Godišnjak - Jahrbuch 2007

GODIŠNJAK NJEMAÈKE NARODNOSNE ZAJEDNICE VDG JAHRBUCH 2007

Zbornik radova 14. Znanstvenog skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" Osijek, 3. - 5. 11. 2006.

Izdavaè NJEMAÈKA NARODNOSNA ZAJEDNICA Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek VOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFT Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg Adresa uredništva Ribarska 1 31000 Osijek Tel: 031/213-610 Fax: 031/213-611 E-mail: vdg@os.t-com.hr Suizdavaè Grafika d.o.o. Osijek Urednici Renata Trišler Maðeriæ Nikola Mak Prijevodi sažetaka na njemaèki jezik Karmen Krajina, prof.

Vlatka Kalafatiæ, prof.

Grafièka priprema Zlatko Škrinjar Tisak Grafika d.o.o. Osijek UDK 08:061.2 ISSN 1331-717 Zbornik radova "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch" tiskan je uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Kulturne zaklade Podunavskih Švaba Savezne države Baden-Württemberg iz Stuttgarta i Veleposlanstva SR Njemaèke u Republici Hrvatskoj.

Das Buch "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch" wurde Dank der finanziellen Unterstützung des Rates für nationale Minderheiten der Republik Kroatien, der Donauschwäbischen Kulturstiftung des Landes Baden-Württember, Stuttgart und der Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der Republik Kroatien, vorbereitet und gedruckt

Njemaèka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien

SADRŽAJ UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 dr. sc. Marija KARBIÆ Obitelj Bole.

Istaknuti predstavnici de lingua Theutonicorum na zagrebaèkom Gradecu u 14. i 15. stoljeæu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 dr. sc. Vlasta ŠVOGER Dr. Josip Hoffmann (Dvoraniæ) – zagrebaèki gradonaèelnik i publicist. . . . . 21 prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR Prevoditeljski rad Gustava Fleischera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 prof. dr. sc. Miroslav AKMADŽA Biskup Stjepan Bäuerlein i crkveno-državni odnosi do 1966. godine . . . . . . 47 Tomislav WITTENBERG Velika obitelj Lermanovih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Ludwig BAUER i dr. sc. Lidija DUJIÆ, Zagreb Tagebuch der Caroline Jarneviæ Dvostruko èitanje – žensko èitanje teksta, muško èitanje konteksta . . . . . . 107 Vlatko ÈAKŠIRAN Therese von Artner . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 mr. sc. Darko GRGIÆ i Stjepan NAJMAN Nijemci valpovštine u kanonskim vizitacijama Peèuške biskupije . . . . . . . 125 Ivan ÆOSIÆ-BUKVIN Vojni pisci i putopisci Carevine Austrije o Meðbosuæu u 18. stoljeæu . . . . . 133 dr. sc. Ivan PEDERIN Jezièna i gospodarska pitanja habsburške uprave s osobitim obzirom na Dalmaciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Valentin BELT Osjeèke novine "Slavonische Presse" - glavni pokretaè izgradnje prve državne telefonske mreže u Hrvatskoj, u Osijeku 1894. godine. . . . . . . . . 157 dr. sc. Stanko PIPLOVIÆ Pomorska bitka pred Visom 1866. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Zdenko SAMARŽIJA, prof. i mr. sc. Darko GRGIÆ Sudbina folksdojèera u hrvatskim udžbenicima povijesti - metodièki ogled. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203

RIJEÈ UREDNIKA Poštovani sudionici Znanstvenog skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu", dragi èitatelji!

U okviru jubilarnog, petnaestog po redu tradicionalnog znanstvenog skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" kojemu je Osijek i ove godine domaæin od 26. do 28. listopada 2007. godine, predstavljamo Vam ovo izdanje – zbornik radova s istoimenog znanstvenog skupa koji je prošle, 2006. godine u Osijeku održan od 3. do 5. studenoga.

Da ne bi trošili previše Vašega vremena, dragi èitatelji, ukratko bismo samo ponovili ono što, zapravo, svake godine postaje sve oèiglednije – skupovi su sve kvalitetniji èemu umnogome doprinose naši vrijedni autori i njihov ozbiljan istraživaèki rad na temama od znaèaja za Nijemce i Austrijance na ovim prostorima. Nova saznanja i otkriæa kao rezultati istraživanja veliki su doprinos buduænosti danas malobrojne njemaèke i austrijske nacionalne zajednice u Hrvatskoj.

Ugledna imena hrvatskih povjesnièara, pisaca, književnika, germanista i istraživaèa povijesti koje susreæete kao autore referata u ovom zborniku, zalog su kvalitete svih naših znanstvenih skupova "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu", a "Godišnjak – Jahrbuch" nepresušno vrelo novih podataka i spoznaja. Raduje nas kada našu publikaciju citiraju puno ugledniji znanstveni i povijesni èasopisi jer i to ukazuje na èinjenicu da ova publikacija Njemaèke narodnosne zajednice ima svoju relevantnost u odreðenim povjesnièarskim krugovima u Hrvatskoj.

Pred Vama je, dakle, dragi èitatelji, èetrnaesti po redu "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – Jahrbuch" koji objavljuje radove sa znanstvenoga skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" održanom od 3. do 5. studenoga 2006. godine i radujemo se što Vas pozdravljamo uoèi 15. znanstvenog skupa koji u Osijeku od 26. do 28. listopada 2007. ponovo okuplja ugledna imena hrvatskih povjesnièara, istraživaèa, književnika i germanista.

I ovaj "Godišnjak – Jahrbuch" tiskan je zahvaljujuæi financijskim sredstvima Savjeta za nacionalne manjine RH, Podunavsko-švapske kulturne zaklade Savezne države Baden-Württemberg iz Stuttgarta i Veleposlanstva SR Njemaèke u Republici Hrvatskoj.

Renata Trišler Maðeriæ Nikola Mak

dr.sc. Marija KARBIÆ Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Obitelj Bole.

Istaknuti predstavnici de lingua Theutonicorum na zagrebaèkom Gradecu u 14. i 15. stoljeæu UDK 929.52(=112.2)"13/14" 94(497.5)"13/14"

Rad govori o obitelji Bole, jednoj od najistaknutijih obitelji na zagrebaèkom Gradecu u drugoj polovini 14. i prvoj polovini 15. stoljeæa. Obraðuje se gospodarska djelatnost pripadnika ove obitelji, kao i njihovo sudjelovanje u društvenom i politièkom životu. U tom je razdoblju gradska uprava na Gradecu bila organizirana na temelju podjele na “jezike”, tj. sudac, najviši predstavnik vlasti, biran je naizmjence iz jedne od èetiriju jeziènih skupina koje su ondje živjele (slavenske, ugarske, njemaèke i latinske odnosno talijansko-francuske), a svaka je od tih grupa davala i jednak broj èlanova magistrata (vijeænika i prisežnika).

Meðu èlanovima magistrata koji su pripadali njemaèkom “jeziku” istièu se upravo pripadnici obitelji Bole. Jakov Bole je, osim drugih službi koje je obnašao, bio i sudac (1379.), a tu su dužnost vršili i njegov sin Ivan (1391.) i unuk Jakov (1437.). Iako su pripadali eliti gradeèkog društva, neki èlanovi obitelji bili su umiješani i u krivièna djela, što je na kraju dovelo i do slabljenja obitelji.

Historiografska istraživanja koja se bave razdobljem srednjega vijeka, a odnose se na povijest pojedinih obitelji, obraðuju uglavnom plemiæke obitelji i rodove. Zato postoje dva osnovna razloga. Prvo, plemiæke obitelji igrale su bitnu ulogu u povijesti pojedinih zemalja. Drugo, vrela kojima raspolažemo mnogo nam više govore o plemstvu nego o ijednom drugom sloju srednjovjekovnog društva. Ipak, ovaj puta tema je mog izlaganja jedna graðanska obitelj. Usprkos èinjenici da njeni èlanovi nisu imali važnost na širem planu, zauzimali su istaknut položaj na zagrebaèkom Gradecu i utjecali na život u toj komuni u 14. i 15. stoljeæu. Osim toga, držim da je zanimljivo pogledati i što možemo reæi o životu “obiènih” ljudi prošlih vremena. Iako su podaci koje možemo pronaæi o pripadnicima graðanskog staleža siromašniji od onih koji se odnose na plemiæe, ipak vrela nam prièaju i o njima, te se pojedine istaknutije obitelji može pratiti kroz više generacija. Takav je 11

11 -19

VDG JAHRBUCH 2007

sluèaj i s obitelji Bole o kojoj ovdje govorim. Vrela koja nam donose podatke o njima su dokumenti nastali u svakodnevnoj praksi zagrebaèkog Gradeca: na prvom mjestu to su razlièiti sudski i posjedovni spisi.1 Jasno da zbog same prirode tih vrela, mnogi aspekti života nisu u njima ni dotaknuti. Osim toga, podaci koje nalazimo su fragmentarni, nepotpuno saèuvani, a sami zapisi su èesto i veoma šturi, te mnogo toga ostaje nepoznato ili nedoreèeno.

Zagrebaèki Gradec bio je dinamièan srednjoeuropski grad, smješten na raskršæu važnih trgovaèkih putova.2 U skladu s time njegovo stanovništvo èinili su naseljenici podrijetlom iz razlièitih zemalja (iz Italije, Francuske, Maðarske te Njemaèke – što nas s obzirom na temu ovoga rada najviše i zanima.).3 Naseljenici s raznih strana bili su prisutni i u drugim naseljima u meðurjeèju Save i Drave, ali u Gradecu nalazimo i jednu osobitost. U drugoj polovini 14. i prvoj polovini 15. stoljeæa (toènije jurati do 1437., a suci do 1441.) gradska je uprava na Gradecu bila organizirana na temelju podjele na “jezike” (linguae). Najviši predstavnik gradske vlasti, sudac, biran je naizmjence iz jedne od èetiriju jeziènih skupina koje su ondje živjele (slavenske, ugarske, njemaèke i latinske odnosno talijansko-francuske), a svaka od tih je grupa davala i jednak broj èlanova magistrata – po 4 vijeænika (consiliarii) i po 2 prisežnika (iurati).4 Takav oblik organizacije vlasti nije bio uobièajen u srednjovjekovnim gradovima, a moguæe je da je preuzet od srednjovjekovnih sveuèilišta na kojima su studenti bili organizirani po mjestu podrijetla.5 Treba napomenuti da gradeèki “jezici” nisu bili organizirani strogo po etnièkom principu, to jest da ponekad u nekoj od tih grupa nalazimo i one koji joj po podrijetlu ne bi pripadali.6 Ipak, u veæini su sluèajeva èlanovi pripadali odgovarajuæoj etnièkoj skupini.

Pripadnici obitelji Bole, kojom se bavi ovaj rad, isticali su se meðu èlanovima magistrata koji su pripadali njemaèkom “jeziku”.7 Iako neki autori drže da su po 1

2

3

4

5 6 7

Vrela zagrebačkog Gradeca relevantna za ovaj rad objavio je Ivan Krstitelj Tkalčić u nizu Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba. Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae, sv. 1-11 (Zagreb, 1889-1905) [dalje: MCZ].

O srednjoeuropskom karakteru Gradeca vidi npr. u: Ludwig Steindorff, “Srednjovjekovni Zagreb – obrazac povijesti srednjoeuropskog grada”, u: Zagrebački Gradec 1242 – 1850. (Zagreb, 1994), str. 19-27; a o njegovoj gospodarskoj i prometnoj važnosti u: Neven Budak, “Gradec u kasnom srednjem vijeku”, u: Zagrebački Gradec 1242 – 1850. (Zagreb, 1994), str. 85-90 i ondje navedenoj literature.

Usp. Nada Klaić, Zagreb u srednjem vijeku (Zagreb, 1982), str. 248-258; Vladimir Bedenko, “Društvo i prostor srednjovjekovnog Gradeca”, u: Zagrebački Gradec 1242 – 1850. (Zagreb, 1994), str. 37-49; Neven Budak – Karolina Kanižaj – Svjetlana Vorel, “Kolonije stranaca na Gradecu u 14. stoljeću”, Znanstveni skupovi “Arheološka istraživanja u Zagrebu i zagrebačkoj regij”i i “Arheologija i obnova”, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 17 (Zagreb, 1996), str. 79-83. Prikaz njemačke kolonije na Gradecu dala je Karolina Kanižaj u radu “Njemačka kolonija na Gradecu u drugoj polovici 14. i prvoj polovici 15. stoljeća”, Nijemci u Hrvatskoj jučer i danas (Zagreb, 1994), str. 53-62.

O tome opširnije vidi npr. Klaić, Zagreb, str. 224-227. U novije vrijeme istraživanjem organizacije vlasti u Gradecu na temelju “jezika” bavio se u svom izvrsnom diplomskom radu Bruno Škreblin. Usp. Bruno Škreblin, Etničke i političke udruge u srednjovjekovnom gradu. Primjer gradečkih lingui, diplomski rad (Sveučilište u Zagrebu, 2006). Škreblin, Etničke, str. 20.

Budak-Kanižaj-Vorel, “Kolonije”, str. 79; Škreblin, Etničke, str. 33-35.

U vrelima uz oblik prezimena Bole nalazimo i oblik Bolje (Bolye) (npr. MCZ IX, str.12) i oblik Bojle (Boyle) (npr.

MCZ IX, str. 8).

12

VDG JAHRBUCH 2007

11 - 19

podrijetlu bili Latini, pri èemu se pozivaju na to da na to upuæuje njihovo prezime,8 vrela nam ništa tako ne govore. Ni mjesto ni zemlja njihova podrijetla nisu nam poznati, a samo prezime nastalo je iz nadimka prvog èlana ove obitelji koga nalazimo na Gradecu, a za koji ne znamo ni kako ni gdje ga je dobio ni tko mu ga je dao. Jedino što izvjesno znamo je da pripadnike ove obitelji nalazimo uvijek meðu èlanovima magistrata “njemaèkog jezika”. Stoga držim da su najvjerojatnije podrijetlom i bili Nijemci, a u svakom su sluèaju bili èvrsto povezani s njemaèkom kolonijom na Gradecu te su u njoj uživali znatan ugled. Èlanovi ove obitelji bavili su se trgovinom, po èemu su se razlikovali od veæine pripadnika njemaèke zajednice koji su bili obrtnici.9 Osim od trgovine prihode su dobivali i od znatnih zemljišnih posjeda, napose vinograda, koje su imali na gradeèkom podruèju. O njihovim æe posjedima biti još rijeèi kada æu govoriti o djelovanju pojedinih èlanova.

Prvi poznati èlan ove obitelji je Jakov, sin Pankracija, zvan Bole.10 Vjerojatno je upravo Jakov onaj èlan obitelji koji je doselio na Gradec. Izvori nam ne govore odakle je došao. Iz njegova nadimka Bole nastalo je prezime koje su koristili njegovi potomci. Ovdje želim napomenuti kako su izvori kojima raspolažemo pisani latinski, pa se i imena u njima veæinom navode u obliku uobièajenom u latinskom jeziku, stoga se on javlja kao Jacobus. U vrelima zagrebaèkog Gradeca prvi se put spominje u poreznim popisima iz 1368. godine.11 Ondje je naveden kao vlasnik kuæe unutar zidina u osmoj insuli te vlasnik dviju nekretnina u podgraðu u Njemaèkoj vesi (vicus Teutonicorum).12 Jakov je vjerojatno imao duæan buduæi da se u sudskim spisima iz 1376. godine spominje da je tužio Marka Putanija i Jakova Kupiæa da su mu ukrali neko platno.13 Zaraðeni novac ulagao je u kupnju nekretnina, te je uz nekretnine u samom gradu, stekao posjede i u okolici, i to ponajviše vinograde.14 Jakov se aktivno ukljuèio i u društveni i politièki život grada. U gradskoj ga upravi prvi put nalazimo 1377. kada vrši dužnost prisežnika.15 Dvije godine kasnije (1379.) Jakov je izabran za suca,16 a osamdesetih godina obnašao je službu vijeænika.17 Na toj je dužnosti i umro, iako treba upozoriti da u vrelima postoje proturjeèni podaci u vezi njegove smrti. S jedne strane, Jakov je naveden u popisu vijeænika izabranih 1385. godine, a s druge se strane veæ 1384. njegova supruga

8 9 10 11

12

13 14 15 16 17

Usp. Škreblin, Etničke, str. 34.

Klaić. Zagreb, str. 254-255; Bedenko, “Društvo”, str. 38.

Jakov se kao Pankracijev sin spominje npr. u: MCZ I, str. 276; IX, str. 12.

Radi se o dva popisa: popisu građana i stanovnika (numerus civium et inhabitatorum ac taxa eorundem in civitate Montisgrecensis zagrabiensis) i popisu stanara (numerus inquilinorum et taxa eorumdem circulariter infra sunt conscripta). Oba su popisa objavljena u MCZ XI, str. 227-249.

MCZ XI, str. 231, 234. Iz popisa stanara saznajemo i da je u kući u osmoj insuli, kao i u jednoj kući u Njemačkoj vesi imao i podstanare (MCZ XI, str. 244, 248).

MCZ V, str. 59; Klaić, Zagreb, str. 253.

Klaić, Zagreb, str. 254.

MCZ V, str. 75.

MCZ I, str. 274.

Kao vijećnik spominje se 1382. (MCZ V, str. 159), 1384. (MCZ V, str. 218) i 1385. (MCZ V, str. 231).

13

11 -19

VDG JAHRBUCH 2007

Skolastika u nekom kupoprodajnom ugovoru navodi kao udovica.18 Najvjerojatnije je objašnjenje ovoga proturjeèja da je kupoprodaja krivo datirana, te da je Jakov umro 1385. godine.

Kao istaknuti graðanin i èlan gradskog magistrata zastupao je grad u razlièitim prigodama. Tako je 1379. kao gradski sudac u sporu sa zagrebaèkim kaptolom zastupao graðane Gradeca pred banom Petrom Cudarom.19 Bilo je i pritužbi na njegov rad kao suca. Gradeèki stanovnik Reiner tužio ga je u sijeènju 1380. pred kraljevskim tavernikom da nije htio izreæi presudu u parnici koju je Reiner vodio protiv bivšeg suca Jakova Vasasa zbog nekoga duga. Jakov se tada branio time da je on htio donijeti presudu, ali da Reiner nije htio èekati.20 Iako je, kako smo vidjeli, uživio znatan ugled meðu svojim sugraðanima, Jakov je dolazio i u sukob s nekima od njih. Tako nam je zabilježena, na primjer, parnica koju je 1376. vodio protiv mesara Benedikta,21 kao i ona koju je 1378. zbog nekih uvreda vodio protiv prisežnika Jurja, Antuna i Miklina.22 U sudskim spisima zabilježeno i da je Jakova neki Perthold gaðao iz luka i zato bio kažnjen globom.23 Jakov je 1380. vodio i spor s Mihaelom, sinom Ortolfovim, ali nam razlog toga spora nije poznat.24 Jakov je imao sina Ivana (u vrelima se navodi kao Johannes), koji se zajedno s njime 1385. spominje meðu vijeænicima njemaèkog jezika.25 Ivan je bio vijeænik i 1388.,26 a sljedeæe godine je prisežnik.27 Godine 1390. ponovno je vijeænik,28 a 1391. obnašao je i najvišu dužnost u gradu, onu suca.29 I nakon toga, kao “stari” sudac, igra znaèajnu ulogu, te obavlja razlièite poslove u ime gradske opæine.30 Godine 1395. èlan je gradskog izaslanstva koje pred banom Detrikom Bubekom tuži neke turopoljske plemiæe zbog otimanja gradskih posjeda Petrovina i Hrašæe,31 a 1401. zajedno s Ivanom, sinom Stjepanovim, u ime graðana Gradeca pred zagrebaèkim kaptolom kao vjerodostojnim mjestom ulaže protest protiv namjere kralja Žigmunda da gradske posjede Petrovinu, Hrašæe i Šiljakovinu daruje glogovnièkom prepozitu Kristoforu i njegovu bratu Nikoli, sinovima Nikole Tota.32 U kolovozu 18 19 20

21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

31 32

MCZ V, str. 231; IX, str. 7.

MCZ I, str. 274.

MCZ I, str. 275-277. Gradski sudac, prisežnici i vijećnici birali su se na Blaževo (3. veljače) (MCZ I, str. liv). Stoga je Jakov obavljao tu dužnost i početkom 1380.

MCZ V, str. 56, 58, 63, 66.

MCZ V, str. 114.

MCZ V, str. 118.

MCZ I, str. 287.

MCZ V, str. 231.

MCZ V, str. 288.

MCZ V, str. 291.

MCZ V, str. 319.

MCZ I; str. 322; V, str. 335; IX, str. 59.

Gradski suci kojima je istekao mandat, nazivani su “starim” sucima (antiqui iudices). Oni su činili prizivnu sudsku instancu na Gradecu. Usp. npr. MCZ I, str. lv.

MCZ I, str. 353-354.

MCZ II, str. 3-4.

14

VDG JAHRBUCH 2007

11 - 19

1407. zajedno s gradeèkim graðanima Lovrom i Ivanom, sinom Pavlovim, u ime grada platio je porez kraljevim podvratarima (vicejanitores regie maiestatis).33 Godine 1396. Ivan je sudjelovao u napadu graðana na Kaptol do kojeg je došlo zbog spora oko nekih poreza. Tom su prilikom graðani Gradeca opljaèkali i spalili kanonièke i prebendarske kuæe, pretukli neke kanonike, uništili razlièite isprave vezane uz spor Gradeca s kanonicima, oteli vrijedne knjige, te napali biskupsku palaèu, no nisu je uspjeli osvojiti jer su ih odbili biskupovi vojnici. Nakon toga je 1397. zagrebaèki biskup izdao proglas o izopæenju graðana Gradeca u kojem je poimenièno naveo najvažnije.34 U tom je popisu Ivan naveden kao 5. po redu što takoðer ukazuje na njegov ugled. Zanimljivo je da se Ivan ponekad u vrelima navodi kao Boletich, tj. prezime mu dobiva hrvatski nastavak –iæ.35 Ivan je bio jedan od najbogatijih gradeèkih trgovaca, a stekao je i brojne nekretnine. U razdoblju izmeðu 1387. i 1401. Ivan posluje sa èak 40 zemljišnih èestica.36 Kupovao je i sitne nekretnine, kao npr. dio vrta Agneze, udovice Elije štacunara,37 ali i znatne posjede. Izmeðu ostaloga, kupio je i selo Èrnomerec sa svim pripadajuæim pravima od Marka, sina Mikeca Franèiæa, i njegove sestre Margarete za 150 zlatnih florena.38 Saèuvani su nam i ugovori kojima pojedine svoje posjede daje na obradu (u zakup). Tako je 1395. dao jedan svoj vinograd na obradu Fabijanu, sinu Ivanovu, Grguru, sinu Ivanovu, Blažu, sinu Vuèine i Tomi, sinu Leonarda, s time što mu ovi zato svake godine trebaju dati šestinu prinosa.39 Jasno je da je Ivan baveæi se razlièitim poslovima doživljavao i probleme. Godine 1386. vodio je spor protiv Martina Pipera, svog partnera u nekim trgovaèkim poslovima, zbog 40 zlatnih florena duga.40 Ivan je imao tri sina: Jakova, Nikolu i Ivana. Osim što se u vrelima javljaju s imenima u obliku kakav je uobièajen u latinskom jeziku, Ivan se javlja i kao Janko, a Jakov kao Jakša, znaèi s imenima slavenskog oblika, što ukazuje na stapanje stanovništva do kojeg je dolazilo unutar gradeèke komune.41 Svojim sinovima, kæerima i ženi Ivan je godine 1398. prepustio svoja imanja na teritoriju Gradeca, s time da žena treba prvo primiti 50 zlatnih florena na ime miraza.42 To nije uèinio “pred smrt”, jer se, kako smo vidjeli, spominje godinama 33 34 35 36

37 38 39 40 41

42

MCZ II, str. 12.

MCZ I, str. 378-384.

Vidi npr. MCZ IX, str. 76 (Boletich), 120 (Boletych).

Lovorka Čoralić, “Zemljišni posjed i poslovanje građana Gradeca prema zemljišnim knjigama 14. i 15. stoljeća”, u: Zagrebački Gradec 1242 – 1850. (Zagreb, 1994), str. 118. Prema analizi L. Čoralić Ivan Bole od svih osoba uključenih u promet zemljišnim posjedima posluje s najvećim brojem čestica. Ovdje treba napomenuti da je Ivan vjerojatno nastavio svoje poslovanje s nekretninama i iza 1401. godine, no, o tome nam nedostaju podaci stoga što gradečke posjedovne knjige za razdoblje od 1403. do 1426. nisu sačuvane.

MCZ IX, str. 30.

MCZ IX, str. 33.

MCZ IX, str. 81-82.

MCZ V, str. 266, 268, 271, 272.

Npr. Jaxinus Bolyetych (MCZ VI, str. 204); Jaxa, filius Boletych (MCZ II, str. 74); Johannes dictus Janko (MCZ VI, str. 401).

MCZ IX, str. 106.

15

11 -19

VDG JAHRBUCH 2007

iza toga, veæ je to vjerojatno uèinio kako bi sinovima dao osnovu na temelju koje mogu razvijati svoje poslovanje. Takvo ponašanje nije bilo neuobièajeno na Gradecu, veæ su ondje roditelji èesto davali odrasloj djeci, kako bi se ona mogla osamostaliti, i prije svoje smrti dobar dio imetka.43 Kada je Ivan toèno umro, ne znamo. No, 1425. je mrtav, buduæi da se tada u vrelima spominju posjedi nasljednika pokojnog Ivana, sina Jakova zvanog Bole.44 Od Ivanovih sinova najveæu je ulogu u politièkom životu grada imao Jakov. On se kao prisežnik u vrelima prvi puta javlja 1426. godine kada zajedno s još dvojicom drugih prisežnika ulaže protest protiv toga što Ladislav i Ivan Tot Susedgradski nezakonito drže u svojim rukama gradske posjede Hrašæe, Petrovinu i Šiljakovinu.45 Tridesetih godina 15. stoljeæa Jakov se u više navrata spominje kao prisežnik ili vijeænik,46 a sucem postaje 1437. godine.47 U gradskoj upravi je vjerojatno ostao i nakon prestanka podjele magistrata na “jezike”, ali s obzirom na naèin navoðenja èlanova magistrata u tom kasnijem razdoblju teže ga je identificirati.

I Jakov je obavljao razlièite poslove važne za grad. Godine 1435. je u Stolnom Biogradu zastupao interese Gradeca u veæ ranije spomenutom sporu koji je opæina vodila protiv Ladislava i Ivana Tota Susedgradskih, u vezi posjeda Petrovina, Hrašæe i Šiljakovina.48 Iste godine je bio i u izaslanstvu Gradeca koje je od kralja Žigmunda tražilo i dobilo potvrdu povlastica koje je Gradecu dao Bela IV.49 Sudjelovao je i u sukobima s zagrebaèkim kaptolom. Godine 1431. Jakov je zajedno sa tadašnjim sucem Antunom Italikom i drugim gradeèkim graðanima provalio na kaptolsku sjenokošu u Rudešu. Tom su prilikom oni zasuli meðašnu grabu te na sjenokoši pasli svoja goveda više dana, tako da su je sasvim uništili.50 Nekoliko godina kasnije (1436.) spominje se da je bio u izaslanstvu Gradeca koje se Žigmundu potužilo na bana Matka Talovca, koji je zagrebaèki kaptol uveo u neke gradske oranice i sjenokoše.51 Zajedno s bratom Jankom Jakov je posjedovao kuæu u centru Gradeca, na sjeveroistoènoj strani Markova trga.52 Parcela koja im je ovdje, u samom centru grada, pripadala spada u 10% najveæih u Gradecu, što takoðer pokazuje njihovo bogatstvo.53 I inaèe, izgleda da su braæa svoje posjede barem dijelom držali zajednièki, bez da su ih dijelili. Godine 1430. gradska je uprava potvrdila Jakovu i 43 44 45 46

47 48 49 50 51 52

53

Magdalena Apostolova Maršavelski, Iz pravne prošlosti Zagreba (13.-16. stoljeće) (Zagreb, 1998), str. 123.

MCZ II, str. 52.

MCZ II, str. 53-54.

Vijećnik je 1432. (MCZ VI, str. 154); 1434. (MCZ VI, str. 204); 1435. (MCZ VI, str. 222); 1436. (MCZ VI, str. 249).

Prisežnik je 1430. (MCZ VI, str. 128-129); 1431. (MCZ VI, str. 141, 142); 1433. (MCZ VI, str. 186).

MCZ VI, str. 266.

MCZ II, str. xxxvi, 106.

MCZ II, str. 113-115.

MCZ II, str. clxxxi.

MCZ II, clxxxviii.

Godine 1442. nasljednici suca Ivana Bole imaju ondje parcelu od jedne kurije i jedne osmine. Ta je kuća u vlasništvu obitelji bila vjerojatno od početka 15. stoljeća (Bedenko, “Društvo”, str. 46).

Vladimir Bedenko, Zagrebački Gradec. Kuća i grad u srednjem vijeku (Zagreb, 1989), str. 92-93.

16

VDG JAHRBUCH 2007

11 - 19

Janku neke posjede koji su prije pripadali njihovom djedu, a potom njihovom ocu,54 a 1432. njih dvojica zajedno prodaju dio zapuštenog vinograda i šume tadašnjem gradskom sucu Nikoli.55 Treæi brat, Nikola, bio je veæ 1427. mrtav.56 On je, inaèe, bio sveæenik, rektor i kapelan crkve sv. Marka. Iako je pripadao duhovnom staležu, nije sasvim napustio ni osnovno zanimanje kojim se bavila njegova obitelj te je imao duæan na jugoistoènom uglu Markova trga koji su nakon njegove smrti 1434. naslijedila njegova braæa. Toènije, Janko je na sudu dokazao da ima pravo na Nikolin duæan, a potom je polovicu darovao Jakovu.57 Iako su Jakov i Janko, kako smo vidjeli, uglavnom djelovali složno, godine 1441. došlo je meðu njima do nekakvog spora zbog Nikolinih posjeda, ali o èemu se zapravo radilo, nije nam, nažalost, poznato.58 Jakov se spominje i u vezi s više drugih sudskih sporova. Tako se, na primjer, godine 1438. oko granice nekih posjeda sporio s Dominikom, sinom Lada.59 Godine 1440. tužio je Jakova i Benedikta, sinove Mihaela Sebastinianija, i Petra i Jakova, sinove Petra Safara, da su nasilno naoružani upali u njegovu kuæu i ondje ranili krojaèa Antuna, te su oni osuðeni da plate 20 maraka.60 Ni za Jakova ne znamo toèno kada je umro. Njegova se supruga Agneza kao udovica spominje 1444. godine.61 Nakon Jakovljeve smrti Agneza i Jakovljevi sinovi Demetrije i Emerik, s jedne strane, te Janko i njegovi sinovi Petar i Luka i kæer Margareta, s druge strane, podijelili su poèetkom 1445. sve posjede na dva jednaka dijela.62 Posljednji preživjeli èlan obitelji, Janko, osoba je èiji je život pun suprotnosti. S jedne strane, uživao je ugled i obnašao važne službe u gradskoj upravi,63 dok je, s druge, bio upleten u niz zloèina. Još 1444. ukrao je svijeænjake gradeèkih bratovština te je bio osuðen na spaljivanje na lomaèi (vjerojatno jer se to smatralo i svetogrdnim èinom zbog toga što su ti svijeænjaci bili povezani s bogoslužjem), ali kazna nije izvršena buduæi da su se za njega zauzeli ugledni graðani.64 Iz svojih sredstava tada je morao nadoknaditi svijeænjake bratovštine sveæenika, slavenske bratovštine, te bratovština drvodjelja i mesara, dok je dva svijeænjaka sv. Marije na Opatovini vratio.65 Zanimljivo je da je iza toga Janko opet meðu uglednim

54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65

MCZ VI, str. 128-129.

MCZ IX, str. 225-226.

MCZ IX, str. 129.

MCZ IX, str. 129, 207, 262.

MCZVI, str. 350-351.

MCZ VI, str. 297.

MCZ VI, str. 327-329.

MCZ VI, str. 399-400.

MCZ VI, str. 410-411.

Ivan je vršio i službu prisežnika, ali ne znamo točno kada. Kao prisežnik spominje se npr. u: MCZ VII, 4-5.

MCZ VI, str. 401.

MCZ VI, str. 404.

17

11 -19

VDG JAHRBUCH 2007

graðanima.66 No, izgleda da iz sluèaja sa svijeænjacima Janko nije izvukao pouku te je ponovio zloèine. Godine 1450. ponovno je osuðen zbog kraðe te protjeran iz grada.67 Tada su njegove nekretnine predane zbog duga Židovu Elijasu. Ovaj je 1452. sve Jankove posjede koje je dobio za dug, a koje su èinili zidana kuæa s podrumom, gospodarske zgrade, polja, livade i šume, prodao medvedgradskom kapetanu Erhardu za 100 florena.68 Moguæe je da je Janko veæ ranije bio upao u dug te da je to bilo razlogom i za njegovu upletenost prvo u kraðu svijeænjaka, a potom i u druge kraðe. Na odreðene Jankove financijske teškoæe možda ukazuje i èinjenica da je 1448. prodao i jedan vinograd.69 Nije nam poznato što je kasnije bilo s Jankom, a ni što se dešavalo s drugim èlanovima obitelji – Jakovljevom i Jankovom djecom.

Izgleda da su bar neki od njih ostali u Gradecu buduæi da nam vrela spominju razlièite posjede “potomaka Ivana Bole”.70 Ipak, neku znatniju ulogu u životu grada više izgleda nisu imali.

Tako je završila povijest jedne obitelji u kojoj nalazimo i poslovnih uspjeha, društvenog ugleda, ali i sukoba s okolinom, nasilja i zloèina. Nažalost, mnogo toga o njima zbog ogranièenja koja nameæu izvori kojima raspolažemo, ostaje nepoznato. Jedno od takvih pitanja je npr. pitanje tko su bile supruge èlanova ove obitelji. Odgovor na to pitanje dao bi nam dodatne podatke o društvenoj mreži u koju su bili ukljuèeni. Nažalost, one nam osim Skolastike i Agneze nisu poznate, a ni za ove dvije ne znamo iz koje obitelji potjeèu.

66

67 68 69 70

U spisima vezanim uz njegovu parnicu s nekim Petrom iz 1450. nazivaju ga i prisežnikom, iako te godine ne vrši tu službu, što znamo budući da se ne nalazi na popisu prisežnika izabranih te godine (MCZ VII, str. 1, 4-5).

MCZ VII, str. 13.

MCZ X, str. 141.

MCZ X, str. 91.

God. 1452. spominju se oranice potomaka Ivana Bolje kao one koje graniče s oranicama koje prodaje Skolastika, udove Pere jurata (MCZ X, str. 141.). Zemlje potomaka Ivana Bolje spominju se i 1470. (MCZ X, str. 280).

18

VDG JAHRBUCH 2007

11 - 19

Zusammenfassung

Die Familie Bole.

Die bedeutenden Vertreter de lingua Theutonicorum auf dem Zagreber Gradec im 14. und 15. Jahrhundert In dieser Arbeit handelt es sich um die Familie Bole, eine der bedeutendsten Familien auf dem Zagreber Gradec in der zweiten Hälfte des 14. Jahrhunderts und in der ersten Hälfte des 15. Jahrhunderts. Man bearbeitet die wirtschaftlichen Tätigkeiten der Angehörigen dieser Familie und ihre Teilnahme am gesellschaftlichen und politischen Leben. In dieser Zeit wurde die Stadtverwaltung Gradec aufgrund der Teilung auf „Sprachen“ organisiert, in anderen Worten, man wählte den Richter der Reihe nach aus einer von vier Sprachgruppen, die dort lebten (slawische, ungarische, deutsche, lateinische, beziehungsweise italienisch – französische). Jede dieser Gruppen gab auch die gleiche Zahl der Mitglieder des Magistrats (der Räte und der Geschworenen).

Unter den Mitgliedern des Magistrats, die der deutschen „Sprache“ gehörten, waren die Angehörigen der Familie Bole sehr bedeutend. Jakov Bole war neben anderen Diensten auch Richter (1379) und später waren auch sein Sohn Ivan (391) und sein Enkelkind Jakov (1437) im gleichen Dienst tätig. Ivan nahm auch aktiv im Angriff der Gradec-Bürger auf Kaptol teil (1396.). Obwohl sie der Elite der Gradec-Gesellschaft zugehörten, waren sie auch in einigen Straftaten eingemischt, was am Ende zum Zusammenbruch der Familie brachte. Darüber wird man auch später sprechen.

19

dr. sc. Vlasta ŠVOGER Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Dr. Josip Hoffmann (Dvoraniæ) – zagrebaèki gradonaèelnik i publicist UDK 352.075.2(497.5)

Josip (Dvoraniæ) Hoffmann (1827.-1892.) ostvario je zanimljivu karijeru u javnoj službi: bavio se urednièkim i novinarskim poslom, odvjetništvom, od šezdesetih godina 19. stoljeæa do smrti bio je javni bilježnik u Zagrebu. Zagrebaèki gradonaèelnik bio je od 1881. do 1885. godine, a bavio se i gospodarskom djelatnošæu.

1. Hoffmannova politièka i gospodarska djelatnost Premda je Josip Hoffmann (Dvoraniæ)1 ostvario zanimljivu i znaèajnu karijeru u javnoj službi, ipak nema mnogo podataka o njegovu životu.2 Josip Hoffmann roðen je u Karlovcu 1827. godine.3 Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Zagrebu, a u istome je gradu zapoèeo i studij prava na Kraljevskoj akademiji znanosti. Studij je završio na Sveuèilištu u Beèu, stekavši doktorat prava, prije 1851. godine. Potkraj èetrdesetih godina 19. stoljeæa ukljuèio se u hrvatski preporodni pokret i kroatizirao je prezime. Hrvatsku varijantu prezimena rabio je u preporodnome razdoblju i tijekom kratkoga bavljenja novinarskim i urednièkim poslom.

Opæe pogoršavanje politièkih uvjeta za bilo kakvu javnu djelatnost, a osobito za politièku aktivnost poèetkom pedesetih godina 19. stoljeæa, zacijelo je pridonijelo promjeni Dvoraniæeva politièkog uvjerenja. Može se pretpostaviti da je došlo do Dvoraniæeva politièke preobrazbe, jer je nakon zabrane Jugoslavenskih novina u prosincu 1850., lista kojeg je ureðivao, prestao javno zastupati oporbene politièke ideje u odnosu na beèku vladu. Èini se da se nakon toga prestao baviti publicistièkim radom, što se može zakljuèiti temeljem sadašnjih spoznaja o njegovu sudjelovanju u javnom životu Hrvatske. Pripremajuæi se za polaganje 1

2

3

Opisujuæi njegovu javnu djelatnost, rabit æu ono prezime koje je u tom trenutku svoga života koristio Josip Hoffmann (Dvoraniæ).

Najtoplije zahvaljujem djelatnicima Muzeja grada Zagreba Slobodanki Radovèiæ, prof., voditeljici Knjižnice, i Slavku Šterku, muzejskom savjetniku, voditelju Zbirke fotografija i fotografskog pribora na susretljivosti i pomoæi u prikupljanju materijala o dr. Josipu Hoffmannu.

Ponegdje se pogrešno navodi da je roðen u Varaždinu. Usp. nekrolog u Narodnim Novinama, 66./21. 3. 1892., 3.

21

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

pravosudnoga ispita 1851. godine, neposredno prije ukidanja ustavnoga ureðenja i proglašenja apsolutistièkog sustava vladanja u Habsburškoj Monarhiji, ponovno je zatražio promjenu prezimena, ovaj put vratio se uporabi svoga njemaèkoga prezimena. U zahtjevu za uporabu prezimena Hoffmann kao razlog prijašnje promjene prezimena naveo je da je kroatizirano prezime Dvoraniæ bio prisiljen rabiti zbog “ilirskog terora”. Èini se da njegov zahtjev nije bio brzo riješen, jer se kao Dvoraniæ spominje još 1854. godine u nekoj parnici.4 Tijekom neoapsolutizma bavio se odvjetništvom. Radeæi kao odvjetnik, marljivim radom i štedljivošæu stekao je znatan imetak, kojega je kasnije investirao u gospodarske poslove. Za gospodarske krize, poznatoga beèkoga burzovnoga kraha 1873. godine dijelio je sudbinu ostalih državljana Monarhije i izgubio je dio imetka. Ostatak imetka investirao je u Društvo tvornice parketa i postao je suvlasnikom tvornice. Suvlasnik tvornice parketa bio je od 1872. do 1879. godine.

Angažirao se i u novèarskom poslovanju: od 1872. bio je èlan upravnog odbora Hrvatske eskomptne banke.5 Ponegdje se èak navodi da je bio potpredsjednik te banke.6 Ponovno uvoðenje ustavnoga ureðenja, poèetkom šezdesetih godina 19. stoljeæa pridonijelo je oživljavanju politièkog života u cijeloj Habsburškoj Monarhiji. Josip Hoffmann ponovno se ukljuèio u politièki život, prihvativši ideje Samostalne narodne stranke. U državnu službu stupio je 1862. kao javni bilježnik grada Zagreba. Tu je službu obavljao do smrti, odnosno trideset godina.

Kao èlan Neodvisne narodne stranke u kolovozu 1881. izabran je za gradonaèelnika Zagreba. Na toj je funkciji ostao do kolovoza 1885. godine, odnosno cijeli gradonaèelnièki mandat. Zagrebaèki gradonaèelnik Josip Hoffmann ostvario je znaèajne rezultate u voðenju hrvatskoga glavnoga grada. Za njegova mandata restaurirana je crkva sv. Marka i veæim dijelom obnovljena je zagrebaèka katedrala.7 Godine 1882. održana je velika sveèanost povodom pedesete obljetnice pokretanja èasopisa Kolo, napravljene su potrebne predradnje za veliki zajam, otvorena je Strossmayerova galerija.8 Nekoliko godina ranije osnovano Zagrebaèko sveuèilište, 1882. godine trajno je smješteno u odgovarajuæoj zgradi pokraj Sajmišta9, na današnjem Trgu maršala Tita, gdje je i danas smješten Rektorat Sveuèilišta u Zagrebu. Za Hoffmannova mandata provedena je retijelazacija gradske uprave sukladno Zakonu o ustroju gradskih opæinah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji od 28. sijeènja 1881.10 Buduæi da je tim zakonom predviðeno da svaka gradska opæina ima svoj statut, Gradsko zastupstvo Zagreba donijelo je 4

5 6 7

8 9 10

Biografske podatke o Josipu Hoffmannu donosi Tatjana RADAUŠ, “HOFFMANN, Josip (Dvoraniæ, Josip)”, Hrvatski biografski leksikon, 5., Zagreb, 2002., 599.-600., ovdje se referiram na str. 600.

Isto.

Nekrolog u Obzoru, 66./21. 3. 1892., 3.

Crkva sv. Marka i zagrebaèka katedrala obnavljane su pod rukovodstvom arhitekta Hermanna Bollea.

Usp. Ivo PERIÆ, Zagreb od 1850. do suvremenog velegrada (dalje: Zagreb), Zagreb, 2006., 119.-124.

Nekrolog u Obzoru, 66./21. 3. 1892., 3.

Ivo PERIÆ, Zagreb, 125.

Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju. Komad III/1881., 95.-111.

22

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

1882. Statut grada Zagreba, a 21. lipnja 1882. potvrdio ga je Odjel za unutarnje poslove Zemaljske vlade. Od tada je gradska uprava na èelu s Josipom Hoffmannom svoj rad temeljila na tom statutu, a sjednice Gradskog zastupstva bile su vrlo sadržajne i bavile su se rješavanjem aktualnih gradskih potreba i problema.11 Kao zagrebaèki gradonaèelnik Josip Hoffmann pokazivao je i smisao za društveno-humanitarna i upravno-komunalna pitanja. O tome svjedoèi predstavka koju je 8. lipnja 1883. uputio Zemaljskoj vladi. U predstavci moli da se bolnica Milosrdne braæe premjesti s tadašnje lokacije na uglu Trga bana Josipa Jelaèiæa i današnje Gajeve ulice na neko prikladnije mjesto. Svoju zamolbu opravdao je èinjenicom da je bolnica postala premala, a osim toga, tadašnja lokacija u najužem središtu grada, prema mišljenju struènog povjerenstva koje je razmatralo taj problem, nije osiguravala dovoljnu zaštitu od širenja epidemija.12 Sve veæa urbanizacija i porast stanovništva u Zagrebu poveæavali su i prometne probleme pa je Gradsko poglavarstvo 1884. raspisalo natjeèaj za uvoðenje tramvaja kao javnog prijevoznog sredstva, ne precizirajuæi tip pogona, parni ili konjski.

Pitanje uvoðenja tramvaja, doduše, nije riješeno za Hoffmannova mandata.

Stvarna realizacija toga projekta poèela je tri godine kasnije, a tramvajski promet s konjskom vuèom poèeo se redovito odvijati u rujnu 1891.13 Tijekom Hoffmannova gradonaèelnièkoga mandata provodi se intenzivna obnova grada Zagreba, stradaloga u katastrofalnome potresu 9. studenoga 1880.

Obnova porušenih i ošteæenih objekata poèela je veæ za Hoffmannova prethodnika na mjestu zagrebaèkoga gradonaèelnika, Matije Mrazoviæa.14 Tijekom Hoffmannova gradonaèelnièkog mandata provedena je intenzivna urbanizacija hrvatskoga glavnoga grada, osobito Donjega grada: poèelo je proširenje i obnova Jelaèiæeva trga, na tom je trgu i na potezu izmeðu današnjega Trga Nikole Šubiæa Zrinskoga i Trga kralja Tomislava umjesto prijašnjih manjih objekata izgraðeno nekoliko reprezentativnih zgrada. Reprezentativne graðevine, dostojne glavnoga grada, izgraðene su i na prostoru oko današnjega Hrvatskoga narodnoga kazališta i u Gunduliæevoj ulici. Tijekom Hoffmannova gradonaèelnièkog mandata u Zagreb, koji se tada intenzivno obnavljao, došao je poznati arhitekt Hermann Bolle i razvio je veliku graðevnu i restauratorsku djelatnost. Prema Bolleovim je nacrtima 1883. zapoèela izgradnja arkada na Mirogoju, u kojima su pokopani brojni hrvatski uglednici, izmeðu ostaloga i neki zagrebaèki gradonaèelnici. Iz Obrtne škole, osnovane u prethodnoj godini, razvili su se današnji Muzej za umjetnost i obrt te Škola primijenjenih umjetnosti. Vrlo aktualni urbanistièko-higijenski problem u

11

12

13 14

Štatut slob. i kralj. glavnoga grada Zagreba ob ureðenju gradske uprave, Zagreb, 1882. Usp. Ivo PERIÆ, Zagreb, 108. O tijelazaciji i radu gradske uprave za Hoffmannova mandata opširnije piše Ivo PERIÆ, Zagreb, 105.-111.

Usp. Milica STILINOVIÆ, “Zagrebaèki gradonaèelnici”, u: Zagreb juèer danas sutra, I. dio, priredio Zdravko Blažina (dalje: Milica STILINOVIÆ, “Zagrebaèki gradonaèelnici”), Zagreb, 1965., 105.-106., osobito 105.

Opširnije o tome v. u knjizi Ive PERIÆA, Zagreb, 109.-111., 153.-156.

O poèetku obnove Zagreba nakon potresa: isto, 88.-92.

23

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

drugoj polovici 19. stoljeæa bila je gradska kanalizacija, oko èije se izgradnje Hoffmann angažirao kao gradonaèelnik.15 Èini se da je gradska uprava na èelu s dr. Josipom Hoffmannom imala razvijenu svijest o suvremenim tehnièkim dostignuæima i potrebama. O tome svjedoèi telefon, uveden u Zagrebu za njegova mandata. Svega pet godina nakon što je Alexander Graham Bell izumio prvi upotrebljivi telefon, u jesen 1881. uspostavljena je prva telefonska linija u Zagrebu, izmeðu Gradskog poglavarstva i Gradskog vodovoda. Telefonski promet u Zagrebu ušao je u širu primjenu, doduše, tek nekoliko godina kasnije: 1. sijeènja 1887. puštena je u rad telefonska centrala sa sto brojeva.16 Prikaz Hoffmannova upravljanja gradom Zagrebom dopušta vrlo pozitivnu ocjenu o njegovu gradonaèelnièkom mandatu.

Slijedi još jedna zanimljivost iz Hoffmannova životopisa. Veæ je spomenuto da je trideset godina bio javni bilježnik u Zagrebu. Tijekom obnašanja gradonaèelnièke dužnosti, a povremeno i kasnije, kad je zbog bolesti želuca bio sprijeèen obavljati javnobilježnièku službu, u službi ga je zamjenjivao neæak, Dragutin Schlintner.

Zbog Schlintnerovih protuzakonitih postupaka tijekom obavljanja bilježnièke službe konfisciran je imetak Josipa Hoffmanna. Istraga o tom sluèaju bila je dugotrajna i nije završena do Hoffmannove smrti pa mu nije pružena nikakva zadovoljština, niti mu je vraæena imovina ili barem njezin dio.17 Josip Hoffmann umro je od upale pluæa 19. ožujka 1892. u Zagrebu, u svojoj kuæi u Dugoj ulici 28 (danas je to Ulica Pavla Radiæa). Pokopan je na središnjem zagrebaèkom groblju Mirogoju.18

15

16

17 18

O Hoffmannu kao gradonaèelniku v. Milica STILINOVIÆ, “Zagrebaèki gradonaèelnici”, 105.-106.; anonimno objavljeni tekst iste autorice “Zagrebaèki gradonaèelnici od 1850.-1917.”, Zagrebaèka panorama, kolovoz – rujan 1962., br. 8.-9., 16.-19., osobito str. 18.; Zvonimir MILÈEC, Zagrebaèki gradonaèelnici, Zagreb, 1993., 37.

Zagrebaèki trgovac Vilim Schwarz od ugarskog Ministarstva trgovine i prometa dobio je koncesiju za uvoðenje veæeg broja telefonskih linija u Zagrebu. Telefonska centrala kapaciteta sto brojeva i s trideset prikljuèenih pretplatnika poèela je raditi 1887., a veæ 1893. ugarsko Ministarstvo trgovine i prometa, prepoznavši veliki ekonomski potencijal telefonskog prometa, otkupilo je koncesiju od Schwarza i dalje je u svojoj režiji razvijalo telefonski promet u Zagrebu. Ivo PERIÆ, Zagreb, 105.

V. nekrologe u Obzoru, 66./21. 3. 1892., 3. i u Narodnim Novinama, 66./21. 3. 1892., 3.

Isto.

24

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

2. Dr. Josip Dvoraniæ – publicist i urednik novina Novinarski i urednièki rad Josipa Dvoraniæa prikazat æu u kratkim crtama.19 Publicistièku djelatnost Dvoraniæ je zapoèeo u Gajevim Novinama dalmatinsko-hrvatsko-slavonskim. Pratio je rad zagrebaèkoga gradskoga vijeæa i objavio izvještaje s njegovih sjednica u kojima je ukratko naveo glavne predmete o kojima se vijeæalo na pojedinoj sjednici te odluke, koje su donesene.20 Možda je Dvoraniæ napisao još èlanaka naslovljenih “Iz Zagreba” ili “U Zagrebu”, ali to nije moguæe sasvim pouzdano utvrditi, jer su veæinom objavljeni anonimno. Sredinom 19. stoljeæa u zagrebaèkom je tisku bilo uobièajeno da su pod navedenim naslovima kraæe ili dulje èlanke o najvažnijim politièkim, gospodarskim i društvenim zbivanjima u Zagrebu te u hrvatskim zemljama pisali urednici pojedinih listova ili netko od njihovih najbližih suradnika. Takvi èlanci rijetko su oznaèeni šifrom ili inicijalima autora. Buduæi da je Josip Dvoraniæ bio pomoænik urednika Bogoslava Šuleka i da je veæina tih èlanaka objavljena anonimno, može se pretpostaviti da je barem dio tih anonimno objavljenih èlanaka napisao Dvoraniæ. On je autor zanimljivoga èlanka u kojemu iznosi svoja razmišljanja o tijeku rata protiv maðarske revolucionarne vojske. Izrazivši nadu u skori svršetak rata, Dvoraniæ iznosi svoje mišljenje o glavnim buduæim zadaæama najviših hrvatskih upravnih i zakonodavnih tijela. To su definiranje odnosa Trojedne Kraljevine prema Austriji i pripremanje liberalnih zakona koji æe postaviti temelje za modernizaciju svih segmenata hrvatskoga društva.21 Publicistièku aktivnost Dvoraniæ je nastavio u Slavenskom Jugu. Zbog neslaganja s novom urednièkom politikom Ljudevita Gaja, odnosno približavanja austrijskoj vladi, Bogoslav Šulek napustio je mjesto glavnoga urednika Novina, a s njim je otišao i Josip Dvoraniæ. Šulek je ubrzo preuzeo ureðivanje oporbenog Slavenskog Juga, a Dvoraniæ je postao njegovim pomoænikom. Od kraja listopada do poèetka prosinca 1849., tj. za vrijeme Šulekove bolesti, Josip Dvoraniæ privremeno je ureðivao Slavenski Jug.22 U nekoliko kraæih èlanaka pod naslovom “Iz Zagreba” Dvoraniæ je ukratko prikazao tada aktualna lokalna politièka zbivanja.23 U drugim èlancima istoga 19

20

21 22

23

Autorstvo Dvoraniæevih èlanaka utvrðeno je prema potpisu ispod èlanka, prema stilu pisanja, a u Jugoslavenskim novinama i prema naèinu na koji je pisao o listu kojega je ureðivao. Èlanke je potpisivao prezimenom, inicijalima, šiframa Dv-æ., odnosno -æ., a najèešæe ih je objavljivao anonimno. Zbog tada prevladavajuæeg anonimnog objavljivanja èlanaka moguæe je da je Dvoraniæ, osim èlanaka koje æu ukratko analizirati i prikazati, napisao još neke èlanke u tim novinama, ali i u drugim tadašnjim listovima. Utvrðivanje autorstva anonimno objavljenih èlanaka uvelike otežava èinjenica što nisu saèuvani urednièki kompleti novina, u kojima su naznaèeni autori pojedinih èlanaka te okolnost da su svoje priloge za novine slali i stalni ili povremeni èitatelji. Zbog toga je gotovo nemoguæe sasvim pouzdano utvrditi autorstvo veæine anonimno objavljenih èlanaka.

Dv-æ., “Iz Zagreba 13. svibnja”, Novine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske (NDHS), 48./16. 5. 1848.; Dvoraniæ, “Iz Zagreba”, NDHS, 48./16. 5. 1848.

J. D. “I z Z a g r e b a 11. svibnja”, NDHS, 57./ 12. 5. 1849.

Podatak o tome iznio je Šulek u Slavenskom Jugu (SJ), 212./11. 12. 1849., zahvalivši Dvoraniæu na dobro obavljenu poslu.

“U Zagrebu 1. studenog.”, SJ, 180./2. 11. 1849.; “Iz Zagreba.”, SJ, 180./2. 11. 1849.; “Iz Zagreba.”, SJ, 204./30.

11. 1849.

25

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

naslova polemizirao je s Agramer Zeitungom i Narodnim Novinama24 zbog njihove podrške austrijskoj vladi. Neposredni povod za polemike bili su konkretni èlanci, a polemiziralo se i o opæoj politièkoj orijentaciji listova te o pojedinim važnijim politièkim ili društvenim idejama.

Najzanimljiviji Dvoraniæevi èlanci u Slavenskom Jugu svakako su èlanci o razlièitim aspektima unutarnje politike te èlanci o politici austrijske vlade i o politièkim, društvenim i institucionalnim odnosima u Habsburškoj Monarhiji.

