Ludwig BAUER, književnik, Zagreb dr. sc. Lidija DUJIÆ, Zagreb
Tagebuch der Caroline Jarneviæ Dvostruko èitanje – žensko èitanje teksta, muško èitanje konteksta UDK 821.163.42(091)
Ulovih se knjigah. Hotijah postati mudraèicom. Da kako da pisah nemaèkim jezikom, jer ono doba ga za materinjega smatrah.
Ovako je pisala prva hrvatska profesionalna književnica Dragojla Jarneviæeva (1812-1875), anticipatorica tzv. ženskog pisma i jedina žena u krugu hrvatskih preporoditelja koja se od akvizitera usudila postati proizvoðaèem knjiga. Dnevnik je središnje njezino književno djelo, intimistièki zapis osloboðen autocenzure i suvišnih literarnih intervencija, koji je godinama pisala na njemaèkome jeziku, a zatim sama skraæeno prevodila na hrvatski/ilirski jezik. Dvostrukim èitanjem -- ilirskoga (njemaèkoga) konteksta i ženskoga književnoga identiteta 19. stoljeæa -- autori objedinjavaju dosadašnju praksu parcijalnoga pristupa književnome fenomenu koji nije samo presudno utjecao na profiliranje hrvatske ženske književnosti, nego je bitno promijenio i veæ dovršenu sliku hrvatskoga nacionalnoga preporoda. Roðena je 4. sijeènja 1812. godine u Karlovcu. Umrla je 12. ožujka 1875. godine u Karlovcu. Izmeðu roðenja i smrti uložila je sve svoje napore u svladavanje banalnosti neproduktivnog i nesvjesnog trajanja. Iz kaotiène svakodnevice uporno je otimala proèitane i ispisane stranice, ispisane èitkim, lijepim i sigurnim rukopisom, kao dokaz neumornog i organiziranog osmišljavanja osobne prolaznosti. Radila je duboko svjesna da njezin osobni ulog ulazi u glavnicu hrvatske književnosti.1
I. Hrvatska je književnost – i starija i novija – uokvirena èak dvostrukim ženskim mitom: najprije onim o renesansnoj ljepotici i pjesnikinji bez pjesama Cvijeti Zuzoriæ, a potom i mitom o hrvatskoj Lauri, Ljubici Cantilly, kojom su inspirirane 1
Divna Zeèeviæ (1985.), Dragojla Jarneviæ. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti - Sveuèilišna naklada Liber, str. 7.
107
