što se dogaðalo Nijemcima i Austrijancima, prvenstveno kao skupinama, a tek u tim okvirima i kao pojedincima, ima u odnosu na znaèajne povijesne dogaðaje, one koje bilježe opæe ili veæe nacionalne povijesti, fazni pomak. Primjerice, potiskivanje Turaka iz podunavskog prostora ujedno je obilježeno stvaranjem uvjeta za naseljavanje, naseljavanjem i nastankom Podunavskih Švaba. Nakon velike povijesne mijene uslijedila je mala povijesna mijena. Mala s gledišta veæinskih naroda ovih prostora, ali mala i s gledišta svih ostalih (europskih) veæinskih naroda, dakle – i matiènog njemaèkog i austrijskog naroda. Ipak, to malo s njihovog gledišta, za manjinu je sudbinski veliko. Za Podunavske Švabe kao zaseban entitet manje je znaèajno potiskivanje Turaka iz kršæanske Europe, a bitno je znaèajnije naseljavanje u Podunavlju, kao zaèetak postojanja nove germanske manjine.

Zašto ovdje govorim o germanskoj, a ne izrièito njemaèkoj manjini? Zbog toga što u naseljavanju nisu sudjelovali samo oni koji su stizali iz velike daljine ulmskim kutijama ili laðama nego i oni koji su živjeli znatno bliže ovim prostorima, uz Dunav, vjerojatno èak i u predgraðima Beèa i Bratislave.

Dakle, ono što je za Europu bio kraj velikog povijesnog dogaðaja, provociralo je ono što je za Podunavske Švabe bio poèetak najveæeg povijesnog dogaðaja; nažalost, poèetak velike tragedije. Tu tragediju obilježit æe one veæ dobro poznate tri generacijske oznake, tri stupnja: 1. Tot, 2. Not, 3. Brot. Ali kao što se onim treæim stupnjem, kada si je manjina nakon žrtava, malarije i gladi, veæ osigurala stabilniju egzistenciju, pa prema tome i ublažavanje povijesne drame, tako je civiliziranjem tih prostora za veæinske narode stvorena moguænost znatnog napretka. I opet rijeè je o dijakroniji, o faznom pomaku, a ne o sinkroniji zbivanja koja bi hipotetièki mogla imati jednaku vrijednost i za manjinski i za veæinske narode.

Slièno je s propadanjem Austro-Ugarske monarhije, koja dovodi do teritorijalnog i kulturnog diskontinuiteta izmeðu Podunavskih Švaba i matiènih kultura. Kako je objektivno kulturni identitet glavni sadržaj nacionalnog identiteta1, za dio stanovnika ovih podruèja njemaèkog i austrijskog porijekla ili kulturno-nacionalne pripadnosti neizbježno dolazi do krize identiteta. Koliko je ta kriza zaista duboka, vrijedilo bi posebnim istraživanjima utvrditi, ali je vrlo vjerojatno da je ta kriza pridonijela kasnijem jaèanju potrebe za definiranjem 1

U okviru naših simpozija dao sam u više navrata skroman prilog boljem, nadam se, razumijevanju tog odnosa.

118

VDG JAHRBUCH 2006

vlastite kulturne pripadnosti – što je uz druge faktore moglo pridonijeti i kasnijem jaèanju Kulturbunda.

Transformacije u socijal-demokratskom pokretu prati i razvijanje ideoloških afilijacija unutar korpusa Podunavskih Švaba, ali i opet u faznom pomaku.

Znaèajnije grupiranje politièkih snaga okrenutih jednoj ili drugoj strani kolektivistièke ideologije, kasni u ovom okruženju za sliènim dramatiènim promjenama u veæim sredinama, iako je imalo sliènu dramatiku unutar užih okvira i ovdje. Doprinos Podunavskih Švaba razvoju komunizma i njihovo sudjelovanje u tom pokretu na ovim prostorima nije dovoljno prouèen, ali niz indicija upuæuje da bi zbog upotpunjavanja povijesnih istina i ova teme bila vrijedna detaljnijeg prouèavanja. Odnosno, aspekt koji ovdje spominjem bio je nesumnjivo sasvim zanemaren u brojnim, nerijetko nekompetentnim i neobjektivnim prouèavanjima tzv. radnièkog pokreta.

Uspostava Treæeg Reicha za Njemaèku predstavlja završetak jednog razdoblja i revolucionari prijelaz u drugo. Bespoštedna pljaèka njemaèkih zemalja u kojoj su posebno prednjaèili Francuzi, pridonijela je stvaranju ekstremnog nacionalistièkog pokreta koji æe kasnije i Njemaèku i dobar dio svijeta odvesti u krvoproliæe bez presedana. Do znatno blaže plime sliènog socijalno-psihološkog naboja dolazi i meðu Podunavskim Švabama, ali i opet s faznim pomakom.

Poraz nacizma, kao gotovo usputnu pojavu, donosi egzodus Podunavskih Švaba; i opet je u pitanju fazni pomak. Nijemci i Austrijanci postaju žrtve progona, dakle – žrtve rata, onda kada je rat veæ gotov. Zapravo je ta zakljuèna tragedija Podunavskih Švaba trajala desetljeæima. Varkom preseljeni na podunavska podruèja, zavarani lažnim obeæanjima, civilizirali su ta podruèja da bi bili, gotovo bez ostatka uništeni upravo onda kada su postali sposobni biti znaèajan ekonomski i kulturni faktor; nakon što su bitno pridonijeli razvitku veæinskih nacionalnih kultura, urbanizaciji, razvitku zanatstva i poljoprivrede.

Tek pad komunistièkih ideologija i njima voðenih režima, omoguæava prikupljanje kulturnih i nacionalnih rezidua i pokušaje revalorizacije "istina" o Podunavskim Švabama. I u ovom je sluèaju rijeè o faznom pomaku: mala se povijest dogaða na margini velike.

Sve povijesne èinjenice koje su tek dotaknute u ovom osvrtu pokazuju kako Podunavski Švabe u velikoj mjeri, ili najèešæe žrtva velike povijesti, koja ih se manje tièe, ali su istodobno toj povijesti vrlo signifikantna zrcalna margina. Sve to pokazuje kako je rijeè o fenomenu koji zaslužuje posebnu pažnju, na koji bi valjalo fokusirati sasvim specifièno znanstveno istraživanje. Koliko je fenomen karakteristièan samo za njemaèku (ili i opet: germansku) manjinu? Koliko je rijeè o fenomenu karakteristiènim uopæe za sudbinu manjina unutar velike povijesti?

Koliko istraživanje tog fenomena može pridonije poznavanju opæih zakonitosti povijesti?... Sve su to pitanja vrijedna pažnje, sve su to relevantni znanstveni izazovi, ne samo za sve one koji svoj rad usmjeravaju prema tematskim odrednicama simpozija "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" nego i za sve one kojima je povijest pa i sociologija podruèje struènosti.

119

VDG JAHRBUCH 2006

3 Ako je fazni pomak, onakav kakav se razmatra u drugom dijelu ovoga osvrta, zakonitost povijesnog toka, a ne nalazim ozbiljnijih argumenata da se to ospori, tada valja oèekivati i daljnja povijesna zbivanja determinirana na takav naèin. U odnosu na ono što valja oèekivati, odnosno – ono što je logièno oèekivati, nije potrebno buditi pažnju znanstvenika, ili poticati na znanstveno istraživanje.

Umjesto kompetentne teorije i znanosti usmjerena na ono što je bilo, tu je potrebna društvena akcija pa i uloga znanosti, primjerice sociologije, ali i interdisciplinarnih projekata, na ono što æe biti. Dakako, ishodište jest argumentirana procjena upravo prethodnog aspekta povijesti.

Jedan od najznaèajnijih iskoraka, bitnih promjena u hrvatskoj državi, najveæa promjena od njezina nastanka i obrane od agresije, svakako æe biti ulazak u Europsku uniju. U okvirima koji daju simpoziji "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" više se puta dotaknula ta tema, pa se i izrièito spominjalo kakav je doprinos manjine tim procesima. Pitanje toga doprinosa nije izgubilo na aktualnosti; naprotiv, ona je porasla.

Ali približavanje te dramatiène promjene za Hrvatsku aktualizira i one teme koje se odnose na samu njemaèku i austrijsku manjinu nakon hrvatskog pridruživanja Europskoj uniji. I opet je rijeè o faznom pomaku. Logièno je oèekivati da æe reperkusije za našu manjinu nastupiti tek nakon definitivne realizacije velikog koraka Hrvatske; veliki korak, ili veliki koraci za manjinu, trebali bi uslijediti tek naknadno.

Prvo što bi valjalo razmotriti jesu sve moguæe posljedice. Iz toga bi pak proizašao sljedeæi korak, a to je projiciranje pa i zapoèinjanje aktivnosti koja bi sprijeèila negativne posljedice koje æe donijeti dramatièna promjena u svom faznom pomaku, ili veæ i prije njega, kao i one aktivnosti koja bi bila usmjerena prema postizanju za našu manjinu pozitivnih rezultata ulaska u Europsku uniju.

Niz pitanja koja se u tom kontekstu postavljaju može biti sasvim hipotetièke naravi, ali se neka od njih mogu pretvoriti i u praktièna pitanja koja traže isto takve odgovore. S jedne strane, odgovornost matiènih zemalja Njemaèke i Austrije za pripadnike svoje manjine izvan matice sasvim je nesumnjiva. Ona se izražavala kroz spremnost za prihvat pripadnika manjine, kao i razne oblike pomoæi. Ali sva odgovornost nije time ispunjena. Podunavski Nijemci jesu žrtvovano pleme, što pokazuje svako objektivno viðenje njihove povijesti, ali i konkretni radovi koji su se u okvirima simpozija Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu artikulirali2.

S druge strane, rijeè je i o odgovornosti prema veæinskoj njemaèkoj i austrijskoj kulturi i civilizaciji, kao i o opæim njemaèkim i austrijskim interesima. Kontinuitet 2

Posebno impresivnim i potresnim smatram esej dr. Bogdana Mesingera Inpopulacija kao inkulturacija i kronièna povijesna drama njenih sudionika, prezentiran na simpoziju u Osijeku i objavljen u Godišnjaku Njemaèke narodnosne zajednice (VDG Jahrbuch) za 2004.

120

VDG JAHRBUCH 2006

opstanka njemaèkog i austrijskog naroda nije samo simbolièno nego i pravno održan na ovim prostorima. Pored toga, pripadnici manjine, jednako kao što su bili, i dijelom još uvijek jesu, izloženi germanofobiji, kao jednoj od konstanti duboko uraslih europskih predrasuda, a koju su dijelili s narodom veæinske kulture, takoðer su i stvarali afirmativan odnos prema njemaèkom jeziku i njemaèkoj i austrijskoj kulturi. Tu se, dakle, radi i o oèuvanju kulturnog kontinuiteta i graðenju konstruktivnijeg odnosa prema gotovo iskorijenjenom nasljeðu.

Kako bi se ta odgovornost trebala pretoèiti u praksu u zajednièkim granicama Europske unije? Èini se da u novom kontekstu više neæe imati smisla odvojenost manjine od svog matiènog naroda. Unutar istih granica svi Nijemci i Austrijanci trebali bi biti izjednaèeni. Ali isto tako vjekovna prisutnost Nijemaca i Austrijanaca na ovim prostorima ne bi smjela prestati.

Na Njemaèkoj je narodnosnoj zajednici, kao i na drugim asocijacijama Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, da se dobro pripremi za veliku promjenu koja dolazi hrvatskim ulaskom u Europsku uniju. Fazni pomak povijesnih posljedica, ili povijesne drame, ne bi smio od naše manjine ponovno uèiniti žrtvu; štoviše, trebao bi stanje neprekidne žrtve – kompenzirati i dokinuti.

121

VDG JAHRBUCH 2006

Phasenbewegung oder Amplituden des historischen Schicksals der Donauschwaben und Österreicher als Spiegelmargine einer Kontinuitaet und Diskontinuität der großen Geschichte Ebben und Fluten als Ereignisse, die das Entstehen und Verschwinden der Donauschwaben kennzeichnen, sind Begleitsbezeichnungen der historischen Wendepunkte. Die Verdrängung der Türken aus dem Donaugebiet ist auch mit der Bildung der Bedingungen für das Ansiedeln, das Ansiedeln und das Entstehen der Donauschwaben gekennzeichnet. Es ist ähnlich mit dem Untergang der Österreichisch-ungarischen Monarchie, die zu einer teritoriellen und kulturellen Diskontinuitaet zwischen der Donauschwaben und der Geburtskulturen führt. So ist es auch in der Reihe anderer historischen Ereignisse, die sich auf die Geschichte der Minderheit später interferieren, mit einer Phasenbewegung, wobei sie am häufigsten Opfer einer großen Geschichte sind, mit der sie weniger zu tun haben, gleichzeitig aber, doch eine signifikante Spiegelmargine in dieser Geschichte darstellen.

Diese Phasenbewegung sollte auf einer Seite eine Herausforderung für historische Forschungen sein und auf anderer Seite eine Einladung für die VDG und andere Minderheitenvereine für eine praktische Aktion, die helfen würde, dass der Beitritt Kroatiens in die EU für die Deutschen und Österreicher in Kroatien so wenig wie möglich negative Folgen hat. Man soll praktische Wege finden um die Angehörigen der Minderheiten mit dem Muttervolk zu verbinden, aber auch um die Kontinuität der Anwesenheit der Deutschen und Österreicher auf diesem Gebiet zu erhalten.

122

VDG JAHRBUCH 2006

prof. dr. sc. Stjepan SRŠAN

Biskup Josip Juraj Strossmayer 1815. – 1905.

Uvod: Dostojno je i dužnost je svakog naroda da se sjeæa svojih zaslužnih ljudi. Zato je tijekom 2005. godine obilježavano nekoliko znaèajnih datuma i tako je oživljavan lik, djelo i poruke ðakovaèkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. On je svojim životom, radom i djelom obogatio crkvu, hrvatsku povijest, kulturu i gospodarstvo. Posebno je utkan u svoj rodni grad Osijek, u svoju Ðakovaèku i srijemsku biskupiju te Osjeèko-baranjsku i Virovitièko-podravsku županiju, podruèje nekadašnje Virovitièke županije.

O biskupu Josipu Jurju Strossmayeru je napisano mnogo djela i knjiga, a još toliko neobjavljenog gradiva èeka po arhivima, knjižnicama i drugim mjestima.

Ovdje æemo navesti samo neke od njegovih temeljnih politièkih zasluga i smjernica, da se podsjetimo na njegov ogroman i neizreciv doprinos za hrvatski narod prvenstveno u drugoj polovici 19. stoljeæa. Strossmayer je posebno prisutan u hrvatskom narodu od 1850-ih godina preko svojih misli i poruka, pa i danas kada je hrvatski narod ostvario samostalnu i slobodnu državu, još su mnoge njegove misli i poruke aktualne. Iako je Strossmayer bio po porijeklu Austrijanac, ipak je prihvatio novu domovinu Hrvatsku i bio njezin jedan od najboljih sinova. Time je rijeèju i djelom pokazao kako se treba ponašati doseljenik ili stranac u novoj sredini, jer je to u njegovo vrijeme bilo znaèajno kada su mnogi doseljenici i došljaci živeæi u Hrvatskoj, više gledali i radili za Beè, Peštu ili Beograd. Ukratko reèeno, Strossmayerov rad i djelovanje je prvenstvo znaèajno za povijest crkve, ali i za hrvatsku politiku, kulturu i dobrim dijelom gospodarski razvoj u Hrvatskoj, prvenstveno u Slavoniji, u drugoj polovici 19. stoljeæa.

Ujedinjena i slobodna Hrvatska bio je naèelni program i ideal biskupa Strossmayera u cijeloj njegovoj akciji. To je bio njegov naèelni program, koji treba razlikovati od programa politièke akcije. Politièka akcija se osvrtala na ljude, na vrijeme i na prilike. Strossmayer kao požrtvovni i nesebièni hrvatski domoljub nije nikada zbog oportuniteta i vlastitih probitaka napustio glavnu misao svojega programa. No isto tako nije nikada mimoilazio u svojem djelovanju okolnosti u kojima je i meðu kojima je živio. On je smatrao da je kukavièluk i nedomoljubno žrtvovati vrhovno naèelo programa trenutnim okolnostima, kao što su to neki èinili i imali trenutne koristi. Ali isto tako je bio svijestan da je ludo prezreti okolnosti i ne osvrtati se na njih. Stoga je Strossmayer kao politèki èovjek uvažavao okolnosti, ali samo do izvjesne granice, tj. do one granice koju mu stavlja osobno 123

VDG JAHRBUCH 2006

poštenje i vrhovno naèelo za koje se borio. Prijeæi tu granicu više nije bila politika, to nije bila ni praktièna ni realna politika. To je za Strossmayera bila jednostavno trgovina.

Životopis Josipa J. Strossmayera Strossmayer se rodio 4. veljaèe 1815. u Osijeku. Iako po muškoj lozi potjecao iz austrijske krvi ipak je bio odgojen u obiteljskom domu s majèine strane u vrlo živom hrvatskom duhu i kršæanskom odgoju u preporoðenom hrvatskom Osijeku.

U rodnom gradu je završio osnovno školovanje u Aninoj školi, a srednje u gimnaziji u Tvrði koju su vodili franjevci kao najbolji gimnazijalac. Nakon toga je stupio u Bogoslovno sjemenište u Ðakovu gdje je zapoèeo svoje filozofsko-teološke studije.

Kao najboljeg studenta poslali su ga poglavari na studij u Pešti i Beèu, gdje je postigao doktorat iz filozofije i teologije. Uz svoj materinski hrvatski jezik izvanredno je govorio latinski, njemaèki i francuski.

Posjedovao je izvanredne intelektualne sposobnosti, europsko obrazovanje, divnu privlaènost, ilirsko-hrvatski preporodni duh, èvrstu energiju i ustrajnost.

Boravak u Pešti i Beèu te brojna putovanja Europom i mnoga poznanstva izdigla su Strossmayera u pojavu koja je svuda bila zapažena.

Godine 1847. imenovan je za jednog od ravnatelja carskog zavoda sv. Augustina u Beèu i dvorskog kapelana. Na prijedlog hrvatskog bana Josipa Jelaèiæa i beèkih Hrvata imenovao ga je car Franjo Josip 1849. g. za Bosansko-ðakovaèkog i Srijemskog biskupa.

U rano proljeæe 1850. još se nalazio mladi biskup Strossmayer u Beèu u krugu hrvatskih prijatelja. Tu im je iznio osnovni cilj svojega rada: "Uz Boga i sveto zvanje moje narod mi je od majèina mlieka najmiliji. Zato sam pripravan žrtvovati sve, pa i isti život svoj". U daljnjem razgovoru nastalo je Strossmayerovo geslo, koje æe obilježiti njegov plodan dugogodišnji rad: "Sve za vjeru i za domovinu". To je geslo provodio Strossmayer kao biskup u biskupiji i crkvi, te kao domoljub politikom i prosvjetom u hrvatskoj domovini. Vrijeme, okolnosti i naèini su bili razlièiti, ali uvijek isti cilj: vjera i domovina.1 Beèki (tzv. Bachov) apsolutizam uveden 31. prosinca 1851. ukinuo je ustavnost koju su Maðari doživjeli kao kaznu zbog svoje revolucije, a Hrvati kao nezahvalnost zbog svoje pomoæi Beèkom dvoru. Beèki je režim uveo stroge mjere protiv svakog nacionalnog obilježja, te je vladao preko uredbi i patenata. Da bi izbjegli progone mnogi su se javni hrvatski djelatnici tijekom apsolutizma povukli iz javnosti. Tako je i biskup Strossmayer za vrijeme Bachovog apsolutizma radio u ðakovaèkoj i srijemskoj biskupiji na vjerskom i gospodarskom podruèju.2 1

2

M. Paviæ – M. Cepeliæ, Josip J. Strossmayer, Biskup Bosansko-ðakovaèki i Sriemski, god. 1850 – 1900, Ðakovo 1994, str. 417 Paviæ – Cepeliæ, Josip J. Strossmayer, nav. djelo, str. 37

124

VDG JAHRBUCH 2006

Javni politièki rad J. J. Strossmayera u Carevinskom vijeæu 1860.

Prema popisu stanovništva 1857. g. imala je civilna Hrvatska i Slavonija 845.503 stanovnika, Hrvatsko-slavonska vojna granica 674.864, dakle svega 1,520.367 stanovnika, dok je južna Hrvatska (dalmatinsko podruèje) pripadalo po Austrijsko podruèje. Hrvatska je bila bogata prirodnim resursima, ali prometno i gospodarski nerazvijena, pa je dolaskom željeznica i industrije, koje su zbog stranih interesa zaobilazile Hrvatska podruèja, još više zaostajala za drugim europskim zemljama.3 Sama pak Hrvatska politika se pred kraj izdisaja beèkog (Bachovog) apsolutizma 1860-tih godina nalazila pred dilemom da li se politièki prikloniti Beèu ili Pešti. Ta dilema podijelila je hrvatske politièare i narod u dvije osnovne polovice: austrofile i maðarofile. Jedino oni najmlaði, èiji je glas bio Ante Starèeviæ kao vapaj iz pustinje, nisu bili ni za Beè ni za Peštu, veæ za to da hrvatska politika mora biti hrvatofilska, bez Beèa i bez Pešte, što je tada izgledalo kao utopija.

Nakon pada Bachovog apsolutizma 1860. g. Strossmayer je postao glavna politièka liènost Hrvatske kroz slijedeæih deset godina. Svoje osnovne politièke smjernice jasno je iznosio veæ na pojaèanom Carevinskom vijeæu u Beèu 1860. g.

Svojom je rjeèitošæu, oštrinom uma, argumentiranošæu te dosljednošæu u Vijeæu u Beèu bio središnja politièka liènost. I šteta je što austrijski dvor nije nastavio s politikom, koju je u poèetku pojaèano Carevinsko vijeæe zacrtalo i na koju je bio spreman mladi vladar, jer bi se stvorio savez austrijski država u srednjoj Europi.

Strossmayera je vladar imenovao u pojaèano Carevinsko vijeæe u Beèu 15. ožujka 1860. g. Carevinsko vijeæe u Beèu se sastalo 31. svibnja 1860. da predloži vladaru promjene u zakonodavstvu i upravi. U pojaèanom Carevinskom vijeæu Strossmayer se zalagao: 1. Da se Austrijska carevina uredi kao savezna država na federalistièkoj osnovi, tako da svaki narod bude samostalan u okviru Carevine i zadovoljan. Dakle jednake dužnosti i jednaka prava za sve.

2. Tražio je cjelovitost Hrvatske tj. zastupao je zbog državno-povijesnog prava sjedini Dalmacija i Vojna Granica s maticom zemljom Hrvatskom, te da su Meðimurje, Istra s Kvarneskim otocima i Rijeka s kotarom sastavni dijelovi Hrvatske.

Meðu prvi uspješnim Strossmayerovim koracima bilo je da je kralj postavio za hrvatskog bana baruna Josipa Šokèeviæa 19. lipnja 1860. g. Šokèeviæ je odmah 12. srpnja 1860. uveo hrvatski jezik kao javni i službeni u urede i škole, što je bio udarac njemaèkoj i maðarskoj birokraciji.

Na sjednici Carevinskog vijeæa 25. i 26. rujna 1860. g. Strossmayer se založio da se Dalmacija sjedini s maticom zemljom Hrvatskom. Svojim govorom o Dalmaciji 3

Ivo Periæ, Hrvatski državni sabor 1848.-2000., I. svezak. Zagreb 2000.

125

VDG JAHRBUCH 2006

kao sastavnici Hrvatske udario je biskup Strossmayer temelj hrvatskoj narodnoj stranci u Dalmaciji te je svojim zalaganjem za sjedinjenje Dalmacije s maticom Hrvatskom pred najvišim državnim forumom izvršio, kako nam se èini, svoje najveæe politièko djelo: pokrenuo je narodni preporod u Dalmaciji. Otada je borba za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom postala dnevno praktièna politika. Ta borba više nije silazila s dnevnog reda dok Dalmacija nije bila sjedinjenja s Hrvatskom.4

Strossmayer na banskim konferencijama u Zagrebu Pošto su predstavnici Carevinskog vijeæa predali vladaru svoje nacrte o ureðenju Austrijske carevine, objavio je vladar 20. listopada 1860. tzv. Listopadsku diplomu o ureðenju odnosa u Carevini i o pravima te položaju kraljevina i zemalja u okviru Carevine. Da se pripreme stvari za ostvarenje Listopadske diplome u Hrvatskoj ban Šokèeviæ je 26. studenog 1860. godine pozvao na "Bansku konferenciju" u Zagreb 56 viðenijih osoba iz Hrvatske meðu kojima i biskupa Strossmayera. Cilj konferencije je bio da se ban posavjetuje za sastav Hrvatskog sabora, zatim da se privremeno urede županije i neka druga državna pitanja. U uži odbor za sastav prijedloga o osnovi sabora i ureðenju županija ban je imenovao i Strossmayera. Potom je Banska konferencija naèinila predstavku vladaru u kojoj je navedeno: 1) da se u Beèu odmah ustroji privremena Dvorska kancelarija za Hrvatsku i Slavoniju, 2) da se imenuje kancelar koji æe predložiti kralju 7 župana, da se urede gradovi i banski stol, 3) da se Hrvatskoj pripoji Dalmacija, Kvarnerski otoci i tri istarska kotara, 4) da se uvede hrvatski jezik u sve javne urede i škole kao službeni jezik.

Druga Banska konferencija sastala se u Zagrebu 20. kolovoza 1862. g. te je trebala raspraviti o željeznièkoj mreži u Hrvatskoj i njezinoj gradnji. Biskup Strossmayer se zalagao da se povuèe željeznièka pruga od krajnjeg hrvatskog istoka Zemuna sredinom Slavonije do Zagreba te do hrvatske luke Rijeke na Jadranskom moru. Smatrao je da æe iz nje imati koristi i Podravci i Posavci jer se lako mogu prikljuèiti na tu glavnu prugu. Za predsjednika užeg banskog odbora za izgradnju željeznièke pruge izabran je 21. kolovoza 1862. Strossmayer, ali se on zahvalio iz razloga što on ne stanuje u Zagrebu, pa æe mu teško biti dolaziti u Zagreb da vodi rad odbora.5

Biskup Strossmayer veliki župan Virovitièke županije Dne 5. sijeènja 1861. imenovao je vladar 7 velikih župana u Hrvatskoj meðu kojima biskupa J. J. Strossmayera Virovitièkim županom. Iz Strossmayerovog 4 5

Josip Horvat, Politièka povijest Hrvatske, Zagreb 1936, str. 217 Spisi saborski Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije 1861, Zagreb 1862, I (III), 69

126

VDG JAHRBUCH 2006

zahvalnog pisma na ostavku župana upuæenog banu 1862. godine doznajemo da je Strossmayer uvjetovao prihvaæanje županske èasti i dužnosti austrijskom ministru s odreðenim zahtjevima. Virovitièki veliki župan Strossmayer je sazvao 31. sijeènja 1861. g. konferenciju u županijsku dvoranu u Osijeku da se što prije uredi županija.

U svojem pozdravnom govoru istaknuo je, da ga je samo èista i iskrena ljubav za domovinu i vjernost vladaru sklonila da se prihvatio èasti i dužnosti župana.

Naglasio je da æe se zalagati za ustavnu slobodu, zatim je pripomenuo Osjeèanima da se treba otresti stranstvovanja, aludirajuæi poput Jelaèiæa 1848. i 49. na nesložne Osjeèane: "Sloga, prijatelji, i opet velim sloga, pak æe sigurno biti i pomoæ od Boga".

Na osjeèkoj konferenciji je prihvaæena osnova koju je izradila Banska konferencija za sastav županijske skupštine. Ustolièenje novog župana Virovitièke županije obavljeno je u Osijeku 11., a izbori za županijsko poglavarstvo 12. veljaèe 1861. g. Na ustolièenju u svojem govoru naglasio je veliki župan Strossmayer radost povratka ustavnog ureðenja, zatim povijesno hrvatsko državno pravo te je naveo smjernice prema drugim narodima "druži se kano ravnopravni brat, nipošto pako kano rob i podanik". Na uspomenu županskog ustolièenja Strossmayer je dao više poklona gimnazijama i udrugama, a 5. travnja 1861. i svoju godišnju župansku plaæu (6.000 forinti) sve dok bude službovao, za utemeljenje Sveuèilišta u Zagrebu.

Nakon izbora županijskog poglavarstva, skupština Virovitièke županije odluèno se na prijedlog župana Strossmayera zauzela da se Meðimurje nikako ne odcijepi od Hrvatske i po povijesnom pravu i po etnièkom jer tamo žive samo Hrvati. Skupština je uputila vladaru predstavku za cjelovitost Hrvatske, da se naime Dalmacija s Kvarnerskim otocima, zatim Istra, Metlièki i Novomjestni kotarevi i tzv. Marca Slavonica u Hrvatskom Zagorju, isto tako i Vojna Granica sjedine s maticom zemljom Hrvatskom. Buduæi da gornji kao i neki drugi zahtjevi i uvjeti koje je Strossmayer tražio uoèi primanja županstva nisu bili riješeni to se Strossmayer zahvalio na èasti i dužnosti velikog župana Virovitièke županije te je vladar 21. travnja 1862. prihvatio njegovu ostavku. Dobri poznavatelji i suradnici Strossmayera Cepeliæ-Paviæ ipak nisu naveli glavne politièke razloge zbog kojih je Strossmayer podnio ostavku na dužnost župana, veæ su samo naveli crkvene razloge, tj. zauzetošæu Strossmayera oko biskupskih poslova, slabo zdravlje i udaljenost Ðakova od sjedišta županije u Osijeku.

No glavne razloge svoje ostavke naveo je sam Strossmayer u pismu banu: neispunjenje vladarovih obeæanja glede sjedinjenja Dalmacije i Vojne Granice. Pri tom usporeðuje Hrvatsku s ljudskim tijelom koje je necjelovito. Potom navodi loše moralno i materijalno stanje hrvatskog naroda. Jedno bez drugog, navodi u pismu zahvale Strossmayer, ne može kao ni tijelo bez duše. On navodi da je razlog lošeg moralno-pravnog stanja u Hrvatskoj u poremeæenju cjelokupnog javnog života, od uprave koja je režimska, do neriješenog hrvatskog državno-pravnog statusa. Stalni progoni policije, istièe Strossmayer, koja je u stranim rukama stvaraju nesigurnost graðana. Hrvatska nema neovisnosti ni u jednom podruèju, navodi u pismu 127

VDG JAHRBUCH 2006

Strossmayer, jer su financije strogo centralizirane, èak ne može izabrati svojega podžupana, a sudbenost je zapuštena.

Dalje navodi da je materijalno stanje Hrvatske u nazadovanju. Željeznica koja bi Podunavlje povezivala s morem životno je pitanje hrvatskog naroda, zatim reguliranje Drave i Save te kanal od Drave do Save i veza s Dunavom su vrlo potrebni za gospodarski razvoj. Jednom rijeèju, veli Strossmayer, sve gornje stoji, a prilike u zemlji su katastrofalno loše. U takvim okolnostima ne da mu svijest i uvjerenje, navodi Strossmayer, da dalje radi kao veliki župan te zakljuèuje: "Dužnost mi je dakle odstupiti".6

Strossmayer na Hrvatskom saboru Buduæi da su se u saborima i parlamentima donosili zakoni bitni za ljudsko društvo, to je biskup Strossmayer zastupao da ti zakoni trebaju biti moralni, socijalni, pravedni, da rade za opæe dobro èovjeka i zajednice. Strossmayer je bio svjestan da on mora sav svoj utjecaj, autoritet i sposobnosti dati u saboru kako bi zakoni bili pravedni, opæe korisni i prihvatljivi.

U prijelomnim i sudbonosnim vremenima za hrvatski narod poslije 1860-tih godina bilo je na dnevnom redu u Hrvatskom saboru i izvan njega pitanje: kakav odnos treba imati Hrvatska prema Austriji i prema Maðarskoj. Strossmayer je èinio sve da hrvatskom narodu osigura slobodnu domovinu. Više puta je prijateljima ponovio, kad su mu govorili što se on toliko bavi politikom, da se on ne smije oglušiti a da ne bi pomogao domovini i narodu. Na to ga sili, kaže Strossmayer, Kristova ljubav i ljubav prema domovini.

Na Hrvatskom saboru u Zagrebu 1861. koji je otvoren poslije 1848. godine, Strossmayer je postao središnja osoba u obrani: 1) cjelovitosti Hrvatske 2) samosvojnosti Hrvatske i 3) slobodne hrvatske države.

Hrvatski sabor je poèeo zasjedati 15. travnja 1861. godine. Strossmayer je veæ u svojem prvom govoru na Hrvatskom saboru u Zagrebu 5. srpnja 1861. godine, kada se vodila rasprava o odnosu Trojedne kraljevine prema Ugarskoj, proroèki upozorio narodne zastupnike: "Želite savez s Ugarskom, ali tražite prije, da vam prije svega priznadu slobodu, samostalnost i državnu cjelovitost, bezuvjetno i u pravnoj formi... Nužno je, da Europa veæ jednom spozna i prizna, tko smo i što smo, da prizna, da tuða prikrpa nismo".

Glede cjelovitosti Hrvatske biskup Strossmayer je posebno tražio da Maðari priznaju hrvatsku cjelovitost, dakle s Dalmacijom, Rijekom s Kvarnerskim otocima, Meðimurjem i Vojnom Granicom. O Rijeci Strossmayer kaže: "Ja kažem, 6

Strossmayerovo pismo zahvale banu Šokèeviæu na èasti i dužnosti velikog župana Virovitièke županije 5. travnja 1862., Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Banski spisi

128

VDG JAHRBUCH 2006

ako se uzme historièno pravo u èistom smislu, tada je toliko jasno kao sunce, da je Rieka uviek bila i da æe uviek ostati cjeloviti dio države naše". A što Rieka neko vrijema nije bila stvarno spojena s Hrvatskom, to po Strossmayeru ne slijedi, da je bila odcjepljena od nje, "jerbo ima narodnih prava, koja nigda ne izumiru".

Na saboru se od 17. lipnja 1861. vodila glavna i duga rasprava o odnosu trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije prema Kraljevini Ugarskoj. Tu su se formirala dva stajališta, dvije stranke: maðaronska koja se prozvala unionistièka, koja je zagovarali savez s Maðarskom, a zazirali od Beèa i Državnog carevinskog vijeæa. Druga je bila narodna stranka na èelu s biskupom Strossmayerom koja je vidjela u toj uniji najveæu opasnost za samostalnost i cjelovitost Hrvatske. Svoje politièko stajalište prema Maðarskoj biskup Strossmajer je temeljito iznio na Hrvatskom saboru u svojem prvom saborskom govoru 5. srpnja 1861. g. kada se vodila rasprava o odnosu Hrvatske prema Maðarskoj. Njegov vrlo dugi govor je povijesno i pravno osvijetlio da je Hrvatska bila i da treba biti samostalna i slobodna država, zalagao se i nadalje za federaciju država u okviru Austrijske carevine. U istom govoru je naglasio Strossmayer hrvatskom narodu da je: "Od Kotora do Varaždina" i " od Varaždina do Zemuna u nuždi i nevolji dobro tražiti i vjerna prijatelja". Znam, priznao je Strossmayer, da je pravog prijatelja, "osobito u politici" teško naæi. Jer, za politiku se kaže "da srca i ljubavi neima". Mislim da je "najbolje (....) poslje Boga"osloniti se na pravdu "ter se u svoje pravo" i " u svoje moralne sile uzdati".

Strossmayer se osvrnuo i na istoèno pitanje (Bosna i Hercegovina), o kojem je govorila cijela Europa, te je smatrao da je Hrvatska o tome najpozvanija govoriti, te veli: "Srce bi naše doista od kamena biti moralo, kad ne bi tužne vapaje braæe svoje, koja pod stoljetnim jarmom stenju i leleæu, poæutili. Rod su oni od roda našega i krv od krvi naše, pak nas svaka rana njihova ljuto tišti i boli". Protiv onih koji kleveæu da "mi njekakovo neodvisno kraljevstvo snujemo, odprto pred licem cieloga svieta odvraæamo. Dvie samo rieèi o tom pitanju: Ili æe se orientalno pitanje u interesu civilizacije, kršæanstva i slobode riešiti.

Konaèno je Hrvatski sabor donio 23. srpnja 1861. g. saborski èlanak 42, koji je potvrdio i kralj. Po njemu je cjelokupna Trojedna kraljevina s Dalmacijom pravno prestala 1848. g. s Maðarskom zajednicom, osim što æe se kralj kruniti jednom te istom krunom. Taj je èlanak bio osnova i temelj biskupa Strossmayera i narodnjaka u odnosu s Ugarskom.7 Dakle dvije su osnovne postavke zakljuèene na Hrvatskom saboru 1861. g. kojemu je jedan od glavnih zastupnika bio Strossmayer: a) odnos prema Austriji koji iznosi bitne temelje hrvatskog državnog života, ustav, samostalnost i neovisnost države, cjelovitost Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

7

Cijeli tekst tog èlanka vidi: Cepeliæ-Paviæ, Biskup J. J. Strossmayer, nav. djelo, str. 519-520

129

VDG JAHRBUCH 2006

b) zakonski èlanak 42. odnos prema Maðarskoj koji daje smjernice hrvatskoj realnoj politici u Carevini za 50 godina. Sabor je izjavio da je 1848. g. pravno prestala svaka veza Hrvatske i Maðarske, osim zajednièkog kralja( uz moguænost zajednièkog odnosa ali na osnovu pariteta).8 Strossmayer je u tadašnjim okolnostima vidio da je moguæe ujedinjenje hrvatskih zemalja u jednu Hrvatsku te državnu samostalnost Hrvatske postiæi u okviru Habsburške monarhije. On nije nikada htio pristati da se Hrvatska podredi Ugarskoj. On je gledao Zagreb kao središte hrvatske države, a ne ni Beè, ni Peštu, ni Beograd. Strossmayer stav prema Beèu i Pešti je jasan i beskompromisan u odnosu na hrvatsku cjelovitost i državnost. No dosta su Strossmayer stav pomutili neki kasniji jugoslavenski politièari koristeæi Strossmayera za politiku velike Srbije odnosno jugoslavenstva èije je središte preoteo Beograd. Tako kada je Jovan Sundeèiæ, srpski književnik iz Dalmacije, krajem 19. st. u jednoj raspravi s Antom Starèeviæem zanijekao hrvatsko državno pravo, biskup se s Jovanom sasvim razišao s kojim je inaèe godinama bio tijesan prijatelj, jer mu je domovina bila milija i važnija i od prijatelja.

Vrijedno je spomenuti da se još bolje vidi koliko je biskup Strossmayer želio Hrvatsku osamostaliti, a Zagreb uèiniti središtem politièkog, kulturnog i crkvenog života, što je na 45. saborskoj sjednici (na Ilinje) 1861. g. predložio da se zagrebaèka biskupija podigne na nadbiskupiju, a zagrebaèki nadbiskup kao hrvatski metropolita.

Na Hrvatskom saboru 17. prosinca 1866., uoèi sklapanja Austro-Ugarske nagodbe, Strossmayer kao da moli Hrvatske zastupnike, da se jedinstveno zauzmu za onu stvar za koju se Maðari mimo nas i bez nas a o nama dogovaraju "de nobis sine nobis". Na pretposljednjoj saborskoj sjednici 18. prosinca 1866. g. veli zastupnicima: kako je bio u Pešti baš onda kada se je budžetna razprava vodila, i kako je vidio, da se svi maðarski kulturni, ekonomièki i razni inštituti iz opæih državnih dohodaka obilno, paèe preobilno dotiraju. Biskup hvali ugarski narod koji je darežljiv prema svojim institucijama, "ali s velikom žalošæu srca svoga sam osjetio da ugarski sabor za institucije ostalih naroda iz državne blagajne, u koju doprinaša i naš narod, i narod srpski, rumunjski, slovaèki, nije htio ni krajcare dati.

Gospodo! Tko želi i hoæe narodu trojedne kraljevine takav udes pripraviti, prosto mu bilo; što se mene tièe, meni æe prije živomu srce iztrgnuti, nego da ja narodu trojedne kraljevine takav udes pripravljam"....9 Za svoje politièke smjernice i ostvarenja biskup Strossmayer je znao da æe narod bez gospodarskog, prometnog i materijalnog razvoja teško moæi ostvariti svoje politièke ciljeve. Stoga je još na Banskoj konferenciji 20. i 21. kolovoza 1862. g. odluèno zagovarao i tražio, da se èim prije sagradi željeznica od krajnjeg hrvatskog istoka Zemuna kroz Slavoniju do Zagreba sve do hrvatske luke Rijeke na Jadranskom moru. Na Banskoj pak konferenciji od 15. sijeènja 1863. g., 8 9

Dr. Vinko Kriškoviæ, Jedan vijek politièkih ideja vodilja, Obzor 1860.-1935., Zagreb 1935., str. 82 Cepeliæ-Paviæ, Biskup J. J. Strossmayer, nav. djelo, 423

130

VDG JAHRBUCH 2006

Strossmayer, vidjevši da strani kapital ne želi ulagati u naše željeznice, predlaže osnivanje "Vjeresijske banke" te za nju daje poèetni kapital od 40.000 forinti.

Meðutim do ostvarenja te željeznice kao i vjeresijske banke tada nije došlo, pa je biskup zbog toga u saboru javno prekorio vladu 18. prosinca 1866. g. Slièno gornjim nakanama ponudio je znatna sredstva da se urede domaæa ljeèilišta Jamnica i Lipik, a ne da ih tuðinci iskorištavaju, no ni tu mu ideju nisu prihvatili.10 Slièno gornjim nastojanjima Strossmayer se zalagao za velika ulaganja na kulturnom i prosvjetnome polju u Hrvatskoj. Stoga je poduzeo korake da se osnuje akademija znanosti te je u tu svrhu dao 50.000 forinti i to objavio u Hrvatskom saboru. Akademija je on otvorio u Zagrebu 28. srpnja 1867. godine, koju je nazvao "jugoslavenskom", želeæi time okupiti sve južnoslavenske narode: Bugare, Srbe, Slovence i Bosance. Hrvatskoj je time Strossmayer namijenio ulogu Toskane, a Zagrebu Atene, tj. središtem i ognjištem intelektualnih i moralnih vrijednosti.

Držao je da æe južnoslavenski susjedi postepeno prihvatiti Zagreb i kao svoje glavno znanstveno, umjetnièko, obrazovno te uopæe kulturno središte. Bila je to osnova i za indirektni politièki utjecaj na te narode i za njihovo politièko okupljanje oko Hrvatske kao centripetalnog èinitelja. Jugoslavenstvo je za biskupa kulturni pojam, dok je njegova politika bila kroatocentrièna.11 Hrvatskom Sveuèilištu je udario temelje 1866. godine kada se na 300-stotu obljetnicu obilježavala uspomena na sigetsku obranu i pogibiju Nikole Zrinskog.

Hrvatskom narodu je Strossmayer dao i bogatu zbirku slika, osnovavši Galeriju slika u Zagrebu 9. studenog 1884. O drugim mecenatskim darovima za škole, gimnazije, fakultete, uèenike i studente, za knjižnice i školske kabinete, za književnike i umjetnike bilo bi ovdje preopširno govoriti.

Potreba je istaknuti i velika Strossmayerova ulaganja u gospodarstvo kako na svojem biskupskom ðakovaèkom posjedu tako i za druge opæe korisne gospodarske projekte. Mnogi su Strossmayerovi projekti poznati javnosti, a spomenut æemo jedan manje poznati projekt za koji se Strossmayer posebno zalagao i bio prvi predsjednik 1881. godine a to je Zadruga za isušivanje Karašice-Vuke.

Zbog velikih moèvara i poplava nizine Drave, Karašice i Vuke bilo je više pokušaja da se tom zlu doskoèi. Godine 1871. izradio je Spanbauer višenamjenski projekt izgradnje kanala za odvodnju, isušivanje moèvara u Slavoniji i Srijemu, ali je tim projektom predvidio i navodnjavanje velikog podruèja Slavonije. No osnovna i najvažnija postavka Spanbauerovog projekta bila je izgradnja plovnog kanala sredinom Slavonije. Kanal je trebao polaziti od Suhopolja (Terezijino Polje) na Dravi i iæi do Nuštra, gdje bi se raèvao u dva smjera: jednim smjerom bi išao reguliranom Vukom u Dunav, a drugim reguliranim Bosutom u Savu. Tako bi nastao višenamjenski kanal, plovni put Drava – Dunav – Sava, koji bi ujedno bio glavni recipient za odvodnju suvišnih voda. Sustavom pak ustava stvorilo bi se više 10 11

I. Periæ, Hrvatski državni sabor 1848. – 2000., I svezak, Zagreb 2000, str. 289 Ivo Periæ, Hrvatski državni sabor, nav. djelo, str. 324. i Govor od 9. studenog 1884.

131

VDG JAHRBUCH 2006

akumulacija, koje bi služile za natapanje polja u sušnim razdobljima, a i za druge namjene (ribnjièarstvo, popunjavanje površinskih i dubinskih voda i drugo).

Spanbauerov projekt je pobudio pravu senzaciju te se o njemu pisalo u osjeèkim, beèkim i peštanskim novinama (1877.g.). Oduševljeno su ga prihavtili barun Ivan Adamoviæ Èepinski, ekonom Karlo Mihaloviæ ferièanaèki posjednik, ðakovaèki i srijemski biskup Josip J. Strossmayer i mnogi drugi.

Gornji projekt je bio predložen na odobrenje Hrvatskoj vladi 1876. g. Vlada je zatražila da se sazove skupština interesenata i da se konstituira društvo koje bi preuzelo poslove izvoðenja višenamjenskog kanala.

Dne 7. rujna 1876. g. je pod predsjedanjem virovitièkog župana Mirka Kršnjavog sazvana skupština na kojoj je osnovano "Društvo za regulaciju rijeke Vuke". Za predsjednika je izabran biskup Josip J. Strossmayer, a za podpretsjednika Dragutin Mihaloviæ ferièanaèki vlastelin. Na treæoj generalnoj skupštini Društva 8. prosinca 1877. g. odbaèen je veæinom glasova višenamjenski Spanbauerov projekt, radi "previsoko odmjerenih troškova", iako se za njega posebno zalagao predsjednik Društva biskup Strossmayer i neki drugi. Tom je prigodom Strossmayer održao u prilog Spanbauerovom projektu jedan od svojih najsnažnijih govora. Tako su uski i sebièni interesi onemoguæili veliki i dobro smišljeni plan izgradnje plovnog kanala Drava- Dunav – Sava. Tražili smo taj Strossmayerov govor, ali nismo do njega uspjeli doæi. Po suženom planu, nešto jeftinijem projektu tek je isušeno jezero Palaèa (Knobloch 1883, Kreutzer 1894), te su izvršene neke manje regulacije u podruèju Karašice (Kreutzer 189.).12 Pošto je Austrijska carevina istisnuta iz Njemaèkog saveza to se morala preustrojiti. Za federalizaciju Austrijske carevine nisu bili ni austrijski Nijemci ni Maðari. Zbog nastalih nepovoljnih politièkih prilika za Austrijsku carevinu brzo se radilo na Austro-ugarskoj nagodbi tako da su Maðari veæ 20.- II. 1867. dobili posebnu vladu, jedino su zajednièki poslovi a Austrijom ostali vanjski poslovi, vojska i financije. Država je dobila novo ime Austro-ugarska monarhija. Tako je dualizam stvoren bez Hrvatske i drugih naroda. Svaka je od tih država Austro-Ugarska imala svoj teritorij, svoj parlament, svoje zakonodavstvo, svoje sudstvo i svoje izvršne organe državne vlasti. Jedinstvo monarhije se oèitovalo što su obje države imale istoga vladara (u Austriji zvan car, a u Ugarskoj kralj), zajednièku vojsku i vanjske poslove.

S Austro-ugarskom nagodbom hrvatske su zemlje postale više izolirane. Civilna Hrvatska i Slavonija su pripadale pod Ugarski dio monarhije, Istra i Dalmacija pod austrijski, a Hrvatsko-Slavonska Vojna granica pod upravu zajednièkog Austro-ugarskog Ministarstva za vojne poslove.

Tada su Hrvati i drugi narodi bili prepušteni da se nagode s Maðarima.

Hrvatski sabor je i dalje tražio da Maðarska prizna hrvatski saborski èlanak 42 stvoren 1861. godine, što Maðari nisu htjeli. Zbog toga se 27. VI. 1867. zahvalio ban 12

Spannbauer, Regulirung der Ebene Dravu-Donau, Essek 1876.; i Josip Bosendorfer, Istoène granice Hrvatske, Rad JAZU, knj. 268. i "Vuka" Osijek 1876.-1986., Osijek 1986., str. 4

132

VDG JAHRBUCH 2006

Šokèeviæ na banskoj dužnosti, a kralj je postavio za hrvatskog bana baruna Levina Raucha, maðarona unionistu koji je poèeo s progonom hrvatskih narodnjaka.

Da bi kralj slomio Strossmayera da prihvati nagodbu s Maðarima pozvao ga je u Beè u audijenciju. Strossmayer je iz Beèa 29. IV. 1867. g. o tome pisao Raèkome: "mene su dakle po svomu mnijenju napravili unschädlich (bezopasnim), to jest danas sam imao audijenciju kod cara, koji mi reèe: Ovo je moja volja i zapovijed, da Vi branite poznati maðarski program. Ako toga ne æete, Vi ne smijete u sabor; reæi Vam imam otprto da, ako bi se usprotivili, da sam pripravan zwangsmassregeln (prisilna sredstva) prot Vami upotrebiti." Tako je hrvatski ban Rauch promaðaron dobio izbore te sklopio Hrvatsko-ugarsku nagodbu protiv Strossmayera i njegove stranke.13

Biskup Strossmayer i revizija Hrvatsko-Ugarske nagodbe Nakon sklopljene Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. g. revoltirani Strossmayer nije odlazio u Hrvatski sabor od 1868. do 1871. godine, niti se odazivao kraljevskom pozivu u velikaški dom zajednièkog sabora u Pešti.

Jedna od glavnih prigovara Starèeviæa i njegovih pristalica bila je što je navodno Strossmayer u saboru sa svojim prijateljima pomogao stvoriti nagodbu i da je 1873. g. "kumovao" kod revizije nagodbe za koju oni drže da je bila sužanstvo Hrvatske.

No Strossmayerova je stranka 1868. g. bila u manjini te jednostavno nije mogla sprijeèiti nagodbu, kako su ju zasnovali i proveli Rauchovi unionisti. A što se tièe "kumovanja" kod revizije nagodbe s Maðarima, to je sam Strossmayer nekoliko puta javno opovrgnuo, jer joj nije ni "kumovao" a niti sudjelovao.

Na novim izborima za hrvatski sabor u svibnju 1871. g. Narodno-liberalna stranka je zabacila nagodbu s Ugarskom sklopljenu 1868. g. te opet naglasila samostalnost, nezavisnost i cjelokupnost Hrvatske. S tom devizom je ušla u nove izbore te je dobila veæinu poslanika. Sabor je poèeo rad 15. sijeènja 1872., ali ga je 19. kralj raspustio zbog zahtijevanja narodne stranke. Novi izbori za sabor su obavljeni u svibnju 1872., na kojem je opet hrvatska opozicija pobijedila. Nakon dugih nagovaranja i uvjeravanja da æe Hrvatski sabor i odbor štititi i tražiti na Ugarskom saboru bitne smjernice èlanka 42. stvorenog u Hrvatskom saboru, dakle i postavke biskupa Strossmayera i njegove stranke, prihvatio je Strossmayer sudjelovanje u odboru za reviziju Nagodbe. Na Hrvatskom saboru se biskup Strossmayer posljednji puta pojavio 22. kolovoza 1872. kada je oglasio da je umro hrvatski pjesnik Petar Preradoviæ.

Konaèno je došlo do revizije nagodbe. No biskup Strossmayer nije bio prisutan najvažnijim sjednicama odbora kada je dogovorena revizija nagodbe jer nisu prihvaæene postavke hrvatskog saborskog odbora kao conditio sine qua non.

Biskup je iz preliminarnih dogovora bio uvjeren da Maðari neæe pustiti Hrvatima bitne stvari (financije, autonomiju, cjelovitost) i savjetovao svojim suradnicima za 13

F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, str. 45

133

VDG JAHRBUCH 2006

pregovore s Maðarima da ne popuštaju Maðarima. Kad je saborski odbor mimo Strossmayera i protiv njegovih sugestija ipak popustio i pristao na reviziju nagodbe, pod dosta nepovoljnim uvjetima za Hrvatsku, Strossmayer se rezigniran povukao iz javne politike. O saborskom izaslanstvu te sklapanju revizije Nagodbe u Pešti pisao je Strossmayer Raèkome iz Ðakova 12. IV. 1873.:"Što se naših stvari u Pešti tièe, ja sam otišao poslije prve sjednice, jer sam mislio, da do maja i ne æe biti sjednice. Naši su ljudi nevještaci veliki. Ako znaju, da Maðari ne æeju ništ odobriti, ako ja ne pristajem uz to, zašt se bez mene upušæaju u kombinacije i koncesije, koje ja po svojoj svijesti odobriti ne mogu". A kad je revizija nagodbe sklopljena pisao je Strossmayer Raèkome iz Rogatca gdje se nalazio na lijeèenju 4. VII. 1873.

"Pravo velite, da naša nagodba pravi je krpež. Ja nisam bio kod poroda njezina.

Nisam dakle ništa u protokol staviti dao... Ali sad vidim, da su naši ljudi pravi kukavci, ter da skoro nisu ništ postigli. Nisu si ni tu sigurnost pribavili, da æe biti vlada narodna.... Ja ne æu nièim da našim ljudem na putu stojim, ali i ne æu nièim da sudjelujem. Ja æu se posve povuæ natrag, jerbo naši ljudi nisu za nikakvu politiku!".14 I stvarno Strossmayer se od 1873. g. više nije pojavljivao ni u Hrvatskom saboru ni u Maðarskom saboru gornje kuæe. Ostao je u opoziciji vladinom režimu, a režim ga je nemilice napadao. Od tog se vremena posvetio gospodarskom, kulturnom, prosvjetnom, a prvenstveno vjerskom podruèju. No iz pisma Raèkome se vidi da je Strossmayer i dalje pratio i osjeæao s hrvatskom politikom kad je uputio pismo iz Rima 25. XII. 1875. g. u kojem piše: "Ne možete si zamisliti, koliko sam tužan i nevoljan, kad pomislim kako smo duboko pali.... Maðari pod zaštitom tako zvane Narodne stranke èine što im volja. Bošnjake su veæ otjerali u Ugarsku....