Polazeæi od liberalnih politièkih naèela, koja su ustavnost i slobodu pojedinca i naroda držala temeljem napretka, Dvoraniæ je kritizirao pozivanje hrvatskih povjerenika u Beè (Vertrauensmänner), koji bi na temelju Oktroiranog ustava u pregovorima s vladom trebali izraditi dokumente o buduæem ureðenju Trojedne Kraljevine. Dvoraniæ i hrvatska javnost osudili su nastojanje da se Trojednoj Kraljevini, koja je stoljeæima imala ustavno ureðenje, nametne ustav na neustavni naèin.25 Kao jedan od uzroka neostvarivanja hrvatskih politièkih ciljeva Dvoraniæ je oštro kritizirao politièku nepostojanost, jer je èvrsta i postojana politièka naèela držao preduvjetom za ostvarenje politièkih ciljeva hrvatskog naroda.26 Za ostvarenje ustavne Austrije u kojoj æe se poštivati ravnopravnost naroda bila je potrebna suradnja središnje vlade i naroda, koja je, prema njegovu mišljenju, izostala. Austrijski narodi žele pravu demokraciju, koja nije moguæa bez ostvarenja narodnosti u punom smislu, a bez federacije u višenacionalnoj Austriji nije moguæa niti demokracija, niti narodnost. Nasuprot tomu sadašnja vlada svojom glavnom zadaæom drži obranu interesa dinastije, a ne ispunjavanje zahtjeva austrijskih naroda. Nepodudaranje interesa naroda s interesima dinastije uzrok je nezadovoljstva. Umjesto da prihvati federaciju, vlada eksperimentira s centralizacijom, koja je prema Dvoraniæevu mišljenju neprimjerena za višenacionalnu državu. Autor je osobito nezadovoljan zbog nepoštivanja ravnopravnosti naroda te zbog odnosa austrijske vlade prema Hrvatima i Srbima, koji za svoje zasluge za spas dinastije i zajednièke države od austrijskih vladajuæih krugova nisu dobili ništa, èak nije poboljšan niti položaj hrvatskih krajišnika.27 Nepoštivanje ravnopravnosti naroda u politièkoj i upravnoj praksi Dvoraniæ je ilustrirao primjerom dva sluèaja vraæanja službenih dopisa hrvatskih upravnih i vojnih tijela, upuæenih u slovenske zemlje i u Maðarsku, jer nisu napisani

24

25 26

27

Usp. “Iz Zagreba.”, SJ, 183./6. 11. 1849.; “Iz Zagreba.”, SJ, 196./21. 11. 1849.; J. D., “Iz Zagreba.”, SJ, 206./3.

12. 1849.

-æ., “Iz Zagreba.”, SJ, 104./1. 8. 1849.

J. D., uvodnik bez naslova, SJ, 129./1. 9. 1849. Zanimljivo je upozoriti na èinjenicu da niti sam Dvoraniæ nije ostao vjeran svojim prvobitnim politièkim naèelima i da je pred nastupajuæim apsolutizmom prestao iznositi liberalne i oporbene ideje. Potpuno se odrekao svojih mladenaèkih politièkih ideja kad je u zahtjevu za dopuštenje za ponovnu uporabu svoga njemaèkoga prezimena kao razlog kroatiziranja prezimena naveo “ilirski teror”.

Uporaba njemaèkog prezimena svakako mu nije odmogla u graðenju karijere u državnoj službi, jer je èetiri godine bio zagrebaèki gradonaèelnik i to za banovanja u Hrvatskoj nepopularnoga, ali za maðarske interese vrlo uèinkovita bana Károlyja Khuen Héderváryja.

J. D., “Sadašnji mir Austrie”, SJ, 160./9. 10. 1849.

26

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

njemaèkim jezikom.28 Informacije o buduæoj supremaciji njemaèkoga jezika kao medija komunikacije izmeðu namjesnika krunovina i vlade u Beèu izazvale su nezadovoljstvo u Hrvatskoj, a Dvoraniæ je upozorio da su Hrvati zaratili s Maðarima zbog takva njihova zahtjeva.29 Za nepoštivanje ravnopravnosti naroda u Monarhiji te za èinjenicu da nisu potvrðeni niti svi saborski zakljuèci Dvoraniæ dio odgovornosti pripisuje i barunu Franji Kulmeru, hrvatskom ministru u austrijskoj vladi.30 Kritizirao je i rad ministarskog povjerenika Vinzenza Kappela, koji je poslan u Zagreb sa zadatkom da uredi hrvatske financije.31 Dvoraniæ ipak nije samo kritizirao pojedine aspekte službene hrvatske politike.

Pohvalio je rad Prosvjetnog odsjeka Banskoga vijeæa i Kraljevske akademije znanosti na jeziènom polju, odnosno širenje moguænosti za uèenje stranih jezika u Zagrebu.32 Josip Dvoraniæ oèito je imao senzibilnost i za druga društvena, politièka, gospodarska pa èak i medicinska pitanja pa je implicitno upozorio na potrebu zakonskog reguliranja zdravstva u Hrvatskoj33 te istaknuo važnu društvenu ulogu kazališta na narodnom jeziku, koje potièe razvoj morala, ljubavi prema domovini te pridonosi boljem poznavanju svoje narodnosti i narodnog jezika.34 Putovanje saonicama u Sisak potaknulo je Dvoraniæa na zanimljive refleksije o povijesnome znaèenju, gospodarskoj ulozi i politièkom životu Siska. Napose je analizirao pozitivne i negativne aspekte najavljenog ukljuèivanja Hrvatske u željeznièku mrežu Monarhije izgradnjom željeznice Zidani Most – Sisak. Naime, zbog željeznice koja æe robu otpremati u Trst, cijelo Hrvatsko primorje uvelike æe izgubiti dotadašnju važnu ulogu u trgovini, a to æe izazvati i pad cijena nekretnina u Karlovcu, Rijeci i Senju. Vrlo pozitivnim ocjenjuje opæe politièko ozraèje u gradu: narodnost i sloboda su u prvome planu; magistrat veæ od 1836. sve poslove vodi na narodnom jeziku; Sišèani traže upravno povezivanje Vojne krajine s Hrvatskom i Slavonijom te da i krajišnici dobiju politièka i graðanska prava, a traže i sjedinjenje vojnog i civilnog dijela Siska.35 Dvoraniæ se u Slavenskom Jugu osvrnuo i na problem hrvatsko-srpskih odnosa, narušenih tijekom pregovora o formiranju posebne srpske krunovine u jesen 1849.

Trezveno i argumentirano analizirajuæi srpske želje i ostvarene ciljeve srpske politike, Dvoraniæ je zakljuèio da su ciljevi srpske politike tek djelomièno ostvareni.

Srpska politika i javnost, nezadovoljne ostvarenim politièkim ciljevima, optuživale su Hrvate za neostvarenje željenih granica. Dvoraniæ je vrlo racionalno i trezveno odbacivao takve optužbe, pozivajuæi Hrvate da zatome pravedni gnjev i ostave

28 29 30 31 32 33 34 35

“Iz Zagreba.”, SJ, 186./9. 11. 1849.

“Iz Zagreba.”, SJ, 210./7. 12. 1849.

Isto.

“Iz Zagreba.”, SJ, 194./19. 11. 1849.

J. D., “Iz Zagreba.”, SJ, 193./17. 11. 1849.; “Iz Zagreba.”, SJ, 208./5. 12. 1849.

J. D., “Iz Zagreba.”, SJ, 203./29. 11. 1849.

J. D., “Iz Varašdina 23. pros.”, SJ, 224./27. 12. 1849.

J. D., “Iz Siska 11. s ènja.”, SJ, 11./14. 1. 1850.

27

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

otvorena vrata buduæoj hrvatsko-srpskoj suradnji.36 U tom pogledu Dvoraniæ je zastupao mišljenje liberalnog dijela hrvatske javnosti koja je i tada pozivala na suradnju hrvatske i srpske politike.37 Vrlo bliska politièka stajališta Dvoraniæ je zadržao i kao urednik Jugoslavenskih novina u kojima je pisao o sliènim ili istim politièkim i drugim društvenim temama, a svoje je èlanke objavio anonimno.38 Kao urednik Jugoslavenskih novina zadržao je tada uobièajenu praksu i donosio je kratke informacije o lokalnim zbivanjima. Ti su kratki èlanci, naslovljeni uglavnom “Iz Zagreba”, informirali javnost o vrlo razlièitim temama, od neuobièajenih vremenskih prilika, lokalnih zanimljivosti, do prikaza rada gradskog satništva, glavnih znaèajki Opæinskog zakona za grad Zagreb ili njegovanja kulture sjeæanja na srpanjske žrtve.39 Dvoraniæ je napisao nekoliko kraæih ili duljih èlanaka o nekim pitanjima važnima za cijelu Trojednu Kraljevinu ili Monarhiju. Primjerice, podržao je napore za osnivanje Družtva za povestnicu jugoslavensku40; prokomentirao je izbore za gradsko poglavarstvo u Pragu41; sukladno liberalnim naèelima založio se za slogu i ljubav izmeðu Talijana i Slavena42 te za poštivanje Oktroiranim ustavom zajamèene ravnopravnosti naroda.43 Oštro se usprotivio ukidanju pojedinih ustavnih odredaba na zaobilazni naèin, a takvu je politiku austrijske vlade ilustrirao primjerom ukidanja naredbe o polaganju prisege austrijske vojske na ustav te o brisanju ustava iz službene prisege austrijske vojske, a sve to pod izgovorom da vojska ne može prisegnuti na ustav koji više nije na snazi.44 Na primjeru njemaèke pokrajine Hessen pokazuje da naredba austrijskog ministra rata o ukidanju prisege vojske na ustav nije beznaèajna niti samo formalne prirode.45 O važnoj ulozi vojske kao jednoga od glavnih oslonaca režima u Habsburškoj Monarhiji posredno svjedoèe još dva èlanka istoga autora. U prvome èlanku Dvoraniæ protestira protiv podbanove zabrane pisanja o vojsci Habsburške 36 37

38

39

40 41 42 43 44 45

“Iz Zagreba”, SJ, 200./26. 11. 1849. i J. D., “Jesu li srbske želje izvršene?”, SJ, 207./4. 12. 1849.

Opširnije o tome: Tomislav MARKUS, Slavenski Jug, 155.-160. i Vlasta ŠVOGER, Hrvatsko liberalno novinstvo u doba revolucije – Saborske novine, Slavenski Jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine (1848.-1852.)

(Hrvatsko liberalno novinstvo), doktorska disertacija, Zagreb, 2004., 267.-277.

Buduæi da nije saèuvana Dvoraniæeva ostavština, o njegovu autorstvu mora se zakljuèivati na posredni naèin, tj. prema naèinu na koji piše o novinama koje ureðuje, prema stilu te prema temama koje obraðuje. Takav naèin utvrðivanja autorstva, dakako, ne iskljuèuje sasvim moguænost pogreške u pripisivanju autorstva pojedinih èlanaka, kao ni eventualno postojanje drugih, još neidentificiranih èlanaka istoga autora.

Usp. èlanke “Iz Zagreba” u JN, 5./12. 4. 1850., JN, 25./6. 5. 1850., JN, 42./28. 5. 1850., JN, 60./19. 6. 1850., JN, 70./2. 7. 1850., 87./22. 7. 1850., JN, 93./29. 7. 1850., JN, 109./17. 8. 1850., JN, 132./14. 9. 1850., “Iz Zagreba u oèi dušnog dana” u JN, 173./2. 11. 1850. Ovo je, dakako, samo izbor zanimljivijih èlanaka s tim naslovom koje je napisao Josip Dvoraniæ. Neke od èlanaka istoga naslova analizirat æu u sklopu prikaza njegova pisanja o drugim tada aktualnim pitanjima.

“Iz Zagreba” u JN, 127./9. 9. 1850.

Uvodnik bez naslova, JN, 122./3. 9. 1850.

Uvodni komentar uz èlanak “U Trstu 21. listop.”, prenesen iz lista Osservatore Triestino, JN, 174./4. 11. 1850.

“O ravnopravnosti u Ugarskoj i Vojvodini”, JN, 103./9. 8. 1850.

Ta prisega službeno je donesena nakon proglašenja ustava od 25. travnja 1848. koji je ubrzo prestao vrijediti.

Uvodnik bez naslova, JN, 196./29. 11. 1850.

28

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

Monarhije, usmeno iznesene uredniku Jugoslavenskih novina, ocijenivši da se Hrvatska nalazi u još gorem stanju od opsadnoga. U drugome èlanku izražava nezadovoljstvo zbog nejednakosti pred zakonom, jer Agramer Zeitung za objavljivanje informacija o kretanju pojedinih krajiških postrojbi nije snosio nikakve sankcije.46 Taj je sluèaj zorno pokazao nastojanje austrijske vlade da ogranièi utjecaj oporbenog tiska na javno mnijenje.

Aktivna tiskovna politika koju je sredinom 19. stoljeæa sve intenzivnije provodila austrijska vlada, a nesumnjivo i slabo ostvarivanje glavnih ciljeva onodobne službene hrvatske politike i javnosti, pridonijeli su raslojavanju na zagrebaèkoj/hrvatskoj novinskoj sceni. Agramer Zeitung i Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (od srpnja 1849. Narodne Novine) napustili su svoju dotadašnju oporbenu orijentaciju i poèeli su podržavati politiku austrijske vlade, dok su Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine i dalje zadržali oporbenu orijentaciju. Osim tih listova u Zagrebu je izlazio i konzervativno usmjereni Katolièki list zagrebaèki. Rezultat te politièke polarizacije brojne su polemike o razlièitim politièkim, društvenim, kulturnim i gospodarskim pitanjima, ali najèešæe su predmet polemika bila pogrešna citiranja te iskrivljavanje pojedinih teza izvlaèenjem iz konteksta, na temelju èega su se protivniku pridijevale diskreditirajuæe politièko-ideološke kvalifikacije. Takvi su èlanci èesto bili vrlo duhoviti, britkog izrièaja i ironiène intonacije. U takvim polemikama na jednoj strani najèešæe su stajali liberalno-oporbeni listovi, a na drugoj su strani bili konzervativni i provladini listovi. Polemièke istupe u zagrebaèkim oporbenim listovima najèešæe su napisali njihovi urednici. Josip Dvoraniæ u Jugoslavenskim novinama najviše je polemizirao s Agramer Zeitungom i Novinama dalmatinsko-hervatsko-slavonskim, predbacujuæi im promjenu politièkih stajališta, iskrivljavanje èinjenica, prešuæivanje informacija koje proturjeèe vladinoj politici te pogrešno tumaèenje stajališta koja zastupaju liberalni listovi.

Time su se, prema njegovu mišljenju, diskreditirali u oèima hrvatske javnosti.47 I ocjena rada Banskoga vijeæa postala je predmetom polemike. Uredništva Agramer Zeitunga i Jugoslavenskih novina meðusobno su si predbacila politièku nepostojanost u ocjenjivanju rada Banskoga vijeæa. Dvoraniæ je napomenuo da list kojega ureðuje brani one odluke Banskoga vijeæa koje drži dobrima, a kritizira njegove pogrešne poteze.48 O toj je temi Dvoraniæ polemizirao i s Imbrom Tkalcem, privremenim urednikom Südslawische Zeitunga. Usporeðujuæi rad Banskoga vijeæa i austrijske vlade, Tkalac je ustvrdio da je Bansko vijeæe u Hrvatskoj vladalo godinu dana i nije ništa uèinilo za napredak zemlje, a austrijska vlada u Hrvatskoj upravlja tek tri mjeseca i uèinila je sve potrebno. Dvoraniæ je argumentirano opovrgnuo Tkalèeve tvrdnje, istièuæi da je Bansko vijeæe kao privremena vlada s obzirom na okolnosti (rat, skromna financijska sredstva, zbog nužnosti besplatnog 46 47

48

“Iz Zagreba”, JN, 173./2. 11. 1850., “Iz Zagreba”, JN, 174./4. 11. 1850.

Takav se sluèaj dogodio kad su Narodne Novine objavile izjavu jednog državnog službenika, dopisujuæi optužbe na raèun uredništva Jugoslavenskih novina, kojih u originalnoj izjavi nije bilo. Usp. “Kako naše ministerialne novine opovrgavaju”, JN, 46./3. 6. 1850., “Iz groba”, JN, 52./10. 6. 1850.

“Iz Zagreba”, JN, 164./22. 10. 1850.

29

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

rada nemoguænost angažiranja najkvalitetnijih službenika) uèinilo mnogo dobrih poteza: oèuvalo je red i mir u zemlji, uspješno tijelaziralo opskrbu vojske, uvelo je narodni jezik u sve javne poslove, uredilo državne financije bez državnog duga, kojim su optereæene sve zemlje Monarhije koje su sudjelovale u ratu; ali priznaje da neke svoje planove Vijeæe nije moglo realizirati zbog nedostatka novca. Suprotno Tkalèevim tvrdnjama, Dvoraniæ ocjenjuje da austrijska vlada za svoje jednogodišnje vladavine (prema njegovu mišljenju ona upravlja u Hrvatskoj i Slavoniji od proglašenja Oktroiranog ustava, a ne tek tri mjeseca, tj. od osnivanja Banske vlade, kako tvrdi Tkalac) nije uèinila ništa osobita za Hrvatsku, nego samo ono što je ponajviše u interesu jedinstvene države.49 S anonimnim dopisnikom Katolièkog lista zagrebaèkog Dvoraniæ je polemizirao o pitanju crkvene unije te metoda i naèina za njezino ostvarenje, izjasnivši se za ostvarenje crkvenog jedinstva, ali bez ikakve prisile.50 O maðarskoj i hrvatskoj jeziènoj politici polemizirao je s maðarskim listom Pesti naplo.51 Stil i izrièaje koji su se rabili u novinskim polemikama ilustrirat æu Dvoraniæevom ocjenom Agramer Zeitunga: “Poznajete li gospu Agramericu? – Ta tko nebi te poznavao, tko nije èuo za ovu izkustva punu blebetušu, koja je prošla kroz sve politièke phase, kao olovo kroz vatru i pokušala sva deržavna naèela, kao mudri lekar sve lekarije, te sada može s najveæjim ponosom uzkliknuti, da je ‘über alle Grundsätze erhaben!’”52 Novinske polemike bile su posredni pokazatelj složenih politièkih, društvenih i gospodarskih prilika u kojima su se tada nalazile Hrvatska i Slavonija. O tome svjedoèe i zanimljivi èlanci koje je vjerojatno napisao Dvoraniæ.

Sukladno liberalnim shvaæanjima o nužnosti gospodarskog razvitka, utemeljenog na privatnom vlasništvu i slobodnoj trgovini te krajnje ogranièenim intervencijama države u gospodarski život kao preduvjetima za napredak i razvoj svih segmenata društva, autor je pozorno pratio i podržavao rad Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva53, ali i kritizirao financijsku politiku austrijske vlade, koja je nepovoljno financijsko stanje države nastojala poboljšati smanjivanjem vrijednosti novca, osobito papirnatog novca,54 ali i uvoðenjem brojnih novih poreza.

Na temelju liberalnih naèela, koja su, osim osobnih sloboda i prava te pravne države, i parlamentarizam uz trodiobu vlasti držala jednim od temelja moderne 49 50 51 52

53

54

Uvodnik bez naslova, JN, 166./24. 10. 1850.

“Iz Zagreba”, JN, 139./23. 9. 1850., “Iz Zagreba”, JN, 170./29. 10.1850. Èlanak bez naslova, JN, 182./13. 11. 1850.

Citat je iz èlanka “Iz Zagreba”, JN, 32./15. 5. 1850., a prijevod glasi: “uzdignuta iznad svih naèela!” Navodim èlanke u kojima je urednik vodio još nekoliko kraæih polemika s AZ. Usp. “Iz Zagreba”, JN, 164./22. 10. 1850, “Iz Zagreba”, JN, 190./22. 11. 1850.

“Iz Zagreba”, JN, 113./22. 8. 1850., “Iz Zagreba”, JN, 116./27. 8. 1850., uvodnik bez naslova, JN, 113./22. 8.

1850.

“Iz Zagreba”, JN, 194./27. 11. 1850.

30

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

dobro ureðene države, Dvoraniæ je zagovarao odvajanje uprave i sudstva, a svojim je èlancima nastojao informirati javnost o glavnim razlozima koji upuæuju na takvo ustrojstvo državne administracije.

Svojevrsni uvod u analizu predstojeæe reforme državne uprave u Hrvatskoj predstavljao je carev patent od 7. travnja 1850.55 o priznavanju pojedinih zakljuèaka Hrvatskog sabora iz 1848. Analizirajuæi koje su od svojih politièkih ciljeva tim patentom Hrvati ostvarili, Dvoraniæ istièe da s obzirom na okolnosti mogu biti zadovoljni ostvarenim. Vladarev patent povezao je Oktroirani ustav i nekadašnji ugarsko-hrvatski ustav, potvrdio je legitimnost Hrvatskog sabora iz 1848., nije potpuno srušio temelje državnog ustroja u hrvatskim zemljama, nego na njima nadograðuje, priznao je saborski zakljuèak o uporabi narodnog jezika u svim javnim poslovima i najavio je reforme uprave i pravosuða.56 Meðutim, Dvoraniæ je istaknuo i negativne strane novog državnog ustroja Trojedne Kraljevine, kojemu su otvorena vrata spomenutim patentom: Vojna krajina i dalje je ostala odvojena od civilne Hrvatske i Slavonije; ukinut je municipalni život, što æe, prema autorovu mišljenju, dovesti do gubitka zanimanja javnosti za politièki život; zaposlen je veliki broj uglavnom nesposobnih èinovnika, a taj æe problem vlada nastojati riješiti dovoðenjem stranih èinovnika, ali i zapošljavanjem domaæe inteligencije, koja æe tako postati slijepim oruðem svojih poslodavaca. Zbog toga æe narod izgubiti svoje zagovornike, a pojaviti æe se i u tim okolnostima teško rješivi problem kontrole èinovnika. Buduæi da sloboda tiska zapravo više ne postoji, oporbeni tisak može samo djelomice obavljati svoju ulogu kontrole državnog aparata.57 Dodatni udar na oporbeni tisak vlada je uèinila poskupljivanjem poštarine na novine.

Najavljujuæi da æe od 1. sijeènja 1851. dvostruko poskupjeti poštarina na novine, urednik Jugoslavenskih novina konstatirao je da vlada tom mjerom želi otežati utjecaj oporbenih i liberalnih novina na javno mnijenje, a posredno, zbog manjeg broja èitatelja, i onemoguæiti njihovo izlaženje.58 Bez obzira na negativne elemente novog ustroja državne uprave, Dvoraniæ se zalagao za razdvajanje uprave i pravosuða, što je i predviðeno Oktroiranim ustavom. Dotadašnji sustav uprave u Hrvatskoj, u kojem su bili integrirani uprava i pravosuðe, imao je mnoge negativne strane: sporost i neuèinkovitost sustava, korumpiranost i nekompetentnost sudaca, koji su ujedno bili i upravni službenici, povlašteni položaj bogatijih društvenih slojeva te posljedièno nepovjerenje u pravosudni sustav. Zbog velikog opsega i složenosti poslova nužno je razdvajanje uprave i pravosuða. Sudac treba biti nezavisan i odgovoran jedino zakonu, a upravni službenik hijerarhijski je odgovoran svojim pretpostavljenima. To su preduvjeti za uspješnu reformu i modernizaciju uprave i sudstva u Hrvatskoj59 koja 55

56 57

58 59

Proglašen je 26. lipnja 1850., dan prije nego je poèela djelovati Banska vlada, koja æe se pokazati pukom izvršiteljicom odluka beèke vlade.

“Naše steèevine”, JN, 70./2 7. 1850.

“Naše rane”, JN, 80./13. 7. 1850. Procjenu troškova novog upravnog ustroja u Hrvatskoj Dvoraniæ je iznio u èlanku “Iz Zagreba”, JN, 45./1. 6. 1850.

Uvodnik bez naslova, JN, 198./2. 12. 1850.

“Oddruženje pravosudja od politièkoga upravljanja”, JN, 87./22. 7. 1850.

31

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

se poèela provoditi uz brojne teškoæe pa èak i suprotstavljena stajališta o sadržaju, modalitetima i dinamici provedbe.60 Dvoraniæ je pozitivno ocijenio privremene naredbe o ustroju sudstva u Hrvatskoj i Slavoniji, koje je, prema pouzdanim izvorima, trebalo donijeti Povjerenstvo za uvoðenje novog sudskog ustroja. Kao glavne znaèajke tih odredaba autor istièe: odvajanje uprave i pravosuða; županijski sudovi su sudovi prve molbe; svi suci odgovorni su Povjerenstvu za uvoðenje novog sudskog ustroja i od njega primaju upute, a svi županijski i gradski odvjetnici biti æe odgovorni generalnom prokuratoru; odmah se uvodi kratki sudski postupak, a suci svojim imetkom trebaju nadoknaditi štetu koju su uzrokovali svojim pogrešnim odlukama.

Dvoraniæ osobito pozdravlja èinjenicu što su dvije posljednje stavke potvrðene ministarskom naredbom, jer æe njihova primjena smanjiti trajanje sudskih procesa, ali i troškove te uvelike smanjiti zloporabe sudaca.61 Dvoraniæ je pisao i o drugim pitanjima važnima za funkcioniranje države, primjerice o uvoðenju razlièitih poreza, o problemima i nedosljednostima vezanima za izdavanje zakonskog lista za Hrvatsku i Slavoniju62 te o promjenama u sustavu poštarine (uveden je engleski sustav gdje pošiljatelj, a ne kao dotad primatelj plaæa poštarinu i to kupnjom odgovarajuæe poštanske marke).63 Nakon pobjednièkog svršetka rata u Maðarskoj kojim je saèuvano jedinstvo Monarhije i proglašenja Oktroiranog ustava u cijeloj državi, austrijska je vlada odluèno nastavila provoditi veæ zapoèetu politiku centralizacije, ujednaèavajuæi upravni i pravosudni sustav u svim habsburškim zemljama, uvodeæi jednoobrazne institucije i porezni sustav. Nakon što su 1848. u cijeloj Habsburškoj Monarhiji ukinuta urbarijalna podavanja ukinuta je i povlastica maðarskog i hrvatskog plemstva koje je bilo osloboðeno od plaæanja poreza. Jedan od prvih poreza kojega je moralo plaæati i hrvatsko plemstvo bila je zemljarina (Grundsteuer). Dvoraniæ je pisao o problemima u svezi popisivanja plemiækih imanja kao osnove za razrez zemljarine.64 Prvoga listopada 1850. trebale su biti ukinute unutarnje carinske granice u Monarhiji i uvedena biljegovina. To je ponukalo Dvoraniæa na komentar. Te je odluke austrijska vlada objasnila željom i ustavnom obvezom uspostavljanja stvarnog jedinstva Monarhije. Ne dovodeæi u pitanje opravdanost odluke o ukidanju unutarnjih carina, urednik Jugoslavenskih novina analizira uzroke i posljedice te odluke. Do poèetka listopada 1850. na svu robu koja se izvozila iz austrijskih zemalja u Ugarsku i Hrvatsku ili se iz tih zemalja uvozila u austrijske zemlje plaæala se tridesetina (Dreissigstgebühr) te druge daæe. Takvom poreznom 60

61 62 63 64

O modernizaciji i preustroju uprave i sudstva u Hrvatskoj i Slavoniji na prijelazu u pedesete godine 19. stoljeæa usp. Mirjana GROSS, Poèeci moderne Hrvatske. Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850-1860., Zagreb, 1985., 71.-82., 100.-115.; o prezentaciji te problematike u hrvatskom liberalnom tisku usp. Vlasta ŠVOGER, Hrvatsko liberalno novinstvo, 215.-249.

“Iz Zagreba”, JN, 113./23. 8.1850., “Iz Zagreba”, JN, 118./29. 8. 1850.

Uvodnik bez naslova, JN, 120./31. 8. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 125./6. 9. 1850.

“Poštovne reforme”, JN, 23./3. 5. 1850.

“Iz Zagreba”, JN, 50./7. 6. 1850.

32

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

politikom austrijska je vlada kompenzirala male porezne prihode iz Ugarske i Hrvatske, gdje plemstvo nije plaæalo porez; sprjeèavala je razvoj Ugarske, jer bi razvijena Ugarska s ustavnim ureðenjem bila poticaj drugim austrijskim zemljama za traženje ustavnosti; carinama na ugarske i hrvatske poljoprivredne i stoèarske proizvode željela je saèuvati konkurentnost poljskih plemiæa u tom tipu proizvodnje, jer su oni plaæali porez. Gubitak prihoda od unutarnjih carina vlada æe nadoknaditi tako što æe od 1. listopada 1850. svi državljani plaæati iste poreze.

Dvoraniæ drži da æe se ukidanje unutarnjih carina pozitivno odraziti na komunikaciju Hrvata sa susjednim slovenskim zemljama i potaknut æe razvoj hrvatske izvozne trgovine. Strah pojedinih gospodarskih krugova u Hrvatskoj da æe ukidanje unutarnjih carina uništiti domaæu obrtnièku proizvodnju, koja se i dosad teško nosila s konkurencijom obrtnièkih i industrijskih proizvoda iz austrijskih zemalja, Dvoraniæ ocjenjuje pretjeranom i drži da æe konkurencija pozitivno djelovati na podizanje kvalitete proizvoda domaæih obrtnika.65 Dvoraniæ se ovdje legitimira kao razmjerno dobar poznavatelj gospodarskih i politièkih kretanja u Monarhiji i Hrvatskoj, ali i kao pristalica liberalne ideje o slobodnoj trgovini.

Najzanimljivije èlanke Dvoraniæ je napisao o još jednom novom porezu u Hrvatskoj, o biljegovini, koju su tada zvali štempel. U vrlo oštrom, kritièkom i ironiènom èlanku Dvoraniæ razmatra uzroke nezadovoljstva u Hrvatskoj zbog uvoðenja biljegovine. Austrijska je vlada u patentu o uvoðenju biljegovine od 2. kolovoza 1850. naglasila da njezino uvoðenje u Hrvatskoj i Vojnoj krajini drži korakom k ostvarenju Oktroiranog ustava koji nalaže da svi državljani moraju snositi jednake terete. Prema njegovu mišljenju jednakost u plaæanju poreza pretpostavlja jednakost u moguænostima privreðivanja i stjecanja imetka. U tom pogledu Hrvatska je potpuno zanemarena u odnosu na druge krunovine koje su dobile definitivnu sudsku i upravnu tijelazaciju, u kojima je austrijska vlada poticala prosvjeæivanje naroda i osnivala je strukovne škole, više škole i sveuèilišta, podupirala izgradnju prometne infrastrukture, poticala razvoj obrta i trgovine.

Prema novome zakonu na sve molbe, dopise, tužbe i slièno potrebno je staviti biljeg da bi takvi dokumenti bili valjani pred sudom. Svi službeni dokumenti izdani privatnim osobama te izvodi iz matiènih knjiga ubuduæe se moraju izdavati na biljegovanom papiru. Zbog toga æe neke profesionalne skupine (župnici, gradski i županijski službenici) izgubiti dio prihoda. Osim što predstavlja financijsko optereæenje stanovništvu, uvoðenje biljegovine u Hrvatskoj Dvoraniæ ocjenjuje nerazboritim66 i protuustavnim, jer je uvoðenje novih poreza u nadležnosti parlamenta. Osuðuje i èinjenicu da patent još nije podijeljen èinovnicima koji bi ga trebali provoditi, a trebao bi stupiti na snagu za dva tjedna. Zbog svega toga postoji

65 66

Uvodnik bez naslova, JN, 57./15. 6.1850.

“Razborita politika bila bi malo po malo štempel uvodila, i svakako stopram posl definitivne tijelazacie uprave i pravosudja i posl ustrojenja obæinah.”

33

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

golemo nezadovoljstvo meðu svim slojevima stanovništva, koje ne mogu poreæi niti vladi najvjernije novine u Hrvatskoj.67 Zbog nepripremljenosti državnih tijela koji bi trebali provoditi zakon o biljegovini u Hrvatskoj je za mjesec dana odgoðena njegova primjena, a i kasnije je bilo problema u provoðenju biljegovine.68 Osim zakonskog i fiskalnog ujednaèavanja austrijskih krunovina, vrlo važna metoda za ostvarenje centralizacijske politike, koju je provodila vlada, a koja je razmjerno malo vodila raèuna o specifiènostima pojedinih krunovina, bilo je nametanje njemaèkog jezika u komunikaciji s državnim tijelima, ali postupno i u unutarnjim poslovima krunovina. Jezièno je pitanje bilo vrlo važan aspekt prijepora u hrvatsko-maðarskim odnosima u prvoj polovici 19. stoljeæa i jedan od uzroka prekida državno-pravnih sveza izmeðu Trojedne Kraljevine i Maðarske u proljeæe 1848. Buduæi da je tek u revolucionarnoj godini 1848., ne èekajuæi vladarevu potvrdu odgovarajuæeg saborskog zakljuèka iz listopada 1847., uveden hrvatski (“narodni”) jezik kao službeni u upravu, sudstvo i školstvo, hrvatska je javnost na prijelazu u pedesete godine 19. stoljeæa bila vrlo osjetljiva na osporavanje prava uporabe hrvatskog jezika u javnim poslovima i na nametanje njemaèkog jezika. Èlanci u kojima se zagovara i argumentirano brani uporaba hrvatskog jezika kao službenog i uredovnog jezika u Hrvatskoj ispreplitali su se s èlancima u kojima se osuðuju germanizacijska nastojanja u državnoj administraciji, ali i prodiranje njemaèkog jezika i kulture u svakodnevnom životu.

Dio tih èlanaka napisao je urednik Josip Dvoraniæ.69 Aktualiziralo se i pitanje uporabe hrvatskog jezika u Vojnoj krajini, predviðeno Glavnim zakonom za Vojnu krajinu. Prijepor zbog razlièitog tumaèenja zakonske odredbe o uporabi hrvatskog jezika privremeno je razriješio ban Jelaèiæ, donijevši odluku da se nastavi s dotadašnjom praksom uporabe njemaèkog jezika dok vladar ne sankcionira Glavni zakon za Vojnu krajinu. Krivnju za takvu protuzakonitu odluku Dvoraniæ pripisuje utjecaju njemaèkih i ponijemèenih èasnika koji pod svaku cijenu žele saèuvati svoje gospodstvo i poziva na primjenu zakona te postupno uvoðenje hrvatskog jezika u javne poslove u Vojnoj krajini.70 Ponovno aktualiziranje jeziènog pitanja u Hrvatskoj i ponovno pojavljivanje maðarskih konzervativaca na politièkoj sceni probudili su sjeæanje na nedavnu prošlost i potaknuli Dvoraniæa na analiziranje prijetvorne politike maðarskih starokonzervativaca. U predožujskom su razdoblju Maðarski konzervativci u pogledu maðarizacije nemaðarskih naroda zastupali iste ciljeve kao maðarska 67

68

69

70

“Štempel”, JN, 133./16. 9. 1850. Zbog tog je èlanka zaplijenjen ovaj broj Jugoslavenskih novina. Usp. i uvodnik bez naslova, JN, 177./7. 11. 1850.

“Iz Zagreba 1. stud.”, JN, 173./2. 11. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 176./6. 11.1850.; “Iz Zagreba”, JN, 179./9. 11.

1850.

“Kako se s nami postupa”, JN, 28./10.5. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 82./16. 7. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 49./6. 6.

1850.; “Iz Zagreba”, JN, 100./6. 8. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 104./10. 8. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 44./31. 5. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 92./27.7. 1850.

“Iz Zagreba”, JN, 107./14. 8. 1850.; uvodnik bez naslova, JN, 114./24.8. 1850.; “Iz Zagreba 29. kolov.”, JN, 119./30. 8. 1850.

34

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

liberalna oporba, ali su ih željeli ostvariti na razlièite naèine. Iza umjerenosti i razboritosti skrivali su svoje sebiène aristokratske namjere i zato su bili još opasniji za nemaðarske narode. Nakon izbijanja revolucije i dolaska maðarskih liberala pod Kossuthovim vodstvom na vlast te nakon izbijanja ratnog sukoba, konzervativci su se pritajili, èekajuæi ishod sukoba da bi se mogli prikljuèiti pobjednièkoj strani. Po završetku rata za oèuvanje jedinstva Austrije maðarski su se strarokonzervativci ponovno pojavili na dvoru, uvjeravajuæi vladara i dinastiju u svoju vjernost. U ime stranke 24 konzervativaca je, zaobišavši vladu, na neustavni naèin uputilo adresu vladaru u kojoj prosipaju fraze i uvjeravaju vladara da govore u ime svih ugarskih državljana svih staleža. U ime liberalnog kruga oko novina koje ureðuje Dvoraniæ se izjašnjava za primjenu Oktroiranog ustava za što se zalaže velika veæina politièkih stranaka i skupina razlièite ideološke i politièke orijentacije. Protiv primjene Oktroiranog ustava jedino su maðarski konzervativci koji teže za oèuvanjem starih privilegija i starog dualizma uz prevlast maðarštine i njemštine, ali to prikrivaju razlièitim frazama i formalnim prihvaæanjem nekih liberalnih ideja, jer ih prihvaæa najveæi dio javnosti u Monarhiji. Prihvaæaju politiku svršenog èina, ali bi iskoristili pogodni trenutak za ukidanje nekih odluka koje im nisu u interesu, kao što je primjerice odluka o ukidanju feudalnih podavanja. Na pregovorima u Beèu o buduæem ustroju Ugarske tu kraljevinu zastupaju samo maðarski konzervativci, koji svim silama nastoje vratiti jedinstvo Ugarske, uvesti maðarski jezik u škole i sve javne poslove. Prema Dvoraniæevu mišljenju takva je politika vrlo opasna za buduænost Monarhije.71 Dvoraniæ nije austrijskoj vladi predbacivao samo suradnju s maðarskim konzervativcima, nego i posvemašnju nebrigu za poticanje duhovnog napretka hrvatskog naroda. Osim toga, nametanje biljegovine na koledare i na novine, a to su gotovo jedine tiskovine u Hrvatskoj koje se èitaju, može se protumaèiti i kao svjesna politika vlade za držanje Hrvata u neizvjesnosti da bi ih mogla rabiti kao prikladno oruðe za svoje ciljeve.72 Svijest o važnosti obrazovanja i pojedinih društvenih fenomena za napredak hrvatskog društva urednik Jugoslavenskih novina demonstrirao je u nekoliko kraæih èlanaka o aktualnostima u hrvatskome školstvu73 te pozivom na sudjelovanje u raspravi i patrijarhalnom životu.74 Na kraju još nekoliko rijeèi o Dvoraniæevoj ocjeni vladine plitike prema novinama koje je ureðivao. O oštroj i neprijateljskoj politici austrijske i hrvatske vlade prema tom listu svjedoèe zabrane pojedinih brojeva Jugoslavenskih novina, zabrana lista u Vojvodini Srbiji i Tamiškom Banatu75 te konaèna zabrana lista u prosincu 1850. Zbog uvriježena mišljenja da su Jugoslavenske novine nasljednik zabranjenog Slavenskog Juga, novi je list od poèetka izlaženja izazvao veliku 71

72 73 74 75

“Stari konservativci. I.”, JN, 60./19. 6. 1850.; “Stari konservativci. II.”, JN, 64./24. 6. 1850.; “Nove spletke starih konservativacah”, JN, 76./9. 7. 1850.; uvodnik bez naslova, JN, 77./10. 7. 1850.

“Obskuranitizam naše vlade”, JN, 139./23. 9. 1850.

“Iz Zagreba”, JN, 112./22. 8. 1850.; “Iz Zagreba”, JN, 185./16. 11. 1850.

Uvodnik bez naslova, JN, 171./30. 10. 1850.

“Iz Zagreba”, JN, 69./1. 7. 1850.

35

21 - 37

VDG JAHRBUCH 2007

pozornost službenih tijela u Zagrebu. Bansko je vijeæe obustavilo distribuciju lista poštom dok se ne ispita s èijim su dopuštenjem poèele izlaziti Jugoslavenske novine. Buduæi da su izdavaèi lista braæa Župan na novi list prenijeli jamèevinu uplaæenu za zabranjeni Slavenski Jug, utvrðeno je da nema zakonskih prepreka za izdavanje Jugoslavenskih novina i dozvoljeno je njihovo distribuiranje poštom,76 o èemu je uredništvo obavijestilo èitatelje.77 Daljnji represivni korak prema tome listu Banska je vlada uèinila zapovjedivši konfiskaciju broja 133. Jugoslavenskih novina u kojem je objavljen Dvoraniæev oštar èlanak o uvoðenju biljegovine u Hrvatskoj i Slavoniji. Zbog tog je èlanka ban Josip Jelaèiæ inicirao pokretanje sudskog postupka protiv urednika. Meðutim, zamjenik državnog odvjetnika, Ivan Mažuraniæ, izvijestio je Bansku vladu da bi zbog nedostatnih odredaba Jelaèiæevog tiskovnog zakona od 9. svibnja 1849. i zbog promjene sudskog ustroja u Hrvatskoj i Slavoniji svaki domaæi sud mogao izraziti svoju nenadležnost za tiskovne procese, pa bi inzistiranje na takvom procesu kompromitiralo državnu vlast. Zbog navedenoga državno odvjetništvo neæe ništa poduzeti protiv urednika toga lista.78 Nezadovoljni Jelaèiæ potužio se ministru Antonu Schmerlingu, meðutim on je podržao Mažuraniæev postupak. Slijedom toga Jelaèiæ je preko podbana B. Lentulaja naredio urednicima zagrebaèkih novina neka se ne usude objavljivati èlanke u kojima se vrijeðaju vlada, javne oblasti ili pojedine osobe ili potièe nezadovoljstvo,79 a nešto kasnije ponovno je zatražio mišljenje o moguænosti pokretanja sudskog procesa protiv urednika Jugoslavenskih novina, ali je ponovno dobio isti odgovor.80 Komentirajuæi sluèaj zapljene broja 133. Jugoslavenskih novina urednik Dvoraniæ analizirao je prema kojem je zakonu postupala Banska vlada, utvrdivši da takav postupak nije u skladu niti s austrijskim zakonom o tisku, niti s Jelaèiæevim tiskovnim zakonom. Taj vladin èin povreda je privatnog vlasništva i indirektna potvrda èinjenice da se Hrvatska nalazi “U ‘Belagerungszustandu’ ne vojnièke nego civilne vlasti!”81 Banska vlada, produžena ruka beèke vlade, samo je èekala povod za konaènu likvidaciju lista. Kao povod za zabranu poslužio je èlanak Avelina Æepuliæa “Iz Hrelin-grada”, objavljen u broju 207. Jugoslavenskih novina od 12. prosinca 1850. u kojem autor oštro kritizira politièko stanje u Monarhiji i ocjenjuje ga tek malo boljim od politièke situacije u Turskoj. Po nalogu podbana zbog Æepuliæeva je èlanka 13. prosinca 1850. zabranjen taj list, jer se urednik nije pridržavao Jelaèiæeve naredbe da se ne smiju objavljivati èlanci uvredljivi za vladu ili pojedince te èlanci koji izazivaju nezadovoljstvo ili razdraženost u narodu. Zabranjeni list ne smije izlaziti dok za Hrvatsku i Slavoniju ne izaðe novi zakon o tisku.82 Urednik je o 76 77 78 79 80 81 82

Hrvatski državni arhiv (HDA), Bansko vijeæe, kutija X., Unutarnji odsjek, dokumenti 733. i 793. iz 1850. godine.

“Iz Zagreba”, JN, 5./12. 4. 1850.

HDA, Banska vlada (BV), II., 173/R iz 1850. g.

HDA, BV, II., 165/R iz 1850. g.

HDA, BV, II., 181/R iz 1850. g.

“Iz Zagreba”, JN, 136./19. 9. 1850.

HDA, BV, II., 182/R iz 1850. g.

36

VDG JAHRBUCH 2007

21 - 37

zabrani lista èitatelje obavijestio tiskanim proglasom u kojem je razloge za zabranu lista odbacio kao neutemeljene, protestirao protiv neustavnog postupka vlasti i najavio da æe u Beèu tužiti bana i “njegove organe”. Takoðer je najavio da æe list ponovno izlaziti od poèetka 1851. godine nakon što izaðe novi zakon o tisku.83 Buduæi da su upravni tijela u Zagrebu radili prema (ne)izravnim uputama iz Beèa, a tamošnja je vlada bila vrlo nezadovoljna pisanjem zagrebaèkog liberalnog tiska, žalba uredništva Jugoslavenskih novina, ako je uopæe uložena, o èemu nisam pronašla podatke, nije mogla poluèiti nikakav uspjeh. Èini se da zabranom Jugoslavenskih novina završila i Dvoraniæeva publicistièka karijere i on je, poput brojnih drugih hrvatskih intelektualaca onoga vremena, odluèio izgraditi karijeru na drugom podruèju. Postupno, ali tada veæ znatno uznapredovalo pogoršavanje uvjeta za politièko djelovanje, zacijelo ga je motiviralo za promjenu prezimena i politièkih stajališta, što mu je, uz struène kompetencije, vjerojatno pomoglo u graðenju karijere u državnoj službi.

Zusammenfassung

Dr. Josip Hoffmann (Dvoraniæ) – Zagreber Bürgermeister und Publizist Dr. jur. Josip (Dvoraniæ) Hoffmann (1827-1892) hatte eine interessante Laufbahn im öffentlichen Dienste. An der Wende zu den fünfziger Jahren des 19.

Jahrhunderts war er als Zeitungsredakteur und als Journalist tätig: Er redigierte die liberale und oppositionelle Zeitung Jugoslavenske novine und ließ seine Artikel auch in anderen zeitgenössischen Zagreber Blätter veröffentlichen. In seinen Zeitungsartikeln vertrat er liberale Ideen und befürwortete ihre Implementierung in kroatischen Ländern sowie Modernisierung kroatischer Gesellschaft. Während des Neoabsolutismus arbeitete er als Rechtsanwalt in eigener Advokatur, von den sechziger Jahren des 19. Jahrhunderts bis zu seinem Tode war er öffentlicher Notar in Zagreb. Den Höhepunkt seiner politischen und öffentlichen Tätigkeit erreichte er zwischen 1881 und 1885, als er das Amt des Zagreber Bürgermeisters bekleidete. Josip Hoffmann nahm auch am wirtschaftlichen Leben der kroatischen Hauptstadt als teil: Er war Mitglied des Verwaltungsausschusses der Kroatischen Diskontbank sowie Mitbesitzer der Parkettfabrik.

83

“Gospodi predplatiteljem!”, proglas od 15. prosinca 1850., uvezan uz komplet lista u NSK, signatura 86 165.

37

prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb

Prevoditeljski rad Gustava Fleischera UDK 54:81'255,2=03.112.2

Gustav Fleischer (1856.-1913.) djelovao je kao profesor kemije, a potom i kao ravnatelj Bjelovarske realne gimnazije. Napisao je više radova iz podruèja kemije i pedagogije, a preveo je i dva udžbenika kemije s njemaèkog na hrvatski jezik. Prvi, autora Ferde Wilbranda Naputak za metodièno nauèanje anorganske luèbe, objavljen je u Bjelovaru 1882., a drugi, autora Wilhelma Ostwalda Uputa u kemiju, takoðer je objavljen u Bjelovaru 1912. godine, svega osam godina kasnije nakon objavljivanja u Njemaèkoj. Tim prijevodima Fleischer je dao važan doprinos razvitku hrvatske kemijske terminologije. To se osobito odnosi na prijevod Ostwaldove knjige.

Njime je u hrvatsku terminologiju uveo anionsku nomenklaturu kiselina. Tako je prethodio Strohalovoj nomenklaturi kiselina, koja je nastala tek trideset godina kasnije (1942.).

Uvod Gustav Fleischer (Bjelovar, 1856. – Bjelovar, 1913.) bio je kemièar, a potom pedagog i kulturni djelatnik. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je stekao u Zagrebu, a studij kemije je pohaðao i završio na Visokoj tehnièkoj školi u Grazu (1879.). Po povratku u Bjelovar djelovao je kao profesor kemije, a od god. 1893., pa sve do svoje smrti djelovao je kao ravnatelj Bjelovarske realne gimnazije. Bio je i sudski kemièar. Istaknuo se i u izdavaèkoj djelatnosti. God. 1884. pokrenuo je list Tumaè namijenjen uèiteljima puèkih i srednjih škola, a po osnivanju Tjednika bjelovarsko-križevaèkog (1890.) bio je sedamnaest godina njegov urednik i uvodnièar. Sudjelovao je i u osnivanju ženske struène škole u Bjelovaru (1894.) te u izradbi njezina statuta. Time se Bjelovar pridružio uvoðenju školovanja djevojèica u Hrvatskoj. Pored toga, istaknuo se dobrotvornim radom kao predsjednik Društva za podupiranje siromašnih uèenika realne gimnazije u Bjelovaru. Nakon njegove smrti (1913.), osnovana i „Zaklada Gustav Fleischer“, koja je pripojena tom društvu. Fleischer je djelovao i kao povjerenik Hrvatskoga arheološkog društva. Bavio se istraživanjem starina u Podravini, pa ga je 1911. vlada imenovala 39

39 - 45

VDG JAHRBUCH 2007

konzervatorom zemaljskog povjerenstva za oèuvanje povijesnih i umjetnièkih starina u Hrvatskoj i Slavoniji1.

Fleischer je napisao više èlanaka iz podruèja pedagogije, kemije i povijesti kemije te više publicistièkih priloga. Uz pomoæ i suradnju tridesetak ljekarnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sastavio je Rjeènik narodnih imena ljekarija (Bjelovar, 1893.). Time je odigrao važnu ulogu u razvitku hrvatskog ljekarnièkog nazivoslovlja.

Fleischerov glavni znanstveni i struèni doprinos je na podruèju hrvatske kemijske terminologije, metodologije, pedagogije i povijesti kemije. Tako je on, za potrebe obuke na realnim gimnazijama i uèilištima, preveo s njemaèkog dva udžbenika iz kemije, pod naslovom Naputak za metodièko nauèavanje anorganske luèbe Ferde Wilbranda (Bjelovar, 1882.), i Uputu u kemiju poznatog nobelovca Wilhelma Ostwalda (Bjelovar, 1912.).

Osobito je važan ovaj posljednji Fleischerov prijevod, koji je nastao svega osam godina nakon prvog njemaèkog izdanja. Njime je Fleischer dao važan doprinos tvorbi hrvatskog kemijskog nazivlja i postao preteèa hrvatske anionske nomenklature kiselina. Nju je u njemaèkoj inaèici zamislio Ostwald, a hrvatskom jeziku prilagodio Fleischer.

Poznat je i Fleischerov tekst iz povijesti kemije, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Objavljen je u Izvješæu kraljevske male realne gimnazije u Bjelovaru za šk. god.1887./88., pod naslovom Nešto o alkimiji.2

Fleischerov prijevod Wilbrandovog Naputka za metodièno nauèanje anorganske luèbe Od sredine 19. stoljeæa kemija i prirodne znanosti se opširnije poduèavaju na realkama (èetverogodišnje srednje škole) i realnim gimnazijama (osmogodišnje srednje škole). Otvaranje realki u Hrvatskoj zapoèelo je proširivanjem Oberschule u Vojnoj krajini, pa je prva meðu njima utemeljena 1851. u Karlovcu, kao mala realka. Ubrzo su otvorene realke i izvan Vojne krajine. Tako je veæ 1853. otvorena u Varaždinu, 1854. u Zagrebu i Rijeci, a potom i u drugim hrvatskim gradovima.

Premda su reformom školstva iz god. 1870. gimnazije i realke postale „usporedni zavodi“, realke su zadržale opširniji program poduke iz kemije i prirodoslovlja3.

Realka u Bjelovaru utemeljena je 1863., a tzv. „Realni gimnazij u Bjelovaru“ osnovan je god.1876. Prvi profesor kemije bio je Milan Rogulja. Slijedeæe, školske god. 1877./78. predavao ju je namjesni uèitelj Vjekoslav Host, a godinu dana kasnije

1

2

3

A. Cuvaj, Graða za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije, sv. 10, Zagreb, 1913., str. 345, 348. i V. Humski, Fleischer Gustav, Hrvatski biografski leksikon, sv. 4, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1998., str. 296,297.

S. Paušek-Baždar, Fleischerova gledišta o razvitku alkemije, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, God. XXXII, br. 1-2 (63-64), str. 207-218.

S. Paušek-Baždar i N. Trinajstiæ, Hrvatska kemija u 19. stoljeæu, Kemija u industriji, vol. 55, br. 7-8, str. 334.

40

VDG JAHRBUCH 2007

39 - 45

naslijedio ga je Gustav Fleischer4. U Fleischerovo doba Bjelovarska realna gimnazija je imala dobro opremljen kemijski laboratorij. Prema Z. Horvatu, Pavao Žuliæ (1831.-1922.), profesor realne gimnazije u Zagrebu i Gustav Fleischer su bili prvi sudski kemièari u Hrvatskoj, a svoja forenzièna istraživanja su obavljali u školskom laboratoriju5.

Prije pokretanja struènih glasila, prve znanstvene rasprave na hrvatskom jeziku tiskaju se u školskim izvješæima realki i realnih gimnazija. Objavljivanje rasprava u tim izvješæima bila je obveza srednjoškolskih profesora. Taj obièaj je Austrija preuzela od Njemaèke i uvela ga u svoje i u hrvatske škole. U to doba hrvatska znanstvena sredina tek se oblikovala i nastojala je doseæi razinu europske znanosti. Radilo se o raspravama referativno-struènog, ali i znanstvenog karaktera6.

Fleischer je izuzetno cijenio pedagogiju. Tako je veæ 1880. u Izvješæu kraljevske realne gimnazije u Bjelovaru objelodanio opsežan tekst o naravi poduke, ili „uzgoju razuma“, pod naslovom O nauèanju, s odredbom: Nauèanje jest umjetnost, kojom podaje uèitelj uèeniku, vježbajuæ njegove duševne sposobnosti, nepogrešiv naèin, kako da naðe istinu7, str. 3 . Fleischer završava tekst tako što navodi da je pristup u prouèavanju neke znanosti utoliko plodonosniji, ukoliko se više približava zakonitostima razvitka te znanosti: 1.) da uèitelj bez poznavanja povijesti svoje struke ne može valjano nauèati, 2.) da æe prvi nauk uvijek morati biti induktivan, i da se danas deduktivno sigurno napredovati može po prilici istom šesnaestom godinom, a možebiti tek kašnje8, str. 23.

Ove Fleischerove poglede o poduci smo naveli da „opravdamo“ njegov izbor prijevoda udžbenika iz anorganske kemije, pod naslovom Naputak za metodièno nauèanje anorganske luèbe (Bjelovar, 1882.). Autor je Ferdo Wilbrand, a Fleischer je odabrao za prevoðenje èetvrto izdanje ovog udžbenika, upravo stoga što je u njemu zastupljena induktivna metoda. Tako u svom Predgovoru, autor F. Wilbrand navodi: „Ovaj postupak, koliko mi je poznato nije još predložen. Glavna svrha istoga jest, da uputi uèenika u induktivan naèin mišljenja, da navikne trijezno i pozorno motriti i da bude pozoran i oprezan kod stvaranja vlastitih i usvajanja tuðih timaèenja“ (Hildesheim, listopad 1876.). U Predgovoru pak svoga prijevoda Fleischer navodi: „Ja sam taj prijevod tim radostnijim srcem radio, što se duh knjige potpunoma sudara s onim zahtjevi, koje sam na drugom mjestu valjanom nauèanju stavio“ (Bjelovar, rujan 1881.). Taj udžbenik sadrži osamnaest poglavlja: Zrak, Voda, Sumpor, Vitriol, Spojive težine, Jestiva sol, Ugljen, Kamen vapnenac, Rožna sol, 4 4

6

7 8

G. Fleischer, O nauèanju, Izvješæe kraljevske realne gimnazije u Bjelovaru za šk. god. 1879/80., Bjelovar 1880.

I. Senèar-Èupoviæ, Razvoj nastave kemije na realnim školama u Hrvatskoj u19. stoljeæu, Zbornik radova drugog simpozija iz povijesti znanosti, Prirodne znanosti u Hrvatskoj u XIX. Stoljeæu, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Sekcija za povijest Znanosti, Zagreb, 1980, str. 167-182.

