VDG JAHRBUCH 2006
Osim poljoprivrednika bilo je meðu doseljenicima i drugih Ijudi koji su pozitivno utjecali na razvoj obrta, trgovine, ugostiteljstva i drugih grana gospodarskih, kulturnih, vjerskih i prosvjetnih djelatnosti. Veæ smo istaknuli da su u Kemptenu bile predionice i tkaonice pamuka, tvornice papira, šibica, strojeva i drvene robe. Zbog toga su doseljenici poèeli otvarati obrtnièke i trgovaèke radionice, gostionice itd. Iz starije povijesti Valpova poznato je da je veæ od 1481. godine vlastelinsko podgraðe Zelenovac, koje je pripadalo kaštelu Walpo, dobilo privilegije za održavanje tjednih i tri puta godišnjih sajmova na Lovrenèevo, Matijevo i Našašèe sv. Križa. To pravo dobio je Zelenovac za kneza Ladislava Moroviæa 1438. godine, a. priznao ga je i kralj Albert, nasljednik kralja Sigismunda Luxemburškog. Time su stanovnici novog trgovišta bili osloboðeni kmetskih obveza. Primjer stanovnika Zelenovca koji su sebi izborili pravo na povlastice koje su veæ ranije imali stanovnici veæih naselja jasno pokazuje da je razvoj robno-novèane privrede zahvatio Valpovo i okolicu. Iako se istièe da je dobivanje dozvole za spomenute privilegije izraz dobre volje kneza Ladislava i kralja Alberta Habsburškog, èinjenica je da feudalci nisu mogli mimoiæi novi pravac gospodarskog razvitka, jer su njihove potrebe toliko narasle da ih više nisu mogli zadovoljiti na dotadašnji naèin. Zbog karaktera svoje potrošnje morao je knez Ladislav poveæati prihode i proizvoditi više robe za prodaju. Obrt se tada razvijao u dva oblika: na vlastelinstvu i trgovištu Zelenovac. Vlastela su oslobaðala neke svoje kmetove novèanih podavanja s time, da umjesto tih podavanja izraðuju predmete koji su potrebni tržištu (baève, drvene zdjele, korita, sita itd.). Navedene èinjenice jasno ukazuju na znaèajne promjene koje su, nema sumnje, zahvatile gospodarski razvoj Valpova i okolice u XV. stoljeæu i tako postali solidna osnova za razvoj obrta i trgovine u novim gospodarskim i politièkim prilikama koje su nastale na valpovaèkom vlastelinstvu baruna Prandau. Vlastelin je u razvoju obrta vidio i svoju korist zbog njegovih regalija (pravo na ugostiteljstvo, ribolov, ubiranje ušura, održavanje sajmova, pravo prijevoza i ubiranje mostarine). Isto tako treba naglasiti da je unutar obiteljskih zadruga postojala svojevrsna podjela poslova, pa su neki muški èlanovi zadruge bili vješti kolari, opanèari, zidari ili kovaèi, dok su žene izraðivale od lana, kudjelje i vune tkanine i odjevne predmete za èlanove zadruge. U to vrijeme su se sve potrebe za život zadovoljavale unutar zadruge ili razmjenom s drugom zadrugom. Novac je u to doba bio rijetkost i èuvao se za "crne dane".
CEHOVSKO UDRUŽENJE ZANATLIJA U Valpovu je postojalo cehovsko udruženje zanatlija od 1820. godine, što ne znaèi da ono nije moglo postojati i ranije. Spomenute godine prihvaæeni su Cehovski statuti na sjednici Ugarsko-hrvatskog sabora po kojima su djelovala sva cehovska udruženja. Statut je imao 49 èlanaka (artikula). U Cehu su bili udruženi 231