Meðimurje æeju oteti Maðari, a tako zvana Narodna stranka æe pri tomu kumovati, jer ono što æeju tobož Maðari u tu svrhu odstupiti, po božjem i ljudskom zakonu spada na nas, jer Maðari nijesu u stanju Valpovštinu providiti hrvatskim sveæenstvom, doèim æe se Meðimurje predati, da ga maðarski moloh proguta.

Velika sramota za nas! Ja sam se i tomu kod Svete Stolice opro...".15 Vrlo je zanimljivo zapažanje Strossmayerovo o hrvatskom narodu kad piše Raèkomu iz Rima 15. I. 1876. g. "Vi ste èovjek, koji ne živite sebi, nego narodu. Ali, zašto je narod naš tako nezahvalan! Dosad smo uvijek rekli, da Srbi nisu za ništa, kao što, žalibože, danas više nego igdo dokazuju. A sad je meni jasno, da ni mi Hrvati nismo upravo za ništa. Kukavan je to udes, kad se narod u sama sebe i od svoje snage u ništ uzdati ne smije".16 Krajem 19. st. došli su sve èešæi vapaji za mirom i slogom meðu oporbenim hrvatskim strankama protiv Khuena Hedervary hrvatskog bana privrženika promaðarske politike. Uoèi izbora 1892. g. došli su iz pravaških redova poticaji da se hrvatska neovisna stranka povuèe i prepusti stranci prava izbore. S druge pak strane se znalo da æe ban Khuen nastojati svim sredstvima oboriti se na neovisnu 14 15 16

F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, pismo 219, str. 226 F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, pismo 388, str. 388 F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, knjiga II, pismo 403, str. 3

134

VDG JAHRBUCH 2006

stranku, koja je bila protiv njegovog režima. Buduæi da je stranka prava na izborima dobila samo 7 mandata, to je otrijeznilo pravaše te su uvidjeli da sami ne mogu srušiti Khuenovu "narodnu stranku". Uslijed toga je došlo do pomirenja izmeðu biskupa Strossmayera i dr. Ante Starèeviæa 21. lipnja 1893. g. Biskup Strossmayer više nije javno istupao protiv Starèeviæa. U proljeæe 1894. je stvoren i zajednièki program pravaša i obzoraša (Strossmayerova stranka). No pregovori o sjedinjenju tih stranaka ipak nisu uspjeli jer se nisu mogli složiti oko imena zajednièke stranke. Ipak je korist bila od te suradnje što su se svi opozicioni Hrvati suprotstavili Khuenovom režimu u jednom državnopravnom programu. Cilj im je bio da se "u okviru habsburške carevine stvori hrvatska država".17

17

Dr. R. Horvat, Hrvatska politika, nav. djelo, str. 15

135

VDG JAHRBUCH 2006

Der Bischof Josip Juraj Strossmayer 1815 – 1905 In dieser Arbeit stellt man zusammenfassend den Zustand in Kroatien vor dem Ende des Wienerischen Absolutismus, der die Verfassungsordnung in der österreichischen Monarchie auflöste, dar. Wegen der innerlichen und äußerlichen Mißerfolge der österreichischen Monarchie mußte die Wienerische Regierung Ende des 1860 die absolutistische Regierung ablehnen und die Verfassungsordnung wieder einführen. Mit großer Freude empfingen die Kroaten die Gründung ihres Parlaments am 15. April 1861 und arbeiteten mit viel Enthusiasmus und Hoffnung an der innerlichen Ordnung in Kroatien und an den politischen Verhältnissen zwischen Kroatien und Ungarn, aber auch zwischen Kroatien und dem Österreichischen Kaiserreich.

In dieser verhängnisvollen Zeit, bevor und nachdem die Verfassung 1861 zurückgebracht wurde, betonte Strossmayer das historische und staatliche Recht Kroatiens auf seine Unabhängigkeit, Freiheit und Vollständigkeit, sei es auch innerhalb des österreichischen Kaisertums. Strossmayer betonte bei jeder Gelegenheit das historisch-staatliche recht Kroatiens auf ihre Unabhängigkeit und Freiheit als auch Vollständigkeit und zeigte dabei, dass Dalmatien, die Militärgrenze, Meðimurje und Rijeka mit der Umgebung die Bestandteile Kroatiens sind. Neben den politischen Voraussetzungen, setzte sich Strossmayer für die Entwicklung Kroatiens in der Wissenschaft, Kultur und Ausbildung ein.

Ohne diese Voraussetzungen wäre es nicht möglich die politische Entwicklung und die Stabilität Kroatiens zu erreichen.

In der Außenpolitik setzte sich Strossmayer vor allem im Kroatischen Parlament, aber auch bei jeder anderen Gelegenheit für den Bund zwischen Kroatien und Ungarn ein, aber auch für Partnergrundlagen mit der Voraussetzung, dass Ungarn die Unabhängigkeit und die Vollständigkeit Kroatiens anerkennt. In Bezug auf die Österreichische Monarchie vertrat Strossmayer die föderalistische Ordnung für alle Staaten in der Mehrvölkermonarchie. Also, allen Völkern gleiche Verpflichtungen aber auch gleiche Rechte.

136

KNJIŽEVNOST, UMJETNOST, ZNANOST, SAKRALNA BAŠTINA

VDG JAHRBUCH 2006

mr. sc. Lidija DUJIÆ

Legenda, kronika, roman: generiranje povijesne istine iz žanra I. Povijesni je roman jedini žanr s kontinuitetom u hrvatskoj književnosti; i to ne bilo koji povijesni roman, nego klasièan / šenoinski roman – zrinsko-frankopanskog tematskog kompleksa, u rasponu od Kumièiæeve Urote zrinsko-frankopanske (1893) do Zlatne vuge (1998) Višnje Stahuljak. Obilježen je time što na velike povijesne prièe vezuje male, privatne – pri èemu je velika prièa, mitologizirana ili povijesno proèišæena, u pravilu mjerodavna / nadreðena malim prièama. No, žanr spomenika1 s monumentalnim povijesnim likovima ipak ni u jednom razdoblju nije uspio postati dominantnom stilskom matricom. Dio razloga leži vjerojatno u prirodi samoga romana, njegovoj protejskoj pojavi koju uz neobiènu povijest oznaèava i kronièna nestabilnost2. Najplastièniji žanr, mlaði od pisma i knjige, u stalnom sudaru sa stihijom nezavršene sadašnjosti3, sam je sebi onemoguæio proces kanonizacije. Transponiranjem epskog materijala u romaneskni, roman nije samo postao glavni junak drame književnog razvoja novoga vremena4, nego je uvjetovao i promjenu filozofske matrice književnosti – umjesto pamæenja nova stvaralaèka sposobnost književnosti postalo je iskustvo, spoznaja. Sama stvarnost romana jedna je od moguæih stvarnosti, ona nije nužna, sluèajna je i u sebi nosi druge moguænosti5, zakljuèuje Bahtin. Ili – parafrazirajuæi teoretièara Vladimira Bitija – romaneskni svijet omoguæava èitatelju iskustvo identifikacijske pokretljivosti koja mu je u svakodnevnom životu uskraæena, te ga možemo doživjeti kao svijet stvarniji od stvarnoga svijeta; roman je, stoga, književni plod jednog razdoblja koje je izgubilo vjeru u mjerodavnost prošlosti za sadašnjost.6 Rijeèi nisu nièije vlasništvo.7 Nitko nije tako ogoljen da ne bi mogao pisati.8 Rijeèi nobelovca iz Južnoafrièke Republike legitimiraju postmoderni postupak prevrednovanja književne prošlosti žanrom – ne povijesnog, nego 1 2 3 4 5 6 7 8

Termin preuzet iz knjige Mihaila Bahtina O romanu, Nolit, Beograd, 1989, str. 451.

Termini preuzeti iz knjige Viktora Žmegaèa Povijesna poetika romana, Grafièki zavod Hrvatske, 1987, str. 7.

Mihail Bahtin: citirano djelo, str. 436. i 460.

Ibidem, str. 439.

Ibidem, str. 471.

Vladimir Biti: Upletanje nereèenog, Matica hrvatska, Zagreb, 1994, str. 9.

J. M. Coetzee: Gospodar Petersburga, VBZ, Zagreb, 2002, str. 151.

J. M. Coetzee: Gospodin Foe, VBZ, Zagreb, 2000, str. 128.

139

VDG JAHRBUCH 2006

književnopovijesnog romana; povijesni se roman, naime, oslanja na cjelokupnu povijest, dok je književnopovijesni roman za svoj predložak izabrao samo povijest književnosti.9 Pravo na vlastitu prièu možda je ugrozilo povijesni roman, ali ga nije dokinulo. Suprotno svojoj prirodi, povijesni se roman i dalje nastoji ponašati kao kanonizirani, petrificirani žanr s definiranim odnosom stvarne povijesti i književne fikcije – izbjegavajuæi vlastite modalitete, u rasponu od novopovijesnog romana i(li) romana o povijesti do književnopovijesnog romana; koji propituju ne samo graðu, spomenute mjerodavne velike prièe, nego i forme. Ukratko, jedini žanr u hrvatskoj književnosti koji se opire takvim provjerama, odnosno reciklira vlastiti model, povijesni je roman zrinsko-frankopanske tematike.

II. Književnost Podunavskih Nijemaca nema veliku / mjerodavnu / povijesnu prièu. Od trenutka kada se usuðuje pojaviti, ona je izmještena ili udomljena kao manjinska – bavi se, dakle, samo pokušajem davanja, posuðivanja glasa malim, iskljuèivo privatnim prièama. Suprotno književnosti veæinskog naroda, ona si od poèetka ne može, niti želi osigurati nikakvu nadreðenu / mitologiziranu / zajednièku prièu, nego umjesto toga upravo u književnosti pronalazi modalitete za demitologiziranje velike prièe (Drugi svjetski rat), koju dijeli s veæinskim narodom, a koja je i njezino ishodište. Pritom je zanimljivo da izbor žanra otkriva ne samo književnu kvalificiranost autora, nego i spremnost šireg društveno-kulturnog konteksta da primi drukèiju prièu. Pravo na novi, decentrirani rakurs navodno veæ ureðene povijesne epizode, književne je statiste posljedièno prometnulo u njezine aktivne povijesne protagoniste.10 Gotovo se redovito u takvim narativnim strukturama uoèava da je (autobiografizirani) književni lik plaha dekoracija vremena; što nam u pravilu otkriva autora koji je neprofesionalni književnik, a koji i nema drugih namjera nego rekonstruirati vlastitu obiteljsku prièu koju je destabiliziralo ili u potpunosti srušilo povijesno nevrijeme – ono za koje autor još uvijek nije siguran da je prošlo, odnosno da njegov manjinski identitet još uvijek nije naslovljenik te iste povijesti.

Takvu narativnu strategiju podržavaju legenda i kronika – pri èemu prva legalizira namjerno i dodatno mitologiziranje povijesti, a druga inzistira na uvjetnom povijesnom redu, iako ga zapravo diktira privatna, obiteljska, neprovjerljiva prièa. Naslonjeni na povijest, ovi mimetièki žanrovi ipak ne pridonose otkrivanju povijesne istine, iako su njihovi autori za to osobno zainteresirani. Upravo suprotno, imitabilnom metodologijom prazna su povijesna mjesta samo prikrivena.

9

10

Termini novopovijesni roman i roman o povijesti uglavnom oznaèavaju one suvremene povijesne romane koji daju prednost malim privatnim prièama pred velikim povijesnim prièama.

Usp. Lidija Dujiæ: Podunavski Nijemac - statist i(li) suputnik suvremene hrvatske proze, Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, Osijek, 2005, str. 111-116.

140

VDG JAHRBUCH 2006

Lijerka Damjanov Pintar znakovit je primjer takve književne prakse. Od naizgled vanjskog i èinjeniènog traganja za vlastitim obiteljskim identitetom, autorica je u tri prozne knjige – Legenda i zbilja (1993), Kamo bi moglo nestati?

(2005), Zbrda-zdola (2006) – polako odustajala. Posegnuvši (pre)široko prvom knjigom u razdoblje od sedam stoljeæa i u prostor Srednje i Jugozapadne Europe, Lijerka Damjanov suoèila se s nedostatnom izvornom graðom koju je pokušala nadomjestiti fiktivnim pripovijedanjem. Trajni raskorak izmeðu jednog i drugog uèinio je ovu prozu nejednako gustom. Svijest o tom postupku iskazala je autorica, pretpostavljamo, podnaslovom Povijesno-obiteljski roman. Tako su se veæ u naslovu sudarili termini legenda-zbilja-roman, koji svjedoèe više o autorièinim iznevjerenim oèekivanjima nego o njezinoj nemoæi da žanrovski detektira vlastiti prozni rukopis. Pospremanje obiteljske biografije oslonjeno na povijesne realije, napustilo je prostor zbiljskog / stvarnosnog i dospjelo u meðuprostor – ni više legende, ni još uvijek romana. Prihvatimo li šire teorijsko odreðenje po kojem legenda podrazumijeva sve književne vrste u kojima je zahvaæen opis ponašanja nekih pojedinaca koji služe kao uzor za stanoviti naèin života,11 onda taj obiteljski roman i ne treba èitati drugaèije nego kao pokušaj da se dio usmeno saèuvane obiteljske povijesti osnaži tekstom – tim više jer je bogati nacionalni kolorit, zahvaæen iz subotièkog rakursa sredinom 20. stoljeæa, polako poèeo nestajati.

Od pet obiteljskih grana – dviju oèevih (dalmatinske i španjolske) i triju majèinih (maðarske, bunjevaèke i njemaèke) – zanimljivo je pratiti sudbinu i udio njemaèke prièe, ne samo u prvoj, nego i u druge dvije knjige. Svijest o pripadnosti njemaèkom narodu pojavljuje se u prvoj knjizi na razini sentimentalnog spomenara iz djetinjstva – neizostavni Heine, njemaèka krv su moje plave oèi i plava kosa12, Nijemci su obrtnici, sela s njemaèkim stanovništvom imala su najuzornija gospodarstva. Jednako plošno intonirane su i negativne sastavnice njemaèkog podrijetla, primjerice zatvaranje samo radi njemaèkog prezimena.13 U drugoj knjizi Kamo bi moglo nestati? – podnaslovljenoj Uspomene iz djetinjstva Lijerke Damjanov i s naslovnicom, likovno opremljenom vlastitom fotografijom uz koju stoji zapis S osam godina plešem u Labuðem jezeru Èajkovskog – Lijerka Damjanov svojim pripovijedanjem inklinira vrlo živoj aktualnoj književnoj sceni kojom dominiraju autorice razlièitih autobiografiziranih rukopisa, obilježenih u pravilu sindromom tzv. naknadne pameti. Odnos prema njemaèkoj prièi slabi i u kontekstu tipiènog odrastanja djevojke u graðanskom okruženju postaje istodobno prepoznatljiv i potrošen topos gurnut na marginu interesa – netrpeljivost prema Švabicama koje se guraju u vlaku, groznim njemaèkim slikovnicama o životinjama s odrubljenim glavama, o zmajevima, vješticama i patuljcima, kojima su odgrizli uši14, a koje je donosila i èitala Tante, strah od njemaèkog filma Žrtva ispovjedne tajne. Graðanska bajka, uokvirena baletom i katekizmom, nailazi na ženski otpor.

Prva pukotina prati liniju njemaèkog jezika. Dosta okorjelo smo bile privržene 11 12 13 14

Milivoj Solar: Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1980, str. 162.

Lijerka Damjanov-Pintar: Legenda i zbilja. Povijesno-obiteljski roman, Znanje, Zagreb, 1993, str. 52.

Ibidem, str. 176.

Lijerka Damjanov: Kamo bi moglo nestati? Uspomene iz djetinjstva Lijerke Damjanov, Sipar, Zagreb, 2005, str. 53.

141

VDG JAHRBUCH 2006

svome materinskom jeziku15, bilježi autorica u poglavlju posveæenom spomenutoj Tante i njemaèkom jeziku, ostavljajuæi èitatelja u nedoumici bi li odnos prema njemaèkom jeziku, filmu i slikovnicama bio možda drugaèiji da su sestrice Lijerka i Jadranka imale drugu Tante.

Kronološki i žanrovski sasvim nestabilna, treæa prozna knjiga Lijerke Damjanov Pintar definira vlastiti profil naslovom Zbrda-zdola. Kao u žurbi pokupljene obiteljske fotografije, zapamæene prièice iz odrastanja kæeri Julie, zapisi o studentskim i profesorskim danima, reportaže, bolesti – i sve ukorièeno, bez ikakvih drugih iluzija osim onih da je zapisana rijeè dugovjeènija od èovjeka; s istog je spoznajnog mjesta autorica krenula i u svoju prvu knjigu: dan za danom pretvaram sebe u rijeèi i umatam ih u stranice poput slatkiša – poput slatkiša za moju kæer...16 A što se dogodilo s njemaèkim jezikom? Okorjela zagovornica materinskoga jezika cijeli je radni vijek provela kao profesorica njemaèkog jezika, a kada je nakon moždanog udara izgubila sposobnost govora te ponovno morala uèiti pisati i govoriti, najprije je progovorila – njemaèki! Što više: Prošle su tri godine od moždanog udara i sasvim sam dobro govorila tri jezika. Zapravo najbolje njemaèki...17 Njemaèka prièa u životnoj prièi Lijerke Damjanov ispisuje zasebne – istodobno, dramske i dramatiène – stranice: autorica u potrazi za svim dohvatljivim korijenima vlastitog nacionalnog identiteta, mladenaèki otpor prema svemu što predstavlja drugaèiju socijalnu markaciju, i konaèno sasvim iracionalno iskustvo njemaèkog jezika koje tijelo pamti kao svoj jezik / književna fikcija u najmanje književnom tekstu.

Dvostrukim autorstvom, kao i dvojeziènošæu, obilježen je roman Dani beskvasnoga kruha (1991) / Die Tage der ungesäuerten Brote (1993) Aloisa i Georgine König. Mirna, prigušena proza, istodobno intimistièki hrabra i suspregnuta, gotovo da i ne postoji izvan naznaèenih paralelizama – dva autora, dva jezika, dvije domovine, dvije stvarnosti. Iako su konkretne osobe i konkretni dogaðaji predložak ovom romanu, on je ispripovijedan u prvom licu, a njegova junakinja, hrvatska Njemica Elizabeta (Liza) Müller ponovno je dvostruko oslabljena kao lik – ne samo da je rijeè o ženi na podlozi velike povijesne prièe, nego je to i žena u èijem se nacionalnom identitetu tragièno susreæu i žrtve i inicijatori Drugog svjetskog rata. Njezina pripadnost i jednima i drugima, i ovdje i ondje, ne mijenja njezin pogled na ljude, ne zamuæuje pravo lice stvari i ne rezultira ni najmanjom potrebom za bilo kakvom osudom. Veæ sužena ženska perspektiva, dodatno se sužava ruralnom sredinom i manjinskom pripadnošæu, ali i kao takva ostaje racionalno utemeljena i prihvatljiva. Strpljivost umjesto malodušnosti.

Na selu se, kao izmjena dana i noæi, mijenja vlast i poredak. Narod nitko i ne pita što misli o svemu tome, a i što æe "mali" èovjek misliti o "velikim" stvarima. Šuti i gledaj svoja posla, a oni, i jedni i drugi, neka tjeraju svoje; jedno æe svakako, prije 15 16 17

Ibidem, str. 52.

J. M. Coetzee: Doba željeza, VBZ, Zagreb, 2003, str. 12.

Lijerka Damjanov Pintar: Zbrda-zdola, vlastita naklada, Zagreb, 2006, str. 170.

142

VDG JAHRBUCH 2006

ili poslije, prevagnuti, a onda æemo vidjeti što æemo i kako æemo. U pravu je onaj tko pobijedi. Tako razmišlja mali èovjek.18 Takvo kadriranje stvarnosti ne ometa junakinju da jednako sabrano vodi, dakako dvostruku, fabulu – i žensku i folksdojèersku – a koje se neprekidno presijecaju u njezinoj biografiji. Emotivno pojaèane tragiène epizode èije su protagonistice Lizine prijateljice Ana, Jutta i Mariška, predstavljaju moguæe ženske sudbine (samoubojica, Židovka, prodavaèica ljubavi), koje èak i onda kada su svjesno izabrane (samoubojstvo umjesto sramote), ne mogu u takvom – za ženu višestruko nepovoljnom kronotopu – biti drugaèije nego tragiène. Lizina prièa naoko miruje u njihovoj sjeni, premda je naèeta djetinjom ljubavlju prema buduæem partizanu Borisu i prvom pravom doživljenom ljubavlju prema njemaèkom oficiru Alfredu. U toj dodatnoj neravnoteži, Liza naizmjenièno izvlaèi iz sjeæanja uspomene na pinklbal i ureðene njemaèke kuæe, s onima o zarobljenim Nijemcima, promjeni prezimena i oduzimanju prava glasa.

Iako je ishodišna graða romana usporediva s izvorima Lijerke Damjanov (Lizin dnevnik i kutija s obiteljskim fotografijama), zanimljivo je primijetiti da ni ovaj tekst nije uspio odoljeti zamkama na (povijesni) roman oslonjenih žanrova – prije svega legende. Ona je ipak manje prisutna u postupku literariziranja obiteljske prièe, ali je nalazimo plasiranu kao svojevrsnu ideju ili uvjet za dijalog nasilu razmaknutih svjetova. Borisovoj legendi o dolasku Hrvata odgovara Lizina legenda o povratku Nijemaca u pradomovinu: Vidiš, Lizo, tako su jednog predveèerja, tamo negdje prije trinaestak stoljeæa, dolutali ovamo naši preci. To jest, moji; tvoji nam preci krenuše ususret, sve tamo od obala hladnoga Baltika. Dolutaše, dakle, moji preci do obale mora, i, ne mogavši dalje, legoše umorni na meki topli pijesak i zaspaše. Od umora nisu ni glad osjetili.

Prije zore probudi ih pljuskanje valova. Ugledaše ogromnu puèinu. 'Tu sigurno ima ribe', uzviknuše i požuriše da naèine splav. Povezaše trupce èvrstim povijušama i krenuše u lov na puèinu. Na puèini zatekne ih zora. Pogledaše prema Velebitu, i vidješe isto ovo: crvenu boju izlazeæeg sunca, èija se svjetlost rasu po bijelim stijenama Velebita, a onda spustiše oèi na plavu površinu mora. I oni možda isto tako uzviknuše: 'Ovo je divno!' Te tri boje, crvena - izlazeæe sunce, bijela stijene Velebita, i modra - boja mora, sada su boje našega barjaka. Tako Hrvati nastaniše obalu Jadrana, i tu žive veæ trinaest stoljeæa. Za njima su došle i njihove dobre vile i nastaniše se gore na Velebitu. Budnim okom motre stoljeæima da to blago nikome ne dadu. Mnogi su veæ pokušali da nam to oduzmu, ali svaki put ih otjerasmo.19 Ovako dislocirana legenda iz usta bivšeg partizana, s neizostavnim mitotvornim elementima, ne ometa osnovnu narativnu strategiju romana i predstavlja funkcionalan dio cjeline, koju je povijest, doduše, motivirala, ali koja se takvoj povijesti suprotstavlja pravom na malu, vlastitu ljudsku povijest koja se ne 18 19

Alois i Georgine König: Dani beskvasnoga kruha, König Verlag, Stuttgart, 1991, str. 92.

Ibidem, str. 205-206.

143

VDG JAHRBUCH 2006

odrièe moguænosti da svjesno izabere iluziju ili retušira stvarnost prihvatljiviju od zadane stvarnosti.

Evo i Lizine legende: (...) tamo negdje davno, u prošlom stoljeæu, ili još ranije, kao da gledam kako kreæu kolone ljudi i natovarenih kola. Meðu njima je i obitelj Müller. Krenuše na put prema obeæanoj zemlji, gdje njive u nedogled sežu, ravne i beskrajne kao more, a zemlja crna, sipka i plodna - Slavonija, Baranja, Srijem, Banat i Baèka. Naseliše te plodne nizine i stvoriše èudo. Niknuše salaši, šorovi i sokaci s novim velikim bijelim kuæama. Voænjaci se svakog proljeæa osuše cvijeæem, a s jeseni zrelim plodovima. Prolažahu svadbene povorke, raðaše se nove generacije. Tu plugovi zaoraše brazde i niknuše polja prekrivena žitom; ogromno zeleno more, a onda zlatnožuta prostranstva. Zrnjem se puniše ambari i mnogi vagoni odoše u druge zemlje. Sve to uèiniše marljive ljudske ruke uz pomoæ plugova i konja. Traktora još tada nije bilo. A onda doðe rat. Krajem rata krenuše kolone zaprežnih kola.

Puèanstvo njemaèkog porijekla boji se doèekati one što dolaze. Možda se u zavièaju pradjedova naðe zaklon da se mirno provedu preostali dani, s nadom da æe potomstvo tu naæi mir i život dostojan èovjeka. Eto, vratiše se njihovi geni tu gdje su nekad bili. Ovo je, dakle, povratak pradomu.20 Izborom istovjetnih glagolskih oblika (aorista i imperfekta), i Liza i Boris žele svoje legende prikladno odjenuti / arhaizirati; one su tako jezikom saèuvane i odijeljene od suvremenosti, a namjera je njihovih èuvara proslijediti ih u tom obliku sljedeæim generacijama. Legenda oduvijek nastoji saèuvati suverenitet nad svojim narativnim teritorijem – zato Borisova legenda barata državotvornim znamenjem, dok se Lizina gradi na emotivnim kategorijama zavièaja.

Upotreba legende kao svojevrsnog korektiva ili surogata stvarnosti stilski je bliska kompozicijskoj organizaciji romana. Lizina prièa uokvirena je, naime, poglavljem o odlasku iz jednog i povratku u drugi zavièaj; putovanje pretrpanim vlakom koji vozi na Zapad simbolièno se zatvara izlaskom na stazu od ugaženog šljunka koja kroz velika željezna vrata i ureðen perivoj vodi prema kuæi sagraðenoj toèno prema skici koju je tata crtao mami davne èetrdeset treæe21.

Izbjegavajuæi nenaklonjenu im veliku povijest, autorski dvojac odluèio se oèito za personaliziranje povijesnog iskustva, pomažuæi svojim nejakim junacima da prazna mjesta popune iluzijama – kako o legendarnim seobama narodâ, tako i novim mitskim verzijama blagostanja.

Sasvim drugaèije književno iskustvo nudi novopovijesni roman. Izabiruæi (profesionalno) fiktivne sudbine fiktivnih likova, ovaj žanr ne zaobilazi moguænost prozivanja velike povijesti ili razotkrivanja njezinih propadališta, jer je dio njegove poetike propitivanje, odnosno pokolebavanje kanona – i formalnih (književnih), ali i sadržajnih, koji su u ovom sluèaju povijesni. Takav primjer koji istodobno funkcionira kao središnja linija hrvatske književnosti i obrazac integriranja 20 21

Ibidem, str. 216.

Ibidem, str. 231.

144

VDG JAHRBUCH 2006

manjinske prièe u veæinsku nalazimo u romanu Kratka kronika porodice Weber (Sarajevo, 1990; Zagreb, 2001) Ludwiga Ljudevita Bauera. Evo što o Bauerovim Weberima, doseljenicima u fiktivni hrvatski Gradec, Podunavskim Švabama – po mnogoèemu tipiènoj mitteleuropejskoj obitelji – piše povjesnièar književnosti Krešimir Nemec: Povijest se u Bauerovoj "Kronici" na drastièan naèin upleæe u privatne biografije, modelira ih, preusmjeruje životne putanje. Ratovi, revolucije, društveni preokreti, nacionalne mitologije, lijeva i desna politièka "skretanja" – sve to ostavlja na razgranatu porodiènom stablu Weberovih bolne ožiljke. Istièuæi u predgovoru da ga "više zanimaju sudbine nego epoha", autor se predstavlja u ulozi posrednika koji æe na temelju obiteljske ostavštine – gomile papira, dokumenata, pisama, fotografija, bilježaka, dnevnika – rekonstruirati živote pojedinih izdanaka Weberovih. A ti se životi, kao svojevrsna exempla s temom o razornu djelovanju povijesti na ovim prostorima, pokazuju uistinu vrijednima prièe.22 Kronika koja prati èetiri generacije jedne obitelji, u vremenskom rasponu od 120 godina, inicijalno se otvara poput klasiènog šenoinskog romana; pripovjedaè obavještava èitatelje o izvorima, što se na kraju romana ne pokazuje iznevjerenim jer se roman zatvara likom pisca-djeèaka, koji je ustvari osobno poznavao autoricu ove obiteljske kronike – štoviše, bila je to njegova uèiteljica glasovira; autor je, dakle, vjerodostojno ušao u roman i time potvrdio valjanost, faktièku i povijesnu toènost svoje graðe. Ne èudi stoga što je ovakav postmodernistièki koncept romana – u kojem autor svojom nazoènošæu legitimira prièu, a pritom su i graða i prièa samo fiktivni – mogao izazvati zabune i u kritièkoj recepciji. Više od jednog kritièara, a gotovo i svaki èitatelj, spremni su prihvatiti istinu romana kao potpunu istinu, ili odslik stvarnosti. Naravno da to jest jedan od ideala i najveæih vrlina proznog pisanja: pridobiti èitatelja da mu vjeruje.

Književnik koji prilazi stvaranju osloboðen potrebe fiksiranja vlastitih dogaðaja, u prednosti je tako pred, uvjetno reèeno, onima koji se bave pseudomemoarskim književnim hibridom. U fiktivnom književnom prostoru talentirani æe pisac slobodno odabrati ona razdoblja ili momente u kojima je, kako je to znao isticati Solženjicin, zgusnuta povijest. Rijeè je o onim fragmentima razdoblja koja mogu u potpunosti okarakterizirati željenu cjelinu. Tu cjelinu kvalificirani prozni pisac ispunjava likovima i sudbinama koje æe biti onoliko uvjerljive koliko je, kao u Bauerovom sluèaju, velika snaga njegovog talenta i izbrušena njegova vještina. Rezultat je to da vjerujemo i likovima i njihovim sudbinama, dakle – prièi, ali posredno smo navedeni vjerovati i povijesnoj pozadini, tj. literarnoj slici velike povijesti. Tako je ono što se u knjizi predstavlja kao iluzija postalo povijesno relevantna stvarnost: U poèetku sam vjerovao da æu od Gizeline kronike napraviti djelo povijesnog karaktera, rekonstrukciju ljudskih života koja æe biti slika vremena. Kasnije sam shvatio da za takvo djelo nemam potrebne vještine i dara, da se materijal opire 22

Krešimir Nemec: Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine, Školska knjiga, Zagreb, 2003, str. 395.

145

VDG JAHRBUCH 2006

takvom pristupu i da me više zanimaju sudbine nego epoha. Tako je, više vlastitom logikom nego mojom namjerom, nastao ovakav hibridni tekst: dijelom sinteza, preprièavanje onog što je Gizela zapisala, ili sam sâm napabirèio, a dijelom nagaðanje kako se dogodilo ono što se dogodilo, kojim je rijeèima reèeno ono što je reèeno itd. – dakle, domišljanje na rubu beletristike.23 Bauer je svakako dobro prouèio povijesnu graðu pa bez obzira na vlastitu subjektivnost, koja je uvijek neizbježna, polazio od šireg konteksta koji postaje i okvir i okosnica njegove umjetnièke vizije. S obzirom da je u Kratkoj kronici porodice Weber Bauer postigao sklad obiju razina, pripovjedaèke u užem smislu i šire povijesne, a povijest nije subjektivno iznevjeravao, jer se njegova subjektivnost ogleda samo u odabiru rakursa, njegov se roman može smatrati ne samo prvorazrednim doprinosom hrvatskoj i njemaèkoj kulturi i književnosti, nego i povijesno relevantnim dokumentom, autentiènom slikom odreðenog vremena.24

III. Žanrovsko discipliniranje povijesne graðe proizlazi u pravilu iz autorove namjere da podupre službenu verziju povijesti ili je pak podvrgne višestrukoj provjeri. Demokratiènost romanesknog prostora i spomenuti modaliteti povijesnog romana potvrda su takvoj književnoj praksi. Prisutnost drugaèijih perifernih prièa, zainteresiranih za dijalogiziranje zajednièke nadreðene prièe, otvara pitanje svjesnog uvoðenja drugih književnih prosedea u prostor (ipak povijesnog!) romana – ne radi istraživanja njegovih apsorpcijskih svojstava, nego radi kreativne nemoæi da se istina male prièe suprotstavi uspostavljenoj velikoj istini. Odatle proistjeèe posezanje za legendom i njenim osloncem u neprovjerljivoj i permanentno promjenjivoj usmenosti, kao i za kronikom, èiji izbor motivira postojanje konkretne, ali i uvijek nedostatne graðe u koju je autor naprosto iz obiteljskih razloga želio uvesti kronološki red; posljedièno, ovakvi tekstovi ostavljaju za sobom književnoteorijski nered.

Zakljuèimo: sudionici, pripadnici manjinske prièe proizvode legende i kronike koje ne pridonose znaèajnije rasvjetljavanju povijesne istine, iako to zapravo žele, nego samo dodatno zatamnjuju odreðena povijesna poglavlja; s druge strane, ozbiljna književnost – književnom metodologijom u potrazi za književnim istinama u moguænosti je artikulirati i one povijesno nezgodne epizode.

23 24

Ludwig Bauer: Kratka kronika porodice Weber, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001, str. 8.

O Bauerovoj Kratkoj kronici porodice Weber pisala sam veæ opširnije u sljedeæim tekstovima: Lidija Dujiæ: Podunavlje – europski obzor Bauerovih romana, Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, Osijek, 2002, str.

95-101. i Lidija Dujiæ: Od Galdova do Galgova, Osvrt na Bauerov prozni opus, Rijeèi, 1-2/2006, Matica hrvatska Sisak, str. 72-78.

146

VDG JAHRBUCH 2006

Legende, Chronik, Roman: das Generieren der historischen Wahrheit aus dem Genre Auf dem Gebiet des Genres, das eine Vertikale der kroatischen Literatur darstellt, begegnet die Literatur der Minderheit unmittelbar die Literatur des mehrheitlichen Volkes. Der Versuch an einer gemeinsamen historischen Geschichte teilzunehmen, führt auf eine, an den Rand gesetzte Anwesenheit, aber auch auf eine bewußte Erweichung einer harten geschichtlichen Fabel durch die Ablenkung in eine weichere Legende und disziplinierte Chronik. Obwohl an der Korrektion der historischen Wahrheit interessiert, erschöpfen sich die Geschichten der Minderheiten noch immer mit dem Ausprobieren von angemessenen Genres und einem leisen literarischen Flüstern. Mehr Mut, aber auch Erfolg in der Promovierung der Ideen über die Notwendigkeit einer ständigen Überwertung der Geschichte, zeigt die ernste Literatur - mit der Kreierung starker (erlebten oder erst möglichen) Welten, die laut mit jeder, so auch unserer Realität, räsoniert.

147

VDG JAHRBUCH 2006

dr. sc. Zaneta SAMBUNJAK

Austrijsko književno nasljeðe u baladama ilirizma Gotovo kroz sve balade ilirizma provlaèi se osjeæaj za tajanstveno i turobno, prikazuju se motivi duhova i nadnaravnih sila. Smatralo se da je to literarno nasljeðe njemaèke kulture, onoga numinoznoga1 što se pojavljuje kod njemaèkih autora Goethea i Gottfrieda Augusta Bürgera. No ilirski smisao za fantastiène motive ne seže do Goetheove i Bürgerove numinoznosti veæ ga treba tražiti u tmurnom i mraènom raspoloženju austrijskih trivijalnih Geistergeschichten s prijelaza XVIII. u XIX. stoljeæe i u austrijskoj književnosti biedermeiera. To æemo pokušati dokazati na primjeru nekoliko balada ilirizma.

U tekstovima Ljudevita Vukotinoviæa, a naroèito u baladi, oèiti su takvi utjecaji austrijskog književnog nasljeða.2 Kod Vukotinoviæa se vidi da je oblik hrvatske balade bio isti kao i izvan hrvatske književnosti, ali da je materijal, jezik, situacija, ideološki i politièki okvir te nacionalna situacija bila posve drugaèija.3 U baladi "Vlastelin" konfliktna situacija proizlazi iz socijalne suprotnosti koja je temelj feudalnom ureðenju društva u kojem je Vukotinoviæ tada živio. U baladi, rezultat je te situacije ponižavanje i brutalno umorstvo mlade puèanke. Sukob proizlazi iz zaljubljenosti žene niskog roda u vlastelina koji je smatra ludom bludnicom, iz nemoguænosti ostvarivanja ljubavi izmeðu plemiæa i puèanke: èinjenica da je djevojka puèanka èini njezinu ljubav neuzvraæenom, njihov brak neostvarivim.4 U Vukotinoviæevoj baladi vlastelin bježi od mlade djevojke iz grada u grad a ona ga neprestano slijedi kao sjena moleæi ga da joj dopusti da mu "ljubi skute". Socijalna razlika izmeðu djevojke i vlastelina ostvarena je horizontalnim i vertikalnim prikazom prirode i osoba (…samo stati u stop tvojih noga…cělivati rub haljine tvoje…To ti uzvišeni……I prek gorah i prek voda….). Osjeæaji koji prevladavaju u Vukotinoviæevoj baladi "Vlastelin" jesu sentimentalnost, tuga i suosjeæanje s mladom puèankom kojoj je jedini grijeh ljubav neprilagoðena 1

2 3 4

„'''Numen''' ist ein von Rudolf Otto aus dem Lateinischen entlehnter Begriff, der das Letztendliche / Göttliche / Wunder des Seins beschreiben soll, losgelöst von allen Assoziationen die von Wörtern der natürlichen Sprache ausgehen. Für ihn steht das Numen außerhalb unserer Realität und kann deshalb weder bewiesen noch widerlegt werden. Es lässt sich nur durch dessen Erkenntnis Erfahrung erfahren und zwar entweder als Tremendum (Furcht, Entsetzen) oder Fascinosum (Genugtuung). - Die Wahl dieser beiden Begriffe erfolgte analog zu Numen. Unter '''numinos''' versteht man heute im Allgemeinen das ambivalente Gefühl des Menschen aus Angst und Faszination bei einer Konfrontation mit etwas Göttlichem oder überhaupt übernatürlich Übernatürlichem.“; http://www.mauspfeil.com/Numen.html, 12. 10. 2005.

Miroslav Šicel, Pregled novije hrvatske književnosti, Zagreb, 1966., str. 23 Ivan Pederin, „Umjetna balada hrvatskog predrealizma“, Izraz, 20 (1976), br. 2, str. 290 Problem je to koji obraðuje i Friedrich Schiller u svojoj tragediji Kabale und Liebe i Heinrich von Kleist u Das Käthchen von Heilbronn.

149

VDG JAHRBUCH 2006

njezinom staležu. Motivi iz drugog svijeta nagovješæuju tragediju nakon koje slijedi zadovoljenje pravde kroz motiv osvete. Na kraju balade javljaju se fantastièni elementi karakteristièni za austrijsku Geistergeschichte i biedermeier: vjerovanje u demonsku pojavu duha mlade djevojke kao instrumenta osvete. U tom lutajuæem duhu, sasvim kao u duhova iz Geistergeschichte, nema nièega moænoga, strašnoga, pogotovo ne straviènoga i užasnoga: njega, i sve njih u tim prièama o duhovima, obavija tek neka melankolija i tajanstvenost. Ta balada zato ne slièi prirodno magijskoj folklornoj baladi Sturm und Dranga,5 nego onim prièama s duhovima austrijske trivijalne Geistergeschichte, u kojima nema nièega neshvatljivoga ni folklornoga. Dakle jezovito-neshvatljivog nema, ali tajanstvenoga ima.6 Neobièno je plastièno u baladi prikazana personifikacija razbješnjelog vjetra: trešnjom zidina grada, zviždanjem, vapajima, šaptanjem, jeèanjem, lomljavom i lupom, a sve kao nagovještaj dolaska djevojèine duše koja æe vlastelina progoniti do smrti.7 Slièno je i u Vraza.

Pojava duhova i simboliènoga broja tri u baladi "Osveta" Stanka Vraza nagovještava nesreæu. Kao tipièna balada, "Osveta" ima misterioznost za svoje osjeæajno podruèje: ono se potvrðuje vjerovanjem u duha koji veæ vjekovima luta razvalinama grada, dok su mu tri rane na prsima još žive. Radi se tu o duhu koji je za života poèinio nedjelo pa se ne može smiriti, što nam kazuje da ta balada slièi austrijskoj trivijalnoj Geistergeschichte s kraja XVIII. i poèetka XIX. stoljeæa. Duh, kako u Geisterromanima tako i u Vrazovoj baladi, ne izaziva jezu i grozu, ali tajanstven jest.

Duh se javlja u prvoj i zadnjoj strofi balade èineæi okvir radnje: u obje je strofe rijeè o lutajuæem duhu. Ali dok prva služi kao uvod u dogaðaje, zadnja strofa nas podsjeæa da legenda još živi i da narod još uvijek vjeruje u nju. Ostalim se strofama provodi fabula u kojoj saznajemo da je duh nekad bio plemiæ koji je oteo mladu puèanku ne bi li mu postala ženom. No puèanka ga je odluèno odbila a on to ne želi prihvatiti. U pomoæ djevojci pritekli su njezin otac, brat i zaruènik ubivši plemiæa.8 Dramska se napetost oèituje izmeðu plemiæa i djevojke te izmeðu trojice puèana i plemiæa u konfliktu koji završava tragièno. Razgovora nema, osim što plemiæ uzalud pokušava nagovoriti djevojku da mu odgovori na njegove molbe, ali ona uporno šuti. Kad tri puèanina stupe na scenu, samo se èuje šapat starca koji daje 5

6

7 8

Wolfgang Kayser, Geschichte der deutschen Ballade, Berlin, 1936, str. 81; U jednoj takvoj èuvenoj baladi, Lenori Gottfrieda Augusta Bürgera, primjerice, djevojka zazivlje mrtvoga zaruènika. On stiže jedne noæi i odvodi je na konju. Djevojci postaje jasno da je on zapravo odvodi u svoj grob. Grozovitost te balade sastoji se u suprotnosti koja postoji izmeðu zaruènièke ljubavi žive djevojke i nama neshvatljive smrti koja u liku zaruènika na sudbonosan naèin ulazi u djevojèin život. Smrt je prikazana strašnom zato što je neshvatljiva, priznaju se puèka vjerovanja i ozbiljno shvaæa magija kojom djevojka zaziva pokojnika.

Ivan Pederin, "Na izvorištima trivijalne književnosti, Njemaèka sablasna pripovijetka (Geistergeschichte) i engleska gotska pripovijetka (Gothic Story) prema kriminalistièkom romanu“, Izraz, 22(1978), br. 11-12, str.

1525-1526 Ljudevit Vukotinoviæ, „Vlastelin“, Danica, IX (1837), br. 13 Ne znamo s kojom su namjerom otac i braæa došli u plemiæev dvorac, no slièno tomu u tragediji Gottholda Ephraima Lessinga Emilia Galotti otac radije ubija svoju kæer s njenim pristankom nego da joj dopusti da bude priležnica plemiæu.

150

VDG JAHRBUCH 2006

upute za napad i nareðuje ostalima da šute, dok oni slušaju bez rijeèi. Atmosfera je ipak puna napetosti: spominje se grad u ruševinama, stvara atmosfera noæi kao doba odvijanja radnje, a sve kao nagovještaj nesretnog dogaðaja. Napetost proizlazi i iz slike ulaska trojice puèana u dvorac: on je noæni, tajnovit, urotnièki. Samo spominjanje duha daje atmosferi balade crtu tajnovitosti, ali prevladava osjeæaj samilosti prema otetoj djevojci, i olakšanja kad je osloboðena. Poèetak je balade pjesnièka slika napuštenog dvorca. Pri opisu te slike prevladavaju zvukovi š, æ, s, c, z te vokali o, a, u, a svi ti glasovi zajedno zvuèe kao šuštanje duhove oprave, škripa i pucketanje podova - doèaravaju nam kretanje i jaukanje nemirnoga stanovnika dvorca.9 Zvukovi jako pogoduju opisu zagonetne atmosfere koja prevladava u napuštenom dvorcu.

Znaèajke austrijskog književnog nasljeða odražavaju se i u baladi Antuna Nemèiæa- Gostovinskoga, Grob kaluðera.10 Historijska balada Grob kaluðera bila je svojedobno jako aktualna.11 Ima ujednaèen ali dinamièan ritam, tijek, koji pridonosi dramskoj napetosti baladeskne radnje: osmerci svojom dinamiènošæu radnju napeto tjeraju prema kraju, a tu napetost potvrðuju i glavni motivi prisutni u baladi - motiv nasilne smrti, vukodlaka,12 motiv duše bez tijela koja nemirno luta svijetom, vjerovanje u snove kojima se navješæuju nesreæa i z1o,13 prodavanje duše vragu, te vjeèno prokletstvo. Nesreæa se u ovoj baladi navješæuje burnim dogaðanjima u prirodi, npr. vihorom u mrkloj noæi, na osami, te je tako naviješteno i banovo ludilo.14 I dok je u romantizmu ludilo otkriæe pravoga uma, dotle za biedermeier ono postaje kazna zbog uèinjene nepravde. Èovjeku biedermeiera vjera daje moæ da u vlastitoj unutrašnjosti stvori utoèište svetoj slici ideala, pa ta snaga postaje njegov spas od duhovnog uništenja, ludila, a u isto vrijeme i njegovo duhovno ponovno roðenje.15 Temeljno osjeæajno podruèje balade Kaluðerov grob otkriva nam, dakle, element biedermeiera: on se sastoji u vjerovanju u Božju osvetu za pravednike,16 ali i u vjerovanju da duhovi mogu zaèarati èovjeka.17 9

10 11 12

13

14

15 16

17

Stanko Vraz: "Osveta“, u: Pjesnièka djela II., Glasi iz Dubrave žeravinske, Gusle i tambura I-II, priredio Slavko Ježiæ, Zagreb, 1954.: Gdje dvorana Dolnjeg grada/ Davno stoji zapuštena,/ Svaku skoro noæcu sada/ Po hodnicah hodi sjena-/ Sjena, ka tri(kažu) ima/ Ljute rane na prsima.

Mirko Tomasoviæ, http://www.muo.hr/bider/hrv/hpknjiz.htm , str. 5 Djela hrvatskih pisaca, Nemèiæ/ Bogoviæ, ur. Slavko Ježiæ, Zagreb 1957., str. 13 Antun Nemèiæ, "Grob kaludera", u: Djela hrvatskih pisaca, Nemèiæ/ Bogoviæ: Od ponoæi, pa do zore,/ U prilici vukodlaka,/ Obilazi stenjuæ gore/ Na trepet i strah seljaka Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Sanjala sam strašan sanak,/ Da sam bila na sudištu,/ Gdje se plaæa èudan danak,/ Gdje tvu dušu vrazi ištu,/... ili Tiho njojzi tada kaže:/ "Slušaj, kruno Ijepotica!/ Ak' te noæi san ne laže,/ Do malo æeš bit kraljica..."

H. A. Korff, Geist der Goethezeit, Versuch einer ideellen Entwicklung der klassisch-romantischen Literaturgeschichte, Bd. III, Frühromantik, Leipzig, 1956., str. 463-464: Ludilo u romantizmu igra veliku i znaèajnu ulogu. Vezuje se uz lošu savjest i halucinacije, personificirane predodžbe koje su u antièkoj mitologiji imale lik furija. Osjeæaj straha koji izaziva loša savjest u romantièkoj generaciji dobiva opæenitiju ulogu. Postaje strah od nadolazeæega, strah od života koji se osjeæa kao nešto neugodno.

Wilhelm Bietak, Das Lebensgefühl des „Biedermeier“ in der östrreichischen Dichtung, Wien-Leipzig, 1931., str. 169 Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": A1 pravednu stvar Bog štuje,/ A što njegov stvor gizdavi/ oholasto napastuje,/ od sniženja to izbavi Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Oj Slovenko plemenita!// Bog te èuvao te nesreæe:/ Kaluctera da mahnita/ Duh ti èedo ne ureèe.

151

VDG JAHRBUCH 2006

Fabula balade Kaluðerov grob prièa o banu koji diže ustanak protiv svoga kralja da bi mu oteo krunu. Gubi bitke, nakon èega ga strah od kraljeve osvete i vlastito malodušje tjeraju da u samostanu potraži spas. Grižnja savjesti koja ga proganja te njegovo podsvjesno vjerovanje da je izdao domovinu, èine ga ludim pa on u tom ludilu i umire. Bana iz balade je, dakle, usmrtio njegov vlastiti osjeæaj krivnje koji, personificiran u obliku mlade žene,18 postaje izvršiteljem volje strašne više sile koja donosi nemilosrdnu presudu - ludilo za života, a nakon smrti vjeèno lutanje u obliku vukodlaka. Ova balada zaista slièi austrijskoj trivijalnoj Geistergeschichte s kraja XVIII. i poèetka XIX. stoljeæa, baš zato što u njoj nema grozovitosti, nego samo tajanstvenosti, a duh ne može naæi mir zbog nepravdi koje je uèinio za života.19 Prve strofe balade upoznaju nas sa samotnim grobom i atmosferom koja oko njega vlada, dok su zadnje strofe objašnjenje zašto je atmosfera oko groba tako tajanstvena da se sluèajni prolaznik osjeæa nelagodno.20 Jasno nam je dano do znanja da onaj èiji je to grob može nanijeti samo zlo, jer je to zlo i za života nanio sebi i svojoj obitelji a htio ga je nanijeti i domovini. Unutar tog su okvira dijelovi obilježeni snovima koji nagovješæuju buduæe dogaðaje. Prvi san banu je poticaj da ide u borbu protiv kralja Radoslava, drugi je san izraz banova straha koji ga je natjerao da pobjegne u samostan; treæi je dio opis banova ludila i smrti. Dijalozi se vode izmeðu bana i njegove žene, a vode se oko snova koje likovi sanjaju. Baš ti razgovori pridonose napetosti balade: nakon njih se uvijek dogaðaju nesretne stvari - krvoproliæe ili ludilo. Ostali stihovi u navodnim znakovima su glasovi koji banu govore da je izdajica a dolaze mu iz podsvijesti i postaju njegove jedine rijeèi; osuðen je na to da ih u svome ludilu stalno ponavlja: Oprošteno svima, svima/ samo nije izdajici.

Tu se prepoznaje utjecaj austrijskog pisca biedermeiera Franza Grillparzera.

On u Die Ahnfrau najveæim zloèinom smatra ubojstvo oca te to iskazuje stihovima …Allen Sündern wird vergeben,/ Nur dem Vatermörder nicht! Nemèiæ tu misao primjenjuje na izdajstvo domovine. Grillparzerovi stihovi izreèeni su uporabom oštre antiteze, kao i slièna misao u Nemèiæevoj baladi Grob kaluðera: …Svima, svima:/ Zulumæaru, ubojici,/ prošteno je svima, svima-/ samo nije izdajici!21 Lirski dio balade Grob kaluðera osjeæaji su osvete, želje za vlašæu, straha od smrti, krivnje, a svi ti osjeæaji prikazuju se kao da su prisutni u banovoj duši. Oni su još pojaèani stvaranjem turobne atmosfere opisom prirode oko groba. Turobnost, 18

19 20

21

Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Kad u ponoæ gospu mladu/ sluša u snu što besjedi:/ " Oprošteno jest grješnima:/ Zulumæaru, ubojici, Oprošteno svima, svima-/ Samo nije izdajici!"

Ivan Pederin, "Na izvorištima trivijalne književnosti”, str. 1525 Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Oj Slovenko plemenita!// Bog te èuvao te nesreæe:/ Kaluðera da mahnita/ Duh ti èedo ne ureèe.

Vladoje Dukat, "Nemèiæ i Grillparzer”, Nastavni vjesnik, XXXVIII (1929-1930), str. 89; U ovoj baladi na više mjesta se otkriva i utjecaj njemaèkog pjesnika balada Ludwiga Uhlanda. Stih … Èudno sanja Bjelin bane… podsjeæa na poèetak u baladi Die Jagd von Winchester:… König Wilhelm hatt' einen schweren Traum…. Kao Bjelin ban tako i Rechberger u Uhlandovoj istoimenoj baladi ustaje noæu iz groba i obilazi šumom bez smirenja.: u: Vladimir Kesterèanek, „O utjecaju njemaèkih pjesnika na Antuna Nemèiæa“, Nastavni vjesnik, XXIX (1920-1921), sv. 7-8, str. 304-305: Rechberger war ein Junker keck,/ Der Kaufleut’ und der Wanderer Schreck.

152

VDG JAHRBUCH 2006

tmina i tajanstvenost koja sad okružuje njegov grob, za života je banu stezala srce a vihor koji tuda urlièe banovo je ludilo koje mu je opustošilo dušu: jer tko izdaje domovinu izdao je samoga sebe.

Balada Grob kaluðera po duhu bi mogla biti patriotska ilirska balada, no u njoj su itekako prisutni elementi biedermeiera, karakteriziranih u prvom redu jakim strahom od djelovanja.22 Bjelin ban, tako, pošto je zapoèeo rat s kraljem Radoslavom, usred zbivanja pokazuje silan strah od nastavka borbe, ostavlja sve, baca maè i bježi u samostan.23 Bjelin ban se pokajao što je izašao iz sigurnosti svoga omeðenog svijeta života bez zahtjeva, a biedermeierska melankolièna mudrost i u ovoj baladi prisutna je u spoznaji da je maleni, ogranièeni svijet kojeg smo sazdali u svakom trenutku ugrožen djelovanjem nepredvidive ljudske prirode i dogaðaja iz društvenog života.