Z. Horvat, Nastava i nauka kemije kod nas u 19. stoljeæu (Graða sakupljena u povodu izložbe što ju je pripremio Hrvatski školski muzej), Samobor 1962, str. 6-9.

G. Fleischer, O nauèanju, Izvješæe kraljevske realne gimnazije u Bjelovaru za šk. god. 1879/80., Bjelovar 1880.

G. Fleischer, O nauèanju, Izvješæe kraljevske realne gimnazije u Bjelovaru za šk. god. 1879/80., Bjelovar 1880.

41

39 - 45

VDG JAHRBUCH 2007

Salitra, Pepeljika i soda, Gorka sol, Fosfor, Zelena galica, Surovac, Pjesak, Glina i Teorija atoma, s podpoglavljima9.

U drugoj polovici 19. stoljeæa neki prirodoslovci koriste za kemiju naziv luèba.

Taj naziv je uveo Bogoslav Šulek u svom Hrvatsko-njemaèko-talijanskom rjeèniku znanstvenog nazivlja (Zagreb, 1874.), od rijeèi luèiti, kovanici prema njemaèkoj rijeèi Scheidekunst. Sveuèilišni profesor kemije i utemeljitelj hrvatske kemijske sredine Gustav Janeèek (1848-1929) takoðer je, poput našeg Fleischera, koristio taj termin. No, mnogi su zadržali naziv kemija, a kasnije ga je preuzeo i Gustav Fleischer. Naime, rijeè luèiti se odnosila samo na kemijsku analizu, pa njome nije bila obuhvaæena sinteza, što je nezaobilazan dio kemije. Stoga, rijeè luèiti nije sadržajno odgovarala cjelokupnom podruèju kemije.

Autor prvog izvornog udžbenika iz kemije na hrvatskom jeziku, profesor realne gimnazije u Zagrebu, Pavao Žuliæ (1831.-1922.), koristio je rijeè kemija, pa je svoj udžbenik objavio pod naslovom Obæa kemija za male realke (Zagreb, 1866.). Žuliæ je uveo mnogo novih kemijskih naziva koji su se razlikovali od Šulekovih prijedloga.

Pored toga, tamo gdje se zadržao latinski korijen naziva Žuliæ je dodavao doèetak ij, za razliku od Šulekove dosljedne provedbe s doèetkom ik. Tako je uveo cezij, rubidij i torij, dok je umjesto Šulekovih naziva cirkonik i stronik, koristio nazive cirkonij i stroncij. Poput veæine kemièara, Fleischer je uglavnom prihvatio Žuliæevo nazivlje, dok je od Šuleka zadržao naziv kremik i kremièna kiselina za silicij i njegovu kiselinu. Za mangan je koristio naziv surovac, prema njegovoj rudi suri kamen. Taj naziv nisu koristili ni Žuliæ ni Šulek10.

Kao što je navedeno, Gustav Fleischer je bio meðu onim hrvatskim kemièarima druge polovice 19. stoljeæa, koji su u poèetku prihvatili Šulekov naziv za kemiju, luèba i za kemièare, luèbari. No, trideset godina kasnije, u svom prijevodu Ostwaldove Upute u kemiju, Fleischer napušta Šulekov naziv luèba i koristi naziv kemija.

Fleischerov prijevod Ostwaldove Upute u kemiju Znameniti njemaèki kemièar i filozof Wilhelm Ostwald (1853.-1932.), profesor na sveuèilištima u Rigi i Leipzigu, smatra se osnivaèem podruèja fizikalne kemije.

Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju (1909.). Fleischer ga naziva „odliènim poznavateljem kemije“. Prvo izdanje Ostwaldove knjige, pod naslovom Die Schule der Chemie: Erste Einfuhrung in die Chemie fur jedermann objavljeno je u njemaèkom gradu Braunschweigu 1904., a Fleischer je naèinio hrvatski prijevod, pod naslovom Uputa u kemiju (Bjelovar, 1912.), svega osam godina kasnije.

Premda je Fleischer naèinio taj prijevod u svrhu poduke kemije na hrvatskim realkama, njegov poticaj je bio mnogo širi. Naime, iz njegovog Predgovora 9

10

F. Wilbrand, Naputak za metodièno nauèenje anorganske luèbe, Prvi dio, prijevod s njemaèkog G. Fleischer, Bjelovar 1882.

S. Paušek-Baždar, Bogoslav Šulek i kemija, Zbornik o Bogoslavu Šuleku (ur. M. Moguš), HAZU, Zagreb 1998, str. 121-128.

42

VDG JAHRBUCH 2007

39 - 45

saznajemo da su ga u tome vodili i domoljubni razlozi, želja za što veæim blagostanjem domovine Hrvatske, uz pomoæ poznavanja kemije: I moja æe otadžbina do materijalne snage doæi, kad æe nauèiti koristovati se onom grudom, koju joj je Bog odmjerio. I bogat je Njegov dar! Jednako je obdario agrarca i industrijalca: ali ni jedan ni drugi ne znadu darove ove potpuno iscrpati i preobraziti u gotove proizvode, gotove za upotrebu. Ovome se umijeæu i ovoj vještini može dovinuti samo onaj, koji je prouèio bar osnovne pomove moderne kemije, najzanimljivije i najplodonosnije prirodne znanosti11.

Ostwaldovo djelo je napisano u obliku pitanja uèenika i odgovora uèitelja, èime se èitatelja postupno uvodi u kemiju. Fleischerov prijevod tog djela bio je prvi tekst koji je u hrvatsku kemijsku literaturu uveo anionsku nomenklaturu kiselina, a koja je kasnije zaživjela kao Strohalova nomenklatura. Naime, sustavnost suvremene kemijske nomenklature narušavaju kiseline. Rijeè kiselina opisuje kemijsko, a ne strukturno svojstvo na kojem se temelje kemijska nomenklaturna pravila. Kako imena kiselina nisu sustavna, tako nisu u odnosu s imenima pripadajuæih aniona, odnosno soli (na primjer: sumporna kiselina, sol sulfat).

Stoga, uèenik mora posebno uèiti imena kiselina, a posebno imena pripadajuæih aniona. Da bi to izbjegao Dragutin Strohal (1884.-1948.), profesor Više pedagoške škole u Zagrebu 1942. predložio je izmjenu kiselinske nomenklature. Njegov prijedlog bio je u tome da se imena kiselina izvode iz imena pripadajuæeg aniona, dodavanjem doèetka na i rijeèi kiselina (na primjer, sulfat, sulfatna kiselina).

Nedavna povijesno-znanstvena istraživanja V. Stilinoviæa i T. Potarde pokazala su da stvarni tvorac hrvatske anionske nomenklature kiselina nije bio Dragutin Strohal, veæ upravo Gustav Fleischer12. Pokazano je da je, prije Strohala, u njemaèkoj inaèici tu nomenklaturu zamislio Ostwald, a hrvatskom jeziku prilagodio Fleischer i to više od trideset godina prije Strohalovog prijedloga. Tako na jednom mjestu u Ostwaldovoj knjizi uèenik (njem. Schüler) i uèitelj (njem.

Lehrer) razgovaraju o imenovanju kiselina, pa nakon što uèitelj nabraja imena oksokiselina klora i njihovih soli, te pravila tvorbe jednih i drugih, razgovor se nastavlja na slijedeæi naèin: Schüler: Warum hat man eigentlich die doppelten Namen?

Lehrer: Das hat geschichtliche Gründe. Anfangs waren nur die deutschen Namen üblich, dann änderte sich die wissenschaftliche Auffassung der Säuren und Salze, und es kamen für die Salze die nichtdeutschen Namen auf. Fur die Säuren sind aber nicht entsprechende Namen gebildet worden, so daß hier die deutschen Namen beibehalten worden sind.

Schüler: Aber man könnte doch ganz gut „Chloratsäure“ und „Hyipochloritsäure“ sagen.

11 12

W. Ostwald, Uputa u kemiju za svakoga, prijevod s njemaèkog G. Fleischer, Bjelovar 1012.

V. Stilinoviæ i T. Potarda, Je li „Strohalova nomenklatura“ doista Strohalova?, Kemija u industriji, vol. 54, br.

7-8, Zagreb, 2005, str. 347-350.

43

39 - 45

VDG JAHRBUCH 2007

Lehrer: Freilich. Wenn du einmal ein einflußreicher Chemiker geworden sein wirst, kannst du diese Namen in Vorchlag bringen und einführen.

Schüler: Tue du es doch!

Lehrer: Einstweilen mußt du die alten Namen lernen, weil sie noch im allgemeinen Gebrauch sind. (...)

Gustav Fleischer, prevoditelj Ostwaldove knjige, citirani odlomak (10), na stranici 196 je preveo ovako: Uèenik: A zašto su zapravo dvostruka imena?

Uèitelj: To je došlo po razvitku ove znanosti. Najprije bijahu samo hrvatska imena obièajna, onda se je promijenilo znanstveno mišljenje o kiselinama i solima, pa su onda naèinjena nehrvatska imena; ali za kiseline nijesu se ovom prilikom mijenjala imena, pa su ostala hrvatska.

Uèenik: Pa moglo bi se sasvim lijepo kazati „kloratna kiselina“ ili „hipokloritna kiselina“ Uèitelj: Dakako. Bude li jednoè od tebe znamenit kemièar, moæi æeš ova imena predložiti i uvesti.

Uèenik: Pa uèini ti to!

Uèitelj: Zasad moraš nauèiti stara imena, jer se još svugdje upotrebljavaju. (...)

Kao što se vidi, u ovom odlomku Fleischerovog prijevoda, uèenik predlaže anionsku nomenklaturu kiselina. On navodi da se, umjesto klorne kiseline, prema anionu kloratu, može reæi: „kloratna kiselina“ ili „hipokloritna kiselina“. Takva imena su se u hrvatskom kemijskom nazivlju, trideset godina kasnije, nazivala „strohalovskim imenima“. Naime, Dragutin Strohal ih je predložio 1942. godine.

No, vrlo je vjerojatno da je Fleischerov prijevod iz 1912. godine, izravno ili neizravno, utjecao na Dragutina Strohala. Iz svega navedenog oèevidno je da prvenstvo u tvorbi hrvatske anionske nomenklature kiselina pripada Fleischeru, a ne Strohalu

44

VDG JAHRBUCH 2007

39 - 45

Zusammenfassung

Die Übersetzungsarbeit von Gustav Fleischer Gustav Fleischer (1856 – 1913) war als Chemieprofessor und danach als Leiter des Realgymnasiums in Bjelovar tätig. Er schrieb mehrere Werke aus dem Chemiebereich und der Pädagogik und übersetzte zwei Chemielehrbücher aus der deutschen in die kroatische Sprache. Das erste Lehrbuch des Autoren Ferdo Wilbrand unter dem Titel „Anweisung für die methodische Lehre der anorganischen Fackel“ wurde in Bjelovar im Jahre 1882 veröffentlicht und das zweite, des Autoren Wilhelm Ostwald, unter dem Titel „ Einleitung in die Chemie“ wurde auch in Bjelovar 1912 veröffentlicht, etwa acht Jahre nach seiner Veröffentlichung in Deutschland. Mit diesen Übersetzungen gab Fleischer einen wichtigen Beitrag der Entwicklung der kroatischen Chemieterminologie. Das bezieht sich vor allem auf die Übersetzung des Buches von Ostwald. Damit führte man in die kroatische Terminologie die Anionensäurennomenklatur ein. Auf diese Weise ging er Strohals Säurennomenklatur voraus, die erst 30 Jahre später entstand (im Jahre 1942).

45

prof. dr. sc. Miroslav AKMADŽA Filozofski fakultet, Osijek

Biskup Stjepan Bäuerlein i crkveno-državni odnosi do 1966. godine UDK 261.(497.5)"1952/1966"

Nakon dolaska na vlast u Jugoslaviji, komunistièki režim provodio je sustavnu anticrkvenu politiku. Posebno je na udaru bila Katolièka crkva koja je u okolnostima jednostranaèja bila jedini pravi oponent komunistièkom režimu. Na udaru vlasti bili su pojedini biskupi i sveæenici ali i Katolièka crkva kao institucija.

Biskupi i sveæenstvo bili su izloženi ubojstvima, uhiæenjima, progonima, oduzimana im je imovina, zatvarane škole, zabranjivan tisak, ometan i zabranjivan vjeronauk te su bili izloženi raznim pritiscima i ucjenama. Sliène nedaæe pogaðale su i Ðakovaèku i srijemsku biskupiju. Meðutim, može se reæi da je u vrijeme upravljanja biskupijom biskupa Antuna Akšamoviæa, koji je imao prilièno dobre odnose s vlastima, odnos vlasti prema Ðakovaèkoj i srijemskoj biskupiji bio blaži nego prema drugim biskupijama.

Razlog tomu bilo je i Akšamoviæevo prijateljstvo s predsjednikom Komisije za vjerske poslove NR Hrvatske i ministrom u hrvatskoj vladi, mons. Svetozarom Ritigom, sveæenikom koji je svoj sveæenièki put zapoèeo u Ðakovaèkoj biskupiji na èijem je podruèju i roðen.

Vlasti su bile blagonaklone prema ovoj biskupiji i zbog Strossmayerovog naslijeða, jer su ga voljeli isticati kao crkvenog poglavara koji se zalagao za jugoslavenstvo, iako on nije govorio o jugoslavenstvu koje je komunistièki režim prakticirao. Meðutim, kada je upravu biskupijom preuzeo biskup Stjepan Bäuerlein, sve se promijenilo. Biskup Bäuerlein nije bio sklon suradnji s vlastima osim u krajnjoj nuždi. Vlasti su ga smatrale jednim od najekstremnijih biskupa i sustavno su vršile pritisak na biskupa.

Posljedica takvih odnosa bilo je i suðenje profesorima i bogoslovima Ðakovaèke bogoslovije. Prijetilo se i zatvaranjem bogoslovije, ali biskup Bäuerlein nije popuštao. Vlasti su se koristile svim moguæim metodama pritiska na biskupa, pokušavajuæi èak pobuniti sveæenstvo protiv njega. Meðutim biskup Bäuerlein imao je potporu najveæeg broja svojih sveæenika kao i ostalih biskupa u Jugoslaviiji te Svete Stolice.

47

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

Nakon dolaska na vlast u Jugoslaviji, komunistièki režim provodio je sustavnu anticrkvenu politiku. Posebno je na udaru bila Katolièka crkva koja je u okolnostima jednostranaèja bila jedini pravi oponent komunistièkom režimu. Na udaru vlasti bili su pojedini biskupi i sveæenici ali i Katolièka crkva kao institucija.

Biskupi i sveæenstvo bili su izloženi ubojstvima, uhiæenjima, progonima, oduzimana im je imovina, zatvarane škole, zabranjivan tisak, ometan i zabranjivan vjeronauk te su bili izloženi raznim pritiscima i ucjenama. Sliène nedaæe pogaðale su i Ðakovaèku i srijemsku biskupiju. Meðutim, može se reæi da je u vrijeme dok je biskupijom upravljao biskup Antun Akšamoviæ, koji je imao prilièno dobre odnose s vlastima, odnos vlasti prema Ðakovaèkoj i srijemskoj biskupiji bio blaži nego prema drugim biskupijama. Razlog tomu bilo je i Akšamoviæevo prijateljstvo s predsjednikom Komisije za vjerske poslove NR Hrvatske i ministrom u hrvatskoj vladi, mons. Svetozarom Rittigom, sveæenikom koji je svoj sveæenièki put zapoèeo u Ðakovaèkoj biskupiji na èijem je podruèju i roðen. Vlasti su bile blagonaklone prema ovoj biskupiji i zbog Strossmayerovog naslijeða, jer su ga voljeli isticati kao crkvenog poglavara koji se zalagao za jugoslavenstvo, iako on nije govorio o jugoslavenstvu koje je komunistièki režim prakticirao. Meðutim, kada je upravu biskupijom preuzeo biskup Stjepan Bäuerlein, sve se promijenilo. Biskup Bäuerlein nije bio sklon suradnji s vlastima osim u krajnjoj nuždi. Vlasti su ga smatrale jednim od najekstremnijih biskupa i sustavno su vršile pritisak na biskupa. Posljedica takvih odnosa bilo je i suðenje profesorima i bogoslovima Ðakovaèke bogoslovije. Prijetilo se i zatvaranjem bogoslovije, ali biskup Bäuerlein nije popuštao. Vlasti su se koristile svim moguæim metodama pritiska na biskupa, pokušavajuæi èak pobuniti sveæenstvo protiv njega. Meðutim biskup Bäuerlein imao je potporu najveæeg broja svojih sveæenika kao i ostalih biskupa u Jugoslaviiji te Svete Stolice.

Stjepan Bäuerlein, roðen je u Babinoj Gredi, 3. kolovoza 1905. a preminuo u Ðakovu 9. kolovoza 1973. u 68. godini života. Bogosloviju je završio u Ðakovu, a diplomirao teologiju 1937. u Zagrebu. Od 1929. službovao je kao sveæenik u raznim mjestima Ðakovaèke i srijemske biskupije.1 Na molbu biskupa Antuna Akšamoviæa, papa Pio XII. je dekretom od 15. lipnja 1951. postavio Stjepana Bäuerleina za pomoænog biskupa za vršenje crkvenih poslova u Ðakovaèkoj i srijemskoj biskupiji. Bäuerlein je primio biskupski red 29. lipnja 1951. u ðakovaèkoj stolnoj crkvi. Crkveni obred posvete obavio je beogradski nadbiskup Josip Ujèiæ.2 Kao biskup Bäuerlein je djelovao izrazito pastoralno a na Visokoj bogoslovnoj školi u Ðakovu osnovao je Katehetski institut. U biskupskom dvoru u Ðakovu osnovao je Dijecezanski muzej sakralne umjetnosti. Objavljivao je radove iz podruèja katehetike, crkvene povijesti i odgoja.3 1 2

3

Hrvatska enciklopedija, sv. 1, A-Bd, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1999., 665.

Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), Fond Komisije za odnose s vjerskim zajednicama (dalje KOVZ), kut. 138, 5663/51.

Hrvatska enciklopedija, sv. 1, A-Bd, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1999., 665.

48

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

Protivnik Staleškoga udruženja katolièkih sveæenika Biskup Bäuerlein bio je meðu onim biskupima koji su se oštro protivili èlanstvu sveæenika u staleškim sveæenièkim udruženjima koje je osnivala državna vlast s ciljem razbijanja jedinstva crkvene hijerarhije i stavljanja sveæenstva pod državno tutorstvo. Biskup Bäuerlein bio je sudionik Biskupske konferencije koja je 26. rujna 1952. uputila Predsjedništvu vlade FNRJ memorandum u kojem su biskupi izjavili "da ovo udruženje nema onih svojstava koja su potrebna da bi udruženje moglo izvesti zadaæu koju je sebi postavilo. Prije svega zato što stoji pod snažnim utjecajem politièke stranke, a zatim i zbog uputa koje izjavljuju prestupke protiv crkvene stege i slabe vjerski život, èime neæe ostvariti postavljeni cilj, a to je ureðenje odnosa izmeðu Crkve i države." Biskupi su zatim naglasili da bi prihvatili udruženje jedino uz uvjet da se pravila udruženja prilagode crkvenom pravu i da se udruženje stavi pod nadzor Biskupske konferencije.4 Biskupi su jednoglasno donijeli i izjavu "Non licet" (zabranjuje se), kojom se oštro osuðuju staleška udruženja katolièkih sveæenika i zabranjuje njihovo osnivanje.5 Reakcije državne vlasti i tiska na ovu biskupsku izjavu bile su veoma žestoke.

Odmah je, po pisanju biskupa Antuna Akšamoviæa mons. Svetozaru Rittigu, reagirao i Javni tužitelj NR Hrvatske, koji je pozvao na saslušanje biskupe Franju Salis-Seewisa, Dragutina Nežiæa, Smiljana Èekadu, nadbiskupa Josipa Ujèiæa a meðu njima i biskupa Stjepana Bäuerleina. Javni tužitelj optuživao ih je za zlorabljenje Crkve u politièke svrhe, ogranièavanje slobode udruživanja graðana i podizanja uzbune time što potièe na nepoštivanje Ustava i na kaznena djela. Na ove optužbe biskup Akšamoviæ odgovara, da se raspravljalo o crkvenim a ne politièkim pitanjima, da udruženja spadaju pod crkvenu stegu, te da nije podignuta nikakva uzbuna jer je rezolucija poslana samo sveæenstvu i to na latinskom jeziku.

Takoðer osporava tužiteljevu tvrdnju da država osniva sveæenièka udruženja, jer ih ona samo odobrava nakon što ih osnuje Crkva.6 Kakav je odnos biskup Bäuerlein imao prema sveæenièkim udruženjima vidljivo je iz pisma župnika Pavla Matijeviæa, tajnika pokrajinskog pododbora Staleškog društva katolièkih sveæenika za Slavoniju, koje je uputio Komisiji za vjerska pitanja NR Hrvatske 4. kolovoza 1958. U navedenom pismu Matijeviæ, meðu inim, istièe da biskup Bäuerlein provodi raznim naèinima omalovažavanje èlanova Staleškog Društva, a najviše tako što èlanove udruženja javno proziva pred vjernicima, sveæenicima i državnim vlastima, i to prigodom podjeljivanja svete Krizme. Takoðer navodi da biskup nakon Krizme odlazi kod onih župnika koji nisu 4 5

6

A. Benigar, Alojzije Stepinac - hrvatski kardinal, Zagreb, 1993., 644.

Declaratio de asscciationibus cleri, izdana na skupu biskupa Jugoslavije u Zagrebu 22-25. rujna 1952. Izjavu su potpisali svi prisutni biskupi: Josip Ujèiæ, Miho Pušiæ, Franjo Salis-Seewis, Antun Akšamoviæ, Klement Bonefaèiæ, Josip Srebrniæ, Viktor Buriæ, Pavao Butorac, Smiljan Èekada, Anton Vovk, Maksimilijan Držeènik, Dragutin Nežiæ, Marko Alaupoviæ, Æiril Baniæ, Stjepan Bäuerlein, Mato Garkoviæ, Dragutin Èelik, Gabrijel Bukatko, apostolski administrator jugoslavenskih djelova gorièke arhidieceze M. Toroš i izaslanik mostaskog biskupa mons. Andrija Majiæ, HDA, KOVZ, Kut. 140.

Pismo biskupa Akšamoviæa mons. Ritigu, br. 36/1952, od 17. listopada 1952., HDA, OF Ritig, Kut. 7.

49

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

u udruženju dok sveæenicima èlanovima udruženja ne dozvoljava, da ga u crkvi službeno pozdravljaju. Upozorava da se biskup tako ponaša još od 1955. bagatelizirajuæi sveæenike Franju Didoviæa, Lovru Kneževiæa, Pavla Matijeviæa, Antuna Miloševiæa kao i sve ostale èlanove udruženja. Matijeviæ u nastavku pisma moli Komisiju da biskupu Bäuerleinu skrene pozornost, da je u FNR Jugoslaviji slobodno svim graðanima udruživati se u svoja staleška društva, te da biskup svojim postupcima dolazi u sukob s pozitivnim zakonom, te da graðani NR Hrvatske ne æe moæi mirno podnositi teror nad sveæenicima, koji su uèlanjeni u udruženja i u Socijalistièki savez radnoga naroda. Takoðer je zamolio Komisiju da žurno zatraži od biskupa Bäuerleina da pismeno i usmeno obeæa, da æe odustati od neumjesnih i izazivaèkih napada na èlanove udruženja, koji ne mogu ostati bez posljedica.7 Biskupov odnos prema udruženjima kritizirao je i tajnik Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske, Zlatko Frid, u razgovoru s kanonikom Zagrebaèke nadbiskupije Josipom Mariæem. Frid je tom prigodom kazao da biskup Bäuerlein maltretira i progoni sveæenike èlanove udruženja dok se ti isti sveæenici zauzimaju za buduænost Ðakovaèke bogoslovije.8 U Zagrebu je 24. i 25. studenog 1959. godine održan sastanak predstavnika staleških društava katolièkih sveæenika s podruèja Jugoslavije.9 Na sastanku su sudjelovali predstavnici katolièkih sveæenièkih udruženja iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, te predstavnik Savezne komisije za vjerska pitanja Petar Ivièeviæ, predsjednik Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske, Stjepan Ivekoviæ i tajnik slovenske vjerske komisije, Franek Sladiè. Sastanak je vodio Stjepo Kusijanoviæ, predsjednik Staleškog društva katolièkih sveæenika NR Hrvatske.

Pozdravljajuæi predstavnike vlasti Kusijanoviæ je izrazio uvjerenje da vlast priznaje udruženja, te da ih priznaje, poštuje i podržava i "radni narod". Takoðer je kazao da se nada da æe ih vlast i dalje podržavati i štititi, te da æe, zatreba li, vlast upotrijebiti sva sredstva da ih zaštiti. Istaknuo je i važnost toga što se sastanak održava baš u Zagrebu, jer da je Zagreb najomraženiji jer su u njemu napadi na Društvo najuporniji i najžešæi. Kazao je takoðer da je na sastanku prisutan duh koji izbija iz Titovih rijeèi koje je kazao prigodom posljednjih sastanaka, te da æe taj duh rukovoditi cijelim sastankom.

Nakon utvrðivanja dnevnog reda, govorio je predstavnik Savezne komisije za vjerska pitanja P. Ivièeviæ, koji je upoznao skup s najbitnijim pitanjima koja utjeèu na razvoj crkveno-državnih odnosa. U raspravi nakon Ivièeviæeva govora, Petar Masniæ, sveæenik Ðakovaèke biskupije i predsjednik udruženja iz Srbije, usprotivio se moguænosti zatvaranja Ðakovaèke bogoslovije zbog suðenja profesorima i bogoslovima, predlažuæi da je bolje rješenje micanje iz sjemeništa onih koji su odgovorni, te imenovanje novog rektora. Zatvaranje sjemeništa smatrao je 7 8 9

HDA, KOVZ, kut. 145, 137/58.

HDA, KOVZ, kut. 39, Pov. 28/59.

HDA, KOVZ, Kut. 39, Pov. 71/1-1959.

50

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

nerazumnim jer da ono nije institucija biskupa Bäuerleina, nego biskupa Strosmayera i sveæenika Ðakovaèke biskupije. Takoðer se založio za to da se ne šalju studenti u Zavod Sv. Jeronima u Rimu, dok god tamo djeluju "ustaše", nego da ih treba slati u druga središta kao što su Beè, Strassbourg i sl. U svezi sa sveæenièkim udruženjem kazao je da i udruženje u Srbiji ima velikih poteškoæa od strane biskupa, ali da ima poteškoæa i od strane samih sveæenika jer udruženja u Srbiji nemaju tradicije i da vlada nepovjerenje.

Nakon što je završena rasprava, i podnesen referat o socijalnom osiguranju èlanova udruženja, doneseni su zakljuèci meðu kojima i zakljuèak da se zamoli Saveznu komisiju za vjerska pitanja da zaštiti bogoslovsko sjemenište u Ðakovu.10

Pritisak vlasti na biskupa Bäuerleina uoèi zasjedanja Biskupskih konferencija u listopadu 1959.

Državni organi smatrali su uoèi održavanja Biskupskih konferencija u listopadu 1959. da æe, s obzirom da je nadbiskup Ujèiæ bolestan, sjednicu vjerojatno voditi nadbiskup Franjo Šeper, te da se, s obzirom na njegovo priklanjanje reakcionarnim biskupima, može oèekivat radikalizacija stavova na konferenciji u odnosu prema državi. Da bi se to sprijeèilo trebalo je izvršiti pritisak na neke biskupe, za koje se smatralo da se s njima može razgovarati. Predloženo je da se u Hrvatskoj obavi razgovor s nekoliko biskupa meðu kojima i s biskupom Bäuerleinom. S obzirom da se tih dana planiralo pozvati biskupa u DSUP kao moguæeg svjedoka u sudskom postupku koji je pripreman protiv profesora i bogoslova Ðakovaèke biskupije, predloženo je da se ta prigoda iskoristiti za pritisak. S biskupima s kojima je planiran razgovor, predviðeno je da se razgovara o kaznenim djelima sveæenika, traženju materijalne pomoæi od emigracije i veza sveæenstva s politièkom emigracijom, pitanju Zavoda sv. Jeronima u Rimu, domoljubnom odgoju sveæenstva u vjerskim školama, ne kontaktiranju biskupa i sveæenika s vjerskim komisijama, o staleškim sveæenièkim društvima, o nekim "nepromišljenim potezima" s Biskupske konferencije iz 1958., te o neželjenim pojavama u katolièkom tisku (Vjesnik ðakovaèke biskupije i Blagovest). Istaknuto je i da u kontaktima treba uèiniti i poneku uslugu biskupima.11 U posebnom spisu pod nazivom "Prijedlog za razgovor sa nekim biskupima u vezi predstojeæeg Plenuma Biskupskih konferencija" navedeno je da se biskupa Bäuerleina ne bi zvalo na razgovor, veæ na saslušanje kao svjedoka u postupku koji æe se voditi protiv Ðakovaèke bogoslovije. Tom prilikom trebalo je biskupu Bäuerleinu postaviti i ostala pitanja. Istaknuto je da je otvaranje postupka protiv Ðakovaèke bogoslovije neposredno pred Biskupsku konferenciju jedna od mjera, za vršenje pritiska na biskupe, da se kod njih stvori psihoza straha o moguænosti 10 11

HDA, KOVZ, Kut. 40, Pov. 12/1-60.

Dokumenti "Prijedlog za razgovor sa nekim biskupima u vezi predstojeæeg Plenuma Biskupskih konferencija" i "Neki aktualni problemi u vezi sa predstojeæom Biiskupskom konferencijom", HDA, KOVZ, Kut. 39, Pov. 47/1-1959.

51

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

zatvaranja Ðakovaèke bogoslovije i da o tome vode raèuna prilikom zauzimanja stavova na Biskupskoj konferenciji. Takoðer je predviðeno da se s biskupom Bäuerleinom treba oštro razgovarati i ukazati mu na neprijateljsko djelovanje i kršenje zakonitosti, koje je u prvom redu inicirano od samih biskupa i da bi oni sami trebali biti svjesni posljedica. Predloženo je i da se u razgovoru s biskupom Bäuerleinom treba istaknuti da bi se i njega, kao rektora Ðakovaèke bogoslovije, moglo okriviti za neprijateljsko djelovanje nastavnika i ðaka u bogosloviji, tim više što se posjeduju podaci da ih je sam Bäuerlein podržavao u takvom radu.12

Biskup Bäuerlein i suðenje sveæenicima i bogoslovima Ðakovaèkoga sjemeništa Državne vlasti su još poèetkom jeseni 1959. zastupale stajalište da se u Visokoj bogoslovnoj školi u Ðakovu veæ duže vrijeme zapaža neprijateljska djelatnost, koja se oèitovala u ogranièavanju graðanskih prava i sloboda pitomaca, te u sustavu odgoja, s ciljem stvaranja podozrenja kod bogoslova prema jugoslavenskom socijalistièkom poretku. Kao glavni krivci za takvo stanje, isticani su profesori i odgajatelji, posebice Æiril Kos, Marijan Prepuniæ i Ivan Kopiæ, koji su koristili razne prigode da pred pitomcima omalovažavaju jugoslavensko socijalistièko ureðenje, te su èesto otvoreno neprijateljski istupali. Vlasti su tvrdile da isti, zabranjuju pitomcima izlaske u grad i èitanje jugoslavenskog tiska, dok su istovremeno neki pitomci slušali emisije Glasa Amerike, Radio Vatikana i Radio Madrida. Kao najrašireniji vid neprijateljske aktivnosti u Visokoj bogoslovnoj školi smatrana je neprijateljska promidžba, te širenje šovinizma i klevetanje socijalistièkog društvenog ureðenja. Kao nositelji takve djelatnosti, uz veæ spomenute profesore, smatrani su bogoslovi Ivica Mršo, Petar Šokèeviæ, Stjepan Sršan, Martin Radman i Mile Balièeviæ. No, smatralo se da takvo njihovo djelovanje podražava i biskup Bäuerlein, koji je ujedno bio i rektor škole.

Okružno Javno tužilaštvo u Osijeku pokrenulo je 2. listopada 1959. izviðaj, nakon èega je pokrenut kazneni postupak i odreðen pretres prostorija Visoke bogoslovne škole u Ðakovu. Pretres je izvršen 5. listopada 1959. po organima SUP-a Osijek, te su po navodima organa SUP-a pronaðeni materijali koji potvrðuju podatke o navedenoj neprijateljskoj djelatnosti. Kao neprijateljski materijali navedeni su: veæi broj ustaških novina sa slikama Paveliæa, Hitlera i Musolinija, kompletna djela pisca Mile Budaka, knjige Spomenice hrvatskog junaka, Hrvatska smotra, Otac domovine dr Ante Starèeviæ, Izgradimo našu Hrvatsku, Što je komunizam i što nosi komunizam, Židovi i katolici, Nova komunistièka taktika na djelu, Paveliæevi govori i èlanci, list Hrvatski narod i sl.

Kod Æirila Kosa pronaðen je i izvornik pisma kardinala Stepinca kojeg je uputio duhovniku Kosu 3. srpnja 1959. i još dva prijepisa kardinalovih pisma u kojima kritizira Staleško društvo katolièkih sveæenika. Pored navedenog, kod duhovnika Kosa je pronaðeno niz èlanaka, studija, “konferencija” i “punkta” na osnovu kojih 12

HDA, KOVZ, kut. 39, Pov 47/59

52

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

je on navodno održavao predavanja bogoslovima, putem kojih je napadajuæi jugoslavenske socijalistièke prilike, pripremao bogoslove da pružaju otpor svima onima koji imaju namjeru uništiti vjeru. S obzirom na sve navedeno uhiæeni su i stavljeni u pritvor duhovnik Æiril Kos, prefekt Ivan Kopiæ, bogoslovi Ivica Mršo, Hrvoje Gašo, i Petar Šokèeviæ, dok su se sa slobode branili prof. Marijan Prepuniæ i bogoslov Stjepan Sršan.

Kos je u istrazi izjavio da su se bogoslovi kada su se odluèili na sveæenièko zvanje, svjesno odrekli nekih prava i sloboda, dok se Ivan Kopiæ navodno branio da je samo slušao zapovjedi biskupa Bäuerleina. Prof. Prepuniæ je navodno kazao da se protivio naèinu odgoja bogoslova i upozoravao biskupa Bäuerleina na nacionalistièku aktivnost bogoslova, te da je ispravljao bogoslove koji su govorili ekavicom, ali da to nije radio iz šovinistièkih pobuda.13 Kad je kardinal Stepinac saznao za dogaðaje u Ðakovaèkoj bogosloviji, komentirao je da æe nakon smrti biskupa Akšamoviæa vlasti zabraniti Vjesnik Ðakovaèke biskupije i zatvoriti bogosloviju, te da ga za njegova pisma koja su pronašli “ne boli glava” i da je jedno od pisama bilo “papreno”, ali da on ne želi skrivati istinu.14 Na sastanku u Saveznoj komisiji za vjerska pitanja održanom 28. listopada 1959. dogovoreno je da se kardinala Stepinca pozove kao svjedoka u postupku u ðakovaèkom sluèaju, u svezi s njegovim pismima. Cilj je bio prikupiti što više dokumentacije protiv kardinala Stepinca, da bi se što bolje argumentiralo protivljenje njegovu povratku na nadbiskupski položaj, te istaæi njegovu odgovornost za posljedice koje æe imati Ðakovaèka bogoslovija. Dobrivoje Radosavljeviæ je kazao da treba ukazati i nadbiskupu Ujèiæu na tri Stepinèeva pisma bogoslovima u Ðakovaèkom sjemeništu, tj. na njegov utjecaj na bogoslove.

Istaknuto je da treba zaoštriti stav prema kardinalu Stepincu, da bi se suzbile iluzije o njegovom vraæanju na nadbiskupski položaj. Takoðer je zakljuèeno da treba izvršiti poseban pritisak na biskupa Bäuerleina koristeæi ðakovaèki sluèaj.15 U želji da spasi sjemenište Stolni kaptol ðakovaèki i srijemski uporno je zahtijevao od biskupa Bäuerleina da se založi kod vlasti u svezi sa novonastalim stanjem, te mu je 4. studenog 1959. upravio molbu u kojoj meðu inim stoji: "Prema našim informacijama postoji vjerojatnost, da bi se ta pogibao za sjemenište mogla otkloniti, ako bi Vaša Preuzvišenost osobno intervenirala kod Vjerske komisije u Zagrebu." Istaknuli su meðutim, da im je tu informaciju ali i preporuku dao predsjednik NO kotara Osijek, Mate Bunjevac. Istoga dana molbu istog sadržaja upravio je biskupu i Profesorski zbor Visoke bogoslovne škole i Sjemeništa u Ðakovu. Meðutim, biskup Bäuerlein nije smatrao da treba na predloženi naèin postupiti, štoviše, nije htio primiti na razgovor ni èlanove vjerske komisije, koji su 13

14 15

HDA, KOVZ, Kut. 39, Pov. 48/1-1959; Usporedi: M. Srakiæ, „U ime naroda!“, u: Diacovensia – teološki prilozi, god. II., br. 1, Ðakovo1994., 26-28.

A. Benigar, n. dj., 761.

Bilješka o sastanku održanom 28. X. 1959. u Saveznoj komisiji za vjerska pitanja, HDA, KOVZ, Kut. 39, Pov. 54/1-1959.

53

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

èetiri dana nakon uhiæenja profesora i bogoslova prisustvovali na pokopu biskupa Akšamoviæa. Biskup je znao u povjerenju govoriti nekim bogoslovima, da se tu ne radi o postupku protiv sjemeništa i uhiæenih profesora i bogoslova, nego protiv biskupa. Biskup èak nije htio tražiti od vlasti ni dopuštenje da posjeti uhiæene.

Biskup je 9. studenoga 1959. pozvao sve kanonike na sjednicu, na kojoj ih je obavijestio da podnosi molbu Svetoj Stolici da ga razriješi službe apostolskog administratora biskupije. On je u toj molbi Svetoj Stolici pisao da njegovi suradnici traže od njega da zbog navedenog sudskog postupka, poduzme neke korake pred državnim vlastima, no da mu je kardinal Stepinac savjetovao da to nikako ne èini jer da bi to znaèilo i prije presude moralno osuditi uhiæene sveæenike i bogoslove i s civilnim vlastima uæi u pogibeljan kompromis. Biskup navodi da je sve dobro razmotrio i prosudio da ne može udovoljiti molbama svojih suradnika, te da zbog toga moli da ga se makne sa službe apostolskog administratora i postavi na tu službu novu osobu, a njega premjesti izvan Ðakova ili èak izvan Jugoslavije, jer da bi za njega daljnji boravak u domovini bio težak i gorak. Istog dana Stolni kaptol je uputio molbu nadbiskupu Ujèiæu, koji je ostavku biskupa Bäuerleina trebao dostaviti Svetoj Stolici, da preporuèi Svetoj Stolici da prihvati biskupovu ostavku i predloži da ovlasti Stolni kaptol da izabere kapitularnog vikara, jer da ne vide drugi naèin da se spasi sjemenište. No, navedena molba nije dostavljena nadbiskupu Ujèiæu, jer je zakljuèeno da bi to bilo oportuno, a biskupu Bäuerleinu je dva dana poslije nadbiskup Ujèiæ uruèio bulu o imenovanju za rezidencijalnog biskupa, o èemu je biskup Bäuerlein izvijestio Stolni kaptol na sjednici održanoj 2. prosinca 1959. godine.16 S obzirom da biskup Bäuerlein, ne samo da nije razriješen službe administratora nego je imenovan rezidencijalnim biskupom, oèito je prevladalo mišljenje da on ispravno postupa, te je borba za spašavanje sjemeništa nastavljena, a uhiæenima se nije moglo pomoæi.

Tijekom mjeseca studenog 1959. prosvjetna inspekcija izvršila je pregled Visoke bogoslovne škole u Ðakovu. Tom prigodom je konstatirano da polaznici škole ne uživaju temeljne graðanske slobode (praæenje tiska, izlasci u grad, èlanstvo u raznim organizacijama, posjeæivanje kulturno-prosvjetnih priredbi i sl.), da ne poznaju Ustav i društveno i državno ureðenje, da izuèavaju samo povijest Hrvata i obraðuju samo hrvatske pisce, škola nema izraðen statut i pravilnik i nema ni jedne Titove slike u školi.17 O ðakovaèkom sluèaju govorio je i Petar Ivièeviæ na sastanku staleških udruženja katolièkih sveæenika iz svih jugoslavenskih republika 24. studenog 1959. On je tom prigodom kazao da ako bude utvrðena krivièna odgovornost protiv države i društvenog ureðenja, da æe sud morati izreæi odgovarajuæe kazne pa možda i mjeru zatvaranja škole na odgovarajuæe vrijeme. Istaknuo je da za to trebaju snositi odgovornost i pred crkvenim vlastima i pred sveæenicima i vjernicima oni koji su za to krivi i oni koji su takve aktivnosti podržavali. Kazao je takoðer da 16 17

M. Srakiæ, U ime naroda. U: Diascovensia 1/1994., 29-33.

HDA, KOVZ, Kut. 41, Pov. 100/1-60.

54

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

nikako ne treba dozvoliti da Crkva možebitnu takvu presudu zlouporabi radi širenja vijesti kako se u Jugoslaviji spreèava njezino djelovanje.18 Nadbiskup Ujèiæ posjetio je 25. sijeènja 1960. Saveznu komisiju za vjerska pitanja, te se u razgovoru s tajnikom Komisije, Milojem Dilpariæem, založio da se ne dozvoli zatvaranje bogoslovije u Ðakovu. Tom prigodom je dogovoreno da nadbiskup Ujèiæ pošalje pismenu molbu predsjedniku Komisije, Radosavljeviæu, u kojoj bi trebao obeæati da se te stvari, kao u Ðakovaèkoj bogosloviji, ubuduæe u školama više neæe dogaðati. Nadbiskup Ujèiæ istog je dana uputio molbu Radosavljeviæu da se ne zatvara Visoka bogoslovska škola u Ðakovu, inzistirajuæi da zbog krivnje pojedinaca ne bi trebali ispaštati oni koji nisu krivi. Nije naveo traženo obeæanje da se takve stvari više neæe dogaðati. U svezi s istim problemom 22. sijeènja 1960. Komisiju za vjerska pitanja NR BiH pohodio je vrhbosanski biskup Marko Alaupoviæ, te se takoðer založio da se ne zatvara Ðakovaèka bogoslovija. I njemu je savjetovano da se Komisiji obrati pismeno uz izražavanje obeæanja da se ubuduæe te stvari neæe ponavljati. Biskup Alaupoviæ je na to kazao da on ne može ništa obeæavati jer ta škola nije pod njegovom nadležnošæu, jer da su njegovi bogoslovi samo gosti u toj školi. Na pitanje da li može razgovarati s biskupima Petrom Èulom i Alfredom Pichlerom da podrže njegov zahtjev za nezatvaranje škole, dao je negativan odgovor. Sutradan je biskup Alaupoviæ uputio pismo Komisiji za vjerska pitanja NR BiH, istièuæi da je daljnje školovanje njegovih bogoslova u Ðakovu životno pitanje jer prostorije bogoslovije u Sarajevu nisu u posjedu Vrhbosanske nadbiskupije i njihovi se kandidati ne bi imali gdje školovati, te je izrazio nadu da ukoliko se utvrdi krivica optuženih, da do takvih dogaðanja više neæe dolaziti.19 Na sjednici Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske 28. sijeènja 1960. S. Ivekoviæ je kazao da je potrebno zauzeti stav da li zatvoriti ili ne Ðakovaèku bogosloviju, uz napomenu da su se založili, nadbiskup Ujèiæ, te biskupi Alaupoviæ i Bukatko. Takoðer su biskup Bukatko i nadbiskup Ujèiæ nagovarali biskupa Bäuerleina da se i on založi za nezatvaranje bogoslovije, no on je to odbio.

Ivekoviæ je istaknuo i da èitavo stanje oko ðakovaèkog sluèaja treba iskoristiti za podizanje ugleda Staleškog društva katolièkih sveæenika, koji trebaju pokrenuti cijelu akciju i formirati delegaciju u koju bi se ukljuèili kanonici i profesori Ðakovaèke bogoslovije. Veljko Drakuliæ je predložio da se pozove nadbiskupa Ujèiæa i biskupa Bäuerleina u vjersku komisiju i traži od njih jamstvo za buduæi rad bogoslovije. Predložio je da se u presudi ne obuhvati zatvaranje bogoslovije, veæ da to pitanje ostane otvoreno. Na kraju je predloženo da se da mišljenje, da se bogoslovija ne zatvara, te da se kao zaslužne za to afirmira Društvo sveæenika i formira veæ spomenuta delegacija koja æe doæi sa zahtjevom u Komisiju za vjerska pitanja NR Hrvatske. Na kraju je Željko Dežmar zadužen da ta pitanja riješi s

18

19

Zapisnik sa meðudruštvenog sastanka održanog u Zagrebu 24. i 25. studenog 1959., HDA, KOVZ, Kut. 39, Pov. 71/1-1959.

HDA, KOVZ, Kut. 40, Pov. 19/1-60.

55

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

tužiteljem i sudom.20 Sve navedeno ukazuje da se odluka o presudi donosila na sjednicama politièkih tijela, a sud bi tu odluku samo formalno potvrdio u sudskom postupku.

Kako je bilo i dogovoreno, predsjednik NOK-a pozvao je biskupa Bäuerleina na razgovor u svezi s Ðakovaèkom bogoslovijom, ali on je to odbio rekavši da je za to odredio rektora. Komisija za vjerska pitanja NR Hrvatske predložila je da ga se opet pozove.21 Stolni kaptol je 31. sijeènja 1960. godine uputio predstavku-molbu Komisiji za vjerska pitanja NR Hrvatske, u kojoj traži da se Komisija založi da ne doðe do zatvaranja sjemeništa.22 Suðenje profesorima i bogoslovima Visoke bogoslovne škole održano je u sijeènju i veljaèi 1960. u Osijeku. Od optuženih najveæu kaznu je dobio Æiril Kos koji je osuðen na 7 godina, a najniže kazne iznosile su 2,5 strogog zatvora.23 Napokon su 9. ožujka 1960. predsjednik i potpredsjednik NOK-a Osijek, Matija Bunjevac i Jugoslav Vincenc, uspjeli uprilièiti razgovor s biskupom Bäuerleinom.

Biskup Bäuerlein je na razgovor doveo i novog rektora sjemeništa, Emila Majera.

Bunjevac je na poèetku ukazao na probleme koji su doveli do suðenja bogoslovima, na što je biskup kazao: "Mi nismo bili svjesni da smo èinili nešto što je bilo protuzakonito. Ja mislim da se ne može dobiti dojam da smo mi nešto protuzakonito radili. Kod nas su dolazile sa strane vlasti inspekcije. Mi nismo nikada na primjedbe ili zapisnike inspekcija dobili nikakvog rješenja, da ovo ili ono nismo dobro radili". Biskup je u nastavku kazao da su organi vlasti odnijeli iz knjižnice i niz knjiga èisto crkvenog karaktera, a na primjedbu Bunjevca da je bilo i knjiga o Paveliæu, biskup je energièno odbio takve tvrdnje. Bunjevac je zatim primijetio da u knjižnici nije pronaðeno ništa što bi govorilo pozitivno o socijalistièkom društvenom ureðenju. Na to se umiješao rektor Majer kazavši da svima treba biti jasno da se vlast i Crkva ideološki nikako ne slažu, te da se tu mora naæi jedan modus s kojim bi se obje strane pomirile. Bunjevac je takoðer primijetio da bogoslovi slušaju strane i to uglavnom neprijateljske radio postaje a nikada domaæe, na što je biskup kazao da im nitko ne brani slušati Radio Beograd. Majer je kazao da æe ubuduæe profesori imati sat informacija s bogoslovima, jer je njima zabranjeno èitanje dnevnog tiska, pa èak i nekog katolièkog tiska. Biskup se osvrnuo i na optužbe sa suðenja da su bogoslovi slušali Radio Madrid, komentirajuæi da on ne može nadzirati što bogoslovi slušaju kad idu doma, ali da u sjemeništu to sigurno nisu mogli slušati, te da to što se sluša Radio Vatikan smatra sasvim normalnim. Biskup je obeæao da se više politièki ispadi neæe dogaðati, ali da ipak stvar nije bila onakva kako je prikazano na sudu. Posebno je istaknuo da je

20 21 22 23

HDA, KOVZ-zapisnici, Knj. 2.

Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja NRH, od 8. 3. 1960., HDA, KOVZ-zapisnici, Knj. 2.

M. Srakiæ, U ime naroda, 33-34.

Vjesnik, 9. II. 1960., str. 6.

56

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

Æiril Kos nevino osuðen, jer da on nema ništa ustaškog u sebi. Na kraju je dogovorena bolja suradnja izmeðu biskupije i mjesnih organa vlasti.24 Iako su odvjetnici osuðenih profesora i bogoslova na vrijem uložili žalbu na presudu, odluka o žalbi èekala se osam mjeseci. Vrhovni sud NR Hrvatske napokon je 13. listopada 1960. donio presudu kojom je djelomièno uvažio žalbe i preinaèio presudu Okružnog suda Osijek, te je presudio da se Æirila Kosa osuðuje na 5 godina, Ivana Kopiæa na 4 godine, Hrvoja Gašu na 4 godine i 6 mjeseci, Ivicu Mršu na 2 godine i 6 mjeseci, Zvonku Petroviæa na 2 godine i 6 mjeseci, Boška Radieloviæa na 1 godinu i 6 mjeseci i Petra Šokèeviæa na 1 godinu strogog zatvora.25 Suðenje profesorima i bogoslovima Ðakovaèke bogoslovije poslužilo je državi za nekoliko ciljeva njene anticrkvene politike. Poslužilo joj je kao upozorenje ostalim vjerskim školama, što ih èeka ako ne budu djelovale u skladu sa željama vlasti.

Suðenje je iskorišteno za pokušaj kompromitacije kardinala Stepinca u vrijeme kada se približavao kraj njegove zatvorske kazne, s ciljem da mu se još jednom da do znanja da je država spremna sve poduzeti da sprijeèi njegov moguæi povratak na èelo Katolièke crkve u zemlji. Suðenje se takoðer pokušalo iskoristiti za afirmaciju sveæenièkog udruženja, prikazujuæi u javnosti da je ono najzaslužnije što nije došlo do zatvaranja Ðakovaèke bogoslovije.

Svojim sve veæim uplitanjem u rad vjerskih škola država je uspijevala tu i tamo unijeti razdor izmeðu bogoslova i upravitelja tih škola. Tako je Franjo Didoviæ poèetkom lipnja 1964. obavijestio tajnika Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske, Ivana Laziæa, da u Ðakovaèkoj bogosloviji nešto nije u redu, jer da je preko polovice bogoslova potpisala predstavku upuæenu rektoru škole Emilu Majeru, u kojoj traže više slobode u sjemeništu, u kojem vlada stega i rektor se služi nepedagoškim metodama rada. Didoviæ je kazao da je zbog strogosti rektora Majera u 1963./64. školskoj godini 20 bogoslova iskljuèeno iz škole, te da meðu bogoslovima vlada meðusobno nepovjerenje, jer jedan drugog špijuniraju i tužakaju rektoru. Kazao je da Majer nije ništa poduzeo u svezi predstavke, pa su bogoslovi zatražili prijam delegacije kod biskupa Bäuerleina. Biskup nije u potpunosti udovoljio njihovom traženju, veæ je neke bogoslove pojedinaèno primao na razgovore, te se nije ništa bitno promijenilo.26

Razgovori biskupa Bäuerleina s predstavnicima kotarske vlasti 1960. i 1961. godine Predsjednik NOK-a Osijek, Matija Bunjevac i potpredsjednik Jugoslav Vincenc posjetili su biskupa Bäuerleina 24. lipnja 1960. uzvraæajuæi biskupu posjet, za koji nije navedeno kad se dogodio. Nazoèan je bio i biskupov tajnik Rudolf Šverer.

Nakon uvodnog djela razgovora Bunjevac se osvrnuo na posljednji nalaz inspekcije, koja je 7. lipnja 1960. bila u Bogosloviji i kojom prilikom je u razgovoru s dekanom 24 25 26

HDA, KOVZ, Kut. 40, Pov. 41/1-60.

M. Srakiæ, U ime naroda, 55.

HDA, KOVZ, Kut. 56, Pov. 171/1-1964.

57

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

Bogoslovije, Emilom Majerom, saznala, da ima priliènih poteškoæe s nekim opæim predmetima, tj. s nastavnicima za predmete kao što su fizika, matematika, društveno ureðenje itd. Biskup Bäuerlein je na to rekao, da je pitanje nastavnika potpuno riješeno. Bunjevac je napomenuo da je iz nalaza inspekcije vidljivo, da se društveno ureðenje predaje svega 1 sat tjedno i to posljednju godinu i da po mišljenju inspekcije, to nije dovoljno da se bogoslovi upoznaju s društvenim ureðenjem i jugoslavenskom društvenom stvarnošæu. Šverer je na to kazao da društveno ureðenje predaju u posljednjim godinama zato, da bi im taj predmet prije odlaska na dužnost ostao što bolje i što svježije u sjeæanju, a da on bogoslovima predaje Ustav i ustavni zakon, Zakon o narodnim odborima, Zakon o vjerskim zajednicama, Zakon o porezima, Zakon o državnim matiènim knjigama itd. dakle, sve što æe bogoslov u životu trebati i da je to dovoljno. U nastavku razgovora o Bogosloviji napomenuto je, da su još uvijek kod inspekcijskog pregleda naðene u biblioteci knjige fašistièkog sadržaja, kao npr. neki fašistièki promidžbeni pamfleti izdani pred rat sa naslovom „Tko vlada Rusijom? – Židovi“, kao i neka djela Mile Budaka i sl. Biskup Bäuerlein je rekao, da još nije pregledana cijela biblioteka, da bi se izdvojile knjige koje ne odgovaraju vlastima po svome sadržaju te da je jako teško ocijeniti koje knjige ne bi trebale biti u biblioteci i zamolio, ako bi mogao dobiti indeks knjiga koje po sadržaju ne odgovaraju vlastima, kako bi na osnovu toga za novu školsku godinu mogli taj posao obaviti. Posebno je naglasio da su knjige, koje su navedene, bile u biblioteci, ali da se iz bibliotetske kartoteke vidi, da te knjige nitko nije dobio na èitanje, jer da je bibliotekar dobio posebni nalog da sve knjige koje bi eventualno mogle sadržajem biti u suprotnosti s aktualnim prilikama ne izdaje nikome na èitanje.

Bunjevac je kazao da je želja vlasti da se odnosi izmeðu vlasti i predstavnika Katolièke crkve na kotaru usklade, tako da ne bi došlo do nekih neželjenih i nezgodnih stvari. Biskup je to prihvatio i rekao da æe on sa svoje strane poduzeti mjere da bi ti odnosi bili najnormalniji, da se, koliko je on upoznat, u cijeloj zemlji ti odnosi u posljednje vrijeme usklaðuju i da je uvjeren da æe oni biti još i bolji, èemu doprinosi i njihov razgovor i da æe on u buduæe, ukoliko bi bilo kakvih problema, biti tako slobodan, da se obrati Bunjevcu da se stvari razmotre i riješe da ne bi došlo do krivog shvaæanja. Tom prigodom osvrnuo se na suðenje u Osijeku i rekao da je doduše u toku rata bilo pojedinih sveæenika, naroèito onih koji su podrijetlom iz Dalmacije, koji su se zagrijali za ustaštvo, ali da misli da se to ne može ni u kom sluèaju odnositi na osuðenog Radeljeviæa, koji potièe iz miješane porodice, jer mu je otac Hrvat a majka Srpkinja i ima masu bliskih roðaka po majci sa kojima održava bliske veze te dok je bio u župi, da je bio na takovom mjestu gdje ima mnogo srpskog življa s kojim je živio u vrlo dobrim odnosima i da je od njih bio cijenjen. Isto tako i za osuðenog Kopiæa je kazao, da je u toku rata bio izraziti neprijatelj ustaštva, da se kao takav i otvoreno deklarirao, da je protiv ustaštva govorio i u svojim propovijedima, da je jednom prigodom u toku rata pocijepao i Paveliæevu sliku te da je od graðana svih nacionalnosti cijenjen s obzirom na takve kvalitete.

