VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Ivan PEDERIN
Bukovina – primjer habsburškog državnog poduzetništva Bukovina je zemlja koju je Carevina stekla 1775. ugovorom s Osmanima, a ne ženidbenom politikom. Bukovina je bila tek teritorij, ne samostojna zemlja sa poviješæu i kulturom i bila je najveæim dijelom pokrivena gustim i neprohodnim šumama.. U uvodnom poglavlju sveska pod naslovom Bukowina koji je izišao 1899. Landschaftliche Schilderung (str. 7-48) autor Adolf Simingowicz-Staufe obraæa se prijateljski èitatelju i opisuje ljepotu krajolika s potocima i rijekama. Ova zemlja donedavna je bila divljina, a sad se u njoj nalaze cvatuæi gradovi, zemlja je privedena kulturi i turizmu, na mjestima gdje su donedavna bile potleušice sad se vide kuæe lijepe i suvremeno izgraðene. Meðutim, kapitala ipak nedostaje pa Dnjestr još nije plovan. U Bukovini je sjedište rabinata i imanje baruna von Mustotza što autor istièe jer su takva imanja vodila u osuvremenjivanju poljodjelstva. Tu je još i manastir Mitoka Dragowina s ljubaznim pravoslavnim monasima. U ovom opisu ni traga antisemitizmu ili vjerskoj mržnji. Turisti putuju na konju, a zemlja je èesto neprohodna, ali je izgraðena šumska željeznica. Autor potom napominje mjesta gdje je putovao Josip II., ne zaboravlja napomenuti ni mjesto gdje se rodio rutenski pjesnik Osip Fedkowicz i mjestimièno prelazi na putopisni stil s osobnim doživljajem. Krajolik na taj naèin prestaje biti biološki èimbenik, a postaje kulturni i povijesni. Sve u svemu autor piše prožet dojmom napretka koji je Carevina postigla u drugoj polovici 19. stoljeæa. Simbolske toèke tog napretka su ustanove kao rabinat, manastir, pjesnik Fedkowicz i svakako Josip II. i njegovo putovanje u Bukovinu. Ime Bukovina pojavilo se nakon dolaska austrijske vojske i vlasti. U poglavlju o prapovijesti pod naslovom Vorgeschichte (str.49-56) Josef Szombathy autor je opisao Bukovinu kao zemlju udaljenu od središta kulture i politièke moæi pa se tamo nisu dotada našli ostaci iz starijeg kamenog doba. U mlaðem kamenom dobu naðene su kolibe oblijepljene blatom s ostacima oruða od životinjskih kostiju i ostaci geometrijski oslikane keramike. Naðene su i skulpture ženskog božanstva bliskog Astarti kakvo se štovalo na Balkanu sve do Male Azije. U bronèanom dobu zamjeæuje jake utjecaje iz današnje Maðarske. Željezno doba poèinje u Bukovini mnogo kasnije nego li Hallstattska kultura u zapadnoj Europi i u nalazima tog doba upadaju u oèi jaki utjecaji sa jugoistoka. U središnjem razdoblju La TPne istièu se fibule. Onda su Bukovinu osvojili Rimljani i ona je postala dijelom rimske pokrajine Dacije. 193