Zanimljiva nam je, konaèno, posebice zbog elemenata austrijskog nasljeða u njoj, balada Rajska ptica Ivana Trnskoga. U njoj nailazimo na biedermeierski lik duhovnika koji prakticira tradicionalne pobožnosti, dok je istaknuto naglašavanje njegova unutrašnjeg duševnog života. Fabula je te balade vrlo jednostavna: kaluðer odlazi iz manastira u šetnju prirodom i slavi Boga stvoritelja; Bog, vidjevši tu iskrenu vjeru, odluèi ga nagraditi pogledom u raj - šalje rajsku pticu koja kaluðeru svojim pjevom doèarava rajsku ljepotu.24 Odlaskom rajske ptice kaluðer se budi iz sna i vraæa se u manastir, ali tu nalazi sama nepoznata lica: otkrije sa da je od njegova odlaska iz manastira prošlo dvije stotine godina. Želi sa svojom braæom kaluðerima podijeliti radosno iskustva viðenja raja, no prije nego mu to uspijeva umire.

Dramski element balade, dijalog, u Rajskoj ptici Ivana Trnskog nije primaran.

Zato je osjeæajnošæu postignuta velièanstvenost ove balade: ona se oèituje zadivljenom kaluðerovom ljubavi prema Božjim stvorovima, prema samome Bogu, u stvaranju duhovne atmosfere opisom prirode.

Lutajuæi, kaluðer se divi Božjem stvaranju, pa postupno dolazi do formiranja motiva tipiènog za baladu: vjerovanja u neku višnju personificiranu silu, sveto koje ima utjecaj na zemaljske dogaðaje, premda to moæno nije i strašno. Otkrivanje rajske tajne liku kaluðera je omoguæilo iskreno duhovno stapanje s ljepotama prirode. No, rajska ljepota nije svima dostupna, nego samo odabranima, pa kad je kaluðer svoju spoznaju htio podijeliti sa svojom braæom, on "...se nice sori./ Ode na istinu/ K bogu u visinu!" Za baladu je inaèe tipièno tmurno, turobno raspoloženje, nasilne smrti i zastrašujuæi dogaðaji. Slika smrti u ovoj baladi, naprotiv, potpuno 22

23

24

Možda je Nemèiæ tu aludirao na to da su ilirci tako pokušavali poduzeti korake protiv austrijske cenzure i vlasti, no strah od osvete vlasti bio je jaèi pa su svoje namjere skrivali u pjesmama. Tako su, uostalom, postupali i pisci biedermeiera.

Antun Nemèiæ, „Grob kaluðera“: Bana èami obilaze,/ Rado bi i odustao,/ Al ne vidi shodne staze,/ Svoje glave mu je žao.

Ivan Trnski, "Rajska ptica" u: Ivana Šariæa hrvatska èitanka za II. razred srednjih škola, priredio dr. Ferdo Nikoliæ, prof. Kr. uèiteljske škole zagrebaèke, izdanje i naklada Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora, Zagreb, 1922., str. 135-139: To je vrlo milo/ Višnjem Bogu bilo,/ Te namisli veæu/ sluzi svome sreæu:/ Rajski glas da sluša,/ raj da dolje kuša.

153

VDG JAHRBUCH 2006

odudara od tih predodžaba. Smrt je doživljena kao nešto divno, kao san, kao stapanje s prirodom punom života, kao otkrivanje tajni svih nebeskih èudesa. Smrt koja dolazi od Boga, a glasnik joj je rajska ptica, nije zakukuljena spodoba s kosom, veæ milozvuèno pjevanje koje nas potièe na zaborav svega svjetovnoga, pa i prirode, iako je ona svojom ljepotom najbliža božanskome. To je biedermeierski doživljaj smrti. Smræu se u biedermeieru ponovo uspostavlja narušena harmonija izmeðu ideala i stvarnosti,25 gubi se svijest o odnosu izmeðu idealnog svijeta i svakidašnjice, jer se potpuno uranja u snove.

Vidjeli smo da u prikazima duhova i povratnika s drugog svijeta u obraðenim baladama ilirizma nema nièega numinoznoga, straviènoga i užasnoga, jezovitoga i neshvatljivoga kao u njemaèkoj prirodno-magijskoj baladi Sturm –und Dranga, veæ se naglašuje melankolija i tajanstvenost, vjerovanje u neku višnju personificiranu silu koja ima utjecaj na zemaljske dogaðaje, ali nije strašna. Baš u takvim se prikazima pronalazi dokaz književnog nasljeða austrijske Geistergeschichte s kraja 18. i poèetka 19. stoljeæa te austrijske književnosti biedermeiera u baladama ilirizma

Österreichisches Literaturerbe in den Balladen des Illyrismus Das Gefühl für das Geheimnisvolle und Trübe zieht sich durch alle Balladen des Illyrismus; man stellt Motive der Geister und der übernatürlichen Kräften dar. Man betrachtete das als die literarische Erbschaft der deutschen Kultur, des Nummninosen, das bei den deutschen Autoren Goethe und Gottfried August Bürger auftritt. Das illyrische Verständnis für die phantastischen Motive erreicht Goethes und Bürgers Numminositaet nicht, man soll sie in der üblen und dunkeln Laune der österreichischen trivialen Geistergeschichten, von der Jahrhundertswende des 18. in das 19. Jahrhundert in der österreichischen Biedermeierliteratur suchen.

25 1

Wilhelm Bietak, nav. djelo, str. 98

154

VDG JAHRBUCH 2006

Literatura: • Bietak, Wilhelm, Das Lebensgefühl des „Biedermeier“ in der östrreichischen Dichtung, Wien-Leipzig, 1931.

• Djela hrvatskih pisaca, Nemèiæ/ Bogoviæ, ur. Slavko Ježiæ, Zagreb 1957.

• Dukat, Vladoje, "Nemèiæ i Grillparzer”, Nastavni vjesnik, XXXVIII (1929-1930), str. 88-90

• Kayser, Wolfgang, Geschichte der deutschen Ballade, Berlin, 1936.

• Kesterèanek, Vladimir, „O utjecaju njemaèkih pjesnika na Antuna Nemèiæa“, Nastavni vjesnik, XXIX (1920-1921), sv. 7-8, str. 301-306.

• Korff, H. A., Geist der Goethezeit, Versuch einer ideellen Entwicklung der klassisch-romantischen Literaturgeschichte, Bd. III, Frühromantik, Leipzig, 1956.

• Pederin, Ivan, "Na izvorištima trivijalne književnosti, Njemaèka sablasna pripovijetka (Geistergeschichte) i engleska gotska pripovijetka (Gothic Story) prema kriminalistièkom romanu“, Izraz, 22(1978), br. 11-12, str. 1517-1540.

• Pederin, Ivan, „Therese von Artner und die österreichische Literatur des Biedermeiers in Zagreb“, Österreich in Geschichte und Literatur mit Geographie, 28 (1984), Heft 5., str. 300-312

• Pederin, Ivan, „Umjetna balada hrvatskog predrealizma“, Izraz, 20 (1976), br.

2, str. 284-296.

• Šicel, Miroslav, Pregled novije hrvatske književnosti, Zagreb, 1966.

• Tomasoviæ, Mirko, http://www.muo.hr/bider/hrv/hpknjiz.htm • Trnski, Ivan, "Rajska ptica" u: Ivana Šariæa hrvatska èitanka za II. razred srednjih škola, priredio dr. Ferdo Nikoliæ, prof. Kr. uèiteljske škole zagrebaèke, izdanje i naklada Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora, Zagreb, 1922., str. 135-139

• Vraz, Stanko: "Osveta“, u: Pjesnièka djela II., Glasi iz Dubrave žeravinske, Gusle i tambura I-II, priredio Slavko Ježiæ, Zagreb, 1954.

• Vukotinoviæ, Ljudevit, „Vlastelin“, Danica, IX (1837), br. 13.

155

VDG JAHRBUCH 2006

Vlatko ÈAKŠIRAN

Tiskovine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe Uvod Ovaj èlanak nastoji prikazati njemaèke tiskovine koje su nastale u gradu Sisku u vrijeme kada se on intenzivno razvija, te kada se pojavljuje potreba za takvim sredstvima komunikacije. Nije teško dokuèiti koliko su važne informacije, a jedini medij koji ih je mogao prenositi u to vrijeme bile su novine. Sisak je kao trgovaèki, obrtnièki i industrijski grad svakako bio povoljno tlo za razvoj novinstva. Njemaèki jezik je u tom smislu imao dosta važnu ulogu u samim njegovim poèecima. Prvi sisaèki tjednik bio je dvojezièan te se tiskao i na hrvatskom i na njemaèkom jeziku.

Iako u Sisku nije bilo velike njemaèke zajednice koja bi usmjeravala novinsku politiku ili imala svoje novine, njemaèki jezik je bio važno sredstvo komunikacije.

Može se reæi da je bio jezik trgovine. Trgovcima je bilo svakako važno izaæi iz lokalnih okvira te prodrijeti na strana tržišta, a poznavanje njemaèkog jezika omoguæavao ime je prisutnost na tržištima èitave Monarhije. Stoga je i tiskovinama koje se javljaju u Sisku njemaèki jezik bio samo sredstvo kojim su se one koristile u svome nastupu prema tržištu. One su bile veæinom namijenjene trgovcima drvom i žitaricama. Trgovina tim proizvodima bila je okosnica gospodarskog razvoja Hrvatske sve do poèetka 20. stoljeæa. Usporeni razvoj industrije upravo je uvjetovao takav naèin trgovanja u vrijeme kada su se velike europske države intenzivno prolazile kroz industrijsku revoluciju.

Iako su novine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku bile pretežno gospodarskog karaktera one su donosile i niz informacija koje su važne za poznavanje društvenog života grada. Zbog toga su predstavljale važan segment u razvoju sisaèkog novinstva te su bile pokazatelj onoga smjera u kojem se grad kretao. Isto tako one su važan povijesni izvor za istraživanje razvoja grada Siska.

Grad Sisak na prijelazu stoljeæa Na prijelazu stoljeæa Sisak je bio važan hrvatski trgovaèki i obrtnièki grad, te grad sa pojaèanim razvojem industrije. Njegov važan strateški položaj doveo je do toga da je stanovništvo grada poèelo sve više rasti i gospodarski jaèati.1 Iako je u okvirima Austro – Ugarske Monarhije predstavljao perifernu sredinu, Sisak je itekako bio kozmopolitsko središte u koje su dolazili narodi iz svih dijelova države, 1

Davorka Obradoviæ, Trgovaèka elita kao glavni èimbenik društvenih zbivanja u Sisku u drugoj polovici 19. stoljeæa, Godišnjak Gradskog muzeja Sisak 2, Sisak 2001., str. 129-151

157

VDG JAHRBUCH 2006

a i šire iz svih dijelova Europe. Uz dominantno hrvatsko stanovništvo, tu još bili i Èesi, Maðari, Austrijanci, Talijani, Židovi, Srbi, Francuzi ... U prvoj polovici 19. stoljeæa u gradu je bilo ispod 1000 stanovnika, da bi poèetkom 20. stoljeæa njihov broj porastao na 8000. Takav porast svakako je bio odraz razvoja grada.

Godine 1862. kroz Sisak prolazi prva željeznièka pruga na ovim prostorima.

Ona je omoguæila lakše trgovaèke veze sa Srednjom Europom jer se kretala u smjeru Zagreba i Zidanog mosta u Sloveniji prema prijestolnici Monarhije u Beèu.

Takvo povezivanje pozitivno je djelovalo na razvoj gradskog gospodarstva, pogotovo ako se tu doda i rijeèna luka sa intenzivnim trgovaèkim prometom.

Poveæanjem broja stanovnika i gospodarskim jaèanjem grada formira se sloj bogatih trgovaca koji nastoje pratiti moderne tokove svoga vremena, zatim brojni èinovnici, uèitelji u školama, intelektualci, obrtnici itd. Njihove potrebe izlazile su izvan okvira svakodnevnog života grada, pa je kao posljedica toga došlo do osnivanja brojnih graðanskih društava kojima su se povezale gradske elite, ali i ostalo graðanstvo.2 Gospodarski i društveni razvoj grada, kretao se usporedo s promjenama unutar njegove fizionomije. Do 1874. godine Sisak je bio podijeljen na dva dijela – na Civilni Sisak na lijevoj obali Kupe i na Vojni Sisak na desnoj obali koji je bio u sklopu Vojne krajine. Gotovo jedno stoljeæe rijeka Kupa je dijelila ta dva središta koja su se paralelno razvijala prvenstveno zahvaljujuæi trgovini. Njihovo kvalitetnije povezivanje zapoèelo je 1862. godine kada je preko rijeke Kupe podignut drveni most. Godine 1874. ta dva središta se ujedinjuju u jedinstveni grad. Na njegovo èelo dolazi agilni gradonaèelnik Franjo Lovriæ, koji je na tom mjestu ostao sve do 1902. godine. Za njegova mandata grad je imao izuzetno dinamièan razvoj. Grade se brojni važni objekti kao što je gradska bolnica, zatrpavaju se veliki kanali oko grada, ureðuju se putevi i ostala gradska infrastruktura. Upravo u njegovo vrijeme grad je doživio najveæi porast broja stanovnika, te se može reæi da je on jedna od najvažnijih osoba grada Siska u 19. stoljeæu.3 U takvim razvojnim okvirima formiraju se uvjeti za pojavu prvih tiskovina.

Grad kao što je bio Sisak sa tri trgovaèka i dva obrtnièka udruženja, rijeènom lukom, željeznièkom prugom, sa još veæim razvojnim potencijalom, te bogatim društvenim životom svakako je imao potrebu za takvim sredstvima komunikacije.

Poèeci novinstva u gradu Sisku Izlazak novina za jednu sredinu predstavlja izuzetnu važnost. One su odraz jednog vremena, sredine u kojoj se pojavljuju, te nama danas izvor informacija o prošlom vremenu. Na žalost, u gradu Sisku do danas nije nikada objavljena niti 2

3

Vlatko Èakširan, Graðanska društva Siska na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe, Godišnjak Gradskog muzeja Sisak br.

5, Sisak 2005.

Više o Franji Lovriæu u: Ivica Golec, Gospodarsko-politièka i kulturna djelatnost Franje Lovriæa (1815.-1910.), Radovi ZHP,27, 1994., str. 205-214

158

VDG JAHRBUCH 2006

jedna monografija koja bi sustavno prikazala i prezentirala razvoj novinstva. Iako postoje neki tekstovi i podaci u pojedinim radovima niti jedan od njih ne obuhvaæa èitav razvojni vijek sisaèkog novinstva. Stoga su informacije vezane uz neke novine koje se javljaju na poèetku dosta šture i neprecizne. Pogotovo se to odnosi na one koje su tiskane na njemaèkom jeziku.

Prve novine koje su tiskane u gradu bile su "Zatoènik". Nastale su u tiskari Ivana Vonèine koja se nalazila u Vojnom Sisku 1869. godine, a ureðivali su ga Ivan Vonèina4, Matija Mrazoviæ5 i Josip Miškatoviæ6 pripadnici Narodne stranke. Zbog liberalnijeg zakona o tisku na podruèju Vojne krajine, moguænost zabrane tiskanja ili zapljene novina bila je manja nego u Civilnoj Hrvatskoj pod upravom bana Levina Raucha. Stoga su novine ovu situaciju iskoristi za napad na Rauchovu vlast, pogotovo oko pitanja isušivanja Lonjskog polja.7 Kao posljedica njihova pisanja ban Levin Rauch morao je odstupiti sa svojeg položaja. Novine su ubrzo prestale izlaziti. Umjesto njih izlaze novine " Branik",takoðer tiskane u Vojnom Sisku, no i one su bile kratkog vijeka. Tiskane su do srpnja 1871. godine. Iste godine u Vonèininoj tiskari tiskaju se i novine "Südslavische Zeitung – Neue Folge", o kojima æe kasnije biti više rijeèi. U spomenutim novinama koje su tiskane u Vojnom Sisku redovito su se objavljivali vijesti, èlanci, dopisi èitatelja i druge informacije o Civilnom i Vojnom Sisku. Ujedno su se tiskovine i prodavale u oba dijela grada.8 Sve tri tiskovine bile su izrazito politièkog karaktera te su stajale na strani opozicije, a liberalni zakoni prema tiskanju novina doveli su do toga da je Vojni Sisak odigrao važnu ulogu u razvoju liberalnog tiska u Hrvatskoj, te razvoju novinstva u gradu Sisku. U takvim politièkim i razvojnim okvirima javlja se i tisak na njemaèkom jeziku.

Tiskovine na njemaèkom jeziku Njemaèki jezik imao je važnu ulogu u poèecima razvoja sisaèkog novinstva. Kao što je veæ napomenuto, u gradu nije djelovala posebno jaka njemaèka zajednica koja bi usmjeravala razvoj novinstva, ali je njemaèki jezik bio jezik komunikacije meðu trgovaèkom elitom koja je svoju gospodarsku snagu koristila u razvoju grada.9 Dobar dio te elite èinili su i Židovi koji su se njemaèkim jezikom koristili u 4

5

6

7

8 9

Ivan Vonèina, politièar, roðen 1827. u Novom Vinodolskom, a umro 1885. u Zagrebu. U Sisku izdaje novine Zatoènik, Branik i Südslavische Zeitung – Neue Folge u kojima napada hrvatskog ban Levina Raucha i Hrvatsko – ugrasku nagodbu. Za banovanja Ivana Mažuraniæa bio je gradonaèelnik Zagreba od 1877. do 1879. Nakon toga prelazi u maðaronsku Narodnu stranku.

Matija Mrazoviæ, politièar, pravnik i publicist, roðen 1824. u Visokom ispod Kalnika, a umro 1896. u Zagrebu.

Bio je jedan od osnivaèa novina Pozor i èlan Narodne stranke. Uz Ivana Vonèinu I Josipa Miškatoviæa ureðuje novine Zatoènik.Godine 1880. istupa s 22 zastupnika iz Narodne stranke i utemeljuje Neodvisnu narodnu stranku.

Josip Miškatoviæ, publicist i politièar, roðen 1836. u Cerniku, a umro 1890. u Zagrebu. Od 1862. suraðuje s novinama Pozor. Godine 1869. dolazi u Sisak te postaje jedan od urednika novina Zatoènik.

Davorka Obradoviæ, Zatoènik – uz 130. obljetnicu izlaženja prvih novina u Sisku, Godišnjak Gradskog muzeja Sisak 1, Sisak 2000., str. 104 - 118 Miroslav Matovina, Sisaèki Viestnik iz 1876. godine, Puèki kalendar Ljudevit Posavski, Sisak 1996., str. 96 D. Obradoviæ, 2001., str. Str. 129-151

159

VDG JAHRBUCH 2006

svakodnevnom životu. U tim prilikama nije bila èudna pojava takvih tiskovina.

Njih je prema izvorima bilo èetiri, te su se javljale u razlièitim razdobljima. Ono što ih je karakteriziralo bilo je pisanje o trgovini i to ponajviše o trgovini drvom.

Novine su bile voðene od strane Hrvata koji su privremeno boravili u Sisku, ili od graðana Siska koji su bili stranoga porijekla. Takav raspored bio je posljedica gospodarsko – politièkih odnosa toga vremena u Hrvatskoj.

Meðu prvim novinama koje su tiskane u gradu bile su "Südslavische Zeitung – Neue Folge" 1871. godine. Nakon toga se pojavljuje prvi lokalni tjednik tiskan u gradu "Sisaèki Viestnik – Sisseker Local Anzeiger". To su bile dvojeziène novine tiskane 1876. godine. Zadnje dvije tiskovine bile su iskljuèivo vezane uz trgovinu drvom. Prva je tiskana od 1880. do 1885., a druga od 1900. godine. Sve èetiri tiskovine predstavljale su odraz razvoja grada Siska kao trgovaèkog, obrtnièkog, industrijskog središta. Okolnosti u kojima su izlazile bile su odraz razvoja hrvatskih zemalja na prijelazu stoljeæa, te se njihov izlazak može tumaèiti na lokalnoj i globalnoj razvojnoj razini.

Südslavische Zeitung – Neue Folge Ove novine bile su prve koje su u Sisku tiskane na njemaèkom jeziku. Veæ je spomenuto da su izlazile u Vojnom Sisku u tiskari Ivana Vonèine 1871. godine.

Izdavaèi novina bili su Josip Praus10, osoba koja je pokrenula prvu ediciju ovih novina koje su izlazile od 1849. do 1852. godine, te Ivan Vonèina, a urednik je bio Klement Božiæ11.

Novine su izlazile od 5. sijeènja do 30. lipnja 1871. godine, te predstavljaju peto godište od svoga pokretanja 1849. godine.12 Isprva je izlazio kao dnevnik, no nakon 5 dana ogranièio se na tri dana u tjednu. Tek u posljednja dva mjeseca izlazio je svaki dan.13 Poèele su izlaziti nakon prvog sastanka južnoslavenskih politièara iz Austro – Ugarske Monarhije u Ljubljani krajem 1870. godine, sa ciljem da se utvrde osnovne linije zajednièke južnoslavenske politike.14 Ujedno su slijedile pravac onog dijela Narodne stranke koji je tražio reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe.15 Važno je napomenuti da je sastanak u Ljubljani bio iniciran na sastanku hrvatskih i slovenskih politièara koji se održao iste godine u Sisku nekoliko mjeseci ranije. Na njemu je bio postignut naèelni dogovor da se ide za tim da ujedinjena Hrvatska i 10

11

12 13 14 15

Josip Praus, publicist, roðen je 2. svibnja 1819. godine u mjestu Rychnov u Èeškoj, a umro je u Sisku 11. studenog 1874. godine. Pokretaè je novina "Südslavische Zeitug" 1849. u Zagrebu. Osnivaè je društva Slavenska lipa na slavenskom jugu 1848. godine u Zagrebu. Godine 1853. postaje tajnikom Matice Hrvatske, te od 1853. do 1858. ureðuje njezin list Neven. Godine 1871. postaje predsjednik Trgovaèke komore u Sisku, u kojem i pokreæe novu ediciju novina Südslavische Zeitung.

Klement Božiæ, novinar, roðen 1841., a umro 1893. godine. Radio je kao konzularni èinovnik u Sarajevu, te bio dopisnik novina Pozor i Zatoènik, te urednik zadnje navedenih novina. Od 1880. do 1893. godine bio je urednik novina Obzor.

V. Švoger, 2002., str. 97 Südslavische Zeitung, Enciklopedija Jugoslavije, sv.8, Zagreb 1971., str. 214-215 isto Hrvatsko-ugarska nagodba sklopljena je 1868. godine. Njome je Hrvatska dospjela u podreðeni položaj naspram Maðarskoj, te je izgubila znatna prava koje je prije toga posjedovala.

160

VDG JAHRBUCH 2006

Slovenija stvore posebnu federalnu jedinicu koja bi s Ugarskom sklopila ugovor o realnoj uniji.16 Ljubljanski sastanak nije doveo do ostvarenja èvršæe programske podloge za zajednièki rad. Slovenci su se otvoreno izjasnili za politièku zajednicu sa drugim Južnim Slavenima u Monarhiji, a hrvatski i slovenski predstavnici zajednièki su se izjasnili za rješenje južnoslavenskog pitanja u okviru Habsburške Monarhije. Tome su se protivili srpski predstavnici koji su oèekivali skoru propast Monarhije, te su bili pod utjecajem kneževine Srbije i njezine vanjske politike.17 Novine su tako predstavljale odraz ne samo hrvatske politièke scene koja se profilirala oko pitanja Hrvatsko – ugarske nagodbe, veæ i šire južnoslavenske politike u okviru Monarhije. Izlaženjem na njemaèkom jeziku nastojale su obuhvatiti širi okvir zajednièke države, pokušavajuæi time informirati puno veæe èitateljske krugove. Nije poznato da li su novine imale veæeg odjeka u svome kratkom trajanju, no svakako su bile nastavak onog politièkog djelovanja koje se formiralo oko novina Zatoènik i Branik, te politike Narodne stranke.

Sisaèki viestnik – Sisseker Local Anzeiger Ove dvojeziène novine bile su prvi lokalni tjednik u gradu Sisku. Tiskane su 1876. godine u tada veæ ujedinjenom gradu, vjerojatno u tiskari Adolfa Fante.

Pokretaè i urednik novina bio je sisaèki trgovac Norbert Bitroff.18 Prvi broj izašao je 13. kolovoza, a ugasio se krajem iste godine. Pola lista bilo je na hrvatskom, a druga polovica na njemaèkom jeziku. Ovakvu koncepciju urednik je objasnio moguænošæu proširenja lista izvan Hrvatske - "Najmilije bilo bi mi kada bi imao nade za uspjeh, ovaj list iskljuèivo na hrvatskom jeziku izdavati, ali moje poduzeæe skopèano je sa znatnim troškovima, što æe ih nadam se laglje pokriti, ako mojem listu prokrèim put i preko granica naše domovine ... ".19 Vidljivo je da je prema autorovim rijeèima cilj bio da se novine probiju izvan hrvatskih granica. Ujedno je organizirao i godišnju pretplatu za inozemstvo u iznosu od 6 forinti. Dakle pridavao im je puno veæu važnost od samo lokalne razine. To je posebno bilo vidljivo s obzirom na tematiku novina. Njihov prvenstveni cilj bilo je donošenje informacija vezanih uz trgovinu drvom i žitaricama, najvažnijim privrednim granama u Hrvatskoj toga vremena. U prvom èlanku u novinama pod naslovom Naša trgovina liesom Bitroff navodi: "Uèinili smo si zadaæom, ovu važnu struku trgovine koliko moguæe promicati tome, da našim èitateljima sve priobèujemo, što ih glede iste zanimati može, i mislimo da æemo time priteæi staroj veæ potrebi našega tržišta"20. S obzirom da je Sisak bio važno trgovaèko središte, a drvo i žitarice su mu bile osnove trgovaèkog razvoja ovakve informacije su bile izrazito 16 17 18

19 20

Franjo Tuðman, Hrvatska u monarhistièkoj Jugoslaviji I., Zagreb 1993., str. 54-55, 56-57 isto, str. 57-58 Norbert Bitroff roðen je u Šopronu u Maðarskoj 16. svibnja 1835. godine. U Vojni Sisak se doselio još kao dijete gdje se poèeo baviti trgovinom, a nakon smrti strica preuzima kompletno obiteljske trgovaèke poslove. Umro je 23. ožujka 1887. godine u Sisku.

Sisaèki Viestnik, br. 1, 1876., str.1 Isto, str. 1

161

VDG JAHRBUCH 2006

korisne.21 Bitan je i naglasak na ono što autor navodi kao važno za dobivanje tih informacija, a to je "... stara veæ potreba našega tržišta".

Osim informacija za trgovce te su novine donosile i informacije koje su se dešavale u samom gradu Sisku. Pratile su društveni život, donosile su informacije o gradskim izborima i radu gradskog zastupstva. Pratile su i kulturna dogaðanja pa 21

Grad Sisak svoj razvoj u 19. stoljeæu duguje upravo pokretanju rijeènog trgovaèkog puta Dunavom, Savom i Kupom. Tim se rijekama od druge polovice 18. stoljeæa prevozilo žito iz plodnog Banata, prema Jadranskom moru. Sisak je na tom putu služio kao pretovarna luka prema gradu Karlovcu koji se nalazio uzvodno rijekom Kupom.

162

VDG JAHRBUCH 2006

su obavještavale o djelovanju sisaèkog arheološkog društva Siscia, što je bitno jer je to društvo prvo zapoèelo sa brigom o rimskim ostacima pronaðenim u gradu i njegovoj okolici. Novine su udovoljavale uskim potrebama trgovaca, ali i širim potrebama sisaèkog graðanstva koje nije bilo zainteresirano za trgovinu.

Njemaèki jezik novina bio je važan iz dva aspekta - proboj na strana tržišta, a vezano uz to i opstanak novina. Bitroff je kao agilan i spretan trgovac nastojao proširiti utjecaj svojih novina, a samim time i svoj interes na širi prostor Monarhije. Ulaganje kapitala u taj pokušaj smatrao je poslovnim èinom od koristi.

Iako su novine prestale izlaziti krajem 1876. godine Bitroff kao upješan trgovac nije propao, ali èini se da više nije ulazio u takve poduhvate.

Tiskovine vezane uz trgovinu drvom Dvije preostale tiskovine bile su iskljuèivo strukovne te su vezane uz trgovinu drvom i drvnim proizvodima. O njima ima vrlo malo podataka no iz samog imena tiskovina razaznaje se njihov karakter.

Prve novine nazivale su se Oesterreichisch – ungarische Handelsblatt für Walderzeugnisse ili Austro – ugarske struène novine za proizvode od drva22.

Tiskane su od 1880. do 1885. godine u tiskari Adolfa Fante.23 Nije poznato tko je financirao izlazak novina, no veliki broj sisaèkih trgovaca koji su se bavili trgovinom drvom svakako su imali koristi od informacija koje su tu tiskane. Može se i ustvrditi da su te novine nastavile tradiciju informiranja o trgovini drvom koju je zapoèeo Sisaèki viestnik – Sisseker Local Anzeiger. Nije poznato da li je Norbert Bitroff imao kakvu ulogu u tiskanju novina.

Druge novine nazivale su se Kroatisch – slavonische Holz – Zeitung.

Fachblatt für Holz – Produzenten, Holz – Händler und Holz – Interessenten ili Hrvatsko – slavonske drvodjelske novine. Struèno glasilo za proizvoðaèe drvene robe, za trgovce drvom i za one koji su zainteresirani za drvne proizvode.24 Prvi broj je izašao 14. travnja 1900. godine, a tiskan je u tiskari Sigismunda Jünkera25 u Sisku. Urednik mu je bio Josef Kohn koji je redakciju imao u Zagrebu, a administraciju u Sisku. U Sisku je tiskano prvih pet brojeva, a nakon toga se javljaju u Zagrebu gdje su promijenile nekoliko urednika (E.L. Blau, W. Dorth, E. Fassle, A. Blau)26. Miroslava Despot navodi da se novine ponovo javljaju 1904. i da od tiskanja prvih pet brojeva u Sisku vjerojatno nisu izlazile do te 22 23

24

25

26

Rudolf Horvat, Povijest trgovine, obrta I industrije u Hrvatskoj, Zagreb 1996, str. 433 Adolf Fanto imao je jednu od prvih tiskara koje su se nalazile u gradu Sisku. Važan je i po tome jer su kod njega šegrtovala dva buduæa glavna sisaèka tiskara Sigismund Jünker i Janko Dujak. Jünker je kasnije preuzeo njegovu tiskaru 1892. godine te ju je držao u Sisku sve do 1941. godine kada se seli u Zagreb.

Miroslava Despot, Osvrt na štampanu graðu I literaturu o gospodarskoj povijesti Hrvatske od 1851. do 1918., u: Prilozi za ekonomsku povijest Hrvatske, Zagreb 1967., str. 334-335 Sigismund Jünker roðen je 19. travnja 1869. godine kao djete židovskog doseljenika iz Maðarske, tiskara Julijusa Jünkera. Bio je tiskar, knjižar i izdavaè tiskovina koji je svoj zanat izuèio kod Adolfa Fante, a 1892. godine I preuzeo njegovu tiskaru i knjižaru. U Sisku djeluje sve do 1941. godine, kada svoju tiskaru seli u Zagreb.

Umro je 20. kolovoza 1942. godine u Zagrebu.

M. Matovina, 1995., str. 104

163

VDG JAHRBUCH 2006

godine. Od sijeènja do lipnja 1904. novine imaju isti naslov , ali drugi podnaslov Organ für die Interessen der Holzproduction, des Holzhandels und der Holzindustrie ili Organ za interese drvne proizvodnje, trgovine drvom i drvne industrije. U srpnju novine opet mijenjaju podnaslov u Organ für Fortswirtschaft, Holzproduction, Holzindustrie und Holzhandel ili Organ za šumsku privredu, drvnu proizvodnju, drvnu industriju i trgovinu drvom. List pod tim promijenjenim podnaslovom izlazi sve do 1914. godine.27 U uvodnoj rijeèi saznaje se da je list pokrenut zbog pojaèanog prometa drvom, pa je namjeravao u skladu s tim objavljivati veæe i manje priloge, te korisne savjete kako i na koji naèin što bolje i više proširiti "tu našu toliko korisnu trgovaèku i opæeprivrednu granu".28 Takvo usmjerenje novina svakako se kretalo u skladu sa veæ navedenim gospodarskim razvojem Hrvatske toga vremena, a poèetak tiskanja u Sisku samo nastavak takvog djelovanja u gradu koje se javlja od 1876. godine. Tiskar Sigismund Jünker bio je uèenik tiskara Adolfa Fante kod kojega su izlazile prijašnje novine vezane uz trgovinu drvom stoga mu to nije bilo ništa novo.

Njegove poslovne veze i poznanstva sa trgovcima u Sisku i izvan njega vjerojatno su dovele do toga da se kod njega tiskaju takve struène novine. Jünker je kroz svoju karijeru tiskara uvijek radio prema datoj situaciji, odnosno prema interesima svoga vremena tiskajuæi sve od tjednih novina, gimnazijskih godišnjih izvještaja do formulara za sisaèku židovsku opæinu. Njegov interes u tiskanju spojio se s interesima trgovaca.

Zakljuèak Tiskovine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe predstavljale su odraz razvoja grada, ali i odraz društveno-politièke situacije u èitavoj državi. Iako u gradu nije bilo jake njemaèke zajednice koja bi usmjeravala novinsku politiku, njihov jezik je imao bitnu ulogu u poèecima razvoja sisaèkog tiska. Njemaèki jezik je služio kao sredstvo kojima su informacije trebale preæi okvire lokalne sredine te poslužiti odreðenoj svrsi. Ona se kretala od politièki motiviranih novina, preko novina koje su vezane uz razvoj trgovine. Pogotovo je trgovina uvjetovala njihovu pojavu. Èetiri tiskovine koje su izlazile u Sisku s prekidima od 1871. do 1900. godine svakako su doprinijele razvoju sisaèkog novinstva te otvorile moguænosti za daljnji napredak.

Grad kao što je bio Sisak sa razvijenom trgovinom i obrtom, te s industrijom u povojima postepeno je formirao uvijete u kojima se stvorila potreba za takvom vrstom komunikacijskog sredstva. Trgovci, obrtnici i industrijalci našli su u novinama moguænost da prošire svoje interese na šire prostore, a ostalo graðanstvo moguænost da se formira u skladu sa tadašnjim normama graðanskog društva.

27 28

M. Despot, 1967., str. 334 - 335 Isto, str. 334

164

VDG JAHRBUCH 2006

Drucksachen in deutscher Sprache in der Stadt Sisak an der Jahrhundertwende zwischen dem 19. und 20. Jahrhundert Dieser Artikel versucht deutsche Zeitschriften darzustellen, die in der Zeit einer intensiven Entwicklung der Stadt Sisak – in Sisak entstanden und als die Notwendigkeit für solch ein Kommunikationsmittel erscheint. Informationen sind sehr wichtig und das einzige Medium, die sie zu dieser Zeit vermitteln konnte waren Zeitungen. Sisak war als Handels-, Gewerbe- und Industriestadt sicher ein gutes Fundament für die Entwicklung der Journalistik.

Obwohl es in Sisak keine große deutsche Gemeinschaft gab, war die deutsche Sprache ein wichtiges Kommunikationsmittel. Man kann sagen, dass sie die Handelssprache war. Den Händlern war es sicher sehr wichtig aus den lokalen Rahmen auf die ausländischen Märkte zu kommen, wobei ihnen das Kennen der deutschen Sprache eine Möglichkeit der Anwesenheit auf den Märkten der ganzen Monarchie gab. Deswegen war die deutsche Sprache in den Zeitungen, die in Sisak erscheinen nur ein Mittel, das sie in ihrem Auftritt auf dem Markt nutzten.

Unter den ersten Zeitschriften, die in der Stadt gedruckt wurden, war die Suedslavische Zeitung - Neue Folge 1871. Diese Zeitschrift hatte einen politischen Charakter und war das Medium der Volkspartei. Danach erscheint auch die erste Lokalwochenzeitschrift in der Stadt gedruckt - Sisački Viestnik Sisseker Local Anzeiger. Dies war eine zweisprachige Zeitschrift, die 1876 gedruckt wurde und vor allem den Holz-, und Getreidehändlern bestimmt. Sie brachten aber auch wichtige Nachrichten über die Ereignisse in der Stadt. Die letzten zwei Zeitschriften waren vor allen an den Holzhandel gebunden. Die erste Zeitschrift von 1880 bis 1885 gedruckt, hießen Oesterreichisch-Ungarisches Handelsblatt für Walderzeugnisse und die zweite von 1900 Kroatisch-slawonische Holz-Zeitung. Fachblatt für Holz-Produzenten, Holz-Händler und Holz-Interessenten. Die vier Zeitschriften stellten den Widerschein der Entwicklung der Stadt Sisak als Handels-, Handwerk- und Industriezentrum dar. Umstände in denen sie erschienen, waren das Reflex der Entwicklung der kroatischen Länder in der Jahrhundertwende. Ihre Erscheinung kann man auf lokaler und globaler Entwicklungsebene deuten.

165

VDG JAHRBUCH 2006

Zdenko SAMARŽIJA, prof. i mr. sc. Darko GRGIÆ

Kako (pro)èitati Taubea Sjajan opis Slavonije i Srijema, kojeg je u Leipzigu izdao Fridrich Wilhelm von Taube 1777. i 1778. godine1 još uvijek èeka cjelovito prevoðenje na hrvatski jezik.

Svakako æe prevoðenje i kritièka prezentacija prijevoda obogatiti slavonsku egdotièku prazninu2, osobito pustu za pozni terezijanizam i zreli i snažni (nailazeæi) jozefinizam3. Biografija Fridricha Wilhelma von Taubea poznata je i izvan struke, no valja se podsjetiti da Taube, Prus, nije roðen na europskom kontinentu veæ u Velikoj Britaniji, u lijeènièkoj obitelji koja je niz desetljeæa službovala na britanskom dvoru – na kojem je tada službeni jezik bio njemaèki i koji je bio corpus separatum Velike Britanije; osim pruskoga lijeènika, Taubeova oca, na važnim funkcijama britanskoga dvora bili su listom Prusi i njemaèki Sasi, nešto Nizozemaca i Danaca te nekoliko Talijana – izuzev posljednje spomenutih svi su bili protestanti.

Ni vrijeme ni mjesto Nije ni vrijeme ni mjesto za arhontološku analizu britanskoga dvora sredinom 18. stoljeæa (hrvatska historiografija ima preèih problema), no veæ površan pogled na vrijeme i mjesto odrastanja Fridricha Wilhelma von Taubea pokazuje kakve je ideje Taube sreo u nježnoj djeèaèkoj dobi. Ako još vidimo da je studirao pravo i medicinu, bolje æemo razumjeti zašto je Taube kritièan prema katolicima te kako to da sjajno uoèava uzroènike bolesti s kojima se terezijanska Slavonija i Srijem (neuspješno) nose. No, ni studij prava u Britaniji a još više studije medicine ne lièe na današnje studije takvoga naziva. Studij prava je tada bio otprilike ono što bi danas trebao upamtiti student koji usporedo studira filozofiju, povijest, književnost, etnologiju i dakako pravo u užem smislu, a svršeni studenti medicine odlièno su poznavali i ijatrokemijske i ijatrofizikalne metode, bilinstvo, zoologiju (kako stvarnu tako i mitološku), izradu sirovina za kozmetièke preparate, a premalo su pažnje posvetili higijeni i anatomiji. Taube se u mladosti interesirao za tehniku i agrikulturu pa je bio u krugu ljudi koji su kontaktirali s Jamesom Wattom i drugim izumiteljima.

1

2 3

Povijesni i geografski opis KRALJEVINE SLAVONIJE i SRIJEMSKOGA VOJVODSTVA s obzirom na njihove prirodne osobine i na njihovo sadašnje ustrojstvo te novo ureðenje u crkvenom, graðanskom i vojnom podruèju; Historische und geographische Beschreibung des Königreiches SLAVONIEN und des Herzogthumes SIRMIEN, sowohl nach ihrer natürlichen Beschaffenheit, als auch nach ihrer ißigen Verfassung und neuen Einrichtung in kirchlichen, bürgerlichen und militarischen Dingen Nije tajna da Muzej Valpovštine sprema cjelovito i kritièko izdanje Taubeovoga spisa.

Josip II. (1780 - 1790) tada još nije sasvim preuzeo vlast od Marije Terezije (1740 - 1780).

167

VDG JAHRBUCH 2006

Ukratko Ukratko, Fridrich Wilhelm von Taube je vrlo obrazovan, pun teoretskih znanja i praktiènih vještina. Nositelj je protestantske etike pa iskaze i djela katolièkog sveæenstva, osobito franjevaca, prihvaæa sa zadrškom. Isto tako, kritièan je prema nekim slavonskim plemiæima koji goleme svote novca troše na luksuz te im zamjera što kapital ne preusmjeravaju u investicijske cikluse ili stipendiranje ambicioznih a siromašnih; dakako, s mnogo pohvala opisuje djelovanje plemiæa koji investiraju u infrastrukturu. Osoba je od povjerenja Josipa II. Car ga šalje u Slavoniju i Srijem kako bi snimio teren te pomogao Josipu II. u strukturiranju reformi.

Koga sluša Taube Taube je u Slavoniju došao u zrelim godinama, pun životnoga iskustva. Sve što je napisao, vidio je ili je podatke provjerio. Prije dolaska u Slavoniju i Srijem odlièno se pripremio. Istražio je njemu dostupne arhive, pregledao geografske karte (upravo je to relativno slaba toèka Taubeove pripreme – èini nam se (Z.S i D. G) da je Taube mogao analizirati još neke zemljovide na kojima su ucrtani slavonsko-srijemski prostori, a koje Taube ne navodi u analizi kartografskih izvora), prouèio mnoge dokumente, no ponio sa sobom i neke, danas bi rekli, iracionalne elemente; ukratko, bio je pun predrasuda; ne erudicijskih veæ unaprijed ima sliku u glavi i nastoji vidjeti ono što je veæ stvorio u svojoj svijesti.

Meðutim, sjajno uviða mane i dobre strane naroda; kad govore o crkvi postoji zadrška na katolièku hijerarhiju-površno sagledava ulogu franjevaca. Nije poštedio ni kaluðere – iskazuje simpatiju prema Srbima. Opèinjen je pravoslavnim misticizmom, kao uostalom i veæina protestantskih intelektualaca druge polovice 18. stoljeæa (preteèe Schleiermachera, Harnacka, Otta, Bultmanna i drugih teologa 19. i 20. stoljeæa), koja u pravoslavlju gleda novog saveznika u borbi protiv papinstva. Isti su intelektualci u pravoslavlju vidjeli etièke vrednote nalik onima u poèecima kršæanstva4. Taube je u obišao umalo sve pravoslavne manastire. Tamo je noæio, jeo i, dakako, primio mnoge njihove stavove. Unatoè svemu, Taube je objektivan promatraè. Nakon pola stoljeæa, prvi nakon generala Caprare, koji je odlièno uoèio uzorke nezadovoljstva Slavonaca vladavinom Habsburgovaca. Taube je radoznao, èudi se, nije nesklon narodu - njegova je procjena jako utjecala na stav beèkoga dvora prema Slavoniji i Srijemu. Ukratko, Taubeov opis je egzaktan.

4

Danas znamo da je uzrok toga ideološkoga konflikta bilo razlièito razumijevanje jansenistièkih ideja unutar same Katolièke crkve, a osobito drugaèijega poimanja jansenizma meðu protestantima. I nikako beznaèajno, pokušaja da se jansenizam iskoristi u osnaženju vladara prosvijeæenoga apsolutizma. Literatura o jansenizmu je vrlo opsežna, na stranim jezicima, dakako, dok na hrvatskome jeziku ima svega nekoliko kvalitetnih rasprava o tom pitanju. Stoga preporuèamo vidjeti kako je jansenizam 17. stoljeæa prezentirao Michael Collins, Prièa o kršæanstvu, Zagreb 2000. te kako je pozni jansenizam obradio Franjo Emanule Hoško u tekstu Hrvatska crkvena historiografija o tzv. kasnom jansenizmu u idejnom sustavu jozefinizma, Scrinia slavonica 5., Slavonski Brod 2005.

168

VDG JAHRBUCH 2006

Kako su Taubea proèitali Taube je preveden, rekli smo, fragmentarno na hrvatski jezik pa se njegovi opisi i zakljuèci ne promatraju u cjelini, veæ u kontekstu. Najèešæe se neselektivno navodi doslovni prijevod s njemaèkoga jezika bez egdotièke obrade, komentara i vizualizacije. Njegov se tekst èesto razumijeva kao putopis, a ne sustavna analiza resursa i karakteristika stanovništva Slavonije i Srijema, tada egzotiènoga podruèja Europe. Srbijanska historiografija èesto koristi Taubeov spis kako bi dokazala vjekovnu opstojnost Srba na podruèju Slavonije i Srijema. Srbijanski povjesnièari olako potežu pero kad treba izjednaèiti pravoslavne žitelje Slavonije i Srijema sa Srbima i uporište nalaze upravo u Taubeovom tekstu. Taube u Maloj Vlaškoj opisuje odjeæu, obuæu i navade pravoslavnoga puèanstva koje se znatno razlikuje od Srba, koje Taube takoðer opisuje.

Dakle Dakle, pred slavonskom je historiografijom velik izazov – treba Taubeov tekst pažljivo proèitati, razumjeti razloge njegova nastanka, stilske figure i poimanja svijeta. Iz njegovog se teksta može proèitati stupanj razvoja agrikulture, odnos puka prema biljnom i životinjskom svijetu, stanje prometnica i mostova te još sijaset stvari. Pred etnolozima, povjesnièarima, geografima, botanièarima, zoolozima, ornitolozima, ali i zaljubljenicima u svoj uži širi zavièaj, velik je zahvat – kritièko èitanje Taubeovog teksta.

169

VDG JAHRBUCH 2006

Wie man Taube (aus)lesen soll Eine wunderschöne Beschreibung von Slawonien und Syrmien, die Fridrich Wilhelm von Taube in den Jahren 1777 und 1778 in Leipzig veröffentlichte, wartet noch immer eine vollständige Übersetzung auf Kroatisch. Die Übersetzung und die kritische Präsentation werden bestimmt die slawonische egdotische Leere bereichern, die besonders leer für den späteren Theresianismus und den reifen und starken Josephinismus sind.

Die Biographie von Wilhelm von Taube ist auch außerhalb der Fachleute bekannt, aber man muss noch daran erinnern, dass Taube, ein Preuße, nicht an dem europäischen Kontinent sondern in Großbritannien geboren wurde. Seine Familie war eine Arztfamilie, die eine Reihe von Jahrzehnten an dem britischen Hof tätig war- in dieser Zeit war deutsch die offizielle Sprache und Corpus separatem in Großbritannien.

Taube kam im reifen Alter nach Slawonien, voll von Lebenserfahrungen und nach dem Befehl des Kaisers Josip II., dessen Mann von Vertrauen er war. Alles, was er geschrieben hat, hat er selbst gesehen, oder die Daten persönlich geprüft.

Vor seiner Reise nach Slawonien und Syrmien hat er sich gut vorbereitet. Er untersuchte alle ihm erreichbaren Archive, las viele Dokumente durch und brachte mit sich einige, man würde heute sagen, irrationelle Elemente; im Kurzen war er vorurteilsvoll, aber nicht erudisch sondern mit einem Bild im Kopf und wollte das sehen, was er in seinem Bewußtsein schon hatte. Trotz allem war Taube ein objektiver Betrachter und er gab in seinen Texten systematische Analysen von Ressourcen und Eigenschaften der Einwohner in Slawonien und Syrmien, die in dieser Zeit exotische Gebiete Europas waren.

170

VDG JAHRBUCH 2006

dr. sc. Dina MARKOVIÆ

Peiæeve putopisno-esejistièke bilješke o njemaèkoj i austrijskoj umjetnosti Autorica piše o Peiæevim fragmentima Evropskih skitnji u kojima pisac putopisno esejizira o njemaèkoj i austrijskoj umjetnosti u slikarstvu i književnosti.

Kljuène rijeèi: Peiæ, putopisno-esejistièka bilješka, njemaèka i austrijska umjetnost

I. Njemaèka U kontekstu Evropskih skitnji, putopisni esej Njemaèka, peti je po redu te se sastoji od sljedeæih cjelovitih fragmenata: 1. Lucas Cranach stariji; jedan je od triju najveæih njemaèkih slikara, pored Durera i Holbeina. On je vitenberški dvorski slikar, pristaša reformacije. Oslikao je mnoga djela protestantske književnosti. Živio je i radio u vrijeme njemaèke renesanse, ali je njegov slikarski cinizam i grubijanstvo u tvrdoæi i ritmu crte te plošna metoda slikanja bojom kao i izduživanje u proporciji figure više u gotièkom nego renesansnom stilu. U njegovu sirovom slikarskom naturalizmu Peiæ istièe psihologiju pa kaže: "Crtalo drži kao nož, a kistom ne boja nego bièuje!"1.

2. Heine je drugi putopisno-esejistièki tekst u kojem Peiæ piše o Heineovu testamentu i Heineovoj želji da ga pokopaju na montmartreovskom groblju jer je cijeli život bio zaljubljen u Francusku revoluciju. Razmatrajuæi njegove memoare i naglašujuæi Heineovu slikarsku percepciju pisanja. Peiæ kaže: "Pero je držao kao kist; poetski sitnorezbareæi naèinom inkrustriranja i intarziranja, pišuæi svojom slikarskom ironijom." /1:(186)/ 3.U fragmentu O Minhenskim bilješkama, Peiæ prvo putopisno opisuje ulazak vlaka u München kao snažnu pjesnièku invokaciju s konotacijom "crne/ tamne rose koja se razlijevala niz razdanjeno staklo vlaka" metaforièki dovodeæi èitatelja u oèuðujuæi svijet teške i suhoparne esejistièke graðe o tragiènoj izgubljenosti faktografije / slika i isprava/ vezanih za školovanje hrvatskog slikara Miroslava Kraljeviæa u njemaèkoj školi Huga Habermanna, Zeichenschule, u koju je upisan 1907. pod brojem 3317.

4. je fragmenat Prijatelj velike trojice, sav u znaku traženja i pronalaženja Poljaka Karela Olszewskog, slikara - prijatelja triju velikih hrvatskih slikara: 1

Matko Peiæ: Evropske skitnje, Znanje, Zagreb, 1985. na str. 181.

171

VDG JAHRBUCH 2006

Raèiæa, Beciæa i Kraljeviæa. Zahvaljujuæi pismu koje mu je uruèila Beciæeva udovica, gospoða Ljuba Beciæ, Peiæ je pronašao stan slikara Karela Olszewskog u Münchenu. Peiæ kaže da je " (...) ušao u mali arhiv hrvatske umjetnosti u stranom svijetu." /1:(193)/ Kljuènom rijeèju smrt Peiæ otvara tragièna vrata u povijest hrvatskog slikarstva tijekom Raèiæeva i Kraljeviæeva münchenskog i pariškog školovanja.

II. Austrija U kontekstu knjige, putopisno-esejistièki tekst Austrija, sedmi je u slijedu i sastoji se od èetiri sljedeæa dijela: 1. fragmenat Po Austriji, prvenstveno jezikoslovno-stilematski usmjerava èitatelja estetskoj doživljajnosti. Emotivno ga obavješæuje da putopisac Austrijom putuje, osjeæa i zapisuje reèenice sa zanosnim uskliènicima "kao putnik koji je došao iz zemlje naše prabake Marije Terezije!" Èini se kao da njegove putopisne eseje treba èitati prisno, neposredno i ravnopravno s onim prisnim "ti" izmeðu pisca i èitatelja, kada tekstom ne bi vladao Peiæev omiljeni ironijski paradoks koji dominantno iz reèenice u reèenicu, iz fragmenta u fragmenat, oèuðuje i vlada cijelim tekstom kao enigmatski kljuè za otvaranje ili zatvaranje vrata u sporazumijevanju izmeðu èitatelja i pisca. Primjerice putopišèevo "ah" èitatelju otvara idilièna vrata u mnoga mala austrijska sela i mjesta, kao recimo u "Wildon koji se nalazi na rjeèici, odnosno mirisavu potoèiæu Kainach" u "mjestašcu divlja imena i pitomih žitelji" mjestašcu s mnogo svetaèkih kipova (Nepomuka, Kristofora, Sebastijana, Roka i Magdalene) i "gdje bih", piše Peiæ, "mogao živjeti, da gledajuæi sanjam!" ali, veæ u drugom dijelu fragmenta Peiæ nas šokira spoznajom: "Ali, ma kako gledao, evo izlazeæi iz ovog divljeg i svetog austrijskog mjestanca - sna nema u mojim oèima!"

2. fragment Marija Terezija i njezino doba, naziv je velike izložbe u labirintu dvorca s "tiradom neukrotivih detalja" sav u znaku Terezijina jasna, odmjerena i uredna rukopisa kojim piše B tako da ga kiti èistom, kao sjeèivo oštrom kvaèicom, a broj dva piše kao da crta labuda" / 1:241)/u znaku carice koja je bila vrsna pjevaèica, plesaèica i crtaèica.

3. fragment, Josip II. i njegovo doba, je reprezentativna izložba u ljupkom gradiæu Melk na Dunavu, sve kontra baroknom i rokokoovskom Schönbrunnu, sva u "znaku ravne crte i pravog kuta" Josipa II., u znaku kolijevke od tvrde orahovine kojom simbolizira buduæeg reformatora teških situacija i administratora "željezne ruke." /1:(241) 4. fragmenat Novi Beè opis je samrtne arhitektonske fizionomije grada o èijoj je životnoj okamenjenosti pisao Krleža i slikao ga samrtnožuækastom bojom, Filakovac. Putopisno-esejistièki tekst prepun je Peiæevih povijesnih antiteza kao suodnosa starog i novog Beèa s asocijacijama na europsko-hrvatsku vezu temeljem kontrasta.