Bunjevac je istaknuo da ukoliko postoje neki problemi u odnosima s vlastima da mu se biskup može obratiti da se vidi što se može napraviti na rješavanju tih 58

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

problema. Biskup Bäuerlein je kazao, da nema nikakvih problema. Vincenc je u bilješci o navedenom razgovoru konstatirao da biskup nije postavio pitanje popravka ðakovaèke katedrale niti je tijekom cijeloga razgovora bilo što tražio te da izgleda da biskup ne želi nikakvih usluga od vlasti.27 Do novog sastanka biskupa Bäuerleina i njegovih suradnika s gore spomenutim predstavnicima kotarske vlasti došlo je 19. prosinca 1960. u prostorima NOK-a Osijek. Naime, na molbu Stolnog kaptola u Ðakovu predsjednik NOK-a Osijek Matija Bunjevac nazvao je 13. prosinca 1960. biskupa Bäuerleina, i rekao mu da bi ga u svezi s molbom za denacionalizaciju koralistièkih kuæa i triju kanonièkih kurija mogao primiti 14. ili 19. prosinca 1960. Biskup je na to odgovorio da on nema što dolaziti na razgovor, da je to stvar Stolnog kaptola i da æe doæi osobe, koje su za to odgovorne. Bunjevac je na to rekao, da taj sastanak ne traži vlast veæ Stolni kaptol, te da ako je biskup zainteresiran, neka doðe da porazgovaraju o problemima navedenim u molbi, a u koliko takovog interesa za tu stvar kod biskupa nema, onda ne mora ni dolaziti i sastanak je nepotreban. Biskup je pristao doæi na razgovor 19. prosinca 1960. U biskupovoj pratnji bili su tajnik biskupije Šverer, te veliki prepošt Stolnog kaptola, Sokol. Biskup je tom prigodom kazao da je Stolni kaptol i ekonomat Biskupskog ordinarijata uputio molbu za denacionalizaciju kako koralistièkih kuæa tako i kanonièkih kurija i da æe po tom pitanju podrobnije i opširnije govoriti Sokol, odnosno Šverer, koji na tim stvarima rade i koji su za te stvari zaduženi, pa su prema tome više u to i upuæeni.

Bunjevac je u svezi s navedenim kazao da Kotarski NO može riješiti stvar u svezi s denacionalizacijom dviju koralistièkih kuæa, jer su nacionalizirane samo dvije, doèim je treæa nacionalizirana još 1947. u svezi s agrarnom reformom. No, Sokol i Šverer tvrdili su, da nije izvršena nacionalizacija 1947., jer je tada na njihovu žalbu kuæa izuzeta od nacionalizacije, ali da je u gruntovnici uvedena nacionalizacija, jer oni nisu sa svoje strane tražili brisanje uknjižbe o opæe-narodnoj imovini, jer nisu za to znali, veæ su to saznali iz preliminarnih razgovora, koji su održani u Ðakovu sa potpredsjednikom NOK-a i izaslanikom Vjerske komisije Vladom Kukom, i da su odmah poslije toga s rješenjem na žalbu zatražili ponovni prijepis spomenute zgrade na Stolni kaptol. Bunjevac je tada rekao, da je, ako su te tvrdnje toène, onda jedna zgrada veæ vlasništvo Stolnoga kaptola, a da æe Kotarski narodni odbor, s obzirom da se radi o održavanju tako vrijednog kulturno-historijskog spomenika, poduzeti mjere da se denacionaliziraju dvije nacionalizirane koralistièke kuæe, ma da iste po zakonu spadaju pod nacionalizaciju. Zatim se prešlo na razgovor o denacionalizaciji triju kanonièkih kuæa. Sokol je kazao da u Ðakovu ima ukupno osam kanonika, a svaki prema kanonskom pravu ima pravo na svoju kuriju te da u tu svrhu postoji šest kuæa, u svakoj po jedna kurija, a dvije kurije bile su u zgradi Strossmajerova 15, gdje se nalazio Dom narodnog zdravlja, u Ðakovu. Meðutim, Sokol navodi da je stanje takvo, da svega trojica kanonika imaju svoje kurije, dok su ostali stjecajem okolnosti unazad 15 godina ostali bez kurija. Iz tih razloga stolni kaptol je zamolio 27

HDA, KOVZ, Kut. 44, POV 121/61.

59

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

da se tri kurije, koje su nacionalizirane, a u kojima se nalaze tiskara, Zavod za socijalno osiguranje i stanari, denacionaliziraju, kako bi ih mogli prodati a sa dobivenim novcem sagraditi kuæu u produžetku biskupskih dvora, u koju bi smjestili šest kurija, a na taj naèin bi oni ispraznili èitav blok kuæa na trgu preko puta katedrale. Bunjevac je nakon razgovora oko detalja rekao da Kotarski narodni odbor može samo poduzeti mjere za denacionalizaciju što predstavlja specijalnu iznimku, a da u svezi s gradnjom nove kurije i realizacije njihovog plana oko prodaje, moraju se obratiti Opæinskom narodnom odboru, odnosno ustanovama koje se nalaze u spomenutim zgradama kao stanari korisnici, jer da u svezi s gradnjom nove zgrade postoji urbanistièki plan, na osnovu èega izdaje graðevinsku dozvolu Opæinski narodni odbor, a takoðer u sporazumu s njima i s korisnicima mogu pregovarati o otkupu, odnosno prodaji tih zgrada. Zatim je Šverer prešao na razgovor o molbi Stolnog kaptola u svezi s denacionalizacijom zgrade u Strossmayerovoj broj 15, gdje se nalazi Dom narodnog zdravlja i bolnica, a koja je vlasništvo duhovne mladeži, napominjuæi da duhovna mladež nema svoje zgrade, veæ je smještena u sjemeništu skupa s bogoslovima. Bunjevac je kazao da je navedeni predmet tek dobio i da nije prouèen te u svezi s tim ne bi mogli ovom prilikom razgovarati, veæ da predmet toga razgovora bude jednom drugom prilikom, kada se bude predmet prouèio.

Nakon toga Bunjevac je zapitao, da li imaju još kakvih molbi ili slièno, da li imaju kakvih poteškoæa u odnosu s Opæinskim organima vlasti ili tome slièno.

Biskup je kazao, da na osjeèkom kotaru nema nikakovih problema, da je suradnja s organima vlasti vrlo dobra i da ne postoje nikakvi problemi. Napomenuo je da ima doduše sluèajeva, što mu je poznato iz žalbi vjernika, da je uèiteljica na školi pitala, tko ide na vjeronauk i kada su se digla djeca, koja idu na vjeronauk, "pokrenula da im se sprdaju i ismijavaju i da sada pravi veliku i oèitu razliku u ocjenjivanju djece, koji pohadjaju vjeronauk". Vincenc je zapitao, na kojoj je to školi, na što je biskup odgovorio, da ne bi mogao toèno reæi na kojoj je to školi, ali da mu je to poznato iz nekoliko pisama, upuæenih od strane roditelja njemu. Biskup je zatim dodao da ima izvjesnih poteškoæa na vinkovaèkom kotaru te da je tih dana uhapšen u pola devet sati naveèer sveæenik iz Rajevog sela i odvezen automobilom te da mu je drugoga dana, s obzirom da je hladno vrijeme, odneseno u zatvor toplo rublje i nešto hrane i tada je od strane službenika u zatvoru odbijeno primanje hrane i toplog rublja, jer da se dotièni sveæenik ne nalazi više u tamošnjem zatvoru, veæ da je odvezen, on ne zna kuda. Biskup istièe da je hapšenje izvršio neki službenik unutrašnjih poslova po imenu Janko, koji je razgovarao i sa èasnom sestrom, koja vodi domaæinstvo tome župniku, upitavši je zašto je ona èasna sestra da tu živi s tim sveæenikom, kad je ona mlada, a krv nije voda, pa neka se skine i neka živi kao svaki normalan èovjek. Biskup je kazao da vjeruje, da je to neodgovoran odnos i postupak dotiènog službenika, koji ostavlja vrlo ružnu sliku i da je navedeni sveæenik pušten kuæi. Zamolio je Bunjevca da on, ako sluèajno doðe na sastancima u kontakt s odgovornim rukovoditeljima u Vinkovcima, poduzme mjere da neodgovorni ljudi ne bi pravili poteškoæa normalizaciji odnosa izmeðu Crkve i države. Bunjevac je kazao da on može kazati predsjedniku vinkovaèkog kotara za 60

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

navedeni sluèaj, ali da bi najbolje bilo da biskup ode i sastane se s predsjednikom vinkovaèkog kotara, da na taj naèin uspostavi kontakt i veze i da u suglasnosti rješavaju sve probleme koji na podruèju vinkovaèkog kotara postoje. Biskup je kazao da misli da nije potrebno da oduzima dragocjeno vrijeme predsjednika vinkovaèkog kotara povodom ovog sluèaja i da za sada ne ugovara nikakav sastanak a da æe se u buduæe, ako to bude potrebno, on tamo obratiti, ali da za sada misli da to nije potrebno. Na uporno insistiranje Bunjevca za razgovor s predsjednikom vinkovaèkog kotara biskup je isticao da za to još nema potrebe. U nastavku razgovora biskup je kazao da kod sveæenika postoji negodovanje na naèin oporezivanja, koji se vrši na onom dijelu njegove biskupije, koji spada pod Hrvatsku, jer da je naèin oporezivanja sasvim drugaèiji znatno oštriji u Hrvatskoj, nego što je to u NR Srbiji, da se svi sveæenici otimaju za bilo koje mjesto na teritoriju Srbije, jer je tamo minimalan porez, a i puno bolje financijski proðu, dok na podruèju NR Hrvatske naèin oporezivanja je takav da sveæenici de facto žive od par tisuæa dinara što im ostane nakon oporezivanja, a na mnogo mjesta da nisu u stanju udovoljiti poreskim obvezama, jer su one veæe od stvarnoga prihoda. Nakon razgovora dogovorili su se da Bunjevac posjeti biskupa i razgleda katedralu poèetkom 1961. godine.28 Nisam pronašao podatke o tome da li je do planiranog susreta poèetkom 1961. došlo, a prvi sljedeæi spisi o susretu biskupa Bäuerleina i predstavnika kotarskih vlasti datirani su 1. srpnja 1961. Naime, tog je dana biskup u pratnji rektora Majera posjetio Kotarski NO gdje je razgovarao s predsjednikom Bunjevcem i potpredsjednikom Vincencom. Biskup je došao na razgovor želeæi ishoditi putovnicu zbog planiranog putovanja u Rim na redovno referiranje papi. Bunjevac je kazao da u svezi s dobivanjem putovnice mora postupiti kao svaki graðanin tj. prikupiti sve potrebne dokumente, podnijeti na vrijeme molbu, istièuæi da æe sa svoje strane uèiniti sve da bi putovnicu za Rim dobio, ali da bi takoðer bilo potrebno da se u svezi s tim obrati Komisiji za vjerska pitanja NR Hrvatske u Zagrebu i da æe svakako tamo naiæi na razumijevanje, a ujedno se i upoznati s predsjednikom Vjerske komisije s kojim još nije imao prilike upoznati se. Biskup je na to kazao da mu nije žurno potrebna putovnica, jer da on namjerava putovati tek u jesen, a da æe do tog vremena prikupiti potrebne dokumente i tada se obratiti odgovarajuæim organima. U daljnjem razgovoru biskup je ponovio poziv da predstavnici Kotarskoga NO-a posjete Ðakovo i da bi mu bilo vrlo drago da posjete Bogosloviji o èemu je veæ u ranijim razgovorima bilo govora. Govoreæi o Bogosloviji, biskup je napomenuo da se nalazi u teškoj situaciji s obzirom na prostor i da im mnogo nedostaje zgrada u kojoj je bilo nekada smješteno sjemenište, a u kojoj se nalazi Dom narodnog zdravlja i rodilište. Na upit kako stoji stvar sa popravkom katedrale, biskup je kazao da nisu poèeli nikakvi radovi s obzirom da denacionalizirane koralistièke kuæe koje su denacionalizirane u svrhu prodaje i unovèavanja kako bi se namakla djelomièna sredstva za popravku katedrale nisu u 28

Službena bilješka KNO Osijek, sastavljena od potpredsjednika Jugoslava Vicenca, HDA, KOVZ, kut. 41, Pov. 170/60.

61

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

moguænosti prodati s obzirom da iste nisu useljive a nijedan kupac ne želi kupiti neuseljive kuæe ili stanove, i da ne zna kako æe to realizirati u koliko im Opæinski narodni odbor u toj stvari na neki naèin ne izaðe u susret.29 Predstavnici Kotarskog NO-a Osijek, Bunjevac i Vincenc, u pratnji predsjednika opæine Ðakovo, Eugena Pedrijevca, posjetili su biskupa Bäuerleina 15. studenoga 1961. Prigodom posjeta biskup Bäuerlein i rektor Majer poveli su goste u obilazak bogoslovije, nakon èega je nastavljen razgovor u rektorovom uredu. Tom prigodom razgovaralo se o moguænosti prodaje denacionaliziranih koralistièkih kuæa za popravak katedrale. Biskup je kazao da je zapoèeto s prvom etapom popravka katedrale s nešto malo crkvenih sredstava, raèunajuæi da æe moæi dobiti nešto sredstava kao pomoæ od države te raèunajuæi i na prodaju koralistièkih kuæa, ali da je situacija otežana odgovorom iz republièke vjerske komisije da za tekuæu godinu komisija ne raspolaže s budžetskim sredstvima i da ne može dati zatraženu pomoæ. Upozorio je i da biskupija nije u moguænosti prodati niti kuæe s obzirom da su iste naseljene sa stanarima te ih takve nitko ne želi kupiti. Biskupija je zbog toga morala obustaviti daljnje radove ostavši dužna za veæ obavljene radove zbog nedostataka novca jer se veæ na poèetku radova pokazalo da æe za prvu najnužniju etapu popravka katedrale biti potrebna veæa sredstva nego što je to bilo predraèunom predviðeno, jer su se pojavili neki dodatni poslovi koji ranije nisu bili vidljivi. Tom prilikom je predsjednik opæine rekao da æe on pokušati pomoæi tako da opæina eventualno otkupi koralistièke kuæe, ali da opæina nema tolika sredstva koliko su te kuæe procijenjene veæ da bi se nekako namaklo 4-5 milijuna dinara izražavajuæi uvjerenje da æe se NO opæine složiti da tu sumu isplate za sve tri koralistièke kuæe. Na to su biskup i Majer rekli da je to premalo jer u te tri kuæe postoji 6 velikih i lijepih trosobnih stanova da su to kuæe relativno nove jer su graðene negdje oko 1925. iz tvrdog materijala s dobrom izolacijom, a da posjeduju i lijepa dvorišta s vrtovima. Predsjednik opæine je na to izjavio da nije u opæini u interesu kupnja tih kuæa jer opæina sa kupnjom ne dobiva ništa a da se u njima nalaze stanari koji i u koliko su kuæe u vlasništvu biskupije isto ostaju unutra, a da je on to predložio da bi pomogao biskupiji da održi katedralu koja predstavlja kulturno historijski spomenik i da æe se mnogo morati založiti na savjetu i odboru da se sredstva s kojima opæina raspolaže izdvoje za kupovinu kuæa i s time pomogne održavanju katedrale. Prilikom obilaska bogoslovije došli su u jednu uèionicu u kojoj je bilo 60-70 bogoslova. Na Majerovo pitanje što imaju po planu nastave profesor je rekao da slijedeæi sat imaju Društveni odgoj putem referata koji drže sami bogoslovi nakon èega se održava diskusija te da je na redu Beogradska konferencija, i da su veæ odreðeni referenti za teme „Kriza u Kongu“ i „Oslobodilaèka borba Afrièkih naroda i Berlinska kriza.“ Biskup i gosti ostali su poslušati referat o Beogradskoj konferenciji koji je držao jedan blagoslov. Nakon predavanja Bunjevac je kazao biskupu da je predavanje bilo malo suhoparno, suviše kronološki iznašano i da ga smeta što je referent prilikom reprodukcije prve 29

Službena bilješka KNO Osijek, sastavljena od potpredsjednika Jugoslava Vicenca, HDA, KOVZ, kut. 44, Pov. 121/61.

62

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

sjednice konferencije "nekako suho rekao da je konferenciju otvorio kao domaæin Predsjednik Republike Maršal Tito bez makar napomene naš Predsjednik ili tome slièno". Biskup i Majer su na to kazali da referente odreðuju prema redoslijedu kako bi uvijek drugi od bogoslova referirao, a da je ovdje bio sluèaj da su naišli na bogoslova kojemu govorništvo baš ne ide od ruke te je imao tremu. Napomenuli su i da je u cijelom predavanju koje je bilo sastavljeno u vidu teza imena i datuma samo jednom spomenuo Boga, pa èak nije citirao ni izjavu pape u svezi s mirom koju je èak i Hrušèov citirao smatrajuæi je ispravnom.

U daljnjem razgovoru Bunjevac je upitao biskupa kada æe putovati u Rim, jer da je u jednom ranijem razgovoru rekao da namjerava iæi na jeseni a da još nije podnio molbu za putovnicu. Biskup je kazao da ima sve pripravljeno što je po propisima potrebno za dobivanje putovnice ali da je on shvatio prilikom posljednjeg sastanka u Osijeku da kotarske vlasti, bez obzira na dobre kontakte, nemaju povjerenja u njega i da mu za to ne žele omoguæiti dobivanje putovnice, veæ da ga šalju Komisiji za vjerska pitanja NRH u Zagreb, a da se on tamo još s nikim ne pozna pa ne može tražiti od nepoznatih ljudi putovnicu, kada istu ne može dobiti od ljudi i vlasti koje su zato nadležne a s kojima se poznaje i dobro kontaktira. Biskupu je reèeno da je on to vjerojatno krivo shvatio, jer da su mu prilikom posljednjeg razgovora rekli da bi bilo dobro i poželjno da kao biskup velike biskupije ode u republièku vjersku komisiju da se tamo upozna s predsjednikom Stjepanom Ivekoviæem i s njime porazgovara o eventualnim problemima i na taj naèin uspostavi pravilan kontakt i odnos s organom koji suraðuje s predstavnicima vjerskih organizacija po vjerskim pitanjima. Biskupu je na to kazao da æe poslati molbu za putovnicu nadležnim organima.

U daljnjem razgovoru biskup je upitao da li odgovor vjerske komisije u svezi s održavanjem katedrale da u tekuæoj godini nema raspoloživih budžetskih sredstava može protumaèiti da u slijedeæoj godini obnovi molbu ili pak da se više ne obraæa vjerskoj komisiji u Zagreb. Reèeno mu je da je molba upuæena Komisiji za vjerska pitanja kasno tj. kad su veæ budžeti doneseni pa prema tome i sredstva po budžetima rasporeðena, te da vjeruju da bi bilo dobro da molbu za pomoæ za popravak katedrale republièkoj vjerskoj komisiji obnovi ali još u toku prosinca ili sijeènja i da sam ode do predsjednika Komisije Ivekoviæa i obrazloži situaciju i stanje u kojem se katedrala nalazi i da na taj naèin u razgovoru direktnim kontaktom i obrazloženjem uvjeri Ivekoviæa da Komisija treba dati izvjesnu pomoæ.

Na to je Majer rekao da æe popravak katedrale mnogo znaèiti i za državu jer katedralu obilazi stotine i stotine stranaca, pa se èude da još ista nije popravljena ma da je od rata prošlo 16 godina, ali da je on sam imao prilike èuti da su iznenaðeni podignutom spomeniku odnosno bisti biskupu Strossmayeru osnivaèu odnosno graditelju katedrale, koja se nalazi na trgu ispred katedrale. Predstavnici Kotarskog NO-a su na to kazali da bi ti isti stranci bili još više iznenaðeni da znaju da je bistu podigao Socijalistièki savez cijeneæi rodoljublje i povijesnu ulogu i znaèaj biskupa Strossmayera, ali da na proslavi nije nazoèio ni jedan predstavnik biskupije. Biskup je na to kazao da žali da se to sluèajno desilo, ali da on i svi njegovi suradnici žele da se tradicije Strossmayera i dalje razvijaju u Ðakovaèkoj biskupiji 63

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

pa i u sjemeništu tj. bogosloviji i da je rezultat tih tradicija i to da svega dva sveæenika s bogoslovije i biskupije su se vezala za okupatorski režim a ostali su bili uz narod te da je bilo èak i sveæenika koji su bili u partizanima i suraðivali s partizanima. Na to je Bunjevac rekao da se s tim slaže jer da je pravilno da sveæenici budu s narodom a ne da eventualno rade protiv naroda i njegovoga interesa.30 Iz navedenih razgovora vidljivo je da je cilj vlasti bio privoliti na sve moguæe naèine, posebice uvjetovanjima za pomoæ kod popravka katedrale i izdavanje putovnice, biskupa da doðe na razgovor kod predsjednika republièke vjerske komisije i uspostavi èvršæe i èešæe kontakte s predstavnicima vlasti.

Predstavke Biskupskih konferencija iz rujna 1962.

Konkretniji stavovi Katolièke crkve o pojedinim pitanjima u pravilu su dolazili sa godišnjih zasjedanja Biskupskih konferencija. Tako su se biskupi ponovno obratili vladi trima predstavkama sa Biskupskih konferencija održanih 11. do 13. rujna 1962., uoèi donošenja novog saveznog Ustava, s èijim nacrtom nisu bili upoznati. U prvoj predstavci biskupi se osvræu na predstojeæe donošenje novog Ustava, te tim povodom postavljaju pitanja pohaðanja Mise, vjeronauka, praznovanja Božiæa, obnavljanja crkava, samostan i škola. Posebno je izražena zabrinutost glasovima da bi se u zakonodavstvu unijela odredba po kojoj bi sveæenièki kandidat u buduæe morao završiti državnu srednju školu, što bi Crkvi onemoguæilo odgajanje sveæenièkog pomlatka.31 U drugoj predstavci je zatraženo od vlasti da se od strane lokalnih organa prestane s ometanjem obnove samostana.

Treæa predstavka potpisana je od zainteresiranih biskupa Nežiæa, Buriæa, Zazinoviæa i Toroša u svezi sa zvonima s podruèja Istre, koja su vraæena od Italije, te je zatraženo 120 milijuna lira koje je jugoslavenska vlada dobila kao odštetu od Italije za zvona koja su u ratu odnesena kao i 50 zvona koja su po talijanskoj vladi vraæena.32 Savezna komisija za vjerska pitanja odgovorila je predsjedniku Biskupskih konferencija Šeperu 8. listopada 1962. na prvu predstavku, istièuæi da je veæ dvije godine prednacrt Ustava poznat cijeloj javnosti, te da navodi iz predstavke ne stoje, jer navedene promjene u svezi s vjerskim školama nisu nigdje predviðene. Na kraju je istaknuto da bi u interesu normalizacije crkveno-državnih odnosa bilo korisnije kada bi se sustavnim putem razgovora rješavala konkretna pitanja.33 Osim ovog pismenog odgovora, Savezna komisija za vjerska pitanja zatražila je od republièkih vjerskih komisija da se održe razgovori s biskupima. Razgovori su održani s biskupima, Buriæem, Nežiæem, Bäuerleinom i Lachom. S ostalim biskupima nije razgovarano jer su veæ bili otišli u Rim, dok je nadbiskup Šeper izbjegao razgovor, tvrdeæi da je došlo do nesporazuma jer je on smatrao da æe 30 31 32 33

HDA, KOVZ, kut. 42, POV. 45/61.

HDA, KOVZ, Kut. 46, Pov. 115/1-62.

Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja NRH, od 16. X. 1962., HDA, KOVZ-zapisnici, knj. 4.

HDA, KOVZ, Kut. 47, Pov. 141/1-62.

64

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

Ivekoviæ doæi do njega, dok je Ivekoviæ njega oèekivao u Komisiji, te da poslije nije imao vremena jer je morao u Rim. Cilj razgovora bio je da se ukaže na sadržaj prve predstavke koja je po Komisiji bila zasnovana na neprovjerenim informacijama i koja neutemeljeno generalizira neke pojedinaène pojave na terenu. Biskupi su se uglavnom ogradili tvrdeæi da su samo htjeli ukazati na negativne posljedice uvoðenja obveznog srednjeg školovanja za buduæe sveæenike.34 Planirani razgovor s biskupom Bäuerleinom održali su 2. listopada 1962. predsjednik i potpredsjednik NO kotara Osijek, Matija Bunjevac i Jugoslav Vicenc, a razgovoru je nazoèio i tajnik biskupije Šverer. Razgovor je održan u uredu predsjednika NO kotara Osijek. Bunjevac je u svezi s biskupskom predstavkom kazao da su konstatacije iznesene u predstavci nepravilno iznesene, da se temelje na nekim preprièavanjima i pretpostavkama koje ni u kom sluèaju nisu umjesne i nisu ni u kom sluèaju odraz odnosa izmeðu Katolièke crkve i države. Istaknuo je da je u svezi s vjerskim slobodama, vjerskim školama i slièno, u svim izjavama i diskusijama u svezi s donošenjem novoga Ustava, jasno bilo reèeno da novi Ustav treba ozakoniti razvijene društvene ustanove koje su se razvile kao i pitanje slobode graðanina proizvoðaèa i njegovoga uèešæa u odluèivanju i usmjeravanju cjelokupnog društvenog života. Dodao je da je vlast jako iznenadilo i uvrijedilo to što su biskupi na svojoj konferenciji iznijeli takve stvari koje ni u kom sluèaju nisu odraz društvene stvarnosti i postojeæe prakse u odnosima. Kao primjer iznio je pitanje slobode vjerskih škola, istièuæi da one normalno i nesmetano djeluju, izuzev nekih koje su radi protudržavne djelatnosti jednog dijela nastavnika kao i uèenika na tim školama nakon sudskih postupaka bile zabranjene, ali ne radi toga što su vjerske nego radi zloporabe škola u protudržavne svrhe. Takoðer je istaknuo da slobodno svetkovanje crkvenih blagdana nikome nije branjeno, jer da graðani uživaju potpunu slobodu savjesti, pa i vjeroispovijesti, ali da privredne organizacije i razne ustanove ne mogu tolerirati izostanke s posla na te vjerske praznike, jer je stanovništvo Jugoslavije vrlo heterogeno po vjerskim zajednicama pa ne mogu tolerirati izostanke s posla za sve vjerske zajednice, što bi koèilo normalno odvijanje poslova i rada u privredi.

Biskup Bäuerlein je na navedeno kazao, da on ne može govoriti u ime Biskupske konferencije koju predstavljaju njezin predsjednik nadbiskup Šeper i tajnik biskup Alfred Pichler te da bi s njima trebalo raspraviti pitanje predstavke.

Napomenuo je da on je èlan Biskupske konferencije, ali da predstavku nije proèitao tako da u potpunosti ne zna njen sadržaj po stilu, ali da je raspravljeno na konferenciji da se uputi predstavka Saveznom izvršnom vijeæu u svezi s donošenjem novoga Ustava. Što se tièe vjerskih škola, biskup je kazao, da je bilo u vjerskim krugovima govora da se neæe moæi upisivati na teologiju ðaci bez svršene srednje škole, što bi bilo vrlo nezgodno jer bi na osnovu toga i postojeæe teologije došle u situaciju da ne bi mogle odgajati nove sveæenike. Što se tièe praznovanja vjerskih praznika, biskup je kazao, da se radi samo o praznovanju Božiæa i to ne da se ne bi radilo nego da se ne pravi pitanje pa prema tome i ne uzimaju kao 34

Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja NRH, od 16. X. 1962., HDA, KOVZ-zapisnici, knj. 4.

65

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

neopravdani eventualni izostanci s nastave kod školske djece, jer da to nije na jedinstven naèin regulirano u svim republikama, kao npr. u Sloveniji gdje se takvi izostanci toleriraju. Istaknuo je da se npr. njegovi sveæenici otimaju za župe na podruèju NR Srbije, s obzirom na poresku politiku, a isto tako u NR Srbiji crkve koje su proglašene kulturno historijskim spomenicima porez kojeg plaæaju stavljaju na štednu knjižicu kod Narodne banke i ta sredstva se na osnovu proraèuna po odobrenju nadležnog opæinskog odbora odnosno Konzervatorskog zavoda upotrebljavaju iskljuèivo za restauraciju odnosno održavanje tih crkava kao kulturno historijskog spomenika. Što se tièe vjerskih blagdana, biskup je napomenuo, da on taj problem ne smatra akutnim, jer da predstojeæi Vatikanski koncil, osim ostalih stvari, treba riješiti i pitanje prenašanja svih crkvenih blagdana u nedjelje koja je i opæenito u svijetu priznata kao dan odmora, jer se taj problem javlja i u Americi, u Francuskoj i u drugim, naroèito industrijski razvijenim zemljama, gdje takoðer industrija ne može tolerirati takve izostanke s posla. Istaknuo je da intencija cjelokupne predstavke, s obzirom na diskusiju, nije bila da zaoštri odnose izmeðu Crkve i države nego da prilikom donašanja takvog akta kao što je Ustav konferencija iznese izvjesne probleme da bi ih se imalo u vidu.

Napomenuo je da u vrijeme zasjedanja biskupi nisu imali nacrt Ustava i da nakon donošenja nacrta Ustava taj problem više ne postoji, ali da on ne može u svezi s predstavkom diskutirati, jer da za to nije kompetentan te da on može diskutirati o problemima na svojoj biskupiji što je i èinio u kontaktima s predstavnicima lokalne vlasti.35

Državne vlasti o aktivnostima biskupa Bäuerleina na Drugom vatikanskom koncilu Drugi vatikanski koncil održavao se, s prekidima, od 1962. do 1965., donoseæi niz promjena u djelatnosti Katolièke crkve, meðu kojima i odluka da se otvori dijalog s komunistièkim režimima i društvima u kojima je ugroženo djelovanje Crkve. To se odnosilo i na Jugoslaviju, s kojom su u vrijeme održavanja Koncila poèeli konkretni pregovori o normalizaciji odnosa, što je završilo potpisivanjem protokola izmeðu Svete Stolice i Jugoslavije 1966. godine i uspostavom diplomatskih odnosa 1970. godine.

Na Koncilu su aktivno sudjelovali i pojedini biskupi iz Jugoslavije gdje je posebice bio zapažen nastup nadbiskupa Šepera koji se založio za obnovu stalnog ðakonata. Meðutim veæina biskupa iz Jugoslavije (izuzev Šepera, Pogaènika, Bäuerleina i Pichlera) bila je protiv obnove ðakonata bez celibata. Tako se na Koncilu postavio problem da li ðakonima dozvoliti ženidbu. No bez obzira na razlièit pristup pojedinim pitanjima, na Koncilu je zapažena velika aktivnost i jedinstvo biskupa iz Jugoslavije.36 35 36

HDA, KOVZ, kut. 47, Pov. 137/62.

Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja SRH, od 18. lipnja 1964., HDA, KOVZ-zapisnici, knj. 6.

66

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

Državne vlasti pozorno su pratile aktivnosti biskupa iz Jugoslavije na Koncilu.

Rasprave biskupa Bäuerleina i Kuhariæa ocjenjene su kao konzervativne, tj. da su bile u duhu konzervativne manjine na Koncilu. Dok je biskup Bäuerlein predlagao da bi trebalo konkretnije odrediti stav Katolièke crkve prema problemima koje je pred svijet postavio marksizam, ali sa stanovišta osude i suprotstavljanja, biskup Kuhariæ je predlagao da bi se trebalo naglasiti da sveæenici i vjernici moraju biti spremni na pokore, teškoæe i žrtve za Crkvu. Vlasti su taj prijedlog biskupa Kuhariæa smatrale aluzijom na Jugoslaviju, koja je bila u potpunosti u skladu s njegovim postupcima i držanjima uopæe. Biskup Kuhariæ je takoðer tražio da se Katolièka crkva istakne kao zaštitnica i prijateljica nauke, te da izmeðu nauke i vjere nema proturjeènosti. Taj stav je pojašnjavao nužnošæu suprotstavljanja Crkve raznovrsnoj promidžbi i optužbama ateistièkih režima o tome da je Crkva neprijatelj nauke i napretka. Jugoslavensku je vlast posebno iznenadilo traženje biskupa Kuhariæa, da Koncil prizna i ujedno zatraži oprost u svezi s poèinjenim povijesnim greškama koje su prouzroèili èlanovi Crkve.

Analizirajuæi uèešæe biskupa iz Jugoslavije na Koncilu, vlasti su ipak konstatirale da su njihovi nastupi bili dosta umjereni, naroèito u odnosu na stavove biskupa iz Poljske, no da sve u svemu ne mogu biti zadovoljni sveukupnim djelovanjem biskupa na Koncilu.37

Mišljenje državnih vlasti o biskupu Bäuerleinu Državne vlasti nisu pozitivno gledale na biskupa Bäuerleina, što je vidljivo i iz nekoliko službenih dokumenata. Takav stav iznio je i Anðelko Rittig, neæak Svetozara Rittiga, prigodom razgovora u Komisiji za vjerske poslove NR Hrvatske 28. veljaèe 1958. s tajnikom Komisije, Milanom Èaèiæem, kojem je nazoèio i kanonik Ðakovaèke biskupije Rudolf Šverer. Šverer je stao u obranu biskupa istièuæi da je on jednostavno takva osoba da treba dugo vremena dok neku stvar usvoji i teško prima i dobra mišljenja drugih, da živi zatvoreno u sebi tako da ga se malo osjeæa osim kao stvarno revnog i jako pobožnog sveæenika. Istaknuo je da biskup shvaæa da ne može ignorirati potrebu kontakata s vlastima i da biskup i nije protiv toga ali da se teško odluèuje da uèini takav korak. Meðutim, tajnik Èaèiæ je kazao da biskup Bäuerlein nije tako nedužan i samo dobar sveæenik, jer da mu za to ne bi nitko ni prigovorio, veæ da ima i drugih stvari, koje biskupa jasno legitimiraju u najmanju ruku kao nelojalnog prema državnim vlastima.38 Negativno mišljenje o biskupu Bäuerleinu iznio je i Petar Ivièeviæ, èlan Savezne komisije za vjerska pitanja, u razgovoru s beogradskim nadbiskupom Josipom Ujèiæem na prijemu u Saveznom izvršnom vijeæu 29. studenoga 1959. godine. Ivièeviæ je tom prigodom, komentirajuæi imenovanje Bäuerleina rezidencijalnim biskupom, kazao da Bäuerlein ne daje mnogo nade da æe kao biskup djelovati u smjeru konstruktivnog razvoja odnosa Crkve s državom.

37 38

Spis “Uèešæe jugoslavenskih biskupa na II. vatikanskom koncilu”, HDA, KOVZ, Kut. 67, Pov. 55/1-1965.

HDA, KOVZ, kut. 38, Pov. 22/58

67

47 - 69

VDG JAHRBUCH 2007

Takoðer je kazao, da neki biskupi, a naroèito biskupi Bäuerlein, Èekada, Franiæ, Baniæ, pa i neki drugi, mogu mnogo štete napraviti za normalizaciju odnosa ako nastave zlorabiti svoj položaj u politièke svrhe.39 U jednom spisu Komisije za vjerske poslove NR Hrvatske iz 1960. u kojemu se iznose stavovi o pojedinim biskupima, u svezi s biskupom Bäuerleinom navedeno je da on spada u grupu najekstremnijih biskupa. Istaknuto je da u razdoblju suðenja bogoslovima Ðakovaèke bogoslovije, nije htio niti pod cijenu žrtvovanja te ustanove, doæi na razgovor s predstavnicima vlasti. Takoðer je navedeno da je biskup vrlo nepokretan, ne samo fizièki, veæ i do kraja nekomunikativan, te da je sasvim sigurno da on nikada neæe davati bilo kakve inicijative za razgovor s predstavnicima državnih vlasti. Predloženo je da se s biskupom uspostavi kontakt preko njegovog neæaka, koji je direktor gimnazije u Slavonskom Brodu, jer da bi se preko tog kontakta, ipak mogao ostvariti izvjestan utjecaj na biskupa te da na tome treba dalje raditi.40 I u planu rada Komisije za vjerska pitanja za 1960. godinu, koji je upuæen Saveznoj komisiji u veljaèi 1960. biskup Bäuerlein je naveden u popisu ekstremnih biskupa koji izbjegavaju kontakte s vlastima, uz napomenu da treba pronaæi naèin za uspostavljanje kontakata s njima.41 Takoðer je po analizi vjerske komisije svakog od biskupa, u smislu moguænosti utjecaja na njih i njihova odnosa prema državi, kao jedan od ekstremnijih biskupa smatran i biskup Bäuerlein.42

39 40 41

42

HDA, KOVZ, kut. 39, Pov. 74/59 HDA, KOVZ-ZAPISNICI, knj. 2; 21. 4. 1960.

Plan rada za 1960. godinu, upuæen od Komisije za vjerska pitanja NRH Saveznoj komisiji za vjerska pitanja 19.

II. 1960., HDA, KOVZ, Kut. 40, Pov. 8/1-60.

Zapisnik sa sjednice Komisije za vjerska pitanja NRH, od 21. IV. 1960., HDA, KOVZ-zapisnici, knj. 2.

68

VDG JAHRBUCH 2007

47 - 69

Zusammenfassung

Der Bischof Stjepan Bäuerlein und die kirchlich staatlichen Verhältnisse bis zum Jahr 1966 Nach der Machtübernahme in Jugoslawien führte das kommunistische Regime eine ständige anti-kirchliche Politik. Die katholische Kirche, die in dem Einparteisystem der einzige richtige Opponent dem kommunistischen Regime war, war ihr besonders ausgesetzt. Einzelne Bischöfe und Priester, aber auch die katholische Kirche als Institution waren der Regierung ausgesetzt. Die Bischöfe und die Priesterschaft wurden ermordet, verhaftet und verbannt. Man nahm ihnen das Vermögen weg, schloß die Schulen, Zeitungen und die Religionslehre wurden verboten und sie wurden verschiedenen Drucken und Erpressungen ausgesetzt. Ähnliche Mißgeschicke trafen auch die Ðakovo und Syrmien Diözese.

Aber, man kann sagen, dass in der Zeit, als der Bischof Antun Akšamoviæ der sehr gute Verhältnisse mit der Regierung hatte, in der Diözese regierte, das Verhältnis der Regierung zur Ðakovo und Syrmien Diözese viel milder war als gegenüber anderen Diözesen. Der Grund dafür war die Freundschaft von Akšamoviæ mit dem Präsidenten des Ausschusses für Religionsfragen in der Volksrepublik Kroatien und dem Minister in der kroatischen Regierung, Mons. Svetozar Rittig, dem Priester, der seinen Religionsweg in der Ðakovo Diözese, wo er auch geboren wurde, anfing. Die Regierung war dieser Diözese geneigt, vor allem wegen Strossmayers Erbschaft. Sie betonten immer sein Engagement für das Jugoslawentum, obwohl er nicht über das Jugoslawentum, das das kommunistische Regime praktizierte, sprach. Alles änderte sich als die Verwaltung der Diözese der Bischof Stjepan Bäuerlein übernahm. Bischof Bäuerlein war der Zusammenarbeit mit der Regierung nicht geeignet, außer in äußerster Not. Die Regierung betrachtete ihn als einen der extremsten Bischöfe und übte ständigen Druck auf ihn aus. Die Folge dieser Verhältnisse war die Gerichtsverhandlung gegen die Professoren und Theologiestudenten in der Ðakovo Diözese. Man drohte auch mit der Aufhebung der Diözese, aber der Bischof wollte nicht nachgeben. Die Regierung nutzte alle möglichen Mittel um auf den Bischof Druck auszuüben, sie versuchte auch den Aufstand der Priesterschaft gegen ihn aufzuheben. Aber, der Bischof hatte die Unterstützung von meisten Priestern und von anderen Bischöfen in Jugoslawien, aber auch vom Heilligen Stuhl.

69

Tomislav WITTENBERG Požega

Velika obitelj Lermanovih UDK 929.52(=112.2)"17/19"

1. Uvod Obièno se spominje samo ime Carla Dragutina Lehrmana, kao poznatog i priznatog Požežanina zbog istraživaèkog rada u Africi. Rijetko koji autor napisa pokušava istražiti odakle Lermanovi dolaze u Požegu, a još manje o njegovoj angažiranosti u ostalim sferama života Požege. I kada se o tome piše, uglavnom se spominje krah Puèke banke u Požegi i Rudnika u Ratkovici. Da je meðu prvima zasadio vinograd na amerièkim podlogama, uredio perivoj, izgradio objekt u vinogradu, angažirao se u DVD-u Požega, Pjevaèkom društvu "Vijenac", Biciklistièkom društvu i dr., skoro pa ništa. A i oni koji su pisali o tome kao Aleksandar Gahs (Dinastièke kulture Afrike, pisao kao komentator njegovog Afrièkog dnevnika u kojem obraðuje kulturu i religiju afrièkih plemena, te govori o Lermanu i njegovim suvremenicima) nije tiskano i èuva se u rukopisu. Za utjehu, nisu samo Lerman, A.Š. Messner i Gahs tako prošli. Dr. Matija Perak (Sesvete, Zagreb) u pogovoru za svoju Zbirku pjesama: Život na vjetrometinama, Zagreb 1992., napisati æe: "Sve su moje pjesme pisane prije sloma komunizma osim onih kod kojih je oznaèen datum pisanja. Naravno, da se veæina nije mogla tiskati u ono doba. One koje su se mogle tiskati, morao sam tiskati u vlastitoj nakladi i o vlastitom trošku, jer sam bio proskribiran, a osim toga nisam pripadao klanu koji si je uzurpirao pravo na ocjenu estetske vrijednosti književnog djela, kao što ne pripadam ni danas, a zidovi takovog klana su veoma nedodirljivi iako su sazdani od obiènog pomodarstva". Zato je trebalo je proæi preko osamdeset godina da se tiskaju Lermanovi dnevnici iz Afrike i Kreševa. O Lermanovima i njihovoj ulozi u kulturnom, društvenom, gospodarskom i dr. životu, njihovoj doista velikoj obitelji, gotovo ništa. Zato sam smatrao uputnim navesti upravo te podatke i èinjenice, a one upotpunjuju lik i djelo Dragutina, ali i njegova okruženja - obitelji i prijatelja.

Jer, osim potrebe za vandbrokovanjem, usavršavanjem u svojoj struci, što su èinili i njegov djed i otac, tu su bile spoznaje o toliko potrebnim novim pothvatima ne samo da se osobno uspije, veæ da se unaprijedi i okolina - grad, gospodarstvo, društvo u cjelini. A upravo tih primjera bilo je kako u bližoj, tako i široj obitelji te prijateljima. Zbog toga treba tako i promatrati, kako samo temu, tako i navoðenje primjera. Zato je najbolje poèeti, kako se kaže od poèetka.

2. CARL DRAGUTIN LEHRMAN 2. kolovoza 1785. godine kreæe porodica Anne Marije Lärmerin iz St. Wendela kod Triera i nakon dugotrajnog puta zaprežnim kolima i splavi (laðom) stižu 10.

71

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

rujna 1785. godine u Kutjevo. Bila je to zadnja skupina od 5 obitelji od ukupno 130, koja je te godine stigla u Kutjevo. Kako se pojavila nepoznata epidemija (Kutjevo tada nema lijeènika, spominjala se španjolska groznica) i mnogo je doseljenika umrlo od te opake bolesti, Anna Marija je sa svojom djecom iz Kutjeva preseljena u Begtež. U Kutjevu su ostale obitelji za koje se planiralo da iduæe godine nasele Kulu i Poreè, a to znaèi da odlaze tamo i izgrade obiteljske kuæe i gospodarske zgrade, znaèi one, koje su bile fizièki i struèno sposobne za takove poslove. Kako u Begtežu nije bilo niti škole ni crkve, to je Anna težila da se preseli u bilo koje od ta dva sela.

Veæ 1787. godine Kula je dobila školu i obnovila kapelu, a Poreè je imao svoju privatnu školu. Zato Annin sin Philipp Lehrman doseljava u Poreè, a njegov sin Jakob doseljava u Požegu.

Jakob je bio krsni kum Anni Filipoviæ, kæeri tadašnjeg uèitelja u Požegi Ivana Filipoviæ i Ivane r. Pürkert. Jakob Lehrman imao je dva sina: Georg - Ðuro i Josip Jakob doseljava u Požegu u Alagoviæevu ulici br. 22. Iz izvatka iz zemljišne knjige vidi se da na kat. èest. 926 nalazi kuæa, gosp. zgrada i dvor i sve na površini od 188,3 èhv. Suvlasnici su Ðuro i Marija Lerman. Promjena vlasništva uslijedila je 3. veljaèe 1898. godine na temelju kupoprodajnog ugovora u korist novog vlasnika Dragutina Lermana. 9. prosinca 1916. godine upisan je novi vlasnik Ivan Hochsenkopf, a 7. svibnja 1917. godine Bernard Löwinger. 20. rujna 1928. godine

Rodna kuæa D. Lermana

72

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

Zgrada Puèke banke na temelju kupoprodajnog ugovora novi vlasnik Slavon. drvo, šumska industrija dd. u likvidaciji. 25. studenog 1935. godine Iver dd. za trgovinu šumskim proizvodima u Zagrebu, a od 24. sijeènja 1940. godine T.Ž. "dolina" šumska industrija u Zagrebu. 24. sijeènja 1948. godine - Opæenarodna imovina, organ upravljanja kotar Požega. Do 1956. godine u toj zgradi bio je SUP-a kotara, a poslije KK SKH-e, OK SKH- Požega, SSRN Požega KKNOH-e i druge organizacije. Od 1963. do 1990. godine nosilac prava korištenja je SKH Opæinska konferencija Požega. Poslije 1990. godine - opet više organizacija, udruga i obrtnika.

Danas ta ulica nosi ime Dragutina Lermana, a na zgradi je postavljena spomen ploèa.

Georg - Ðuro je roðen 1837. godine u Poreèu. Osnovnu školu polazi u Požegi.

Kod oca Jakoba takoðer tkalca, naukuje od 13. prosinca 1948. do 13. prosinca 1852. godine, kada izlazi pred komisiju u kojoj su bili Johann Martiniæ i Franz Petter i dobiva LEHRBRIEF - kalfinsku svjedodžbu. Sa Putnom knjižicom - Wanderbuch, putuje tadašnjom carevinom, gdje mu uredno majstori ovjeravaju njegovu knjižicu i rezultate koje je poluèio. Mnogi od majstora sjeæali su se i njegovog oca, koji je takoðer "vandbrokovao".

Iz preslika Obrtnice vidljivo je da je otvorio obrt 29. prosinca 1860. godine u Požegi.

Georg i Marija Schulz vjenèali su se u crkvi sv. Terezije 26. kolovoza 1861. godine. Mladoženji je bilo 24 godine, a mladoj 19 godina. Kumovi su bili Ferdinand Kempf i Matias Bertolan. Vjenèao ih je župnik Johann Thaller i upisao rodno 73

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Svjedodžba Ðure Lermana

Putna knjižica Ð. Lermana

74

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

mjesto mlade Kaptol, kao i djevojaèko prezime. No poslije æe Marija pisati svoje djevojaèko prezime Jäger.

Gjuro je bio 1874. godine meðu dvanaestoricom osnivaèa Prvog požeškog obrtnièko-radnièkog društva, koji su potpisali Pravila društva. U prièuvi odjela èuvara DVD Požega Georg je bio od 1875. godine.

Obrtnica Ð. Lerman

Josip je bio ministarski savjetnik kod ministarstva rata u Budimpešti. Pisao i prevodio pripovijesti i pjesme u beletristièke èasopise. Nije imao djece.

Dragutin je od njega oèekivao pismo u Kreševu, ali ništa od toga.

Georg i Marija bili su krsni kumovi Josefu Ferdinandu Hart, sinu Georga i Thereze r. Kindl 24. veljaèe 1860. godine.

Isto tako bili su krsni kumovi Juliju, Pavlu, Carlu Kempf, sinu Ferdinanda brakxatora i Julijane r. Lehner 25. sijeènja 1864. godine.

Georg je umro 9. travnja 1909. godine u 72. godini, a Marija 6. lipnja 1915. godine u 73 godini života. Pokopani su na groblju sv. Ilije.

Georg i Maria imali su u braku šesnaestero djece: - Theressia Ferdinanda Adolfa - Riza, roðena 19. kolovoza 1862. godine. Krsni kum bio Ferdinand Kempf, braxator.

- Carl Dragutin roðen je 24. kolovoza 1863. u Požegi, a umro 12. lipnja 1918. godine u Kreševu.

Josip Lerman

U matici krštenih zapisano je, da je sin Georga, tkalca i Marije r. Schulz, prebivalište Požega k. br. 22. Kumovao Ferdinand Kempf, izabrani graðanin, braxator. Krstio ga pater Timotej Stanèik, uèitelj Glavne požeške škole.

Tada je župnik bio opat Johann Thaller.

75

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

- Dragica - Ana - Josef roðen 15. veljaèe 1865. godine.

Kum Ferdinad Kempf. Umro 19. ožujka iste godine.

- Antonin - Antun, Ladislav roðen 5. lipnja 1866. godine. Kum Ferdinad Kempf.

- Marija - Stjepan (umro mlad) - Ivan - Sthephania, Catharina roðena 20. kolovoza 1874. godine. Kuma Catharina Schulz. Umrla 31. kolovoza iste godine.

D. Lerman

Dragica i Terezija Lerman

Carlo je u Požegi završio prve razrede gimnazije, a zatim se posvetio trgovaèkoj struci. Obzirom na brojnost obitelji i materijalnim prilikama nije mogao ni sanjati o nekom višem školovanju, nego se pouzdati u sebe. Slijedeæi puteve djeda i oca, a imao je i šire planove i vizije, krenuo je u srpnju 1878. iz Zagreba u Hamburg, i to pješice. U Hamburgu je osvanuo jednoga jesenskog dana, stigao je i do Londona, ali Ameriku ipak nije vidio i vratio se u domovinu. U Karlovcu je ponovno zaposlen kao trgovaèki pomoænik, intenzivno uèi engleski i francuski jezik i uz njemaèki jezik može èitati znamenite putopisce. Ideal mu je Heinrich Schliemann, glasoviti istraživaè starina, koji sav svoj imutak uložio u arheološka istraživanja u Grèkoj i Maloj Aziji. Carlu naroèito oduševljava to, što je Schliemann bio amater i takoðer trgovaèki pomoænik, kao on sam. Malo pomalo i odluka je donesena. Èim je doznao da u Bruxellesu H. M. Stanley skuplja ekipu za novu ekspediciju u Kongo, Carlo se sa svojim karlovaèkim prijateljem Napoleonom Lukšiæem, našao 4. studenoga 1882. godine sa slavnim 76

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

Expedicija "Becker" istraživaèem i bio primljen s još trinaestoricom u ekipu. U Afriku su krenuli brodom "Hark a way" 8. studenoga iz Antwerpena i veæ 16. prosinca stigli u Bananu, a 17. prosinca u Bomu. S njim su bila još dvojica Hrvata koji vuku njemaèke korijene. U Kongu je nauèio i Kiswahili jezik i tako znao steæi povjerenje inaèe nepovjerljivih i pokatkad neprijatnih plemena.

U listovima iz Afrike (Požega 1891.) i Novim listovima iz Afrike (Požega 1894.) opisao je naèin života i obièaje mnogih crnaèkih plemena. Njegov Afrièki dnevnik (istoèni Kongo, današnji Zair, 1888.- 1896.) uz mnogobrojne zanimljivosti bilježi i dar crnaèkog poglavice, bocu palmovine, koju mu donosi poglavièin toèitelj.

"Mokreæi grlo s kupicom slatkog palminog vina" što se proizvodi iz soka palme Elazis guineeusis tako da se zareže "muška grana i do jutra boca je puna", procjenjuje, kako bi "u ovim visinama grožðe moglo lijepo uspijevati" te namjerava uzgojiti lozu. Kipeæi napitak palmina vina domorodci piju u velikim kolièinama (a "piju kao Požežani") i u razlièitim plemenima razlièito nazivaju (Malavu, Malafu, Malebu), a služi im i kao kvasac u pripremi kruha. Pri kraju svog boravka (30. 6.

1896.) zapisao je: "Grožðe koje sam iz domovine primio lijepo klija ter je nade da æemo za koju godinu vinograd moæi nasaditi". Bez obzira na to što se vinogradarstvo u tom dijelu svijeta nije razvilo (veæ se potrebe u vinu namiruju uvozom od oko 100.000 hl/god.) zanimljivo je istaæi Carlove dobre namjere, koji je tim plemenima donio i druge kulture: luk, zelje, peršin, celer i kavu.

Iz Afrike æe donijeti drvo Ginko - što je posaðeno u parku ispred današnje katedrale.

Svojim radom u Kongu Carlo se proèuo i u domovini. Održavao je prepisku s biskupom J.J. Strossmayerom i drugim viðenijim ljudima svog vremena: Antom Starèeviæem, Franom Folnegoviæem, Antom Trumbiæem, Eugenom Kumièiæem i Augustom Harambašiæem. (Prepiska Strossmayer - Lerman sadrži 14 pisama uzajamno izmijenjenih i datiranih u razdoblju 1890.- 1902.).

77

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Lermanovi dnevnici (nije pojasnio jesu li samo Afrièki ili i Kreševski), zapisao je i objavio D. Jelèiæ u "VALLIS AUREA", Zagreb 1977. èuvaju se u Arhivu tadašnje Jugoslavenske akademije (HAZU). Prvi, Afrièki, ugledati æe svjetlo dana 1989. godine, a Kreševski, godinu dana poslije. Urednik posljednjih bio je Zlatko Crnkoviæ. Lermanovi dnevnici pisani su u bilježnice, koje su dobro oèuvane, a pisani su hrvatskim, a tek manji dio njemaèkim i engleskim jezikom. Julije Kempf je kaligrafski prepisao Afrièki dnevnik na 493. stranice.

Lerman æe zapisati: Kod prijelaza rijeke Kuila 1893. opazih krasne slapove i prozvah i na spomen, što ih prvi Hrvat vidi, "Zrinski slapovi".

U Hrvatskom arheološkom muzeju svjedok je Lermanova kulturna nastojanja i domoljubne požrtvovnost bogata zbirka razlièitih stvari iz Konga što ju je on uputio kao poklon muzeju. Prof. Šime Ljubiæ, tadašnji ravnatelj napisati æe Lermanu 26. sijeènja 1886. godine: "Stavljamo si na dužnost javiti vam, da smo primili Vaše štovano pismo, zatim najprije omot, u kom su koplja i palice, a prekljuèer i veliki sanduk, pun raznovrsnih i dragocjenih predmeta, što ste sve sakupili za svoga putovanja kano èlan glasovite Stanleyjeve Kongo-Ekspedicije.

Vaš dièni brat Ante rado nam je izruèio i popis ciele zbirke, veoma vješto izraðen.

Ova nas je zbirka upravo udivila, a tako svakog, koji ju je do sada pregledao, pošto je i velesjajna i velecijenjena. Rabili mi ma koji izraz, da se tim bar donekle odužimo vašemo veledušju, bio bi uviek slab naspram zaslugi, koja Vas pravo ide za toli plemeniti i znameniti dar. Jamaèno æe i vaše ime kao što i vaša zbirka ostati u ovom zavodu do vieka, krasnim i diènim spomenikom Vaše riedke požrtvovnosti i domoljublja."