172

VDG JAHRBUCH 2006

Zaglavak: Putujuæi europskim zemljama, hrvatski je književnik i likovni povjesnièar Matko Peiæ, u svojoj knjizi Evropske skitnje, napisao jedanaest velikih i šezdeset i osam manjih putopisno-esejistièkih fragmenata, od kojih peti piše o njemaèkom, a sedmi o austrijskom slikarstvu i književnosti.

Literatura: • 1. Matko Peiæ, (1985.) Evropske skitnje, Znanje, Zagreb.

173

VDG JAHRBUCH 2006

prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR

Gustav Fleischer i njegova rasprava o alkemiji Životni put i rad Gustava Fleischera Gustav Fleischer (Bjelovar, 1856. – Bjelovar, 1913.) je roðen od oca Vjekoslava, koji je u doba Marije Terezije došao iz Bavarske u Bjelovar. Nema podataka o mjestu roðenja i školovanju Gustavovog oca, a u Bjelovaru se spominje od godine 1831. Bio je orguljaš katolièke župne crkve i zborovoða, a djelovao je i kao glazbeni uèitelj. Suraðivao je s ondašnjim ilircima.

G. Fleischer je bio prije svega kemièar, a potom pedagog i kulturni djelatnik.

Gimnaziju je pohaðao i završio u Zagrebu, a studij kemije na Tehnièkoj školi u Grazu (1879.). Po povratku u Bjelovar djelovao je kao profesor kemije na realnoj gimnaziji, a od godine 1893., pa sve do svoje smrti, punih dvadeset godina, djelovao je i kao njezin upravitelj. Bio je i sudski kemièar.

Istaknuo se i u izdavaèkoj djelatnosti. Godine 1884. pokrenuo je list Tumaè namijenjen uèiteljima puèkih i srednjih škola, a po osnivanju Tjednika bjelovarsko –križevaèkog (1890.) bio je sedamnaest godina njegov urednik i uvodnièar.

Sudjelovao je i u osnivanju ženske struène škole u Bjelovaru (1894.) i u izradbi njezina statuta. Time se Bjelovar pridružio uvoðenju školovanja djevojèica u Hrvatskoj.

G. Fleischer je djelovao i kao povjerenik Hrvatskog arheološkog društva. Bavio se istraživanjem starina u Podravini, pa ga je godine 1911. Vlada imenovala konzervatorom zemaljskog povjerenstva za oèuvanje povijesnih i umjetnièkih starina u Hrvatskoj i Slavoniji.

Djelovao je i kao predsjednik Društva za podupiranje siromašnih uèenika realne gimnazije u Bjelovaru, gdje se istaknuo dobrotvornim radom. Stoga je, nakon njegove smrti (1913.), osnovana i "Zaklada Gustav Fleischer", koja je pripojena tom društvu.

Napisao je niz pedagogijskih rasprava te brojne struène i publicistièke priloge.

Uz pomoæ i suradnju tridesetak ljekarnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sastavio Rjeènik narodnih imena ljekarija, s odgovarajuæim latinskim nazivima.

Objavljen je u Bjelovaru godine 1893. Time je odigrao važnu ulogu u razvitku hrvatskog ljekarnièkog nazivoslovlja. No, Fleischerov glavni znanstveni i struèni doprinos je na podruèju kemije i hrvatskog kemijskog nazivoslovlja. Tako je on, za potrebe obuke na realnim gimnazijama i uèilištima, preveo s njemaèkog na hrvatski jezik dva udžbenika iz kemije: Naputak za metodièko nauèavanje anorganske luèbe Ferde Wilbranda (Bjelovar, 1882.), i Uputa u kemiju Wilhelma Ostwalda (Bjelovar, 1912.).

175

VDG JAHRBUCH 2006

Osobito je važan ovaj posljednji Fleischerov prijevod, koji je nastao svega osam godina nakon prvog njemaèkog izdanja Ostwaldova udžbenika. Naime, kolege V. Stilinoviæ i T. Portada su, u svom radu Je li "Strohalova nomenklatura" doista Strohalova? u èasopisu Kemija u industriji (54, 7-8, 2005.), pokazali da se anionska nomenklatura kiselina u kemiji, poznata kao Strohalova nomenklatura ne može pripisati Strohalu. Naime, trideset godina prije Strohalova prijedloga, u njemaèkoj inaèici ju je zamislio W. Ostwald, a hrvatskom jeziku prilagodio G. Fleischer. Stoga je najvjerojatnije taj prijevod utjecao na Dragutina Strohala i tvorbu tzv. Strohalove nomenklature, što su naši autori pokazali citiranjem ulomka Fleischerovog prijevoda Uputa u kemiju (str. 196).

Fleischerova rasprava o alkemiji Predmet našeg interesa je Fleischerov rad iz povijesti kemije, pod naslovom Nešto o alkimiji.

Po ukinuæu Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu (1850.) dokinut je i njen Filozofski fakultet na kojem su se predavale prirodne znanosti. Stoga se zapoèinju od 1850. u Hrvatskoj osnivati realke i realne, prirodoslovne gimnazije, najprije u Varaždinu i Rijeci, a potom u Zagrebu i ostalim gradovima. Objavljivanje rasprava u školskim izvještajima realnih gimnazija je bila obveza srednjoškolskih profesora.

Taj obièaj je Austrija prihvatila od Njemaèke i uvela ga u svoje i u hrvatske škole.

Tako je i Fleischer u Izvješæu kraljevske realne gimnazije u Bjelovaru, za godinu 1887./88. objavio svoju raspravu, pod naslovom Nešto o alkimiji. Tiskana je na dvadeset i jednoj stranici, u devet poglavlja.

Iz Fleischerove Rasprave saznajemo kako je on protumaèio razvitak alkemije, koja je u europskoj znanosti trajala gotovo šesnaest stoljeæa. ********* U prvom poglavlju svoje Rasprave Fleischer govori o porijeklu rijeèi kemija, odnosno alkemija. Poznato je da je rijeè alkemija nastala tako što su arapski uèenjaci rijeèi kemija dodali prefiks al. No, o porijeklu rijeèi kemija postoji više teorija (biblijska, egipatska, grèka, židovska i kineska), ali niti jedna nije do kraja potvrðena i prihvaæena. Školski se uzima da je porijeklo rijeèi egipatsko, jer se u donjo-egipatskom narjeèju rijeèju chemi oznaèavao Egipat ili egipatska crna zemlja. Tako je kemija bila egipatska vještina, jer se smatralo da je prvotna tvar, pratvar koja podliježe kemijskim promjenama crne boje. Tu teoriju prihvaæa i Fleischer, istièuæi da razlog nepoznavanja porijekla rijeèi kemija leži u tome što još nisu u potpunosti išèitani i protumaèeni svi egipatski papirusi. ********* U drugom poglavlju svoje Rasprave Fleischer izlaže svoje poglede o tome kako je došlo do nastanka i oblikovanja osnovne alkemijske teorije o prijetvorbi nesavršenih (neplemenitih) u savršene (plemenite) metale, u srebro i zlato. On smatra da je ona nastala iz dva razloga. Prvi je posljedica opaženih, ali neshvaæenih 176

VDG JAHRBUCH 2006

pojava, a drugi razlog je posljedica nepoznavanja sastava (strukture) tvari: "Vjerojatno jest, da je idea o pretvorbi kovina neposredna posljedica opaženih a neshvaæenih pojava ili logièni posljedak nedokazanih i nasumce stvorenih nazora o sastavu tvari"(str.3).

Prvi razlog odnosi se na opažanje postupka dobivanja metala iz rude i na njegova svojstva koja su sasvim razlièita od polazne supstancije. Tako je ruda (oksid ili sulfid) metala zemljasto-kamenog izgleda, poput vapnenca ili praha. Za razliku od nje, dobiveni metal je sjajan, gladak i kovak te je drugaèije boje od polazne rude. Na primjer, karbonatna ruda bakra, malahit je smaragdnozelene boje, dok je elementarni bakar metal crvene boje. Isto tako olovo (I)-oksid ili olovna gleða je teški žutosmeði, žuti ili crveni prah, dok je olovo sivkast ili na prerezu modrikasto-bijel i sjajan metal, nadalje živin (I)- oksid je crveni prah, dok je živa srebrnasto sjajni tekuæi metal itd. Pored toga, u prilog nastanku alkemijske teorije išlo je i opažanje o postupku dobivanja legura. Miješanjem dvaju metala dobivao se novi "metal" (zapravo slitina, legura) koji bojom, sjajem, tvrdoæom, težinom i kovnošæu nimalo nije nalikovao na polazne metale. Najpoznatije legure starog vijeka su bile bronca (legura bakra i kositra) još iz bronèanog doba i mjed ili mesing (legura bakra i cinka).No, nije se znalo da je legura smjesa metala u odreðenim omjerima. Smatralo se da se radi o spoju, odnosno o kemijskoj pretvorbi polaznih metala. Stoga je zakljuèeno da se metali mogu "pretvarati" jedan u drugi. Na slièan naèin tumaèio se i nastanak samorodnih metala na Zemljinoj površini. Tamo gdje se sastane, na primjer, žila željeza sa žilom arsena nastane srebro, pa se isto tako na umjetan naèin, u laboratoriju, iz željeza i arsena može pripraviti srebro. Tako se iz nesavršenih metala željeza i arsena može dobiti savršeno srebro, ili pak iz žive i bakra savršeno zlato. Kako je cilj prirode težnja ka savršenstvu, tako je moguæe iz svih nesavršenih metala, primjernim postupkom, pripraviti savršeno srebro ili zlato. To je upravo bio cilj alkemièara. U svrhu otkrivanja primjernog postupka, alkemièari otkrivaju nove kemijske metode, pronalaze nove elemente i spojeve, odreðuju njihova svojstva i doprinose razvitku kemije i spoznaji prirodnih zakona i prirode uopæe.

Drugi razlog nastanku i oblikovanju alkemijske teorije bio je u nepoznavanju strukture tvari, u nepoznavanju elementa, spoja, smjese. Do njihovog poznavanja dolazi daljnjim razvitkom znanosti, tek krajem 18. stoljeæa. Naime, smatralo se da postoji jedna jedinstvena pratvar iz koje, kombinacijom svojstava (vlažnost, suhoæa, toplina i hladnoæa) nastaju èetiri temeljna poèela zemlja, voda zrak i vatra.

Teorija o jedinstvenoj pratvari potjeèe još od Hermesa i Zosima, a teorija o èetiri poèela od grèkih filozofa. Zahvaljujuæi autoritetu Aristotela i aristotelizma, ona je u znanosti vladala sve do 17. stoljeæa. Tako i Fleischer spominje Hermesa i Zosima (4. stoljeæe), po kojima su iz jedne pratvari nastale sve stvari svijeta, pa i svemir jedan i jedinstven: "Povjesnièar Zosimus cituje nekog egipatskog ili jevrejskog pisca Hemesa ili Himisa, koji je ustvrdio, da je jedna pratvar u svim stvarima, da je vasioni sviet jedan t.j. jedinstven. Neki ustvrdiše, da je od tog imena došla rijeè hemija"(str.3).

177

VDG JAHRBUCH 2006

Prema aristotelizmu, poèela tvari nastaju iz pratvari kombinacijom svojstava, a svojstva tvari se mogu mijenjati. Tako se, na primjer, može ukloniti svojstvo bakrenosti, a ugraditi svojstvo zlatosti. Teorijske zapreke za moguænost takvog postupka nije bilo. Fleischer smatra da su tvarna poèela tzv. "tri prva", kao temelj svakoj tvari, uveli tek Arapi. Tako on navodi da je seviljski uèenjak Geber (Abu-Mussa-Djafar al Sofi) u 9. stoljeæu postavio tvrdnju po kojoj su svi metali sastavljeni od poèela sumpora i žive (živo srebro), a da je benediktinac Basilius Valentinus u 15. stoljeæu ovim poèelima dodao sol (princip tjelesnosti), pouèavajuæi da su ove tri "filozofske tvari" poèela svim stvarima svijeta: "Raznota kovina nastaje tim, što je množina ovih tvoraka u svakoj kovini druga. Miešanjem žive, sumpora i soli moæi je razne kovine naèiniti, dapaèe jednu u drugu pretvoriti. Jedno vrieme shvaæali su sumpor i živu kao slikovne oznake gorivosti i kovnosti a ne kao tvari, ali se doskora povratiše prvome mnijenju". Stoga, Fleischer zakljuèuje: "Vjera u pretvorivost tvari i nepoznavanje onih svojstava po kojima se razlikuju, bili su temelj alkimiji"(str.5). ********* U treæem poglavlju Fleischer govori o uzrocima tajanstvenosti alkemije.

Pokazujuæi da njezina tajanstvenost potjeèe još od egipatske civilizacije, kada su sveæenici skrivali svoje znanje, Fleischer navodi da je glavni uzrok tajanstvenost bila sebiènost: "A da se zaprieèi svakomu zvjedljivomu oku i svakoj znatiželjnoj glavi spoznaja te tajne, zaodjenuše ju nepreglednom posveèanom odorom obreda i zamotaše ju u nerazumljive puste rieèi. To je obièna odora neistine i sebiènih namjera"(str.6). "Tajna" se prenosila samo potomcima ili prokušanim prijateljima.

Tajanstvenost se zadržala tijekom èitavog povijesnog razvitka alkemije, gotovo šesnaest stoljeæa. Ona je osobito bila izražena u srednjem vijeku i u doba rane renesanse, kada je i literatura o alkemiji bila najbrojnija. Tekstovi su pisani pomoæu simbola i alegorijskih prikaza. Tako su metali, kiseline, alkalije, soli i druge kemijske tvari nosile imena biljaka, životinja, planeta (zeleni i crveni lav, bijeli golub, labud, Marsovo zelenilo) i drugo. Opis pokusa bio je slikovit, s alegorijskim prikazima. Danas ovo razdoblje u povijesti alkemije nazivamo razdobljem alkemijskih slikovnica. ********* U èetvrtom poglavlju Fleischer navodi razloge zbog kojih su se alkemièari uklanjali druženju s bogatašima, uglednicima i moænicima. Ovi su im trebali da posvjedoèe njihovu vještinu i rezultate, da ih uvelièaju i preporuèe: "...ludo bi bilo ne vjerovati u ono, u što vjeruje toliko mudrih i uglednih ljudi" (str. 7). Tako Fleischer navodi da su alkemièari uspjeli uvjeriti u svoje umijeæe i neke poznate uèenjake, lijeènike, filozofe, pjesnike, sveæenike, kraljeve i careve: prirodoslovca, "èudotvornog doktora" R. Bacona , prirodoslovca i lijeènika B. Valentinusa (1403.), poznatog njemaèkog kemièara J. Kunckela (1630.), njemaèkog lijeènika i kemièara G. E. Stahla (1660.); potom careve: rimsko-njemaèkog Maksimilijana I, njemaèkog Ferdinanda III, engleskog Edwarda III, danskog Kristijana IV, èeškog Rudolfa II, engleskog Henrika IV, austrijske Leopolda I i Franju I, gotovo sve njemaèke 178

VDG JAHRBUCH 2006

knezove, potom teologa znamenitog M. Luthera, enciklopedista C.A. Helvetiusa, filozofe B. Spinozu, G.W. Leibniza, književnika J.F. Goethea i druge. Svi su oni posvjedoèili da je moguæe praviti zlato, pa Fleischer kaže: "Naravno je, da æe svjetina sliepo i rado sliediti ovakva lica" (str.7). Navodno su pravnici cara Rudolfa II. Pisali: "...da vrijeða velièanstvo, tko ne vjeruje u alkimiju, jer velièanstvo vjeruje"(str.8). ********* U petom poglavlju Fleischer govori o kamenu mudraca, "èudotvornom kamenu" kojim se nesavršeni metal može pretvoriti u zlato ili srebro. Priprava kamena mudraca, pomoæu kojeg se postiže alkemijska prijetvorba, ozbiljno zapoèinje u doba Arapa (9. stoljeæe). Stoga se danas smatra da su Arapi uzdignuli alkemiju na razinu znanosti, znanosti o kamenu ili eliksiru.

U svom tekstu Fleischer uvodi razliku izmeðu adepta i alkemièara. Adepti su bili tajanstveni uèenjaci ili magi, koji su znali naèiniti kamen mudraca. Oni su uglavnom bili nepoznati. Darovali bi komadiæ kamena alkemièaru. Alkemièari bi putovali i širili slavu i glas adepta, pretvarajuæi tajno ili javno, neki metal u zlato.

Pri tome, oni sami nisu poznavali naèin priprave kamena mudraca.

U doba ijatrokemije vjerovalo se da je moguæe pomoæu istog kamena pripraviti životni eliksir u tekuæem stanju, obièno se jedan postotak kamena otapao u devedeset i devet postotaka žive. Navodno su neki adepti, pomoæu životnog eliksira, uspjeli doživjeti preko tisuæu godina, neki su se pomladili poput Fausta, a neki su èak i samu smrt uspjeli protjerati.

Kamen mudraca i životni eliksir dobivaju novo znaèenje nakon druge zabrane alkemije pape Ivana XXII. iz godine 1317. (prva je bila ona Dioklecijanova iz godine 296.). U to doba adept (onaj koji je znao pripraviti kamen mudraca) je morao biti: "...èovjek pobožan, bogobojazan i neokaljanog života". On je posjedovao: "Spoznaju Boga, vlast nad duhovi, spoznaju najdubljih prirodnih tajna, èast, bogatstvo, zdravlje i dug život" (str.9). Tako Fleischer kaže: "U ovo doba pisalo i govorilo se, da je adept Bogu osobito mio èovjek, kojemu je Bog radi osobite njegove èistoæe i pobožnosti neposredno odao, kako se pravi kamen mudraca, kako bi se mogao veæ na ovom svietu nagraditi za Bogu mili život"(str.10).

Novo znaèenje kamena mudraca i eliksira nakon papine zabrane alkemije Fleischer pripisuje manipulativnoj moæi alkemièara, smatrajuæi da su se alkemièari "prilagoðavali" duhovnom obzoru svoga doba: "I ovo nam svjedoèi, kako osjetljivi bijahu alkimièari za promjenu duševnih težnja i smjerova svoga vieka, jer spojiše alkimiju s pobožnošæu onda, kada je crkva bila najmoænija"(str.10).

U doba renesanse alkemièari gube ugled, pa Fleischer pretpostavlja da je do toga došlo zbog toga što su oni postali pohlepni, nasilni i bestidni. No, povijesno-znanstvena istraživanja pokazuju da do zalaza alkemije dolazi uslijed razvitka egzaktnih znanstvenih teorija i metoda. U to doba u znanosti dolazi do revolucionarnih otkriæa: Keplerovo otkriæe heliocentriènog sustava godine 1453., pojava Vesaliusovog djela o anatomiji èovjeka iz iste godine, Galilejeva istraživanja 179

VDG JAHRBUCH 2006

i drugo. Opæenito uzevši, usporedimo li filozofiju, religiju i znanost može se reæi da su se filozofija i religija mogle prožimati, ali to nisu mogle religija i znanost. One su se mogle samo nastavljati jedna na drugu, ili pak prethoditi jedna drugoj. Alkemija je oduvijek imala, uz materijalnu, i svoju religioznu, duhovnu komponentu.

Izostankom rezultata alkemijskih pokusa o pretvorbi tvari, dolazi do zalaza njene materijalne komponente, pa se u doba kasne renesanse alkemièari uklanjaju samo duhovnoj komponenti alkemije (pomlaðivanje, postignuæe savršenstva duha, dugovjeènosti i moguæe besmrtnosti). ********* U šestom poglavlju Fleischer navodi da su se alkemièari koncem 16. i poèetkom 17. stoljeæa, upravo zbog gubitka ugleda, pridružili tajnim udruženjima Rosenkreuzera i Freimaurera. Ova pak udruženja su se kasnije ujedinila u društvo pod imenom "Gold und Rosenkreuzer". Zadaæa društva je bila: "Umanjiti nevolju privaðajuæ ljude pravoj mudrosti i vjeri, naputiti èlanove, kako æe do najveæega znanja doæi i kako æe se, èudoredno živuæi, oèuvati od bolesti i jada"(str.10). Ono je zapoèelo s izdavanjem starih alkemijskih knjiga, tvrdeæi da su pisci bili èlanovi njihova društva. Mnogi uglednici su postali èlanovi društva, u nadi da æe saznati osobite i skrivene tajne prirode. Dakako da su se razoèarali: "Da je bilo ljudi koji su se razuvjerili i onda javno ustali proti Rosenkreuzerom, nije zaèudno; jer im sami predstojnici rekoše, da ih više nauèiti ne mogu, i da si od Boga strpljivo isprose daljnu pouku i daljnje razješenjenje, koje oni sami željino izèekivaju"(str.12).

Najugledniji èlan je bio kralj Friedrich Wilhelm II (1744.-1797.), pa se poslije njegove smrti društvo raspalo u mala alkemijska udruženja. ******** U sedmom poglavlju Fleischer navodi kao se odvijao alkemijski postupak priprave zlata i srebra "bez rudnika i ruda". Sam postupak datira iz doba egipatske civilizacije, kada su. egipatski sveæenici, u laboratorijima smještenima u hramovima svojih Bogova, "pretvarali" obiène metale u srebro ili zlato. Postupak se odvijao u tri stupnja: crnjenje, bijeljenje i žuæenje. Navodno su olovo, bakar, sublimat, ali i druge tvari žarili tako dugo dok nisu postale crne poput pisarskog crnila. Uvoðenjem kamena mudraca u alkemijsku prijetvorbu, ona se i dalje odvija u ista tri stupnja, ali se najprije pripravlja kamen, kojim se obièni metal "pretvara" u zlato ili srebro. Tako Fleischer navodi da su adepti zapoèinjali svoj rad s odreðenom tvari od koje æe najprije napraviti kamen mudraca. Ta tvar se nazivala subjekt, prapoèelo ili "materia prima". Ne zna se što je ona bila. Navodno je sam Bog objavio adeptu što je" materia prima", a njegov neoprostiv grijeh bi bio odavanje Božjeg priopæenja. Stoga se niti u jednom alkemijskom tekstu ne imenuje tvar od koje treba poèeti, veæ se samo spominje što s njom treba uèiniti. Veæina alkemièara je èitav svoj životni vijek utrošila u traženje prve materije ili prapoèela, koje je navodno prisutno "svuda oko nas". Smatralo se da bi to mogla biti tvar kako anorganskog, tako i organskog porijekla: arsen, kositar, smola, staklo, kameni ugljen, sol, zrak, zemlja, salitra, sok rosopasa, vinova loza, kosa, slina, krv itd. Od doba aleksandrijske kemije spominje se i èetvrti stupanj: "purpurni prasak". Dakle 180

VDG JAHRBUCH 2006

radilo se o crnjenju, bijeljenju, žuæenju i crvenjenju. Pripravljeni kamen mudraca opisan je na više naèina. To je bio crveni ili žuti prah za pretvorbu metala u zlato, a bijeli prah za njegovu pretvorbu u srebro. Potom, to je bio prozirni kamen, ili pak crven kao rubin, viskozan poput smole, ali i krhak poput stakla. Pretvorba metala u zlato ili srebro pomoæu kamena mudraca nazivala se projekcija. Vjerojatno se radilo o pripravi legura u boji zlata, jer se vjerovalo da je tvar, promjenom oblika i boje, promijenila i kemijski sastav. ********* U osmom poglavlju Fleischer razlikuje one alkemièare koje je vodio znanstveni razlog i koji su doista vjerovali u prijetvorbu tvari, od onih koji su bili prevaranti.

Tako on navodi niz primjera , prièa i povijesnih eseja o prevarama alkemièara, te zakljuèuje: "Zbilja se moramo èuditi nekim tadanjim vladarima, koji su adepte novcem nagraðivali, kojega, bi si mogli sami naèiniti"(str.16). S obzirom da je prevara bilo sve više i više i da su one uèestale, alkemija se zabranjivala, pa Fleischer navodi: "Tako je papa Ivan XXII 1317. prokleo alkimiju. Karlo V. Henrik IV. i visoko vijeæe mljetaèko izdali su strog zakon proti alkimièarom" (str.16).

Poznato je da je Mletaèko vijeæe desetorice zabranilo svako bavljenje alkemijom godine 1559. ********* U devetom poglavlju Fleischer je nastojao pokazati da je svako znanje, koje se tijekom vremena pokazalo kao zabluda, imalo svoj raison d'etre u razvitku znanosti. Tako je bilo i s alkemijskim znanjem, pa je ono doprinijelo razvitku prirodnih znanosti: "Ja sam u kratkim crtama prikazao zaèetak,razvitak, prispietak, nazadak i dospietak alkimije. Još mi je pokazati, da je i od nje koristi i da je prirodne znanosti veoma pomogla"(str.18).U potrazi za prapoèelom, alkemièari su otkrili brojne nove kemijske elemente i spojeve, istražili njihova svojstva te postavili pokuse i usavršili eksperimentalne metode. Tako su i ne misleæi doprinijeli razvitku znanosti. U svezi s tim Fleischer navodi da se korist alkemije ne može precijeniti, jer je upravo zahvaljujuæi njoj "eksperiment zamijenio spekulaciju": "Zato ju ne valja zaboraviti niti joj se rugati, veæ treba i nju prouèavati kao svako drugo kulturno dobro držeæi na umu, da ne znamo, nisu li naše današnje hypotheze i theorije zablude"(str.19).

U nesustavnom radu i ustrajnoj potrazi za kamenom mudraca alkemièari su došli i do novih otkriæa. Tako, na primjer, Fleischer navodi otkriæe fosfora. Naime, alkemièar Henning Brand je oko godine 1647. nastojao naèiniti kamen mudraca kemijskom prijetvorbom mokraæe. Doista, fosfati iz suhog ostatka uparene mokraæe su se s organskom tvari reducirali u fosfor, a njegove pare su se kondenzirale u predlošci s vodom.

Fleischer takoðer navodi primjer pustolovnog životnog puta i djelovanja berlinskog ljekarnika J. F. Bottgera (1682.-1719.), koji je, baveæi se alkemijom, prvi u Europi otkrio naèin proizvodnje porculana, a potom i osnovao godine 1710. porculansku manufakturu u Meissenu.

181

VDG JAHRBUCH 2006

Na kraju, Fleischer zakljuèuje: "Mane koje nalazimo na alkimiji i alkimièarima, plodovi su one dobe, a bez njih nije moglo ni biti. Treba samo uskladiti alkimiju sa cijelim ostalim kulturnim imanjem tadanjeg vieka, pa æe se odma pokazati, da je samo takova mogla biti, kakova je zaista bila"(str. 21).

Zakljuèak Fleischerova Rasprava je prvi tekst na hrvatskom jeziku iz povijesti alkemije i jedan od prvih iz povijesti znanosti i kulturne povijesti uopæe u hrvatskoj literaturi 19. stoljeæa. Autor se koristio struènom literaturom najpoznatijih autoriteta svoga doba, uglavnom s njemaèkog govornog podruèja. To su djela poznatih njemaèkih povjesnièara kemije Heinricha Koppa, Alberta Ladenburga, Augusta Wilhelma von Hofmanna, potom austrijskog povjesnièara medicine Juliusa Wagnera i drugih.. No tu je i djelo engleskog kemièara i povjesnièara kulture Johna Williama Drapera o umnome razvitku Europe.

Premda je Fleischer svoje poglede o razvitku alkemije uglavnom preuzeo od navedenih autora, on je izložio i neka svoja izvorna gledišta. Ona se odnose na njegovo mišljenje o razlici izmeðu adepata i alkemièara, o razlici izmeðu alkemièara kojih je vodio znanstveni razlog i onih koji su bili varalice, o razlozima "tajanstvenosti" alkemije te o razlozima njena zalaza u doba kasne renesanse.

Gustav Fleischer und seine Diskussion über die Alchemie Gustav Fleischer (1856 – 1913) war Chemieprofessor und danach Leiter des Realgymnasiums in Bjelovar. Er war auch Gerichtschemiker. Er schrieb mehrere Werke aus dem Bereich der Chemie und Pädagogik und übersetzte auch zwei Lehrbücher aus dem Deutschen ins Kroatische. Die ersten wissenschaftlichen Diskussionen wurden in der kroatischen Sprache im Jahre 1855 in den Berichten der Realschulen und Realgymnasien veröffentlicht. In dem Bericht des Realgymnasiums in Bjelovar für das Schuljahr 1887/88 wurde Fleischers Diskussion unter dem Titel "Etwas über Alchemie" veröffentlicht. Es handelt sich dabei um die erste Diskussion mit dem Thema aus der Alchemiegeschichte auf Kroatisch. Es wurde damit gezeigt, dass Fleischer die meisten Stellungsnahmen der weltbekannten Chemiehistoriker übernahm, aber dass er auch seine originelle Stellungsnahmen darstellte.

182

VDG JAHRBUCH 2006

Literatura: • G. Fleischer, Nešto o alkimiji, Izvješæe kraljevske male realne gimnazije u Bjelovaru, Bjelovar 1888.

• A. Cuvaj, Graða za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije, sv. 10, Zagreb, 1913.

• V. Humski, Fleischer Gustav, Hrvatski biografski leksikon, sv. 4, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1998., str.296,297.

• N. Bašiæ, Fleischer Vjekoslav, Hrvatski biografski leksikon, sv. 4, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1998., str. 297.

• Tjednik bjelovarsko-križevaèki, br. 24, Bjelovar 1913., str. 1,2.

• H. Kopp, Geschichte der Chemie, vol I, Braunschweig 1843.

• D. Grdeniæ, Povijest kemije, Zagreb 2001.

• 8. J.W. Draper, Istorija umnoga razviæa Evrope, prijevod s engleskog, Beograd 1874.

183

VDG JAHRBUCH 2006

Josip FRANC, dipl.inž.

Sakralna baština njemaèkih sela u Baranji Uvod Znaèajniji utjecaji Nijemaca i Staroaustrijanaca na hrvatska podruèja datiraju od 1527. godine kada su Hrvati prihvatili i proglasili Ferdinanda Habsburškoga za svojeg kralja.

Hrvati su vjerojatno to smatrali privremenim rješenjem i nisu ni slutili da æe njemaèko-hrvatske prisilne, ali raznolike i tijesne veze potrajati puna èetiri stoljeæa.

Tada su, naime, poèeli izravni institucionalni utjecaji - interakcije, i to preko države, vojske i uprave, odnosno preko novih njemaèkih naseljenika - državnih službenika, èasnika, prosvjetnih i kulturnih djelatnika, graditelja, obrtnika, kao i preko jezika i novca.

Posebno jaki utjecaji su nastajali u Podunavlju, od strane njemaèkih naseljenika, na oblikovanje najveæega broja sastavnica hrvatskoga društva, a prije svega gospodarstva, kulture, znanosti i umjetnosti, nakon osloboðenja Hrvatske ispod turske vlasti 1687. g.

Ova manjina je odigrala ogromnu ulogu u okruženju hrvatskog naroda i sudbonosno pridonijela, u cjelini gledano, hrvatskoj pripadnosti i europskom civilizacijskom krugu. Meðutim, unatoè zatiranju, progonu i uništenju, tijekom Drugog svjetskog rata i poraæa, ostali su tragovi njihova postojanja, a jedna od znaèajnijih je sakralna baština.

U ovom radu su prikazane crkve u tri njemaèka sela; Èemincu, Petlovcu i Popovcu gdje su Nijemci živjeli, sve do II. svjetskog rata.

Èeminac, Laschkafeld "Župa Èeminac se proteže od Dunava do Drave i potjeèe od cara Josipa II. koji je 1788. godine krenuo prema Osijeku i u Èemincu odsjeo u tada slabo napuèenom selu, odredio je da se tu podigne mjesna kapelanija. To je malo poslije i uèinjeno po carskom dekretu. Tako su 1789. godine odvojena mjesta Èeminac, Karanac, Jagodnjak (Kascfalu) od župe Darde i osnovana je mjesna kapelanija Èeminac.

Tijekom vremena pripalo je toj kapelaniji još naselje Kozarac (Keskend) o kome u vizitaciji 1757. godine još nema spomena. Godine 1814. je princ Albert de Sakso – Teschen vlastelin Beljskog vlastelinstva osnovao u šumi novo naselje, nazvano po 185

VDG JAHRBUCH 2006

njemu Albertovo selo (Albertfalu, Grabovac) i pripojio ga susjednoj župi Èeminac. U toj župi postoji još jedno novo naselje zvano Novi Èeminac, nastalo oko 1865. godine zatim stara pustara Cslimeny ili toènije Csbmeny.

Iznijet æemo starost nekih od tih mjesta. Èeminac (kod Nijemaca zvan Laskafeld) nije samo povezan s mjestom Lasko po Crkva u Èemincu blizini, veæ i po sliènosti naziva mjesta, koji je poznat grad povjesnièarima i geografima u starini. Zato je ime Lasko korijen za mjesto Laskafeld kao njegov izdanak. U mjestu Laskafalu, tvrdi Salagije, bila je nekoæ rimska kolonija Mursilla, a s njim se slaže i Èevapoviæ. No na to mjesto æemo se kasnije vratiti.

U Kozarcu (Keskend, nekoæ Keste) i na današnjem (naime 1875. godine) dobru Csbmeny kao nekadašnjim selima postojao je u 14. stoljeæu vlastiti župnik. Naime u Popisu papinske desetine se navodi: 1333. Sebastijan de Keste; sveæenik Demetrije de Chemen; godine 1334. Demetrije de Cemen, zatim "Toma sveæenik de Chemen; sveæenik Grgur de Keste; konaèno 1335. godine Demetrije de Keste" (Koller, II.).

U kanonskoj vizitaciji 1721. godine ne spominje se mjesto Laskafalu, ali se navodi u popisu župa 1733. godine: "Crkva je drvena i od pletera, koju su podigli stanovnici, pokrivena trskom, u obliku kapele, posveæena Sv. Ivanu Nepomuku.

Ima oltar i sliku patrona". A 1757. godine zabilježeno je sljedeæe: "U Laskafalwi postoji drvena crkva u odliènom stanju posveæena Sv. Ivanu Nepomuku u kojoj 3 puta služi misu župnik iz Darde. Upravitelj škole je bio Josip Deller, mjesto ima 380 duša, odnosno 40 oženjih pari: u Karancu ima 5 katolièkih obitelji, u Kacsfali nema katolika veæ su svi pravoslavci".

Crkva u Èemincu je podzidana ciglom 1800. godine i popravljena, ali je zbog truleži drveta brzo postala ruševna. Godine 1824. su poduzeti prvi koraci za izgradnju nove ili obnovu stare. Stoga je 1826. godine odreðeno iz crkvenog fonda 5.053 for. za izgradnju crkve. Kako vlastelinstvo nije htjelo prihvatiti patronat niti dati pomoæ, Ugarsko kraljevsko namjesnièko vijeæe je odredilo da vlastelinstvo treba uzdržavati crkvu dok se nije 1833. godine iz temelja izgradila nova i veæa.1 "Župna crkva, Presvetog Srca Isusova, u Èemincu graðena 1906., a posveæena je 24. lipnja 1907. godine. U Èemincu su tada živjeli Nijemci katolici /Podunavske 1

Brüsztle, J., Povijest katolièkih župa, / Preveo i priredio, Sršan, S., /, Osijek, 1999.

186

VDG JAHRBUCH 2006

Švabe/, koji su iza drugog svjetskog rata protjerani. Crkvu je oslikao 1915. godine maðarski umjetnik Ernest Gebauer.

Godine 1990. crkva je temeljito obnovljena, a obnovu su pomogli svojim prilozima bivši župljani Nijemci. Takoðer su revitalizirane i vrijedne freske; deset prizora Starog Zavjeta, deset prizora Novog Zavjeta i više medaljona s likovima svetaca na podgledu laðe.

U Domovinskom ratu, prilikom agresije na Hrvatsku, 10. travnja 1992. godine, crkva je spaljena. Svi gorivi dijelovi i inventar su izgorjeli. Uništeno je cijelo krovište i svodovi laðe. Djelovanjem visoke temperature ošteæena je unutrašnja žbuka, zajedno sa svim freskama. Prilikom urušavanja materijala svoda i krovišta uništen je i pod crkve. Srušilo se i zabatno proèelje iznad prezbiterija. Nadozid i profilirani vijenci su rastrešeni i ispucani. Stropna konstrukcija kora je takoðer uništena. Èelièni nosaèi su deformirani, a ispuna je popucala. Nosivi stupovi i lukovi kora su takoðer jako ošteæeni. Jedan zabatni zid zvonika je urušen, a jedan je djelomice ošteæen. Nadvoj iznad ulaznih vrata je popucao. Završne kape "kontrafora" su takoðer ošteæene i popucane. Na više mjesta na proèeljima su vidljiva ošteæenja opeke i sljubnica. Sva vrata su u potpunosti uništena u požaru.

Metalni okviri prozora su deformirani i uništeni, kao i svi vitraji.

Rekonstrukcija, obnova i revitalizacija crkve je zapoèela 2001. godine, prema projektu tvrtke "Daing" iz Daruvara.2 Investitori su: Ministarstvo, Biskupija ðakovaèka i srijemska, Opæina i Županija Osjeèko-baranjska .

Dovršeni su svi graðevinski radovi. Unutrašnje plohe zidova su ožbukane i olièene. Glavni oltar je obnovljen. Postavljen je novi kip Srca Isusova ( visine 3,00m ). Nove klupe donirala je Opæina. Nabavljene su i nove koncertne orgulje, sa 18 registara. Dovršava se centralno grijanje. Instalirano je i ozvuèenje crkve.

Na proljeæe 2005. godine izvršena je posveta ove lijepe obnovljene crkve, koju Baranjci zovu baranjska katedrala.

Petlovac /St. Stefan/ Crkva u Petlovcu (St. Stefanu ) sagraðena je 1772. godine, a župa je osnovana 1856. godine. Crkva je stradala u Domovinskom ratu u podmetnutom požaru 14. travnja 1992. godine. Srušen je zvonik, krov i tavanska konstrukcija laðe. Uništen i otuðen je sav crkveni inventar i dokumentacija. Poèetak obnove uslijedio je 7. lipnja 2000. godine.

Do danas je izvršena graðevinska obnova, osim obnove zvonika, na kojem još treba izgraditi krov. Zvonik je pokriven privremenom konstrukcijom. Obnovljene su unutrašnje plohe zidovi i podgleda. Izveden je novi pod od keramièkih ploèa.

Ugraðena je nova stolarija. obnovljene su elektro – instalacije. Nabavljen je i 2

"Bilten izgradnje i obnove crkava ", Osijek, 2003, broj 2

187

VDG JAHRBUCH 2006

osnovni inventar crkve.

Financiranje obnove izvršili su; Biskupija ðakovaèka i srijemska, Opæina Petlovac, Donatori iz Njemaèke i župa Petlovac.

Organizator donacija iz Njemaèke bio je G. Adam Pippus iz Erfurta, koji je živio u Petlovcu do kraja Drugog svjetskog rata.

Križ u drvetu (baranjska lipa) donirao je Misionar, Vlè. Zvonko Vlah. Drvenu graðu donirale su "Hrvatske šume".

Crkva u Petlovcu

Radove je izvodila lokalna tvrtka iz Petlovca "Graditelj", èiji je vlasnik Vlado Mavrin. Prema podacima dobivenim od župljana, gospodin Mavrin je donirao križni put i obnovio Isusov grob.

Popovac / Ban / Današnja opæina Popovac je vjerojatno još u vrijeme Rimljana bila naseljena. ''Opæi geografsko-statistièki leksikon svih austrijskih država'' iz 1845. za to daje slijedeæe podatke: '' Bann, Baan, od Rimljana nazvan Quadripurgurn – selo, Maðarska preko Dunava, Baranjska županija i okrug istog imena, vlastelinstvo Belje sa jednom rimokatolièkom i grèkom neujedinjenom crkvom i župom. Ovdje se još mogu vidjeti ostaci rimskog grada Quadripurgurna, u nizini, 1 sat od Baranyavara.'' Ime Ban je vjerojatno izvedeno od ban = banus, slavenskog plemenitaškog predikata svojedobnih vlasnika naseobine. Nakon bitke kod Mohaèa, u kolovozu 1526. je Ban sve do druge bitke na istom bojnom polju, u kolovozu 1887., toèno 161 godinu, bio pod turskom vlašæu.

1750. je Bann pripadao vlastelinstvu Belje, a vlastelinstvo Belje je bio u posjedu kraljevske obitelji. Iste godine su Joseph Laier, Blasius Schwab i Joseph Stiegler došli iz Carstva. Oni se smatraju prvim njemaèkim naseljenicima u Banu. Ali veæ 20. rujna 1738. se braènom paru Anna Maria i Georg Paur u Banu rodila kæi Theresia. 28. rujna 1739. se braènom paru Anna Maria i Johann Georg Czenpaur u Banu rodio sin Lorenz, a 9. listopada 1740. u Baranyavaru kæi Elisabeth.

Vjerojatno je to bio isti braèni par. Johann Georg Czenpaur je bio gospodski hajduk = predradnik. 1757. je izvjesni Georg Czenpaur bio Ispan = upravitelj vlastelinstva Belje.

28. rujna 1759. se spominje 227 srpskih i 16 njemaèkih stanovnika (obitelji).

1761. su ''njemaèki podanici iz Baana'' molili ''gospodina višeg administratora njegove carske i kraljevske komore u Belju u Donjoj Maðarskoj'' ''za pomoæ za jednu 188

VDG JAHRBUCH 2006

crkvu u milosti''. U svojoj napomeni na ovo pismo, ''Beè, 25. ožujka 1762.'', izmeðu ostalog, stoji ''kada je mjesto Ban godine 1750. naseljeno Nijemcima, obeæano nam je , da æe se izgraditi 30 kuæa u Banu i crkva'', dalje stoji '' u Banu ima 72 brakova''. 1764 su ''najponizniji podanici poslušni u Banu'' ponovno ''molili za gradnju vlastite crkve'' i naveli da ''od našeg naseljavanja u selu Ban sklopilo se preko 110 brakova'' i dalje se kaže '' ima 441 duša''. U trodjelnom popisu iz 1765. je navedeno 95 njemaèkih imena.

U prvom dijelu navedenih 13 obitelji je vjerojatno bilo naseljeno u sadašnjem središtu sela, a 58 obitelji u drugom dijelu nazvani Germanima, u dugoj ulici. Treæi dio je prepisan popisom poreza - trgovaca i obrtnika.

Ovom popisu su dodane sljedeæe napomene: ''Ukoliko stanovnici ovog posjeda ne posjeduju dovoljno oranica, Crkva u Popovcu takove im pripadaju u Praedium Lak: usputno imaju moguænost vršiti krèenja, ukoliko im ne pada teško taj trud. Livada imaju malo, tim više što kod rijeke Karašice, gdje se njihove livade nalaze, mlinovi stranaca uzrokuju velike štete u ovom, kao i u Lacska-i navedenim vlastelinskim livadskim podruèjima. Na brdu s vinogradima treæe klase, koje se nalazi unutar podruèja, i vlastela posjeduju vinograde, koji proizvode otprilike 300 urni, koji su zasadili stanovnici opæine, kao i susjednih opæina prije 5 godina. Stanovnici ove opæine su obvezni obraðivati vinograde. Osim toga vlastelinu pripadaju dva šljivika sa urodom od otprilike 30 urni.

Ovdje je još jedna vlastelinska zgrada koja se sastoji od jedne sobe i kuhinje, a u kojoj stanuje vlastelinski vojnik. Stanovnici posjeda pripadnici su dviju nacija: grèko neujedinjeoj i njemaèkoj.

Prvi imaju crkvu sagraðenu od drveta i gline, kojom upravlja pop koji živi u selu, Nijemci su svi katolici i tek nedavno došli, tako da još nemaju svoju crkvu, veæ samo zvonik i idu u crkvu u Lucsu. Raci plaæaju godišnju kamatu od 225 guldena, osim onih koji su u meðuvremenu podjelili svoj posjed i napravili nove kuæe.

Vlastelinsku mesnicu, poštu je mesar umro, iznajmljuju obje nacije na 10 godina.

Položaj je dobar i ravan, ali su moguænosti nabavke drveta slabe, posebno što se tièe graðevnog drveta.'' U urbarialnim tablicama i popisima imena iz 1767. je navedeno 260 njemaèkih imena. 55 obitelji u 1. dijelu i 58 stanovalo je nekmetova u otprilike 70 kuæa Stanovnici s kuæama, stanovnici bez kuæa i Inquilini = s malim kuæama,

189

VDG JAHRBUCH 2006

mogli su biti djeca dosadašnjih naseljenika i novopridošlica i mogli su dobiti nove mjesta za naseljavanje u gornjoj Fuchsgasse (Lisièji sokak nap.prev.).

30. svibnja 1768. su ''Suci i porotnici kao i cijela opæina u selu Deutsch Bann, podanici Komore vlastelinstva Bella'' treæi put pisali '' Presvijetlom velemoænom rimskom caru u Njemaèkoj od Jeruzalema kralju, velikom vojvodi Austrije i velikom vojvodi od Toskane'' zbog izgradnje crkve ''obeæana nam je božja kuæa, kada nas bude preko 30 obitelji. Ali sada nas ima preko tog broja i to 168 obitelji.''

Ova molba je 5. sijeènja 1769. predana caru Josipu II. i on je odmah odgovorio: ''Odobravam predmet i dajem nalog maðarskoj Komori, da odmah u proljeæe zapoènu s gradnjom crkve u Neubom, odmah pošalju tlocrt i troškovnik i pomogne opæini, da joj se pošalje sposoban sveæenik i uèitelj, obojica njemaèke nacionalnosti.

Josip'' Unatoè ovom odobrenju je gradnja katolièke crkve u Banu kasnila. 1773. je u Baranyavaru, sadašnjem Branjinom Vrhu, ureðena nova župa. Ovoj župi su dodjeljeni i Ban i Monostor, sadašnji Beli Manastir. Crkva u Banu je 1778 izgradila maðarska komora i posveæena je svetom Josipu. Ona je duga 9,5 hvata i široka 5 hvata. Župa je ureðena 1789. Župnom uredu Ban je prvo pripadao Kisfalud, kasnije i Bodollya, Lak i Sarok. U Kisfaludu je 1874 ureðena vlastita župa. Župni dvor u Banu, prvotno seljaèka kuæa, je i molitvena kuæa i do 1789. i uèiteljski stan i škola.

1822. je bila u tako lošem stanju da je skoro ugušila sveæenika i njegove goste. 1826. se uspjelo dobiti 1000 guldena od biskupije i od crkvenog zaštitnika potrebni graðevni materijal za novi župni dvor. Kasnije je crkva postala premalena za veliki broj vjernika, 1860. je uveæana sa dva boèna oratorija i vlasnik male kuæe Franz Schlitter je darovao 5000 guldena za tri zvona i toranjski sat.

Sveæenici su bili: od 1789.-1796. Gregor Missich, od 1796.-1800. P. Paskal Nissak, franjevac, od 1801. – 1815. Georg Szentmiklossy, od 1816. – 1822. Johann Rozsanyi, od 1822. – 1845. Joseph Mestrovics, od 1845. – 1870. Leopold Franz Saghy, od 1870.- 1905. Attila Uray (alias Hermann), od 1905. – 1934. Alois Zador i od 1934. Vladimir Hanauska.3 Crkva u Popovcu je tijekom domovinskog rata ošteæena i opljaèkana. Obnova je poèela poèetkom mirne reintegracije. Krovište je obnovljeno 1999. godine.

Obnovljeni su prozori i vrata. Te godine postavljen je novi ambon i menza. Takoðer je obnovljene elektro-instalacije crkve. Klupe su donirali Nijemci iz Sinzinga.

U crkvi su Nijemci i njihovi potomci postavili 04.07.2004. g. spomen ploèu, na kojoj su navedeni osnovni podaci o prvom doseljavanju i broju Nijemaca u Popovcu u vrijeme izgradnje crkve.

3

Zeiler, J., Obiteljska knjiga, Popovac (Ban), 1750 – 1945

190

GOSPODARSTVO, POLITIKA, DEMOGRAFIJA, ŽRTVE

VDG JAHRBUCH 2006

dr. sc. Ivan PEDERIN

Bukovina – primjer habsburškog državnog poduzetništva Bukovina je zemlja koju je Carevina stekla 1775. ugovorom s Osmanima, a ne ženidbenom politikom. Bukovina je bila tek teritorij, ne samostojna zemlja sa poviješæu i kulturom i bila je najveæim dijelom pokrivena gustim i neprohodnim šumama..

U uvodnom poglavlju sveska pod naslovom Bukowina koji je izišao 1899.

Landschaftliche Schilderung (str. 7-48) autor Adolf Simingowicz-Staufe obraæa se prijateljski èitatelju i opisuje ljepotu krajolika s potocima i rijekama. Ova zemlja donedavna je bila divljina, a sad se u njoj nalaze cvatuæi gradovi, zemlja je privedena kulturi i turizmu, na mjestima gdje su donedavna bile potleušice sad se vide kuæe lijepe i suvremeno izgraðene. Meðutim, kapitala ipak nedostaje pa Dnjestr još nije plovan. U Bukovini je sjedište rabinata i imanje baruna von Mustotza što autor istièe jer su takva imanja vodila u osuvremenjivanju poljodjelstva. Tu je još i manastir Mitoka Dragowina s ljubaznim pravoslavnim monasima. U ovom opisu ni traga antisemitizmu ili vjerskoj mržnji. Turisti putuju na konju, a zemlja je èesto neprohodna, ali je izgraðena šumska željeznica. Autor potom napominje mjesta gdje je putovao Josip II., ne zaboravlja napomenuti ni mjesto gdje se rodio rutenski pjesnik Osip Fedkowicz i mjestimièno prelazi na putopisni stil s osobnim doživljajem. Krajolik na taj naèin prestaje biti biološki èimbenik, a postaje kulturni i povijesni.

Sve u svemu autor piše prožet dojmom napretka koji je Carevina postigla u drugoj polovici 19. stoljeæa. Simbolske toèke tog napretka su ustanove kao rabinat, manastir, pjesnik Fedkowicz i svakako Josip II. i njegovo putovanje u Bukovinu.

Ime Bukovina pojavilo se nakon dolaska austrijske vojske i vlasti.

U poglavlju o prapovijesti pod naslovom Vorgeschichte (str.49-56) Josef Szombathy autor je opisao Bukovinu kao zemlju udaljenu od središta kulture i politièke moæi pa se tamo nisu dotada našli ostaci iz starijeg kamenog doba. U mlaðem kamenom dobu naðene su kolibe oblijepljene blatom s ostacima oruða od životinjskih kostiju i ostaci geometrijski oslikane keramike. Naðene su i skulpture ženskog božanstva bliskog Astarti kakvo se štovalo na Balkanu sve do Male Azije.

U bronèanom dobu zamjeæuje jake utjecaje iz današnje Maðarske. Željezno doba poèinje u Bukovini mnogo kasnije nego li Hallstattska kultura u zapadnoj Europi i u nalazima tog doba upadaju u oèi jaki utjecaji sa jugoistoka. U središnjem razdoblju La TPne istièu se fibule. Onda su Bukovinu osvojili Rimljani i ona je postala dijelom rimske pokrajine Dacije.

193

VDG JAHRBUCH 2006

U prilogu o povijesti do "ujedinjenja" 1775. Geschichte, Vor der Vereinigung: bis 1775 (str. 57-116) autor Demerius Onciul piše zapravo moldavsku povijest jer je Bukovina bila dio Moldavije i nije imala svoje povijesti. Prvi povijesni žitelji Bukovine, odnosno Moldavije bili su Traèani, onda najbrojniji narod u Europi.

Onda su to Daèani i Geti koji govore istim jezikom. Njih je pokorio Trajan u pohodima Godine 101-107. Rimljani su kolonizirali Sedmograðe, Temešvar i zapadnu Vlašku, što je danas sve u sastavu Rumunjske i o njihovoj nazoènosti svjedoèe novci i natpisi. U doba seobe naroda dolaze zapadni Goti koje su prognali Huni što pustoše zemlju zapadno od Karpata, za Hunima dolaze Slaveni, a onda dolaze Maðari na porjeèja Tise i srednjeg Dunava. U ranom povijesnom razdoblju puèanstvo Moldavije mijenjalo se brže i jaèe negoli puèanstvo veæine drugih europskih zemalja. To se i nastavlja pa u porjeèje Dnjepra dolaze turski Peèenezi koji u 11. stoljeæu idu preko Dunava, Huzuli, koji su poslavenjeni ostaci Kumana.

Godine 1164. istoèno od Karpata nalazimo prve Rumunje koji dolaze jer su Bugari potisnuli Rumunje s Balkana prema sjeveru. Njih spominju kao Vlahe ruski i bizantski izvori. Mongoli zaustavljaju širenje Rumunja na istok i obaraju vlast Kumana. Bela IV. daje 1247. tu zemlju Ivanovcima, a Ljudevit I. pobijedio je Tatare uz pomoæ Ladislava Svetog koji prema legendi ustaje iz groba i pomaže Ljudevitu. Tatari odlaze, a Dragosz osniva kneževinu u Moldaviji s težištem u Bukovini. Slaveni su živjeli u Moldaviji pod Peèenezima i Humanima, ali kneževinu Moldaviju osnovali su Rumunji.

U moldavskom razdoblju pojavio se knez Bogdan I. (1309.-1365.) koji je kovao novce i osnovao državnu proto-organizaciju što je sukladno ili radije nešto kasnije od takvih vladara u Maðarskoj i Poljskoj. Bogdana je naslijedio Latzko (1365.-1373.) koji je prešao na katolicizam da bi dobio Papinu zaštitu od Maðara i Poljaka. Petar I. (1375.-1391.) postao je poljski vazal jer je trebao zaštitu od Turaka, ali Sigismund je tražio Bukovinu za Maðarsku i danak. Moldavija je tako ušla u podruèje borbi izmeðu Istoka i Zapada pri èemu je bizantski utjecaj slabio s opadanjem Bizanta, a jaèala je opasnost od Turaka. Moldavija je postala jabukom razdora izmeðu Poljske i Maðarske. U Moldaviji su se odrazile i borbe izmeðu pravoslavlja i katolicizma, ali i sukobi unutar pravoslavlja pa je vaseljenski patrijarh osnovao mitropoliju u Moldaviji i time je izuzeo iz vlasti ohridske mitropolije. Aleksandar I (1400.-1432.) Dobri poslao je poklisare carigradskom patrijarhu da time okonèa ove sukobe. Tada se obnovila poljsko-moldavsko-vlaški trojni savez u 15. stoljeæu. Moldavski dvor sada je ustrojen po bizantskom uzoru, Aleksandar je promicao trgovinu i promet, orodio se s poljskom vladarskom kuæom, bio je prilièno samostalan, ali je poslije njegove smrti Moldavija padala u sve veæu zavisnost od Poljske, Maðarske i od Osmana. Stjepan III. Veliki (1475.-1504.) vodio je uspješne ratove, osnivao samostane i crkve, ratovao protiv Osmana, Maðara i Poljaka, ali se ipak podvrgnuo Matiji Korvinu, ratovao je uspješno protiv Tatara, bezuspješno protiv Osmana, priklonio se Maðarskoj, nastojao pridobiti moskovskog velikog kneza za savez protiv Osmana, 1492. ga je napao poljski kralj Aleksandar i veliki knez Litve pa se morao priznati poljskim vazalom. Bogdan III. (1504.-1517.) oženio se s jednom poljskom princezom, sagradio joj katolièku crkvu i 194

VDG JAHRBUCH 2006

ustanovio katolièku biskupiju, ali njegov nasljednik nije poštovao taj ugovor pa je 1514. Moldavija postala maðarska pars adnexa (Nebenland). Ne zadugo, jer je poslije Mohaèa Moldavija pala u zavisnost od Osmana do 1775. kad je postala austrijska. Bilo je to prema piscu tamno razdoblje moldavske povijesti, tamno vjerojatno s razloga što se onda nisu vršila istraživanja u turskim arhivima, a Osmani su u habsburškoj državnoj ideologiji, pa tako i u ovoj zbirci smatrani barbarima.

Bilo je to doba feudalne anarhije koja je razdirala veæinu europskih zemalja pa je tako bilo i u Moldaviji. Meðutim, dok su se u Poljskoj i Maðarskoj smjenjivali slabi kraljevi, a jaèala je vlast velikaša, Moldavija je padala pod vlast sad Poljske, sad Maðarske, pa opet Osmana, a ona se kolebala i izmeðu katolicizma i pravoslavlja.

Katolicizam se nije uspio uèvrstiti, iako su Maðarska i Poljska bile katolièke sile.

Potkraj tog razdoblja pojavio se utjecaj Ferdinanda Habsburškog i Zápolya Janosa koji su svaki sa svoje strane nastojali privuæi moldavskog vojvodu Petra IV. Raresa, ali je i Poljska tražila da ga Osmani smijene. Maðarske pretenzije na Moldaviju sad dolaze u nadležnost Ferdinanda. Moldavija ipak nije osmanski pašaluk, veæ plaæa danak Porti i ima svog vojvodu, a ne više kneza. Tada se javlja i grèki utjecaj pa moldavskim vojvodom postaje 1561.-1563. Jakob Heraklides Despota koji se zapravo zvao Johannes Basilicus, a bio je sa Krete. Tu se vidi da je pravoslavni milje, odnosno grèki imao dobar i priznat položaj u Osmanskoj carevini i znatan utjecaj. Sedmogradski vojvoda Sigismund Báthory pokušao je dovesti Moldaviju u vazalni odnos prema sebi, ali to nije uspjelo njemu, nego Poljskoj. Tako je Jeremias Moghila vladao kao vazal Poljske i Porte dok su Habsburgovci vodili tridesetogodišnji rat. Sredinom 17. stoljeæa ojaèao je rumunjski utjecaj u crkvi pa je bogoslužnim jezikom postao rumunjski umjesto dotadašnjeg crkvenoslavjanskog, crkvene knjige prevodile su se na rumunjski, osnovana je i tiskara u Jassy, donesen je i prvi zakonik – Pravilele impěrătesti, crkvene škole dobivaju na znaèenju, ali za rata Poljske protiv Osmana 1672.-1699. kroz Moldaviju prolaze vojske i pustoše, a 1633. moldavska vojska zajedno s Osmanima opsjeda Beè. Poèetkom 18. stoljeæa pojavljuje se u Moldaviji i Rusija pa vojvoda Demetrius Cantemir 1711. prihvaæa protektorat Petra Velikoga. To je izazvalo nepovjerenje Porte koja poslije poraza Rusa na Prutu povjerava vlast u Moldaviji fanarjotima jer ne vjeruje više domaæim vojvodama. Meðutim fanarjoti plaæaju visoke iznose Porti da bi dobili ta mjesta.

Moldavija se sada pojavljuje u povijesti kao zemlja koja je više od ijedne zemlje u Europi, osim možda Dalmacije, mijenjala gospodare i padala pod razlièite utjecaje, a da je pritom, kao i Dalmacija zadržala oblike autonomije i politièke organizacije.

Od 18. stoljeæa moldavski kršæani orijentiraju se sad prema Rusiji, sad prema Austriji. Nema znaka da bi pravoslavlje predstavljalo smetnju orijentaciji prema Austriji, a ono nije predstavljalo takvu smetnju ni u Srbiji ni Crnoj Gori koje su se pretežito orijentirale prema Austriji, iako je Rusija u tim zemljama imala velikog ugleda. Rusija traži 1737. protektorat prema Moldaviji, a i puk u Moldaviji poslije mira u Passarowitzu gleda prema Rusiji. Tada je Austrija stekla, ne Moldaviju, nego Bukovinu 1775.

195

VDG JAHRBUCH 2006

O tom razdoblju je prilog napisao Johann Polek pod naslovom Die Besitzergreifung (str. 116-127). Ovo nam nešto kaže o prilikama u istoènoj Europi.

Bili su to krajevi bez prirodnih granica s èesto nerazvijenim ili slabo razvijenim nacijama ili narodnostima koje nikad nisu ni postale suvremenim nacijama, ali su podruèja na kojima su oni prebivali bila podruèja na kojima su se ukrštavali utjecaji raznih sila. U 19. stoljeæu to su bile Rusija i Austrija, pa i Osmanska carevina koja je opadala. Iako je Austrija stekla Bukovinu kao teritorij, nije stekla Moldaviju koja je imala povijesni identitet. Austrija je stekla Bukovinu 1775., ali je veæ 1774. u Bukovinu ušla austrijska vojska pod zapovjedništvom generala bojnika Gabrijela baruna von Splényi, što je izazvalo negodovanje na Porti. Pruska i Rusija zavidjele su Austriji pa su dražile Portu protiv nje, a tu je odigrao ulogu Portin tumaè i kasniji vlaški knez Ghika koji nije volio Austriju. Za Austriju je stjecanje Moldavije bilo zaokruživanje granica i ostvarenje veze izmeðu Sedmograða i Galicije pa je Josip II. odmah uputio pukovnika baruna Karla von Enzensberga u Bukovinu da ispita moguænosti gradnje ceste iz Sedmograða do Galicije s obzirom da su granice sada postale sigurnije i dosta lako branjive. Naèelo napretka tu odmah upada u oèi pa je Enzensberg izvijestio o povoljnim uvjetima za gradnju ceste koja bi bila prednost u vojnom i trgovaèkom pogledu pa bi tom cestom poèela stizati roba iz Osmanske carevine preko Bukurešta. Ovo nam kaže o drugom svojstvu austrijske vlasti, ona je bila merkantilistièka i povoljno je bilo ono što je bilo povoljno za vojsku i trgovinu. Baš na takav naèin razmišljao je i Franjo I. kad je 1818. posjetio Dalmaciju.1 Seljaci su bili naklonjeni Austriji, ali ne i plemstvo i sveæenstvo koje se bojalo da æe izgubiti vlast. Autor je vjerovao da æe se oni brzo prikloniti Austriji kad uoèe njezinu pravednost. Ovo razmišljanje nije bilo bez osnove jer austrijska vlast nije bila nacionalna, a to je znaèilo da ona nije nastojala nikog potisnuti, veæ je nastojala svakog pridobiti za sebe da bi preko tih pridobivenih ljudi i èimbenika vršila vlast, a ta vlast znaèila je uljudbeni napredak. Tako je odmah poèelo kartografsko snimanje u Bukovini. Austrija je upitala za savjet i pukovnika baruna von Siegera koji je bio poznavatelj povijesti i koji je nalazio da je Bukovina nekoæ pripadala Galiciji i Lodomeriji, a te zemlje sad su u sastavu Carevine. Austrija je stekla Bukovinu u doba terezijanskih i jozefinskih reformi i njezini prvi potezi jasno odražavaju duh tih reformi. Tada su u Beèu predavali policijsku znanost (Polizeiwissenschaft) Johann Heinrich Gottlob von Justi i Joseph von Sonnenfels, prvi je bio profesor na Theresianumu, osnovao je 1763. i katedru za Polizeiwissenschaft. Prema Justiju politika je morala ostvariti pravedan odnos izmeðu vlasti i podanika da bi nastalo stanje zajednièke sreæe što je krajnji cilj države. Ovo je bilo jedno od polazišta kasnije marksistièko, lenjinistièke države.

Prema Sonnenfelsu je vlast prava bila zaštita od despocije. Prema Lodovicu Muratoriju iz Modene monarh je Božji pomazanik, ali je odgovoran prirodnom i meðunarodnom pravu, a ne samo Gospodinu. Bio je to oblik sekularizacije pojma 1

Ivan Pederin, Putni dnevnik cara Franje I. o Dubrovniku (1818 g.), Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, sv. 17(1979) str.431-463. i moji drugi radovi o putovanju ovog cara u Dalmaciju.

196

VDG JAHRBUCH 2006

vladara po Milosti Božjoj, on je delegat naroda. Prve reforme odnosile su se na reformu financijske i vojne uprave. Tada je Marija Terezija pozvala saskog grofa Friedricha Wilhema von Haugwitza za ministra. Takve reforme, osobito vojske opažamo baš u Bukovini. Godine 1759. postao je Muratorijev uèenik Giovanni Battista de Gaspari Director scholarum humaniorum , protivnik isusovaca koji je u nastavne planove uveo više poduke grèkog jezika nego što su to dotada imali isusovci u svojim školama, više poduke njemaèkog jezika, matematike, povijesti i zemljopisa.2 Iz primjera Bukovine, kartografskog snimanja i pitanja njezine povijesti vidi se zašto je Carevina trebala ovakvo osuvremenjivanje školstva i baš kolegije kao povijest i zemljopis.

Kad je Austrija stekla Bukovinu ona je bila gotovo posve pokrivena šumama i slabo napuèena Rumunjima, Rutenima, Armencima i Židovima. Postojala je i mala njemaèka kolonija, ovi Nijemci bili su evangelici, Rumunji su bili pravoslavni, a grkokatolièki Ruteni priklanjali su se pravoslavlju jer nisu imali svojih sveæenika.

Industrije nije bilo, trgovina je bila slabo razvijena, a tako i zanati, seljaci su sami proizvodilo ono što su trebali. Do tada se upravljanje zemljom sastojalo u sakupljanju poreza koji su tištili sirotinju, a ne plemstvo i samostane. Pravne prilike bile su oèajne, policije nije ni bilo, duhovna kultura bila je na vrlo niskom stupnju, djelovale su malobrojne samostanske škole.

Razvitak poslije stjecanja Bukovine opisao je Ferdinand Zieglauer von Blumenthal kao Seit der Besitzergreifung (str. 127-154). General Splényi tražio je od svih žitelja da prisegnu vjernost Austriji, autor je opisao ceremoniju te prisege.

Njega je kao upravitelj Bukovine i nasljednik njegovog duhovnog smjera naslijedio general Karl barun von Enzensberg koji je napisao pet memoranduma o zaostalosti te zemlje i reformama. Slièno je pisao i bojar Basilius Balša, zastupnik Bukovine u središnjoj vlasti koji je bio naklonjen Austriji. Austrija je crkveno odvojila Bukovinu od moldavske arhiepiskopije i stvorio nezavisnu arhiepiskopiju u Jassy, a episkop u Radautzu postao je glavom grèko-istoène, tj. pravoslavne crkve u Bukovini podložan pravoslavnoj mitropoliji u Austriji, a ta je bila u Sremskim Karlovcima. U Czernowitzu je ustanovljen konzistorij. Austrija se oslanjala na pravoslavnog episkopa Dositeu iz kuæe Cherskul zbog njegove blagosti, patriotizma, odanosti vlasti i dinastiji. U ovih nekoliko rijeèi sadržana su sva naèela austrijske vlasti za koju je teško reæi da bi bila ideološka, ali je svakako bila naprednjaèka od terezijanskih reformi.

Onda je Austrija reformirala samostane, iskorijenila korupciju, sagradila episkopski dvor u Czernowitzu i poèela razmatrati pitanje prijenosa vlasništva episkopskih imanja na državu. Ne zamjeæuje se nikakvo neprijateljstvo vlasti prema pravoslavlju, dapaèe, vlast je u pravoslavnoj crkvenoj organizaciji našla oslonac, a crkvena organizacija je novu vlast lako prihvatila. Austrija je u Bukovini 2

Gerald Grimm, Die Schulreform Maria Theresias 1767-1775., Das österreichische Gymnasium zwischen Standesschule und allgemeinbildender Lehranstalt im Spannungsfeld von Ordensschulwesen, theresianischem Reformabsolutismus und Aufklärungspädagogik, Frankfurt am Main-Bern-New York-Paris, 1987. str. 46-61, 300-303.

197

VDG JAHRBUCH 2006

uredila poreske obveze, ukinula tlaku; uredila je pravne prilike, pograniènu službu, opremu i opskrbu vojske, uredila je imovinske odnose, ukinula je neke manastire i podvrgla bukovinsku episkopiju karlovaèkom mitropolitu, sagradila je cestu od Sedmograða preko Pojana Stampi i pozvala bojara Basiliusa Balšu da bude referent u Dvorskom ratnom savjetu. Sve to odluèio je Josip II. koji je samo pet dana boravio u Bukovini i primio 270 molbi. Potom su prenesene relikvije sv.

Ivana Novog iz pravoslavnog bazilijanskog manastira Zo³kiewa u Svezawu gdje su se nalazile pred 100 godina. Carevo putovanje 1786. time je znaèilo novo doba za Bukovinu. Bukovina je upravno sjedinjena s Galicijom što je meðutim izazvalo nezadovoljstvo i otpor u Bukovini zbog razlièitosti jezika i obièaja pa je 1790.

Bukovina opet odvojena od Galicije, Godine 1804. dobila je svoje zemaljsko pravo i kazneni sud u Czernowitzu. Autonomizam se nije pojavio, a vlast do 1848. nije imala ni sluha za autonomizam, Godine 1817. posjetio je Bukovinu Franjo I. i njegova supruga Karolina, godine 1823. su se u Czernowitzu sastali ruski i austrijski car.

Bukovina je 1787. imala 30 puèkih škola, 1817. je njihov broj pao na 20.

Meðutim 1844. donesena je uredba o puèkim školama pa je osnovana jedna "Clericalschule", 1827. novo bogoslovno uèilište u Czernowitzu i sjemenište, 1805. osnovana je i prva gimnazija s pet razreda koja je 1848. dobila osam razreda, a broj ðaka rastao je sa 86 do 360.

Sad su se poèele graditi i kuæe od kamena, a tko ih je gradio dobivao je poreske olakšice, sagraðena je i katolièka župska crkva sv. Križa 1787. – 1814., grkokatolièka sv. Petra 1825.-1830. Nastala je i jedna domovinska stranka koja je bila protiv sjedinjenja s Galicijom, a vodio ju je Eudoxius Hurmunzaki (1812.-1874.). Pojavio se i jedan uèenjak – bojar Koljenoviæ koji je završio gimnaziju 1822., pravo i filozofiju studirao je u Beèu, godine 1848. stupio je u redove narodne garde, a onda se vratio u domovinu da služi svom narodu kao povjesnièar. Bio je ponosan što je Rumunj, ali vjeran dinastiji. Uputio je caru jednu peticiju u kojoj je tražio èuvanje narodnosti, mjesni parlament u Czernowitzu, pokrajinsku upravu, a potom osnivanje kreditnog zavoda, zemljišnika, ukidanje kmetstva, ravnopravnost vjera, reformu carina, nacionalnu sinodu koja æe birati episkopa, odbor što æe nadzirati vjerski fond. Bile su to sve liberalne reforme koje su išle za tim da ustroje Bukovinu kao višenacionalnu naciju pa je Bukovina 1849. i dobila autonomiju, postala je krunovina i stekla status vojvodstva. Ova titula odredila je stupanj njezinog ogranièenog suvereniteta koji je u Carevini išao od kraljevine, a to su bile Bohemija, Maðarska, Dalmacija i Hrvatska do grofovije, koja je bila veæina zemalja njemaèkog dijela Austrije.

Bukovina je potom dobila grb, gradile su se bolnice i umobolnice, osnovano je poljoprivredno uèilište u Czernowitzu, 1875. i sveuèilište kao znanstvena ustanova, ali i njegovateljica straha pred Gospodinom koja æe svoje studente odgajati u æudorednosti i kreposti. Car je posjetio to sveuèilište. Godine 1872. osnovana je i treæa gimnazija – državna realka u Radautzu, uèiteljska škola u Czernowitzu 1870. pa strukovna škola 1873. Godine 1850. bilo je èak 327 puèkih 198

VDG JAHRBUCH 2006

škola. Czernowitz je postao suvremenim gradom sa lijepom grèko-istoènom episkopskom palaèom sagraðenom 1864. Pisac je završio patetièkim spomenom vjernosti Bukovèana koju su oni prisegli kuæi Habsburg.

Bukovina je bila posve nerazvijena zemlja koja je u jedno stoljeæe austrijske uprave postala modernom pokrajinom – vojvodstvom. Ako Bukovinu usporedimo sa zemljama koje su ostale izvan Austrije, a bile su njezini protektorati kao Srbija i Crna Gora onda je Bukovina ostvarila znatno veæi napredak jer u to doba ni Srbija, ni Crna Gora nisu npr. imale sveuèilišta (u Beogradu je djelovala Velika Škola), imale su, osobito Crna Gora, mnogo manje obrazovanih ljudi i nerazvijeni državni, upravni i kulturni aparat pa su brojni bili èinovnici vrlo oskudnog obrazovanja.

Isidor vitez von Onciul napisao je prilog o grèko-istoènom vjerskom fondu kao Der griechisch-orientalische Religionsfond (str.155-174) koji je opisao kao gospodarsku kralježnicu grèko-istoène crkve i cijelog vojvodstva. Od tog fonda izdržavala se crkva i škola. Ranije je crkvena imovina bila loše upravljana, crkva je bila siromašna, sveæenici neobrazovani, Austrija je preuzela upravljanje tim dobrima, dala je episkopu njegov dio, a od prihoda su se još uzdržavale i škole. Bio je to model koji je slijedio 1773. kad je ukinuta Družba Isusova pa je od njezine imovine ustrojen vjerski fond od kojeg se izdržavalo austrijsko reformirao školstvo.

Ovaj model primijenjen na Bukovinu izazvao je otpor sveæenstva, koje je na kraju ipak dalo svoj pristanak pa se crkva poèela razvijati. Od prihoda tog fonda otvoreno je 1786. sjemenište u Sugawi. Ovaj fond imao je teškoæa za Napoleonskih ratova, a onda su stradale financije cijele Carevine. Poslije krunidbe Franje I. ovaj fond zbrinuo je udovice i siroèad sveæenika, dao zajmove za mnoge gradnje i financirao je škole. Ovaj fond dao je zajmove za razvitak industrije. Rad ovog fonda nadzire Ministarstvo poljodjelstva, a imovina ovog fonda raste. Ovo nam kaže nešto o karakteru austrijske vlasti koja je širila svoje posjede. Austrija nije ulagala u novosteèene posjede, ali je organizirala pa je do razvitka došlo iz vlastitih sredstava i moguænosti.

Narodopis je napisao Basil Kluczenko kao Volkskunde, Physische Beschaffenheit der Bevökerung (str. 175-190). On je opisao dosta burni rast puèanstva sa 79 513 žitelja 1775. na 646 591 žitelja 1890. Puèanstvo je raslo prirodnim prirastom i useljavanjem, osobito poslije nego je Carevina stekla Bukovinu. Bukovina je ipak još uvijek bila slabo napuèena zemlja, ali je bila zemlja s mnogo mladih ljudi, samo 4% imalo je preko 60 godina. Prema drugim zemljama Bukovina je imala visok postotak ženidbi. Katolika je bilo 72 389, grkokatolika 19 810, pravoslavnih 450 773, Židova 82 717, 3 213 Lipovana. Bila je to jedna ruska sekta. Protestanata i kalvinista bilo je vrlo malo. Govorilo se rutenski (268 367), rumunjski (208 301), njemaèki (133 501), maðarski, poljski i dr. Njemaèki je bio jezik obrazovanih i imuænijih. Mnogi ljudi su znali tri ili èetiri jezika, što je, èini se, bila austrijska karakteristika. Nepismenost je bila raširena, od 1000 muškaraca 1890. godine je bilo 798,8 nepismenih, od 1000 žena 861.7 bile su nepismene.

Seljaci su bili neuki, godišnji prirast bio je 1.3%, ali je smrtnost djece do jedne godine bila 22%, a još veæa je bila smrtnost djece do 15 godina. Djeca su umirala od 199

VDG JAHRBUCH 2006

šarlaha, difterije i hripavca. Miješani brakovi bili su rijetki, a najèešæe su ih sklapali Romi. Doseljavali su se Nijemci, Maðari, Slovaci i Lipovani.

U svesku se potom èitaju prilozi o pojedinim narodnostima Bukovine, najprije prilog Johanna Sbiera i S. Fl. Mariana pod naslovom ide Rumänen (str.191-28) koji su u èasu aneksije bili najbrojniji. Meðutim dio koji se zove Tinutul ili Ocohul Câmpul.lungului rusesc bio je napuèen pretežito Rutenima koji su se zvali Hutani ili Huzuli. Bilo je i malo Židova i Armenaca. Onda su došli njemaèki, slovaèki i maðarski naseljenici, dio Rumunja nauèio je rutenski, a zaboravio rumunjski.

Tako je Bukovina postala najšarolikija zemlja nacionalno vrlo šarolike Carevine.

Plemiæi su bili bojari, rupaèi, reseši i masili. Koloni na samostanskim dobrima bili su bezemljaši. Sad su dobili zemlju. Rumunji su vrlo pobožni, dobrih obièaja, štovali su sveæenike, ali su èesto mnogo pili. Oni su poštovali vlast vjerujuæi da je vlast od Boga u smislu Djela Apostolskih, osobito sv. Pavla i sv. Petra. Nisu bili buntovni, nego patrijarhalni. Zanimanje se nasljeðivalo od oca na sina, ali je meðu seljaèkim sinovima bilo sve više zanatlija. Kuæe su im drvene. Autori su opisali te kuæe i odjeæu seljaka – muškaraca i žena. Opisali su èak kako se èešljaju žene, a kako djevojke. Plemstvo i inteligencija odijevaju se europski, poljske radove obavljaju muškarci, ali žene im pomažu oko sijena. Kad bogatiji požanju svoja polja pozovu cijelo selo na gozbu koja završi pjesmom i plesom. Naveèer se pripovijedaju basne, anegdote, šale, satire, zagonetke.

Stoka koja nije za mužnju šalje se u gore s jednim pastirom, ona koja se muze na druge pašnjake s više pastira, najstariji pastir nadzire proizvodnju sira. Tamo gdje ima malo pašnjaka više seljaka se dogovori pa naèine kolibu. Kad vlasnici i pastiri podijele sir, društvo se raziðe. Dok su ovce u gorama pastiri ne smiju sudjelovati na zabavama i plesovima jer bi time sablaznili ovce koje se smatraju gotovo svetim životinjama. Pastiri se èuvaju od krpelja tako da tijelo, a osobito rublje namažu ovèjim maslom. Krate si vrijeme s frulom. Muškarci zimi ljenèare, a žene rade kuæne poslove, predu itd. Rumunjka smatra velikom nesreæom ako nema djece.

Kad žena rodi muž uðe u sobu, poljubi dijete i ženu u znak da ga priznaje, ako mu babica skine klobuk, znaèi da je dijete muško. Narod vjeruje da treæi dan poslije roðenja djetetu doðu boginje sudbine. Korito u kojem se dijete krsti izlije se pod najljepšu voæku da dijete bude lijepo. Sve to bili su obièaji i vjerovanja koji su imali malo veze sa kršæanstvom. Majka stavi metlu preko ulaza da djetetu ne bi došli opaki duhovi. Kad se dijete razboli zovu sveæenika ili izgovaraju formule èaranja (descântece). Ako to ne pomogne promijene mu krsno ime ili mu dadu ime neke životinje kao Lupul, Ursul, ili biljke kao Floarea, Garofita. Ako dijete ozdravi ostane mu to novo ime.

U zabave spadaju èeste športske igre s loptom ili natjecanja u hrvanju. Igra se i kolo s pjesmom. Starija sestra mora se udati prije mlaðe. Djevojke se obièno udaju izmeðu 15 i 20 godina, djevojka od 25 godina smatra se usidjelicom, mladiæi se žene obièno izmeðu 18 i 25 godina, ali od uvoðenja opæe vojne obveze izmeðu 24 i 30 godina. Djevojci se šalju posrednici kod ženidbe u kuæu. Autor je potom potanko opisao svadbene obièaje.

200

VDG JAHRBUCH 2006

Nevjesta u kuæi sluša svekrvu. Kad se sagradi nova kuæa, ona se blagoslovi i vjeruje se da u kuæi živi neki dobri duh u obliku zmije koji èuva kuæu.

Kad netko leži na odru polože ga s glavom prema istoku. Kad se mrtvac iznosi iz kuæe èuju se glasna naricanja. Za Novu Godinu po kuæama obilaze Colindatori s pjesmom i dobivaju neke poklone. Mitska baba Dochieia predkršæanskog je porijekla. To je baba koja znaèi zimu i prebiva u vrhovima Karpata. Na proljeæe silazi u doline i skida jedno po jedno krzno. Subota prije duhova posveæena je precima i umrlima.

Autor je ovdje opisao razvijenu i dobro oèuvanu seljaèku kulturu koja se doživljavala kao identitet nekog naroda. U ovom sluèaju kultura rumunjskih seljaka bila je sliènija kulturi Slavena nego li njihovih jeziènih srodnika koji su živjeli na jugu i jugozapadu Europe.

Slièni prilog napisao je Alexander Manastyrski pod naslovom ide Ruthenen (str.

228-271). On je napisao obièaje i praznovjerja. Kad se dijete rodi, babica ga okupa, digne iz korita i pljune tri puta da ga zaštiti od uroka, sliène radnje i protiv uroka rodilje. Dok dijete nije kršteno kraj njega mora gorjeti svjetlo protiv zlih duhova.

Kad netko vidi puža recitira neke stihove ili formule èaranja.

Roditelji nerado šalju dijete u školu. Potom je autor opisao odjeæu, pjesme koje djevojke pjevaju dok plešu oko momka. Kad djevojke otpjevaju i otplešu svoj ples i pjesmu nastoje zagrliti momka, koja ga prva zagrli dobije na poklon uskršnja jaja.

Autor opisuje te plesove.

Djevojku bira momak, roditelji daju suglasnost i donose odluku kojoj se djevojka mora pokoriti. Zbog toga djevojke èesto idu vraèarama da im kažu koliko æe imati prosaca. Gataju sa sjemenom konoplje. Prospu sjeme, prevuku podsuknju preko sjemena i pritom kažu neke formula s èaranjima. Koliko se sjemenki zalijepi za podsuknju toliko æe biti prosaca. Èesto se pripremaju ljubavni napici. Djevojke idu na Veliki Èetvrtak na potok i stihovima u formulama mole vodu da im pošalje ženika. Voda je sveta, znaèi plodnost.3 Vjerske predodžbe Rutena èuvaju stare predodžbe koje s kršæanstvom nemaju veze, ali nisu nužno suprotne kršæanstvu jer i kršæanstvo u vodi vidi svetost i element proèišæenja npr. kod sakramenta krštenja.

Meðutim, ako babica pljune tri puta da zaštiti dijete od uroka ili ako ga èuva od zlih duhova tako da kraj njega upali svijeæu to nije kršæanski, nego štovanje tih zlih duhova odnosno ðavla, jer u tim radnjama nije nazoèna vjera u svemoæ Gospodinovu.

Djevojke se udaju u dobi od 14 do 17 godina, mladiæi se žene poslije 24 godine.

Autor opisuje svadbene obièaje, npr. kad ženik sjedne pored nevjeste, nastoji joj odsjeæi rub haljine da bi mu žena kasnije bila podložna. Potom se èita opis svadbenih pjesama. Odjeæa oženjenih i udatih jednostavnija je od odjeæe neudatih i neoženjenih. Žena ima nizak položaj kod Rutena kao i inaèe kod Slavena. Žena ne misli na rastavu, ako muž potjera ženu koja nije kriva, seoski glavar kazni ga 3

G. van der Leeuw, La Religion dans son Essence et ses Manifestations, Phénoménologie de la Religion, Paris, 1970. ,Par.6. 1. str. 48.

201

VDG JAHRBUCH 2006

tamnicom. Ako muž tuèe ženu mora joj platiti da ga ona ne tuži. Preljubnica i njezin ljubavnik tuku se.

Postova je mnogo. Autor je opisao i prehranu seoskog puèanstva.

Kad se u selu gradi kuæa, cijelo selo pomaže. Kad je kuæa sagraðena, ona se blagoslovi, u kuæu se stavi crni pas ili kokot da na sebe uzme sve zlo. To bi bila magija koja nije kršæanska po svom porijeklu. Autor je opisao izgled kuæe. Svaðe meðu susjedima èeste su.

Na èelu sela su seoski glavar i župnik. Ljudi su gostoljubivi.

Ubojstvo svadljive žene ili Židova blago se kažnjava, strogo se kažnjava profanacija križa, kraða crkvene imovine ili ubojstvo sveæenika. Narod vjeruje da æe se èovjeku koji udari oca ili majku osušiti ruka ili æe on poludjeti. Odvjetnici nisu obljubljeni što se osobito vidi iz poslovica. Zemlja se smatra svetom hraniteljicom ljudi.4 Stoci seljaci vežu crvenu vrpcu oko vrata kao zaštitu od uroka i vještica koje kravama zaustave mlijeko. Postoje èaranja kojim se ljudi štite od vještica. To opet nije kršæanski, kršæanski bi bila molitva Gospodinu da zaštiti ljude od napasti i ðavla, a vještice bi bile ðavao u smislu psalma 95. koji smatra ðavlom bogove Fenièana.

Autor opisuje liturgijski kalendar s pjesmama i plesovima vezanim za svaku sveèanost. U srijedu u Velikom Tjednu nitko ne smije useliti se u novu kuæu, na Veliki Èetvrtak seljaci se kupaju u potocima da odvrate od sebe kožne bolesti. U tom kupanju sadržana je predodžba o vodi koja je sveta. Raširen je obièaj da se usjevi i zdenci blagoslivljaju na nedjelju poslije duhova ako je godina kišna.

Liturgijski kalendar vezan je s meteorološkim prilikama. Seljaci vjeruju da Židovi i škrtci drže ðavla skrivenog u dimnjaku da im dade više novaca. Ovo vjerovanje poèiva na antisemitskim predrasudama, ali i na kršæanskom uvjerenju da je škrtost grijeh.

Ruteni vjeruju u moguænost da se pišuæi vlastitom krvlju ðavlu zapiše duša da bi se dobilo bogatstvo na ovom svijetu, vjeruju u vampire koje u grobu valja okrenuti potrbuške i probosti s kolcem. Èesta su èaranja, a i crna magija, stara mitologija živi pa je grom stvorio Bog i dao ga ðavlu, ali ga je sveti Ilija oduzeo ðavlu. Vrlo mnogo je pravila vezanih uz vremenske prilike, gatanja, takoðer i iz utrobe ubijenih životinja, vjera u omina, zov sove kraj kuæe znaèi neèiju smrt. Kad netko umre duša ostaje u kuæi i nakon pogreba, u kovèeg s ureže otvor da duša može posjeæivati tijelo u grobu. Dok je mrtvac u kuæi muškarci ne nose kapu, a žene imaju raspletenu kosu.

Poznati su mitovi o smaku svijeta koji æe donijeti ratovi, zavladat æe glad, zemlju æe prekriti skakavci, letjet æe ptice sa željeznim kljunom, veliki bivoli popiti æe svu vodu iz rijeka, onda æe doæi požari i oluje. Tek na kraju doæi æe Isus i suditi.

4

Tako je to kod vrlo velikog broja religija, animistièkih i monoteistièkih, Mircea Eliade, Traité d’histoire des religions, Paris, 1970. Chapitre VII. La terre, la femme et la fécondité, str. 208 ff.

202

VDG JAHRBUCH 2006

Ova seljaèka religija mješavina je kršæanstva i animizma, ima svoju mitologiju i teogoniju. Iako je kršæanstvo bilo službena religija animistièki obièaji ostali su, neki su bili suprotni kršæanstvu, a neki ne, pa mi samo uvjetno možemo ove seljake smatrati kršæanima.

Ovi obièaji bliski su obièajima Rumunja, ali su ipak razlièiti pa možemo govoriti o razlièitom nacionalnom identitetu, kulturi i mentalitetu.

Raimund Friedrich Kaindl napisao je prilog pod naslovom ide Huzulen (str.

271-282). Huzuli su prema autoru pravoslavni (grko-istoèni) Ruteni koji imaju drugaèije obièaje, a drugaèije se i odijevaju, oni govore rutenski, ali imaju više romanskih rijeèi u jeziku, vole pjesmu, gostoljubivi su, znaju i govore mnogo poslovica. Stoèari su i vješti mnogim zanatima, osobito su vješti u obradi drva, izraðuju splavi. Oni koji žive u gorju nomadi su. Ako su seljaci znaju za mnoge formula èaranja protiv grada koje se obièno izgovaraju na Badnjak. Oni tada èaraju sa crnim lukom koji stavljaju u pukotine vrata na stajama da se èuvaju od opakih duhova. Znaju za mnoga gatanja pa pale drvca i gledaju gdje æe pasti žar, ako padne u brazdu to je znak da æe netko umrijeti. U doba ljetnog solsticija svetkuju vatru i munje, jer vatra je, kao i voda sveta, kako naprijed vidjesmo. U neke dane ne rade jer vjeruju da bi im u protivnom izgorjela kuæa. Ilija je za njih gromovnik koji je u vjeènom sukobu s ðavlom. Ovo podsjeæa na dualizam pretkršæanske slavenske religije.5 Ovo nam kaže o ne malom utjecaju pravoslavlja odnosno katolicizma na kulturu i mentalitet ljudi. Ruteni i Huzuli govorili su istim jezikom, izmeðu katolicizma i pravoslavlja nema bogoslovnih i dogmatskih razlika, a kolike li razlike u kulturi!

Demeter Dan napisao je prilog pod naslovom Die Lippowaner (str. 282-295).

Lipovanci su sekta ruske pravoslavne crkve koja se dijeli na dvije sekte. Njih oko 400 su tzv. bespopvci, a to æe reæi da nemaju sveæenika, drugih oko 2400 sljedbenika su popovci, imaju sveæenike, ali se neki vraæaju ruskoj pravoslavnoj crkvi. U vojsci služe u zdravstvu je ne smiju po svojoj vjeri uzeti pušku u ruke, služba u vojsci takoðer je u neskladu s njihovom vjerom. Oblaèe se u šarene tkanine. Kad se razbole neæe primiti lijeènika jer smatraju da samo Gospodin lijeèi. Praznovjerje smatraju grijehom, pse neèistima, a tako i inovjerce. Smatraju da oženjen èovjek može napustiti ženu i živjeti sa Židovkom ako mu uspije da je obrati. Autor je nadalje opisao njihove vjerske obièaje. Oni ne smiju plesati ni piti žestoka piæa, ne smiju slušati glazbu. Bespopovci nemaju sveæenika i žive u braku koji je vlast smatrala divljim. Ako popovci žive u divljem braku slijedi izopæenje s teškim kaznama. Meso jedu samo u karnevalu, monasi i monahinje ga uopæe ne jedu. U suvremenu školu neæe da idu. Govore ruski, ali obièno znaju i rumunjski. Sveæenik koji obudovi mora u monahe.

Lipovci se bave voæarstvom suše i preraðuju voæe ili trguju voæem.

5

Ivo Pilar, Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politièki problem.(predavanja održana u Zagrebu 10. veljaèe i 10. ožujka 1927), Zagreb, 1927.

203

VDG JAHRBUCH 2006

Prilog Die Deutschen napisao je Johann Polek (str. 295-306). Ovi su se poèeli doseljavati veæ u 14. stoljeæu, a onda su naglo nestali. Meðutim, 1770. je barun Peter von Gartenberg Sedagorski osnovao rusku kovnicu novca i doveo njemaèke naseljenike iz istoènog Baltika, ali i Židove koji su ostali. Na poèetku austrijske uprave poèelo je jaèe doseljavanje Nijemaca, koje se pojaèalo s industrijalizacijom u drugoj polovici 19. stoljeæa Nijemce iz Sedmograða i Slovaèke privukla je osobito metalurgija koja se razvijala u Bukovini. Nijemci su u Bukovini gradsko puèanstvo.

U gradovima ih ima obièno više od polovice puèanstva. 1890. bilo je u Bukovini 133 501 Nijemaca, a to je 20,65% puèanstva. Iako žive zajedno sa puèanstvom druge vjere i jezika, oni su saèuvali svoj nacionalni identitet, što autor istièe, a mi bismo mogli dodati da je to zato što su bili na višem stupnju uljudbe. Meðutim, nova okolina djeluje na njih tako što je sve više domaæih rijeèi u njihovom jeziku. Škola potiskuje njihov stari dijalekt. Autor je potom, slijedeæi naèela ureðivanja opisao njihovu odjeæu, narodnu pjesmu koju oni njeguju pa svatko ima svoju pjesmaricu.

Opisao je braène i svadbene obièaje, velik broj poroda, obièaje o Božiæu. Kao i ostali i Nijemci su skloni praznovjerju, pa gataju s lijevanjem olova, èaraju zbog zaštite od grada, vještica i dr.

Prilog pod naslovom ide Polen napisao je Raimund Friedrich Kaindl (str.306-314). On je uvodno spomenuo ratove izmeðu Poljske i Moldavije, vrlo žive odnose izmeðu Bukovine i Galicije. Poljaci su katolici, a veæina katolièkih sveæenika u Bukovina su Poljaci. Poljaci su recentni doseljenici. Njih je bilo i ranije, ali su pobjegli pred Osmanima, jer je u Osmanskoj carevini katolicima uvijek bilo teže nego pravoslavnima. Kad je Austrija stekla Bukovinu Poljaci su poèeli dolaziti i obièno su bili sveæenici, zanatlije, vojnici ili èinovnici, osobito otkad su Bukovina i Galicija spojene 1786. pa do sredine 19. stoljeæa. To je razlog zašto se imena mjesta u Bukovini pišu poljskim pravopisom. Poljski jezik širi se u Bukovini sve više pa Židovi napuštaju jiddisch i prihvaæaju poljski. Nacionalna svijest poljaka razvijena je pa oni imaju svoje udruge, èitaonice u kojima drže predavanja, održavaju se i kazališne predstave na poljskom jeziku. Èlanak pod naslovom Ungarn und Slovaken napisao je Johann Polek (str.

314-320). Maðari su došli veæinom kao izbjeglice iz Sedmograða poslije nego što je ugušena Rákoczijeva buna, 1880. ih je bilo 9 887, a onda je njihov broj poèeo opadati jer su im savjetovali da se presele u matiènu zemlju. Oni su veseljaci, o Božiæu idu s pjesmom i glazbom od kuæe do kuæe, osobito ako je u kuæi neka lijepa mlada djevojka, religiozni su. I Slovaci su poèeli dolaziti potkraj 18. stoljeæa. Pod utjecajem crkve i škole koja je poljska dio Slovaka prihvatio je poljski jezik pa su se 1890. izjašnjavali kao Poljaci, odnosno oni su tako popisivali jer se puèanstvo u Austriji popisivalo prema jeziku (Umgangsprache, lingua di uso). Slovaci su prihvatili poljski jezik, ali èuvaju svoje stare obièaje i nošnje koje pisac opisuje. Oni su religiozni, ali je njihova religioznost izmiješana s praznovjerjem, a mi bismo rekli animistièkim elementima.

Demeter Dan napisao je prilog pod naslovom Die Armenier (str. 320-330). Oni su došli u Bukovinu 1418., napustili su svoj jezik, odnosno zadržali su ga jedino u 204

VDG JAHRBUCH 2006

bogoslužju i prihvatili poljski. Njihovo misno ruho slièno je ruhu pravoslavnih sveæenika, ali nose kovinasti ovratnik sa slikama apostola, skidaju cipele dok èitaju misu, a pod misom nose i mitru. Crkve im izgledaju kao pravoslavne, ali oltar je odvojen samo zavjesom. Blagdani su kao kod pravoslavnih, ali roðenje Isusovo i obrezivanje slave istog dana. Vjeruju da se u noæi izmeðu srijede i èetvrtka prije Isusova uznesenja nebo otvara. Jednostavni su, èedni i trezveni, patrijarhalni.

Prosjaèenje smatraju velikom sramotom, gostoljubivi su, susretljivi u ophoðenju s drugim narodnostima, ponekad sklapaju brakove s inovjercima, ali brakove ugovaraju majke. Trgovci su i njihove karavane još odlaze na istok. Autor je opisao izgled njihovih kuæa; one su tradicionalne, ali se Armenci odijevaju europski.

Demeter Dan napisao je prilog pod naslovom Die Zigeuner (str. 330-338). Ovi su napustili dolinu Inda zbog nemira, ratova i neljudskih zakona Manu i došli najkasnije 1400. godine u Bukovinu gdje su do 1783. postali dragovoljnim robovima, obièno u manastirima. Iako su kršæani oni se sahranjuju u posebnim grobljima, izraðuju žlice, vode medvjede po sajmovima, ispiru zlato, potkivaju konje, prave lonce, sviraju na svadbama, žene gataju, èesto prose, nomadi su, ali neki žive i sjedilaèkim životom. Odrpani su, èesto kradu, djevojke su lijepe, ali samo u ranoj mladosti, u gradovima žive u posebnim èetvrtima, a i u selima žive odvojeno u loše sagraðenim kuæama. Biraju svoje suce, ali su ovi podložni opæinskim seoskim glavarima odnosnih sela. Muževi tuku svoje žene ako ne isprose dovoljno, pravoslavni su, pobožni, ali vjerski neobrazovani, u crkvu ne idu, prave ljubavne napitke, svadljivi su, èesto se tuku, ali prije tuènjave skidaju odjeæu da je ne poderu.

Bezazleni su, ali prezreni, stide se svog porijekla i kažu da su Rumunji (Roma, Romaniczei), ali ih Rumunji ne prihvaæaju za svoje i preziru ih. Pa ipak, neki su se školovali.

Romi se, kao i Armenci, Židovi i Slovaci u Bukovini, nisu konstituirali u suvremenu naciju, preporodna gibanja koja su potekla iz jozefinizma nisu ih dodirnuli. I ne samo to, oni su nastojali uæi u rumunjsku naciju.

Meðutim s Romima su se bavili drugi pa je 1888. u Engleskoj osnovana Gypsy Lore Society koja se bavila prouèavanjem Roma. To društvo podupiralo je programe i konferencije, objavljivalo je polugodišnju publikaciju Journal of the Gypsy Lore Society, pa èetvrtgodišnji Newsletter, Archiv Victor Weybright. U ovim èasopisima izlazili su prilozi iz antropologije, jezikoslovlja, povijesti, folkloristike, glazbe, književnosti, sociologije, umjetnosti i dr. Marija Èop Marlet, Hrvatica koja je pisala na njemaèkom i francuskom napisala je pripovijetku iz romskog života pod naslovom Goldjana, objavljenoj u budimpeštanskoj La Revue de l'Orient u sijeènju 1889. Ona se o Romima dopisivala s Franjom Kuhaèem Kochom. Nadvojvoda Josef bavio se prouèavanjem Roma pa je napisao na maðarskom i gramatiku njihovog jezika – Romano scibakero sziklaribe.6 Ovo sve nam kaže da se etnièka, vjerska i jezièna slika Bukovine èesto mijenjala.

Dolaskom pod austrijsku vlast Bukovina se nije germanizirala, iako je broj 6

Slavica Žura, Život i književno djelo Mare Èop, Zadar, 2000. str. 79-80, 84. Neobjavljeni magistarski rad.

205

VDG JAHRBUCH 2006

Nijemaca naglo rastao, veæ se je polonizirala pa su Armenci, dio Židova i Slovaka prihvatili poljski jezik. Židova je bilo mnogo u Bukovini, ali se èlanak o njima nije pojavio, kao što se nije pojavio ni u prilozima o Beèu ili Maðarskoj, valjda zato što oni nisu smatrani nacijom jer to nisu ni nastojali postati, veæ su se rado asimilirali.

Kuæe i sela opisao je Karl A. Romstorfer kao Ortsanlagen und Wohnungen (str.

338-353). Kad je austrijska vojska ušla u Bukovinu zatekla je tamo kolibe od pletera oblijepljene blatom i sliène onima iz mlaðeg kamenog doba. Dimnjaka te kolibe nisu imale, stoka je noæila zajedno s ljudima, nije bilo cesta ni mostova.

Takve primitivne nastambe nalazile su se još uvijek u Bukovini, osobito u gorskim predjelima. Vladini uredi i doseljenici poèeli su graditi kamene kuæe, ali se drvo i dalje rabilo za gradnju kuæa jer je zemlja bila vrlo šumovita. Autor je opisao tipove starih kuæa, interijere itd. Sela su primitivna, ali slikovita, kuæe su sliène maðarskim kuæama i skromnije od kuæa Lipovljana. Meðutim novih i suvremeno graðenih kuæa sve je više.

Erich Kolbenhewer napisao je prilog o domaæoj radinosti kao Die Hausindustrie (353-363) koja je zajednièka svim narodnostima, ovdje autor rabi izraz (Volksstamm), a vezana je uz svojstva tla. Tkanje tkanina ženski je posao, a žene ga obavljaju ponajviše zimi. Autor je opisao tkanine i sagove koji se izraðuju u seoskim kuæama iz lana ili konoplje, opisao je naèin uzgoja tih biljaka. Žene pletu i vezu dok pasu stoku. Meðutim, krzna i kože preraðuju samo muškarci. U kuæama se preraðuje i drvo pa se izraðuju posude raznih vrsti koje se oslikavaju. Proizvodi se i grnèarija, kleše kamen, pletu se šeširi, hasure, košnice i košare. Autor ne opisuje razlièitosti u domaæoj radinosti pojedinih narodnosti. Èlanak pod naslovom Musik napisao je Isidor Worobliewicz (str. 363-376).

Rumunji i Ruteni temeljno su puèanstvo, oni su pravoslavni, a to znaèi da im je strana instrumentalna glazba koje nema u pravoslavnoj crkvi. Tu se još jednom vidi koliko crkva djeluje u nastanku narodne kulture. On je opisao oblike pravoslavnog pjevanja, spomenuo Johannesa, ministra kalifa u Damasku, kasnije monaha u manastiru sv. Save, koji je umro 776., a uredio je tekstove i melodije.

Krajem 12. stoljeæa je Domestikos Didaskalos regens chori carskih pjevaèa u Aja-Sofiji, Johannes Kukuzelos, kasnije monah na Atosu izumio je stare note koje se meðutim i danas upotrebljavaju u Carigradu i rumunjskim crkvama. Knez Alexander Lapuszneau osnovao je 1558. u Moldaviji škole pjevanja po uzoru na škole u carigradskom patrijarhatu. Pjevalo se prema grèkim i bugarskim melodijama i jeziku, ali tamo gdje je služba Božja staroslavenska pjeva se po staroruskim i bugarskim melodijama. Korsko pjevanje èuje se u crkvama tek od 1840. U tim korovima djeluju uèitelji pjevanja koji ne znaju ni rumunjski ni staroslavenski, a pravoslavna im je služba Božja strana pa korsko pjevanje slabo napreduje. Godine 1868. poslan je pravoslavni monah Isidor Worobkiewicz na beèki konzervatorij pa on postaje uèitelj pjevanja u Czernowitzu. Franjo Josip i Rudolf su se 1880. i 1887. pohvalno izrazili o tom pjevanju. Godine 1882. osnovano je u Czernowitzu i društvo za njegu i promicanje rimokatolièke crkvene glazbe. U 206

VDG JAHRBUCH 2006

sinagogi se èuo mješoviti kor svakog sabata. Ovdje se vidi da je rumunjska glazba pod premoænim utjecajem grèke glazbe, a ti su utjecaji išli preko crkve.

Rumunji osobito vole glazbu, narodno pjevanje je elegièno ili baladeskno s ritmièkim pokretima tijela i mnogo božiænih pjesama. Rumunjski instrument je lutnja, a lutnjari obilaze po selima i pjevaju, ali ne znaju èitati note, meðu njima se istièe Mosz Mikulai. Spominje rumunjske skladatelja. I Ruteni vole glazbu s kojom prate epske pjesme duma i dumka. Njihovi plesovi su vlaškog i srpskog porijekla, to su arkan i hajduk.

Rutenski pjevaèi imaju ista glazbala kao i Rumunji, ali je plesna glazba stvar Roma, a takoðer napitnice i žetvena pjesme. Na taj naèin su Romi našli svoje mjesto u kulturi Bukovine.

I kod Rutena opazila su se nastojanja da se glazbarstvo osuvremeni pa je 1862. bilježnik Karl Wexler osnovao jedno glazbeno društvo, a 1874. je Adalbert Hřimali preuzeo umjetnièko vodstvo tog društva.

Johan Sbreia napisao je prilog o rumunjskom jeziku i književnosti kao Die rumänische Literatur und Sprache (str. 376-393). Poèeo je tako što je uoèio da su stoljeæima sjedišta knezova i episkopa bila jedina mjesta u kojima se razvijala književnost i pismenost. To su bili grad Suczawi, episkopska sjedišta, manastir Putna, Woronetz u 15./16. stoljeæu gdje je 1871. otkriven jedan kodeks koji je izdala rumunjska akademija 1885. u Bukureštu i Czernowitzu. Kodeks je za tisak priredio J. G. Sbiera. Autor je spomenuo i druge stare rukopise. Bukovinski pisci bili su vezani sa školama kojih je bilo malo. Prosvjetiteljstvo je donijela u Bukovinu vojna uprava 1774.-1786. To se prekinulo 1786. kad je Bukovina sjedinjena s Galicijom jer lwowske školske vlasti nisu bile prožete prosvjetiteljskim idejama i jozefinskim duhom kao vojska, veæ su nastojale da nastavnici preðu na katolicizam.

Godine 1844. lwowska školska vlast izgubila je nadzor nad školama u Bukovini koje su došle pod konzistorij. Sad su se škole poèele razvijati.

Rumunjska književnost probudila se 1848., a to nije ostalo bez odjeka u Bukovini gdje se istakao pisac Jon Budai Deleanul, Rumunj roðen u Sedmograðu koji je u Lwow došao kao èinovnik, pisao je jezikoslovna, povijesna i beletristièka djela na rumunjskom, latinskom i njemaèkom jeziku, a izradio je i jedan rjeènik.

Drugi èinovnik pokrenuo je 1820. èasopis Chrestomaticul românescu u Czernowitzu. Onda je sve zamrlo, a 1822.-1871. pokrenut je list Bucovina, Gazetă romănescăpentru politică, religie, ºi literatura, k tome udžbenici i èitanke.

Novinstvo je kržljavo. Godine 1848. uveden je rumunjski kao nastavni jezik u sjemeništa, pojavile su se i neke književne publikacije s osloncem na Rumunjsku, potom agronomske publikacije, nacionalna povijest od Eudoxiu Hurmuzaku (1812.-1874.) koji je dugo radio u beèkim pismohranama. Neke pjesme napisao je Jon J. Bumbac, župski upravitelj Konstantin Moriaru preveo je 1884. Goetheov ep Hermann und Dorothea, poèela je njega rumunjske narodne književnosti, pa su o toj književnosti napisani i neki èlanci u Bucovini, poèela su i znanstvena prouèavanja jezika.

207

VDG JAHRBUCH 2006

Ovo nam kaže da je stara feudalna književnost bila vezana uz dvorove i manastire, novija uz èinovništvo i školu, ali se ona kržljavo razvijala vjerojatno zato što Bukovina nije bila nacija. No s druge strane ovo navodi na pomisao da nema nacije bez nacionalne književnosti.

Emil Ka³užniacki napisao je prilog o rutenskom jeziku i književnosti kao Ruthenische Sprache und Literatur (str. 393-405). Ruteni su govorili dva dijalekta, a književnost koja se razvila malo je imala specifièno bukovinskih karakteristika.

Naðeni su neki kodeksi u manastiru Putna koji su jasno pokazali bizantske utjecaje. Crkvena trvenja zbog unije odrazila se u književnosti pa se razvila solidarnost s moldavskim manastirima. U manastirima su se prepisivala književna djela, poljski utjecaji su zamjetni, a Zacharias Kopystenski je graðu za svoju Palinodiju skupio 1621./1622. u manastiru Putna. Njemaèki utjecaji osjetili su se poslije 1775. pa su se u 19. stoljeæu pojavili suvremeni pisci kao Wasil Ferlejewicz, braæa Gabriel, Wasil Prodan, književnost je poprimila neke preporodne znaèajke 1848. kad se javio rodoljubni pjesnik Osip Fedkowicz, koji je poznavao njemaèku književnost, a sudjelovao je kao vojnik u borbama na sjeveru Italije 1859. pa je pobudio E. R. Neubauera da prevede na njemaèki rutenske narodne pjesme. Isidor Worobkiewicz pisao je pjesme, pripovijetke, drame, propovijedi, operne librette i znanstvene èlanke.