Vrativši se iz Afrike Požežani su sveèano doèekali svog domaæeg sina, kada se kao generalni komesar, ovjenèan odlikovanjima vratio u svoj voljeni rodni grad Požegu. Ulice su bile sveèano okiæene, glazba je svirala, djeca su školska u špaliru stajala i s graðanima oduševljeno pozdravljala èovjeka, koji je od skromnog trgovaèkog pomoænika postao uvažen èlan u svijetu poznate Stanleyeve ekspedicije i sada se vraæa kao generalni komesar Istoènog Konga, koga je belgijski kralj osobno primio i odlikovao. A to je u ono vrijeme mnogo znaèilo. Dok se vozio ulicama svog voljenog grada, koèiju su mu cvijeæem zasipali, a on sretan i radostan, otpozdravljao, pun najljepših planova kako æe poraditi za dobro svoga grada i odužiti se za ovaj tako sveèani doèek.

Nisu samo Požežani pratili s pažnjom njegov boravak u Africi. Davorin Trstenjak æe još 1894. napisati: "Dvije knjige Lermanovih listova iz Afrike, kao i neobjavljeni dnevnik, bjelodano nas uvjeravaju, da se mi danas ne moramo stidjeti njegova rada i uloge što ju je u Africi odigrao; nego naprotiv, možemo se podièiti izvršenim djelom ovoga èovjeka, koji je svugdje ponosno izgovarao svoje hrvatsko ime. Jer on je zaista veæ tada, otkrivajuæi "crni kontinent" i stupajuæi u predjele kojima prije njega nikada nije kroèila noga jednoga Europljanina, stjecao prve prijatelje, podijelivši im veliki dio svoga i našega srca."

Ivan Filipoviæ, prikazujuæi Listove iz Afrike u svojoj "Književnoj smotri" (1891.) primijetio je: "Po našim putopisima i putopiscima, zakljuèilo bi se, da naši ljudi 78

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

nikamo ne putuju. "A ipak nije tako", pa nastavlja:"Ta koliko nemamo (!) samo morskih kapetana koji su u najdalje krajeve svijeta prošli? Koliko ne trgovaca koji su u trgovaèkim poslovima proputovali ne samo viðenije krajeve Europe, nego takoðer i Amerike, Azije, pa i Afrike. A napokon je bilo i obrazovanih vojnika i diplomata, koji su u svakojakim poslovima i poslanstvima nagledali se tuðega svijeta, tuðih obièaja, tuðega napretka; pa ipak ih je veoma malo štogod napisalo od svoga iskustva, od svoga znanja, za pouku ili zabavu svomu narodu!"

Koliko su uvažavana njegova istraživaèka iskustva i administrativni rad, govori èinjenica, da su njegova službena izvješæa služila kao službeni dokument u radu Kongo-kongresa u Berlinu (1884.-1885.).

Sam Stanley visoko je cijenio ovoga "neustrašivog Hrvata", kako ga je nazvao na jednom mjestu u èuvenoj knjizi (njemaèki prijevod) "Der Kongo und die Gründung des Kongo-states", Leipzig 1885., gdje u drugom svesku, na str. 285-286, piše: "Drugi opet gospodin, imenom Lerman, jest roðenjem Hrvat. Kako se on razvio, veæma me je iznenadilo, negoli ostali. Ujedno me je pouèio kako ne valja èovjeka prenaglo suditi po prvim dojmovima. Nisam ni od koga se tako malo nadao, niti mi se koji tako neiskusnim prièinio, kao gospodin Lerman. Ipak, sada ga visoko cijenim kao izvrsnog èinovnika. Energièan, oprezan bodra duha, nadziruæi osobito vrsno svoje ljude, a uza to najpovoljnijega zdravlja, nije po mome mnijenju bilo vrsnijeg èovjeka, koji bi mogao preuzeti zapovjedništvo u Philippevilleu na Knilu-Niadi. To je bila tako zabitna postaja, da se nikomu - kako mi se èinilo - htjelo onamo. No gospodin Lerman, koji je prije bio suviše skroman a da svrati na sebe pozornost, sada se dobrovoljno ponudio za to zabitno mjesto, vidjevši kako se drugi premišljaju. Više se nisam bojao ni za njega, ni za njegove ljude, ni za uroðenike."

Puèka štedionica 1892.- 1913. - Prva štedionica d..d. Požega Štedionica se razvila iz Štedne i pripomoæne zadruge zalaganjem dr. Mije Reinera. Njen dionièki kapital iznosio je u poèetku samo 50.000 forinti. Razvija se od 1895. godine kad je povišena glavnica na 100.000 K, a poslije i 200.000 K., pa je preustrojena u Puèku banku, èija je Pravila potvrdio Sudbeni stol u Požegi 10. ožujka 1903. godine. Predsjednik dr. Mijo Reiner, ravnatelj Dragutin Lerman, Odbornici: Dr. Eduard Kürschner (podravnatelj), Hinko Stipaniæ, Ðuro Aniæ, Ðuro Dumiæ, Ignjat Horat, Julije Knifer, Josip Kuftiæ, Franjo Mravak, i Stevo Mirkoviæ.

Nadzorni odbor: Antun Mazek, Julije Maksiæ, dr. Vilim Polak, Julije Kempf, Oton Kaiser, Josip Pobor i Ljudevit Manuci. Prokurista Josip Fišer. Promet inaèe oskudne 1907. godine iznosio je 38,379.267,75 K. Èista dobit 22.113,66 K., a zakladna prièuva 47.000 K. Banka od 1905. godine ima svoju podružnicu u Kutjevu.

Banka za trgovinu i promet, d.d. Požega.

Banka se razvila 1907. godine iz bankarske radnje Bernarda B. Schwartza i Zdenka Spitzera, koju nalazimo na prijelazu stoljeæa, kao banku koja se bavila kreditima.

79

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Predsjednik Dragutin Lerman (prihvatio je taj posao kada mu je bilo ugroženo mjesto u Puèkoj banci), podpredsjednik Hinko Krausz. U ravnateljstvu: dr. Franjo Arh, Koloman Juhn, dr. Eduard Kürschner, dr. Samuel Steiner, Fridrich Weiss, B. Bernardo Dragutin Schwarz, Armin Klein i Emanuel Tolnauer. Ni ova banka nije dobro poslovala.

Dragutin je od 1900. godine utemeljiteljni èlan i èlan upravnog odbora DVD Požega.

Obnavljanje Požeških vinograda na Kapavcu Poznate su posljedice filoksere u Požeškim vinogradima. Carl ne miruje. Kupio je zemljište zvano Kapavac. Prvo je trebalo iskrèiti a potom izvaditi staru lozu.

Zasaðuje amerièku lozu za primjer drugima. Uz vinograd je podigao i ladanjsku kuæu iz koje se stepenicama silazilo u mali perivoj, ureðen na mjestu gdje je prije rasla makija. Kad je taj vinograd donio prve plodove Lerman je u berbu pozvao svoje brojne znance i prijatelje. Priredio je pravu puèku sveèanost, kao i onomad kad je proradio rudnik. Mužari su gruvali, janjci na ražnju se vrtjeli uz glazbu i pjesmu. Pjevalo se i sviralo do dugo u noæ zabavljalo, Lerman je uživao što se i drugi s njim vesele i zabavljaju. Sliku s te sveèanosti dugo je zadržala u svom sjeæanju književnica Zlata Kolariæ Kišur.

Požeški vinogradari toga doba: Franjo Ciraki (bio 20 godina gradonaèelnik Požege do 1904.) Imao je dva vinograda. Jedan na Kamenu - Albertinovac i drugi na Garevici. Loza nije bila na

Vinogorje Kapavac

80

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

amerièkoj podlozi, ali nije navodio vrste loze, a vino je prozvao po lokalitetima: Albertinovac i Garevica.

Poslije æe vinograd u jesen 1905. godine regulati postepeno vinograd i saditi Kadarku i Tokajac na amerièkoj podlozi.

Inž. Franjo Trapp (Gradski inž.) Imao je vinograd u Jagodnjaku. 19. svibnja 1904. godine naæi æe se kod njega u vinogradu probrano društvo: Sieber, Kneževiæ, Hadžija, Mravak, Šibl, Kelèec, Pavlinoviæ i Ivan Lerman (brat Dragutina graditelj). Na stolu je posluženo: Peèeno janje, æevap, šunka i masnica. Vino mu je bilo vrlo dobro bilježi u svoj dnevnik Franjo Ciraki.

Stjepan Thaller (Poštar) Imao je vinograd i krasnu kolibu - Thalerova koliba.

Dr. I. Thaller, njegovo dobro vino, ali i ukupni ljudski karakter i dobroèinstvo spominje u svojim zapisima Johann Nepomuk Scholl.

Eduard Kürschner (Gradonaèelnik Požege 1904.- 1918.) Imao je vinograd na Kapavcu.

Makso Kuntariæ, ravnatelj gimnazije. Imao je vinograd Rudoniæ na Velikom kamenu, koji se diže nad dolinom Komušanca zvanom Vranduk. Površine 5-6 kj.

Do pojave filoksere (1906.?) Rudoniæ je bio zasaðen Braniæevkom i to bez redova, jer se loza umnožavala povalama pa je bio gusto zasaðen. Braniæevka ima oveæi plavkasti grozd, rodi izobilno, ali sadrži malo sladora. Osim Braniæevke bilo je i Kadarke, takoðer plavo grožðe, samo je grozd ugledniji s veæim bobama, ali i s više kiseline. Imali su još vinograd nad kuæom pod Kalvarijom. U njemu je bilo nekoliko sorti a prevladavala je Bjelina.

Julije Hegedüss. Imao je vinograd na Kamenu.

Vrhunac uspjeha i poèetak kraha 15. lipnja 1909. godine ban Levin Rauch boravio je u Požegi u pratnji župana Junkoviæa. U Požegi ga je vodio gradom ravnajuæi uèitelj Djeèaèke puèke škole Julije Kempf, a poslije je razgledao i rudnik Ratkovicu, tvornicu olovaka i masti "Nerosin", gdje ga je proveo istraživaè Konga Dragutin Lerman. Ban se sastao i s naèelnikom Požege Eduardom Kürschnerom, koji je kasnije na njegov prijedlog dobio orden od cara.

Ulaz u Majdan

Lerman je u osnovi mislio dobro, piše Mira Kolar Dimitrijeviæ. On je želio 81

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Požegu uklopiti u svjetsku proizvodnu mrežu. Onako na veliko, kako je nauèio u Kongu ponukao je i neke Požežane da se upuste u riskantne poslove. Imajuæi apsolutno povjerenje u svoje sugraðane, on im je davao dosta velike kredite, pa je na poèetku stoljeæa podignuto više lijepih zgrada, a poèeli su se obnavljati i vinogradi uništeni filikserom 70-ih godina 19. stoljeæa. Uloživši i potrošivši dobivene kredite, ovi dužnici nisu mogli vratiti Lermanu zajmove, kada je to on zamolio, pa je Lerman morao pokriti potraživanja kreditora.

Dragutinova braæa: - Stjepan (umro mlad) - Antonio, Ladislav - Antun, roðen je 5. lipnja 1866. godine. Kum mu je bio Ferdinand Kempf, a krstio ga župnik Johann Thaller. Sveæenik, bio kapelan i opat u Èazmi. Carlo iako u dalekoj zabiti u Africi, zapisuje dan kada je Antun imao Mladu misu. Umro mlad. On je odnio pismo Dragutina i popis darovanih predmeta iz Afrike Muzeju u Zagrebu. Ukupna donacija bila je 495 primjeraka.

- Ivan - graditelj, a imao je i trgovinu graðevinskog materijala i ogrijeva.

Njegova tvrtka sagradila je više vrlo lijepih zgrada u Požegi. Gradio je i gradsku pecaru na Èesmi. Zemaljska vlada nije odobrila devinkulaciju gradskih obveznica u iznosu od 150.000 kruna, pa je gradska opæina svojim imetkom garantirala za Ivanom zajam kod Hrvatske eskomptne banke i kod mjeniène banke dd. Brod za iznos od 25.000 kruna. Krahom Puèke banke koja je kreditirala te gradnje, propala je i njegova djelatnost. Bio je barjaktar Hrvatskog pjevaèkog društva "Vijenac" u Požegi. Vodio knjigu o djeci.

Ivan Lerman sa suprugom Rièikom

Antun Lerman

82

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

Ana Lerman udana Kelèec

Dragica i Ognjen-Naco Heiman

Dragutinove sestre: # Marija udana za Dragana Bendekoviæ, poslije za Stjepana Damiæ. Živjela u Novoj Kapeli, gdje su imali gostionicu kraj željeznièkog kolodvora.

Njihova djeca: - Milica udana za Belu Battory, poslije je živjela s obitelji u Prijedoru kod kolodvora.

- Zlatko Bendekoviæ živio je u Beogradu, u ulici Kneza Dobruèa 50. (Traverza).

- Hedviga Hecika udana Pražiæ. S obitelji živjela u Vrginmostu.

Njihova djeca: Darko, ing. rudarstva Miljenko, lijeènik. Žive u Zagrebu. # Ana udana za Vinka pl. Kelèec. Bio gospodarski upravitelj u Požegi i posebno zadužen za gradsku elektranu. Vinko je umro 26. srpnja 1909. godine. Bili su bez djece. # Dragica udana za Nacu Heiman. Živjela u Vukovaru. Bila je najveæi oslonac Dragutinu. Redovito mu pisala i slala pakete. Kod nje æe sprovesti Dragutin i svoj posljednji Božiæ 1917. godine.

Dragutin 8. srpnja 1916. godine zapisuje: "Po podne sam imao veliku radost.

Sestra Dragica poslala mi sanduk sadržavajuæ voæa, povræa i troje novih gaæa, 83

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

skrojenih po pariškom uzoru. Najeo sam se kajsija do mile volje. Ovdje neæemo imati voæa do jeseni."

Njihova djeca: - Božidar, sin - Zdenka udana Košek - Jelka - Milan - Marijanka ud. Majstoroviæ. Banja Luka. # Theressia, Ferdinanda, Adolfa - Riza udana Škrgatiæ. Roðena je 19. kolovoza 1862. godine u Požegi, gdje pohaða osnovnu i djevojaèku školu. Poslije Požege živjeli su u Zagrebu, Mikuliæeva ulica 30. Još dok su bili u Požegi mjeseca kolovoza 1917. godine Riza se ozbiljno razboljela te provela 3 mjeseca u postelji osamljena u Zagrebu, a djeca i obitelj u Požegi. Riza Carlu piše 11. studenog 1917. godine, da joj je zdravlje zadnjih dana bolje, da je još uvijek slaba i bolesna, da joj je njena bujna kosa uslijed bolesti ispala, ali da joj raste nova kosa.

Njihova djeca: - Marijana ud. Strelec, Varaždin.

- Blaženka ud. Vilfan - Mravak - Ljudevit u Šibeniku - Željko - Alma ud. Vinkoviæ. Njena unuka Maja živa još danas u Zagrebu.

5. rujna 1916. godine Dragutin piše sestri Rizi, da njoj i mužu njezinom prašæa svu tugu što mu je njihov naèin prouzroèio.

3. Obitelj REINER Dr. iur. Michael Mijo Reiner rodio se 27. rujna 1844. godine u Velikom Beèkereku. Poslije poèetnih i srednjoškolskih nauka nastavlja naukovanje u beèkom sveuèilištu, gdje je mjeseca srpnja 1867. godine doktorirao. Godine 1881. doselio se u Požegu, gdje upoznaje Mariju Thaller (3. rujna 1855.), kæi Filipa Thallera, s kojom se ženi. Kupuje imanje Brestovac, a potom Alagince i Marindvor i na kraju stoljeæa je jedan od najveæih veleposjednika u županiji. Kao gradski zastupnik, pa èlan županijskih skupština i gospodarske podružnice istakao se svojim primjerom za promicanje gospodarstva i industrijskih pothvata u našem kraju. Osnovao je najprije štedionicu a potom i Puèku banku. Osnovao je i Zakladu porodice dr. Mije Rajnera za podupiranje obrtnika i za osnutak sirotišta. Tada požeški podnaèelnik daruje 28. listopada 1898. godine gradu Požegi svoju kuæu u ulici sv. Florijana, vrijednu 20.000 K, a osim kuæe još u gotovom novcu 20.000 K za Zakladu.

Mihael Mijo i Marija Thaller Sinovi: - Oskar (1882.-1958.?). Dobio je posjed Alagince i u braku nije imao djece.

- Vladimir, Aladar (1883.-1962.) Dobio posjed Marindvor.

84

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

djeca: - Oskar - Emin - Alica - Ivan (Hanzi) Marija Renata, Željko sin Željko Kæeri: - Olga udana za Carla pl. Somogyi, satnika poslije pukovnika u Austro-ugarskoj vojsci. Tada su živjeli u Beèu.

Olga i Agata Reiner U braku su imali dva sina: Viktora - Vili i Theodora - Doriju. Obojica su bili èasnici. Viktor je ranjen u ratu, a Dorija - Dori završio je mornarièku akademiju u Branau.

Carl se 21. rujna 1916. sastao s Dragutinom u Sarajevu u hotelu. Poslije su se još jednom sreli u Sarajevu. Skupa objedovali. Obeæao posjetiti Dragutina u Kreševu.

Mijo i Marija Reiner prelaze u Požegu u kuæu Marijinih roditelja, a s njima i Hedviga. Mijo umire 1. rujna 1925., a Marija 2. studenoga 1928. godine. Poslije njihove smrti Olga predloži Hedvigi da se udruže i unajme kuæicu zvanu zidanicu u Samoboru. Olga je bila slabog zdravlja, nije bila sposobna za posao, pa je Hedviga vodila kuæanstvo.

- Agata barunica udana Zmaiæ (Dobila Brestovac) Nisu imali djece. Zmaiæ je takoðer bio èasnik i tada su živjeli u Beèu.

15. kolovoza 1916. godine Agata i Hedviga dolaze u Završje radi uspostave svinjogojstva.

- Hedviga udana Lerman (Dobila posjed Svetinju) Carlo - Dragutin i Hedviga - Marija - Ana vjenèali su se 28. travnja 1897. godine u brestovaèkoj crkvi. Carlu je bilo 33 godine a Hedvigi 20 godina. Kumovi su bili stric Josip Lerman, min. savjetnik i Carlo Somogyi, tada satnik. Vjenèao ih je o. gvardijan Joso Kovaèeviæ iz pož. samostana.

85

Hedviga Reiner udana Lerman

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Carlo je tada naveo kao zanimanje umirovljeni komesar provincije "Kongo", a mladenka - vlastelinka. Medeni mjesec proveli na Lošinju. Hedviga je dobila za miraz posjed - pustaru Svetinju (izmeðu Jakšiæa i Eminovaca) sa preko 300 kj plodne zemlje, kuæom, voænjakom i drugim gospodarskim zgradama. Dragutin je imao nešto ušteðevine, ali je dobivao i rentu (mirovinu) iz Belgije. Kad su se vratili s medenog mjeseca u Svetinju bilo je sve kako je Reiner rekao. Novi dom okružen voænjacima i plodnom zemljom, u stajamo blago. Sve je to bilo lijepo i idilièno, ali Dragutin želi nove pothvate.

Hedviga je aktivna u gospojinskoj udruzi, a bila je i kuma zastavi HPD "Vijenac" Požega.

Dragutina napušta sreæa - Prvo bijeg blagajnika I. Schmita s novcima banke u Ameriku. Tamo je i umro 1916. godine. Taj novac Dragutin je osobno podmirio banci.

- Poplava u rudniku Ratkovica i požar u novoizgraðenoj tvornici Nerosin u Ratkovici.

- Požar u stanu gdje mu je sve izgorjelo.

- Rasprodaju svu svoju i ženinu imovinu i namiruje dugove. Na nagovor tasta Reinera napušta suprugu. Lerman odlazi u Francusku i Belgiju tražeæi posla i zarade.

Na kraju je èekao dopis da ide u Bosnu. Za to vrijeme bio kod svoje sestre Marije i neæakinje Milice u Novoj Kapeli.

- 1912. odlazi u Bosnu u Kreševo.

Agata Reiner ud. Zmaiæ - Rad Hedvige

Po odlasku Dragutina Hedviga je bila kod svojih roditelja u Požegi, koji su se preselili u Thallerovu kuæu (rodna kuæa supruge Marije). Pokušala se osloboditi brige roditelja i sama zaraðivati. Uputila se u Zagreb u "Tonka atelier" za umjetnièku fotografiju. Radeæi poletno i naporno, marljivo uèeæi, da stane sama na svoje noge.

Uskoro joj se poèelo nešto dogaðati, na što u poèetku nije obraæala pažnju. Rad u hladnoj prostoriji u kojoj je razvijala snimke, kemikalije u otopini kojom je danomice natapala ruke, poèele su joj nagrizati osjetljivu kožu, a od hladne otopine javljale su se na rukama reumatske boli. A od naglih prelazaka iz svjetla u tamu i obratno, ili od kemikalija kojima je kopirala slike, 86

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

zadobila je tešku upalu oèiju. Lijeènici su joj savjetovali da bezuvjetno napusti posao. Nema druge nego opet otiæi ocu.

Pokušala je i sa sestrom Agatom u Završju uzgoj svinja. Ni to nije poluèilo neki uspjeh. Slijedi odlazak u Njemaèku gdje je mislila otvoriti trgovinu ruènih radova i rukotvorina. Ali ratno vrijeme nije pogodno ta takove poslove. I Carlo joj iz Kreševa šalje ruène radove što je prikupio u Kreševu. Opet se vraæa u Požegu. Umire Carlo, umiru joj roditelji i ona ovaj puta sa sestrom Olgom seli u Samobor.

4. Rodbina - prijatelji U Požegi - Dr. Eduard Kürschner, naèelnik grada Požege do 1918. Poslije odlazi u Zagreb. Pisao Carlu u Kreševo.

- Grga Goršetiæ, vatrogasni vojvoda DVD Požega. Otvoreno branio Dragutina i kudio njegove kritièare.

- Josip I. Fischer, knjigovoða i prokurator Puèke banke. Najviše pisao Carlu. Bio mu posudio 500 K uz 200 K kamata. Carla mu je to isplatio. Fischer oslijepio i pod starost morao živjeti od milostinje.

- Ivica Lerman, brat, vodio brigu o djeci - Dr. Milan, Ivan Franjo Thaller (1877.-1952.). Šef poliklinike u Požegi.

Supruga mu Štefanija Rothenstein (1891.-1967.)

- Stjepan (Pavle, Krunoslav) Thaller, najstariji je sin Filipa Thallera, roðen 9. srpnja 1850. godine u Požegi, a umro 1912. godine. On je od svoga oca naslijedio obavljanje poštanskih usluga u Požegi, kada je 1888. godine zbog svoje starosti i radi nužnog sjedinjenja pošte s brzojavom ustupio to mjesto sinu. Stjepana je ministarstvo trgovine i prometa u Budimpešti potvrdilo pravim poštarom tada sjedinjenog poštanskog i brzojavnog ureda. I Stjepan je bio dobar vinogradar, a njegova koliba bila je zaštitni znak požeških vinograda. I o njemu je Scholl pozitivno pisao.

- Julije Kempf, uèitelj i naèelnik u Požegi. Njegov otac Dragutinu bio krsni kum, ali i Georg je bio krsni kum Juliju. Interesantno da nije pisao Dragutinu u Kreševo 1916. - 1918.

- Dragutin i Katica Bošnjak.

- Marija Èmelar s obitelji.

- Riza Kempf s obitelji.

- Alojzija Lakoš.

- Ivana Matiæ s obitelji, Arslanovci.

- Paulina Koketi s obitelji, Arslanovci.

- Agata barunica Zmajiæ, Požega.

- Gjula Müller, preminuo 1917.

87

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

U Zagrebu - Božidar Heiman, (sin sestre Drage), èinovnik I. hrv. šted. Ilica 5.

- Dr. Fritz Somogyi, s obitelji, Zagreb Goljak 20.

- Oskar Reiner, pristav kod policije, Zagreb.

- Marija Kelèeæ, Zagreb, Maksimirska 116.

- Štefica Schulz, ud. ljekarnika s obitelji, Medvešæak 17.

- Žiga Breyer s obitelji, Draškoviæeva.

- Koloman Juhn sa sestrama.

- Kerkin, šumarski savjetnik, Medvešæak 47.

- Milan Škrgatiæ, (sin sestre Rize) sudb. vjeænik, Okružni sud Zrinjevac.

- Štefanija Paulina Ana Thaller udata German (1871.-1952.), udov. ljekarnika, Visoka br. 4.

- Adela Kaiser, Kumièiæeva 6./III. - Adolf Konrad, direktor gimn. u m. Maruliæeva 7./II. - Dr. Stjepan Kenfelj, dir. I. hrv. šted. Ilica 5.

- Stjepan Kneževiæ, dir. I. hrv. šted. Ilica 5.

- Viktor Horvat, I. hrv. šted. Ilica 5.

- Dr. iur. Zlatko Pukler, odvjetnik, suprug Marije Viktorije Thaller (1860.-1896.)

- Ivica Bendekoviæ, èinovnik I. hrv. šted. Ilica 5.

- Ivo Franiæ Požežanin. Etnografski muzej u Zagrebu.

- Zlata i Štefica Kolariæ Kišur, Trenkova.

- Dr. Oskar i Silvija Somogyi, (Brat Carla), dir. musl. banke u m. Zvonimirova 2./I. Bio u Sarajevu i mnogo pomagao Dragutinu kod istraživanja u Kreševu.

Prilikom boravka u Sarajevu Dragutin obavezno bio na ruèku ili veèeri kod njih ili kod Glückseligovih.

- Ðuka Jutriša s obitelji, Ilica 35.

- Mr. Tomica Kempf, ljekarna Zrinjevac (Salopek).

- August Harambašiæ, (Donji Miholjac 1861.- Stenjevac 1911). Pjesnik i publicist. Šenoina 20. Bio odjetnièki pripravnik i odvjetnik. Veæ u gimnaziji opredjeljuje se za pravaštvo, pa je zbog politièke aktivnosti bio iskljuèen iz požeške gimnazije. Od 1901. godine zastupnik je u saboru, a od 1906. delegat na zajednièkom Ugarsko-hrvatskom saboru u Pešti. Ureðivao èasopise: "Hrvatska vila", "Balkan", "Prosvjetu" i humoristièke listove: "Biè", "Trnje", "Trn". Pisao je ljubavne, rodoljubive i djeèje pjesme. Prevodio Gogolja, Turgenjeva, Tolstoja, Ševèenka, Sienkiewicza, Wildea, Shakespearea i mnoge druge.

88

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

- Dr. Oto i Zena Frangeš. Oto (1870. Sremska Mitrovica - Zagreb 1945.)

Agronom, ekonomist, prof. Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu.

Izradio u Bosni i Hercegovini niz zakonskih propisa i osnovao više ustanova za unapreðenje poljoprivrede. Dolazio Dragutinu u Kreševo i pomagao prilikom istraživanja). Supruga Zena pomagala Hedvigi.

- Dr. Bernardo Lövinger.

- Zlata Pšerhof.

- Oskar Ridl, bank. èinov. Langov trg.

- Nikola Žic, profesor, Nodilova 7. Nikola je roðen 10. srpnja 1882. godine u Puntu na otoku Krku. Tu je završio osnovnu školu, a hrvatsku gimnaziju polazio na Sušaku. Studirao je geografiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Beèu te je diplomirao 1905. godine. Radio je kao profesor u Pazinu, Krku, Požegi, Daruvaru i Zagrebu. U Požegu dolazi u sijeènju 1920. godine, znaèi u sredini školske godine, kao izbjeglice iz Istre. Nova sredina ga je lijepo prihvatila. Odmah se ukljuèio u rad Hrvatskog pjevaèkog društva "Vijenac", a pjesma i tamburica otvarala je sva vrata. kao se bavio i istraživaèkim radom i pisanjem, bio je srodna duša Lermanu. U Zagreb se vraæa 1932. godine. Predavao je povijest, zemljopis i francuski jezik.

Pisao èlanke za "Hrvatski narod" Slavka Kolara. Za Spomenicu Požeške kolegije 1935. godine napisao: Aleksandar Alagoviæ biskup zagrebaèki, osnivaè požeškog orfanotrofija.

- Dr. Nikola Stehno, kateheta, gimnazija (rodom iz Kutjeva), brat Ðuro bio župnik u Sesvetama.

- Dr. Nikola Andriæ, Jeronimski zavod, Zrinjevac.

- Dr. Fran Berau, Baroševa ul.

- Dr. Tomo Matiæ, gimn. dir. u m. Ratkajev prolaz. Tomo je roðen stjecajem okolnosti u Sl. Brodu 12. srpnja 1874. godine, a umro 21. 12. 1968. godine u Zagrebu, a pokopan na groblju Sv. Elizabete u Požegi. Po odgoju i osjeæanju Požežanin. Potjeèe iz stare požeške obitelji. Osnovnu školu polazio u Kutjevu, gimnaziju u Požegi. U Beèu je studirao slavistiku i romaniku i 1896. stekao doktorat filozofije. Profesorsku službu poèeo u Zemunu, prelazi u Split, a od 1904. odlazi u Beè za redaktora hrvatskog izdanja Lista državnih zakona. God. 1919. postavljen za direktora Klasiène gimnazije u Osijeku, a zatim Trgovaèke akademije, gdje 1932. odlazi u mirovinu i prelazi u Zagreb i posveæuje se nauènom radu. Jedno vrijeme (1932.-1937. godine) obavlja dužnost direktora Nadbiskupske klasiène gimnazije u Zagrebu. Bavio se prouèavanjem hrvatske književne i kulturne prošlosti i komparativnim studijem naše književnosti. Objavio oko 150 znanstvenih i struènih radova u nizu domaæih i stranih publikacija, posebno HAZ-i. Izabran za èlana JAZU, a za NDH bio predsjednik HAZ-i. Memoare objavio Veèernji list, ali se još nije našao izdavaè koji bi ih tiskao.

- Dr. Fran Barac, kanonik, Nova Ves. Kao mladi sveæenik (zareðen 1895.) dolazi u požešku kolegiju na dužnost nadstojnika, kao i gimnazijskog katehete.

89

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

- Dr. Ignjat Thaller, sin je Filipa Thallera (1815.-1901.), gradskog, a poslije i kraljevskog suca i saborskog zastupnika Požege. Ignjat je roðen u Požegi 1840., a umro u Zagrebu 1916. godine, a pokopan u rodnoj Požegi. Po završetku gimnazije studirao je medicinu na vojnoj Jozefinskoj akademiji u Beèu, pa je neko vrijeme bio nadlijeènik u vojsci. Kada je istupio iz vojske, najprije je djelovao kao gradski fizik i zastupnik grada, a potom kao županijski lijeènik. Zalagao se za poboljšanje higijenskih prilika i osnutak gradske bolnice, što je i ostvario. U svom poznatom radu iz 1886. godine "Preustrojstvo zdravstva i oskudica na lijeènicih u Hrvatskoj i Slavoniji" on je dao opširne prijedloge o uèinkovitoj organizaciji zdravstva. Uskoro je imenovan redovnim èlanom i potpredsjednikom zemaljskog zdravstvenog vijeæa, a 1900. imenovan i zemaljskim vrhovnim lijeènikom. Tada je i njegova najuspješnija djelatnost. Pored donošenja zakona o zdravstvu, proširuje i modernizira bolnica u Osijeku, potom se osniva Bakteriološki zavod, polaže kamen temeljac za novu zemaljsku bolnicu na Šalati, modernizira se Zavod u Stenjevcu.

Za njegove uprave regulirane su rijeke Zrmanja i Suvaja te Lièki potoèiæi, koji su bili èesti izvor epidemija i malarije. Posebno pohvalno o dr. Ignjatu piše u svojim zapisima Johann Nepomuk Scholl, kao dobrom struènjaku, ali i kao dobrom èovjeku, jer kako je bio siromah to ga je besplatno lijeèio, a pored toga još mu davao dnevno topli obrok i litru crnog vina za oporavak, te ga došao posjetiti i oprostiti se od njega pred njegov odlazak u Zagreb.

- Dr. Nikola Lucijan Thaller (1877.-1951.), odvjetnik i javni bilježnik, Zrinjevac.

Supruga mu je Štefanija barunica Rummer (1880.-1939.)

- Schulhof, Požežanin. Imao trgovinu razglednica u Zagrebu, a brat tiskaru.

- Aleksandar Gahs (Požega, 6. ožujka 1891.- Zagreb 1. prosinca 1962. Pokopan u obiteljsku grobnicu na groblju Sv. Elizabete u Požegi.) antropolog. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Požegi, a 1910. godine upisao se na medicinski fakultet u Beèu, ali je nakon godinu dana prešao na bogosloviju u Zagrebu, koju polazi do 1915. godine. Bio kapelan u Kutjevu gdje je krasnim rukopisom ispisivao matiène knjige, a posebno pravilno pisao njemaèka prezimena. Posvetio se filozofiji i bogosloviji i u Lyonu stekao doktorat teoloških nauka, nakon dvogodišnjeg usavršavanja. Bio je sveuèilišni profesor u Zagrebu i isticao se kao znanstveni radnik, a posebno uživao dobar glas u nas i u svijetu kao etnograf i antropolog. predlagan i za nadbiskupa koadjutora zagrebaèkog, ali dvor je dao prednost Stepincu kao Solunskom dobrovoljcu. Objavio više znanstvenih radova i suraðivao u mnogim struènim èasopisima (Godišnjak Sveuèilišta, Bogoslovna smotra). U stranim èasopisima piše na njemaèkom jeziku. Vrijedna je i njegova studija Historijski razvoj porodice (1947.). Šibenik - Dr, Viktor Somogyi, sin Carlov, La Dalmatie. Kao poruènik ranjen na ratištu i lijeèio se u Opatiji rujna 1916. godine.

Samobor - Dr. Reiser, lijeènik 90

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

- Hedviga Lerman i sestra joj Olga Somogyi, nakon smrti roditelja Reiner iznajmiše u Samoboru Starogradska 63., zidanicu. Olga je imala po mužu mirovinu, a Hedviga je vodila kuæanstvo. Pomagali su im i Olgini sinovi Viki i Dori.

No 1943. (ili 1944.?) godine buduæi su roðene u Austriji morali su iseliti u Austriju u Friesach i to samo s najnužnijim stvarima, osim s nešto odjeæe i nakita, a i to im je putem ukradeno. One, koje su nauèile živjeti u prostranim vlastelinskim dvorima sada su strpane u jednu sobicu sa štednjakom. Olga je neprestano pobolijevala, obje su smršavile 20 kilograma. Kada im se nakon rata život malo sredio, došla je nova tuga. Olgin sin Dori, koga je Hedviga voljela kao roðenog, razbolio se i naglo unatoè mladosti, njezi i operaciji, umro od raka. Njegova smrt bila je gotovo smrt za obje. I Olga je uskoro umrla. Hedviga je ostala bez sredstava za život jer je do tada dijelile sestrinu mirovinu. Tražila je iz Belgije da joj pošalju Carlovu mirovinu, ali oni traže pored crkvenog i civilni obred vjenèanja. Napokon se javio iz Belgije izvjesni njoj nepoznati gospodin van de Placea, da mu pošalje dokumente. Morala je primiti Austrijsko državljanstvo i potvrdu da je još na životu i tada je dobila mirovinu od 950 šilinga. Nije to za ono doba bila velika svota, ali je bilo dostatno za skroman život. Preselila se u Graz, gdje je posredovanjem nekog austrijskog crkvenog velikodostojnika, dobila mjesto u mirovinskom domu. Tako je posljednje tri godine svog života proživjela u tom domu, materijalno osigurana. Umrla je 1958. godine i kremirana u Friesachu.

Ivanja Reka - Sesvete - Emerik - Mirko Šulc, bravar, s obitelji. Sin uèitelja Ivana iz Požege, roðen 1874.

Alaginci - Oskar Reiner s obitelji.

Marindvor - Aladar Reiner s obitelji.

Slavonski Brod - Antun Janèikoviæ, šumar.

Našice - Mica Kvaternik, uèiteljica graðanske škole.

- Marija Radan, uèiteljica.

Komletinci - Katarina udova Gerstner s obitelji: - Ferdinand Ferdo Gerstner, župnik. Ferdo je roðen 28. ožujka 1882. godine u Požegi, kao prvo od 12-tero djece. Majka mu je Katarina r. Šulc. Puèku školu i gimnaziju završio je u Požegi, a bogosloviju u Ðakovu, gdje je 1905. godine zareðen za sveæenika. Službovao u Piškorevcima, Semeljcima, Tovarniku, Novom Slankamenu i Velikoj Kopanici kao kapelan. Jedno vrijeme bio primvremeni upravitelj župe u Andrijevcima, a od 1911. godine vjerouèitelj više i niže djevojaèke škole u u Zemunu. Tada je njegov stariji bratiæ Ivan bio dekan i župnik u Erdeviku.

91

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Ferdo odlazi 1916. godine za župnika u Sotin. Tu je napisao svoje "Povijesne bilješke Sotina" koje su objavljene tek 1996. godine. U Sotinu ostaje do 1923. godine kada postaje župnik u Andrijevcima. Za Jeftiæeve vlade biskup ga premješta u Berak, gdje je bio u opasnosti života, a onda 1935. godine je upravitelj župe u Komletincima. 1. rujna 1938. godine umirovljen je i preselio se u Požegu, gdje je umro 18. lipnja 1939. godine, pokopan na groblju sv. Ilije u obiteljskoj grobnici, pokraj svoje braæe, sestara i roditelja.

Osijek - Marija Mediæ s obitelji.

- Dragica Eškit s obitelji.

- Vera Gerstner, poštanski èinovnik. Ðakovo - Josip Juraj Strosmayer. Upoznali su se kad je Dragutin služio vojni rok.

Poslije su se dopisivali. (Ostala saèuvana prepiska).

Varaždin - Gerta Strelec, Miliæka ulica.

- Krešimir Filiæ, profesor, gimnazija.

- Dr. Artur Krajanski, ljekarnik.

- Dragutin Perko, naèelnik.

Varaždinske Toplice - Mr. Josip Èabrian, ljekarnik.

Sušak - Velimir Škrgatiæ - Alma Neveèerd, s obitelji, Vila Alma Trsat.

- Ing. Theodor Somogyi, Vila Mira, Peæine.

Bakar - Dr. Ivo Turina (poslije rata došao iz Sarajeva).

Ilok - Dragec Šulc, želj. èin. u m. s obitelji. Sin Ivana uèitelja, roðen 1880. u Požegi.

Otoèac - Hedviga Kataliniæ, s obitelji.

- Božo Kataliniæ, profesor u m.

Karlovac - Dr. Jambrišak, lijeènik.

- Petrovina kod Jastrebarskog 92

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

- Helena grofica Oršiæ de Slavetiæ - Alica Claudius de Slavetiæ.

Virovitica - Juraj Kušmiševiæ, dir. gimnazije.

- Franjo Ridl, potpukovnik, Lukaè kod Virovitice.

Baæindol - Ivan Miškatoviæ, ravnajuæi uèitelj.

Vrginmost - Hedviga Pražiæ. Šibenik - Dr. Viktor Somogyi, La dalmatiene.

Sarajevo - Dr. Ivo Turina, ing., expert za rude i rudarstvo.

- Dr. Niko Andrijaševiæ, doktor geologije.

- Dr. Frangeš, odjelni predstojnik, Zena supruga.

- Lauk, Hadži Idris 14. Jedno vrijeme bio i ravnatelj kovaènice u Kreševu.

- Rudolf Ožaniæ, savjetnik u Banci. S njim je Dragutin uspostavio prvi kontakt po dolasku u Bosnu 1911. godine i zadnji susret imao je s njim nakon 7 godina u Kreševu 1918. godine. 1916. godine Dragutin ga najprije imenovao svojim executorom za izvršenje testamenta, a poslije to prenio na Nacu Heimana.

- Helena Glückselig. Njen muž bio u Madridu kod Assic. Generali. Karolina Kempf, kæerka pokojnog Šandora odgaja Theresu, kæerku Helene.

- Keller, prokurist Austro-bos. banke. Mlad èovjek, ali svestrano naobražen, pjesnièka narav.

- Preuzvišeni g. dr. Mandiæ, primao u posjet Dragutina i 2 puta ga posjetio u Kreševu.

- Silvije - Èiko Bonacci, slikar (Roðen 6. prosinca 1893. godine u Kaštel Kambelovcu, a umro 22. sijeènja 1966. godine u Zagrebu. Uèio na Obrtnièkoj školi u Splitu (E. Vidoviæ). Akademiju zapoèeo u Beèu 1913., prekinuo zbog rata i završio 1923. u Splitu (1923.-33). Bio crtaè u Higijenskomu zavodu i Vojnome muzeju u Beogradu (1933.- 50.) te profesor crtanja u Zagrebu (1950.- 54.). Nakon umirovljenja živio u Biogradu n/m. Slika pejzaže i portrete, posebno je znaèajan kao marinist. U ranijim godinama bio je pod utjecajem secesije, poslije radi postimpresionistièkim naèinom. Najkvalitetnije mu je splitsko razdoblje (1923.33.). Samostalno izlagao u Sarajevu (1918.), Splitu (1924., 1928.) i Beogradu (1936.). Posmrtna izložba u Splitu 1969. godine. Za njegova boravka u Sarajevu 17. sijeènja 1918. godine Dragutin kupio sliku "Lisèiæe", koja pokazuje her. selo na Neretvi. Kraj toga sela Dragutin imao koncesiju na mangan i na bakraèe i zato 93

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

kupio tu sliku i za nju platio K 300. Bonacci je imao atelje u Sarajevu, a Carlo je posjetio i njegovu Izložbu 5. veljaèe 1918. godine i zapisao u dnevnik: "Posjetio izložbu slika Èike Bonaccia. Ima veoma zanimljivih stvari al' ima i mnogo površnog. Èikine marine odaju snažan duh i èovjeka vjerne koncepcije."

- G. i gða Sentz.

- Ing. Wachs.

- G. Marek, ravnatelj Hrv. c.b. (Ispostava Prve hrvatske štedionice Zagreb) - G. Adem Aga Mišiæ, predsjednik Musl. banke.

- Richard i Julka Pisch.

- Herperger, teh. oficir okružne oblati Sarajevske - Obergrof Richter.

Kreševo - Marko i Ljubica Pavièiæ, uèitelji. Carlo bio krsni kum njihovom sinu Ratimiru- Antunu, 26. sijeènja 1916.

- Milka Medakoviæ, uèiteljica.

- Božena Shich, uèiteljica.

Köver - Hofman, ravnatelj æilimare.

- Lauk, direktor kovaènice, poslije bio u Sarajevu.

- G. i gða Herma Kyncl, supruga upravitelja æilimare.

- Fra Augustin Kristiæ (1892.- 1960.). Objavio "Graðanski život Kreševa" 1939. godine od Bosanske pošte u Sarajevu. Za boravka u Kreševu (1915.-1917.)družio se s Dragutinon, a poslije njegove smrti zaslužan uz Hedvigu za podizanje spomenika Dragutinu i sadnji lipe iznad groba.

Ljubaznošæu gvardijana franjevaèkog samostana u Kreševu dobio sam preslike vlastoruènih pisama fra Augustina belgijskoj vladi i zapise razgovora po sjeæanju s Dragutinom. Fra Augustin je 7. studenoga 1917. godine pozvan kao feldkadet u vojnu službu i bio na Talijanskom ratištu do kraja rata. Poslije rata ureðivao grob Dragutinov i posadio po njegovoj želji lipu, koja i danas tamo postoji. Bio je to za one prilike mukotrpan posao jer je dugo trebalo na brdo nositi vodu i zalijevati sadnicu da bi se održala na toj strmini. Od tada pèele mogu uistinu dolaziti na mirisne cvjetove lipe i odnositi pelud za med, a što je i bila Dragutinova želja. Na spomenik postavljena staklena crna ploèa s podacima je razbijena pa je prilikom obnove spomenika 1933. godine fra Augustin postavio novu. U pismu belgijskoj vladi on piše, da je u posjedu lovaèkog noža koji je g. Antunu Banu (kod njega je stanovao Lerman) kada je bio u lovu na srndaæe u okolici Kreševa - Tmor - Visoèica, poklonio taj nož prijestolonasljenik princ Albert, a poslije belgijski kralj. Poklonio je taj vrijedni predmet zadovoljan lovinom jer je odstrijelio lijepoga velikog srndaæa.

On je voljan ustupiti taj nož kraljevskoj porodici jer smatra da je on dio obiteljskog 94

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

tradicionalnog inventara, a od naknade za taj nož obnovio bi spomenik na Dragutinovom grobu. Isto tako nudi svoje zapise o razgovorima s pok.

Dragutinom, za koje smatra da mogu biti interesantni za snimanje dokumentarnog filma o Dragutinu.

Naravno, za njegov honorar bi takoðer uložio u ureðenje groba. Nadalje fra Augustin zapisuje, da je u posjedu i Dragutinovog "nadžaka", za koji smatra da je ga Dragutin donesao iz Konga i ukoliko nije djelo afrièki kovaèa, da bi mogao biti španjolskih ili portugalskih kovaèa. Istina, i kovaèi Kreševa kuju "nadžake", ali se ovaj umnogome razlikuje od njihovih.

Iz zapisa još je vidljivo, da je Dragutin umro 13. lipnja, da ima saznanja da se Hedviga preselila u D. Lerman, gða Mazl Austriju 1944. godine, nema saznanja i fra A. Kristiæ u Kreševu dali je živa u Austriji. Isto tako da je dio Dragutinovih dnevnika dala prije toga njegovim neæacima. Prema tom postoji moguænost da se dnevnici ili zapisi 1911.- 1915. još negdje nalaze?

- Antun Ban i njegova supruga te kæer Katica Kopiæ, roð. Ban (Kod njih je stanovao u Kreševu). Za Katicu Dragutin je smatrao da je najbolja domaæica u Kreševu, da izvrsno kuha i svi njegovi goste koji su obitavali ruèku odavali su pohvale kuharici.

Gvardijani franjevaèkog samostana - Dr. Danijel Ban (1916.), poslije župnik u Kiseljaku.

- fra Lovro Mioèeviæ, gvardijan. Èapljina - Dr. Donèeviæ, natporuènik, roðom Osjeèanin. U civilu bio doktor prava, dodijeljen Pravnom odjelu Hrv. šted. u Zagrebu. Bio pri ruci Dragutinu kako oko prijevoza - kola i zaprega, tako i smještaja i hrane u vojnoj menzi, što je za one prilike mnogo znaèilo. Njegov sin Zvonimir bio 1944. godine u Èaglinu zapovjednik VI. Bojne. Po padu Èaglina njega i njegovu trudnu suprugu likvidirali partizani.

Pale - Don Ivo Kristiæ.

Prijedor - Milica Bathory s obitelji Kolodvor.

95

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Fojnica - Dr. Babiæ, sudac. Dolazio uredovati u Kreševo i rado se družio s Dragutinom.

Posebno ga zainteresirale "Arkane". Donosio Dragutinu knjige za èitanje: Renana, Strindberga i Lhotija. Poslije bio kotarski sudac u Kreševu.

- Natporuènik Hugo Thumser, rudarski inžinjer.

Beè - Jos. Rosenberger, Wien IV. Schwarzenbergplatz 12. On mu je zadnje dvije godine financirao istraživanja oko Kreševa, kao i nalazišta boksita i mangana u Hercegovini.

- Dir. Plowitz.

- Kanižech, krojaè Carlin.

Budimpešta - Alfred.

Nizozemska - g. Carstens, stari prijatelj, Oosterbeck.

- g. Kirchman.

Irska - Sir Roger Casement, irski voða, prijatelj iz mladih dana u Kongu. Roger je jedna od najzanimljivijih liènosti irske oslobodilaèke borbe. U svojoj pedesetoj godini postao je revolucionarni borac za irsko osloboðenje od Engleske. Godine 1913. napustio je englesku diplomatsku službu, a poèetkom srpnja 1914. otišao u Ameriku da meðu južno-irskim revolucionarima nabavi oružje. Kad je iz novina saznao da je engleski parlament prihvatio zakon poznat pod imenom "Home rule", ali da je imao stupiti na snagu poslije Prvog svjetskog rata, napisao je èlanak 5. listopada 1914. godine u dublinskom dnevniku "Irich Independent" nazvavši odgodu "Home rula" sudbonosnim èekom koji dospijeva nakon smrti. Pripremao je uskrsnu revoluciju 1916. koja je bila izdajstvom otkrivena. Na veliki petak 21. travnja bio je uhapšen iako nepoznat, on se junaèki predstavio engleskoj policiji na njeno zaprepaštenje. "Ja sam Sir Roger Casement". Potajno ga prebaciše iz Irske u London, gdje ga osudiše 29. lipnja 1916. na smrt vješanjem i u tamnici Sentonville svezaše mu Englezi 3. kolovoza iste godine konop oko vrata.

Carlo æe zapisati u svoj kreševski dnevnik 18. srpnja 1916.: "Hedviga mi je poslala "Münchener Neueste Nachrichten" u kojima je opisan obrambeni govor Sir Rogera Casemente, na smrt osuðenog irskog voðe, a mojeg prijatelja iz mladih, u Congu sprovedenih dana. Zadnji krat smo se susreli pred jedno 15 god. u Bruselju".

30. srpnja 1916.: "Silno sam potresen u duši poradi vijesti, da æe mojeg znanca iz mojeg Congo života Sir Rogera Casementu, irskog rodoljuba, u Londonu vješati."

96

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

4. kolovoza 1916.: "Novine pišu, da se je sv. otac Papa za Sir Rogera Casementu vodju irskog naroda, a prijatelja mojega zauzeo, da ga Englezi, koji ga radi izdajstva na smrt osudiše, ne smaknu. Nadam se, da æe mu i ta kušnja prištedjena biti. Pomozi mu, o Bože!"

Ali sve je bilo uzalud, Lerman zapisuje odmah iduæi dan 5. kolovoza 1916.: "Otvoriv N. Wiener Tagblatt" uoèim da je Sir Roger Casement smaknut! I svoj život žrtvovao je svojoj Irskoj! Uspomena ostati æe u irskomu narodu kao što živi uspomena na Zrinske i Frankopane með Hrvatima. Siguran sam da je Sir Roger ponosno život svoj domovini žrtvovao! Slava mu!".

Paris - Lefevre.

Zürich - Milhofer.

Bruxelles (Brussel) Belgija - Leonce Badrihaye, supruga bivšeg direktora osoblja u Ministarstvu kolonija.

Suprug je bio dobar Dragutinov znanac, koji mu se uvijek nalazio pri ruci. Umro veljaèe 1918. godine.

Beograd - Zlatko Bendekoviæ, Kneza Dobruca 50, Traverza.

- Dr. Dragan Damiæ, tajnik skupštine.

- Benko Juhn.

- Ehrenhöfer.

Zemun - Ivan Šulc, sin požeškog ravnajuæeg uèitelja Ivana i Reze r. Kaufman.

Protonotar, župnik i biskup. Roðen 20. lipnja 1871. u Požegi. Kao mladiæ otišao u franjevaèki red, gdje je 11. veljaèe 1894. godine zareðen za sveæenika - o. Virgil.

Najprije službovao u Požegi, a potom bio župnik u Erdeviku. Poslije toga bio kanonik i biskup u Zemunu. Dok je bio u Erdeviku kod njega dolazile sestre Dragutinove Riza i Draga. Pisao Dragutinu u Kreševo i slao mu vino. Umro 1944. godine.

Skopje - Marijana Strelec, Stojana Novakoviæa 7.

Bosansko Grahovo - Marijana Majstoroviæ, Grkovci - Crni Lug. Sombor - Nikola Mašireviæ, umirovljeni sudac.

97

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

5. Navodi Dragutin Lerman: Poruka hrvatskom narodu 14. sijeènja 1904. (Narodna obrana) ..."Napustimo jednom stari onaj grijeh, da smatramo patriote samo one, koji su slijepo "naše stranke", veæ birajmo zrno po zrno dobra i s lijeva i s desna u korist same stvari, skupimo sve dobre i poštene ljude, sve i najmanje sile, nu nikada, da svi budu samo stafaža, slave i èasti pojedinaca. Prestanimo jednom grditi i sumljièiti danas ovog sutra onog, jer upravo tim osvadama rušimo povjerenje samoga naroda, koji gubi svaki pravac, jer u kog danas vjeruje i koga još veèeras hvali, toga mu se nalaže u jutro grditi i proklinjati. Ne zaboravimo, da gdje je svjetla, tu je i sjene."

Julije Kempf (Požega, 25 sijeènja 1864. - 8. lipnja 1934. godine) prosvjetno-kulturni i društveni djelatnik. Osnovnu školu i šest razreda gimnazije polazio je u Požegi, a Uèiteljsku školu u Zagrebu. Radio je kao uèitelj u Novom Vinodolskom, a zatim kao uèitelj i ravnatelj Djeèaèke puèke škole u Požegi i od 1917. do 1925. godine kao županijski školski nadzornik. Poslije toga bio je i naèelnik Požege od 1925. do 1929. 1925. godine osnovao je i Gradski muzej Požega i bio mu direktor do 1934. godine. Aktivan u nizu društvenih organizacija (DVD-u, Hrvat. pjevaèkog društva "Vijenac", Planinarskog društva Požega i dr.). U svom kapitalnom djelu: Požega, zemljopisne bilješke i prilozi za povijest slob. kralj. grada Požege i požeške županije, Požega 1910. godine, posvetio je Dragutinu dvije stranice velikog formata knjige s fotografijom. Bili su i u Kumstvu, jer je Julijev otac Ferdinand bio krsni kum Dragutinu. Julije se Dragutinom dopisivao i u Afriku i uredio njegova pisma i dnevnike. Ostaje upitno zašto mu nije pisao u Kreševo?

Zlata Kolariæ-Kišur, roðena Hadžija (Slav. Brod, 29. listopada 1894. Zagreb 1990. godine), književnica. Višu djevojaèku i Žensku struènu školu završila je u Požegi, u kojoj provodi najranije djetinstvo i mladost pa je Požegu zavoljela kao svoj rodni grad i posvetila joj neke svoje pjesme i prièe. Od 1933. godine bavi se iskljuèivo književnim radom. No za ovu priliku interesantan je njezin Pogovor za Dragutinove Kreševske dnevnike - ÈOVJEK KOJI JE VJEROVAO U SVOJU SREÆU. U njemu æe zapisati: "Mnogi æe se s pravom upitati odkud je meni poznato ono o èemu još do sada (13. svibnja 1986.) nije pisano. Poznato mi je zato, što sam danas možda još jedina osoba koja ga je ne samo osobno poznavala, nego bila èvrsto prijateljski vezana s njim, a naroèito s njegovom suprugom Hedvigom. Govoriti æu o njemu onako kako sam ga doživjela u domu svojih roditelja, kao i u njegovom vlastitom domu, u kojem sam mnogo boravila u mladim danima". I stvarno, Zlata je to tako izvrsno opisala, da se njezin tekst na 42 stranice može, kako se to obièno kaže, na "dušak" proèitati. Ništa suvišnog, ništa pretjerivanja, objektivno, prava poslastica, a i uvažava povijesne i stvarne èinjenice. Po meni najbolji pogovor i recenzija, koji sam o njemu proèitao.

98

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

Drago Trošelj Našice Planinarsko promišljanje o Dragutinu Lermanu "Ipak, još 1986. godine neki slavonski planinari na prijedlog novinara i samozatajnog planinara - romantièara Ivana Jakovine, uoèiše duhovnu snagu, vrijednost i planinarsku privlaènost D. Lermana, te je 1988. godine ustanovljeno vrlo vrijedno planinarsko priznanje "D. Lerman" u obliku bronèane medalje s likom tog izuzetnog Požežanina. Prilikom odluèivanja o dobitniku priznanja primjenjuju se pravila da to bude planinarsko društvo ili pojedinac, dakle oni koji su postigli izuzetne uspjehe u osvajanju planinarskih vrhova ili upoznavanju prirodnih znamenitosti drugih zemalja. tako je uspomena na znaèaj D. Lermana poèela živjeti ne samo u okviru rodnog mu grada i voljene domovine, veæ u europskim razmjerima." To priznanje dodjeljuje se jednom godišnje i do sada su ga primili: I. Vuèak, M. Lay, Slavonska ekspedicija "KAVKAZ 90", K. Hornung, D. Trošelj.