Upada u oèi da su se njemaèke književne pobude osjetile u rutenskoj, ali ne i u rumunjskoj književnosti, a obje književnosti povezale su se s novinstvom i suvremenim kazalištem koje nije bilo privatno nego državno, ili je bilo pod državnim nadzorom. Èlanak o njemaèkoj književnosti napisao je Wolf Wolken kao Deutsche Literatur (str. 405-408). Ona je oskudna jer je Nijemaca malo i ogranièena na Czernowicz. Ovo nas ne uvjerava jer je Nijemaca bilo mnogo, bar u gradovima, a suvremena književnost vezana je uz grad, a k tome su ti Nijemci imali bolje obrazovanje od domaæih ljudi. Autori te književnosti su njemaèki èinovnici obrazovani na zapadu. Njemaèka književnost poèela je tek 1850. sa himnama Ludwiga Adolfa Staufe-Siminginowiczem. Autor je nabrojio još nekoliko manjih njemaèkih pjesnika koji su bili èasnici, a onda Karla Emila Franzosa i njegove Buchenblätter, i pojmu Halbasien koji se pojavio u njegovim djelima kao pisca koji je bio poznat u Beèu. Godine 1875. književnost je dobila pobudu osnivanjem sveuèilišta.

Književnosti znanost bili su izrazito nerazvijeni u Bukovini što se može objasniti jedino tako da Bukovina nije bila nacija pa se tako rodoljubni znanost nije pravo ni razvio, a rodoljublje bile su glavna pobuda književnom stvaranju.

Književnost je imala vrlo bitnu ulogu u stvaranju nacija koje se ne mogu ni zamisliti bez nacionalnih književnosti.

Karl A. Romsdrofer napisao je prilog o likovnim umjetnostima kao Bildende Künste (str. 409-459). Poèeo je tako što je utvrdio da povijest bukovinske umjetnosti još nije napisana, nastavio je da je ona vezana s Bizantom i južnom Rusijom i osobito s Moldavijom. U tom pogledu umjetnost Bukovine sukladna e 208

VDG JAHRBUCH 2006

njezinoj glazbi. Povijest umjetnosti podijelio je na dva razdoblja, prije po poslije 1775. Za razliku od susjednog Sedmograða malo je rimskih nalaza, ali ipak ima rimskih utvrda. Potom se tu nalaze neke graðevine njemaèkog viteškog reda kojima je maðarski kraj Andrija II. dao 1211. neke zemlje da ga štite od poganskih Kumana, tu je i poneka srednjovjekovna razvalina, narod prièa o zakopanom blagu. Manastiri se nalaze na bregovima kao u Srbiji, Grèkoj, Maloj Aziji i Armeniji i utvrðeni su. Ti manastiri kažu da je manastirski život cvao. Autor je nabrojio i opisao manastire i znatnije crkve u moldavsko-bizantskom stilu. On nije umio objasniti pojavu heterogenih elemenata u graditeljstvu niti doznati tko su bili graditelji ni odakle su došli, ali je dodao da su grèki umjetnici gradili u Rimu, Georgiji i na Balkanu. Meðutim na Balkanu su gradili veæinom Cincari u bizantskom stilu. Autor vjeruje da je tako bilo i u Bukovini. Kasnije su graditelji dolazili iz Sedmograða, Poljske i Njemaèke i donijeli gotiku u 16. stoljeæu, što je bilo kasno. Spomenuo je minijature koje su dobivali ili davali na poklon episkopi, bojari ili ruski knezovi. Bizantska tradicija žilava je i poslije pada Carigrada i opaža se u svilenom i zlatnom vezu, pa u tiskanim crkvenim knjigama sa urešenim inicijalima. Slikarstvo i ornamentika pojavljuje se u službi vjerskog kulta.

Bizantsko slikarstvo koje se razvija poslije ikonoboraca koèi pedagoški karakter i ornamentièka priroda. Tu autor ispovijeda svoje laièko uvjerenje svojstveno 19. stoljeæu. On nastavlja da ovakav karakter slikarstva ogranièava individualnost umjetnika zbog strogih propisa o sadržaju i raspodjeli pojedinih slika. K tome slikarstvo poduèava nepismene, a to je nažalost bila i veæina monaha. Na moldavskim crkvama oslikavaju se i vanjski zidovi, a ne samo unutarnji.

Godine 1775. nosi nove pobude umjetnosti jer se grade upravne zgrade, vojarne i crkve, a zemaljska vlada ima i odjel za gradnje. Autor je zaboravio napomenuti da je država dala etatistièki peèat umjetnosti, a nije ništa rekao ili nije imao što reæi o razvitku bukovinskog slikarstva u 19. stoljeæu.

Prikaz duhovnog života Bukovine pokazao je da se on vrlo kržljavo razvio i ne treba dugo misliti zašto. Bukovina je bila mozaik nacionalnosti, a ne nacija, sve te nacionalnosti imale su svoje stožerne nacije izvan granica bukovinskog vojvodstva pa se u Bukovini nije pokazala politièka volja, preporod je imao tek neznatnih odraza. Austrija je svuda gdje je došla u 19. stoljeæu raèunala s nacijom koja æe prihvatiti steèevine i ideje jozefinizma, ona je bila najuspješnija u Èeškoj, Poljskoj, Maðarskoj, Hrvatskoj, ali manje u zemljama napuèenim Talijanima koji su imali duhovno težište izvan granica Carevine, a tako i u Bukovini.

U rubrici o narodno-gospodarskom životu (Volkswirtschaftliches Leben) je Anton Zachar napisao prilog o poljodjelstvu i stoèarstvu kao Landwirtschaft und Viehzucht (459-485). Bukovina je bila poljoprivredna zemlja sa 74.71% seljaka, 51.05% obraðene zemlje. Kad je Austrija stekla Bukovinu zemlja je bila pretežito pokrivena šumama, obraðena zemlja bila je u rukama bojara, manastira i episkopa, seljaci su bili zakupnici i podložni sudbenosti zemljoposjednika što je u Carevini nastojao ukinuti Josip II., nije uspio, ali je to postupno ukinuto u 19. stoljeæu.

Poljoprivreda je ojaèala kad su u zemlju došli naseljenici, crkvene zemlje prešle su 209

VDG JAHRBUCH 2006

pod državnu upravu, osnovana je c. k. ergela u Radautzu. Doseljeni njemaèki kolonisti trebali su osnovati ogledna imanja što nije posve uspjelo u Bukovini za razliku od mnogih drugih austrijskih zemalja. Pa ipak, drveni plug je nestao, uvele su se kulture krumpira, raži , kukuruza, zobi i jeèma, krumpir se proširio osobito u godinama oskudice 1812.-1816., tropoljni sustav se postupno napuštao. Ovaj napredak vodio je generalni inspektor ergela i remontnih poduzeæa domaršal grof Heinrich Hordegg koji je iz Maðarske doveo gospodarskog ravnatelja Gottfrieda von Asbótha, koji je napustio tropoljni sustav, doveo vojsku da krèi šume, isušuje moèvare, uveo je bolja podolska goveda, unaprijedio voæarstvo. Kmetstvo je ukinuto 1848. što je dovelo do teškoæa jer poslije ukidanja tlake nitko više nije htio raditi. Bukovinska tradicija i austrijski etatizam nisu razvile poslovni duh, a seljaci osloboðeni od kmetstva i tlake proizvodili su samo ono što im je trebalo. Sad su veleposjednici poèeli dovoditi radnike iz Galicije. Meðutim razvitak poljodjelstva koèio je nedostatak kapitala pa je oskudna bila proizvodnja žitarica, a više je bilo krmnih biljaka za stoku koja se uvozila iz Rusije. Na taj naèin dobivao se gnoj za obraðenu zemlju.

Gospodarski napredak bio je dakle program nove austrijske vlasti koji su nosili doseljenici i državne, toènije vojne strukture, ne domaæi ljudi, a seljaci su bili sumnjièavi prema svakoj novotariji, osobito ako je potjecala od veleposjednika.

Meðutim, jedino su zemljoposjednici imali inicijativu i obrazovanje da poènu s napretkom.

Poslije opijenosti osloboðenjem kmetova seljacima je ipak malo po malo postalo jasno da moraju raditi i proizvoditi u kapitalistièkim uvjetima. To nije bilo ni lako, došle su godine nerodice 1866.-1868. i seljaci su se zaduživali, ali su uoèili potrebu za boljim poljodjelskim oruðem i gnojivom, vlast je poslala na selo putujuæe uèitelje, osnovane su i srednje poljodjelske škole. Sve to ipak nije dovelo do znatnijeg napretka jer su ga koèile tradicija i mentalitet seljaka, a k tome i nedostatak zajmovnog kapitala.

Najveæi zemljoposjednik bio je vjerski fond, dakle zemlja u vlasništvu manastira i episkopa kojom je sada upravljala država. Veæina tih posjeda imala je 400 – 500 ha., rjeðe 1000-1200. Dobar i napredan bio je zemljoposjed doseljenih Nijemaca.

Seljaci su bili protiv komasacije. Gnojiva je nedostajalo, ali ga je više bilo na veleposjedima. Razvila se proizvodnja žeste, od koje je ostajalo krmiva za stoku.

Strojna obrada zemlje bila je u povojima, autor je opisao plug kakav je bio u upotrebi u Bukovini, pa njemaèki tip ralice i mane tih oruða. Jedina poljodjelska industrija bila je proizvodnja žeste, bilo je 37 tvornica žeste.

Domaæa rasa konja bila je dobra za vuèu i jahanje, ali su seljaèki konji bili maleni i loše hranjeni. Brdski huzulski konji bili su istoènjaèkog porijekla, skromni i izdržljivi. Govedarstvo je unaprjeðeno uvozom podolskih goveda s dugim rogovima. Razlike izmeðu uzgoja malih seljaka i veleposjednika postupno su se smanjivale jer su seljaci opažalo da tržište pravi uzgoj žitarica nerentabilnim, a govedarstvo rentabilnim. Poveæavao se i broj svinja, ali je ribarstvo ostajalo na niskom stupnju.

210

VDG JAHRBUCH 2006

Vincenz Ekl napisao je prilog o šumarstvu kao Forstwirtschaft (str. 485-502).

Godine 1854. poèela je katastarska izmjera šumskih površina, 1859. i 1874. ukinuti su tereti i služnosti, ali je ipak ostalo mnogo prašuma u kojima nije bilo moguæe provesti masovnu izmjeru. Prve uredbe o šumarstvu donesene su 1776, pa 1818. i 1838. Došli su školovani šumari, poèela je proizvodnja potaše. Godine 1816. i 1820. poèeo je izvoz drva rijekama što nije uspjelo zbog neureðenog šumarstva u Rumunjskoj. Godine 1816. pojavila se i prva pilana na vodeni pogon na rijeci Czermosz. Krajem stoljeæa bilo je veæ 31 parnih i 123 vodenih pilana. Godine 1866. poèela je gradnja željeznièke pruge Lwow-Czernowitz-Jassy. Sve ovo uništilo je stari obrt Huzula koji su sjekli šumu i proizvodili splavi. Šume su davale moguænosti ispaše za stoku, iskorištavala se kora, razvijao se lov, kamenarstvo, proizvodili su se jarboli. Izvoz je tekao rijeènim putem u Rusiju i Rumunjsku. Prve brane sagraðene su 1868. Onda su se poèele graditi i šumske željeznice zbog iskorištavanja šuma.

Friedrich Kleinwächter napisao je prilog o rudarstvu i metalurgiji kao Bergbau und Hüttenwesen (str. 502-515). Rudarstvo je poèelo 1777. kad je osnovana c. k.

Schurfcomission koja je geološki ispitala zemlju i otkrila ležišta mangana, bakra i soli. Sve je došlo pod državnu upravu. Poboljšavanje je poèelo oko 1848. Solari su dobivali plaæu, a za sluèaj bolesti dio plaæe i lijeènièku pomoæ. Kad su poslije 40 godina rada stekli pravo na mirovinu dobili bi 7/10 plaæe. Vjerski fond posjedovao je neke metalurške peæi koje je 1796. kupio Anton Manz von Mariensee. On je 1823. otkrio znatna ležišta bakra i ostvario znatnu dobit, ali su njegovi nasljednici u drugoj polovici stoljeæa zapali u teškoæe pa su uzeli za upravitelja c. k. nadrudarskog savjetnika Bruna Waltera koji je dobro proizvodio mangan. PO njegovoj smrti upravitelj je postao c. k. nadrudarski upravitelj vitez von Krasuski.

Tada su poèela trvenja s vjerskim fondom koji je bio vlasnik.

Prilog o zanatstvu, industriji, trgovini i prometu napisao je Hubert Wiglitzky kao Gewerbe, Industrie, Handel und Verkehr (str. 515-531). Prve vijesti o trgovini potjeèu iz 12. stoljeæa Tada su vojvode pogodovali trgovini, osobito Alexander Dobri. Romi su bili zlatari, mlinari i lonèari. Židovi su se poèeli useljavati u 14. stoljeæu. Bavili su se proizvodnjom alkoholnih piæa. Osmanska vlast donijela je nazadovanje poljodjelstva i trgovine, koja je sada bila u rukama Židova i Armenaca.

Austrija i njemaèki useljenici donijeli su napredak, Nijemci su bili dimnjaèari, urari, proizvodili su pivu, gradili mlinove, Romi su se bavili zanatima, ali je razvitak trgovine koèilo nedostajanje putova. Godine 1814. sagraðena je i prva cesta, bila je to Franzenstrasse. Ustrojena je poštanska služba prema preporukama generala Splényi. Oskudnost putova nije dopuštala iskorištavanje šuma.

Austrija je ipak uvela zapadnu uljudbu pa su tako nastale nove industrije, suvremena proizvodnja alkoholnih piæa, tov goveda, pilane, od 1814. razvijalo se i rudarstvo, gradile su se cesta, do 1860. sagraðeno je 1683 km. cesta. Jaèala je trgovina koju sada nisu vodili samo Armenci, osnovana je trgovinska i zanatska komora, razvijala se privatna inicijativa. Austro-rumunjski carinski rat 1876. doveo je do zastoja, a onda je osnovan muzej zanatstva, struèna knjižnica, 211

VDG JAHRBUCH 2006

industrija robe iz kovine, kamena, porculana itd. Razvijala se metalurgija, trgovina, ali je i njih koèila oskudnost kapitala i visoke kamatne stope na zajmove. pa ipak, izgraðene su šumske željeznice, osuvremenjena je pošta, uveden je brzojav, nastale su i ljeèilišta s kojima je poèeo razvitak turizma.

Austrija je uvela zapadnu uljudbu u Bukovinu i zapadno gospodarstvo. Taj napredak spominjao se u slangu austrijskih upravnih i poslovnih krugova kao die Cultur nach dem Osten zu tragen pa je ovaj termin upotrebljavan npr. u hrvatskom èasopisu Vienac pejorativno, pisalo se o njemaèkim kulturtregerima.

Pa ipak, baš u Bukovini koja je krajem 18. stoljeæa bez dvojbe bila najzaostalija zemlja tadašnje Austro-Ugarske najjasnije se vidi taj napredak i osuvremenjenje i njegovi rezultati. Uspjeh je svakako bio ogranièen zbog nedostajanja kapitala i feudalnih tradicija, ali i dobro vidljiv.

Napredak je tekao u dva razdoblja. Prvo razdoblje od 1775. do 1848. donijelo je osuvremenjivanje uprave u smislu jozefinskih naèela. Ono nije teklo bez teškoæa i teklo je sporo. U drugom razdoblju, a to je bilo doba Franje Josipa došlo je do osuvremenjenja gospodarstva, industrijalizacije poljodjelstva, ukljuèivanje Bukovine u zapadnu kapitalistièku proizvodnju. Tad je došlo i do poèetne industrijalizacije.

Za razliku od Èeške, Maðarske i austrijskih grofovija u Bukovini se ne opaža inicijativa velikaša, ali se u Bukovini opaža jasnije nego drugdje austrijski model osuvremenjenja koji je tekao na državnu inicijativu, u Bukovini je kao i u Bosni napredak vodila baš vojska. To je bilo razlièito od zapadnoeuropskog modela gdje je napredak tekao na inicijativu privatnih poduzetnika.

Die Bukowina ein Beispiel des habsburgischen staatlichen Unternehmertums Bukowina war ein Land, das die Habsburger 1775. zu einer reformwilligen Zeit erworben haben. Es war ein sehr zurückgebliebenes Land, das zum größten Teil von dichten Wäldern bedeckt war. Eine intelligente Schicht und eine Schicht von aufgeklärten grundbesitzenden Aristokraten fehlte zur Gänze. Ein Fortschritt war nur durch staatliche Initiative möglich. Der Hof nahm das Risiko an sich und der Anstoß zur Modernisierung geschah durch das Wirken des Heeres, das Strassen anlegte und die Wälder rodete. Es war ein Erfolg – in keinem anderen Land der Monarchie war der Fortschritt so eindrucksvoll, nirgends war die Entwicklung so rasch und erfolgreich, wie in der Bukowina.

Bukowina wurde doch nicht zur Nation, weil die Bevölkerung mehrsprachig war und weil sie sich zu verschiedenen Religionen bekannte. Ähnliches geschah auch in Bosnien.

212

VDG JAHRBUCH 2006

dr. sc. Stanko PIPLOVIÆ

Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine

Car Franjo Josip I.

Nakon kratkotrajne francuske uprave, odlukom Berlinskog kongresa Dalmacija je 1815. godine ušla u sastav Austrijske monarhije. Ostala je tako kao posebna kraljevina gotovo èitavo XIX. stoljeæe pa do završetka Prvog svjetskog rata. U tijeku tih stotinjak godina pokrajinu je posjetilo više èlanova carske kuæe i sami suvereni. U svibnju 1818. doputovao je Dalmaciju car Franjo I. Bio je i u Splitu. Naredio je da se dotrajali srednjovjekovni zvonik katedrale popravi o trošku vlade. Njegovo upoznavanje sa znaèajnim arheološkim ostacima antièke Salone u današnjem Solinu rezultirali su osnivanjem Muzeja starina u Splitu.1 Posjetio je i Trogir gdje je bio gost biskupa Antuna Pinellija i primio predstavnike graðanstva i seljake iz okolice.

Od posjeta stranih vladara zanimljiv je bio onaj saskog kralja Friedricha Augusta II. 1838. godine. Kralj je bio ljubitelj i promicatelj prirodnih znanosti pa je proputovao Istru, Dalmaciju i Crnu Goru da upozna tamošnji biljni svijet i prikupi neobiène uzorke.2 Brat cara Franje Josipa I. nadvojvoda Ferdinand Maximilian bio je zapovjednik ratne mornarice. Boravio je u Milanu i Trstu gdje je na rtu Miramare sagradio dvorac. Godine 1859. ratni brod "Triton" usidren kod otoèiæa Lokruma pred Dubrovnikom je eksplodirao. Maximilian je pohitao na mjesto nesreæe. Tom prilikom posjetio je otoèiæ na kojemu je podigao križ poginulim mornarima. Oèarala ga je ljepota otoka pa ga je otkupio i uredio kao mjesto za odmor. Stari samostan je preuredio u ljetnikovac, a èitav vanjski prostor ispresijecao šetnicama i zasadio egzotiènim biljem. Kasniji vlasnik otoka bio je carev sin prijestolonasljednik Rudolf koji je tamo èešæe boravio sa suprugom Stefanijom, a završio tragiènom smræu u dvorcu Maerlingu.3 Nadvojvotkinja Maria Josefa supruga nadvojvode Otta sinovca cara Franje Josipa i majka zadnjeg austrijskog cara Karla I., prvih je godina XX. stoljeæa u više 1

2

3

Neda Anzuloviæ: O historijatu gradnje arheološkog muzeja u Splitu. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split LXXV/ 1981. 164.

Bartolomeo Biasoletto: Relazione del viaggio fatto nella primavera dell´ anno 1838. della maesta del re Federico Augusto di Sasonia nell´ Istria, Dalmazia e Montenegro. Trat 1841.

Stanko Piploviæ: Lokrum kao mjesto ladanja. Dubrovnik, Dubrovnik 2002, br. 1-2, 215-220. – Stanko Piploviæ: visoki èasnici austrijske ratne mornarice. Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, Osijek 2003. br. X., 22-23.

213

VDG JAHRBUCH 2006

Carska jahta "Miramare"

navrata boravila u Dalmaciji. Zanimala se za narodnu umjetnost toga kraja koja je nestajala razvojem industrijske proizvodnje. Posebno se zalagala za oèuvanje èipkarskog obrta pa je organizirala teèaje za djevojke po mjestima, predavanja, izložbe i prodaju rukotvorina u visokim krugovima u Beèu. Time ga je ne samo propagirala, veæ i pomagala gospodarsko stanje puèanstva.4 Nadvojvoda prijestolonasljednik Franz Ferdinand koji je ubijen u Sarajevu 1818. godine zalagao se za oèuvanje kulturnog nasljeða Dalmacije. Godine 1909. zajedno sa suprugom Sofijom Hohemberg putovao je privatno jahtom "Miramare" jadranskom obalom. Bili su u Omišu, Splitu, Dubrovniku i Trogiru. Na 6. srpnja 1909. godine stigli su u Makarsku i posjetili franjevaèki samostan koji se upravo obnavljao pa je prijetila opasnost od radikalnih promjena na èitavom sklopu.

Posebno je volio Trogir pa je svojim autoritetom intervenirao kod naumljenog rušenja venecijanske tvrðave Kamerlengo radi izgradnje duhanske stanice i prilikom podizanja zgrade novog kotarskog suda na obali, jer je smatrao da projekt ne odgovara srednjovjekovnom ambijentu grada.5 Car Franjo Josip I. imenovao je Ferdinanda u sijeènju 1910. zaštitnikom Središnjeg povjerenstva za istraživanje i zaštitu umjetnièkih i povijesnih spomenika u Beèu.

POSJETE FRANJE JOSIPA I. Najpoznatija je ostala posjeta austrijskog cara i dalmatinskog kralja Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine u vremenu od 10. travnja do 12. svibnja. Suveren je htio osobno upoznati gospodarske, kulturne i prosvjetne prilike u toj dalekoj i 4

5

Stanko Piploviæ Nadojvodkinja Marija Jozefa zaštitnica narodne umjetnosti u Dalmaciji. Ethnologica dalmatica, Split 2000. vol 9, 139-148.

Stanko Piploviæ: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeæu. Split 1996. 95 i 104. – Dalmatinske vijesti. Smotra Dalmatinska (dalje SD), Zadar 10. VII. 1909. 2.

214

VDG JAHRBUCH 2006

siromašnoj zemlji monarhije. Dalmacija se u to vrijeme protezala uz istoènu obalu Jadranskog mora od otoka Raba pa je obuhvaæala i cijelo današnje Crnogorsko primorje preko Boke sve do Bara. U njoj je tada živjelo 443 000 stanovnika.

Sastojala se od 12 politièkih kotara i 80 opæina. Glavni grad bio je Zadar.

Po programu kralj se uputio 1. travnja ujutro iz Beèa preko Ljubljane u Trst gdje je prisustvovao otkriæu spomenika svom bratu nadvojvodi Ferdinandu Maximilianu. Napravio je izlet u Goricu i proslijedio u Veneciju. Tamo je stigao 5. travnja i sreo se s talijanskim kraljem Vittorijem Emanuelom II. Dana 7. travnja otplovio je za Pulu. Odatle je proslijedio za Dalmaciju.6 Doèek u pojedinim gradovima i opæinama bio je unaprijed detaljno propisan. U dopisima vlasti je navedeno da pozdravni govori upuæeni caru moraju biti kratki, jasni i unaprijed pismeno dostavljeni. Mogu ih držati samo osobe odreðenog društvenog položaja.

Meðutim, društvima i pojedincima nije uskraæena moguænost prijema u privatnu audijenciju. Svaka opæina je bila dužna na vrijeme dostaviti svoj program doèeka.

Car je isplovio rano ujutro iz ratne luke Pule jahtom "Miramare". To je bio novi željezni brod dužine 82 metra, sagraðen 1872. godine u Londonu. Pogon mu je bio na paru preko boènih kotaèa. Naoružan je bio s dva topa kalibra 7 cm. Imao je više bogato namještenih salona, soba i radnih prostorija.7 U pratnji su mu bili transportni brod "Gargano" i jahta "Fantasia".

U carevoj sviti je bilo oko 60 osoba: poboènici, èlanovi vojnièke i kabinetske pisarne, Ureda dvorskog nadvornika, mornarièki èasnici, sveuèilišni profesori i posluga. Meðu njima su bili generali Mondel i Beck i viceadmiral Pöck. Uz njega je bio Dalmatinski namjesnik i general topništva barun Gavrilo Rodiæ sa svojim stožerom. Taj sposobni i zaslužni vojnik kao državni funkcioner brinuo se za napredak povjerene mu zemlje pa je bio obljubljen u narodu. Na putu su se caru prikljuèili lokalni uglednici. Svuda su ga doèekivale mase oduševljenog naroda uz velike ceremonijale, okiæene ulice, gruvanje topova i vatromete. Program posjete bio je opsežan uz primanja dužnosnika i uglednika, obilaske gradova i sela njihovih ustanova, škola, crkava i spomenika. Radin i predan obvezama kakav je bio, car je za èitavog napornog obilaženja od preko mjesec dana ustajao u zoru s prvim zrakama sunca, ali je i rano odlazio na spavanje. Putovalo se dugo morem, koèijama, ali i na konjima i pješice po lošim putovima i vremenu. Uvjeti smještaja bili su skromni uglavnom kod bogatijih privatnika pošto tada još nisu postojali hoteli po mjestima. Pored brojnih prijmova, ruèaka, obilazaka ustanova, vojarna i sirotišta, cijelo vrijeme se intenzivno i uredno bavio i državnim poslovima.

6

7

Cesare Garimberti:Diario storico del viaggio S. M. I. e R.. Ap. Francesco Giuseppe I. Imperatore d´ Austria, Re d´ Ungheria ecc. ecc. ecc. a Trieste, Gorizia, Venezia, in Istria, in Dalmazia ed al Fiume nei mesi di aprile e Maggio del 1875. Zadar 1877. 9- 183 Jahta je imala 1830 tona deplasmana, snagu motora 2000-2500. KS. Posada je brojila 159 ljudi. Rekonstruirana je 1893. godine, a 1897. putovala je na Kanarsko otoèje. Kasnije je bila u prièuvi. Za prvog svjetskog rata služila je kao bolnièki brod. Izrezali su je Talijani 1920. godine. Dario Petkoviæ: Ratna mornarica Austro ugarske mornarice. Pula 2004. 93 i 224. – U srpnju 1909. Frane Ferdinand sa suprugom kneginjom Hohenberg plovio je jahtom "Miramar" duž jadranske obale. N. V. nadvojvoda Franjo Ferdinando. SD 10. VII. 1909. 2.

215

VDG JAHRBUCH 2006

Iskrcavanje u Zadru 10. travnja

Car je najprije posjetio Zadar - glavni grad pokrajine. Stigao je jahtom 10. travnja. U luci se nalazilo stotine sveèano okiæenih laða, a meðu njima oklopnjaèa "Kaiser", fregata "Graf Radetzky", korvete "Frundsberg" i topovnjaèa "Nautilus".

Njima su se pridružili "Fantasia" i "Gargano".8 Doèekalo ga je mnoštvo naroda iz grada i okolice uz pucnjavu topova. Pozdravili su ga biranim rijeèima barun Rodiæ i naèelnik Niko Trigari. Pred katedralom zaželio mu je dobrodošlicu nadbiskup Maupas. Primio je predstavnike ustanova, sveæenstva, vojske i konzulata, meðu njima predsjednika Dalmatinskog sabora Stjepana Ljubišu s èlanovima Zemaljskog odbora. Tu je ostao do 15. travnja. Rezidencija mu je bila u namjesnièkoj palaèi, nekadašnjem sjedištu venecijanskih generalnih providura Dalmacije. Odatle je odlazio u obilazak okolnih otoka na Rab i Pag 13. travnja, unutrašnjost koèijama do Benkovca i Obrovca iduæeg dana. Slijedila je plovidba morem u Šibenik iz kojega se 17. travnja otputovao Skradin, pa dalje produžilo na vodopad Krke, u Kistanje i u Knin. Na 18. travnja su bili u Vrlici, veæ tada poznatoj po ljekovitim vodama. Tu su mnogi èlanovi pratnje kupovali narodne æilime zbog 8

Podatke o tim brodovima vidjeti: Elenco dei bastimenti da guerra e mercantili della monarchia Austro-ungarica e dei loro segnali distintivi. Anuario marittimo per l´ anno 1877. Trst 1877. III- IV. i 1891. II. – Karl Gogg: Osterreichs Kriegsmarine 1848- 1918. Salzburg, Stuttgart 1967. 79.

216

VDG JAHRBUCH 2006

Ulaz u šibensku luku 1875. godine

kojih je taj kraj bio na glasu. U Sinju je prireðeno viteško natjecanje Alka koje se inaèe držalo na carev roðendan. Ujutro 19. travnja car i pratnja su napustili Sinj pa su se preko Muæa, Drniša i Siveriæa, gdje su razgledali rudnik ugljena vratili u Šibenik. Na 20. travnja svita se uputila jahtom do Trogira, a odatle produžila koèijama do Splita. Tu je podignut veliki slavoluk. Iduæeg dana, uz ostale brojne obveze car je posjetio ruševine antièke Salone u današnjem Solinu. Na 23. travnja su organizirani posjeti na Braè i to Supetru i Postirama, zatim se proslijedilo u Omiš i Makarsku. Uveèer kasno vratili su se u Split. Dana 24. travnja posjetili su i ostala važnija mjesta srednje Dalmacije. Išlo se preko Klisa, Imotskog Vrgorca, Opuzena u Metkoviæ gdje se stiglo 26. travnja. Produžilo se preko Slanog, Stona i došlo u Dubrovnik 29. travnja.

Tu je car ostao 1. svibnja, a poseban je dogaðaj bio posjet otoèiæu Lokrumu i Trstenom gdje je suveren sa zanimanjem razgledao arboretum s egzotiènim biljem i velike stoljetne platane. Ujutro 2. svibnja proslijedio je za Kotor. Prošao je pored Cavtata gdje je u tu svrhu proširen put rušenjem dijela antièkog akvedukta Vodovaða -Cavtat. Radilo se o dionici u neposrednoj blizini Epidaura. Tu je kanal bio podignut na lukovima èiji je zadnji stup tada uklonjen.9 9

Arthur John Evans: Antiquarian, Researches in Illyricun. Westminster 1883. svezak II, 10 -13. –Liljana Kovaèiæ: Antièki vodovod Vodovaða – Cavtat. Zbornik dubrovaèkih muzeja, Dubrovnik 2004. sv. I 333-335.

217

VDG JAHRBUCH 2006

Susret s carem na Poljani u Šibeniku 16. travnja

U Kotor je stigao istog dana poslijepodne. Tu su ga doèekali èlanovi gradske uprave, mnoštvo naroda, vojna glazba i poèasna satnija. Uz slavoluk je stajala Garda u narodnoj nošnji pod oružjem. Iduæeg dana primio je crnogorskog kneza Nikolu Petroviæa. Poslijepodne su obojica prisustvovali kolu mornarice, a uveèer uživali u velikoj rasvjeti. Zatim je otišao do Meljina, bio na otoku Lastovu otputovao sve do Budve, svratio 6. svibnja u Risan i Perast. Zatim je proslijedio u Krivošije i Dragalj gdje je stigao 8. svibnja te proslijedio u Hercegnovi. Odatle je poèeo povratak uz posjetu Cavtatu i izlet na otok Mljet pa kroz Orebiæ na poluotoku Pelješcu preko mora u grad Korèulu gdje je stigao 10. svibnja.

Na primjeru Korèule može se ilustrirati kako se posjeta u pojedinim mjestima pripremala i odvijala pošto je za to saèuvano više dokumenata. I taj je grad cara sveèano doèekao i za tu priliku bio ureðen. Èak su uklonjeni i neki ostaci gradskih zidina. Gradonaèelnik Rafo Arneri uputio je 11. ožujka proglas stanovnicima kojim je najavio carev dolazak 8. svibnja, ali je kasnije pomaknut za jedan dan. Njemu je u to vrijeme upuæeno više službenih dopisa o protokolarnim pojedinostima.

Iskrcavanje je predviðeno na zapadnoj obali. Na doèek i prijem su pozvani èlanovi Opæinskog vijeæa te mnogi mjesni uglednici. Za tu prigodu naruèena je i limena glazba iz Trogira. U programu je predviðeno pokazati ono što je karakteristièno za Korèulu uz moguænost carevog posjeta franjevaèkom samostanu na obližnjem otoèiæu Badiji i otoèiæu Vrniku gdje su bili poznati kamenolomi. Naveèer se 218

VDG JAHRBUCH 2006

Split - pogled s Marjana

pripremala bakljada i vatromet kod crkvice sv. Nikole. Izvedena je stara igra Moreške na obali i bila je veèera.10 Prigodom posjeta Korèuli, kao što je to èinio i u drugim mjestima, car je izdašno novèano pomogao ustanove i društva. udijelio je društvu brodograditelja Banci sv.

Josipa 100 forinta, Realnoj gimnaziji 200, siromasima 100 i Dominikanskom samostanu 300 forinta. Najveæi je iznos od 10.000 forinta dodijelio je Opæini preko banke sv. Josipa za popravak obale luèice u Uvali uš nedaleko istoèno od grada..

Put morem je nastavljen 11. svibnja ujutro preko Trpnja na poluotoku Pelješcu na otok Hvar. Tu je car najprije posjetio Jelsu. Iako se u tom mjestu zadržao svega jedan i pol sata, karakteristièan na koji naèin mu je iskazivana dobrodošlica. Èitavo mjesto je bilo okiæeno zelenilom i zastavama, a luka puna brodica. Za susret je podignut veliki šator. Pozdravio ga je naèelnik Nikola Dubokoviæ biranim rijeèima na što se car zahvalio. Sve to je bilo popraæeno radosnim uzvicima naroda. Odatle se car, praæen mjesnim uglednicima, uputio do Opæinskog doma. Išao je niz obalu s èije su obje strane bili poredani žandari. Šest djevojaka obuèenih u bijelo sipale su pred njegove noge cvijeæe. Kod opæinskog ureda ozidan je slavoluk. Uz njega su stajali opæinski vijeænici Suæurja te glavari Bogomolja i Gdinja u narodnim 10

Alena Faziniæ: Crtice iz korèulanske prošlosti. Godišnjak grada Korèule, Korèula 1997. br. 2, 112- 113. Franko Oreb: Posjet austrijskog cara Franja Josipa I. Orebiæu i Korèuli ljeta Gospodnjeg 1875. Godišnjak grada Korèule, Korèula 2005. br. 10. - Domaæe viesti. Narodni list, Zadar 22. V. i 16. VI. 1875. 3.

219

VDG JAHRBUCH 2006

Dolazak u Split 20. travnja

nošnjama.. U Domu je car primio sveæenstvo na èelu sa župnikom Gamulinom, poklonili su mu se vijeænici susjednih mjesta s kojima se zadržao u razgovoru zanimajuæi se za mjesne prilike. Car je zatim bio u crkvi i školi gdje su uèenici odgovarali gradivo.11 Istog dana bio je u Starigradu i Milni. Proslijedio je u Hvar.

Za tu priliku ureðen je grad . Uz ostalo, porušena je klaonica s mesnicom, jer se nalazila u samom središtu grada kod proèelja arsenala. Njen položaj na obali smetao je prometu, a bio je i neprikladan sa zdravstvenog stajališta.12 Smetala je i ceremonijalu doèeka. Nakon obilaska ureda i ustanova car je otišao u Cursalon, nekadašnju Ložu renesansno djelo arhitekta Michela Sammichelija iz Verone. Tu je prireðena prigodna izložba koralja, spužva i ribarskih alata.

Na kraju, ujutro 12. svibnja otplovio je iz Hvara na otok Vis. Car je najprije razgledao mjesto gdje se 1866. godine odigrala èuvena pomorska bitka u kojoj su Austrijanci pod zapovjedništvom admirala Wilhelma Tegetthoffa pobijedili nadmoænu talijansku flotu. Iskrcao se nakratko u Komiži, a zatim proslijedio u Vis gdje je položio lovorov vijenac na spomenik palim pomorcima na groblju, posjetio javne urede i škole. To je bilo zadnje mjesto na putovanju. Franjo Josip I. tu je na kraju primio èlanove Zemaljskog odbora, izaslanstvo grada Zadra na èelu s 11 12

Kronika kapetana Nike Dubokoviæa. Split 1998. 101- 103 i 106- 107 Joško Kovaèiæ: Uz prošlost hvarske pjace. Graða i prilozi za povijest Dalmacije. Split1997. sv. 13. 75-76.

220

VDG JAHRBUCH 2006

Car obilazi velike platane u Trstenom

naèelnikom Trigarijem, a zatim 58 naèelnika svih opæina Dalmacije od Raba do Kotora. Poslijepodne je isplovio praæen mnoštvom oduševljenog naroda. Odatle se vratio u Beè.

Za vrijeme boravka u Dalmaciji car je dodijelio brojne novèane poklone siromasima, dobrotvornim ustanovama, i blagajnama uzajamne potpore. Dao je doprinose za obnovu crkava i samostana, gradnju njihovih zvonika i oltara te opremanje. Podario je izraelsko društvo u Dubrovniku za gradnju groblja.

Pomogao je rješavanje vodoopskrbe, gradnju bunara i ureðenje trgova. Darovao je glazbena, poljodjelska, uljarska, radnièka i streljaèka društva, posebno Pomorsko društvo u Kotoru.

Susreo se s mnogim uglednicima i izaslanstvima opæina. Unaprijedio je brojne dužnosnike i istaknute osobe. Èlana gospodske kuæe Carevinskog vijeæa, grofa Jurja Savinu u Dubrovniku je poèastio naslovom tajnog savjetnika, višeg financijskog vijeænika u Zadu Antu Smiriæa naslovom dvorskog savjetnika, a kotarskog poglavara u Šibeniku Juru Lanovu imenovao je namjesnièkim savjetnikom. Posjedniku u Metkoviæu Filipu Dominikoviæu, ravnatelju pošta u Zadru Šimi Kurinaldu, posjedniku u Skradinu Ivanu Marasoviæu, profesoru u Zadru Dinku Marcocchiji i carskom savjetniku u Zadru Petru Tomšiæu dodijelio je plemstvo, Podijelio je veliki broj odlikovanja. Tajnom savjetniku zadarskom 221

VDG JAHRBUCH 2006

Izgled Dubrovnika u vrijeme carevog posjeta

biskupu Petru Dujmu Maupasu uruèio je Red gvozdene krune prvog reda, a splitskom biskupu Marku Kalogeri Križ reda Leopoldovog. Na 1. svibnja primio je u Dubrovniku na oproštajni razgovor tursko izaslanstvo. Zatim je 3. svibnja došao u Kotor crnogorski knez pozdraviti cara.

Meðu 25 osoba koje su primile Viteški križ Franje Josipa I. bio je i jelšanski naèelnik Dubokoviæ. To je car uèinio pismom 29. svibnja. Oko prvog kolovoza prispjelo je odlikovanje u Hvar. Kotarski poglavar Bortolotti je obavijestio naèelnika da ga doðe preuzeti. Kada se to doèulo u Jelsi, mještani su poslali predstavnike zamoliti da bi poglavar došao k njima uruèiti priznanje. Sve je bilo spremno 14. kolovoza. Na trgu pred Opæinom i èitaonicom postavljeni su slavoluci.

Poslijepodne stigao je kotarski poglavar s glazbom koja je svirala pred naèelnikovom kuæom i po mjestu. Sveèanost je bila iduæeg dana. Kuæe su bile okiæene, u mjesto su dohrlili stanovnici svih okolnih mjesta. Uz prigodne rijeèi križ je predan naèelniku u opæinskoj zgradi. Zatim su se sveèar i uzvanici praæeni brojnim pukom uputili u crkvu na misu, a potom kod naèelnika na ruèak. Naveèer je uprilièen vatromet i ples u èitaonici.

Novine, a posebno zadarski "Narodni list", pa splitski "L´avvenire", zagrebaèki "Obzor", beèke novine "Neue Wiener Abendblatt", "Neue Wiener Tagblatt", "Wiener Entrablatt" i "Neue freie Presse" detaljno su izvještavale o carevom kretanju. Tom dogaðaju posveæene su i bogate prigodne publikacije. Tiskana je i posebna knjiga "Povjestni dnevnik" uvezana u svilu s brojnim crtežima.13 One su 13

U pripremi knjige tiskan je ilustrirani letak na èetiri stranice kojim se pozivalo graðane na pretplatu. Puni naslov knjige je " Povjestni dnevnik o putovanju Nj. C. i Kr. Ap. Vel. Franja Josipa I. Cara Austrije, Kralja

222

VDG JAHRBUCH 2006

Dolazak u Dubrovnik 27. travnja

takoðer opširno opisivale Dalmaciju, njenu prošlost, znamenitosti, krajeve, ustrojstvo uprave, kulturu, umjetnost i istaknute osobe.14 Na putovanju su cara pratili zadarski fotografi Nikola Androviæ ljekarnik i Josip Marko Goldstein koji su u Zadru 1876. godine izdali "Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralia Franje Josipa I. kroz Dalmaciju godine 1875." s 24 velike fotografije s prikazom mjesta i sveèanosti u pojedinim gradovima.15 Spjevane su brojne ode u èast vladara.

Narod je svuda s oduševljenjem doèekivao cara i tada su mu prikazivani obièaji i nošnje pojedinih krajeva. U Zadru na ravnici odigrano je narodno kolo, u Šibeniku narodni pir, u Sinju je prireðena alkarska trka, a u Kotoru je bratovština mornara odigrala stari ples svetog Tripuna. Pokazane su mu prirodne ljepote zemlje, spomenici i gospodarski objekti.

14 15

Ugarske itd. itd. itd. po Kraljevini Dalmaciji u mjesecima Travnja i Svibnja 1875." Izdavaè i tiskara Vitaliani i Jankoviæ, Zadar 1878. Knjiga je tiskana i na talijanskom jeziku.

Nav. dj. u bilj. 4.

Album se sastoji od 24 velike fotografije i po list teksta uz svaku na talijanskom, hrvatskom i njemaèkom jeziku umetnuto u posebnim kopertinama Štampan je u tipografiji Spiridone Artale u Zadru. Pretplata se primala kod knjižare Guglielmo Schmidt u Zadru. U Splitu se èuvaju tri primjerka: Arheološkom muzeju, Sveuèilišnoj knjižnici i Državnom arhivu. Ovaj zadnji pripadao je grofu Antoniju Fanfogni iz Trogira. Ni jedan nije cjelovit.

223

VDG JAHRBUCH 2006

Pogled na Kotor

Kraljevom putovanju u Dalmaciju u našoj se historiografiji nije pridavala onolika važnost koja mu pripada. Svakako je jedan od razloga što je Franjo Josip želio osobno upoznati tu pokrajinu. Oèekivanja o trajnijem unutrašnjem unapreðivanju uprave i gospodarstva zemlje uglavnom se nisu ispunila, bar ne u dogledno vrijeme. Meðutim, osnovni povod je zasigurno bio dublji, politièki. Na Balkanu su nastala previranja vezana za pogoršanje agrarnih odnosa u susjednoj Bosni i Hercegovini. Uvoðenje èiftijskog sustava izazvalo je veliko nezadovoljstvo u toj zemlji. S druge strane jaèala je težnja balkanskih naroda za slobodom. Tursko carstvo je sve više slabilo, a europske zemlje pokazivale veliki interes za to podruèje i nastojale ga potisnuti. Upravo je 1875. došlo do ustanka u Hercegovini koji se proširio na Bosansku Krajinu. U nastavku su se u sukobe umiješale Srbija i Crna Gora, a zatim je zaratila i Rusija. To je konaèno 1878. godine dovelo do priznanja prava od strane europskih velesila Austro-ugarskoj da zaposjedne Bosanski vilajet i osigura mu autonomiju od Carigrada. U tim previranjima geografski i strateški položaj Dalmacije je bio važan. Ta je zemlja bila isturena na krajnji istok države u pravcu turbulentnog podruèja. Car Franjo Josip je svakako htio pripremiti susjednu Dalmaciju za dogaðaje prodiranja na istok. Krivošijski ustanak 1869. bila je ozbiljna opomena na poteškoæe koje bi pri tome mogle proisteæi iz neraspoloženja naroda. Konkretan korak u pravcu okupacije je bila gradnja tzv. Rodiæeve ceste od Makarske preko Biokova k unutrašnjosti. Formalno se napravila za povezivanje grada i susjednih otoka sa zaleðem, a stvarno je imala vojnu svrhu. Tuda je austrijska vojska ušla u Hercegovinu prilikom njene okupacije.16 16

Stanko Piploviæ: Cesta baruna Rodiæa. Makarsko primorje, Makarska 2003. br. 6., 121-127.

224

VDG JAHRBUCH 2006

Doèek cara u Hvaru 11. svibnja

Car Franjo Josip I. došao je ponovno u Dalmaciju 1891. godine povodom velikih vježba ratne mornarice. Odjel flote bio je usidren u uvali Saldun na otoku Èiovu kod Trogira. Na 17. lipnja 20 torpednih brodova napalo je u Kaštelanskom zaljevu oklopnjaèu "Prinz Eugen". Posjet carev bio je kraæi od onog 1875. godine i manje pompozan. Naveèer 24. lipnja ukrcao se na jahtu "Miramare" u Rijeci da bi prisustvovao manevrima na sjevernoj strani otoka Visa, vodama Braèa, Šolte i Trogira. Iduæeg dana bile su vježbe na moru oko Marine i otoka Drvenika. Nakon završetka, car je na jahti doplovio je u Saldun. Tu je bilo usidreno odjeljenje od 30 brodova odreðenih za napad tj. veæina flote. Poslijepodne se car iskrcao na kraj u pratnji admirala Maximilijana Sternecka i dalmatinskog namjesnika Emila Davida. U Trogiru ga je doèekalo mnoštvo naroda na èelu s naèelnikom Špirom Puoviæom. Razgledao je grad, a uveèer je bio vatromet. Car je izvršio smotru brodovlja u Saldunu i prisustvovao torpednom napadu u Kaštelanskom zaljevu na oklopnjaèu "Prinz Eugen". Naveèer 26. lipnja car je stigao u Split, a slijedeæeg jutra se iskrcao na kopno uz sveèani doèek. Primio je uglednike i prošetao gradom. Tom prilikom doputovali su naèelnici mnogih dalmatinskih gradova da ga pozdrave. Iz Zadra su došli dalmatinski namjesnik, podmaršal David, predsjednik Zemaljskog odbora knez Vojnoviæ s prisjednicima, predsjednik Prizivnog suda Brèiæ i drugi dužnosnici. Bio je i u Solinu razgledati rimske starine. Tu su ga pozdravili sinjski 225

VDG JAHRBUCH 2006

alkari. Na 27. lipnja ratno brodovlje napustilo je uvalu Saldun i pošlo u susret kralju u Splitu otpratilo ga do Pule.17 130. obljetnica prvog carevog posjeta Dalmaciji nije naišla na veæi odjek u javnosti Tiskano je svega nekoliko èlanaka u novinama i periodièkim publikacijama. To je daleko nedovoljno s obzirom na stvarni znaèaj tog dogaðaja.18

KALENDAR CAREVOG PUTOVANJA DALMACIJOM 1875. GODINE 10. IV. · · · · · · · · · Pula - Zadar 11.-12. IV. · · · · · · Zadar 13. IV. · · · · · · · · · Zadar- Rab - Pag - Zadar, izlet 14. IV. · · · · · · · · · Zadar - Benkovac - Karin – Obrovac – Zadar, izlet 15. IV. · · · · · · · · · Zadar – Šibenik 16. IV. · · · · · · · · · Šibenik 17. IV. · · · · · · · · · Šibenik – Skradin – vodopad Krke - Knin 18. IV. · · · · · · · · · Knin – Vrlika – Sinj 19. IV. · · · · · · · · · Sinj – Muæ – Drniš – Siveriæ – Šibenik 20. IV. · · · · · · · · · Šibenik – Trogir – Split 21.-22. IV. · · · · · · Split 23. IV. · · · · · · · · · Split – otok Braè – Omiš – Makarska – Split, izlet 24. IV. · · · · · · · · · Split – Klis - Trilj - Imotski 25. IV. · · · · · · · · · Imotski- Zagvozd - Vrgorac 26. IV. · · · · · · · · · Vrgorac – Opuzen – Metkoviæ 27. IV. · · · · · · · · · Metkoviæ – Klek - Slano 28. IV. · · · · · · · · · Slano – Ston – Gruž – Dubrovnik 29. IV. · · · · · · · · · Dubrovnik – Lokrum, izlet 30. IV-1.V. · · · · · · Gruž – Dubrovnik 2. V. · · · · · · · · · · Dubrovnik – Kotor 3.- 4. V. · · · · · · · Kotor – Meljine 5. V. · · · · · · · · · · Meljine – Lastva - Budva 6. V. · · · · · · · · · · Budva – Kotor - Risan 7. V. · · · · · · · · · · Risan – Budva – Dragalj na Krivošijama 8. V. · · · · · · · · · · Dragalj – Herceg Novi 9. V. · · · · · · · · · · Herceg Novi – Konavle – Cavtat - Mljet 10. V. · · · · · · · · · · Orebiæ – Korèula 11. V. · · · · · · · · · · Korèula – Trpanj - Jelsa – Starigrad – Milna – Hvar 12. V. · · · · · · · · · · Hvar – Komiža - Vis – Beæ.

17

18

O carevom boravku objavljene su brojne vijesti u tadašnjim novinama. Donose se samo neke. Njegovo velièanstvo.

SD 10. VI, 1891. 3. - Put Njeg. Velièanstva našeg Æesara po Dalmaciji. SD 17. VI. 1891. 3. – O dolasku Njeg.

Velièanstva u Spljet. SD 20. VI. 1891. 3. – Domaæe viest. Narodni list Split 24. VI., 1. i 4. VII. 1891. 3. – Kraljeve rieèi o položaju Dalmacije. Narodni list 11. VII. 1891. 1.

Stanko Piploviæ: Car Frane Josip u Dalmaciji 1875. godine. Dal` Casa, Split 2005. br. III, 16 i 17.

226

VDG JAHRBUCH 2006

Besuch des Kaisers Franz Josef I. in Dalmatien im Jahre 1875 Während des 19. Jahrhunderts, in der Zeit, als Dalmatien ein Teil der österreichischen Monarchie war, wurde das Gebiet von mehreren europäischen Monarchen und Mitgliedern des österreichischen Kaiserhauses besucht. Darunter waren Kaiser Franz I., der Bruder von Kaiser Franz Josef I., der Erzherzog Ferdinand Maximilian, die Erzherzogin Maria Josef, die Mutter des letzten österreichischen Kaisers Karl I. und der Thronfolger Franz Ferdinand.

Der bedeutendste Besuch von Kaiser Franz Josef I. geschah im Jahre 1875. Das war vor 130 Jahren. Am 1. April reiste er aus Wien über Ljubljana nach Trieste zur Enthüllung des Denkmals von Ferdinand Maximilian. Er reiste weiter nach Venedig, wo er sich am 5. April mit dem italienischen König Vittorio Emanuel II. traf. In Dalmatien befand er sich in der Zeit von 10. April bis 20. Mai. Der Monarch wollte ganz persönlich die kulturellen und wirtschaftlichen Umstände in diesem weit entfernten und armen Land des Staates kennen lernen. Am 10. April verließ er den Kriegshafen Pula mit der Jacht "Miramare", die im Jahre 1872 in London gebaut wurde. In seiner Begleitung waren 60 Personen und auf dem Weg schlossen ihm sich auch die Lokalpolitiker an.

Er besuchte zuerst Zadar, die Hauptstadt des Landes. Dort begrüßten ihn der dalmatinische Landverweser der Artilleriegeneral der Baron Gavrilo Rodiæ und der Kreisvorstand Niko Trigari. Mit der Jacht schiffte er die Küste über Šibenik, Split, Dubrovnik und Kotor entlang und machte Ausflüge in das Innland und auf die Inseln. Er besuchte viele Städte, Orte und Dörfer. In das Innland fuhr er mit der Kutsche und wo es keine Strassen gab, ritt er auf dem Pferd. Er schlief meistens in Privathäusern von angesehenen Bürgern oder in den Staatsgebäuden, da es in dieser Zeit noch keine Hotels gab. Während seines Aufenthalts gab er eine große Menge von Geld an die Armen, Armenhäuser, Dorfskirchen, einigen kulturellen und humanitären Gesellschaften. Er traf sich mit dem Volk, Lokalpolitikern, angesehenen Personen aus dem öffentlichen Leben, geistlichen Würdenträger und Botschaftern. In Kotor empfing er den montenegrinischen Fürst Nikola Petroviæ. Er händigte zahlreiche Auszeichnungen und Titel ein.

Das Volk empfing den Kaiser überall mit großer Begeisterung. Man zeigte ihm Volksspiele und Bräuche. In Zadar war das ein Kolo, in Šibenik eine Hochzeitsfeier, in Sinj das Ringelstechen, in Kotor der Tanz der Flotte und in Korèula das Moreskaspiel. Der Besuch endete auf der Insel Vis, wo der Kaiser den ums Leben gekommenen Seeleuten Ehre erwies, die in dem Seekampf gegen die Italiener im Jahre 1866 umgebracht wurden. Er empfing hier die Mitglieder des Landausschusses, die Delegation der Stadt Zadar und 58 Bürgermeister aller Gemeinden in Dalmatien. Diese Reise hatte eine große Publizität in den Tageszeitungen, besonders im "Novi list" und der "Smotra Dalmatinska" in Zadar und in den wienerischen Zeitungen. Zwei reich illustrierte Bücher mit 227

VDG JAHRBUCH 2006

detaillierter Beschreibung des Aufenthaltes und ein Photoalbum wurden veröffentlicht.

Das war die längste Reise eines Herrschers Dalmatiens bis heutzutage. Unsere Historiographie gab diesem Ereignis keine besondere Aufmerksamkeit und man versuchte nicht den richtigen Grund dieses Besuchs festzustellen. Der Kaiser hatte bestimmt gute Gründe, um sich mehr als einen Monat in der Provinz am Ende des Kaisertums aufzuhalten und sich in die einsamsten Gebiete zu begeben.