Iz zapisa: 3. sijeènja 1916. godine Carlo namjestio u strojnoj kovaènici u Kreševu Miju, sina pokojnog Nike Barišiæa u kovaèku nauku, po dobroti g. Lauka, koji je carlu za volju dijete na tri godine u nauk uzeo uz uvjet da æe deèko dnevno 1 kruku dobivati i tako zaslugom moæi majku i sestru uzdržavati.

28. travnja 1916.

Danas je 19. godina da sam se sa Hedvigom vjenèao! Bože, što je postalo iz svih onih namjera i nakana plemenitih, što je postalo iz onog lijepog dana, iz nezaboravnih èasova, iz onih ushita, iz poljubaca, iz ljubavi naše? Debacle! Sami smo krivi! Najviše sam ja kriv, jer nisam shvatio život kao što ga èovjek shvatiti mora. Trpimo dakle, da ga, pogonjeni bolju, bolje shvaæamo.

31. ožujka 1917. godine Carlo zapisuje:"... moje su brige sada relativne, jer imam preko 1100 K u novcu, a stim mogu barem 4 mjeseca živiti".

08. svibnja 1917. godine Carlo zapisuje:"Nabavio sam si 1000 komada maraka štono ih je izdala pošt. uprava u proslavu Nedjelje za siroèad. Možda æe te marke u cijeni poskoèiti.

13. svibnja 1917. godine Posjeti Kreševo i rudare g. Solomunoviæ, voða bos. socijalista, po struci krojaè.

Bio na objedu kod Carla.

21. svibnja 1917. godine Carlo bio kum novoroðenèetu Vinku Franje Miloševiæa.

99

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

6. Zakljuèak Iz kronoloških podataka vidljivo je kolika je velika bila obitelj Lermanovih, ali isto tako koliko je zbog svoje plemenitosti i dobrih vrlina Carlo imao prijatelja. I to ne samo kada mu je dobro išlo, veæ i onda kada ga je napustila "sreæa". Njegov uroðeni smisao za stalna istraživanja, ustrajnost i pedantnost u radu morala su rezultirati uvijek novim poznanstvima i prijateljstvima. I kada je bio na "dnu" nije oèajavao, vjerovao je i u Božju dobrotu, i ono malo s èim je raspolagao, velikodušno je dijelio. Kumovao djeci, slao darove rodbini, prijateljima. Zadnjih godina, kada mu je malo "krenulo" obnavlja garderobu iz Beèa, tovi smok, nabavlja 20 butelja šampanjca i èuva ih u podrumu - da se naðu - ako se posreæi iskop za proslavu, odlazi sestri Dragi u Vukovar. Nada se pomirenju sa suprugom Hedvigom. No iscrpni rad, stalna putovanja nisu bila u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem.

Unatoè ratnim prilikama ili bolje reæi neprilikama, on neumorno, dio po dio svog istraživaèkog rada, ili bolje reèeno, sebe ugraðuje u to bolje sutra, stvarajuæi podlogu za obnavljanje vaðenja ruda i razvoj gospodarstva. Kamo li sreæe da je Požega imala više takovih. Iako su prilike za život bile daleko bolje u rodnom gradu nego u Kreševu, nemamo takovih primjera. Ishoðenja koncesija, kupnjom maraka, nabavom garderobe, snivao je o boljem sutra. Neumitna smrt sve je prekinula. Ali ostala su zapisana njegova istraživanja, koja mogu poslužiti kao putokaz mnogima, kada se naðu u naizgled bezizlaznoj situaciji. I na kraju, da nije radio što je radio, njegovi zapisi u dnevnicima dokazuju, da je mogao živjeti i od pisanja, što je potvrdila i Zlata Kolariæ Kišur.

Odlazak u Afriku svakako potvrðuje prije svega jedan poduzetan duh, a ne pustolovinu ili mladenaèku lakoumnost. Tu on dokazuje i svoje instinktivno èovjekoljublje, jer on nije shvaæao i obavljao svoj rad i misiju kao kolonijalni ugnjetaè, nego kao humani prosvjetitelj.

U domovini je želio svom rodnom gradu i domovini dobro. Ali zato što sve nije ispalo po planu, ne možemo mu prišiti druge atribute koji tu ne pripadaju. U Kreševu on je u samoæi imao vremena o svemu promišljati. Svoja razmišljanja zapisao je u dnevnik bez ikakvih izmjena. Da je bilo više vremena i druge prilike,

Polaganje cvijeæa na grob D. Lermana 2005.

100

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

svakako bi epilog bio drugaèiji. Ovako nam ostaju poznate èinjenice, ali i nama za razmišljanje. Prilikom obilježavanja njegove godišnjice smrti u Kreševu 2005. godine uvjerio sam se s koliko pažnje i ljubavi govore o njemu bilo u franjevaèkom samostanu, bilo strukture mjesta. A kome ne bi godila tolika pažnja i priznanja?

Osnovna škola u Brestovcu požeškom, smještena u zgradi ranije vlasništvo Reinera i Zmaiæa, naravno u dvorištu sada izgraðena nova, nosi ime Dragutina Lermana.

Rijeèi koje je koristio Lerman: * vidimirao putovnicu *Arcani disciplina (nauka o tajni)=vjerske tajne, molitve, dogme, obredi koji se u starokršæansko doba nisu povjeravali nekrštenima. *"ozet" za kupke *mlivo=meljava žitarica *topogledne vijesti= *montanista=rudarski struènjak *Haspel=dizalica, èekrk *Bruderlak= *džebane(tur.)=streljivo, vjerojatno eksploziv *superarbitraciji=natpregled, lijeènièki pregled vojnika pred višom komisijom *Geveir=okvir rudarskog okna *dernek= *Messe"=blagovaonica, menza *Rechenexemple=raèunska radnja, raèunica *sandžija=žiganje u tijelu, probadi *obersteiger=nadrudar, rudarski nadzornik *Realgar=crveni arsenov sulfid *aliquando=napokon veæ jednom *Ausbiss=izdanak (rude) *Überziber=Ogrtaè *Auflösung=rastvaranje, raslojavanje *Doppelspat=Islandski kristal *Die Lagerstälten=ležište ruda *malheur=nesreæa, neprilika, nezgoda *kondolirati=izraziti suæut, sauèešæe *Streifen=traka, pruga, crta *debacle=poraz, propast, slom *Bruderlak= *štafaža(franc.-staffage)=sporedni ukras *refutacija(lat.-refutare)=pobijati dio govora, opovrgavanje, obaranje protivne tvrdnje 101

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Izvori: Izvodi i MKR i MKU Gradski Muzej Požega, po potvrdi ur. br. 204-1/07., od 22. 05. 2007. a) Preslike dokumenata: 1. Testimonuium baptisimi - izvadak iz Knjige krštenih (Fa 203b/24) 2. Izvadak iz zemljišne knjige - Posjedovni list kuæe obitelji Lerman od 1898. do 1948. (Fa 203b/23) 3. Prijepis "Zadnja volja moja", oporuke Dragutina Lermana, 21. 04. 1916.

(Inv. broj K 2289) 4. Bilješke dr. Ðure Kuntariæa o vezi Dragutina Lermana i sir Rogera Cesementa (Ul. broj 65,35) 5. Izvod iz matiène knjige vjenèanih Dragutina Lermana i Hedvige Reiner (Fa 203b/32-1) 6. Bilješka o kumovima i roditeljima Dragutina Lermana i Hedvige Reiner (Fa 203b/32-2) 7. Osmrtnica Ðure Lermana (Fa 203b/30) 8. Osmrtnica Marije Lerman roðene Jäger (Fa 203b/31) 9. Presnimak tri pisma Dragutina Lermana iz doba školovanja u Slav. Brodu (Fa 203/19, 22, 23) 10. Koverta s adresom i titulama Josipa Lermana u Zagrebu b) Fotografije u digitalnom obliku: 11. Dragutin Lerman, poè. 20. st. (KH 1020, inv. br. 2663.)

12. Hedviga Lerman, supruga D. Lermana (E 975) 13. Hedviga Lerman (E 979) 14. Josip Lerman, stric D. Lermana (E976) 15. Supruga Josipa Lermana (E977) 16. Ana Kelèec, roð. Lerman, sestra D. Lermana sa suprugom Vinkom (E 983) 17. Ana Kelèec, roð. Lerman (E 984) 18. Dragica Haiman, roð. Lerman, sestra D. Lermana sa sup. Ognjenom (E 982) 19. Ivan Lerman, brat D. Lermana sa suprugom Rièikom (E 985) 20. Dragica i Terezija Lerman, sestre D. Lermana (E981) 21. Antun Lerman, brat D. Lermana (E 986) 22. D. Lerman, gða Mazl i fra Kristiæ u Kreševu (E 990) 23. Olga i Agata Reiner, sestre Hedvige Lerman (E 980) 24. Na vodopadima Jankovca (E 978) 25. Uèenice VIII. razreda Djevojaèke škole 1897.g. (E 989) 26. Agata Reiner, udana Zmaiæ, sestra Hedvige Lerman (E 988) 102

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

27. Rodna kuæa Dragutina Lermana (KH 1019, inv. br. 2666) 28. Dragutin Lerman 1885.g. (KH 1019, inv. br. 2662) 29. Razglednica Požega, Alagoviæeva ulica 1911.g. (KH 1433/VII-1) 30. Razglednica vinogorje Kapavac (Fa 182/35) 31. Ekspedicija "Becker", Kongo (E247, inv. b. 2679) 32. Dragutin i hedviga Lerman (KH 1022, inv. b. 2665) 33. Majdan - ulaz u rov (inv. br. 475 a) 34. Majdan - ulaz u rov (inv. br. 475 b) 35. Lermanov grob u Kreševu (KH 1026, inv. br. 2680) 36. Lermanov grob u Kreševu (inv. br. 473) c) Dokumenti u digitalnom obliku 37. Svjedodžba o tkalaèkom zanatu Ðure Lermana (oca D. Lermana) 1852.g.

(E 991) 38. Putna knjižica Ðure Lermana (E 992) 39. Obrtnica Ðure Lermana (E 993) 40. Imenovanje Dragutina Lermana kao generalnog povjerenika 1. 6. 1896.g.

(Fa 203b/8) 41. Imenovanje Dragutina Lermana vitezom kraljevskog lavovskog reda 25. 5. 1894.g. (Fa 203b/6) 42. Preimenovanje D. Lermana sa povjerenika distrikta 1. klase na zapovjednika distrikta Kwango Oriental (Fa 203b/7) 43. Imenovanje D. Lermana 28.9.1896.g. (FA 203b/10) 44. Izvještaj D. Lermana o izvršenju ekspedicije na jugu Konga (Fa 203b/11) Povijesni arhiv Požega Johann Nepomuk Schol: Pisani životopis (1859.- 1906.)

Fra Augustin Kristiæ (1892.- 1960.): Zapisi o D. Lermanu u rukopisu.

103

71 - 105

VDG JAHRBUCH 2007

Literatura: • Spomenica o 30. g. postojanju DVD Požega, Požega 1905.

• Julije Kempf: Požega, Požega 1910.

• Augustin Kristiæ: Lovaèki nož princa Alberta, Jugoslavenski list Sarajevo 1933.-1934.

• Spomenica Požeške kolegije, Dobra štampa Požega 1935.

• Hans Kühn: Die Besiedlung von Kula un Poreè 1785.- 1787. Zagreb 1936.

• Dragutin Lerman: Listovi iz Afrike, Požeški zbornik MHP Požega, Požega 1961.

• ENCIKLOPEDIJA LGZ ZAGREB, Zagreb 1968.

• Turistièki vodiæ Požega: Lermanova zbirka, Požega 1968.

• Zlata Kolariæ-Kišur: Tko me je vodio u prašume Konga, Požeški zbornik, Požega 1974.

• Ivan Filipoviæ - uèitelj uèitelja, PKZ Zagreb 1974.

• Dubravko Jelèiæ: Dragutin Lerman, VALLIS AUREA NZMH Zagreb, Zagreb 1977.

• POŽEŠKI LEKSIKON POŽEGA 1977.

• Ljuboslav Kuntariæ: Povijest jednoga vinograda, Požega 1982.

• Aleksandra Lazareviæ: Iz života D. Lermana, Vjesnik MPK Požega, Požega 1986.

• Matija Perak: Život na vjetrometinama, Zagreb 1992.

• Matko Peiæ: Pogovor - Dragutin Lerman, Požega 1995.

• Mira Kolar: Požeško bankarstvo do kraja Drugog svjet. rata ZLATNA DOLINA Požega 1996.

• Dragutin Lerman: Kreševski dnevnici 1916.-1918. Znanje Zagreb, Zagreb 1992.

• Tomislav Wittenberg: Groblja Požeške Doline, Bolta d.o.o. Požega 1996.

• Drago Trošelj: Planinarsko promišljanje o D. Lermanu, ZLATNA DOLINA POŽEGA, 1996.

• Hrvatski zemljopis: Znameniti Požežani, Zagreb 1997.

• Tomislav Wittenberg i dr. BO Rudina, Bolta d.o.o. Požega 1997.

• Tomislav Wittenberg: Puvarija, Bolta d.o.o. Požega, Baæur 1998.

• Katalog GMP: Glazbeni život Požege - M. Šperanda - Vijenac Požega, Požega 1998.

• Katalog GMP: 75. godina GM Požega, Požega 1999.

• Ivica Vidmar: Požeški mozaik, MHP, Požega 1999.

• Katalog GMP: Stare obitelji Požege i okolice, Požega 2001.

• Katalog GMP: Požega u Europi - D. Matokoviæ: D. Lerman, Požega 2001.

104

VDG JAHRBUCH 2007

71 - 105

• Mira Kolar Dimitrijeviæ: Skrivene biografije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeæa, VDG Njemaèka narodnosna zajednica ZUPŠ u Hrvatskoj Osijek, Osijek 2001.

• Mira Kolar: Nikola Žic u Požegi i Daruvaru od 1920.-1932.

ZLATNA DOLINA POŽEGA, 2001.

• Tomislav Wittenberg: Sesvetaèki kraj u srcu Poljadije, Udruga Bolta Požega 2002.

• Mira Kolar: Poruka D. Lermana Hrvatskom narodu iz 1904. ZD Požega 2002.

• Katalog GMP: 120 g. HKUD Vijenac Požega, Požega 2002.

• Tomislav Witenberg: JAHRBUCH VDG Osijek 2002.- 2007.

• Katalog GMP: Požeški književnici i njihova djela, Požega 2003.

• Katalog GMP: Zastave - povijesne zbirke - HPD Vijenac Požega, Požega 2003.

• Tomislav Wittenberg: 100 godina DVD Ruševo, Ruševo 2003.

• Snježana Paušek-Baždar: Obitelj Thaller u hrvatskoj znanosti i kulturi 18. i 19. stoljeæa, VDG JARBUCH - Godišnjak NJ N Z Osijek 2003.

• Franjo pl. Ciraki: Bilješke 1903.- 1912. Požega 2004.

• Željko Muljeviæ: Posljednje godine života Lermana i Tragom Lermana, Slavonac Požega 2005.

• KREŠEVO - Turistièko - gospodarski vodiæ, Kreševo 2005.

• Ljetopis Lepenièka dolina: Lermanovim stopama do rijetkih minerala, Kiseljak 2005.

• Ivan Sokoliæ: Veliki vinogradarsko vinarski leksikom, Novi Vinodolski 2006.

• Hrvoje Kusik: Pustolovni život Dragutina Lermana, Pož. puèki kalendar 2006. i 2007.

105

Ludwig BAUER, književnik, Zagreb dr. sc. Lidija DUJIÆ, Zagreb

Tagebuch der Caroline Jarneviæ Dvostruko èitanje – žensko èitanje teksta, muško èitanje konteksta UDK 821.163.42(091)

Ulovih se knjigah. Hotijah postati mudraèicom. Da kako da pisah nemaèkim jezikom, jer ono doba ga za materinjega smatrah.

Ovako je pisala prva hrvatska profesionalna književnica Dragojla Jarneviæeva (1812-1875), anticipatorica tzv. ženskog pisma i jedina žena u krugu hrvatskih preporoditelja koja se od akvizitera usudila postati proizvoðaèem knjiga. Dnevnik je središnje njezino književno djelo, intimistièki zapis osloboðen autocenzure i suvišnih literarnih intervencija, koji je godinama pisala na njemaèkome jeziku, a zatim sama skraæeno prevodila na hrvatski/ilirski jezik.

Dvostrukim èitanjem -- ilirskoga (njemaèkoga) konteksta i ženskoga književnoga identiteta 19. stoljeæa -- autori objedinjavaju dosadašnju praksu parcijalnoga pristupa književnome fenomenu koji nije samo presudno utjecao na profiliranje hrvatske ženske književnosti, nego je bitno promijenio i veæ dovršenu sliku hrvatskoga nacionalnoga preporoda.

Roðena je 4. sijeènja 1812. godine u Karlovcu.

Umrla je 12. ožujka 1875. godine u Karlovcu.

Izmeðu roðenja i smrti uložila je sve svoje napore u svladavanje banalnosti neproduktivnog i nesvjesnog trajanja. Iz kaotiène svakodnevice uporno je otimala proèitane i ispisane stranice, ispisane èitkim, lijepim i sigurnim rukopisom, kao dokaz neumornog i organiziranog osmišljavanja osobne prolaznosti. Radila je duboko svjesna da njezin osobni ulog ulazi u glavnicu hrvatske književnosti.1

I. Hrvatska je književnost – i starija i novija – uokvirena èak dvostrukim ženskim mitom: najprije onim o renesansnoj ljepotici i pjesnikinji bez pjesama Cvijeti Zuzoriæ, a potom i mitom o hrvatskoj Lauri, Ljubici Cantilly, kojom su inspirirane 1

Divna Zeèeviæ (1985.), Dragojla Jarneviæ. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti - Sveuèilišna naklada Liber, str. 7.

107

107 -117

VDG JAHRBUCH 2007

Vrazove Ðulabije (1840.), petrarkistièki kanconijer ili ljubavni priruènik ilirske omladine2. No, za još uvijek nenapisanu povijest hrvatske ženske književnosti ovi su mitovi potpuno izblijedjeli pred pojavom Dragojle Jarneviæ (1812. - 1875.), prve profesionalne književnice. Doduše, nesretnoj je Karlovèanki, kako je obièno zovu, i u jednoj od posljednjih Povijesti hrvatske književnosti Ive Frangeša posveæena cijela jedna – reèenica, premda ju je recentna kritika obasula atributima prva i jedina. Bila je primjerice jedina žena u kolu hrvatskih preporoditelja koja se od akvizitera usudila postati proizvoðaèem knjiga, prva koja je u hrvatsku književnost uvela motiv zaposlene žene, prva autorica koja je svojim autobiografskim dnevnièkim zapisima postala u izvjesnom smislu anticipatoricom tzv. ženskoga pisma, pored Miroslava Kraljeviæa, a prije Augusta Šenoe, autorica jednoga od prvih romana u hrvatskoj književnosti. Sve je to ipak bilo nedostatno jer je naglasak s njezinoga književnog rada najèešæe premještan na svjestan i nedopustiv izbor naèina života, pa je umjesto svega spomenutog, Jarneviæeva zapamæena samo po najveæem. Dragojla Jarneviæ naša je najveæa usidjelica3, zapisat æe Antun Cuvaj u Graði za povijest školstva, a ta æe je reèenica dopratiti i u naše vrijeme.

Možda zato jer je i sama sudjelovala u iskrivljavanju slika o vlastitom životu.

Doduše, kako primjeæuje Elaine Showalter pišuæi o viktorijanskim književnicama, napadi na spisateljice kao jalove usidjelice bili (su) sastavni dio opæeprihvaæenoga humora4. I ulazak Dragojle Jarneviæ u književnost bio je neobièan. Mogli bismo reæi da je njezino prvo djelo – grafit, nekoliko stihova zapisanih kao odgovor pjesniku Ivanu Trnskom na staroj tvrðavi Schlossbergu u Grazu. Domoljublje, jezik i Trnski postali su time romantièni poticaji koji su je uveli u svijet iz kojega se romantizam odmah potom nepovratno iselio. Na tanke i neprirodne granice izmeðu romantizma i realizma smjestila je Jarneviæeva èitav svoj literarni opus: pedesetak uglavnom domoljubnih i ljubavnih pjesama, roman Dva pira (1864.), nekoliko èlanaka o uèiteljima i odgoju mladeži, neobjavljene i neprikazane drame (Veronika Desiniæeva, Marija kraljica ugarska, Duvna) te petnaest pripovijedaka i dnevnik.

Najviše su uspjeha postigle pripovijetke, sakupljene u zbirci Domorodne poviesti (1843.), jer su i temama i formom odgovarale ukusu èitateljske publike, a svojoj su autorici priskrbile priznanje najplodnije pripovjedaèice svoga vremena – i to je atribut iz pera autoriteta kakav je bio Antun Barac. Središnjem djelu, bez kojega bi njezina literatura bila samo torzo, nažalost još se uvijek priznaju više kulturnopovijesne negoli književne vrijednosti. Rijeè je o dnevniku koji kronološki, ali i retrospektivno – najprije na njemaèkome, a potom i u skraæenim prijevodima na hrvatskome jeziku – prati Život jedne žene, što je naslov pod kojim je Stanko Dvoržak 1958. godine objavio odabrane stranice. Dnevnik je tek 2000. godine u integralnome obliku pripremila književnica i znanstvenica Irena Lukšiæ, a objavio ogranak Matice hrvatske iz Karlovca; što predstavlja ne samo izuzetan izdavaèki pothvat, nego i znaèajan doprinos cjelovitijem sagledavanju povijesti hrvatske 2

3 4

Ivo Frangeš (1987.), Povijest hrvatske književnosti. Zagreb - Ljubljana: Nakladni zavod Matice hrvatske Cankarjeva založba, str. 144.

Divna Zeèeviæ, citirano djelo, str. 11.

Elaine Showalter, Viktorijanske spisateljice i volja za pisanjem. Kolo, XI/2001., br. 2, str. 369.

108

VDG JAHRBUCH 2007

107 - 117

književnosti – osobito ženske5. Bez ikakvoga uzora, a uzoran i danas, zbivanjima bogat i do neugodnosti iskren6, ovaj je intimistièki zapis, osloboðen autocenzure i suvišnih literarnih intervencija, ponudio u našoj književnosti još neviðeno retuširanu sliku pojedinca – žene – kako u njezinoj privatnoj tako i u javnoj dimenziji. Andrea Zlatar nalazi u Dnevniku sve kljuène toèke oblikovanja ženskoga identiteta u 19. stoljeæu: tijelo, ljubav, sram, bolest, smrt, èežnja, flert, udaja, odgoj. (...) "Ja" komunicira samo sa sobom da bi nadomjestilo nedostatak komunikacije u društvu i svoju iz-mještenost iz graðanski urednog i ureðenog društva7.

Primijetivši neobiènu podudarnost u èinjenicu da su se na policama naših knjižara gotovo istodobno pojavili dnevnici Bridget Jones Helen Fielding te Dragojle Jarneviæ, Kristina Pešiæ izvodi temeljnu razliku meðu njima iz spoznaje da u Dnevniku Dragojle Jarneviæ ne možemo pronaæi mjesta na kojima ona iznosi podatke o vlastitom izgledu ili raspravlja o njemu8. Umjesto toga: Ona iznosi svoje mišljenje o osobama kao što su Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Ivan Trnski, i drugi, izražavajuæi se dosta nepovoljno o njima. Dakle, žena je to koja misli, osjeæa, daje samoj sebi pravo izbora. A èini se da je Filipoviæ kako bi izbjegao preuzeti recepcijsku odgovornost nakon objavljivanja "Dnevnika" podigao "buku" nazvavši ga pornografskim štivom9. Pretenciozno bi bilo, dakako, sve njezine pokušaje u iznimno skuèenome manevarskom prostoru usporeðivati s idejama i ostvarenjima Augusta Šenoe, no usporedba se ipak nameæe. Šenoinstvo Dragojle Jarneviæ izjalovilo se namrijevši joj u bi(bli)ografiju tek nekoliko natruha ideja velikoga suvremenika: stvorena za velike, postala je žrtvom malih prilika; mjesto na stranicama Vijenca zaslužio je tek nekrolog znakovita naslova POUKA. VJEKOPIS DRAGOILE JARNEVIÆEVE kojim je Ivan Trnski ispisao posljednju stranicu knjige što ju je sam i otvorio (na spomenutom zidu tvrðave Schlossberg), zatvorivši time prièu o životu s okusom motiva kanarinèeve ljubovce10, kako je to dobro primijetila Divna Zeèeviæ.

II. Dragojla Jarneviæ poèela je književnim radom u pretežno nepismenoj i deseteraèkoj sredini koja æe zadugo smatrati da je status književnika, pisca, "prirodno" prikladan samo za muškarca, dok je za ženu "prirodno" da se ne miješa u društvene, "muške" poslove.11 Dragojla Jarneviæ bila je otuðena u odnosu na svoju sredinu, otuðena èitanjem, obrazovanjem, bogatstvom senzibilne liènosti koja se osjeæala uvijek nezaštiæenom.12 5 6 7 8

9 10 11 12

Dragojla Jarneviæ (2000.), Dnevnik, priredila Irena Lukšiæ. Karlovac: Matica hrvatska.

Ivo Frangeš, citirano djelo, str. 181.

Andrea Zlatar, Konstrukcija privatnosti: prostor teksta. Kolo, XI/2001., br. 2, str. 214-215.

Kristina Pešiæ, Dragojla Jarneviæ u raljama vremena, bilješka uz èitanje Dnevnika Dragojle Jarneviæ. Kolo, XI/2001., br. 2, str. 448.

Ibidem, str. 448.

Divna Zeèeviæ, citirano djelo, str. 14.

Ibidem, str. 10.

Ibidem, str. 12.

109

107 -117

VDG JAHRBUCH 2007

Svoj književni rad Dragojla Jarneviæ promatra ne samo kao izvor zadovoljstva i nezadovoljstva nego i kao rad bez naplate, besplatan rad kojim se jedva mogu pokriti troškovi papira, pera, tinte i prijepisa.13 Dragojla Jarneviæ traži izvor stalnih prihoda koji bi joj olakšao zavisnost od najbliže okoline; pred nama je žena koja traži zaposlenje u siromašnoj, zapuštenoj i zaostaloj Hrvatskoj prve polovice 19. stoljeæa (...), neprekidno radi, piše i ne dobiva niti stalno zaposlenje niti odgovarajuæi honorar za tekstove koje joj objavljuju, pa konstatira da su njezine prièe i èlanci dobri kad ih objavljuju besplatno, a kad postavlja pitanje honorara, dogaða se da joj tekst vrate. (...) Dragojla Jarneviæ oskudno zaraðuje šivanjem i poduèavanjem djece. U Pribiæu poduèava seosku djecu za poneku kokoš, jaja ili mlijeko ili joj siromašne majke pomažu u poslovima oko kuæe. (...) Poduèavajuæi seosku djecu u Pribiæu, Dragojla Jarneviæ ujutro sprema svoju sobu, obavlja poslove oko kuæe, priprema i kuha ruèak, kao što danas rade zaposlene žene, kako bi nakon rada imala što pojesti. Uzgaja svilene bube i suoèava se s pitanjem tržišta i otkupa (...).14 Izabrani citati smještaju Dragojlu Jarneviæ u književni i mentalni, civilizacijski krajolik Hrvatske 19. stoljeæa, odnosno – u onu vrstu okruženja kakvo poznajemo iz najveæega dijela naše historiografije, povijesti književnosti i udžbenika svih razina, od osnovnoškolskih do sveuèilišnih. Pritom, takvo viðenje stvari ima pretenzije da bude i kritièno, i objektivno, i potpuno. Ipak, rijeè je o viðenju dijela hrvatske povijesti izrazito okrenutome prema unutra, prema sebi, a koji je i kulturno, i politièki, i civilizacijski imao znatno širi kontekst i duboke korijene, i u smislu sinkronije i u smislu dijakronije, koji se toliko sustavno prešuæuju da je i svijest o tome prešuæivanju gotovo sasvim nestala. Naravno, nije rijeè o hrvatskoj posebnosti u tome pogledu, nego se radi o tendenciji svakoga povijesno-civilizacijskog entiteta, èak i onih koje možemo smatrati samo fragmentima bitno znaèajnijih cjelina – da povijest poèinje od njih. Tako je i spoznaja o tome da ilirski preporod poèinje odreðenim datumima, postupcima i odreðenim liènostima, vrlo ogranièenima na ono što imponira nacionalnome osjeæaju i nacionalnome ponosu, toliko dogmatski uèvršæena u nacionalnu svijest i znanost da ukupna slika svega toga nalikuje na predodžbu nastanka ruže koja je nikla ni iz èega, svakako bez tla, ako je imala uopæe korijen, a s jednom od glavnih svrha da se trnjem brani od okoline koja, za svaki sluèaj, u pravilu nije temeljito definirana. Sva kontroverznost ovoga problema prelama se i kroz profil, djelo i mjesto Dragojle Jarneviæ u hrvatskoj kulturi, književnosti i povijesti. Ali tko je zapravo Dragojla Jarneviæ?

Podatke o životu i djelu prve hrvatske profesionalne književnice prikupile su i sistematizirale – žene. Najprije Adela Milèinoviæ u Životopisnoj studiji (1907.), potom i Divna Zeèeviæ u citiranoj studiji Dragojla Jarneviæ za Enciklopediju hrvatske književnosti (1985.). No, tek su objavom integralnoga izdanja Dnevnika (2000.), popraæenoga urednièkim komentarima Irene Lukšiæ, stvoreni preduvjeti 13 14

Ibidem, str. 20.

Ibidem, str. 23-24.

110

VDG JAHRBUCH 2007

107 - 117

da Dragojlu Jarneviæ upoznamo izbliza, iz vlastitoga teksta – dnevnika kao književnog žanra koji je nastao u hrvatskoj književnosti u vrijeme kad je ta književnost bila didaktièka i budilaèka.15 U njemu èitamo, nesumnjivo beletriziranu, prièu o djevojèici Dragojli koja je na krštenju dobila ime Karolina, a od ostale braæe i sestara razlikovala se odmah po tome što su jedino za nju otac Janko i majka Ana, roðena Mlinac, uzeli dojilju. Kada joj je mati bezobzirno priznala da je zato najmanje voli od sve djece, otac je udvostruèio svoju ljubav prema njoj. Ta je sreæa, meðutim, bila kratkoga vijeka. U Dragojlinoj sedmoj godini umire otac, trgovac željezarijom, ostavivši za sobom tridesetpetogodišnju udovicu sa šestero nejake djece. Dragojla je meðu njima bila istodobno najslabijega zdravlja i najbistrijega uma. Nakon završene puèke škole u rodnome gradu, a zbog loših materijalnih prilika nakon oèeve smrti, bavi se razlièitim poslovima. Povjesnièar književnosti Slobodan Prosperov Novak nastavlja njezinu životnu prièu rijeèima a onda je godinama živjela u Grazu, Trstu i Veneciji gdje je služila u plemiækim domovima i bila guvernantom. Kad se èetrdesetih godina vratila u domovinu, s vrlo nesistematskim ali za domaæe prilike još uvijek iznimnim obrazovanjem, odmah je pristupila preporoditeljima, sprijateljila se s mnogima od njih a s nekima, kao s poslije bez razloga slavljenim stihotvorcem Ivanom Trnskim, imala i razmjerno burnih emocionalnih dodira.16 Dodamo li ovim životnim poèecima – impregniranim sentimentalnim idealizmom koji bi je olako mogao proglasiti i žrtvom književnoga trovanja – stvarne epizode književno provjerljive u Dnevniku, shvatit æemo kako je hrvatska George Sand, nezakrinkana muškim imenom, jedva prihvatljiva i današnjoj hrvatskoj književnoj sceni. Geslo – neokrinkana istina – istaknuto u Predgovoru Dnevniku iznenadit æe i današnje èitatelje nepostojanjem bilo kakve autocenzure; sve je tu spomenuto: inkontinencija, kamatarenje, pisci-prosjaci, metaforièko domoljublje, kupovanje ljubavi od dvostruko mlaðega seoskog momka.

Rodjena majka bijaše mi maèuha – a i priroda mi bijaše maèuha – i tako mi nebijaše sirotèadu, nikome se na tješeæu grud baciti... (...) Priroda mi bijaše maèuhom jer – jer nebilo do mala jutra, da – se nedigoh iz mokra kreveta –.17 Momèe je ubogo, i neku nasladu u tom uživam, da ga podpomognem; s toga još više, znam bo da se žrtvuje mojemu zahtevanju; a jedno požertvovanje iztražuje drugo i tako moram njegovoj ljubavi moje novce žrtvovati. – (...)

Neznam što je u mene ušlo, da sam Niki tako privržena, i š njim se pustila bluditi – ali sada mi je srce mirno i neæera me više onaj strašni nemir; suzami sam poèela ovo pisati, i opet se upokojila; i tako neprestano u meni mienja; sada do groba tužna onda opet mirna i sve mi jednostavno postaje. Neživim rado, ali živjeti moram!18 15 16 17 18

Ibidem, str. 66.

Slobodan Prosperov Novak (2003.), Povijest hrvatske književnosti. Zagreb: Golden marketing, str. 199.

Dragojla Jarneviæ (2000.), Dnevnik, priredila Irena Lukšiæ. Karlovac: Matica hrvatska, str. 10.

Ibidem, str. 524-525.

111

107 -117

VDG JAHRBUCH 2007

U Pogovoru integralnom izdanju Irena Lukšiæ istièe kako je Dnevnik šokirao prve èitatelje upravo nevjerojatnom iskrenošæu koja je – osobito u konzervativnim uèiteljskim krugovima – shvaæena kao pornografija. Ozbiljan recepcijski obrat dogaða se tek 80-ih godina 20. stoljeæa s pojavom tzv. ženskoga pisma i postmodernizma kada Dnevnik Dragojle Jarneviæ postaje nezaobilaznom i dalekom prethodnicom raznolikoj ženskoj književnoj praksi. Svijest o neadekvatnosti i književne osobe i teksta u vlastitom vremenu prepoznajemo u oporuci napisanoj 30. ožujka 1873. godine: Moj Dnevnik koji æe se naæi zapeæaæen, ostavljam „Uèiteljskoj zadruzi“ ako si bude hotjela korist iz njega crpsti i ovu upotrebiti na podporu udovah i sirotah uèiteljskih. Ipak pod tim uvjetom, da se nikako nesmije otvoriti deset godinah prije nego se bude brojilo poslje moje smrti.19

III. Romantièarsku kompenzaciju nelijepoga stvarnog života Dragojla je Jarneviæ pokušala pronaæi u pisanju. Nedostatak sustavnoga obrazovanja nastojala je nadoknaditi posuðujuæi knjige od prijatelja i znanaca, èitajuæi i pišuæi – najprije na njemaèkome, a potom i na hrvatskome jeziku. Irena Lukšiæ zakljuèuje da ona nije uspjela korektno ovladati niti jednim jezikom na kojemu je mislila – ni njemaèkim, kojim se služila u mladosti, ni hrvatskim, koji je uèila (i praktièki stvarala) cijeloga života.20 Ipak, njezin je prvi literarni pokušaj nastao na njemaèkome jeziku – Fantasien eines gequälten Herzens, a njezino najopsežnije djelo – Dnevnik koji je vodila od 1. sijeènja 1833. pa do 10. studenoga 1874. godine – zapoèet je na njemaèkome jeziku, od 1841. nastavljen na hrvatskome, s time da je autorica 1872./1873. prevela njemaèki dio na hrvatski. Manje je poznato da je ideju o voðenju dnevnika podržao Friedrich (Franjo) Redinger, slagar i tiskar koji je rodom bio Moravljanin iz Brüna, a u životu Dragojle Jarneviæ odigrao ulogu prve i vjeèno neprežaljene ljubavi.

Nova se godina približavaše i ja sam se zaniela pomislju, da æu stati pisati moj dnevnik. Razgovarajuæi u družtvu, povede se rieæi sve o koje èemu, i tako si i ja o mom dnevniku izrazih. Svi mi povladiše moju nakanu, veleæ, da æe biti dosta gradiva, jerbo me poznaju kao osobu, koja æe umjeti raditi tako, da joj sadržaj dnevnika važan bude. Nekoliko dana iza ovoga razgovora evo jedne veèeri dodje Friedrich sa omašnom knjigom pod mišicom i uljudnim naklonom i sladkim posmiehom mi ju uruèi. Mišljah donio što za èitati i otvorih ju umah da pogledam ali unutra bieli, èisti listi. Zatvorim i spola ju ogledam; i gle na zaklopcu izcifranim slovima natiskano: Tagebuch der Caroline Jarnjeviæ. Pogledam davaoca zaèudjeno a on æe klanjajuæ se: „Izrazili ste se, da æete pisati dnevnik, a ja sam pohitio da Vam knjigu nabavim, želeæ ujedno bi i ja znamenitu ulogu u njemu igrao.“ 19 20

Ibidem, str. 774.

Ibidem, str. 772.

112

VDG JAHRBUCH 2007

107 - 117

(...)

Da kako da pisah nemaèkim jezikom, jer ono doba ga za materinjega smatrah.21 Utjecaj njemaèke lektire i njemaèkih uèiona vidljiv je u svakodnevnom životu Dragojle Jarneviæ. Unatoè porugama koje doživljava u krugu obitelji, od vlastite majke koja je kori rijeèima Što si se zalupala u toga Švabu22, Jarneviæeva uspijeva pronaæi argumente za svoje stavove: odkako upoznah Redi. zamietih razliku medju Hrvati i ugladjenom èovjekom njemaèkog naroda. Jest, Hrvat je blage naravi, diamant je još neizbrušeni, ali meni se grusti prostaèina, kojom veèina odiše, i zato nenalazim u Hrvata nikakove podrage za zabavu a kuda manje za ljubav.23 Redinger ju je osvojio biranim rijeèima, krasnim njemaèkim jezikom i uglaðenim ponašanjem vjerojatno i zato jer je njemaèki jezik i za nju jezik uljuðene komunikacije – u rasponu od èestitaka i ljubavnih izjava do pozdrava i pjesma koje pjeva.

Na stranicama opsežnoga Dnevnika – na kojima su saèuvane i reèenice u gotici – susreæemo u velikoj galeriji stvarnih likova 19. stoljeæa i putujuæega slikara Emersbergera, ljekarnièkoga pomoænika Muttersgleicha, putujuæega glumca Scholza...

IV. Svojoj upravo navedenoj konstataciji – zamietih razliku medju Hrvati i ugladjenom èovjekom njemaèkog naroda – Dragojla æe se Jarneviæ prilièno žestoko suprotstaviti u svakoj sljedeæoj prilici u kojoj je njezin sugovornik Nijemac, pripadnik germanske kulture ili jednostavno njezin simpatizer. To se susreæe na prevelikome broju mjesta u njezinome Dnevniku da bi se sve dalo citirati pa i pobrojati, ali je dosta navesti njezin odgovor izvjesnom Herr Klempfegu nakon što je on izrazio isto mišljenje koje je osnovni smisao gornjega citata. Taj odgovor ostao je u njezinome Dnevniku nepreveden, što je prilièno ilustrativno: svoj Dnevnik ona je prevodila na hrvatski – jezik koji nikada nije sasvim savladala, s njemaèkoga – kojim nikada nije vladala na razini koja se može oèekivati od profesionalne književnice. Oèito je bilo potrebno da njezin, navodni, odgovor bude na njemaèkome kako bi imao potrebnu težinu i važnost: Aber Herr Klempfeg sie dürfen sich über eine Nation nicht so rücksichtlos auslassene, deren Sprache sie nicht können und deren Sitten ihnen fremd sind. Der Deutsche besigt von Natur mehr Roheit als der Slave, dessen hauptcharakterzug gute Mütigkeit ist...24 Nijemac je dakle u njezinome svijetu i kulturan i ugladjen èovjek, ali je Nijemcima na drugoj strani i, sasvim apsurdno, svojstvena sirovost/grubost, tj.

21 22 23 24

Ibidem, str. 14.

Ibidem, str. 28.

Ibidem, str. 40.

Ibidem, str. 328.

113

107 -117

VDG JAHRBUCH 2007

Roheit. Hrvati pak odišu prostaèinom, ali im je svojstvena Mütigkeit i Sitte, što æe reæi – srèanost i dobri obièaji ili æudorednost.

U tom paradoksu i apsurdu nema zapravo nièega novog. Podsjetio bih na svoju analizu Nijemaca u Križaniæevoj Politici25, odnosno germanofobije koja predstavlja glavno uporište svih Križaniæevih teza. Smisao je svega kod Križaniæa otprilike ovakav: mi smo Slaveni u svemu bolji od Nijemaca pa se moramo dosljedno suprotstavljati Nijemcima jer smo uistinu, mi Slaveni, zapravo jako primitivni i zaostali u svakome pogledu u odnosu na njih. Križaniæeva germanofobija – a to zaista nije bilo teško dokazati! – samo je nalièje nekritièkoga divljenja svemu njemaèkome, kao i na tome utemeljena zavist.

Povod za pisanje na hrvatskome jeziku, pa i poticaj za buðenje ljubavi prema tome jeziku, za Dragojlu Jarneviæ bili su stihovi pjesnika Ivana Trnskog, napisani na zidu tvrðave Schlossbergu u Grazu, kako je naprijed navedeno – što je pobudilo njezin prvi javni zapis na hrvatskome jeziku, spomenuti grafit: Ilirkinja je ovdi jedna, koja jezik ovaj razmi.

Premda ona tebe ne zna, Vendar joj je kruto drago, Da je našla ovdi rěèi Kojim sérce svoje lěèi.26 Posljednja dva stiha, ne manje nevješta nego što je bila veæina onovremenoga hrvatskog stihotvorstva, izražavaju iskreno frustraciju koja je morala biti svojstvena dobrome dijelu graðanskoga staleža u Hrvatskoj. Kao što su se djela narodne književnosti poèela uèestalo zapisivati na poèetku 19. stoljeæa, tj. u vrijeme kada se moglo osjetiti da ta višestoljetna ili višetisuæljetna tradicionalna književnost nestaje, zaboravlja se, tako je i do artikulacije i kodifikacije modernoga hrvatskog jezika došlo onda kada je veæina pismenih Hrvata shvatila da se jezik njihova naroda27 jednostavno zaboravlja; oni ga više ne znaju ili ga ne znaju dobro.

Potreba da se jezik kojim dobro vlada, makar u najrazlièitijim dijalektalnim oblicima, još samo priprosti narod, vrlo je snažna motivacija intelektualcima, i onima koji su direktno iz takvoga sloja ponikli ili su za taj narodni sloj drugaèije vezani, da svoj jezik definiraju, kodificiraju i uèvrste. Naravno, snažna je motivacija bila i puno pragmatiènijega karaktera, a to je potreba razvoja robno-novèane privrede kakva je pratila razvitak buržoaskoga društva (što bi se moglo formulirati i obratno) – ali taj dio kompleksa pitanja ovaj puta ostavljamo izvan fokusa našega razmatranja.

25

26 27

Ludwig Bauer (1998.), Nijemci u Križaniæevoj "Politici". Znanstveni skup "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu", Osijek, 18-19.12.1997. Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, urednici Renata Trišler, Nikola Mak. str. 85-94.

Dragojla Jarneviæ (2000.), Dnevnik, priredila Irena Lukšiæ. Karlovac: Matica hrvatska, str. 771.

Narodom ovdje ne smatramo entitet etnièki definiranim, a još manje genetski, tj. narodnosnim podrijetlom, koje je ionako razlièito od podrijetla jezika i kulture koja pripada tome narodu; nego narodom smatramo glavninu stanovništva odreðene kulturne i tradicijske cjeline, kakvom se mogu smatrati hrvatske zemlje u punoj pragmatiènoj rastezljivosti pojma.

114

VDG JAHRBUCH 2007

107 - 117

Frustracija Dragojle-Caroline Jarneviæ morala je biti uveæana time što je dugo vremena bila pismena samo na jednome jeziku, njemaèkome, a ta je pismenosti, i taj njemaèki bio drugorazredan, u najboljem sluèaju. Kao i mnogi drugi, ona jest mislila i pisala njemaèki, ali je u okvirima toga jezika i kulture toga jezika, bila autsajderica. Godine 1838. zapisala je: Jednu sam njemaèku novelu napisala.

Bijah pokušala pisati hrvatski, ali to neide. Baš ništa ne razumijem niti misliti hrvatski, a kamo li pisati.28 Ovaj fragment implicira dvostruko autsajderstvo.

Provincijsko školovanje na njemaèkome neizbježno je moralo biti sasvim nedoraslo kvalitetnom školovanju u njemaèkim zemljama; i podrijetlom i znanjem Dragojla-Carolina morala je biti apriorno osuðena da u svijetu njemaèke kulture ne može biti ravnopravno prihvaæena, prvenstveno ne kao spisateljica, iako je, kako vidimo iz dnevnika, kao graðanka, i to graðanka drugoga reda, neka vrsta služavke, uživala pravnu zaštitu kojoj je ipak mogla oèuvati minimum prava koje su joj pojedinci pokušavali osporiti. Naznaèene su frustracije i autsajderstvo, uz njezinu snažnu volju, upornost i talent dovele do toga da je nauèila hrvatski, ne sjajno, ali dovoljno da postane prva hrvatska književnica i autorica drugoga istinskog hrvatskog romana, Dva pira, objavljenoga u nastavcima u èasopisu Domobran, godine 1864. Ipak, i u tome æe romanu ostati vidljivo da su prvi susreti autorice s književnošæu, oni iz kojih je uèila književni zanat, stil i fakturu, bili oni s njemaèkom književnošæu, i to uglavnom trivijalnom, što se posebno ogleda u jeftinim ljubavnim zapletima koji podsjeæaju na ono što se kasnije posprdno nazivalo literaturom za kuharice.29 Sve je to zapravo sukladno prvim njezinim književnim pokušajima na njemaèkome jeziku koji su u ovome tekstu veæ ranije navedeni. U suprotnosti je s time naravno gnušanje prema njemaèkome jeziku i svemu švapskom koje se susreæe u Dnevniku na nebrojeno mnogo mjesta. Ali i ta suprotnost ima svoj prirodan i logièki smisao. Sve to podsjeæa na dosljedan prkos djeteta u pubertetu prema roditeljima; nema u tome prkosu previše smisla i logike, ali mu je cilj sasvim nedvojben: osporavanje roditeljskoga autoriteta i osamostaljivanje.

Sve nas ovo – analiza Dnevnika, književnih i jeziènih traženja i lutanja, kao i okviri književne i kulturne sudbine Dragojle Jarneviæ – upuæuje i na potrebu kritièkoga razmatranja ilirizma u cjelini, pokreta kojemu je Dragojla Jarneviæ postala jedan od znaèajnijih predstavnika. Potrebu kritièkoga razmatranja, odnosno revalorizacije stvarnoga smisla i konteksta toga pokreta naglašavaju spoznaje koje Dnevnik nudi, bar u obliku sinkronih i sukladnih rezonancija, a za kojima je malo tko spreman posegnuti. Ilirizam je u nacionalnoj svijesti, u udžbenicima pa i u veæini znanstvenih djela artikuliran ipak više kao karakteristièan nacionalni pa èak i nacionalnotvorni mit, umjesto da bude prikazan kao znanstvena povijesna èinjenica, što implicira pojam – objektivno.

Upravo je ta objektivnost najviše ugrožena kada je u pitanju njemaèki jezik, njemaèka kultura i njemaèka civilizacija. Vrlo se rijetko upuæuje na to da je upravo 28 29

Dragojla Jarneviæ (2000.), Dnevnik, priredila Irena Lukšiæ. Karlovac: Matica hrvatska, str. 105.

Krešimir Nemec (1994.), Povijest hrvatskog romana od poèetka do kraja 19. stoljeæa. Zagreb: Znanje, str. 71-73.

115

107 -117

VDG JAHRBUCH 2007

njemaèka kultura, civilizacija pa i sukladna politika – jedna od kolijevki ilirizma.

Nije rijeè samo o jeziku koji je bio jezik obrazovanja školovanih iliraca i jezik njihove komunikacije, nije samo rijeè o mnogim Nijemcima/Austrijancima koji su ilirizmu obilato pridonosili, nego je još više rijeè o sustavnome poticanju nacionalne svijesti slavenskih naroda u okvirima austrijske politike, pri èemu je stvaranje protuteže militantnome maðarskom nacionalizmu bio samo jedan od motivirajuæih faktora. Ilirizam u tom svjetlu možemo vidjeti velikim dijelom i kao produkt jozefinizma koji je svoje sliène rezultate veæ ranije dao u Èeškoj i Moravskoj. Puno je uvjerljivih argumenta i detaljnijih objašnjenja pružio Ivan Pederin u svome èlanku Èeška kao domovina dvaju naroda i njezini odrazi u ilirizmu.30 Ilirizam kao nastavak procesa koji je zapoèeo u Èeškoj postaje puno jasniji i logièniji, kako u cjelini tako i u fragmentima – pri èemu, primjerice, nije beznaèajno da je Ljudevit Gaj stvorio osnove suvremenoga hrvatskog pisma time što je jednostavno preuzeo èešku grafiju. Isto tako nije beznaèajno što je u tome periodu koji je prethodio ilirizmu, Prag postao jedno od najznaèajnijih središta panslavizma, koji je takoðer meðu temeljima ilirskoga pokreta.

Apsurdno je negirati èvrstu vezu izmeðu ilirizma i njemaèke kulture i politike kada je primjerice uputa grofa Janka Draškoviæa hrvatskim ženama da veæu pozornost poklanjaju svome jeziku bila napisana na njemaèkome jeziku – Ein Wort an Iliriens hocherzige Töchter über die ältere Geschichte und neueste literarische Regeneration ihres Vaterlandes (1838.). Pri tome je grof Draškoviæ bio daleko utjecajnija i znaèajnija liènost ilirizma nego oportunistièki i agilni poduzetnik Ljudevit Gaj, koji je zapravo djelovao vrlo kratko i odstupio osramoæen, ali se i dalje u gotovo svim udžbenicima i mnogim studijama navodi kao vodeæa liènost ilirizma do dana današnjega. Apsurdno je da se u udžbenicima i studijama koje prikazuju ili analiziraju ilirizam sustavno prešuæuje i izostavlja uloga koju je ima Laval Nugent, èovjek koji je, uz ostalo, glinskoga pukovnika Jelaèiæa doveo na položaj hrvatskoga bana. Jer upravo, danas gotovo nepoznati, Laval Nugent bio je najznaèajniji meðu voðama pokreta, znaèajniji èak i od samoga Janka Draškoviæa, i to jednako po snazi svojih uvjerenja o potrebi stvaranja svekolike hrvatske autonomnosti koliko i po svome znaèajnijem mjestu u carskoj hijerarhiji. Zar je èinjenica da je on bio austrijski vojskovoða dovoljna da se prešuæuje njegova uloga u hrvatskome preporodu? Ako je prkos djeteta prema roditeljima razumljiv dio faze odrastanja – pa ma kako nelogièan bio – i ako je prihvatljiv kao dio stvaranja vlastite samosvijesti, kada stvari pokušamo sagledati naknadno i objektivno, onda je neizbježno stvoriti argumentiranu predodžbu o ilirizmu i kao produktu konteksta njemaèko-austrijske kulture i povijesti, kao i o posebnome mjestu koje u širini toga konteksta ima pravo zauzimati.

30

Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, VDG Jahrbuch (2005.), Osijek, str. 127-180.

116

VDG JAHRBUCH 2007

107 - 117

Zusammenfassung

Tagebuch der Caroline Jarneviæ Doppellesung Ich ergriff die Bücher um klug zu werden. Natürlich schrieb ich auf deutscher Sprache, da ich sie zu dieser Zeit als Muttersprache betrachtete.

So schrieb die erste kroatische professionelle Schriftstellerin Dragojla Jarneviæeva (1812-1875), die Antizipatorin des sog. Frauenbriefes und einzige Frau im Kreis der kroatischen Reformatoren, die sich erlaubte von einer Buchverkäuferin zur Buchherstellerin zu werden. Das Tagebuch ist ihr Zentrales Schriftstellerwerk, eine innige Notiz von Autozensur und überflüssigen literarischen Interventionen, die sie jahrelang auf deutscher Sprache schrieb, und danach auch selbst, in kürzerer Form in die kroatische/illyrische Sprache übersetzte.

Mit dem zweifachen Lesen –des illyrischen (deutschen) Kontextes und der frauenhaften schriftstellerischen Identität des 19.Jahrhunderts -- vereinigten die Autoren die bis damalige Praxis des partiellen Zugangs dem schriftstellerischen Phänomen, das nicht nur entscheidend auf die Prophylierung der kroatischen Literatur Einfluss ausübte, sondern das schon fertige Bild der kroatischen Nationalrenaissance wesentlich änderte.

117

Vlatko ÈAKŠIRAN Muzej Grada Siska, Sisak

Therese von Artner UDK 821.112.2(497.5) 910.4(497.5)

Grad Sisak je krajem 18. i početkom 19. stoljeća tek kretao prema svome ubrzanom razvoju. Sačuvanih povijesnih izvora iz toga vremena imamo vrlo malo stoga je svaki podatak izuzetno važan za rekonstrukciju razvoja grada. Upravo je djelo Therese von Artner, njemačke književnice, u kojem opisuje svoje putovanje od Zagreba prema Sisku 1825. godine jedno od bitnih segmenata za istraživanje sisačke povijesti. Autorica je dala jedan od zadnjih književnih opisa grada prije njegovog potpunog preuređenja. Grad je u vrijeme njezina dolaska bio gotovo u razini sela, te je bio podijeljen na dva dijela. Na desnoj obali rijeke Kupe nalazio se Vojni Sisak koji je ulazio u sklop Vojne krajine, a na lijevoj obali nalazio se Civilni Sisak koji je bio u vlasništvu zagrebačkog Kaptola. Tri godine prije njezina dolaska u grad Kaptol je odlučio izmijeniti fizionomiju Civilnog Siska, te je krenuo u predradnje za novu regulaciju grada. Izgradnja je započela 1829. godine. Upravo u tom međurazdoblju našla se Therese von Artner.

Njezini opisi odraz su romantičarskih ideala toga vremena. Oni su detaljni, istraživački, puni opisa povijesnog nasljeđa grada, te opisa njegove gospodarske važnosti. Therese von Artner je bila prva osoba koja je javno progovorila o zaštiti arheoloških ostatka antičke Siscije. Njezini opisi tih ostatka i danas su vrijedan povijesni izvor.

Autorica je bila svjesna i gospodarske važnosti Siska, te je zamijetila sve njegove razvojne prednosti, posebno riječno brodarstvo.

Do danas opisi grada njemačke književnice Therese von Artner nisu analizirani i kvalitetno valorizirani.

Godine 1825. Therese von Arthner1 odlučila se zajedno s prijateljima na izlet u grad Sisak, koji je prema njenim riječima "tako znamenit po svojoj starosti i starinama…"2. Izlet u Sisak iz Zagreba je u to vrijeme vjerojatno predstavljao malu 1

2

Therese von Artner, spisateljica, lirièarka i dramatièarka roðena je 19. travanja 1772. godine u Schintau u Njemaèkoj, a umrla 25. studenog 1829. godine u Zagrebu.