Wenn man die derzeitigen Ereignisse in diesem Teil Europas im Betracht nimmt, kann man das reale Ziel bewerten. Auf dem Balkan kam es zu Aufwallen, die mit den verschärften Agrarverhältnissen in dem Nachbarland Bosnia und Herzegowina verbunden waren. Die Sehnsucht des dortigen Volks nach Freiheit war immer größer. Das türkische Kaisertum wurde schwächer und die europäischen Grossmachten versuchten es zurückzudrängen. Es kam zu einem Konflikt und das brachte im Jahre 1878 zur Zustimmung der Österreichisch-ungarischen Okkupation der Bosnischen Provinz. Der Kaiser Franz Josef I. wollte Dalmatien für den Durchbruch in den Osten vorbereiten.

Der Kaiser Franz Josef I. kam im Juni 1891 zum zweiten Mal nach Dalmatien.

Er war an den großen Übungen der Seeflotte in der Umgebung von Split und Trogir anwesend.

228

VDG JAHRBUCH 2006

Vilko ÈURŽIK

Neugasla sjeæanja Valpovaèki Nijemci i Austrijanci U povijesti naroda uvijek je bilo ratnih kataklizmi koje su mijenjale njihovu demografsku sliku, njihov gospodarski, politièki, vjerski, prosvjetni i kulturni razvoj. Tako je i u Hrvatskoj poslije Drugog svjetskog rata skoro nestalo nacionalne manjine Nijemaca i Austrijanaca, koji su nakon gotovo više od 300 godina života na ovim prostorima ostavili iza sebe bogato nasljeðe koje se primjeæuje na svakom koraku.

Nakon sloma totalitarnog komunistièkog sustava 1990.g. i ponovnog oživljavanja preostalih Nijemaca i Austrijanaca te otvaranja novih perspektiva u razvoju slobodne i demokratske Hrvatske, želimo kratkim prikazom evocirati sjeæanja na život i rad naših bivših susjeda u Valpovu.

DOLAZAK NIJEMACA U VALPOVO Daleke 1745.g. doselio se jedan dio Nijemaca u Valpovo iz grada Kemptena u bavarskoj pokrajini Švapskoj na rijeci Illeru. Kempten je imao, osim razvijene industrije i važnu raskrsnicu željeznièkih putova. Od 1289. godine bio je grad-država, a od 1803.godine bio je pripojen Bavarskoj. U to vrijeme imao je oko 20.000 stanovnika zaposlenih u predionici i tkaonici pamuka, tvornici papira, šibica, strojeva i drvene robe.

Doseljavanje Nijemaca u Valpovo uslijedilo je na poziv valpovaèkog vlastelina baruna. Petra Antuna Hilleprand von Prandau s time što æe vlastelinstvo snositi sve putne troškove, što nije bio sluèaj kod naseljavanja drugih Nijemaca na podruèje jugoistoène Europe, na prostoru pod vlašæu Austro-ugarske monarhije. Èitav putni trošak iznosio je 111 forinti 51 i pola novèiæa. Sasvim je sigurno da je njemaèko naseljavanje bilo motivirano u prvom redu gospodarskim razlozima.

Usmena predaja kaže da su Nijemci stizali u naše krajeve s konjima i kolima preko kojih je bio pokrivaè kao krov. U Austriji su primili dokumente. Obeæani su im vrlo povoljni krediti, trogodišnji oprost poreza, graða za kuæe, sjeme, stoka, poljoprivredni alat i dr.

ŽIVOT U NOVOJ SREDINI Tijekom prvih godina bio je život doseljenika vrlo težak jer su se teško privikavali na klimatske prilike u našim moèvarnim krajevima. Od groznice su oslabili, a kada je nastupila zima poèeli su umirati. S vremenom su se aklimatizirali 229

VDG JAHRBUCH 2006

i poèeli veoma jeftino kupovati zemlju naših seljaka. U novoj sredini ostali su privrženi jedni drugima i nisu se dugo vremena povezivali s domaæim stanovništvom. Razlog je bio teško sporazumijevanje zbog razlièitosti jezika i nejednak stupanj gospodarskog razvoja. Naši seljaci su se služili kod obrade zemlje drvenim ili poluželjeznim plugovima koje su vukli volovi. Pšenica se vršila tako da se mlatila rukom ili su konji po njoj gazili. Vjerovalo se da "po trojaku žito rodi", pa se zemljište svake treæe godine ostavljalo na ugar, a gnojenje se zanemarivalo.

Meðutim, Nijemci su kod obrade zemlje upotrebljavali željezni plug i drljaèu, a kod vršidbe mašine "geplarice", a kasnije parne strojeve i motore na benzin. Sijali su djetelinu i grahoricu, da bi unaprijedili plodnost zemljišta. Sadili su krumpir i repu, te uljanu repicu i druge kulture. Nabavili su sjeèkarnicu koja je rezala sjeèku od slame kao hranu za krave. Kod uzgoja stoke Hrvati su držali èopore svinja i nekoliko krava na oskudnim pašnjacima više za prodaju, a manje za vlastite potrebe, dok su Nijemci uzgajali uglavnom stoku u stajama za domaæe potrebe i dobro su ih hranili.

Vratimo se još jednom na poèetak doseljavanja u Valpovo. Zašto? Zato da upoznamo te ljude i da èujemo što su oni meðusobno prièali.

Meðu ljudima se ponekad javljala ne samo nostalgija za starim krajem, veæ i sjeæanja na prve dane kada su krenuli u nove nepoznate krajeve, meðu nepoznate ljude. S koljena na koljeno prenosilo se usmenom predajom, što potvrðuju i neki podaci, da je iz Kemptena krenulo 11. kolovoza 1745. godine put Valpova 8 muškaraca, 7 žena i 33 djece, dakle 48 osoba. Neprekidno se putovalo 13 dana obiènim kolima preko Bavarske, Salzburga, Štajerske i zapadne Ugarske. Èitavim putem pratila ih je neizvjesnost, brige i napor.

Kada su 23. kolovoza 1745. godine konaèno stigli u Valpovo poèela je medu njima harati groznica, pa je do 19. veljaèe 1746. godine pomrla gotovo polovica doseljenika, tj. 5 muškaraca, 3 žene i 13 djece, dakle 21 osoba. Od cijele kolonije preostalo je 3 muškarca, 4 žene i 20 djece. Objektivno gledano, èovjek bi rekao prava katastrofa. Èinjenica je da su jedno vrijeme bili oèajni. S vremenom je meðu njima prevladala jaka želja za životom. U narednih 180 godina njihov se broj poveæao, pa je 1931. g. živjelo u Valpovu preko 400 Nijemaca, potomaka doseljenika iz Kemptena.

U ZAJEDNIŠTVU S HRVATIMA U životnom standardu oèigledno je postojala razlika izmeðu Nijemaca i Hrvata, sjeæa se prof. Dragan Sokol. Nijemci su više radili, imali su bolju organizaciju rada, uveli su nove ratarske kulture i mehanizaciju. Oni Hrvati koji su uèili od Nijemaca postali su vremenom pravi gazde. Nekada je bilo nezamislivo da se poslije ovršenog jeèma poore zemlja i uzgoji još neka kultura. Meðutim, Nijemci su odmah sijali okruglu repu za hranu stoke, kupus, "mišling" (gusti kukuruz) i dr. Svaki se Nijemac obavezno bavio i stoèarstvom. Imali su pune staje stoke i puna gnojišta stajskog gnojiva. Oni nisu palili strništa.

230

VDG JAHRBUCH 2006

Osim poljoprivrednika bilo je meðu doseljenicima i drugih Ijudi koji su pozitivno utjecali na razvoj obrta, trgovine, ugostiteljstva i drugih grana gospodarskih, kulturnih, vjerskih i prosvjetnih djelatnosti.

Veæ smo istaknuli da su u Kemptenu bile predionice i tkaonice pamuka, tvornice papira, šibica, strojeva i drvene robe. Zbog toga su doseljenici poèeli otvarati obrtnièke i trgovaèke radionice, gostionice itd.

Iz starije povijesti Valpova poznato je da je veæ od 1481. godine vlastelinsko podgraðe Zelenovac, koje je pripadalo kaštelu Walpo, dobilo privilegije za održavanje tjednih i tri puta godišnjih sajmova na Lovrenèevo, Matijevo i Našašèe sv. Križa. To pravo dobio je Zelenovac za kneza Ladislava Moroviæa 1438. godine, a. priznao ga je i kralj Albert, nasljednik kralja Sigismunda Luxemburškog. Time su stanovnici novog trgovišta bili osloboðeni kmetskih obveza.

Primjer stanovnika Zelenovca koji su sebi izborili pravo na povlastice koje su veæ ranije imali stanovnici veæih naselja jasno pokazuje da je razvoj robno-novèane privrede zahvatio Valpovo i okolicu. Iako se istièe da je dobivanje dozvole za spomenute privilegije izraz dobre volje kneza Ladislava i kralja Alberta Habsburškog, èinjenica je da feudalci nisu mogli mimoiæi novi pravac gospodarskog razvitka, jer su njihove potrebe toliko narasle da ih više nisu mogli zadovoljiti na dotadašnji naèin.

Zbog karaktera svoje potrošnje morao je knez Ladislav poveæati prihode i proizvoditi više robe za prodaju. Obrt se tada razvijao u dva oblika: na vlastelinstvu i trgovištu Zelenovac. Vlastela su oslobaðala neke svoje kmetove novèanih podavanja s time, da umjesto tih podavanja izraðuju predmete koji su potrebni tržištu (baève, drvene zdjele, korita, sita itd.). Navedene èinjenice jasno ukazuju na znaèajne promjene koje su, nema sumnje, zahvatile gospodarski razvoj Valpova i okolice u XV. stoljeæu i tako postali solidna osnova za razvoj obrta i trgovine u novim gospodarskim i politièkim prilikama koje su nastale na valpovaèkom vlastelinstvu baruna Prandau.

Vlastelin je u razvoju obrta vidio i svoju korist zbog njegovih regalija (pravo na ugostiteljstvo, ribolov, ubiranje ušura, održavanje sajmova, pravo prijevoza i ubiranje mostarine). Isto tako treba naglasiti da je unutar obiteljskih zadruga postojala svojevrsna podjela poslova, pa su neki muški èlanovi zadruge bili vješti kolari, opanèari, zidari ili kovaèi, dok su žene izraðivale od lana, kudjelje i vune tkanine i odjevne predmete za èlanove zadruge. U to vrijeme su se sve potrebe za život zadovoljavale unutar zadruge ili razmjenom s drugom zadrugom. Novac je u to doba bio rijetkost i èuvao se za "crne dane".

CEHOVSKO UDRUŽENJE ZANATLIJA U Valpovu je postojalo cehovsko udruženje zanatlija od 1820. godine, što ne znaèi da ono nije moglo postojati i ranije. Spomenute godine prihvaæeni su Cehovski statuti na sjednici Ugarsko-hrvatskog sabora po kojima su djelovala sva cehovska udruženja. Statut je imao 49 èlanaka (artikula). U Cehu su bili udruženi 231

VDG JAHRBUCH 2006

svi krojaèi, èurèije, èizmari, kovaèi, opanèari, bravari, urari, remenari, postolari, kolari i peèiteri. Takvo ustrojstvo je nestalo nakon izvršene reforme, nakon 1813. godine.

Smjenom dvaju gospodarsko-politièkih sustava, kapitalizam je polagano, ali sigurno potiskivao feudalizam sve do 19. i 20. stoljeæa. Ukidanjem valpovaèkog Ceha osnovan je 1890. godine Obrtnièki zbor. Zadatak ove ustanove bio je održavanje sporazuma medu èlanovima u cilju prosperiteta u gospodarskom razvitku Obrtnièkog zbora, osnivanja pripomoænih blagajni, osnivanja obrtnièke zadruge itd.

Kada je poèetkom lipnja 1931. godine ukinut Obrtnièki zbor, osnovano je 1932. godine Udruženje zanatlija kojemu su se za kraæe vrijeme prikljuèili trgovci koji su se 1935. godine odvojili i osnovali svoje Udruženje. U Valpovu je bilo 1940.g. na popisu 129 obrtnika, a u èitavom kotaru 475.Oko 1/3 obrtnika nije bila uèlanjena u Udruženju, kao i obrtnici valpovaèkog vlastelinstva grofa Rudolfa Normanna.

Godine 1935. bio je izgraðen Zanatski dom, osnovana je zaklada, pogrebno društvo i nabavljena su pogrebna kola. U Upravnom odboru bili su podjednako zastupljeni Nijemci i Hrvati.

OSNIVANJE DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA Kod osnivanja Èitaonice ili "Lesevereina" 1874. godine, glavnu su rijeè vodili vlastelinski èinovnici koji su iskljuèivo govorili njemaèkim jezikom. Pravi naziv je bio "Valpovaèki kasino" (klub, èitaonica, dvorana za zabave),ali nije bio dugog vijeka. Na drugom skupu 1882. godine podjednako su uèestvovali u osnivanju Èitaonice Nijemci i Hrvati (uèitelj Šime Vudi, Viktor Ber, Stevo Georgijeviæ, Jakob Župvi, Antun Kovaèiæ, Makso Kraus, Viktor Burijan, Eduard Flambach, Samuel Spitzer, Hinko Blesser i Melhior Truckenbrod). Èitaonièka pravila bila su tiskana na njemaèkom i hrvatskom jeziku. Prostorije za okupljanje èlanstva iznajmio je gostionièar Melhior Truckenbrod u današnjem hotelu "Fortuna".Društveni pokrovitelj bio je barun Gustav Prandau. Èitale su se novine: "Obzor", "Narodna obrana", "Narodni list", "Agramer Tagblat", "Pester Loyd", "Fremden Blatt", "Slawonische Presse" èasopisi: "Österreich-Ungarische Monarchie in Wort und Bild" i "Hrvatski zemljopis"; beletristièki listovi: "Prosvjeta", "Vijenac", "Nada", "Domaæe ognjište", "Vasarnapi ujsag", "Moderne Kunst", pouèni list "Hrvatska pèela" i šaljivi listovi "Fliegende Blätter" i "Satir".

Program rada bio je veoma bogat, što se vidi iz zapisnika. Na primjer: proslava roðendana pokrovitelja, održavanje banketa u èast istaknutih liènosti èitaonièkog odbora, gostovanje stranih kazališnih družina, davanje novèane pomoæi za podizanje spomenika fra Andriji Kaèiæu Miošiæu u Zagrebu, fra Luki Ibrišimoviæu u Požegi, proslava znaèajnih datuma, pomoæ za gradnju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, za popaljene kuæe Valpovèana, nabava, novog inventara itd.

232

VDG JAHRBUCH 2006

Od pripadnika njemaèke nacionalnosti koji su mnogo doprinijeli radu Èitaonice od 1884.-1945.godine istièemo : predsjednici: Antun Roter, dr. Dragutin Neumann, Stjepan Meisel. potpredsjednici: Antun Blesser, Adolf Eisenbarth, Ferdo Mergenthaler, Josip Fey, Vilko Peuer, Martin Metzinger, Ignac Braun. tajnici: Ferdo Mergenthaler, Leonardo Fichtner, Ladislav Auer, Josip Fey, Stjepan Kopf, Georg Gebauer, Sreæko Leichert ,Gabrijel Feller. blagajnici: Adolf Kraus, Adam Koch, Èedomil Welle. knjižnièari: Ferdo Mergenthaler, Adam Koch.

Ove najzaslužnije èlanove Èitaonice izdvojili smo jer su bili "alfa i omega" mnogih društvenih zbivanja. Stoga se njihove zasluge ne mogu mimoiæi. Oni su bili pravi entuzijasti, kojima je k srcu prirastao društveni rad još od upotrebe njemaèkog jezika pa i nadalje, kada je hrvatski jezik potisnuo njemaèki. Unesen je novi duh koji je svojim sadržajem obogatio društvenost, podupirao narodnu književnost, širio prosvjetu i promicao društvu korisne ciljeve.

U osnivanju Dobrovoljnog vatrogasnog društva od 1887.godine pojavljuju se isti, ali i drugi ljudi koji su plemenito geslo "Vatru gasi, brata spasi" pronijeli našim gradom. Prvi društveni nadzapovjednik bio je 5 godina ing. Viktor Ber, a poslije njega 8 godina uèitelj Leonardo Fichtner, zatim Ivan Fey, Ivan Krakenfels i drugi.

Od 1.lipnja 1914.godine najduži staž nadzapovjednika imao je 25 godina i 6 mjeseci Josip Pinteriæ. On je za to vrijeme najviše pridonijeo razvitku i napretku vatrogastva ne samo u Valpovu, nego i u bližoj okolici. I danas kao i prije vatrogasno društvo èine tehnièke trupe koje su prožete èovjeèanskim i rodoljubnim osjeæajem uvijek pripravne da uvijek doðu svakome u pomoæ.

Suradnja Hrvata i Nijemaca-Austrijanaca imala je stalnu uzlaznu putanju što se najbolje vidi po novoosnovanim organizacijama. Tako je zajednièkim sudjelovanjem osnovana 1774.godine Osnovna škola koja. je obrazovala uèenike prema "Allgemeine Schulordnung",nastavnom planu i programu odobrenom od carice Marije Terezije. Humanitarna organizacija "Crveni križ" osnovana je davne 1880. godine, Hrvatska gospodarska zadruga 1890.godine, Glazbena škola 1893.godine, HPD "Katanèiæ" 1904.godine, Gimnastièko društvo "Sokol" 1907. godine. Kino-predstave su prvi puta davane u Hrvatskoj èitaonici 1904., a NK "Jolija" je osnovan 1926.godine.

Sve nam to pokazuje koliko je Valpovo napredovalo na, gospodarskom i kulturno-prosvjetnom planu, što se ne može ovom kratkom retrospektivom obuhvatiti.

IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA Oba naroda su se u svakodnevnom životu dobro slagala jer su ih povezivali ista vjera i iste životne brige, sjeæa se prof. Dragan Sokol i nastavlja: "Njihovi posjedi i kuæe bili su meðusobno pomiješani. Ako su zidali kuæe, one su imale èetverougaone 233

VDG JAHRBUCH 2006

fasade sa 4-6 prozora, dok su kod Hrvata imale trougaoni zabat. Nijemci su prvi gradili kuæe sa keramièkim ploèicama (šafner). Imali su dva dvorišta. U prvom je bilo zasaðeno cvijeæe, a u drugom su bili gospodarski objekti.

Obièaji su bili uglavnom isti. Vjerske i prigodne obièaje Hrvata prihvatili su i Nijemci-Austrijanci. U odijevanju se nisu razlikovali jer se valpovaèka narodna nošnja brzo izgubila što nije sluèaj s narodnom nošnjom iz Bizovca, Broðanaca, Habjanovaca, Ladimirevaca itd. To je prekrasna narodna nošnje, poznata ne samo diljem Hrvatske, veæ i mnogo dalje. Nijemci su u tom pogledu ostali kod svoje graðanske konfekcijske odjeæe.

Iz praktiènih razloga, na poslu su nosili tamne kecelje. Zimi su nosili i Nijemci i Hrvati klompe, a ljeti crne papuèe. Muškarci su nosili crne šešire, bijele košulje i crne prsluke.

U zajednièkom životu dolazilo je i do mješovitih brakova. Nijemci su se sve više ženili Hrvaticama, nego što je bilo obrnuto. Dobrom udajom se smatralo ako je Nijemac bio dobar majstor, zanatlija.

Ulazak Nijemaca u nekada èista hrvatska sela poèeo se brzo opažati u njihovu razvoju. Nijemci su bili sposobni, marljivi i štedljivi ljudi. Odavali su se radu i stvaranju što povoljnijih uvjeta za život. U krugu svoje obitelji govorili su samo njemaèkim jezikom. U novoj sredini ostali su privrženi jedni drugima. Kada su njihovi sinovi dorasli za ženidbu, tražili su sebi djevojke u njemaèkim obiteljima.

Meðutim, s vremenom se poèeo život radikalno mijenjati. U mješovitim brakovima neka su djeca pretežno govorila njemaèki, ali su znala manje-više i hrvatski. Po oèevoj želji djeca su nosila imena Stefan, Franz, Sepika, Johan, Jozef Paulika, Karl, što na hrvatskom jeziku znaèi Stjepan, Franjo, Ivan, Josip, Pavao, Karlo (Dragutin) itd. Kod ženskih imena navesti æemo odmah i izvedenice: Gretchen (Greta, Gertruda, Margareta), Helga (Hildegard), Inge (Ingeborg) ,Anna (Ana), Marie (Marija), Jozefina (Josipa), Johanna (Ivana), Beti (Barbara) Rozi (Rozalija, Ružica), Thea (Doroteja), Kristin (Kristina) itd.

Mnoge su se njemaèke rijeèi udomaæile u hrvatskom jeziku. Navodimo samo poneke od njih, kao što su: Hobelbank (klupa za blanjanje) ,Hobel (blanjalica), Zollstock (mjeraè, drveni metar), Wasserwaga (libela), Federmesser (nož na oprugu), Milichbrot (mlijeèni kruh), Zirkel (šestar), Vorhange (zavjesa), Möbel (namještaj), Fisch (riba) itd.

KROATIZACIJA Meðutim, bilo je i onih Nijemaca koji su slijedom generacija prihvatili novi životni prostor kao svoj jedini zavièaj. Oni su prihvatili Hrvate s kojima su se povezali služeæi se njihovih jezikom i zanemarujuæi svoj. Dobrovoljna kroatizacija krajem XIX. stoljeæa i postupna asimilacija njemaèkog stanovništva bila je vrlo raširena. Ostala su samo njihova njemaèka prezimena koja svjedoèe koliko su se ovi ljudi generacijama uklapali u tkivo hrvatskog nacionalnog biæa i uz to, koliko su 234

VDG JAHRBUCH 2006

doprinijeli gospodarskom, kulturnom i drugom napretku svojega mjesta prebivanja.

Nije mogla proæi niti jedna javna manifestacija, priredbe s kulturno-umjetnièkim programom, obiteljske proslave bilo svjetovnog ili vjerskog karaktera, dakle zajednièko sudjelovanje - bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Primjera je bezbroj.

Možemo navesti imena osoba koje su sudjelovale kao glumci-amateri u prikazivanju dramskog igrokaza u dva èina 1938. godine "Tajna valpovaèkog grada". Autor i redatelj igrokaza je bio poznati javni djelatnik Josip Pinteriæ, a u predstavi su sudjelovali Antun Veldin, Stjepan Balanže, Joza Ðuraniæ, Antun Lovadeniæ, Stjepan Wolf, Joza Andrišiæ, Konrad Fuderer, Ðuro Vrbaniæ, Josip Schreder, Ðuro Èaušiæ, Ivica Vinogradac, Slavica Poller, Josip Bušbacher, Slava Mažar, Josip Pinteriæ, Anica Braèevac, Stjepan Skelac, Ivan Fuderer, Stjepan Èamagajevac, Ivan Mikolac i Ivan Fuderer.

Naši susjedi Nijemci i Austrijanci bili su veoma pobožni. Redovito su dolazili na vjerske obrede i sveèanosti bilo u crkvi ili na javnim mjestima kao što su bile povorke za Tijelovo, odlazak na hodoèašæe u Aljmaš itd. Kao dokaz njihove pobožnosti postoji križ u Gajevoj ulici iz 1906.godine koji je obnovila obitelj Fuderer, a u ulici Matije Gupca (Miholjaèkoj) stoji željezni križ s njemaèkim tekstom napisan goticom: "ZUM DANK UND ANDENKEN, O MEIN GOTT UND ERLÖSER" iz 1856. obnovljen 1936.godine. Na putu prema groblju s desne strane nalazi se manja kapelica u kojoj se nalaze u ostakljenom prostoru kipovi Marije, Josipa i malog Isusa. Ispod toga prostora je tekst na njemaèkom jeziku: "ZUM DANK UND ANDENKEN, O MEIN GOTT UND ERLÖSER",Eva Walter 1927.godine.

Jezik valpovaèkih Nijemaca i Austrijanaca bio je, kao i drugim mjestima Hrvatske, dijalekt, kao iskrivljeno lokalno narjeèje drugaèije od njemaèkog književnog jezika. Npr. "Wu gescht tu hin",a ispravno je "Wohin gehst du" - kamo ideš, ili "Kemr caus"- ispravno je "Gehen wir nach Hause" - idemo kuæi, ili "Wos sogst" - ispravno je "Was sagst du" - što kažeš itd. Za 1. maj Nijemci su postavljali majsko drvo (Maibaum) sa žicanim kružnim vijencem i preko njega trake od krep-papira, što ranije nije bio sluèaj. Djevojke su poèele nositi "gretchen" frizuru oponašajuæi djevojke iz njemaèkih èasopisa. Nosile su suknjice "dirndl" poput tirolskih Njemica.

OSNIVANJE "KULTURBUNDA" Sve do pred 2. Svjetski rat ljudi su živjeli složno. Meðutim, za vrijeme Banovine Hrvatske osnovali su Nijemci (Volksdeutscheri) svoju politièku organizaciju "Kulturbund" (Schwäbisch-deutscher Kulturbund). Zapravo njeno osnivanje datira od 1920.godine u Novom Sadu, a u programu je bilo oèuvanje nacionalnog identiteta. U knjižnicama i èitaonicama bilo je novina, èasopisa i knjiga na njemaèkom jeziku, održavala su se predavanja kulturnog, gospodarskog i 235

VDG JAHRBUCH 2006

politièkog karaktera, dramske i športske priredbe, teèajevi i seminari, izleti i ekskurzije.

U Kulturbund su se uèlanjivali ljudi željni zabave, susreta s poznatim i nepoznatim osobama, razmjene mišljenja, upoznavanja najnovijih dostignuæa iz podruèja znanosti i tehnike, radi proslava i zabava itd. Meðutim, sve se promijenilo kada je vodstvo preuzela grupa "Obnovitelja" (Erneuerungsbewegung) zadojena idejama velikog njemaèkog Reicha i nacional-socijalistièkom ideologijom. Tom prilikom došlo je do polarizacije meðu èlanstvom, pošto je jedan dio pratio sa simpatijama rad Hrvatske seljaèke stranke Stjepana Radiæa i njegovog nasljednika dr.Vlatka Maèeka, dok se drugi oslanjao na Jugoslavensku radikalnu zajednicu koja je podržavala "Obnovitelje". Pokušaji da tzv. "srednja linija" èlanova dovede do pomirenja i sporazuma meðu frakcijama, doživjeli su neuspjeh. Pod pritiskom nacional-socijalista iz Njemaèke odstupilo je dotadašnje rukovodstvo i prepustilo "Obnoviteljima" voðenje organizacije. Njihov voða Branimir Altgayer pripadao je u poèetku umjerenoj struji, ali je od 1939.godine preuzeo oštriji kurs politièkog djelovanja s ideološkom orijentacijom i tendencijom pripadnosti široj njemaèkoj zajednici, predviðajuæi raspad Kraljevine Jugoslavije.

Slom ove državne tvorevine koja je nosila u sebi mnoštvo neriješenih pitanja dovela je 13. travnja 1941.godine do osnivanja Njemaèke narodne skupine u koju je ušao i Kulturbund. Branimir Altgayer postao je tada voða Volksdeutschera u NDH. Nova vlast izjednaèila je Hrvate i Nijemce s time što im je zajamèila dvojno državljanstvo te kulturna i samoupravna prava. Akcije Glavnog njemaèkog ureda bile su usmjerene na razvoj kulture, narodnih obièaja, školstva, umjetnosti, znanosti, za tisak i propagandu.

Podvojenost meðu Nijemcima i Austrijancima osjeæala se i u Valpovu. Neki su se zagrijavali za "novi europski poredak" u kojem je Njemaèka namjeravala preuzeti vodeæu ulogu, a neki ne. Suživot Hrvata i Nijemaca ostavio je za proteklih 200 godina duboke tragove zbližavanja. Toèan broj èlanova Kulturbunda nije poznat, ali su poznate njihove manifestacije. "Klumpenbal" se održavao u gostionici Filipa Friedricha, a (Frühlingsfest - proljetna sveèanost) održavala se na vašarištu iza kapelice sv.Rok. Mladež je preskakivala preko dogorjele logorske vatre, a na završetku se izvodila recitacija na njemaèkom jeziku.

DRUGI SVJETSKI RAT Za Uskrs 1941. godine ušli su njemaèki tenkovi u Valpovo. Prelazili su most "maltu" u pravcu Osijeka. Na trgu kod spomenika Gospe stajalo je nekoliko Nijemica – èlanica Kulturbunda s košarama i darivale njemaèke vojnike kolaèima, piæem i cvijeæem. Okupljeni narod je to promatrao. Reagiranja su bila svakakva.

Bilo je odobravanja uz povike "Heil" do èuðenja i negodovanja zbog neizvjesnosti što æe biti iduæih dana?

236

VDG JAHRBUCH 2006

Simboli s kukastim križem mogli su se vidjeti na nekim mjestima. Osnivane su i njemaèke Osnovne škole, odnosno odjeljenja. Tako je bilo u Belišæu gdje je postojao i djeèji vrtiæ, zatim u Ladimirevcima i Petrijevcima, a za Valpovo nema podataka.

NA RASKRIŽJU Meðu samim Nijemcima vršio se pritisak za upis u Kulturbund, što znaèi iskljuèivo za one ljude koji su nosili njemaèko prezime i to bez obzira na imovno stanje. U svakom sluèaju, ljudi su imali svoje osobno mišljenje bez obzira na uplitanje drugih osoba sa strane. Jedni su velièali njemaèke uspjehe na frontovima, dok su drugi izražavali zabrinutost i nesigurnost u konaèan ishod rata i svoje sudbine, sjeæajuæi se njemaèkog poraza iz Prvog svjetskog rata. "Nije to bilo jednostavno", sjeæa se tih ratnih godina pokojni prof. Dragan Sokol.

Neke obitelji uspjele su se odhrvati pritiscima i nisu se nikada upisale u Kulturbund, iako je njegov prvobitni program bio dosta dopadljiv za podizanje kulturnog nivoa njemaèkog stanovništva. Te obitelji su se odmah deklarirale kao Hrvati, jer su ne samo oni, veæ i njihovi oèevi i djedovi bili roðeni u Hrvatskoj.

Ostaje nepoznato koliko je njemaèkih obitelji bilo uèlanjeno u Kulturbund, jer arhivskih podataka nema. U knjizi Ðure Šovagoviæa i Josipa Cvetkoviæa: "Valpovština u revoluciji" (kronika revolucionarnih zbivanja 1918.-1945.), Valpovo, travnja 1979. g., na strani 217. piše: "Pred samu kapitulaciju stare Jugoslavije na podruèju Valpovštine bilo je familija njemaèkog porijekla kako slijedi: Belišæe 92, Valpovo 38, Gat 30,Veliškovci 60, Satnica 40, Ladimirevci 12,Samatovci 6, Šag 3, Nard 2, Madarinci 2, Petrijevci 128, Broðanci 1. Ovi podaci ne mogu osvijetliti pojavu diferencijacije koja je nastala meðu njemaèkim puèanstvom koja je nastala tijekom Drugog svjetskog rata, kada su se donosile sudbonosne odluke.

Kada je pred kraj rata bio probijen srijemski front, povlaèili su se s njemaèkom vojskom i neki pripadnici njemaèke nacionalne manjine. Iz mnogih krajeva bivše Jugoslavije kretale su duge kolone seljaèkih kola natovarenih raznom robom, koje su pratili njemaèki vojnici na motociklima. Isprekidani povici "halt" (stoj) i zatim "vorwärts" (naprijed) odjekivali su u gluhoj noæi. Izbjeglice su sa strahom i neizvjesnošæu odlazile na zapad napuštajuæi svoj zavièaj, prijatelje, imanje i grobove svojih predaka. Neki su govorili sebi za utjehu i svojim susjedima, da æe se vratiti ostavljajuæi dio svojih stvari na èuvanje .

Otiæi u ratom opustošenu Njemaèku i ostaviti sve svoje mukom steèeno imanje bio je pravi šok. Oni koji nisu htjeli otiæi razbježali su se i skrivali se kod prijatelja.

Bilo je za njima potjera pritisaka, nagovaranja i represalija. Oni koji su se najviše opirali nosili su za kaznu tablu na grudima s natpisom "Verräter" (izdajnik). Nakon odlaska njemaèkih izbjeglica uselili su se u njihove kuæe kolonisti koji su prije toga bili naseljeni u Marijanskim Ivanovcima, Brezovici, Tenju, Brešæu i drugim selima.

U meðuvremenu se jedan dio izbjeglica vratio natrag u svoja sela znajuæi da ne snose nikakvu krivicu za vrijeme rata, ali su veæ zatekli nova lica u svojim kuæama.

237

VDG JAHRBUCH 2006

SABIRNI LOGOR ZA NIJEMCE I AUSTRIJANCE U Valpovu je bio sredinom 1945. godine osnovan na prostoru sajmišta iza kapelice sv. Rok prema staroj ciglani, gdje su otprije bile barake njemaèkog Wehrmachta - Sabirni radni logor za one pripadnike njemaèke i austrijske nacionalnosti koji se nisu povukli s njemaèkom vojskom, kao i za povratnike. Logor je postojao do sredine 1946.godine, dakle oko godinu dana. Logoraši su bili smješteni u osam baraka s logoraškom upravom koju su predstavljali odabrani logoraši, odani zapovjedništvu logora.

Zašto je baš u Valpovu bio osnovan logor? Tko je došao na tu monstruoznu ideju? Tko je baš ovdje odredio lokaciju za iživljavanje povampirenih ljudskih spodoba kojima ljudski život nije znaèio baš ništa? Možda æe netko brzo zaboraviti dogaðaje iz 1945. i 1946.godine, ali logoraši sigurno neæe, jer je ovdje ostavilo svoje kosti preko 800 zatoèenika.

Nije ovo prièa o troglavim zmajevima iz èijih ždrijela suklja plamen. Nisu ovo prièe o vukodlacima koje je izmislila narodna fantazija na noænim prelima kad zavija vjetar i noæ zastire zemlju. Nisu ovo zapisi iz starih ljetopisa o spaljivanju nesretnih žena koje su primitivni i praznovjerni ljudi proglasili vješticama. Nisu to ni strahote inkvizicije, niti grozne slike pakla velikog talijanskog pjesnika "Božanstvene komedije" ("La Divina Commedia") Dantea Alighieria u 3 djela: Pakao, Èistilište i Raj - posveæene mrtvoj Beatrici. Nisu to niti èudovišne fantazije Edgara Poa. Ovo se dogaðalo u razdoblju od 1941. pa sve do sredine 1946. godine, u naše vrijeme, u našoj zemlji, ali i kasnije 1948.godine na Golom otoku. Zašto iste drastiène metode staljinistièkog i hitlerovskog naèina uništavanja ne samo svojih protivnika, veæ i mnoštva nedužnih osoba? Da šutimo, da zaboravimo? Ne! Zašto?

Zato što su se i u Domovinskom ratu za osloboðenje Hrvatske i BiH pojavili opet logori i zlikovci kojima ljudski život ništa ne vrijedi, kao da prošli rat nije ostavio iza sebe krvave tragove.

Kao dokaz postoji na valpovaèkom groblju križ s ploèom na kojoj piše: "Za uspomenu svim žrtvama II. svjetskog rata i koncentracijskog logora u Valpovu Zur erinnerung an alle Opfer des II. Weltkrieges und Cpfers des Konzentrationslager in Valpovo. Križ je postavljen 1993.godine.

Tko je bio pošteðen odlaska u logor? To su bili oni naši susjedi koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanima ili da su aktivno pomagali NOB. Sabirni logor bio je raspušten u svibnju 1946. godine, ali sunce slobode nije svanulo za sve zatoèenike. Oni koji su bili evidentirani kao èlanovi Kulturbunda bili su sprovedeni u Sabirni logor Gakovo u Baèkoj kod Sombora, dok su ostali bili pušteni svojim kuæama. Meðutim, u njihove kuæe doselili su doseljenici iz ranije spomenutih sela pa su se bivši logoraši muèili u skuèenom prostoru do svojega odlaska u Njemaèku.

238

VDG JAHRBUCH 2006

DALEKO OD ZAVIÈAJA Ranije smo istaknuli da je u Valpovu bilo pred Drugi svjetski rat 38 obitelji njemaèke nacionalne manjine. Koliko je umrlo Valpovèana u logoru? Prema podacima logoraša - župnika iz Dalja Petera Fischera do 7.ožujka 1946.godine i podataka gospode Marije Paljuh, roðene Mandl, u logoru je umrlo 29, a nakon izlaska iz logora još 33 osobe zbog posljedica života u nenormalnim uvjetima.

Preživjelo je 30, a u Njemaèku, Austriju i SAD iselilo se oko 174 osobe. Ovi brojèani podaci daju nam samo djelomièan uvid.

Koliko se naših bivših susjeda sada nalazi u Njemaèkoj ili Austriji teško je utvrditi. Da li su osnovali svoje udruženje koje njeguje njihove obièaje, govor i slavi svjetovne i crkvene sveèanosti nije nam poznato. Ipak se povezanost sa starim zavièajem održava. Posjeæuju se prijatelji, njihove bivše kuæe, grobovi predaka i spomenici vjerskog obilježja (križevi, kapelice, župna crkva itd.)

Zahvaljujuæi istraživanjima i publikacijama koje se objavljuju u Stuttgartu vidi se da kod naših bivših susjeda i prijatelja bez obzira iz koje sredine potjeèu, postoje duboki osjeæaji, nostalgija i povezanost s njihovim zavièajem. Na temelju sjeæanja i drugih podataka pišu se monografije mjesta iz kojih potjeèu, bez obzira kakav je interes drugih èimbenika za ovu vrstu historiografije. U svakom sluèaju, ovaj trud zaslužuje pozornost i pohvalu. Nova demokratska i slobodna Hrvatska nikada neæe zaboraviti svoje sugraðane njemaèkog podrijetla. Ona ih poziva da posjeæuju svoj rodni kraj ili se vrate na svoja ognjišta.

U sjeæanju ostaju prezimena: Walter, Pichler, Richard, Fuderer, Bender, Schafner, Schmidt, Leichert, Schwarz, Schulmeister, Haupert, Kirgeslt, Fuchs, Herz, Tetmeier, Schrepfler, Fortuber, Otto, Hamm, Berger, Nieger, Wolf, Braun, Schmieder, Merz, Meisel, Schreder i mnogi drugi. Po koji puta sjetit æe ih se njihovi potomci i susjedi i reæi :"Bože moj, zašto je tako moralo biti?"

239

VDG JAHRBUCH 2006

mr.sc. Darko GRGIÆ i Zdenko SAMARŽIJA, prof.

Utjecaj Nijemaca na razvoj agrikulture na Valpovštini - uvid u graðu i svjedoèanstva Uvod Govoreæi o utjecaju Nijemaca na razvoj agrikulture na Valpovštini, ne možemo izbjeæi širi kontekst slavonske Podravine, Baranje, pa i cijele Slavonije, jer taj utjecaj nije ogranièen samo na to usko podruèje ljudske djelatnosti, veæ se odrazio na svu puninu života slavonskoga sela tijekom stoljetne nazoènosti ove narodne zajednice na tlu današnje Hrvatske. Stoga je potrebno steæi kratki uvid u okolnosti dolaska i kasnijega života doseljenih Nijemaca u našem širem zavièaju, kao i dogaðanja koja su u svjetskim razmjerima uzrokovala sudbinu ljudi na ovim prostorima.

Doseljenje Prvi val naseljavanja Nijemaca poklopio se sa razdobljem pojaèane kolonizacije napuštenih novoosloboðenih krajeva Ugarske i Hrvatske (Slavonije) nakon odlaska Osmanlija. Tada Nijemci dolaze u Banat, Baèku, Baranju, Srijem i Slavoniju u tri vala tijekom 18. stoljeæa1. Na podruèje Srijema i Slavonije tom prigodom stižu njemaèki doseljenici samo u manjem broju i tek u nekoliko naselja, o èemu nam svjedoèi F. S. Engel navodeæi da osim u Novoj Rumi, te Sotinu i Jarmini nema seoskih naselja s njemaèkim življem, uglavnom zbog bolesti kojima su u ovim krajevima izloženi. Veæinom tada (1786. godine) žive u gradovima i trgovištima kao zanatlije ili nadnièari i opæenito ih domicilno stanovništvo naziva Švabama2.

Nijemce tijekom 18. stoljeæa na svoja vlastelinstva naseljavaju ugarski i slavonski veleposjednici, uglavnom kao obrtnike, trgovce ili službenike, ali i kao poljodjelce, želeæi unaprijediti ovdašnju nerazvijenu privredu, koja vapi za ovom vrstom djelatnika. F. W. von Taube 1778. godine napominje da su doseljeni Nijemci, kao i ostali doseljenici u Slavoniju i Srijem, po državnom zakonu prvih šest godina osloboðeni od svih vladarskih davanja i nameta, dok osloboðenje od kuluka (rabote) i drugih dadžbina vlastelinu traje do tri godine, a zatim naseljenici

1 2

Vladimir Geiger (1997): NESTANAK FOLKSDOJÈERA, Nova stvarnost Zagreb, str. 10.

Frantz Stephan Engel (1952): OPIS KRALJEVINE SLAVONIJE I VOJVODSTVA SREMA, prijevod rukopisa iz 1786.g. s njemaèkog Vera Stojiæ, SANU, posebna izdanja, Beograd, Str. 303.

241

VDG JAHRBUCH 2006

moraju postati kmetovi vlastelinstva. Stoga mnogi od njih poslije isteka ovoga roka prodaju imanje i krišom nestaju s vlastelinstva3.

U Valpovu Na slièan naèin je i valpovaèki gospodar barun Petar Anton von Prandau o vlastitom trošku 1745. godine doveo u Valpovo 48 osoba iz grada Kemptena (Švapska) kako bi razvio obrt na vlastelinstvu4. Meðutim, zanimljivo je da je u trgovištu Valpovo prema popisu iz 1737. godine veæ prisutno tri doseljenika i to kuæedomaæini Hans Georg Kaltnecker i Benedict Wimmer, te sluga Joseph Winklbauer (Binklbauer)5, kojih veæ u iduæem popisu podložnika valpovaèkog vlastelinstva iz 1748. godine nema, kao niti doseljenika iz Kemptena. Vjerojatno su prva trojica po isteku roka tijekom kojega su bili osloboðeni od davanja "nestala" sa vlastelinstva, dok obrtnici kao službenici vlastelinstva nisu obuhvaæeni ovim popisom.

U gradiæima i gradovima Znaèaj Nijemaca u tom razdoblju ogleda se u snazi obrta po trgovištima i manjim gradovima Slavonije. Obrti su tada specijalizirani po narodnostima, pa su Austrijanci i Nijemci tada na glasu kao nožari, puškari, stolari i tipografi, a dolaze iz Šleske, Pruske i Bavarske6. Uz doseljene Nijemce veže se i "umjetnost kuhanja piva", koja se ustalila upravo doseljavanjem prvih veæih grupa doseljenika u gradove. Tako je najstariju hrvatsku tvornicu piva u osjeèkom Donjem gradu utemeljio 1664. godine Bauer, da bi istu u 18. stoljeæu preuzela obitelj Raith7.

U selima Mnogi od Nijemaca naseljenih po našim selima i manjim trgovištima u 18. stoljeæu bili su obrtnici, ali su se uz obrt morali baviti i poljodjelstvom, jer na selu nisu imali kome prodati svoje proizvode8, obzirom da su slavonske obiteljske zadruge same proizvodile sve potrebne obrtnièke proizvode. U tom razdoblju nema 3

4 5

6

7

8

Friedrich Wilhelm von Taube (1778): HISTORISCHE UND GEOGRAPHISCHE BESCHREIBUNG DES KONIGREICH SLAVONIEN UND DES HERZOGTHUMS SIRMIEN, SOWOHL NACH IHRER NATURLICHER BESCHAFFENHEIT, ALS AUCH NACH IHRER ISSIGEN VERFASSUNG UND NEUEN EINRICHTUNG IN KIRCHLICHEN, BURGERLICHEN UND MILITARISCHEN DINGEN, I., II, III. Bucher, Leipzig 1777, 1778., p. 35.

Vilko Èuržik (1994): VALPOVŠTINA KROZ STOLJEÆA; Narodno sveuèilište "Ivan Meštroviæ", Valpovo, str. 26.

Ive Mažuran (2004): VALPOVO: SEDAM STOLJEÆA ZNAKOVITE PROŠLOSTI; Poglavarstvo grada Valpova; Matica hrvatska Ogranak Valpovo; "Grafika" Osijek, str. 73.

Rudolf Bièaniæ (1951): DOBA MANUFAKTURE U HRATSKOJ I SLAVONIJI (1750-1860); Izdavaèki zavod JAZU, Zagreb, str. 50.

Zlata Živakoviæ-Kerže (1999): S TRADICIONALNIH NA NOVE PUTEVE – TRGOVINA, OBRT, INDUSTRIJA I BANKARSKE USTANOVE GRADA OSIJEKA NA PRIJELAZU STOLJEÆA OD GODINE 1868. DO 1918.

Prilozi za gospodarsku povijest grada Osijeka, II. dio; Hrvatski institut za povijest – Zagreb, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Slavonski Brod, Društvo za hrvatsku povjesnicu Osijek, str. 74.

Antun Deviæ (2004): ŽUPA JARMINA, Antun Deviæ Jarmina, "Pauk" Cerna, str. 89.

242

VDG JAHRBUCH 2006

razlike izmeðu tradicionalne seoske i vlastelinske ekonomike, odnosno naèin obrade zemljišta i prinosi usjeva nisu se kod njih razlikovali sve do polovice 19. stoljeæa i ukidanja feudalizma9, a bili su vrlo niski (davali su u prosjeku samo tri puta više zrna od zasijanoga) i to zbog lošega naèina obrade tla, slabe vuène stoke, lošeg sjemena i nedostatka gnojidbe tla. Stalni život na rubu gladi odrazio se i na natalitet seljaštva u Slavoniji i Srijemu u razdoblju 1785. do 1840. godina, koji stagnira ili minimalno raste, dok vlastelinska ekonomika u tom razdoblju poèinje stalno pomalo napredovati zahvaljujuæi sve jaèem iskorištavanju besplatnog seljaèkog rada (rabote ili kuluk) na vlastelinskoj zemlji (alodiju)10. Seosko stanovništvo je krajnje siromašno, živi u kuæama od drveta pokrivenima slamom ili daskom koje imaju male otvore umjesto prozora. U tim kuæama je velika soba u kojoj svi spavaju i jedu, te soba bez stropa sa ognjištem za kuhanje i peèenje u kojoj se ujedno drži sušeno meso za zimu. Zemlju oru drvenim ralom koje vuku volovi, imaju dosta šljiva od kojih peku rakiju i pekmez, a jedu grah, krumpir i osobito kupus zaèinjen mašæu, te dosta troše i meso – ovakav opis dao je biskup Petar Bakiæ o životu svojih podložnika krajem 18. stoljeæa na crkvenom veleposjedu Ðakovo11.

Nijemci koji tada žive na selu ne razlikuju se od svojih susjeda po standardu, o èemu nam svjedoèi kanonska vizitacija crkve Svetog Vendelina u Jarmini iz 1837. godine u kojoj piše da su crkvu Nijemci sagradili 1769. godine "od naboja jer su bili siromašni", dok tajni vojni zemljovid Jarmine iz 1781./83. godine opisuje selo koje "… nema èvrste graðevine, a tamošnja je crkva izgraðena od drveta" - ovo znaèi da su zidovi kuæa i crkve izgraðeni od naboja (zemlje), a zvonik od drveta12.

Novotarije Seljaci tada nemaju pomoænih gospodarskih zgrada, osim improviziranih nadstrešnica ili dašèara, što možemo zakljuèiti i iz savjeta koje u svojemu "Kuæniku" daje Slavoncima Josip Stipan Relkoviæ (1796.), tako umjesto gumna propagira štagalj (SHTAGALJ) "od nimske rièi zovu Hrvati – kod nas još jim imena nema". Ovaj narodni prosvjetitelj zagovara i uporabu kose za žetvu zobi, jeèma i pšenice umjesto srpa, kao i testere odnosno pile umjesto sjekire za rušenje i sjeèu stabala13. Meðutim, za usvajanje ovih "novotarija" iz Europe, na slavonskom æemo selu prièekati još više od pola stoljeæa, a u sluèaju kose i cijelo stoljeæe, što zbog njihove skupoæe, a što zbog "usporenoga tijeka vremena" u Slavoniji u odnosu na europski Zapad. Upravo æe Nijemci imati važnu ulogu u prihvaæanju i širenju tehnoloških novina na našemu selu, ali tek kada za to sazriju uvjeti i vremena.

9

10

11

12 13

Igor Karaman (1997): POŽEGA U SRCU SLAVONIJE (STUDIJE IZ GOSPODARSKE I DRUŠTVENE POVIJESTI XVIII-XX STOLJEÆA), Naklada "Slap" Jastrebarsko, str. 55.

Slavko Gavriloviæ (1960): AGRARNI POKRETI U SREMU I SLAVONIJI POÈETKOM XIX VEKA; SANU posebna izdanja, knjiga CCCXLIV, Odeljenje društvenih nauka knj. 37, Beograd, str. 10.

Marin Srakiæ (1991): PONOVNA USPOSTAVA I UREÐENJE VLASTELINSTVA BOSANSKO-ÐAKOVAÈKE BISKUPIJE (Prema dokumentima Dijecezanskog arhiva u Ðakovu); u "Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje" – zbornik radova, svezak 1, posebna izdanja XIII, JAZU, Osijek, str. 158.

Antun Deviæ (2004): ŽUPA JARMINA, Antun Deviæ Jarmina, "Pauk" Cerna, str. 128.

Josip Stipan Relkovich (1989): KUCHNIK (pretisak iz 1796. godine); KIC "Privlaèica" - edicija "Dukat", Vinkovci, str. 24-51.

243

VDG JAHRBUCH 2006

Agrarna revolucija Poèetak preokreta u agrikulturi Europe donosi opæi rast cijena žita do kojega dolazi iza 1761. godine14, od kada znaèaj ove grane narodnog gospodarstva neprestano raste. Tako se nakon 1770. godine i Habsburškoj Monarhiji otvara vanjsko tržište za izvoz žitarica15. Ali trgovina žitom osobito se intenzivira u vrijeme napoleonskih ratova (poèetkom 19. stoljeæa) i èini osnovu agrarne konjunkture u Europi, te u okviru toga dolazi do stalnog porasta alodijalne proizvodnje žitarica za prodaju na velikim vlastelinstvima u Slavoniji – iloèkom, vukovarskom i valpovaèkom16 uz sve jaèi pritisak na seljaštvo kroz besplatnu i osobito prekobrojnu rabotu (kuluk). Time u agrikulturu sve više prodiru kapitalistièki odnosi, kojima prepreku predstavlja stari feudalni poredak, što i kod nas dovodi do ukidanja kmetstva 1848. godine, unatoè jakom otporu veleposjednièkog sloja koji se boji razbijanja patrijarhalnog naèina života na selu i socijalnog bunta seljaka17.

Velika vlastelinstva na valu žitne konjunkture šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeæa na slavonskom podruèju kreæu u reorganizaciju i razvoj na osnovi kapitalistièkih tržišnih odnosa, koristeæi radnu snagu seoskog stanovništva za razvoj agrikulture na vlastitom alodiju, èime se pretvaraju u kapitalistièki veleposjed. To je razdoblje formiranja majura, odnosno novoga naèina upravljanja, bonifikacije tla kroz melioracije i krèenje šumskih površina, izgradnje gospodarske infrastrukture (puteva i gospodarskih objekata), te nabave vuène stoke i suvremenih oruða za obradu tla i sjetvu. Tako su na valpovaèkom vlastelinstvu u razdoblju 1856. do 1868. godine formirani majuri i obavljene melioracije i krèenje šuma u korist oraniènih površina, podignute su gospodarske zgrade i stanovi za nadnièare (tzv. pustare), nabavljena vuèna stoka za rad (volovi i konji), te podignut parni mlin i kupljena dva lokomobila u Beèu18. To vrijeme još uvijek obilježava nestašica najamne radne snage na veleposjedima, obzirom da veæina seljaštva tada još živi u tradicionalnim zadrugama i malo je pravih najamnika bezemljaša za rad na alodiju, pa su nadnice relativno skupe za veleposjednika.

Agrarna kriza Meðutim, ovaj poèetni polet i uspon agrikulture i cijele privrede grubo je i drastièno prekinut svjetskom agrarnom krizom iz 1873. godine, kada jeftino uvezeno žito iz Amerike drastièno obara cijenu europskome žitu. Ova kriza je kod 14

15

16

17

18

Dušan Èaliæ (1994): PROBLEMATIKA EKONOMSKOG I DRUŠTVENOG RAZVOJA RELJKOVIÆEVA VREMENA I KAKO SE ONI ODRAŽAVAJU U NJEGOVU SATIRU; Znanstveni skup: Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkoviæa, JAZU, Nova Gradiška 25.-27.10. 1984., str. 23.

Slavko Gavriloviæ (1960): AGRARNI POKRETI U SREMU I SLAVONIJI POÈETKOM XIX VEKA; SANU – posebna izdanja, knjiga CCCXLIV, Odeljenje društvenih nauka , knj. 37, Beograd, str. 18.

Igor Karaman (1997): POŽEGA U SRCU SLAVONIJE (STUDIJE IZ GOSPODARSKE I DRUŠTVENE POVIJESTI XVIII-XX STOLJEÆA), Naklada "Slap" Jastrebarsko, str. 55.

Rudolf Bièaniæ (1951): DOBA MANUFAKTURE U HRATSKOJ I SLAVONIJI (1750-1860); Izdavaèki zavod JAZU, Zagreb, str. 39.

Igor Karaman (1997): IZ PROŠLOSTI SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE – STUDIJE O DRUŠTVENOJ I GOSPODARSKOJ POVIJESTI XVIII.-XX. STOLJEÆA; Povijesni arhiv, Osijek, str. 89-91.