Therese von Artner, Od Zagreba do Siska, u: Rijeèi, èasopis za književnost kulturu i znanost I., Sisak 1999., str. 39

119

119 - 124

VDG JAHRBUCH 2007

pustolovinu. Autorica navodi da je čitavo njezino društvo krenulo na put "snabdjeveno svime, što je potrebno za takvo putovanje, no najviše dobrim raspoloženjem"3. Želja za istraživanjem i putovanjem u to vrijeme bila je puno jača od prašnjave makadamske ceste koja je spajala Sisak i Zagreb. Književni pravac toga vremena koji je prevladavao bio je romantizam u kojem je izražena želja za otkrivanjem dalekih i nepoznatih krajeva, za opisima ljudi tih prostora sa akcentom na narodno stvaralaštvo. Idealizam koji se javio u to vrijeme posljedica je Francuske revolucije koja je otvorila puteve jačanja građanskog društva i građanskih sloboda, te načela konzervativna načela evropskih monarhija.

Autorica nam, duboko inspirirana pejzažom koji prolazi donosi interesantne opise puta prema Sisku. Oni su odraz romantičarskih ideala toga vremena, a to najbolje pokazuje područja Turopolja o kojem autorica donosi opise polja, livada i šuma, kombinirajući ih sa opisima ljudi koje uočava i njihovih kuća, te u sve to pokazuje zavidno znanje o povijesti toga kraja, posebno o turopoljskom plemstvu.

Cesta je nakon Lekenika prolazila kroz hrastovu šumu, a dalje se prema autoričinim riječima nizina pretvarala u "pitome brežuljke i nježne doline"4.

Prilikom putovanja autorica navodi kako je ugledala "dvostruke tornjeve Siska"5 te ih navodi kao cilj putovanja. Vjerojatno se radi o greški u opisu jer je tada tim krajolikom dominirala crkva Sv. Marije Magdalene u Selima. To mjesto se nalazilo u sastavu Sisačke gospoštije, ali nije bilo sastavni dio grada Siska.

Cesta je vodila kroz Sela do Odre gdje se tada nalazila skela preko istoimene rijeke, koja ih je prevezla na drugu stranu. Uskoro nakon prelaska stigli su u Civilni Sisak. Autorica za njega navodi da je nepravilan, na neravnu tlu, a sastoji se većinom od drvenih kuća ili kako ona navodi "loše građenih kuća", te od nekoliko zidanih kuća bogatih trgovaca6. Artnerica se nalazila u gradu kojem se uskoro spremala velika promjena u vidu nove regulacije koju je poticao Zagrebački kaptol radi podizanja Siska na razinu trgovišta kako bi se uklopio u sve jače razvojne tijekove. Tri godine prije njena boravka gradski mjernik Ivan Fistrović izradio je regulacijsku osnovu grada, a 1824. kraljevski nadzorni mjernik Ludovik Zelenka za potrebe regulacije napravio je dva detaljna katastarska plana grada.7 Konačni regulacioni plan napravio je Fistrović 1829. godine.8 Tako je Therese von Artner u svojoj knjizi dala jedan od posljednjih opisa grada prije njegove potpune promijene.

Za cestu kojom je prolazila idući prema Vojnom Sisku na desnoj obali Kupe navodi da je iz rimskoga doba, te da po gradu "posvuda leže ruševine stupova, komadi tesanog kamena i sarkofazi, sada upotrijebljeni kao stepenice ili čatrnje, pa se na svakom koraku vidi, da stupamo po klasičnom tlu, makar i bilo tako obeščašćeno".9 Čak navodi da su glava korintskog stupa i žrtvenik posvećen 3 4 5 6 7 8 9

Isto, str. 39 Isto, str. 40 Isto, str. 40 Isto, str. 41 Mirela Slukan – Altiæ, Povijesni atlas gradova II. svezak – Sisak, Sisak 2004., str. 66 Njegov regulacioni plan èuva se u Gradskom muzeju Sisak u sklopu Povijesne zbirke 18. i 19. stoljeæa – inv. br.

Therese von Artner, str. 41

120

VDG JAHRBUCH 2007

119 - 124

Jupiteru služili kao kameni međaši. U njezino doba vjerojatno su bili vidljivi i gradski bedemi rimske Siscie koje također opisuje kao i prokop oko grada. Njezino zanimanje za arheološke ostatke bio je više nego očit. Uz njezine opise pojedinih predmeta, ona daje i niz povijesnih činjenica o antičkoj povijesti grada. Očigledno je da se kvalitetno informirala o tome, ali je i vjerojatno da je detaljne opise povijesnih događaja stavila naknadno nakon povratka u Zagreb.

Autorica je zabilježila i postojanje dvaju nadgrobnih spomenika čije je natpise detaljno prepisala. Jedan je pripadao kršćanki Severili, po kojoj je Ivan Krstitelj Tkalčić napisao i književno djelo istog imena. Evo kako opisuje sarkofag: "Kraj natpisa uklesan je trs, koji svojim viticama okružuje slova; na drugoj strani nalazi se snop klasja, i na taj je način kršćanski misterij vina i kruha prikazan istim ugodnim znamenjima kojima su se nekoć, osobito na ljesovima, običavali prikazati bakhovski eleuzijski misteriji".10 Drugi nadgrobni spomenik pripadao je jadnom glumcu po imenu Leburna11.

Autorica na osnovu toga zaključuje da se u rimskoj Sisciji nalazilo kazalište, no ono do tada nije bilo otkriveno.12 Autorica nije opisala rimske ostatke samo u Civilnom Sisku već se osvrnula i na Vojni Sisak i tamošnje tragove Rima. Zanimljivo da je imala vodstvo od strane tamošnjeg trgovca, stanovnika Vojnog Siska, Paulusa Bitroffa.13 On je na desnoj obali Kupe posjedovao vinograd u kojem se prema opisima autorice nalazilo rimsko groblje. Tu su se nalazili brojni ostaci sarkofaga, kostiju, keramike, a autorica ih ovako bilježi: "I ovdje se sada našlo mnogo čudnih stvari. Posvuda su nailazili na male svodove, oko kojih se, kad su bili otkopani, našli sarkofazi. Svi su bili isklesani od jednog komada, a zatvoreni kamenim poklopcima. U njima se našlo sad čitavih kostura, sad opet raznih kosti, pepela i ugljena, u žarama ili bez njih, a onda čaša za suze, svjetiljaka – ni jedna dakako nije više gorjela! – i pojedinih komada novca. U jednom je grobu ležao mač, koji je međutim hrđa bila tako izjela, da se raspao, kad su ga htjeli izvaditi, i jedna srebrna kopča od plašta. O jedan lijes bila su sa obiju strana pričvršćena još dva mala, u kojima su se našle kosti dječjih kostura, staklene igračke i mliječne boce za dojenčad".14 Prema navodima iz teksta sve predmete koje je sakupio Bitroff je predao muzeju u Pešti, tako da i danas u istom muzeju postoji velika zbirka predmeta iz antičke Siscije. Predmeti su se kontinuirano odnosili u Peštu, pa je u drugoj polovici 19.

10 11 12 13

14

Isto, str. 42 Tekst natpisa u prijevodu na hrvatski jezik glasio bi: Tragovi rimskog kazališta u Sisku nisu utvrðeni do današnjih dana.

U tekstu je prezime napisano kao Bitrov, no pravilno se piše Bitroff. Porodica s tim prezimenom spominje se u Vojnom Sisku još od kraja 18. stoljeæa, kada iz Trnave današnjoj Slovaèkoj dolazi upravo Paulus Bitorff. On se poèeo baviti unosnom trgovinom žitom koja je bila važna za oba Siska. Zanimljivo je da je na njegov poziv u Siska došao njegov neæak Norbert Bitroff, koji æe kasnije preuzeti njegov posao. On æe ujedno postati i pokretaè prvih lokalnih novina u Sisku. To je bilo 1876. godine, a na bile su dvojezièe hrvattsko-njemaèke novine. Nazivale su se Sisaèki viestnik – Sisseker Local Anzeiger. Potomci porodice Bitorff danas je poznata lijeènièka obitelj Persoglia.; više u: Miroslav Matovina, "Sisaèki viestnik" iz 1876. godine, Puèki kalendar Ljudevit Posavski, Sisak 1996., str.

96-105 Therese von Artner, str. 42

121

119 - 124

VDG JAHRBUCH 2007

stoljeća osnovano "Arheologično držtvo Siscia" koja je imalo zadatak očuvati rimske spomenike te osigurati njihov ostanak u Hrvatskoj. Društvo je nalaze preusmjerilo u Arheološki muzej u Zagrebu, koji također posjeduje veliku zbirku predmeta iz Siska.

Therese von Artner nije previše impresionirana s ostacima koje je vidjela te ih uspoređuje s onim koje je vidjela na svom posljednjem putovanju u Sombathely u Mađarskoj gdje je vidjela brojne ostatke rimske Sabarije, koju naziva rimskom Sabarijom.15 Autorica je vrlo vjerojatno među prvim osobama koja je pokrenula pitanje očuvanja rimskih ostataka. Ustvrdila je da rimske ostatke Siscije nije vidjelo puno ljudi, gotovo nitko ih nije opisao, te bi mogli propasti. Autorica se nada da bi njezinim opisima u tekstu mogla biti utvrđena "barem njihova negdašnja egzistencija, a budućim istraživačima svraćena pažnja na jedno novo nalazište".16 Takvim stavom autorica je pokazala svoj odnos prema kulturnoj baštini koja je u to vrijeme značila mnogo, zbog brojnih povijesnih okolnosti. Prvenstveno se to odnosili na jačanje nacionalnih pokreta po europskim zemljama. Kulturno bogatstvo pojedine države ujedno je značio i njegovo legitimiranje prema ostalim narodima i državama.

Svakako je pozitivno njezino razmišljanje o očuvanju rimskih ostataka ako se uzme u obzir da su prilikom izgradnje Siska nakon njegove regulacije, iskopane brojne rimske opeke koje su služile za izgradnju kuća. To je ujedno označilo i uništavanje brojnih arheoloških lokaliteta u 19. stoljeću. No ni pojačani intenzitet iskapanja nije uspio u potpunosti uništiti tragove Siscije. Oni su vidljivi i danas prilikom iskapanja u samom centru grada. Therese von Artner tako je postala jedna od prvih osoba koja je nastojala potaknuti očuvanje kulturne baštine Siska.

Iako ona sama nije mogla pokrenuti bilo kakvu akciju, svakako je vrijedno da je svojim postupcima pokušala dati temelje nečega što je pokrenuto 50 godina nakon njezina dolaska u radu sisačkog arheološkog društva.

Osim ovih opisa kulturne baštine grada, za nas su važni i opisi onog segmenta po kojem je Sisak bio prepoznatljiv tijekom 19. stoljeća, a to je trgovina. Therese von Artner navodi kako je Kupa u vrijeme njezina dolaska bila prekrivena brodovima – "Tu se vide najveće teretne lađe, koje svoje tovare dovoze iz Banata, a mogu krcati šest do osam tisuća mjerova.".17 Riječna trgovina je za Sisak imala presudnu važnost. Otvaranjem plovnog puta još krajem 18. stoljeća otvoren je prolaz za žito iz plodnog Banata rijekama Dunavom, Savom i Kupom. Sisak je na tom trgovačkom pravcu bilo glavno pretovarno središte za robu koja je stizala. Iako ta trgovina nije bila na svome vrhuncu u vrijeme boravka Therese von Artner, svakako je to razdoblje označilo postepen porast trgovačke moći i Civilnog i Vojnog Siska. Autorica je, kako je 15 16 17

Isto, str. 43 Isto, str. 43 Isto, str. 41

122

VDG JAHRBUCH 2007

119 - 124

navela, prilikom ulaska u Sisak odmah prošla glavnom ulicom koja se nalazila odmah uz rijeku Kupu, te je prvo što je mogla ugledati, osnim rimskih starina, velika količina manjih i većih brodova za prijevoz robe. Dinamika samih lučkih postrojenja može se još bolje zamisliti ako se uzme u obzir da su u Sisku nalazilo i brodogradilište.

Autorica zaključuje da je taj razvoj posljedica povoljnog geografskog položaja koji je od davnina privlačio brojne narode.18 Zanimljivo je njezino razmišljanje pred kraj teksta u kojem razmišlja kao pravi trgovac : "A uz tako prikladan položaj tih gradova postoji nada, da će se tokom vremena obogatiti, a gdje se nađe "živac" n o v a c, ondje u današnje vrijeme ne će izostati ni raskoš ni želja za poljepšavanjem."19 Kako njezin tekst nije bio objavljen odmah nakon puta u Sisak, ona je mogla 1829. godine, pred svoju smrt, napisati i jedan dodatak kojim je htjela upotpuniti svoju potonju rečenicu o razvoju grada, te nam je dala važan povijesni izvor za razvoj riječne trgovine.

Stoga je ustvrdila ovo: "Mnoge promjene u trgovačkim prilikama tako su pogodovale sisačkom trgovačkom staležu, da je ovaj dao 1828. godine sagraditi na svom brodogradilištu osam velikih lađa za prijevoz žitarica."20 Zanimljiv je i još jedan podatak koji je autorica dodala, a radi se o izgradnji željezničke pruge koja je trebala Sisak spojiti s Karlovcem te tako olakšati i ubrzati prijevoz robe.

Svoj dodatak završava ovom opaskom: "I tako ima izgleda, da će se bogatstvo Siska u budućnosti još znatno povećati."21 I doista je imala pravo. Sisak je tek ulazio u doba najjačega uspona, koji će intenzivirati izgradnja željezničke pruge 1862. godine, a prije toga i povelja slobodnog trgovišta iz 1838. godine i konačan odlazak kaptolske vlasti 1851. godine.

Therese von Artner svojim je tekstom o izletu u Sisak ostavila nekoliko vrijednih podataka za istraživanje povijesti grada. Njezine opaske o razvoju gradske trgovine pokazale su se ispravnima. Ona je povijesnu važnost grada koju može zahvaliti povoljnom geografskom položaju povezala sa tadašnjim razvojnim datostima te je vrlo uspješno donesla niz zaključaka o vrijednosti trgovine za grad Sisak na desnoj i lijevoj obali rijeke Kupe.

S kulturološkog gledišta ona se javlja kao osoba koja svojim radom nastoji potaknuti očuvanje antičkih nalaza iz rimske Siscije. Ako uzmemo u obzir da su tek krajem 20. i početkom 21. stoljeća provođena istraživanja i briga o arheološkim predmetima onda možemo zaključiti koliko je Therese von Artner bila ispred svoga vremena.

18 19 20 21

Isto, str. 41 Isto, str. 44 Isto, str. 44 Isto, str. 44

123

119 - 124

VDG JAHRBUCH 2007

Zusammenfassung

Therese von Artner Die Stadt Sisak bewegte sich Ende des 18. und Anfang des 19. Jahrhunderts in Richtung ihrer schnelleren Entwicklung. Erhaltene historische Quellen aus dieser Zeit gibt es nur weinige und jede Angabe ist besonders wichtig für die Rekonstruktion der Stadtentwicklung. Gerade das Werk von Therese von Artner, einer deutschen Schriftstellerein, in dem sie ihre Reise von Zagreb über Sisak im Jahre 1825 beschreibt, ist ein wichtiges Segment für die Forschung der Geschichte von Sisak. Die Autorin gab eine der letzten schriftstellerischen Beschreibungen der Stadt bevor sie ganz neu gestaltet wurde. Die Stadt war zur Zeit ihrer Ankunft fast auf dem Niveau eines Dorfes und in zwei Teile geteilt. Am rechten Ufer des Flusses Kupa befand sich das militärisch Sisak, das sich in der Militärgrenze befand und am linken Ufer befand sich das bürgerliche Sisak, das im Besitz des Zagreber Kaptols war. Drei Jahre vor ihrer Ankunft in die Stadt beschloss Kaptol die Physiologie des bürgerlichen Sisak zu ändern und fing mit den Vorarbeiten für die neue Regulation der Stadt an. Der Bau fing 1829 an. Gerade in dieser Spalte finden wir Therese von Artner.

Ihre Beschreibungen sind ein Spiegelbild der romantischen Ideale dieser Zeit.

Sie sind detailliert, forscherisch, voll von Beschreibungen des historischen Erbes der Stadt und der Beschreibung ihrer wirtschaftlichen Wichtigkeit. Therese von Artner war die erste Person, die öffentlich über den Schutz der archäologischen Reste des antiken Sisciums sprach. Ihre Beschreibungen dieser Reste sind auch heute eine wertvolle historische Quelle.

Die Autorin was sich der wirtschaftlichen Bedeutung von Sisak bewusst und bemerkte all ihre Entwicklungsvorteile, besonders die Flussschifffahrt.

Bis heute wurden die Beschreibungen der Stadt der deutschen Schriftstellerin Therese von Artner weder analysiert noch qualitativ beurteilt.

124

mr. sc. Darko GRGIÆ i Stjepan NAJMAN Matica Hrvatska, Valpovo

Nijemci valpovštine u kanonskim vizitacijama Peèuške biskupije UVOD Dragocjeno vrelo podataka o životu Nijemaca na području Valpovštine u osamnaestom i devetnaestom stoljeću predstavljaju različiti crkveni dokumenti, prije svega kanonske vizitacije, koje su na našemu području provodili nadležni biskupi ili njihovi ovlašteni vizitatori. Kako su se vizitacije kao svojevrsni crkveni popisi, provodile po unaprijed propisanom obrascu zasebno za svaku župu i filijalu, važan su izvor podataka za izučavanje lokalne povijesti. U zapisnike vizitacija ulazili su podaci o smještaju i stanju crkvenih građevina i imovine, broju vjernika i broju inovjeraca uz opasku o njihovoj jezičnoj ili nacionalnoj pripadnosti, kao i o davanjima vjernika za izdržavanje župnika (lukno, šesnaestina)1, a navođeni su i ostali podaci o prihodima župnika (štolarina2, prihodi od doniranih ili pripadajućih zemljišta).

Osnovni izvor podataka za ovaj rad bio je prijevod kanonskih vizitacija Pečuške biskupije za valpovačko i miholjačko područje za razdoblje od 1730. do 1830. godine, koje je preveo i uredio Stjepan Sršan3. Otuda smo i crpili podatke o stanovnicima njemačke narodnosti na području Valpovštine za navedeno razdoblje.

VIZITACIJE I VIZITATORI Područje na kojima su provođene ove vizitacije odnose se na područje nekadašnjega Valpovačkog vlastelinstva, koje se protezalo uz Dravu i Karašicu od mjesta Viljevo do Josipovca, obuhvaćajući s juga župe Koška, Brođanci, te samostalnu kapelaniju Čepin, Valpovačko vlastelinstvo donirao je 31. prosinca 1721. godine barunu Petru Antunu Hilleprand a Prandau car Karlo VI. zajedno s trgovištem Valpovo i 43 naselja, te 150 000 jutara oranica, šuma i ostaloga zemljišta4. Međutim, mjesto Čepin pripadalo je posjedima Adamovića Čepinskih, iako je u crkvenom pogledu pripadalo pod župu Brođanci.

Navedeno područje bilo je krajem sedamnaestog i početkom osamnaestoga stoljeća, odnosno neposredno nakon istjerivanja Osmanlija iz Slavonije i Srijema, u žarištu prijepora o crkvenoj nadležnosti između Zagrebačke i Pečuške biskupije.

1 2 3 4

LUKNO – naziv za davanja što su ih župljani davali za izdržavanje župnika. ŠTOLARINA – župne pristojbe koje župljani plaæaju u novcu prigodom krštenja, vjenèanja i sahrana.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. V. ÈURŽIK – Valpovština kroz stoljeæa. str. 23

125

125 - 132

VDG JAHRBUCH 2007

Podruèje Peèuške biskupije s desne strane Drave u XIX. stoljeæu (podruèje vizitacije je zasebno oznaèeno) Naime, kako su duhovnu skrb o ovdašnjem stanovništvu tijekom osmanlijske vladavine vodili franjevci, koji su priznavali vlast zagrebačkoga biskupa kao svojega duhovnog pastira, smatralo se da i nakon oslobođenja od Osmanlija ovi krajevi trebaju pripasti pod nadležnost zagrebačkih biskupa. Tako je na sjednici u Györu 1699. godine čitavo područje Slavonije sve do granica male Srijemske biskupije stavljeno pod nadležnost Zagrebačke biskupije. Međutim, nešto kasnije pojavila se Pečuška biskupija, koja se pozivala na činjenicu da je prije dolaska Osmanlija s ove strane Drave imala jurisdikciju nad tri srednjovjekovna arhiđakonata. Ovo povijesno pravo je na kraju pretegnulo, pa je 1733. godine obavljeno novo razgraničenje Zagrebačke i Pečuške biskupije, tako da su od Zagrebačke biskupije odijeljene sve župe u valpovačkom i miholjačkom kraju, te još petnaestak župa u Srijemu i Slavoniji i od tih župa formiran je slavonski dekanat pečuške biskupije5.

Zbog navedenoga je i prva sačuvana kanonska vizitacija za župe Petrijevci, Valpovo i Miholjac iz 1730. godine obavljena od strane zagrebačkoga biskupa Juraja Branjuga (1677.-1748.), dok su sve ostale vizitacije obavljali nadležni pečuški biskupi. Tako je vizitacije 1738. i 1745. godine obavio biskup Sigismund 5

Z. SAMARŽIJA – Harkanovci: župna crkva Snježne Gospe. str. 17.

126

VDG JAHRBUCH 2007

125 - 132

Berenyi de Karancs, Đuro Klimo vizitirao je 1754. godine, Pavao Ladislav Eszterhazy de Galantha 1782. godine, Josip Kiraly 1810. godine, dok je 1829. godine vizitaciju obavio biskup Ignac Szepesy de Negyes6.

Pored navedenih vizitacija, važan je dokument i komisijski popis župa koje drže franjevci, a koji je pri razgraničenju biskupija sačinjen 1733./34. godine. Tom prigodom su popisane sve katoličke župe od Petrovaradina do Pakraca, njih trideset i osam. Tako je u župi Valpovo i Petrijevci popis obavljen u nazočnosti vlastelinskog Dvorska knjiga Valpovèana upravitelja Vjenceslava Anneisa7. U popisu njemaèke narodnosti se za Valpovo navodi da je vlastelin iz 1726. godine Prandau nedavno podigao lijepu crkvu od opeke umjesto dotadašnje drvene i tu borave tri oca franjevca, od kojih je jedan Nijemac. On boravi u utvrdi gdje je barun uredio kapelicu uz koju je i učitelj kojega plaća barun, dok druga dvojica dijele sakramente katolicima Hrvatima (Ilirima). Župa nema novčanih prihoda, osim što župnik po bračnom paru prima dva osmaka (modija)8 žitarica, dok su prihodi u novcu od milostinje, zvonjenja i štolarine rijetki i neredoviti.

VIZITACIJE 1738. I 1745. GODINE Vizitacija iz 1738. godine bila je prva koju su obavili pečuški biskupi. Utvrđeno je da se broj katoličkih kuća (150) i bračnih parova (160) u Valpovu nije promijenio od vizitacije iz 1730. godine: Hrvata katolika doraslih za ispovijed9 ima 350 uz 60 nesposobnih, dok Nijemaca sposobnih za ispovijed ima 40 uz još 15 nesposobnih za pristupanje ispovijedi. Svi Nijemci su rimokatolici, osim mesara koji je luteran. Za Nijemce se od 1720. godine vodi posebna matica krštenih, umrlih i vjenčanih, a u kapelici svetoga Trojstva koja je smještena unutar zidina utvrde, od 1734. godine za njih duhovnu skrb vodi dvorski kapelan Marijan Messer – otac franjevac iz franjevačke rezidencije u Valpovu. Učitelja u Valpovu nemaju zbog siromaštva ovdašnjega puka10. Vizitator u župama Petrijevci i Miholjac ne spominje izrijekom 6 7 8

9

10

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. VIII. S. SRŠAN – Katolièke župe u istoènoj Hrvatskoj 1733./34. godine. str. 61-62; str. 76-77.

OSMAK – zapreminska mjera za žitarice, ovdje je to tzv. ŽUPNA MJERA, koja napunjena razom ima 23,43 litre, a napunjena vrhom 29,28 litara; na podruèju Miholjca 1 osmak = 1/3 požunskog vagana = 24 holbe; na podruèju Valpova 1 osmak = 3 požunskog vagana = 18 holba. Tako je u Miholjcu 1 osmak PŠENICE težio 16,03 kg, a u Valpovu 15,75 kg; u Miholjcu je 1 osmak JEÈMA težio 12,83 kg, a u Valpovu 12,60 kg, dok je 1 osmak ZOBI u Miholjcu težio 9,62 kg, a u Valpovu 9,45 kg (prema Z. HERKOV – Prilog poznavanju slavonskih žitnih mjera XVIII. i XIX. stoljeæa. str. 334-344).

SPOSOBAN ZA ISPOVIJED (CAPAX) – osoba koja je navršila sedam godina, pri razumu je i pouèena, te je obavila prvu ispovijed i prièest (prema S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 653).

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 9-11.

127

125 - 132

VDG JAHRBUCH 2007

Nijemce, pa se može pretpostaviti, da njih tada još nema u tim naseljima, odnosno da su prisutni u zanemarivom broju.

U vizitaciji iz 1745. godine ne navode se zasebni podaci o nacionalnom sastavu vjernika, osim što je zabilježeno da tada u Valpovu ima 203 bračna para, te da je na cijeloj župi (Valpovo i 24 filijale) unazad sedam godina zabilježeno 200 krštenja, 46 vjenčanja i 40 sahrana11. Navedene brojke svjedoče o iznimnom populacijskom napretku, te se može pretpostaviti da je i njemačka grupacija u Valpovu napredovala u jednakome omjeru u odnosu na ostalo stanovništvo.

VIZITACIJA 1754. GODINE Zasebna duhovna skrb za Nijemce zasvjedočena je i u ovoj vizitaciji. Tako je zabilježeno da za rimokatolike njemačke narodnosti u Valpovu dvorski kapelan u kapeli sv. Trojstva izlaže na njemačkome jeziku kršćanski nauk i podjeljuje sakramente. U župi i dalje nemaju stalnoga učitelja, ali vlastelinski ubirač poreza za plaću koju prima od vlastelinstva poučava dječake njemačkom i latinskom jeziku12.

U Miholjcu je vizitator zabilježio zanimljivu donaciju crkvi svetoga Mihovila Arhanđela. Naime, nakon što je mladi zastavnik pukovnije Kohari – barun Paul Ludwigsdorff naglo preminuo i bio sahranjen u toj crkvi, župnik Martin Hercegović izvijestio je njegove roditelje o žalosnom događaju, a oni su u spomen sahranjenoga sina darovali 50 forinti za obnovu oltara crkve. Zabilježeno je i da blagajnu crkve čuva vlastelinski upravitelj (špan) Ignacije Kollhunnt13.

VIZITACIJA 1782. GODINE Prigodom ove vizitacije zabilježeno je da se u kapelici svetog Trojstva služi misa isključivo za vlastelinske službenike i služitelje. Ove mise drži župnik Ignacije Piškur, koji dobro govori hrvatski, njemački i mađarski. Zabilježeno je da je u valpovačkoj župi postavljen stalni učitelj – Đuro Ledai, koji podučava dječake u župi i po filijalama, te svira orgulje u crkvi. Broj stanovnika u Valpovu sposobnih za ispovijed porastao je na 1088, a nesposobnih za ispovijed na 801 osobu, uz dvije pravoslavne obitelji i dio Nijemaca14 (vizitator ne navodi konkretan broj).

U ovoj vizitaciji prvi puta se spominje crkva Presvetog Trojstva, koju je u Čepinu podigao Ivan Kapistran Adamović. Ta crkva bila je filijala župe Brođanci i u njoj je brođanački župnik Đuro Vrečaj povremeno održavao bogoslužja za rimokatolike, koji su bili hrvatske, mađarske i njemačke narodnosti. Sam župnik dobro je govorio hrvatski i njemački. U Čepinu je tada ukupno 100 katolika sposobnih za ispovijed, te još 34 nesposobnih, dok pored njih ima još 150 obitelji pravoslavaca. Zabilježeno je da Adamović od biskupa traži uspostavu stalne 11 12 13 14

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 43.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 61.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 79.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 121-129.

128

VDG JAHRBUCH 2007

125 - 132

kapelanije u Čepinu zbog slabe prometne povezanosti filijale sa sjedištem župe, osobito zimi15.

U Petrijevcima je učitelj mjesni bilježnik Emerik Bakač, koji pored hrvatskoga govori mađarski i njemački, te obavlja i službu orguljaša i zvonara16.

VIZITACIJA 1810. GODINE U petrijevačkoj župi vizitacije prvi puta spominju novonaseljene Nijemce u selu Josipovcu. Ovo naselje podignuto je i imenovano u spomen vjenčanja barunice Ane Marije Pejačević i baruna Josipa Ignaca Hilleprand von Prandau , koje se održalo 1791. godine17. Kolonisti su 1810. godine, nakon devet "slobodnih godina" počeli župniku plaćati za lukno jednu forintu i 15 križara (krajcara) po bračnom paru. Iz navedenoga slijedi da su Nijemci u Josipovac stigli zadnjih godina osamnaestog stoljeća, odnosno desetak godina poslije navedenog sretnog događaja. Petrijevački župnik se žali biskupu da mu neki od 48 josipovačkih bračnih parova još uvijek ustežu isplatu navedenog iznosa, iako su oslobođeni dodatnih davanja u naravi, koja po starom običaju moraju davati Hrvati. Josipovac, kao i sva ostala sela na župama u to doba, imao je primalju - Barbaru Prell za koju biskup kaže da je poučena o podjeli sakramenta krštenja, iako nije ispitana od županijskog liječnika.

Svjesni važnosti obrazovanja svoje djece, josipovački Nijemci su od vlastitih sredstava već tada kupili napuštenu kuću, koju su pretvorili u školu i stan za učitelja. Djeca u toj zgradi od Svih Svetih do Uskrsa uče čitati, pisati i moliti. Tada je u školi 27 učenika i 19 učenica, a podučava ih Heinrich Preisberger kojega financiraju sami roditelji plaćanjem 12 križara po učeniku i davanjima žitarica u naravi. Vizitator bilježi da ovi Nijemci donekle razumiju hrvatski, ali ipak često idu na mise u Osijek, jer se tamo službe Božje češće održavaju. Petrijevački župnik na njemačkome ispovijeda, providira bolesnike i ispituje zaručnike, a biskup određuje da u buduće čita i evanđelje na njemačkome. U Josipovcu tada živi 161 osoba sposobna za ispovijed, te još 81 malo dijete, kao i jedna osoba augsburške vjeroispovijedi. Ta osoba se upravo u to vrijeme u teškoj bolesti preobratila na katoličku vjeru, a zvala se Sophia Cziglerin18.Vizitator bilježi da su katolici u Čepinu hrvatske, mađarske i njemačke narodnosti, ali svi dobro znaju hrvatski, pa se propovijeda, katehizira i pruža duhovne usluge na hrvatskome jeziku, osim ako netko izričito ne zatraži ispovijed na vlastitome jeziku. Čepinska crkva ima status stalne kapelanije, a lukno u iznosu od jedne forinte i petnaest križara po paru prepustio je brođanački župnik čepinskom kapelanu, ali si je pridržao pravo na šesnaestinu iz Čepina. U Čepinu tada obitava 40 bračnih parova, odnosno 240 rimokatolika, a biskup bilježi da u mjestu živi i 1300 pravoslavaca koji imaju svoju crkvu i svećenika19.

15 16 17

18 19

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 145-149 S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 193-195.

A. SZABO – O doprinosu velikaške porodice Hilleprand von Prandau razvoju hrvatske kulture i prosvjete.

Zbornik radova "Godišnjak – Jahrbuch" VDG (2005) Osijek; str. 13.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 209-214.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 239-244.

129

125 - 132

VDG JAHRBUCH 2007

Vizitator za Valpovo navodi da se za nekoliko njemačkih bračnih parova obrtnika, koji dobro znaju i hrvatski jezik, u kapelici sv. Trojstva nedjeljama i blagdanima čita evanđelje i propovijeda na njemačkom, dok se u koru na orguljama svira i pjevaju nabožne pjesme na njemačkom jeziku. Valpovo tada već ima školu i učitelja Michaela Schonhoffa koji na njemačkom i hrvatskom podučava 45 učenika i 16 učenica. Škola je organizirana u tri razreda kao pučka ili trivijalna škola, a učitelj je ispitan od školskog nadzornika iz Osijeka20.

VIZITACIJA 1829. GODINE Prigodom ove vizitacije biskup je prvi puta spomenuo Nijemce i u Donjem Miholjcu. Tada ih ima 41 osoba i oni plaćaju župniku lukno u naravi ili novcu 2 forinte21.

U Marijancima vizitator bilježi da već 15 godina djecu podučava učitelj Johan Preisz rodom iz mjesta Bode u Baranjskoj županiji. Učitelj u dvorazrednoj školi podučava djecu hrvatski i njemački "po metodi škole normalke"22.

Vizitator u Valpovu bilježi da tu žive Nijemci obrtnici, čiji broj nikada ne prelazi 60 osoba, a svi dobro govore hrvatski jezik. Tada u Valpovu živi 2379 osoba, a kao učitelj i dalje službuje Michael Schonhoff, rodom iz Novog Sela u Bačkoj županiji i to već pune 34 godine. Za Nijemce se svake nedjelje i blagdana služi misa koju drži otac kapucin iz Osijeka uz pjevanje i sviranje na orguljama23.

U Čepinu vizitator navodi da oko jedne trećine od 233 katolika (54 bračna para) govori njemački, što znači da u Čepinu živi približno oko 80 Nijemaca u 18 bračnih parova24.

Za župu Petrijevci vizitator navodi da je u mjestu Petrijevci glavni jezik hrvatski, a sporedni njemački, dok je u Josipovcu obratno, što svjedoči o značajnom udjelu Nijemaca u stanovništvu župe. Tako su i svjedoci vizitacije u filijali Josipovac samo Nijemci: Antun Unger – seoski sudac, te Antun Nussbaum, Nikolaus Heim i Antun Weimer. U Petrijevcima tada živi 1881 osoba odnosno 426 parova, dok je u Josipovcu 319 stanovnika (56 parova). Školu i učitelja Petrijevci imaju od 1823. a u Josipovcu ona postoji još od ranije. Učitelj u Petrijevcima tada je bivši josipovački učitelj Heinrich Preisperger rodom iz Belog Manastira, koji u vrijeme vizitacije službuje već 24 godine, dok u Josipovcu službuje Michael Dauenhauer rodom iz Baranjske županije. Tom prigodom biskup vizitator donosi odluku da josipovački Nijemci i dalje mogu lukno plaćati u novcu, iako su u međuvremenu dobili sesionalnu zemlju i s tim vezane obveze prema zemaljskom gospodaru. Također se ova mogućnost ostavlja Hrvatima inkvilinima (imaju samo okućnicu bez zemlje) i obrtnicima bez zemljišnog posjeda25.

20 21 22 23 24 25

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 271-273.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 375-377.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 495.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 507-525.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 555-557.

S. SRŠAN – Kanonske vizitacije. Knjiga III. str. 601-621.

130

VDG JAHRBUCH 2007

125 - 132

ZAKLJUÈAK Kanonske vizitacije značajno su vrelo za izučavanje lokalne povijesti, pružajući nam na uvid mnogo detalja iz svakodnevice ondašnjega stanovništva. Tako se ponekad vizitatori osvrću i na nacionalni sastav i posebnosti za pojedinu skupinu stanovništva, što je osobito vidljivo za Nijemce. Iz zapisnika vizitacija je jasno vidljivo da oni od prvih dana dolaska na ovo područje imaju vjersku skrb na vlastitom jeziku, za njih se vode zasebne matice krštenih, vjenčanih i umrlih, a ponekad se i sahranjuju na zasebnom groblju, kao na primjer u Valpovu. Sve do zadnje četvrtine osamnaestoga stoljeća Nijemci kao relativno brojnija grupacija žive po većim gradovima i trgovištima ili vlastelinskim sjedištima. Tada su to uglavnom obrtnici i vlastelinski službenici, a iz podatka da njihov broj u Valpovu do prve trećine devetnaestoga stoljeća nije prelazio šezdesetak osoba, možemo zaključiti i o trajnoj fluktuaciji stanovništva njemačkog porijekla. To je i logično, jer u malim trgovištima nije bilo mjesta za preveliki broj istih obrtnika, pa su mlađi često odlazili „trbuhom za kruhom“ u okolne gradiće i trgovišta.

Krajem osamnaestoga stoljeća iz Baranje, Srijema i Bačke u okolna sela valpovačko-miholjačkog područja pojedinačno pristižu njemački doseljenici. Osim šro se postupno infiltriraju u do tada potpuno šokačku sredinu, često se prihvaćaju službe učitelja, jer dobro poznaju i hrvatski i njemački jezik, a većinom su pismeni. Činjenica da su u pravilu obrazovaniji i pismeniji od svojih slavonskih sugrađana daje im tada značajnu prednost, kako u gospodarskom, tako i u kulturnom pogledu. Ovi doseljenici dolaze da bi trajno ostali, a o tome svjedoče vizitacije koje bilježe da su učitelji često neprekidno dvadesetak i više godina službovali u istom naselju.

Od početka do sredine devetnaestoga stoljeća počinje masovniji dolazak Nijemaca u ovo područje. Naime, radikalne promjene koje su zahvatile Europu prije i tijekom napoleonskih ratova, reflektirale su se i u našim krajevima. Sveopći trend promjena pokrenuo je i ljude, koji iz predjela Srednje i Zapadne Europe u želji za novim životom dolaze kao kolonisti u ovo područje. Kolonisti su često doseljavali organizirano – po pozivu ovdašnjih vlastelina, koji su im osiguravali povoljne uvjete za zasnivanje novih ili naseljavanje već postojećih naselja. O takvoj planskoj kolonizaciji „od temelja“ svjedoče vizitacije u slučaju sela Josipovac. Tako je vidljivo da su kolonisti bili oslobođeni svih podavanja prvih devet godina po doseljavanju, a i nakon toga su imali relativno povoljniji položaj u odnosu na ostalo stanovništvo. Međutim, ono što ovu grupu jasno odvaja od ostalih jest njihova želja da odmah po dolasku u novi zavičaj svojoj djeci pruže školsku naobrazbu, bez obzira na siromaštvo i poteškoće s kojima su se svakodnevno susretali u novoj domovini.

131

125 - 132

VDG JAHRBUCH 2007

LITERATURA • Vilko ÈURŽIK (1994): Valpovština kroz stoljeæa; Narodno sveuèilište „Ivan Mažuraniæ“ Valpovo, Valpovo 1994.

• Zdenko SAMARŽIJA (1999): Harkanovci: župna crkva Snježne Gospe; Rimokatolièki župni ured, Tiskara Verhas Ðakovo.

• Stjepan SRŠAN (1995): Katolièke župe u istoènoj Hrvatskoj 1733./34. godine; Povijesni arhiv Osijek, Osijek.

• Stjepan SRŠAN (2005): Kanonske vizitacije. Knjiga III. Valpovaèko-miholjaèko podruèje (1730.-1830.); Državni arhiv Osijek, Biskupija Ðakovaèka i Srijemska, Ðakovo.

• Agneza SZABO (2005): O doprinosu velikaške porodice Hilleprand von Prandau razvoju hrvatske kulture i prosvjete; Zbornik radova „Godišnjak – Jahrbuch“ VDG (2005), Osijek.

132

Ivan ÆOSIÆ-BUKVIN Vrbanja

Vojni pisci i putopisci Carevine Austrije o Meðbosuæu u 18. stoljeæu UDK 94(497.5)"17" 355.34(436)"17"

Tijekom 18. stoljeæa podruèje Meðbosuæa ili "Spaèvanski bazen" (zemljište koje svojim tokom obuhvaæa rijeka Bosut, od svog izvora kod grada Županje do utoka istog u rijeku Savu kod Srijemskog sela Raèe u visini rijeke Drine) bilo je u nekoliko navrata tijekom tog burnog stoljeæa posjeæivano te opisano od strane nekolicine vojnih pisaca i putopisaca – diplomata ili avanturista. Od samog poèetka stoljeæa (1702.) u vrijeme osnivanja Vojne granice pa sve do Austro – Turskog rata krajem stoljeæa (1787.-1791.) taj kraj je svojim strateškom pozicijom i nedirnutom iskonskom prirodom (divljinom) isto kao i ljudi ponosni, gordi i neukrotivi Šokci granièari plijenio pozornost mnogih, ne samo Austrijanaca, veæ i stranaca u službi Austrijske carske kuæe.

Tijekom sedamstotih godina prostor Meðbosuæa je u manjoj ili veæoj mjeri popisan, opisan ili kartiran od strane službenih osoba Austrijske Carevine koji su pripadali raznim državnim institucijama, u pet sluèajeva (do sada poznato autoru) i to: godine 1702., od strane carske komisije koja je radila na ustrojavanju Vojne granice, na èelu koje je bio Don Ferdinand Carl grof Caraffa di Stigliano.

Meðbosuæe je popisao tridesetnièar iz Gradiške Matijas Filler i pomoæni tridesetnièar u Njemaèkom Jasenovcu Thomas Fliesser, zatim i komorski upravitelj Andreas Labos i zamjenik komorskog upravitelja Blaž Buntisar iz Virovitice. Sljedeæi popis datira iz 1725. godine, a saèinjen je od strane carske komisije koja je uredovala pri postavljanju nove granice u Bosni izmeðu Austrije (koja je zauzela 1718., godine podruèje uz rijeku Savu u Bosni) i Turskih vlasti u Bosni (gdje se spominju sela tj. stanovništvo nekoliko mjesta uz Savu s podruèja Slavonsko – Srijemske granice). Utvrðivanje graniènih linija i popise zemljišta te stanovništva na jednoj i drugoj strani od Drine do Brèke (Perska) i dalje do Une, vodio je zapovjednik brodske tvrðave obrstar grof Petraš.

Slijedeæi opisi dolaze poslije nekoliko desetljeæa i to od strane Friedricha Wilhema von Taubea (Engleza), posebnog izaslanika samog Cara Josipa II., iz godine 1776. - 1777., koji je u tri knjige složio "Opis Slavonije i Srijema". Opis na žalost sadrži jedan broj nelogiènosti te je isti kao takav upitan. (Na žalost isto djelo je za sada dostupno samo na æirilici).

Nedugo potom, 1780. godine dolazi do kartiranja Meðbosuæa (koje se nalazi podijeljeno izmeðu Brodske i Petrovaradinske pukovnije) u sklopu projekta 133

133 - 143

VDG JAHRBUCH 2007

voðenog od strane Dvorskog ratnog vijeæa o izradi specijalnih tajnih zemljovida svih Austrijskih zemalja. Kartiranje i opise spomenutih dviju pukovnija u sastavu Slavonske vojne krajine (kao i svih hrvatskih zemalja) izvršio je s brojnom ekipom pukovnik Jeney. Prve konkretne i detaljne opise mjesta, okoliša i naroda u Meðbosuæu uèinio je Franz Stefan Engel u svom djelu "Opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srijema" od godine 1786. Isti je svoje djelo sastavio i objavio kao èinovnik Slavonske Ratne kancelarije. (Takoðer i ovo povijesno djelo je za sada dostupno samo na æirilici.)

Jedan od opisa spomenutog podruèja dolazi i od samog Cara Josipa II. s njegovog putovanja po Slavoniji i Srijemu 1768. godine. Nešto o Meðbosuæu nalazi se i u novinskim izvješæima o Austrijsko – turskom ratu (trajao od 1787.- 1791.) što je objavljeno u Beèkom listu "Das Wienerblattchen" 1789. godine.

Izvješæe grofa Carla Caraffe iz godine 1702. o ustroju Slavonsko - Srijemske Vojne granice i razgranièenja s Provincijalom sadrži u sebi i nekoliko bilješki o pojedinim mjestima uz rijeku Savu koja svojim položajem pripadaju Meðbosuæu.

Prije svega, izvješæe se odnosi na vojna pitanja te tako u istome stoji da u Moroviæu, Raèi, Brèkom (zanimljivo, držim da to nije mjesto Brèko u Bosni, veæ izvjesna lokacija kod sela Gunje) i Županje Blatu treba postaviti tj. rasporediti po 50 konjanika i 100 pješaka za obranu granice na Savi.

Veæ ranije izmeðu 1698. i 1701. u izvješæu grofa Caraffe i jednog izaslanstva imenovanog od samog Cara Leopolda 1700. godine, a koje nije uspjelo oformiti granicu, stoji da su ova sela u Meðbosuæu odreðena za Vojnu granicu: Gradište, Vinkovci, Privlaka, Otok, Komletinci, Vrbanja, Strošinci i Moroviæ.

Isto izvješæe sadrži i nekoliko zanimljivih pribilješki o pojedinim selima spomenutog okruženja. Tako stoji: "U mjestu Vinkovci, èije smo stanovništvo pokušali popisati, došlo je do sukoba. Ljudi su se usprotivili popisivanju." Dalje stoji: "I kapetan u Nijemcima, imenom Propiza, naštetio je komori. Odbijao je davati prijevoz (zapregu) (…)"

Na samom kraju poglavlja se takoðer govori o selima Meðbosuæa te tako stoji: "Nadamo se da vrijeme u slavonskoj zemlji iza Morovica neæe pogoršati tako da se može nastaviti s mjerenjem.

Dva sela, Racza i Rajevo Selo su prava razbojnièka gnijezda.

Mjerenja se obavljaju sve do Morovicha (20.000 rali zemlje). Ima dovoljno zemlje u Petrovaradinskom generalatu sve do Titela ."1 Novi podatci o veæini mjesta Meðbosuæa nalaze se u istom izvješæu (samo objavljeni na drugom mjestu), ali predstavljeni kao brojèani pokazatelji o mjestu.

Popis sadrži podatke o broju stanovnika (tj. vojnika), broju kuæa, kolièini zemljišta (obradivog i neobradivog), livadama i poplavnim poljima te poneki puta i s nekim neobiènim podatkom o mjestu. Sela su popisivala dva popisivaèa èiji se popisi u mnogo èemu razlikuju, a svrstani su u dio popisa nazvanog "Okružje i vojna postaja 1

Ive Mažuran : Izvještaji Caraffine komisije o ureðenju Slavonije i Srijema nakon Osmanske vladavine 1698. i 1702. godine. Osijek, 1989.

134

VDG JAHRBUCH 2007

133 - 143

Babina Greda". Zanimljivost u razlièitosti popisa je ta što se upravo jedan i drugi nadopunjavaju i daju nam cjelovitije podatke. Prvi popis saèinjen od Matije Fillera sadrži u sebi broj kuæa u selu i podatke o zemljištu (ukupno jutara, zatim kolièinu obradivog i poplavnog zemljišta), tu su popisana sela Babina Greda (koja nije u Meðbosuæu), Županja Blato, Gradište, Otok, Komletinci, Nijemci i Moroviæ. Drugi popis napravio je Matija Fleisser uz pomoæ Blaža Bunstara te isti sadrži popise vojnih obveznika (pješaka) i podatke o zemljištu. Sela iz Meðbosuæa koja se u drugom popisu spominju su Cerna, Rajevo Selo, Podgajci, Drenovci, Gunja, Raèinovci, Jamena, Strošinci, Štitar (staro selo u blizini Jamine), Opojevci, Raèa i Bosut. Vidljivo je da nekih sela nema u popisu (nije jasno zbog èega).

Najveæe selo od ovdje spomenutih, tada 1702. godine, bili su Nijemci s 80 kuæa, dok su najmanje selo Strošinci s 5 kuæa.2 Pregledavajuæi originalni drugi popis uoèio sam (autor posjeduje kopiju iz Beèa) nekoliko stvari koje se ne nalaze u objavljenoj verziji rukopisa tj. izostavljene su ili skraæenoj verziji prenesene.3 Prvo mi do sada poznato spominjanje pojedinih osoba imenom i prezimenom iz post-turskog vremena (izuzev u crkvenim maticama i rijetkim dokumentima iz pojedinih župa) u Meðbosuæu (nažalost samo za èetiri sela – mjesta) nalazi se u radu s naslovom "Povijest naselja u Posavini godine 1718.-1739.) od Gustava Bodenštajna i potièe iz 1725. godine. Tu su popisani granièari iz Štitara (koji ne pripada Meðbosuæu), Županje u kojoj je popisano 17 kuæegazda (granièara), zatim Gunje takoðer sa 17 kuæedomaæina i Rajeva sela gdje je popisano 25 osoba od kojih su i tri žene. Svi su oni popisani zato što su radili zemlju na bosanskoj strani.

Potom slijedi praznina sve do mjesta i tvrðave Raèa gdje su popisana 22 granièara, od kojih su veæina Srbi - pravoslavci. Za sve popisane stoji da su granièari tj.

"Granitzer …..", izuzev za šest osoba iz Gunje koje su upisane kao "Uszkoken khomen in April Anno 1725." (što bi znaèilo da su te obitelji Uskoèkog podrijetla ili ako ne onda da su uskoèile tj. ušle u obraðivanje zemlje s onu stranu Save godine 1725.). Mnoga od prezimena pažljivim išèitavanjem otkrivaju nam odakle pojedinci ili porodice dolaze tj. vuku porijeklo osobe – kuæegazde – granièari, zatim kakav status imaju u granièarskim jedinicama. Niz prezimena upuæuje svojim znaèenjem da njihovi nosioci nisu porijeklom iz Bosne (kao što je opæenito uvriježeno mišljenje da je prostor ispod Save sa slavonsko - srijemske strane naseljen Šokaèkim stanovništvom iz Bosne, što je ustvari za dio stanovništva i istina) veæ da su starosjedioci ili s nekih drugih prostora Hrvatske i šire. Takav sluèaj je pogotovo u Rajevom Selu i Raèi (mjesta su vojne postaje, trgovaèka i skelska mjesta tj. brodovi za prijelaz preko Save), dok se za popisane Županjce i dijelom Gunjance po njihovim prezimenima može ustvrditi da je dobar dio njih došao iz Bosne , te nose istovjetna prezimena kao i Šokaèko stanovništvo u Bosanskoj Posavini.4 2 3 4

Isti , Osnivanje Vojne Granice u Slavoniji 1702. godine . Osijek, 2005.

Finanz u. Hofkammerarchiv, Wien, Anhang vermischte ungarische Gegenstande, Konskriptionen, Fesz.47 C. Gustav Bodenstein: Povijest naselja u Posavini god. 1718.-1739., Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1907. godine.

135

133 - 143

VDG JAHRBUCH 2007

Wilhem von Taube u svom troknjižju naslovom "Opis Slavonije i Srijema" na nekoliko mjesta piše i o Meðbosuæu. Tako u prvoj knjizi (koja se sastoji od 70 dužih ili kraæih poglavlja u kojima isti do 45 poglavlja govori opæenito o zemlji, dok se ostalih 25 odnosi na stanovništvo, a od toga je 15 poglavlja posveæeno pravoslavnom življu i Crkvi) niti jednom prilikom ne spominje izrièito taj kraj, dok nekoliko puta govori o Srijemu, te bih ovdje naveo samo jedno zanimljivo zapažanje pisca koji kaže: "Pod turskim jarmom Iliri su zadivljali; primili su poroke svojih gospodara, a ne i njihove vrline. Oni koji žive u Srijemu još su najbolji od svih. Može se reæi da su prema Hrvatima i Dalmatincima oni anðeli. Svi Iliri u austrijskim i turskim zemljama veoma su prepredeni i umiju da se pretvaraju, seljaci nisu onako glupi i prosti, nisu onakvi mamlazi kao u drugim zemljama."

Druga knjiga je ujedno i najmanja te sadrži samo 37 poglavlja u kojima pisac govori o društvenom i politièkom životu u Slavoniji i Srijemu. Od toga ponovno veliku pažnju pridaje "Ilirima nesjedinjenim" tj. Srbima, te iznosi i niz netoènih povijesnih podataka o narodu u dvama pokrajinama, tako da se dobiva dojam da pisac to namjerno radi.

Treæa, ujedno i najobimnija knjiga posveæena je opisima Paorije ili triju Slavonskih Županija te Vojvodstva Srijema i u njima mjesta, mikro i makro toponima, zatim Vojne granice s njezine tri pukovnije i vojnim naseljima i tvrðavama. (Pošto je prostor Meðbosuæa tada pripadao Vojnoj granici u tom dijelu je i opisan). U samoj "Prethodnoj napomeni" von Taube opisujuæi šire podruèje Slavonije i Srijema definira (nesvjesno) Meðbosuæe ovim rijeèima: "Jaki brzac koji teèe izmeðu Slavonije i Srijema i najzad se ulijeva u Savu, naviše prema svom izvoru zove se Bið, a nabliže prema svome ušæu Bosut." Poslije opisa Virovitièke, Požeške i Srijemske županije, slijedi uopæeni opis triju Granièarskih "regimenti".

Pisac poèinje s Petrovaradinskom pukovnijom (èiji je opis i najduži), zatim Brodskom i završava ujedno svoju knjigu s Gradiškom pukovnijom. (Posljednje dvije pukovnije zastupljene su svaka sa po jednom karticom teksta). Pri opisu regimente kaže: "Prema istoku, oblast je šumovita, moèvarna i neplodna (što bi se moglo zasigurno odnositi na Spaèvanske šume tj. prostor Meðbosuæa). Od mjesta u Meðbosuæu autor u nekoliko reèenica piše o Raèi za koju kaže da je malo utvrðenje, zatim Moroviæ koji je utvrðeni grad na Bosutu i nešto više prostora posveæuje Vinkovcima koji su vojno mjesto gdje je smješten "štab Brodske regimente", a zatim i "redovno sedište 3 brigadira sve 3 regimente". Isto je glavno za èitavu oblast te je smješteno "u šumovitoj moèvarnoj okolini". Proèitavši pažljivo sve tri tzv. knjige od von Taubea ne mogu se oteti dojmu da je isti gospodin nakon nekog vremena provedenog na putu ostatak proveo u kakovom Srijemskom manastiru slušajuæi prièe kaluðera i ispijajuæi dobro vino.5 Sljedeæe djelo koje nam zaista daje skoro potpuni uvid (nedostaju podatci o žiteljima i brojnosti istih, zatim i velièini mjesta koja se može utvrditi strpljivim i pomnim promatranjem ucrtanog mjesta) u prostor Meðbosuæa je opisno i 5

Fridrih Vilhem fon Taube : Opis Slavonije i Srijema .Zbornik Matice Srpske za književnost i jezik, knjiga 4. i 5.(1956. – 1957.), Novi Sad , 1958. godine.

136

VDG JAHRBUCH 2007

133 - 143

kartografsko uprilièenje Brodske i Petrovaradinske pukovnije što je izraðeno 1780. godine u sklopu velikog projekta Dvorskog ratnog vijeæa u Beèu (koji je trajao od 1749. do 1854. godine) o kartiranju tj. izradi specijalnih karata svih krunskih zemalja Austrijskog Carstva. Zemljovidi se nazivaju "Jozefinski i Francjozefinski" koje je za podruèje Slavonske vojne granice (kao i èitave Hrvatske) izradila brojna ekipa struènjaka na èelu s pukovnikom Jeneyem. Prostor Meðbosuæa nalazio se tada podijeljen izmeðu Brodske i Petrovaradinske pukovnije koje su bile meðusobno povezane i naslonjene jedna na drugu. Podruèje oko Županje, Vinkovaca i Nijemaca pripadalo je Brodskoj pukovniji dok je podruèje oko sela Drenovaca, Moroviæa i Raèe pripadalo Petrovaradinskoj pukovniji. Kompletni zemljovidi dviju pukovnija i opisi istih izišli su kao dio projekta Hrvatskog Instituta za povijest u Zagrebu pod nazivom "Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeæa". Brodska pukovnija je izišla kao knjiga br. 2 a potom i Petrovaradinska pukovnija pod brojem 3. Brodska pukovnija poèinje od sekcije br. 11 gdje se još nalazi i dio Gradiške pukovnije (do toga broja je obuhvaæena Gradiška pukovnija), a završava ukljuèivo sa sekcijom broj 24. i 25., zapravo sekcijom 28. koje ukljuèuju i dio Petrovaradinske pukovnije. Tadašnje kompanije (satnije) s prostora Meðbosuæa u Brodskoj pukovniji su Vinkovci (ujedno stožer Pukovnije i brigadni stožer), Cerna, Bošnjaci (kasnije Županja), Komletinci i Nijemci ili Nimci (koji kasnije postaju zapovjedno mjesto).