244

VDG JAHRBUCH 2006

nas potrajala dvadeset godina i bitno ogranièila poèetni razvoj veletrgovaèkog i industrijskog graðanstva, pa se akumulacija kapitala poèinje bazirati na unutarnjem robno-novèanom prometu i lihvarskom poslovanju na selu. Na sve ovo uslijedile su u Slavoniji loše godine izmeðu 1876. i 1883. u kojima su se izmjenjivale suše, poplave, tuèe, jake zime i kasni mrazevi19, što je ubrzano dovelo do propadanja i raspada obiteljskih zadruga, prezaduživanja i hipotekarnih kredita koji su odvukli u propast brojne slavonske gazde. Tako veæ 1895. godine u Slavoniji do pet jutara zemlje posjeduje 40 posto svih gospodarstava, ali svi oni tada posjeduju jedva 4 posto ukupnoga obradivog zemljišta. Od navedenih gospodarstava daljnjih 22 posto posjeduju ispod jednog jutra zemlje, što svakako nije dostatno niti za golo preživljavanje. Rezultat takvoga stanja bila je masovna prodaja u bescjenje seoskih posjeda u Slavoniji zbog neplaæenih poreza i dugova, pri èemu je upravo u Srijemu i osjeèkoj županiji, a osobito slavonskoj Podravini, gdje je veliki posjed razmjerno najjaèe zastupljen, ovaj proces bio osobito izražen20. Kao posljedica opæe agrarne krize iza 1870. godine javlja se sve veæi broj seljaka bezemljaša, dok je moguænost zapošljavanja unutar zemlje relativno mala, što dovodi do unutarnjih migracija i emigracije u druge zemlje, a broj stanovništva na selu naglo raste uslijed bolje organizacije zdravstva i viška hrane.

Posljednji val I upravo sredinom i krajem 19. stoljeæa dolazi u Srijem i Slavoniju posljednji val Nijemaca koji vuèe porijeklo iz ranije koloniziranih podruèja Banata, Baèke i Baranje21. Veæinom su to bili siromašni nadnièari i poljoprivrednici, koje je privukla bolja moguænost zarade u okolici velikog industrijskog središta i na brojnim veleposjedima, kao i dostupnost zemlje koju jeftino kupuju u selima Valpovštine, Ðakovštine i Srijema od prezaduženih starosjedilaca. Ovi doseljenici su seljaèka djeca, odrasla na zemlji i oèvrsla na seljaèkim poslovima, te spremna na svaku poduzetnièku aktivnost u novoj sredini. To ih èini pripravnima za agrarnu revoluciju koja se konaèno približila i ovim zaostalim krajevima na periferiji Europe.

Brzini i brojnosti ovoga naseljavanja svjedoèi i Iso Kršnjavi navodeæi u svojim "Listovima iz Slavonije" 1882. godine: "Oko Tovarnika i obližnjih sela svuda se jednako opaža sve veæe prodiranje njemaèkog življa. U Lovasu prije malo godina ne bijaše još Nijemaca, sada je polovica sela Nijemaca… Lovas prije naše, sad je po broju posla, a po imetku i ugledu sasma njemaèko selo."22 Ovaj val naseljavanja obuhvatio je stotinjak slavonskih naselja od okolice Vukovara i Vinkovaca, preko 19

20

21 22

Zlata Živakoviæ-Kerže (1999): S TRADICIONALNIH NA NOVE PUTEVE – TRGOVINA, OBRT, INDUSTRIJA I BANKARSKE USTANOVE GRADA OSIJEKA NA PRIJELAZU STOLJEÆA OD GODINE 1868. DO 1918.

Prilozi za gospodarsku povijest grada Osijeka, II. dio; Hrvatski institut za povijest – Zagreb, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Slavonski Brod, Društvo za hrvatsku povjesnicu Osijek, str. 117-130.

Igor Karaman (1997): IZ PROŠLOSTI SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE – STUDIJE O DRUŠTVENOJ I GOSPODARSKOJ POVIJESTI XVIII.-XX. STOLJEÆA; Povijesni arhiv, Osijek, str. 194.

Vladimir Geiger (1997): NESTANAK FOLKSDOJÈERA, Nova stvarnost Zagreb, str. 13.

Stanko Andriæ (1993): SLAVONIJA – ZAVIÈAJNA ÈITANKA, 8. Iso Kršnjavi: O svekolikoj dekadenciji Slavonije; Književna revija, Osijek br. 2 1993, str. 100.

245

VDG JAHRBUCH 2006

Osijeka, okolice Valpova, Ðakovštine i Požeštine, pa sve do slavonske Posavine23.

Znaèajna brojem i kompaktna kao grupa, ova njemaèka doseljenièka grupacija bila je u stanju znaèajno utjecati na agrikulturu tadašnjega slavonskog sela i domicilno stanovništvo, prihvaæajuæi i donoseæi sobom nove naèine obrade tla, držanja stoke i uporabe novih sredstava za rad i strojeva.

Druga industrijska revolucija Inaèe je to vrijeme "unutrašnje tehnièke revolucije"24, kada se iza 1894. godine napušta prerada brašna na vodenicama i u suvarama, a narod se priuèio kupovanju gotovog brašna, dok svoju pšenicu prodaje u zrnu na tržnici – što svjedoèi o definitivnom prodiranju tržišnih odnosa na slavonsko selo. Znaèajno je da se industrijsko poduzetništvo seli u veæe gradove, pa je u Osijeku veæ 1873. godine Radionica poljoprivrednih strojeva Melchiora Lichta proizvela 730 željeznih plugova i 75 gospodarskih strojeva (drljaèa, kultivatora, sijaèica, mlatila na vitlo), dok poduzetnici kao Michael Lay 1825. uvode i šire uzgoj novih industrijskih kultura za proizvodnju ulja – uljane repice, lana i konoplje, 1894. godine zabilježena je uspješna pokusna proizvodnja šeæerne repe u okolici Osijeka, 1897. godine Ivan Fiedler poèinje pokusni uzgoj lana za vlakno, a Reichenfeld u novinama "Die Drau" iste te godine reklamira mineralno gnojivo "superfosfat", dok braæa Berger iste godine u istom listu oglašavaju prodaju parne vršalice, sijaèice, plugova, triera i gepla. Takoðer, Zemaljska vlada u Zagrebu 1885. godine uvodi katastar ratarske proizvodnje25. Navedena agrarna revolucija radikalno mijenja proizvodne odnose na slavonskom selu – svi oni koji prihvaæaju novi naèin proizvodnje i tržišne odnose opstaju i naglo napreduju, dok oni koji u tome zaostanu stagniraju, siromaše i propadaju.

Njemaèko gospodarsko èudo Upravo je sklonost Nijemaca da usvoje novi naèin gospodarenja zemljom, uvoðenje željeznog pluga kojega vuku konji, korištenje kose u žetvi pšenice, uvoðenje uzgoja industrijskih i krmnih biljaka u plodored, kao i primjena parnih strojeva i mineralnih gnojiva, te sklonost interesnom udruživanju, podigla nekada siromašne doseljenike u bogate i samosvjesne poduzetnike i gazde širom slavonskih sela. Tijekom toga razdoblja Nijemci na ovim prostorima postaju sinonim radišnih, vrijednih i bogatih seljaka odanih obitelji i katolièkoj vjeri, te èitava naša sela odišu ovim radišnim kapitalistièkim duhom i poletom. U samo pedesetak godina ova nacionalna zajednica stvorila je svoj specifièni identitet u 23

24

25

Vladimir Geiger (1999): RADNI LOGOR VALPOVO 1945.-1946. – DOKUMENTI; Njemaèka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, str.203-253.

Igor Karaman (1997): POŽEGA U SRCU SLAVONIJE (STUDIJE IZ GOSPODARSKE I DRUŠTVENE POVIJESTI XVIII-XX STOLJEÆA), Naklada "Slap" Jastrebarsko, str. 183.

Zlata Živakoviæ-Kerže (1999): S TRADICIONALNIH NA NOVE PUTEVE – TRGOVINA, OBRT, INDUSTRIJA I BANKARSKE USTANOVE GRADA OSIJEKA NA PRIJELAZU STOLJEÆA OD GODINE 1868. DO 1918.

Prilozi za gospodarsku povijest grada Osijeka, II. dio; Hrvatski institut za povijest – Zagreb, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Slavonski Brod, Društvo za hrvatsku povjesnicu Osijek, str.78-130.

246

VDG JAHRBUCH 2006

panonskoj ravnici, kojim se je ponosila i kojemu su se okolni sugraðani divili i èesto ga oponašali. Ta novosteèena samosvijest jasno se oèituje u žalbi koju Stefan Tauber i drugovi iz Jarmine podnose 1932. godine Poljoprivrednom odjelu Banske uprave Savske banovine tražeæi da se upravo njima dodijeli neko sporno zemljište u okolici, a na koje apliciraju kolonisti iz Markušice. Ovi vrijedni ljudi kao svoj glavni argument navode da zemlju "znaju bolje obraðivati od agrarnih interesenata i kolonista"26.

Refleksije na Šokce I na Valpovštinu navedene inovacije dolaze uglavnom posredovanjem Nijemaca, iako nešto sporije – tako Stjepan Bahert navodi da je u Petrijevcima prvi poèeo kosom kositi žito oko 1910. godine Nijemac Gernhard27, dok Samaržija spominje da poèetkom 20. stoljeæa obitelj Lachner u Koški posjeduje prvu vršalicu za žito, a da su tehniku punjenja opranih životinjskih crijeva odgovarajuæim mesnim sadržajem naši Šokci takoðer preuzeli od njemaèkih doseljenika28, te su njihovoj formi dali domaæi sadržaj, pa su tako nastali kulen, kobasice i kulenove seke tako drage našim ljudima i danas. O arhitekturi naših tradicijskih kuæa i smještaju njihovih gospodarskih zgrada, koje su èinile tipiènu "šokaèku" kuæu i na koje su znaèajno utjecali ondašnja Država i "njemaèka" moda, takoðer bi se dalo razgovarati. Iz ovih primjera jasno se vidi naèin prijenosa tehnoloških novotarija i usvajanje noviteta u agrikulturi, koji su u cjelini preobrazili sliku slavonskoga sela i danas su zapamæeni kao "narodna" tradicija, a u stvari predstavljaju samo zadnji sloj drevne seljaèke kulture ovdašnjih ljudi.

Osim u materijalnoj kulturi, ovdašnji Nijemci su ostavili dubokoga traga i u jeziku domicilnoga stanovništva, koje je upravo iz njemaèkoga jezika preuzelo brojne vojnièke, obrtnièke i industrijske izraze. Te izraze domaæe je stanovništvo zadržalo do današnjeg dana u manje ili više iskrivljenom obliku i izgovoru u vlastitom konverzacijskom jeziku29.

Zakljuèak Na kraju, ne zaboravimo da je od svih Nijemaca popisanih u Kraljevini Jugoslaviji tridesetih godina 20. stoljeæa njih 45 posto bilo poljodjelaca, da su oni živjeli na selu i dobrim dijelom sudjelovali u stvaranju duhovnoga i materijalnoga okruženja onoga što danas nostalgièno zovemo "našim selom", a koje tako ubrzano izumire pod naletom današnjega liberalnoga kapitalizma.

26 27

28 29

Antun Deviæ (2004): ŽUPA JARMINA, Antun Deviæ Jarmina, "Pauk" Cerna, str. 124.

Stjepan Bahert (1994): NA VRATIMA VALPOVŠTINE – SELO NA RIJECI; Putujuæi Slavonijom broj 2-3, svibanj-lipanj 94, SN "Privlaèica", Vinkovci, str. 52.

Zdenko Samaržija (2004): KOŠKA, rukopis monografije; str. 94, 114-115.

Krešimir Paviæ (1991): POÈECI HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI U SLAVONIJI NAKON OSLOBOÐENJA OD TURAKA, u "Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje – zbornik radova", svezak 1, posebna izdanja XIII, JAZU, Osijek, str. 337-339.

247

VDG JAHRBUCH 2006

Einfluß der Deutschen auf die Entwicklung der Landwirtschaft in der walpacher Gegend - Einblick in Materiale und Zeugnisse Wenn wir über den Einfluß der Deutschen auf die Entwicklung der Landwirtschaft im Gebiet um die Stadt Valpovo sprechen, können wir nicht den weiteren Kontext der slawonischen Podravina, Baranja, als auch ganz Slawonien ausweichen, da dieser Einfluß nicht nur auf dieses enge Gebiet der menschlichen Tätigkeit begrenzt ist, sondern sich auf die Fülle des slawonischen Lebens während der hundertjährigen Anwesenheit dieser Volksgemeinschaft auf dem Boden Kroatiens widerspiegelt. Mit dem Einblick in die Umstände der Ankunft und des späteren Lebens der angesiedelten Deutschen in unsere Heimat, als auch die Ereignisse, die in den Weltverhältnissen das Schicksal der Menschen auf diesem Gebiet beeinflußten, sieht man die Neigung der Deutschen, sich der neuen Weise der Bodenverwirtschaftung anzueignen –Einführung des Eisenpfluges, der von Pferden gezogen wurde, der Gebrauch der Sense bei der Ernte , die Einführung von angebauten Industrie- und Futterpflanzen, als auch die Anwendung von Dampfmaschinen und Mineraldüngemitteln. Besondere Neigungen einer Interessenvereinigung erlebten die einst armen Ansiedler- sie wurden zu reichen und selbstbewußten Unternehmern und Herren in den Dörfern Slawoniens. Während dieser Zeit wurden die Deutschen auf diesem Gebiet zum Synonym von fleißigen und reichen Bauern, die der Familie und dem Katholizismus treu waren. Ganze Dörfer zeigen diesen fleißeigen, kapitalistischen Geist. In nur 50 Jahren stellte diese Nationalgemeinschaft ihre spezifische Identität in der Panonischen Ebene her, auf die sie stolz war und von anderen Mitbürgern, die in der Umgebung lebten, beneidet und oft nachgeahmt wurden.

Man soll nicht vergessen, dass von allen Deutschen die im Königsreich Jugoslawien in den 30-er Jahren des 20. Jahrhunderts eingeschrieben wurden, 45 Prozent Bauer waren und in Dörfern lebten und dabei im guten Teil an der Bildung einer geistvollen und materiellen Umgebung teilnahmen, was wir heute nostalgisch "unser Dorf" nennen, das so schnell unter dem Druck des heutigen liberalen Kapitalismus ausstirbt

248

VDG JAHRBUCH 2006

Ivan ÆOSIÆ-BUKVIN

Pripadnici Njemaèke narodne skupine (folksdojèeri) poginuli, umrli i nestali za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraæa iz cvelferskih sela Prema dosadašnjim saznanjima prikupljenim od nekolicine kazivaèa iz devet cvelferskih sela, te dostupnoj dokumentaciji iz vremena Drugog svjetskog rata došao sam do podataka o dolje navedenim poginulim, umrlim i nestalim èlanovima Njemaèke narodne skupine.

Selo Strošinci1 Josip Dorgi, roðen 1921., nestao 1943.

Petar Duhaèek, roðen 1906., nestao ?.

Vendelin Duhaèek, roðen 1915., nestao 1943.

Nikola Fridrih, roðen 1924., nestao 1943.

Josip Rosman, roðen 1928., nestao 1943.

Mihili Rosman, roðen 1922., nestao 1943.

Stjepan Šrimpl, roðen 1920., nestao 1943.

Stjepan Trenc, roðen 1925., poginuo 1943.

Nikola Valter, roðen 1916., poginuo 1943.

Martin Gotfried, roðen 1911., poginuo 27.5.1943.

Adam Šmit, roðen ?, nestao u povlaèenju 1945.

Selo Soljani2 Josip Nagl, roðen 1921., nestao 1945.

Vjekoslav Cimerman, roðen 1921., poginuo 1943.

Antun Bahman, roðen 1908., poginuo 1945.

Mato Štranh, roðen,1924., poginuo 1944.

Josip Boj, roðen 1926., nestao1945.

Vita Šercer, roðena 1892., ubijena 1945.

Josip Šercer, sveæenik, roðen 1907., ubijen 1945.

Vladislav Šercer, bogoslov, roðen 1924., ubijen 1945.

Ela Šproh, roðena 1919., umrla u logoru 1945.

1 2

Ivan Æosiæ Bukvin, Žrtve sela Strošinaca u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 19, Drenovci, 2000.

Tomislav Lunka, Žrtve sela Soljani u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 4, Drenovci, 1996.

249

VDG JAHRBUCH 2006

Franjo Faster, roðen 1910., poginuo 1944., partizan.

Marko Derc, roðen 1925., poginuo 1944.

Antun Rajšl, roðen 1906., poginuo sluèajno1943.

Selo Vrbanja3 Antun Kiš, roðen 1902., nestao u Rusiji. Ðurika Arnold, roðen 1902., nestao u Bosni.

Jakob Štuber, roðen 1923., nestao 1945.

Petar Pfaf, roðen ?, nestao u Rusiji.

Stjepan Buhemer, roðen 1923., nestao u Rusiji.

Franjo Burg, roðen 1908., poginuo 1943. u Rusiji.

Janèi Burg, roðen 1899., umro u logoru Zveèevo 1945.

Josip Burg, roðen 1874., umro u logoru Krndija 1946.

Ana Burg Fradl, roðena 1876., umrla u logoru Krndija 1946.

Karlo Graf, roðen 1890., umro u logoru Gradiška 1945.

Selo Ðuriæi4 Jakob Gassenheimer, roðen 1911., poginuo 1944. u Sloveniji.

Anton Gurka, roðen 1910., ubijen od partizana u Drenovcima 1945.

Lenika Gurka, roðena 1911., ubijena od partizana u Jameni 1945.

Filip Kernerajter, roðen 1916., partizan, poginuo u Pleternici 1945.

Mato Kernerajter, roðen 1914., partizan, poginuo u Pleternici 1945.

Rajevo Selo5 Ðuro Najberger, roðen 1911., poginuo 1945.

Johan Bajer, roðen 1891., umro u logoru Krndija 1946.

Franjo Najberger, roðen 1891., umro u logoru Krndija 1946.

Rusini - èlanovi Njemaèke Narodne Skupine Vlado Hrubonja, roðen 1924., poginuo u Lici 1945.

Josip Hovanjec, roðen 1920., poginuo u Lici 1945.

Vlado Kanjuh, roðen 1924., poginuo u Lici 1945.

Elizabeta Hadaš, roðena ?, logor Krndija 1946.

Josip Hanželik, roðen ?, logor Krndija 1946.

Selo Podgajci6 Dva èlana obitelji Štark,umrli u logoru Krndija 1946.

3 4 5 6

Ivan Æosiæ Bukvin, Vrbanja IV., Vrbanja, 2000.

Stjepan Bogutovac, Žrtve sela Ðuriæa u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 15., Drenovci, 1999.

Stjepan Bogutovac, Žrtve iz Rajevog Sela u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 9-10., Drenovci, 1997.

Kazivao Mato Matijeviæ – Božin, Podgajci.

250

VDG JAHRBUCH 2006

Selo Gunja7 Mijo Lenz, roðen 1913., poginuo 10.9.1942.

Ivica Brizanac, roðen 1928., pripadnik SS, nestao ?

Adam Vil, roðen ?, nestao prilikom povlaèenja s Istoka 1945. Štefan Kempf, roðen 1905., poginuo 10. 9.1942.

Filip Metzger, roðen 1901., umro u Zagrebu 1943.

Oto Keler, roðen 1914., nestao ?

Jakob Oswald, roðen 1909., poginuo 10.9.1942.

Antun Bur, roðen1900., umro od posljedica muèenja u srpnju 1945. u Županji.

Mijo Ašperger, roðen 1895., ubijen od partizana 20.10.1943.

Johan Biber, roðen 1913., ubijen od partizana u Gunji u veljaèi 1946.

David Biber, roðen 1894., ubijen od partizana u Gunji u veljaèi 1946.

Elizabeta Biber, roðena 1896., umrla od tifusa u logoru Krndija u sijeènju 1946.

Michael Hill, roðen ?, ubijen od partizana u Gunji u veljaèi 1946.

Selo Raèinovci8 Matija Berhardt, roðen 1915., nestao 1944.

Georg Enchman, roðen 1919., poginuo 1944.

Antun Enchman, roðen 1920., nestao 1944.

Georg Gerlih, roðen 1919., ubijen od partizana 1943.

Matija Keringen, roðen 1920., poginuo 1944.

Wilhem Wolf, roðen 1917., ubijen od partizana 1945.

Josef Dewald, roðen 1895., ubijen od partizana 1943.

Elisabet Dewald, odvedena u logor.

Katarina Felsman, odvedena u logor.

Andreas Gerlich senior, streljan 1941.

Georg Gerlich, odveden u logor.

Ana Graf, odvedena u logor.

Eva Hornung, poginula u Vinkovcima 1944.

Franc Knebl, odveden u logor.

Marija Knebl, odvedena u logor.

Pavo Laubert, roðen 1919., ubijen u Gunji od UDB-e 1945.

Elizabeta Sihrim-Marks, roðena 1922., poginula sluèajno 1944.

Klara Ocha, poginula u Vinkovcima 1944.

Josef Polich, streljan.

Ivan Ratmajer, ubijen od UDB-e 1945.

Josef Tennert, poginuo u Vinkovcima 1944.

7 8

Stjepan Bogutovac, Žrtve sela Gunje u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 11., Drenovci, 1998.

Goran Pavloviæ, Žrtve sela Raèinovci u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 7-8, Drenovci, 1997.

251

VDG JAHRBUCH 2006

Poginuli pripadnici njemaèkih postrojbi Ferdinand Bauman Mathijas Dzanich Andreas Gerlich Georg Helleis Johan Hornung Franz Kleer Peter Maurer Stefan Polich Matias Schirm Franz Schummer Nikolaus Will Wilhem Wolf

Selo Drenovci9 Almadinger Ivan –Hans – Junac, roðen 1903., ranjen i umro 8.12.1944.

Almadinger Jakob, roðen 1907., poginuo od partizana u Bosni.

Almadinger Josip –Sepika, roðen 1908., poginuo 1944.

Almadinger Josip, roðen 1922., poginuo u Zavidovcu 1944.

Batjani, star 84 godine, odveden u logor Krndiju 1945.

Batjani, supruga, odvedena u logor Krndiju 1945.

Boj Josip-Sepika, roðen 1926., SS, poginuo.

Faltz Ivan, odveden u logor.

Faltz, žena Ivana, odvedena u logor.

Faltz Ivan- Mitrov, roðen 1920., poginuo u Bosni od partizana 1943.

Faltz Martin, poginuo kod Staljingrada, dobivena obavijest 19.3.1942.

Federer Lovro, roðen 1902., sahranjen na Švabskom groblju u Drenovcima.

Federer Martin, roðen 1921., ubijen u kuæi 1944.

Fortuna Antun, ubijen kao njemaèki vojnik 1945.

Freichaut Ðuro, roðen u Moroviæu 1913., poginuo.

Gertner Antun, roðen 1922., poginuo u Rusiji 1941.

Gertner Josip –Sepika, roðen 1921., poginuo u borbi s partizanima u Bosni.

Gertner Franjo, brat Sepikin, roðen1920., poginuo u Bosni u borbi s partizanima, roditelji dobili službenu obavijest prije odvoðenja u logor Krndiju.

Gertner Ðuro, nestao u ratu.

Hack Josip-Sepika, roðen 1919., nestao u ratu.

Hartus Ana, umrla u logoru Krndija.

Heleis Elizabeta, roðena 1889., umrla u logoru Krndija 1945.

Heleis Kata, umrla u logoru Krndija.

9

Marko Ðidara, Žrtve sela Drenovaca u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 1, Drenovci, 1996.

252

VDG JAHRBUCH 2006

Herman Andreas, roðen 1908., poginuo kod Karlovca 1945.

Herman Antun, roðen 1906., nestao u ratu kao njemaèki vojnik.

HermanFaldin-Valentin, roðen 1927., poginuo u Rusiji.

Himelsbah Jakob, roðen uÈalmi, poginuo.

Hohman Filip, otjeran u logor Krndija.

Inhof Lovro-Vukovarac, ustaša, poginuo u Siraèu 1942., sahranjen u Drenovcima.

Inhof Franjo, roðen 1910., nestao u ratu kao njemaèki vojnik.

Inhof Martin, roðen 1917., nestao u ratu.

Jung Jakob-Halas, roðen 1923., iz Baèke, nestao uSrbiji 1943.

Kempl Ana, umrla u logoru Krndija.

Kempl Jakob - sin Ivanov, roðen 1923., nestao u ratu.

Kantner Andrija, roðen 1923., njemaèki vojnik, nestao.

Kantner Pero, predsjednik Kulturbunda, roðen 1896., ubijen 1943.

Klein Ivan, roðen 1926., poginuo kod Šida, sahranjen uDrenovcima.

Kohn Karlo, roðen 1920. u Strošincima, streljan od strane SS trupa 12.3.1944. u Drenovcima.

Kuhl Franz, njemaèki vojnik, ranjen, umro uZagrebu 1943.

Kuhl Ferika, roðen 1925., nestao uRusiji.

Kuhl Ivan, nestao prilikom borbi s partizanima u Bosni.

Kuhl Jakob, roðen 1937., poginuo od zrakoplova 1.7.1944.

Kuhl Johan, roðen 1921., poginuo kod Svinjarevaca, sahranjen u Drenovcima 8.8.1942.

Mergl Franc,nestao.

Mergl Jakob, roðen 1923., nestao.

Michels Peter, roðen 1917., poginuo 7.7.1943.

Mihils Johan, roðen 1915., poginuo kod Karlovca 1945.

Mihils Josef, roðen 1909., nestao pod Staljingradom.

Mihils Jakob, roðen 1914., nestao kod Karlovca 1943.

Mihils Stjepan, roðen 1914., blizanac, nestao kod Karlovca 1943.

Najmajer Josip, roðen 1914., nestao na Ruskom bojištu.

N.N., njemaèki vojnik, poginuo na straži 1944.

Pihler Mijo, nestao u ratu.

Platner Ana, dijete, ubijena od zrakoplova.

Platner Marija, roðena 1905. u Tovarniku, poginula od zrakoplovstva 1944.

Platner Kristina, roðena 1875. uTemerinu, umrla u logoru Krndija 1945. Špigl Nikola, roðen 1921., nestao u ratu. Švager Ana, supruga Josipa, umrla u logoru Krndija. Švager Josip –Sepika, roðen u Baèkoj, umro u logoru Krndija 1946. Švager Petar, roðen 1909., poginuo u Sloveniji 1943.

Tachleor Helena, roðena u Bošnjacima, umrla u logoru Krndija.

Ventzler Josi,-Jožika, roðen 1918., poginuo kod Karlovca 1943.

253

VDG JAHRBUCH 2006

Ventzler Pankrac, starac, ubijen u šumi Radiševo od partizana 1943.

Vili Martin, roðen 1914., nestao u ratu.

Vili Nikola, obješen 1943., sahranjen na Švabskom groblju u Drenovcima.

Iz ovoga popisa je vidljivo da je od ukupnoga broja koji po dosadašnjim saznanjima iznosi 160 osoba poginulih, nestalih ili umrlih folksdojèera, njih 57 ubijeno od strane partizana i Udbe ili umrlo u logorima, te manji broj poginuo od zrakoplova. Od tog broja je 25 ženskog svijeta. Nestalih se vodi 36 osoba, veæinom vojnika dok su 64 osobe poginule na raznim ratištima. Ne mogu, a neizraziti sumnju da je zasigurno jedan broj od od voðenih pod "nestale" završio u Sibiru i ruskim logorima. Preostala trojica bila su pripadnici partizanskog pokreta.

Angehörige der deutschen Volksgruppe gefallen, verstorben und vermißt während des Zweiten Weltkrieges und in der Nachkriegszeit aus den Zwölfeldörfer Einhundert und vierzig Jahre eines kontinuierlichen Lebens der Deutschen in Zwelferien hinterließen tiefe Spuren in den 9 Dörfern in Zwelferien. Seit der ersten Erwähnung der ständigen Ansiedlung (1804) bis zum Kriegs- und Nahkriegsexodus (1944-1946) trug das deutsche Volk ein besseres Leben auf dem erwähnten Gebiet bei. Viele Handwerker, Arbeiter, Bauer, Soldaten und Intellektuellen schenkten den Wäldern in der Spaèva-Bosut Umgebung, als auch der Humuserde in Posavina ihr Wissen, Fleiß und Liebe, besonders von 1860 bis ins Jahr 1940.

Nachdem ein großer Teil der "Schwaben" 1944 Zwelferien verließ, hinterließ dies viele negativen Folgen im Leben der Dörfer (viele Schwaben retteten damit ihr Leben und das ihrer Familien). Viele der "Schwaben", die entschlossenen zu bleiben, da sie an Ehrlichkeit, Gerechtigkeit und ihre Unschuld glaubten, wurden gleich nachdem die Partisaneneinheiten und kommunistischen Kommissare eintraten (vom 8.-13. April 1945) in Lager interniert. Dort wurden sie auf verschiedene Weise umgebracht und in die Emigration geschickt.

Es wurde ihnen der ganze Besitz entnommen (wie auch denjenigen, die emigrierten) und an die Kollonisten und Regimediener verteilt.

Die seltenen überlebten Deutschen aus den neun Dörfern in Zwelferien erkennen sich heute als Kroaten.

254

VDG JAHRBUCH 2006

prof. dr. sc. Ivan BALTA

Spomeni o njemaèkim kolonistima u našièkom kraju - izvorni znanstveni rad Zasigurno se može nagaðati kako je prvih njemaèkih kolonista u našièkom kraju bilo i u srednjem vijeku, za što postoje brojni povijesni i historiografski izvori, no oni nisu bili brojni, nisu naseljavanja bila planski organizirana, tako da se plansko naseljavanje Podunavskih Švaba može pratiti od izgona Turaka tj. osloboðenja Slavonije, posebno od reformi austrijskog cara Josipa II. te od sredine 19. stoljeæa pa nadalje.

U 19. stoljeæu bez obzira na sve razlike s drugim lokalnim stanovništvom, bijaše suživot, no od kraja Drugog svjetskog rata zapoèinje tragedija Podunavskih Švaba, kada masovno iseljavaju iz našièkog kraja i kada tragièno stradavaju od nove nadolazeæe jugoslavenske vlasti.

U jednoj je njemaèkoj kronici o kolonistima notara Johanna Eimanna zabilježeno da su se oko 1820. godine veæ njemaèki protestantski kolonisti (evangelisti i nešto reformatora) naseljavali na podruèju Baèke od Sivca i Crvenke: Über die Ansiedlung der protestantischen Gemeinden Sivatz, Torschau und Tschervenka, könnten wir uns in der Eimann-Chronik, der Deutsche Kolonist, die von dem Auswanderer und Siwatzer Notar Johann Eirnann verfaßt wurde, informieren. Er hat 1820 geschrieben: "Die Absicht des Verfassers gehet dahin, durch dieses Werkchen die überschwänglich großen Wohltaten, die Kaiser Joseph der Zweite tausenden von Menschen durch die Ansiedlung in seinen Staaten zukommen ließe, für die Nachkommenschaft im Andenken zu erhalten und der gar zu baldigen Vergeßlichkeit zu entreißen." Ali kolonizacija je u Baèku poèela još za cara Josipa II.: Joseph II.: siedelte die Protestanten in der Batschka1 da bi se nastavila u 19. stoljeæu.

Laðe na kojima su brojni njemaèki kolonisti iseljavali Dunavom do Baèke i Slavonije.

1

Leopold Karl Barwich, Heimatbuch Welimirowatz zur Erinnerung a unser deutsches Dorf in Slawonien, Reutlingen, 1985., str. 27.

255

VDG JAHRBUCH 2006

Prema opisima iz kronike, njemaèki su se kolonisti iseljavali, odnosno polazili s podruèja Frankfurta na Majni, Koblenza i Rottenburga rijekama Majnom i Neckar prema rijeci Dunavu od Ulma do Regensburga, odakle su u poèetku oko 2.000, a onda masovnije iseljavali nizvodno Dunavom do Panonije: Erst mit der Auswanderungsbewilligung durfte er eine der Aussiedlungskommissionen in Frankfurt am Main, in Koblenz oder Rottenburg am Neckar aufsuchen. Nach der Musterung, in der seine Tauglichkeit für die Ausiedlung fostgestellt werdwn mußte, erhielt er einen Geleitpaß, mit dem er zu Fuß nach UIm an der Donau. Oder als Hesse, oder Franke, über Würzburg und Nürnberg nach Regensburg wanderte.

Nizvodno od Ulma, Regensburga i Passau Dunavom kolonisti su dolazili u velikim familijarnim grupama do Beèa, a onda opet nizvodno Dunavom do Bude (Budimpešte) i Baèke do Sombora, pa onda do Sivca i Crvenke: Oft wurde schon in Wien ein Zielort vermerkt, viele Ansiedler anderten aber unterwegs ihre Absicht, DONAUSCHWÄBISCHE SIEDLUNGSGEBIETE 1683. bis 1944/45 sot beiden Seiten der mittleren Donau vom Raabfluß im NW bis zum Eisernenna Tor im SO (Karta iseljavanja Podunavskih Švaba od 1683. do 1944/45. rijekom Dunavom od sjeverozapada do rijeke Rabe, a onda u pravcu jugoistoka

Entwurf: Dr. Anton Tafferner – Josef Wolkmar Senz – Josef Schmidt – Zeichnung: Lene Kopp-Krumes

256

VDG JAHRBUCH 2006

manche wurden auch in Ungarn von adeligen Grundherren abgeworben, manche schlossen sich anderen Gruppen an und oft ließen sich Paare unterwegs in Ulm, Regensburg, Passau oder Wien trauen, damit sie als Familie anerkannt und gemeinsam angesiedelt werden. In Ofen (ung. Buda) erhielten die Ansiedler noch einen Gulden Reisegeld und setzten die Reise zu Fuß oder mit gemieteten Fuhrwerken bis Sombor fort. Dort mußten sie sich im Ansiedlungsrentamte melden, das 1783 eingerichtet wurde und 1789. seine Tatigkeit einstellte. Eine lange, beschwerliche Reise!

Podunavski Švabe nisu u našièki kraj doseljavali u idilièna mjesta ili poklonjena izgraðena mjesta, veæ u mjesta koja je tek trebalo obnoviti, izgraditi, polja uzorati, a šume iskrèiti. Mjesta koje je trebalo izgraðenim putovima povezati, kao i kasnijim željeznicama. Mjesta u kojima nije bilo izgraðenih javnih objekata i crkava, pa su novi stanovnici sve to morali izgraditi, iako im je dobrim dijelom našièki vlastelin poklonio zemlju, ali ne onu najbolju, veæ zemlju èesto jalovu i neiskrèenu. Kako su izgledala ista mjesta, pa èak i kasniji gradovi, opisani su službenim austrijskim popisima neposredno prije izgona Turaka iz Slavonije. Još dugo nakon izgona Turaka neka mjesta su ostala slabo napuèena, neka nikada obnovljena, neka obnovljena i napuèena novim stanovnicima.

Donosim opis nekoliko mjesta našièkog kraja koja su jakim migracijama naseljena i Podunavskim Švabama, a iz popisa je vidljivo kako neka mjesta nisu ni postojala do dolaska Podunavskih Švaba, kao Breznica ili nenaseljena Lukusna, kasnije zvana Selišæe ili Velimirovac.

Grad Našice2 l. U ovom je mjestu smještenom na brdašcu ranije bio slavni grad utemeljen oko samostana otaca franjevaca, no sada je ruševan s 18 jednostavnih kolibica. Udaljen je od Osijeka 6, a od Petrovaradina 22 milje.

2. Svi su ovi stanovnici u vrijeme Turaka bili gradski seljaci, a sad su svi unovaèeni, katolièke vjere.

3. Grad ima osamnaest trošnih kolibica od pruæa, smještenih pokraj samostana, pokrivenih daskama. Ima 3 cijela naseljena selišta. Podruèje se ovoga mjesta proteže uokolo 1 milju. S istoka je pustoselina Markovac (Markussovacz), sa zapada selo Zoljan (Zollyan), s juga Èermošnjak (Csermosnyak), a sa sjevera vjerojatno selo Velimirovac (Lakusia). Mjesto koje se nalazi istoèno je Ðakovo, zapadno Gradiška, južno Brod, a sjeverno Orahovica.

4. Ovaj grad ima do 100 jutara oranica smještenih u dobrom dijelu i dosta plodnih, no ipak u posljednje vrijeme obraslih trnjem. Napuštenih vinograda ima do 15 jutara. Dobro obraðenih ima do 30 jutara. Hrastovih i tisovih šuma te šuma za ogrjev i gradu ima do 80 jutara.

5. U ovom je gradu podignut kameni samostan u obliku èetverougla, s dva dijela, a pokraj njega zidana je sveèana crkva s jednim tornjem, posveæena sv.

2

Naselja u Istoènoj Hrvatskoj krajem 17. i poèetkom 18. stoljeæa, Državni arhiv Osijek, 2000., str. 305-306.

257

VDG JAHRBUCH 2006

Antunu Padovanskom. U njemu sada oci franjevci pouèavaju 20 redovnika novaka. Pokraj ovoga samostana podignute su vojnièke kuæe. Izvan samostana, prema istoku, nalazi se druga zidana crkva Sv. Trojstva s jednim tornjem. Prema jugu su ostaci samostana i crkve redovnica sv. Klare, gdje sada oci franjevci imaju svoje vinograde. Prema istoku su ostaci crkve Sv. Mihovila Arkanðela. U tom je podruèju rijeka - Stara Rijeka, gdje je mlin jednoga kola, èija voda koso pada. U rijeci ima manjih riba s rakovima.

6. Pokraj ove crkve u tursko je vrijeme bila turska carina pod nadzorom jednoga turskog carinika, o èijem primanju i prihodu stanovnici ništa ne znaju.

7. Stanovnici ovoga grada nemaju nikakvih povlastica, osim onih koje im je dao pok. gosp. upravitelj Nagy, a nalaze se u duplikatu u vezi s razdiobom zemlje.

8. 0 prošlom ili sadašnjem kršæanskom gospodaru stanovnici ne znaju ništa.

9. Buduæi da su stanovnici kopaèi, meðusobno žive bez sukoba.

10. Turski gospodar ovog posjeda bio je Alibasa ðakovaèki. Njemu stanovnici u gotovini nisu plaæali ništa, veæ su u vrijeme haraèa kupili jednog dobrog konja. Osim toga, svaki je stanovnik godišnje morao raditi 9 dana na kruhu i hrani Turèina i od svake svinje platiti 2 novèiæa. Nadalje, na blagdan sv.

Jurja davali su 1 jare u ime prvorodstva, a po kuæi 1,5 oku masla.

1l. Turskom su gospodaru svake godine davali desetinu svake vrste žitarica. koju sada svojata bosanski biskup.

12. Desetinu vina nisu plaæali nikada jer su imali mali vinograd.

13. Turskom su caru godišnje u gotovini davali 6 forinti. Vršili su i besplatne radove na osjeèkom mostu, i to redovito, sve do rušenja Zrinskoga.

I4. Našem su caru iz ovoga zapovjedništva osim uzdržavanja veæ 4 godine davali 987 forinti gotovine za porcije te vojne straže. Do sada ništa drugo.

15. Prethodne je porcije s uzdržavanjem ovim stanovnicima postavio ratni komesar, gospodin Ernest Kestler.

Nadalje, u drugom izvoru se napominje: "U 19. stoljeæu i u poèetku 20. stoljeæa nastavljeno je pojedinaèno doseljavanje na našièko podruèje, te su tako nastala nova sela: Breznica, Velimirovac, Markovac i Ðurðenovac. U prva dva našièko je vlastelinstvo (grofova Pejaèeviæ) naselilo baèke i baranjske Nijemce, u druga dva baèke Slovake, a Ðurðenovac se podigao kao radnièko naselje oko šumskih pilana."3 Iseljavanje Podunavskih Švaba nakratko su prekinuli Napoleonski ratovi, ali su odmah poslije ratova nastavljena iseljavanja. Osim iseljavanja Nijemaca ili Podunavskih Švaba u velikim familijarnim grupama, iseljavali su Nijemci s drugim masovnim seobama, kao seobama Slovaka, Èeha, Rusina i drugih.

3

Stjepan Pavièiæ, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, JAZU, knjiga 47., Zagreb, 1953., str. 160.

258

VDG JAHRBUCH 2006

Zbog povoljnije kupnje zemlje Podunavske Švabe su dijelom iz Baèke selili i u Slavoniju, baveæi se zemljoradnjom te zadržavajuæi svoje obièaje, kulturu i jezik koji su donijeli iz svoje matiène domovine.

Dio Podunavskih Švaba bio je protestantske vjere, a oni su najveæim dijelom naselili baèka mjesta Torschau, Tscherwenka, Werbaß i Schowe te Neu-Siwatz, da bi se odatle dijelom iselili i u slavonska mjesta. Na primjer, iz Neu Pasau (Nova Pazova) i Neu Banowzi (Novi Banovci) selili su u Neudorf kod Winkowzi (Novo Selo kod Vinkovaca).

Sredinom 19. stoljeæa krenuo je novi val seobe Nijemaca iz južne Ugarske, tj. iz županije Tolna, iz tzv. Schwäbischen Türkei (Baranje) i Baèke prema Srijemu, Slavoniji, Hrvatskoj i Bosni. Najveæi broj Nijemaca bijahu po vjeri protestanti (Evangelischen und Reformierten) te katolici (Katoliken), koji kada su gradili ili naseljavali mjesta, gradili su i svoje crkve i škole.

Dolaskom Podunavskih Švaba na podruèje Našica, gradile su se kuæe, gospodarske zgrade i crkve. Nijemci evangelisti sagradili su svoje crkve u mjestima gdje su bili u veæem broju, kao u Velimirovcu i Èaèincima. Nijemci reformatori, iako su veæina reformatora bili Maðari, izgradili su svoje crkve i škole od kojih jedna od znaèajnijih bijaše u Velimirovcu. Nijemci židovske vjere imali su svoje sinagoge u veæim mjestima, kao u Našicama i Orahovici. Nijemci katolici mogli su odlaziti u brojne katolièke crkve kojih je bilo gotovo u svakom selu.

Nijemci-pravoslavci, a kojih je bilo veoma malo (uglavnom kao rezultat prelaska u drugu vjeru ili ženidbama) mogli su odlaziti u pravoslavne crkve, npr. u Orahovici, Obradovcima, Mikleušu, Gazijama i Kuæancima.

U drugom opisu se napominje za našièki kraj: "Našièko vlastelinstvo je u XIX. vijeku u Breznovicu i Velimirovac dovelo Nijemce, u Jelisavac i Markovac Slovake, a u Ðurðenovac oko pilana (i teških balvana) Hrvate iz Like, Gorskog kotara i sjeverne Dalmacije. Meðutim najveæa koncentracija stranog etnièkog elementa kao da je ipak bila u okolici Daruvara i s obje strane Ilove."4 Podunavski Švabe su gradili i naseljavali nova sela po urbanistièkim planovima, dakako ako su stvarana u ravnici, a u pribrdskim krajevima (selima) gradili su kuæe uz prometnice.

Na urbanistièkom zemljovidu Welimirowtza (Velimirovca), prvobitino zvano i Selišæe (Selište) do 1927., vidi se ureðen redoslijed kuæa, dvije protestantske crkve (reformatorska i evangelistièka), dva groblja s okolnim pustarama npr. Guardian pusta (kasnije zvan Prisad pusta) te cestovnim pravcima: Naschitz-Unter Miholjac (Našice-Donji Miholjac) i Naschitz-Bresnitz-Essegg (Našice-Breznica-Osijek) te željeznièkom pravcu: Essegg – Markovac – Naschitz – Tschaschinzi – Wirowititz Agram (Osijek – Markovac – Našice – Èaèinci – Virovitica - Zagreb).

4

Dušan Kašiæ, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Savez udruženja pravoslavnih sveštenika SR Hrvatske, Zagreb, 1988., str. 17

259

VDG JAHRBUCH 2006

Jedno od novijih njemaèkih urbanistièkih naselja u Selišæu ili Velimirovcu (zemljovid) u našièkom kraju

Još jedno selo našièkog kraja, selo Zoljani, bijaše naseljeno dijelom i Nijemcima, pa je zbog toga dio sela prozvan "Švapskim Zoljanom", kojeg su Nijemci naselili veoma rano, uglavnom seobama iz Baèke, seobama iz Èeške i Slovaèke pomiješani sa Èesima i Slovacima, seobama iz drugih sela, ženidbama i kupovinom imanja drugih posjednika u selu. Bavili su se poljoprivredom, no djelomièno i sjeèom šuma te preradom drveta (izradom potaše, ugljena...). Zoljanski Švabe mogli su svoju vjeru upražnjavati u brojnim crkvama i sinagogama u okolnim mjestima, ali i seoskoj katolièkoj crkvi sv. Katarine u Zoljanu.

Kako je izgledalo nekadašnje selo Zoljan poslije izgona Turaka opisano je austrijskim popisom stanovništva, a iz kojih se vidi da je selo bilo nenapuèeno, malo i siromašno, a da su je novi stanovnici meðu kojima i Podunavske Švabe napuèili i izgradili.

260

VDG JAHRBUCH 2006

Vojno selo Zoljan (Zollyan)5 1. To se mjesto smjestilo izmeðu brda u jednoj dubokoj dolini na skrivenom podruèju. Bilo je uvijek selo zvano Zoljan (Zollyan), udaljeno od Našica 1 sat hoda, od Osijeka 6 milja, a od Petrovaradina 21.

2. Svi su stanovnici u vrijeme Turaka bili vojnici i puškari koji su se borili protiv kršæanskih gradova, a sad su vojnici, katolièke vjere.

3. Selo ima 10 vrlo jednostavnih kuæica, toènije koliba, te 1 napuèeno selište.

Podruèje se ovoga mjesta proteže po brdima i dolinama do 1 milje hoda. S istoka je selo Ceremošnjak, sa zapada selo Gradac (Grallyacz),6 s juga pustoselina Lonèica (Lonsicza), a sa sjevera selo Seona (Szeona). Okolna mjesta su: s istoka Ðakovo, sa zapada Požega, s juga Brod, a sa sjevera Valpovo.

4. Imaju do 90 jutara obraðenih i neobraðenih oranica, na boku brda neplodnih.

Nema gorica. Osrednjih livada ima oko 15 jutara. Ogrjevnih i hrastovih stabala za manje gradnje te tisovine ima oko 100 jutara.

5. Postoje ostaci kamene crkve Sv. Katarine, djevice i muèenice. Takoðer je tu napušten prostor samostana otaca franjevaca. Postoji mlin naèinjen na žlice na rijeci Lusaniczi, za kišnoga vremena dosta dobar, a inaèe ne. Žironosnih hrastovih šuma, doduše vrlo rijetko plodnih i dosljedno slobodnih od plaæanja ima oko 15 jutara. Ribnjaka ili bara nema, osim rijeke Zoljanice (Zolfanicza) u kojoj ima samo rakova.

6. O plaæanju tridesetine ili carine u ovom se mjestu ništa ne zna.

7. Stanovnici nemaju nikakvih povlastica.

8. O pravima trajnoga kršæanskog gospodara stanovnici ne znaju ništa.

9. Obzirom na podruèje, stanovnici medusobno žive u miru.

10. Turski je gospodar ovoga mjesta bio Jenisaim Požeški, Turèin. Njemu su godišnje od cijeloga sela plaæali 12 for. u gotovini i svatko je godišnje radio 4 dana te po svakoj svinji plaæao 2 novèiæa, dok je cijelo selo moralo dati 10 oka masla.

11. Obzirom na spomenuta vojna služenja, ranije nisu plaæali desetinu, no sada je ipak svojata bosanski biskup.

12. Desetinu vina nisu davali nikada iz spomenutog razloga.

13. Za turskoga cara stanovnici ovoga mjesta bili su vojnici i zbog toga nisu nikada ništa plaæali.

14. Našem su caru, osim porcija u posljednje 4 godine i uzdržavanja zapovjedništva, davali i vojne besplatne radove, a drugo ništa.

15. Prethodne porcije s uzdržavanjem stanovnicima i cijelom zapovjedništvu nametnuo je Ðuro Ivan Schlintenbuch koji ih je od njih i uzimao.

5

6

Naselja u Istoènoj Hrvatskoj krajem 17. i poèetkom 18. stoljeæa, Državni arhiv Osijek (preveo s latinskog (Stjepan Sršan), Osijek, 2000., str. 308.

Našièki Gradac.

261

VDG JAHRBUCH 2006

Karta (rekonstrukcija dogaðaja gez.: Blanz 1976. o nasilnom iseljavanju Nijemaca iz Našièkog kraja, posebno sela Velimirovca i Èaèinaca)

Tragedija Podunavskih Švaba našièkog kraja poèinje krajem Drugog svjetskog rata, kada se masovno iseljavaju i tragièno stradavaju od nove nadolazeæe jugoslavenske socijalistièke ili komunistièke vlasti.

Noviji povijesni izvori su napominjali: "Poslije Prvog svjetskog rata po nekoliko je hrvatskih porodica unišlo i u njemaèka sela Breznicu i Velimirovac.",7 a jedan drugi izvor: "U novije vrijeme, iza odlaska Nijemaca, u njihova bivša sela Breznicu i Velimirovac usmjerena su nova naseljavanja, Hrvati su u njih došli ponajviše strujama iz Like, Dalmacije i Zagorja".8 Iseljavanje Nijemaca bilo je pod prisilom i pred bojazni doèekivanja nove partizanske vlasti, iseljavanje je bilo masovno i tragièno.

Dio Nijemaca iseljavao se željeznicom (vagonima) preko Maðarske, odnosno Peèuha do Šleske i Tiringije: Die Familien mit fremdem Wagen setzten ihre Fahrt in Richtung Fünfkirchen fort. Dort durften, wie versprochen, die Kroaten mit ihren Wagen umkehren. Die "abgeladenen" Familien mußten hier acht Tage auf den 7 8

Stjepan Pavièiæ, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, JAZU, knjiga 47., Zagreb, 1953., str. 161.

Stjepan Pavièiæ, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, JAZU, knjiga 47., Zagreb, 1953., str. 162.

262

VDG JAHRBUCH 2006

Weitertransport mit der Bahn warten. Dann wurden sie einwaggoniert und nach Schlesien und Thüringen transportiert. Die vom Treck beruhrten Hauptorte habe ich in die Fluchtweg-Skizze eingetragen.

Ipak najveæi dio iseljavanja Nijemaca bilo je cestama, opet preko Maðarske od Harkanya, Sigetvara, Soprona, Melka, Ybbsa i Linza do prihvatilišta Wartberga, odakle su iseljenici nakon nekog vremena uglavnom trajno odlazili u Bavarsku i Baden-Württemberg: Einige Wagen wurden unterwegs von unserer Kolonne getrennt und in die Steiermark geleitet.

Meðu brojnim njemaèkim iseljenicima bijahu stare njemaèke porodice, èiji su davni preci svoje utoèište prije više od stotine godina našli u novom slavonskom zavièaju, a tada, u listopadu i studenom 1944. godine, silom su morali iz njega iseliti: Das waren die Familien: Büchler, Eichel, Hildebrandt, Lottje, Schuck und Winterstein. Sie wurden alle in St. Georgen an der Stiefing bei Wildon untergebracht. Der große Treck wurde nun uber viele kleine Ortschaften und auf Nebenstraßen über Melk, Amstetten und Linz nach Kremsmünster und Wartberg geleitet.9 Iseljavanje Nijemaca iz Našièkog kraja uglavnom je bilo pod stalnim bombardiranjima cesta i željeznica, tako da su se neke njemaèke porodice nakratko povratile u selo u rodno selo veæ na prvom slijedeæem selu prema Maðarskoj (Donjem Miholjcu i Harkanju) tj. i sela Klokoèevaca i Benièanaca (Klokotschewzi und Benitschanzi), kao porodice Benz, Körper, Neumann, Kampferseck, Tenz, Poth i Wendel.

Zabilježeni su mnogi Nijemci (familije) koji su transportirani iz Našièkog kraja, ponajviše iz Velimirovca: An diesem Transport nahmen nachstehende Familien teil: Büchler, Brandt, Brauchler, Drumm, Färber, Felde, Gehring, Greb, Hebel, Heil, Heineck, Hoffmann, Huber, Benz, Johler, Kampferseck, Körper, Klees, Kolb, Lamb, Lottche, März, May, Johann, Medel, Müller, Neumann, Heinrich, Jakob, Pister, Poth, Raff, Reinhardt, Reiß, Reitenbach, Reitz, Roos, Schell, Schira, Schmidt, Schramm, Schuck, Stock, Tenz, Toth, Wendel.

Kolone iseljavanja Nijemaca iz Našièkog kraja

9

Kolone Nijemaca iz Našièkog kraja uglavnom su završile u prihvatnim logorima Njemaèke

Leopold Karl Barwich, Heimatbuch Welimirowatz zur Erinnerung a unser deutsches Dorf in Slawonien, Reutlingen, 1985., str. 235.

263

VDG JAHRBUCH 2006

Veæina onih Nijemaca Našièkog kraja koji nisu iselili, smatrajuæi da ne vide razloge za to, doèekali su novu vlast i završili u logorima, prvo u Šipovcu (predgraðu Našica) i prihvatnim logorima, a onda u logoru Valpovu i Dardi gdje su mnogi od iscrpljenosti i bolesti umrli.

Na kraju, Nijemci i njihovi potomci izbjegli iz novog zavièaja uglavnom su se vratili pod tragiènim okolnostima u svoj stari pradjedovski zavièaj u krajeve pokrajine Bavarske, Baden-Württemberga i Hessena.

Erinnerungen an die deutschen Kollonisten in der Umgebung von Našice Man kann vermuten, dass es die ersten deutschen Kollonisten im Gebiet um die Stadt Našice auch im Mittelalter gab, wofür zahlreiche geschichtliche und historiographische Quellen bestehen - sie aber waren nicht zahlreich und die Ansiedlungen waren planlos, so dass man die Ansiedlung der Donauschwaben seit dem Vertrieb der Türken bzw.der Befreiung Slawoniens verfolgen kann, besonders seit der Reform des österreichischen Kaiser Joseph II. als auch seit Mitte des 19. Jahrhunderts weiter.

Im 19. Jahrhundert unabhängig von allen Unterschieden gab es mit dem anderen lokalen Bürgertum ein Zusammenleben, aber seit dem Ende des II. Weltkrieges fängt die Tragödie der Donauschwaben an, als sie massenhaft aus dem Gebiet um Našice aussiedeln und von der neuen jugoslawischen Herrschaft ein tragisches Ende davontragen.

264