Opisana i kartirana mjesta u sastavu tih satnija bila su Vinkovci, Nijemci, Novo Selo, Podgraðe, Otok, Privlaka, Komletinci, Županja, Bošnjaci, Podgajci, Rajevo Selo, Andrijaševci, Rokovci, Cerna i Gradište.

Knjiga br. 3 sadrži graðu o Petrovaradinskoj pukovniji koja je opisno i zemljopisno podijeljena u 24 sekcije koje poèinju od broja 24 (gdje sekcije 24.i 25.ukljuèuju i dio Brodske pukovnije) i završavaju s brojem 48 (gdje je veæ od broja 45 u svaku iduæu sekciju ukljuèen i dio Šajkaškog bataljuna. Ovdije je zanimljivo napomenuti da u ovoj zbirci nedostaje sekcija 31. tj. dok opis sekcije postoji. Satnije ili zapovijedništva satnija nalazila su se u ovim meðbosutskim mjestima: Drenovci, Moroviæ zatim Adaševci koji nisu pripadali u Meðbosuæe ali su bili zapovijedno mjesto za neka sela tog podruèja. Sa tog dijela meðbosuæa opisana su i kartirana ova mjesta: Vrbanja, Soljani, Strošinci, Jamina, Drenovci, Raèinovci, Ðuriæi, Gunja, Moroviæ, Lipovac, Apševci, Batrovci, Bosut i Raèa. Svako od spomenutih mjesta unešeno je na kartu zajedno sa svojim okruženjem tj. šumama, njivama, barama i svim ostalim topografskim znaèajkame (mostovi, vodenice, gati, crkve, stare graðevine i kordonskim èardacima koji su bili u blizini na rijeci Savi). Mjesta i njihov okoliš opisan je strogo vojnièkom toènošæu i zahtjevnošæu te se u istima nalazi vrijedna graða za današnje vrijeme. Pomnim prouèavanjem karata i opisa mjesta amateri i profesionalni povjesnièari dobiti æe uvid u jedno potpuno drugo zemljopisno okruženje od današnjeg stanja na tom prostoru.6 6

Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeæa .Brodska pukovnija. Isto, Petrovaradinska pukovnija. Knjiga br.3, Hrvatski Institut za povijest. Zagreb, 2000. godine.

137

133 - 143

VDG JAHRBUCH 2007

Godine 1786. Franz Stefan Engel kao èinovnik Slavonske Ratne Kancelarije tj.

Slavonske Generalne komande, u zvanju Feldkriegskonzipist-a u mjestu Sibinju u Erdelju (danas Rumunjska) dovršava svoj rukopis (na njemaèkom) naslovljen s "Opis Slavonije i Srijema". Engelov rukopis koji se nalazi u Ratnom arhivu u Beèu (a sastoji se iz dva dijela, tj. opisa civilne Slavonije i Vojne granice) je godine 1971. tiskala Matica Srpska u svojim izdanjima (nažalost, ova vrijedna etnološko – povijesna graða je do sada takoðer dostupna samo na æiriliènom pismu). U opisu tri Slavonsko – Srijemske pukovnije autor je zaista temeljito prikazao stanje u istima sa svim onodobnim za vojsku važeæim podatcima, pa tako i na prostoru Meðbosuæa (koje je još bilo podijeljeno izmeðu dviju pukovnija, sve do 1808. kada je veæi dio s Cvelferijom prikljuèen Brodskoj pukovniji). Engel u svom opisu najprije daje povijesni pregled nastanka Vojne granice, sa svim promjenama i uredbama, od kojih je zadnja bila 1785. godine (tj. podjela na kantone ili okruge) te u skladu s tim promjenama u daljnjem tekstu i opisuje pukovnije, kantone i pripadajuæa im mjesta. Najprije slijedi opis Petrovaradinske pukovnije i njena dva kantona. Prvom kantonu, prvom pohodnom bataljonu, prvom divizionu i prvoj polovici diviziona èije se sjedište nalazilo u Drenovcima pripadalo je šest naselja koja su i opisana.

Opis poèinje s Gunjom, potom slijede Ðuriæi, Raèinovci, Soljani, Vrbanja i Drenovci. Opis mjesta je prilièno štur izuzev zapovjednog i autor zapravo nabraja što ima u svakom selu od znaèajnijih objekata te od èega su isti graðeni, zatim koliko svako selo ima kuæa i kakve su te kako selo izgleda. U Drenovcima gdje je stolovao kapetan (zapovjednom mjestu) bilo je više vojnih objekata zatim narodna škola te je još u selu Gunji postojao "oficirski kvartir" zbog blizine granice, dok je u selu Raèinovcima postojala "Trivijalna" njemaèka škola. Sva su mjesta imala crkvu (drvenu) i kapelu na groblju, dok su župne kuæe postojale samo u župama Drenovci i Raèinovci. Sva su sela bila "pod konac" i ležala izmeðu moèvara i šuma te brojila od 24 (Ðuriæi) do 98 kuæa (Drenovci). Ako je u okolici postojao kakav stari grad, vojna utvrda iz prošlosti ili ruševina crkve i samostana autor je i to pribilježio. Tako kada je opisivao Soljane piše da u okolici postoje "dvije stare razvaline".

Dalje slijedi opis mjesta u sastavu navedenog pohodnog bataljona i diviziona, ali drugog poludiviziona. Sjedište kapetana (satnika) poludiviziona nalazilo se u Moroviæu. Pod zapovjedništvom Moroviækog poludiviziona nalazilo se devet mjesta, od toga s prostora Meðbosuæa Moroviæ (kao zapovjedno mjesto), Jamena, Strošinci, Batrovci, Lipovac, Apševci i Podgraðe. Opis sela je istovjetan prošlom, tako da pisac nabraja znaèajne objekte i ustanove u mjestima, gdje kaže da svako od sela ima katolièku crkvu, zatim u Jameni, Moroviæu i Batrovcima postoji i "Ilirska" crkva (Srpska pravoslavna), župni stan (Parokija) postoji u Moroviæu (isti je bio župa za okolna sela), u Jameni je postojala "Ilirska" škola, dok se u Moroviæu nalazila "Narodna škola" .

Stanovi (kvartiri) za oficire nalazili su se u zapovjednom mjestu Moroviæu, Lipovcu i Jameni koja je u blizini rijeke Save. Najveæe selo je Jamena sa 134 kuæe "pod konac podignute, od èatme graðene", a najmanji su Apševci s 21 kuæom. Ovdje je zanimljivo da autor više ne spominje moèvarno tlo veæ ravnicu, šume i vodotoke (Studva, Spaèva, Bosut, na istima postoje skele za prijevoz u Lipovcu i Moroviæu) 138

VDG JAHRBUCH 2007

133 - 143

na kojima "leže" neka mjesta, zatim nabraja veliki broj starih utvrda, dvoraca, šanèeva i crkvi i to u Moroviæu dvorac tj. tvrðava i stara crkva, u Jameni vojna "humka" ili šanac za obranu, u Lipovcu navodi dvije crkve, "Luèicu" i crkvu na "Dragovcima" pod Spaèvom, zatim u selima koja su s onu stranu Bosuta (Ilinci, Mala Vašica), još dvije razvaline ili gradine. Niti ovdje se ne govori o puèanstvu tj. granièarima, ali je vidljivo da u pojedinim selima ima i jedan broj pravoslavnog življa (što se vidi po njihovim crkvama, a u Jameni i školi) .

Nastavljajuæi dalje s opisom mjesta u prvom kantonu Petrovaradinske pukovnije, autor obraðuje još uvijek pohodni bataljon prvi, ali divizion drugi i njemu pripadajuæi prvi poludivizion, èije se sjedište (zapovjedno mjesto nalazilo u Adaševcima. Poludivizion se sastojao od pet mjesta od kojih su dva s prostora Meðbosuæa i to Raèa koja je brojila " 56 pod konac podignutih granièarskih kuæa od èatme", zajedno s tvrðavom Raèa na obali Save, zatim selo Bosut, na samoj obali rijeke Bosut, gdje je postojala i skela za prijevoz, te je kao zanimljivost zabilježeno da je " Sokak " u selu do odreðene visine nasut sa ciglom i zemljom.7 Opisujuæi Brodsku pukovniju i njezin prvi kanton, prvi pohodni bataljon, prvi divizion i prvi polu –divizion koji se sastojao od osam mjesta, F.S. Engel poèinje s opisom mjesta oko zapovijedništva (štaba) pukovnije u Vinkovcima , kome je pripadalo i nekoliko sela s prostora Meðbosuæa ; Privlaka , Vinkovci, (koje je autor veoma detaljno i podrobno opisao, a isti su imali 168 granièarskih kuæa i 136 graðanskih stanova ,s nizom vojnih , crkvenih i školskih zgrada), Andrijaševci i Rokovci. U dosadašnjim opisima pojedinih mjesta autor nije nigdje zabilježio da u kojem od njih postojala " suvaèa " dok je to ovdije sluèaj u Privlaci i Rokovcima, gdje takoðer postoje i "kvartiri za oficire", dok još za Rokovce bilježi da na udaljenosti od pola sata hoda postoji" od dobre graðe zidana crkva u staro doba je bila ženski manastir ".

Drugi polu - divizion èije se sjedište nalazilo u Komletincima (kasnije u Nijemcima) sastojao od sedam mjesta, od toga su; Komletinci, Nijemci, Otok i Novo Selo pripadali u Meðbosuæe. Tako izuzev ustaljenih opisa o svakom mjestu i što se u istom nalazi, ovdje autor navodi da u Komletincima ima most što vodi preko Bosuta u dužini od 57 hvati (oko 112 metera) te isto takav i u Nijemcima . Za Nijemce kaže da imaju župsku crkvu koja je opasana "šamcom" zatim postoje "kvartiri oficirski i podoficirski, župnikova kuæa, narodna škola, seoska stražara, i konjušnica od pletera za pastuve šupa za egzicir " , što takoðer ima i u selu Otoku, koje je ujedno ovdije i najveæe sa 151 kuæom, dok Novo Selo ima svega 25 kuæa s pripadajuæim vojnim objektima (stan i stražara) te katolièku kapelu.

Puštajuæi se opisom mjesta prema rijeci Savi autor bilježi mjesta još uvijek prvog pohodnog bataljuna ali drugog diviziona i drugog pol – diviziona , èije se sjedište nalazilo u Cerni (u prvom polu-divizionu od meðbosutskih mjesta nije bilo niti jedno) koji se sastojao od pet mjesta a od toga i dva najveæa (Cerna s 120 i 7

Franc Štefan Engel : Opis kraljevine Slavonije i vojvodstva Srijema. Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knjiga XIX, sv. III.,Novi Sad , 1971. godine.

139

133 - 143

VDG JAHRBUCH 2007

Gradište s 105 kuæa) iz Meðbosuæa , dok su ostala tri mjesta "ležala" na rjeèici Biðu.

Pisac za Cernu kaže da ima dva "kvartira" za oficire i jedan za podoficire, zatim župnu kuæu, školu i crkvu od dobre graðe (cigle), zatim konjušnicu za pastuhe, šupu za "egzicir" (vježbu) i stražaru. Naselje se ustvari sastoji od dva sela, od kojih je jedno s 48 kuæa na rjeèici Bið, a drugo s 57 kuæa na Bosutu. Za crkvu kaže da se nalazi na uzvišenom mjestu koje je razdvojeno rovom a opkoljeno vodom, gdje ima mnoštvo kamenja iz davnih vremena. Selo Gradište je opisano kao i sva dotadašnja veæa mjesta sa svim onim što se u to vrijeme nalazilo i u veæini istih sela. Od starina u okolici mjesta autor navodi da naselje ispred sebe ima dva brežuljka na kojima su vinogradi, a nedaleko od toga na rjeèici Breznici "vidi se gomila kamenja" ,možda iz davnih vremena od nekog dvorca.

Drugi od svih polu – diviziona (satnija) koji je u svom sastavu imao samo mjesta iz Meðbosuæa (ujedno je bio i najbliži rijeci Savi tj. granici s Turskom Bosnom) bio je, drugi polu –divizion, treæeg diviziona, prvog pohodnog bataljona sa zapovijedništvom u Bošnjacima (kasnije Županji), koji se sastojao od èetiri mjesta (sela), i to; Bošnjaci, Županja, Podgajci i Rajevo Selo. Autor navodi da u Bošnjacima postoji "oficirski kvartir od dobre graðe, filijalna crkva i dve kapele, i svratište za oficire". (zanimljiva je bilješka o svratištu, do tada nije zabilježeno niti u jednom mjestu). "Sokaci" su kao i svugdje ureðeni pod konac. Opis Županje se donekle razlikuje od svih dosadašnjih (a to zahvaljujuæi položaju na samoj rijeci Savi) gdje autor osim svih vojnih, crkvenih (mjesto je župa) i školskih ustanova nabraja i opisuje još neke koje su bile potrebne i nalazile se u takovom pograniènom veæem mjestu. Tako se navodi da u mjestu postoji "ured za naplatu tridesetka" (tridesetnica) zatim solara i skela " za prevoz u Tursku". U opisu Podgajaca i Rajevog Sela postoji izuzev uobièajenih objekata i stvari koje autor navodi za manja mjesta i nekoliko zanimljivosti . Tako za Podgajce ( i jedino za njih ) kaže " izloženo izlivanju voda " , dok u Rajevom Selu " sokaci nisu pod konac " ( što je i jedini sluèaj ) te na Savi postoji skela za prijevoz . S ovim polu-divizionom Brodske pukovnije završavaju i opisi Meðbosutskih sela, gdje bi se pažljivim išèitavanjem samo šturo navedenih podataka moglo napraviti obimnije istraživaèko i studijsko djelo, ne ulazeæi u govor starosjedilaca Šokaca i Pravoslavnog življa te u etno – baštinu i tradiciju (od èega su najzanimljiviji obièaji, pjevanje i oblaèenje tj. nošnja naroda).8 Opisom Šajkaškog bataljuna autor završava glavninu svog djela te se u nastavku posveæuje zemljopisnim znaèajkama u svakoj od pukovnija. Tako govoreæi o zemljištu u Petrovaradinskoj pukovniji navodi "Petrovaradinski puk snabdjeven je najljepšim i najplodnijim poljima, od kojih su ona na obali Save i Bosuta èešæe plavljena svake godine i izložena poplavi, a prvenstveno Drenovaèki i Moroviæki poludivizion (….)" .

Izlijevanje Save i Bosuta, vode s planina, otopljeni snijeg i jaka dugotrajna kiša, uzrokuju poplave. Bosut koji otjeèe iznad Županje u Brodskoj pukovniji zagraðen je velikim nasipom što su ga granièari besplatno podigli duž rijeke, godine 1751. na 8

Isto

140

VDG JAHRBUCH 2007

133 - 143

èetrdeset sedam tisuæa hvati, od sela Rušèicedo èardaka Topole i Iljmanaa u visini 1 i pol hvata (……).

Spaèva i Studva su potoci koji u ljeto otjeèu veoma sporo, nastaju izlijevanjem ritova. Prvi se kod Lipovca, a drugi kod Moroviæa spaja s Bosutom. Dalje autor spominje naredbu Generalne komande od "prvog veljaèe 1786." da se vodenice zatvore zbog zaustavljanja vodotoka na kojima leže te da se "umjesto njih svuda odredade suvaèe". Pišuæi dalje o zemljištu i klasifikaciji istoga, autor bilježi da dvadeset naselja spada u posljednju klasu (zahvaljujuæi nizama, barama, potocima, rjeèicama i poplavama Save) i to od reda sve naselja iz Meðbosuæa, gdje se javlja i oskudica zemljišta, te u proljeæe "ono malo oranica" bude pod vodom. Svojom pedantnošæu, opširnošæu i toènošæu Engel u sljedeæim poglavljima piše izmeðu ostalog o Vojnim komunitetima i tvrðavama vojnim u Slavoniji i Srijemu. Jedan od komuniteta (mjesto pod vojnom upravom ali s posebnim režimom osloboðeno zbog trgovaèkog i industrijskog razvoja, niza vojnih odredbi) su i Vinkovci kao zapovjedno mjesto Brodske Pukovnije u kojemu "nalazi se 100 trgovaca i zanatlija, ostalih 16 i 45 ratara koji se prehranjuju pomoæu zemljoradnje". O tvrðavi Raèa autor iznosi vojno – strateške znaèajke, naglašavajuæi da je izgraðena nova tvrðava.9 Sljedeæa saznanja (veoma štura, ali u ovom sluèaju nezaobilazna) donosi nam sam Car Austrijski - Josip II, od godine 1768. sa svoga putovanja Petrovaradinskom i Brodskom pukovnijom. (Ista je s izvornika tj. carevog dnevnika u kraæem obliku objavio u "Viencu" Ferdo Šišiæ, a koju æemo nadopuniti iz kronologije dogaðanja samostana u Šarengradu). Car je iz Beèa krenuo u obilazak jugoistoène Ugarske i Slavonije 17. travnja (aprila) 1768. godine da bi dana 19. svibnja (maja) stigao u Petrovaradin u Srijemu (ili kako Šišiæ piše stupio na Hrvatsko tlo). Car je prije svega (kao i prijašnja putovanja) poduzeo iz vojnièkih razloga i u svrhu upoznavanja stvarnog stanja na terenu tj. u vojsci i samom carstvu. Nakon vojne inspekcije u Petrovaradinu car se uputio u Karlovce, zatim raznim selima (gdje navodi da su ureðenija nego u Ugarskoj) sve do Zemuna (gdje se prilikom vožnje èamcem koji je udario u nekakav panj umalo nije pri prevrtanju utopio) iz kojeg nastavlja u Kupinovo. Dana 26. svibnja stigao je Car u Raèu, te uz to stoji zabilježeno "Oko mu je zapelo za krasnu šumu, ali žali što je odviše sijeku (……)" . Isti dan je Car obišao neka bliža mjesta, gdje je prilikom tog posjeta zabilježeno: "Sela kojima je prošao veoma mu se sviðaju, samo je narod jako zaostao u uljudbi ".

Sutra dan je Car "pregledao tvrðavu raèansku, ali je naðe u vrlo rðavom stanju (……)". Istog dana, 27. svibnja car je krenuo dalje "te stiže na konak u Vinkovce".

Sutradan ujutro Car je iz Vinkovaca produžio za Brod , te je s tim napustio podruèje Meðbosuæa .10 9 10

Isto Ferdo Šišiæ : Putovanje cara Josipa II., po Slavoniji godine 1768., Vienac , br. 46. Zagreb?

141

133 - 143

VDG JAHRBUCH 2007

Daljnja saznanja o boravku Cara Josipa II. u Srijemu i Slavoniji (i Meðbosuæu) dobivamo iz Ljetopisa samostana Šarengradskog od godine 1683. – 1853., što je objavljen u Šarengradu 2002. godine. U ljetopisu samostana èitavo jedno poglavlje je posveæeno tome, a naslovljeno je s "Posjeta Josipa Drugog"). Za isti posjet piše da se nije tako nešto dogodio od vremena cara Proba, te da je Car došao "oko tri sata poslije podne iz Zemuna preko Raèe do Nijemaca, vojnog sela sa svojom plemiækom pratnjom (……) Car se zadržao jedan sat u Šarengradu, gdje je promijenio konje i nastavio dalje prema Vinkovcima.11 (Ovdje je zanimljivo da se spominje i carev prolaz kroz Nijemce, a slijedom toga zasigurno je morao proæi i kroz Moroviæ.)

O boravku cara Josipa II. u Vinkovcima doznajemo nešto više iz spomenice vinkovaèke gimnazije koja je voðena od postanka iste, ali u autografu se nalaze i opisi dogaðanja vezani za Vinkovce, Brodsku i Petrovaradinsku pukovniju od 1739. godine pa sve do 1775., kada se poèinje s dogaðanjima vezanim uz samu gimnaziju i oko nje. Spomenica ili uspomenica je prevedena na hrvatski te tiskana kao "Povijest vinkovaèke gimnazije" 2002. godine. Opis posjeta i dogaðanja isti nalazi se na stranicama 16. i 17. u poglavlju naslovljenom sa "Èetvrta epoha", gdje postoji nekoliko zanimljivosti koje æemo navesti. Autor rukopisa spomenice navodi da je koncem svibnja 1768. grofu Donhoffu bilo nareðeno da "njegovo velièanstvo" doèeka s odreðenim postrojbama u Raèi. Èasnike i doèasnike za bojnu "fusilira" i "satniju grenadira" je odabrao grof sam (kao zapovjednik Brodske pukovnije) dok su satnije odabrale najspretnije i najuglednije granièare. Prilikom carskog posjeta obavljena je vojna parada i prikazana spretnost vojnika kojima je zapovijedao osobno pukovnik Donhoff. Služenje jela caru i njegovoj pratnji po zapovijedi vršili su doèasnici (njih šest) u sva tri mjesta careva zadržavanja. (Zanimljivo bi bilo pronaæi negdje opise carevog boravka ili prolaska kroz Nijemce i Moroviæ ili sam carev osvrt na taj dio puta i saznati nešto o utiscima obiènih granièara te èasnika i doèasnika).12 Još jedno izvješæe (ali sada novinsko) o pojedinim mjestima u Srijemu, a samim tim i Meðbosuæu dolazi nam s kraja 18. stoljeæa i to iz vremena Austro –Turskog rata od 1878. –1791. Isto se nalazi u listu "Das Wienerblättchen" za mjesec travanj 1789., godine , od broja 1-27 tj. od 1 do ukljuèivo 29. travnja.

Tada je dio vojnih operacija provoðen i na prostoru Srijema gdje je jedno vrijeme boravio i sam Car Josip II. nadgledajuæi ratne aktivnosti. Austrija je u rat protiv Turaka (koji i nije bio naroèito uspješan krenula kao saveznica Carske Rusije, gdje je tijekom rata s podruèja Slavonsko- Banatske granice poginulo i umrlo 24.000 granièara, dok su razne epidemije odnijele još 30.000 života). Poèetne vojne operacije neuspješno je vodio maršal Lascy kojega je zamijenio maršal Laudon, kada je tijek ratnih operacija na frontama krenuo na bolje ( Lièka granica, Dalmacija, Vojvodina). Tijekom navedenog vremena (mjesec dana) objavljena su 42 novinska izvješæa o pripremama za rat i ratnim operacijama sa svih bojišnica i potencijalnih bojišnica uz Bosansku granicu. Tako s podruèja Slavonije i Srijema 11 12

Ljetopis franjevaèkog samostana u Šarengradu ( 1683 –1853 ), Šarengrad , 2002.,godine .

Povijest Vinkovaèke gimnazije . Osijek,2002.godine .

142

VDG JAHRBUCH 2007

133 - 143

postoji 21 izvješæe (po èemu se vidi da su pripreme za rat i ratne operacije ovdje zbog blizine Turske Srbije i Bosne bile znaèajne i u žiži interesiranja kako samog Cara, tako i onodobnih vojnih izvještaèa koji su olako iznosili u javnost važne vojne podatke) od èega na Srijem otpada 10 izvješæa. Pojedina izvješæa se odnose na uopæene ratne prilike i vladajuæu psihozu te pripreme za rat, izuzev nekoliko koja govore o dogaðanjima u pojedinim mjestima. Tako se spominju dogaðanja vezana uz Zemun 5 puta, Mitrovicu, Laæarak i Raèu koja je nasuprot rijeci Drini a na utoku Bosuta u Savu. Samo izvješæe je zanimljivo jer opisuje predostrožnosti Vojnogranièarskog stožera (Slavonsko–petrovaradinskog) smještemog u Mitrovici, protiv moguæeg upada Turaka, razlivenom Savom i Bosutom u Srijem, te su stoga postavljeni topovi na uzvišene obale Bosutske. Dalje se piše o tome kako prispjelo ljudstvo koje je "stacionirano" u susjednim selima vježba "pucanje na nišan" prije zaposjedanja podruèja oko Šabca. Išèitavajuæi sva navedena izvješæa koja se tièu Srijema može se dobiti slika ratnih priprema i samih poèetaka operacija.13 Mogao bih zakljuèiti: svaki od ovih opisa daje jednu ili više slièica koje stvaraju mozaik što predstavlja 18. stoljeæe i život u tom vremenu u Meðbosuæu prikazan veæinom s vojne strane. Izostaje prikaz življenja vojno - granièarskog puka i njegovih društvenih aktivnosti. Ukratko reèeno, usporediti današnje stanje s onim vremenima gotovo je nemoguæe, iako ima dosta dodirnih toèaka. Ne mogu se oteti dojmu da bi trebalo usporediti ove opise (ali ih i detaljno prouèiti) s još nekolicinom crkvenih i nekih iz civilnog "paorskog" dijela Srijema i Slavonije s Reljkoviæevim "Satirom" (prvim izdanjem, dok je drugo nadopunjeno) te pokušati vidjeti što to isti opisuje i koga, tj. koji dio Slavonije i kojeg naroda. Satir kapetana Reljkoviæa (ili Relkoviæa) je izašao 1762., a opisuje stanje od nekoliko godina ranije (te je i tada imao svoje kritièare, kao Katanèiæa). Samo jedno desetljeæe kasnije, sam Car Josip II. u svojemu opisu puta po Srijemu piše za sela kojima je prolazio "da su urednija i bolja od onih što ih je vidio u Ugarskoj", dok za sela oko tvrðave Raèa (Meðbosuæe) stoji " Sela kojima je prošao veoma mu se sviðaju", da ne navodim crkvene vizitacije ovih krajeva iz 1760- tih godina, a poglavito opise Piller-a i Mitterpacher-a iz 1782., godine koji drastièni odstupaju od Reljkoviæa (ovdje se ne bih upuštao u iznošenje svojih mišljenja, teorija i zakljuèaka o Reljkoviæevom prvom i drugom izdanju "Satira" ali æu to uèiniti na nekom od iduæih skupova, pošto je djelo nastalo u njemaèkim zemljama gdje je i tiskano). Od svih ovdje predstavljenih opisa jedino von Taube djeluje na nekim mjestima nepouzdano, pretjerujuæe ili podcjenjujuæe.14

13

14

Ante Brliæ : Slavonska Vojna krajina kao poporište vojnih dogaðanja 1787 – 91.u izvještajima Beèke štampe onog vremena. Godišnjak ogranka Matice Hrvatske Vinkovci , br.6., Vinkovci ,1968. godine .

Zapažanje autora

143

dr. sc. Ivan PEDERIN Zadar

Jezièna i gospodarska pitanja habsburške uprave s osobitim obzirom na Dalmaciju UDK 94(497.5)"17/18" 35.07(436:497.5)-057.3 81'272

Ovaj rad bavi se pitanjima ustroja suvremenog državnog aparata u Habsburškoj zajednici naroda. Poslije Josipa II. koji je pokušao modernizaciju Carevine i tijekom XIX. st. valjalo je ustrojiti upravni državni aparat u zemljama Carevine u kojima se govorilo dvadesetak jezika. Iz Beèa nije bilo moguæe poslati èinovnike jer bi to bilo skupo, èinovnici ne bi bili mogli djelovati u tim zemljama jer nisu znali mjesnih jezika. Valjalo je dakle naæi èinovnike meðu obrazovanim mjesnim ljudima. Tih nije uvijek bilo dovoljno, osobito u Bukovini i Galiciji. Meðutim, èim je nastalo suvremeno èinovništvo sastavljeno od mjesnih ljudi nastala je i baza razvitka nacionalnih književnosti i znanosti jer je nacionalna znanost i književnost nalazila èitateljstvo u tom èinovništvu. Tako su se razvijale habsburške narodnosti u suvremene nacije.

Napoleonski ratovi donijeli su u habsburšku Carevinu velike promjene kao i inaèe posvuda u Europi. Ta Carevina prestala je biti Sveto Rimsko carstvo 1806. pa se službeno prozvala C. K. Države. Josip II. pokušao je reformirati Carevinu i njegove reforme uglavnom nisu uspjele, ali je program osuvremenjena nastavljen, moralo se nastaviti s osuvremenjivanjem ili propasti. Osuvremenjene školstva nastavio je Gottfried van Swieten, sin lijeènika Gerharda van Swieten.1 Pitanjima osuvremenjena bavio se veliki kancelar grof Franz Saurau2 poslije neuspjeha jozefinskih reformi. Dvor je provodio reforme, ali pouèen neuspjehom Josipa II. odluèio se na postupnost i oprez.3 Zbog toga je austrijska uprava izgledala troma, pa i "nazadna".

Napoleonski ratovi donijeli su Carevini vojne poraze kod Marenga, Asperna, pa Wagrama. Bili su to svakako vrlo bolni porazi. Meðutim, rat je na jugoistoku ipak 1

2 3

Ernst Wangemann, Aufklärung und staatsbürgerliche Erziehung, Gottfried van Swieten als Reformer des österreichischen Unterrichtswesens 1781 – 1791., München, 1978.

Ivan Pederin, Ivan Pederin, Odjek školske reforme Marije Terezije u Dalmaciji (1815-1826), Kolo, godište XIV(2003) br. 4. str.

218-231.

145

145 - 155

VDG JAHRBUCH 2007

tekao povoljno za Carevinu i saveznike. Kad je Napoleon doživio 1805. poraz u pomorskoj bitci kod Trafalgara shvatio je da neæe moæi dobaviti sirovine iz prekomorja pa se odluèio da ih dobavi iz Levanta preko Dalmacije, i prije svega Dubrovnika i Kotora odakle su se odvajali kopneni putovi prema Levantu.

Napoleon je u Carigradu imao svog saveznika reformskog sultana Selima III. On je stekao Dalmaciju, okupirao je, pripojio Regno d'Italia, uèinio sve da sprijeèi da Rusi i Crnogorci osvoje Dubrovnik i Kotor, uspio je da ih istjera iz Dubrovnika koji su opsjedali i onda poslao pukovnika Le Clerca da rekognoscira putove koji su vodili od Dubrovnika preko Skadra, Prishtinë, Istipa i dalje na Levant 4 Sad se Napoleon mogao opravdano nadati da æe moæi dobaviti sirovine, u prvom redu pamuk iz Turske. Prevario se, naime ruski vice-admiral Dmitrij Nikolaeviæ Senjavin pobudio je ustanak Poljièana koji se uskoro proširio sve do Neretve.

Auguste Frédéric-Viesse de Marmont ugušio je ustanak uz dotada u Dalmaciji neèuvene okrutnosti, postao je maršal. Marmont je 1809. krenuo s vojskom da se bori kod Wagrama. Situaciju je iskoristio hrvatski general u C. K. vojsci barun Petar Kneževiæ i podigao drugi ustanak koji su vodili harambaše Martin Pavloviæ Zažabac, Mate Biliæ i Filip Zuban. Oni su istjerali okupatore iz sve Dalmacije, osim iz Zadra gdje se branio general Maureillon bez mnogo nade da izdrži dulju opsadu jer Zadar nije imao vode. Onda je Napoleon pobijedio kod Wagrama i prisilio svoga tasta da mu odstupi svu Hrvatsku i Sloveniju južno od Save i pripojio Ilirske provincije Francuskoj. U Dalmaciji su opet poèeli djelovati prijeki sudovi i strijeljanja. Meðutim, Rusi i Austrijanci pobudili su iste godine Karaðorða na ustanak. Rezultat tog ustanka bio je da su uleme svrgli reformskog sultana Selima III. i zadavili ga, pa je Napoleon izgubio saveznika u Turskoj. Sad je bilo jasno da on neæe moæi dobiti sirovine iz Turske. Izgubio je živce i krenuo na Rusiju. Kad se morao vratiti poražen je kod Leipziga. Tad je u Dalmaciji izbio treæi ustanak, svi Hrvati, ustanici i prisilno unovaèeni momci u francusku vojsku hrlili su pod zastave C. K. vojske kojom su zapovijedali hrvatski generali i istjerali okupatore. O tome više na drugom mjestu.

Napoleon je prema tome izvojevao mnoge vojne pobjede, ali je u Dalmaciji doživio politièke poraze. Dalmacija je dakle bila glavno poprište suprotstavljanja Carevine i njezinih saveznika s Napoleonom. U Dalmaciji se Napoleon spotakao.

Taj rat iznio je na površinu niz hrvatskih generala i obavještajaca. To su bili Mate Rukavina, Todor Milutinoviæ, Stojèeviæ, Franjo Ksaver Tomašiæ, Petar Kneževiæ, Radivojeviæ u Zagrebu, Albert Nugent Westmeat Irac u habsburškoj službi. U c. k. vojsci pravoslavac je bio Hrvat. Uz njih ili iza njih djelovali su još obavještajci, carev praeceptor5 Francesco Maria Cernea Stefaneo, fra Andrija Dorotiæ, fra Innocenz 4

5

Archives Nationales, Paris, Astérisque, Fonds Bertrand, Cote, 390 AP 16. Routes de Turquie et du Montenero, Différents routes de Turquie en heures. Ove puteve rekognoscirao je pukovnik Le Clerc. Nadnevak Dubrovnik, 18. lipnja 1812. Extraits de différents mémoires et observations sur la Turquie d’Europe. Prikaz tih putova èita se u Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici beèkoga Dvora, I. dio, Zadar, 2005.Ceste i staze iz Dalmacije prema Balkanu u odnosu prema lukama, str. 111 ff.

Praeceptor, njemaèki Hofmeister bio je šef dvora koji je poduèavao i odgajao vladarevu djecu, pisao životopis vladara, kroniku i organizirao sveèanosti s prigodnim pjesmama i sl. Ivan Pederin, Qu’est-ce que la littérature?, Dubrovnik, XII(2001) br.1. str. 125-139.

146

VDG JAHRBUCH 2007

145 - 155

Èuliæ, imotski pukovnik Francesco Danese, imenom Talijan (Zadranin), ali srcem Hrvat, harambaše Filip Zuban, Mate Biliæ i Martin Pavloviæ Zažabac, grof Goës, grof Raimund Thurn, zagrebaèki biskup Maksimilijan Vrhovac, mason.6 Ovi ljudi, koji su došli do utjecaja shvatili su znaèenje kopnenih putova na jugoistok. Tim kopnenim putovima Dubrovnik je zahvaljivao svoje bogatstvo i diplomatsko umijeæe s kojim je veæ potkraj XVII. st. postao glavni stožera svakog rata i diplomatskih aktivnosti na europskom jugoistoku.7 Carevina je bila apsolutistièka i militaristièka, to nije prijeporno, a dvor takve države sluša savjete generala, a ovi su predlagali ekspanziju na jugoistok. Metternich je, kao što je poznato bio za èuvanje Turske i protiv takve ekspanzije, a Turska je bila èlanica Svete Alijanse.

Ekspanzija se odlagala do 1850-ih godina kad je Dvor prihvatio Jelaèiæev savjet i poèeo ekspanziju na jugoistok.8 Godine 1813. su se C. K. Države našle u posve novom položaju. Carevina se teritorijalno proširila još u XVIII. st., stekla je Maðarsku, Sedmograðe, Bukovinu, Galiciju, u nedavnim ratovima Mletke, Istru, Dalmaciju i Dubrovnik s Bokom, Albaniju kako se onda zvalo ono što se danas zove Crnogorskim primorjem. Od terezijanskih i jozefinskih reformi nešto je ipak uspjelo, a to je bilo školstvo9 i uvoðenje njemaèkog jezika u upravu. Njemaèki nije postao uredovnim jezikom, do danas nije poznat neki dekret koji bi bilo gdje u Carevini propisao njemaèki jezik kao uredovni, meðutim, svi su ga rado uèili, onako kako ljudi danas rado uèe engleski. Ako su se našli Poljak, Maðar, Rumunj i Hrvat, oni su meðu sobom razgovarali njemaèki.

Bilo kako bilo, u raznim državama Carevine nije se više moglo upravljati feudalno s latinskim jezikom i starim kancelarijama. Vlast je prelazila na obrazovano èinovništvo, ali su se tu odmah javile teškoæe jer je to èinovništvo valjalo obrazovati, to je primjerice bilo moguæe u Dalmaciji gdje je bilo dosta obrazovanih privatnih uèitelja, ljudi što su djelovali u upravi komuna, ali su se u Bukovini i Galiciji pojavile teškoæe jer je nedostajalo kadra u školstvu.10 U Carevini se govorilo mnogo jezika, kako organizirati upravu u tim zemljama i državama?

U austrijskoj i njemaèkoj znanosti danas vlada uvjerenje da je Beè poslao u te zemlje njemaèko èinovništvo. Waltraud Heindl piše da je samo niže èinovništvo od mjesnih ljudi, da se èinovništvo sve više orijentira prema njemaèkom obrazovanju, da poèinje prezir prema èeškoj kulturi, da Bachov apsolutizam pokušava asimilaciju i šalje u ne-njemaèke krajeve njemaèke èinovnike koji imaju prednost, 6

7

8

9

10

Josip Kolanoviæ, Jedna sporna epizoda iz života Maksimilijana Vrhovca, Croatica Christiana periodica, VII (1981), br. 1.

Ivan Pederin, Dubrovnik kao središte europske diplomacije u Morejskom ratu, Dubrovnik, XVI (2005) br. 2-3. str. 205-233.

Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici beèkoga Dvora, dio 1., Zadar, 2005. str. 325 ff. O Jelaèiæevom utjecaju na Dvoru znalo se nešto i ranije, usp. Oscar Jászi, The Dissolution of the Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 92.

Gerald Grimm, Die Schulreform Maria Theresias 1767-1775., Das österreichische Gymnasium zwischen Standesschule und allgemeinbildender Lehranstalt im Spannungsfeld von Ordensschulwesen, theresianischem Reformabsolutismus und Aufklärungspädagogik, Framkfurt am Main-Bern-New York-Paris, 1987 E. Wangemann, Op. Cit. Str. 60.

147

145 - 155

VDG JAHRBUCH 2007

ali nemaju ugleda jer imaju male plaæe.11 Münchenski povjesnièar Konrad Clewing je u predavanju na knjizi Mediterana 2006. poèeo s dolaskom njemaèkog èinovništva u Dalmaciju. U svijesti mnogih njemaèkih i austrijskih povjesnièara postoji uvjerenje da je "Austrija" tlaèila i germanizirala svoje narode. To je donedavna bilo temelj njihove gordosti, a sada oni to osjeæaju otprilike kao krivnju.

U tome sudjeluju i tamni njemaèko-austrijski odnosi koji nisu nimalo jednostavni.

U XIX. st. postojalo je uvjerenje da æe se manjine asimilirati putem opæe školske obveze i da æe tako nastati jezièno i kulturno monolitno puèanstvo pa æe svatko živjeti u svojoj državi. To je uspjelo Englezima u Irskoj (još u XVIII. st.), ali Irci koji su prihvatili engleski jezik time nisu postali Englezi. To su pokušali Nijemci poslije 1871. Maðari, Talijani, ali nisu uspjeli osim kod onih èlanova nacionalnih manjina koji su se doselili u velike gradove. Jednojeziène nacije nisu stvorene, manjinama je valjalo odobriti kulturnu autonomiju, a one su sve brojnije. Iz veæine europskih naroda ljudi se veæ od XIX. st. iseljavaju, a s druge strane ljudi se i doseljavaju s pravom na svoju kulturu i vjeroispovijest. Na svijetu živi 100 milijuna Talijana, samo 60 milijuna živi u Italiji, 16 milijuna Portugalaca, samo 10 milijuna živi u Portugalu. Slièno je i s Hrvatima.

Na Dvoru u Beèu reformatori su shvatili da njemaèka manjina u Carevini neæe moæi asimilirati veæinu koja je govorila mnoge jezike. Tu su se pojavili i problemi kako poslati èinovnike iz Beèa u zemlje èije jezike oni nisu znali, a te brojne jezike nikad nitko nije ni uèio u Beèu, Beèani su uèili francuski ili talijanski ako su uèili strane jezike, ne hrvatski, maðarski ili poljski. Pojavila su se i gospodarska pitanja.

Ako se iz Beèa poslalo nekog èinovnika u Zadar ili Dubrovnik, valjalo mu je platiti troškove stanovanja. Bilo je pitanje da li æe neki èinovnik htjeti iæi iz Beèa npr. u Sedmograðe. A Carevina nije imala još dobar poreski sustav, novaca nije bilo previše, a ni jedna državna uprava ne voli se baš razbacivati s novcima.

Valjalo je dakle tražiti èinovnike meðu mjesnim ljudima, a ti su morali imati neko obrazovanje. Tu je djelovalo još jedno naèelo zanata upravljanja. Svaki pametni vladar okružuje se dobrim savjetnicima i sluša njihove savjete. Za Morejskog rata car i kralj Leopold slušao je savjete Dubrovèana, a drugo nije ni mogao jer je bio slabo upuæen u prilike u Bosni i Turskoj, ako je prebivao u Beèu nije ni mogao biti dobro upuæen u te prilike. Dubrovèani su znali da Osmani doduše imaju dobru vojsku, ali ne i novaca da je plate i hrane. Poreski novac prigrabili bi uleme, a dobar dio utajili bi poreznici. Vojsci je ostajalo malo ili ništa pa su uèestale pobune vojske smjene sultana, nekima je odrubljena i glava. Beèki Dvor imao je dobru i discipliniranu vojsku, mogao je osvojiti bar Bosnu i Srbiju, ali to nije uèinio.

Zašto?

11

Die österreichische Bürokratie zwischen deutscher Vorherrschaft und österreichischer Staatsidee (Vormärz und Neoabsolutismus), u: Österreich und die deutsche Frage im 19. und 20. Jahrhundert, Probleme der politisch-staatlichen und soziokulturellen Differenzierung im deutschen Mitteleuropa hrsg. Von Heinrich Lutz und Helmut Rumpler, Wien, 1982. posebno str. 73-91. str. 74, 84-90. Njemaèko èinovništvo moglo je djelovati u Èeškoj koja je imala treæinu njemaèkojeziènog puèanstva.

148

VDG JAHRBUCH 2007

145 - 155

Karaðorðe je molio beèki Dvor da primi Srbiju u svoju državu; nisu je htjeli primiti. I Petar I. Petroviæ Njegoš molio je Metternicha da Crnu Goru primi u sastav habsburške Carevine, ali su je Metternich i car odbili.12 Na Cetinje je u to doba došao satnik Caboga, razgovarao s Crnogorcima, vratio se i napisao u svom izvješæu da bi C. K. Države, ako bi pristale da prime Crnu Goru u sastav svoje države morale u Crnu Goru poslati suvremeno èinovništvo da izgradi upravni aparat, pa se postavlja pitanje tko æe to platiti.13 U Crnoj Gori naime nije bilo škola, nije bilo obrazovanih. U Beèu to nisu bili spremni platiti, a pitanje je i da li bi našli ljude koji bi bili voljni otiæi na Cetinje. To je postalo naèelo kasnije ekspanzije Austro-Ugarske na jugoistok. Dvor je primao u svoju državu samo one zemlje u kojima je bilo moguæe naæi èinovništvo od mjesnih ljudi. Ako to nije bilo moguæe, onda su te zemlje, ako su željele postajale protektorati, Crna Gora postala je Austro-Ugarski protektorat 1872., a Srbija 1881. prema odluci berlinskog kongresa.14 Carevina time nije preuzimala obvezu da izgraðuje strukture suvremene države u tim zemljama, ali im je davala zajmove, a imala je i svoju mrežu agenata u obje zemlje, prodavala je Srbiji i Crnoj Gori oružje i sl.

Nakon što je C. K. vojska 1813. oslobodila Dalmaciju ona je oprezno, kako je veæ bio stil uprave poèela s modernizacijom. Najprije je u svakom mjestu našla neku pouzdanu osobu koju je vlast zadužila da je informira tko su novi podanici, što posjeduju, kakvo obrazovanje imaju i dakako, kakvi su politièki pogledi pojedinaca, osobito da li su slobodni zidari ili su bili naklonjeni Francuzima. Ovi posljednji bili su diskriminirani sve do 1839.15 Od tih ljudi nova vlast ustrojila je primitivni suvremeni državni aparat koji æe se u buduænosti razvijati.

Tako se ostvarilo naèelo da se državni aparat sastavlja od mjesnih ljudi, a to je u Dalmaciji bilo moguæe i znatnijih teškoæa nije bilo. Carevina je k tome osnovala luèke kapetanije i pripremila izgradnju novih luka. Ova inicijativa potekla je iz Trsta, prve suvremene luke na Jadranu. To naèelo poštovalo se do kraja, državni aparat bio je sastavljen od Hrvata sve do guvernera odnosno namjesnika. Meðu guvernerima jedino je grof Wenzel Vetter von Lilienberg bio Nijemac, August von Turszky bio je Poljak, meðu namjesnicima je Wagner, koji je ostao vrlo malo, bio je takoðer Nijemac, Nijemac je bio Emil David von Rhonfeld, a Nijemac je bio i barun Erasmus Handel koji je ostao takoðer malo jer je uvrijedio Dalmatinski Sabor pa su poèeli prosvjedi i on je premješten.16 Grof Marius Attems von Heiligenkreuz bio je Friulanac. Svi ostali bili su Hrvati, veæinom generali. Meðu njima bilo je 12 13 14

15

16

Ivan Pedderin, Dalmacija i Hrvati… str. 86.

Njegovo izvješæe pretipkano poslala mi je graèanska doktorandica Ulrike Tischler. Nije navela signaturu.

I. Pederin, Dalmacija i Hrvati…str. 445. ff. Isti, Austrougarski prodor na Balkan – protektorat nan Srbijom 1879-1881, Kolo, XIII (2003) stur.130-146.; vidjeti još o tom protektoratu isti, Srbija u doba aneksije Bosne i Hercegovine, Hrvatska misao, MH. Sarajevo, n. s. 2004. 30/22.str. 111-128.

Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati…Slobodni zidari u Dalmaciji, str. 94-105. Tu se istièe popis Dubrovèana koji su nešto znaèili koji je sastavio franjevac Innocenzo Èuliæ. Ivan Pederin, Uloga Innocenza Èuliæa u gospodarskoj, kadrovskoj i socijalnoj politici nove vlasti u Dubrovniku (1806-1818), Dubrovnik, 32(1989) br. 1-2, str.12-51. Ovaj franjevac bio je vrlo kulturan i životopisi uglednih Dubrovèana koje je on poslao direktoru zadarske policije Antonu Dör ry von Jobahazza bili su svaki pravi biser.

Ivo Periæ, Slom namjesnika Handela u svjetlu politike novoga kursa, Godišnjak Društva istorièara BiH, XVII(1966-1967)

149

145 - 155

VDG JAHRBUCH 2007

pravoslavaca. U c. I. K. Vojsci pravoslavac je bio Hrvat, a oni su i vodili hrvatsku politiku. Jedan okružni poglavar u Dubrovniku bio je Nijemac, barun Ferdinand von Schaller, u Splitu je kasnije kotarski poglavar takoðer bio Nijemac, to je bio barun Kemper, pa barun Sigismund von Conrad, oba okružni, odnosno kotarski poglavari u Splitu Meðu direktorima policije naæi æe se poneki Nijemac, to je bio Hahn, možda Andreas Frossard (on je mogao biti Francuz, izbjeglica od Revolucije), pa kasnije Josef Gariup (ime mu ipak nije njemaèko). August Martínez došao je iz Milana, njegovo prezime španjolsko je. Barun Leopold von Chlumetzý bio je u policiji u Dubrovniku, kasnije je djelovao u krugu Franje Ferdinanda. U raèunovodstvu je u predožujsko doba radio Leopold Klette. U Dalmaciji je kao uèitelj njemaèkog djelovao poneki Nijemac, Franz Petter i možda još ponetko.

Mnogo ih nije bilo jer je u Dalmaciji postojala nesklonost prema uèenju njemaèkog jezika. Meðu dvorskim savjetnicima nalazimo autonomaškog savjetnika Luigi Lapennu, Talijana. Umjesto njega došli su kasnije Alfons Paviæ von Pfauenthal i Josip Antoniazzi, Hrvat. Alfons Paviæ bio je dvorski savjetnik domaršala baruna Stjepana ili Stevana Jovanoviæa (u Lici je Jovanoviæ katolik) koji je 1878. zajedno s domaršalom barunom Josipom Filipoviæem von Philippsberg oslobodio Bosnu i Hercegovinu tako što je Filipoviæ prodro u Bosnu kod Broda, a Jovanoviæ u Hercegovinu iz Imotskoga. Jovanoviæ je bio naklonjen njemaèkom jeziku kao i Paviæ i uloga tog jezika jaèala je za njegova mandata. Italija se tad veæ bila ujedinila i u Dalmaciju nisu više stizali useljenici iz Kraljevine Lombardo-Veneto.

Tako je u Dalmaciji, kao i inaèe u Carevini u prve dvije treæine XIX. st. nastala nacionalna inteligencija. Ovdje valja zamijetiti da je ta inteligencija bila sastavljena dijelom od Slovenaca koji su dolazili iz Primorske gubernije i djelovali su kao srednjoškolski profesori. Oni nisu odskakali u onom smislu u kojem su odskakali Talijani. To je bila i dalmatinska tradicija jer su u mletaèko doba mnogi kancelari dolazili u dalmatinske komune iz Kopra, te "istarske Atene".

Dalmacija je bila u orbiti talijanske kulture, talijanski je imao svoju tradiciju17 i svoje mjesto u upravi pa se hrvatski u poèetku jedva pojavljivao u upravi.

Uredovnog jezika nije bilo, veæ se pisalo jezikom prema ministarskim dekretima koji su pak slijedili mjesne tradicije. To znaèi grosso modo da je talijanski bio jezik pomorstva, luèkih kapetanija, carine, a hrvatski koji se sve više javljao što je vrijeme više odmicalo postajao je malo po malo jezik sudova i uprave, ali je stranka mogla tražiti da na sudu govori talijanski.18 Dopisivanje sa središnjicom išlo je na njemaèkom.

Erasmus Handel došao je u sukob sa Dalmatinskim Saborom. Sukob je poèeo nakon što se on u pozdravnom govoru obratio Saboru na njemaèkom. O njemu se govorilo da je "germanizator", iako njemaèki nije u Dalmaciji, a ni drugdje bio uredovni jezik, a u Dalmaciji je, kao što veæ istakosmo postojala nesklonost uèenju njemaèkoga.

17 18

Ivan Pederin, Mjesto i uloga talijanskog jezika u Dalmaciji, Moguænosti, LI(2004) br. 4-6. str.115-122.

Više o tome Ivan Pederin, Beèki dogovor o hrvatskom jeziku u Dalmaciji 1909. te uloga njemaèkog i talijanskog jezika, Mostarski dani hrvatskog jezika, Mostar, 1999. str. 185-207.

150

VDG JAHRBUCH 2007

145 - 155

Postojanje domaæeg èinovništva bilo je od znaèenja jer je èinovništvo bilo svestrano obrazovano pa je mnogo èitalo. Dobro obrazovanje èinovnika potjeèe od terezijanske tradicije. U Guberniji se 1847.19 èitalo Wiener Zeitung, Österreichischer Beobachter, Augsburger allgemeine Zeitung, Osservatore Triestino, L’Istria, Gazzetta di Milano, Gazzetta di Venezia, Lloyd Austriaco, Deutscher Lloyd, Das Ausland, Tahwini wekay (Carigrad), Leipziger illustrierte Zeitung, Gegenwart, Annali di statistica universale, Mitteilungen zur Beförderung des Ackerbaues, Agramer Zeitung, Zollvereinsblatt i za sve te novine gubernij je plaæao èak 412,24 fl. godišnje.20 Vlast je vodila brigu o pokretanju èasopisa, doduše, ona je davala ili uskraæivala dopuštenje da netko bude urednik èasopisa. Meðutim, kad je Zora dalmatinska pokrenuta, a u tome je sudjelovao savjetima i franjevac Innocenzo Èuliæ, pretplatnika je bilo malo i bilo je izgledno da æe se èasopis ugasiti.

Onda je Gubernij kupio veæi dio naklade i besplatno ga dijelio èinovnicima.

Gubernij se u to doba nije povoljno odnosio prema talijanskom èasopisu La Dalmazia. Knjige i èasopisi su u ono doba izlazili poslije predbrojke. To je znaèilo da je nakladnik raspisivao predbrojku, predbrojnici bi uplatili dio cijene knjige koju su namjeravali kupiti. Nakladnik bi knjigu tiskao, a onda bi predbrojnici kupili knjigu i platili drugi dio cijene.21 I u Kraljevini Hrvatskoj-Slavoniji "Vienac" su èitale žene, vlastela, èasnici i "domoljubno sveæenstvo", dakako ðaci i studenti.22 Ovo je mjesto za kritiku marksista koji vide klase što se smjenjuju, pa poslije feudalizma dolazi graðanstvo. Ovo èitateljstvo sastojalo se od plemiæa i graðana, koji su jedni i drugi osjeæali kao svoju dužnost unapreðenje svoje domovine, a posebno sveæenici koji su u svim razdobljima hrvatske povijesti bila majka i uèiteljica svoga hrvatskog naroda.23 Tako je nastala i izgradila se nacionalna inteligencija u svim zemljama Carevine, zbirka Die oesterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild koju je pokrenuo 1882. nadvojvoda i prijestolonasljednik Rudolf to najbolje dokazuje jer su tu domaæi intelektualci prikazali svoje zemlje sa znanstvenim aparatom. Meðutim, ova zbirka pokazala je da je u dalmatinskom školstvu djelovalo mnogo Slovenaca, u svesku o Bosni i Hercegovini malo je bilo muslimana. Habsburgovci su stekli svoje zemlje po feudalnim naèelima, ženidbama i sl. i uvijek su poštovali tu tradiciju. Dalmaciju su stekli 1797. kao naknadu za izgubljeno na Zapadu, ali i kao rimski carevi i prema tome nasljednici Bizanta, a Dalmacija je bila bizantska tema. On su to isticali u

19 20

21

22

23

232. XI26.575/p.

Više u Ivan Pederin, Dalmatinski pisci, urednici i èitatelji u oèima austrijske cenzure, Dubrovnik, 31(1987)br.

3-4/1988.str.5-22., Isti, Pokretanje Zore dalmatinske u raspravama austrijske cenzure, Zadarska smotra, XLIV(1995) br.3-4.str.39-43.

Ivan Pederin, Odnos austrijske vlasti prema talijanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom novinstvu u doba bokeljsko-hercegovaèkog ustanka (1880-1882), Boka, Hercegnovi, 20(1989) str. 187-209 Ivan Pederin, Èasopis Vienac i književna Europa, Njemaèka, austrijska i ostale književnosti u hrvatskome èasopisu Vienac1869-1903. Zagreb, MH. 2006.str. 18, 27 Sveæenici su npr. Uvijek i svuda rado nazivali svoj jezik hrvatskim, i to od najstarijih vremena, usp. Ivo Rendiæ Mioèeviæ, Hrvatski identitet, trajnost i fluidnost, usporedba Kvarnera i gorske Dalmacije, Rijeka, 2006.

Kršæanstvo, poganstvo, jezik i rodbinsko nosioci hrvatskog narodnog identiteta, str. 56ff.

151

145 - 155

VDG JAHRBUCH 2007

polemici s Budimom koji je tražio Dalmaciju za krunu sv. Stjepana.24To je znaèilo da je sada svaka habsburška zemlja imala svoj èinovnièki sloj koji je osjeæao odgovornost prema zemlji što im je povjerena. Time je stvoren preduvjet za nastanak kasnijeg zavièajnog romana sa svojim osjeæajem za regionalno. Taj se roman bujno razvio u austrijskog književnosti gdje se pojavio štajerski, kranjski i sl. roman jer je njemaèki dio Carevine bio razmrvljen u niz grofovija, markgrofovija, vojvodstava i sl. koje nisu stvorile središnje književne i kulturne organe. Hrvatska je bila podijeljena na dvije Kraljevine, ali su Hrvati živjeli u Bosni, Hercegovini, Istri, Maðarskoj, ali se to ipak nije dogodilo, hrvatska književnost nema zavièajnog romana, duhovno težište bio je Zagreb, politièko Zadar jer se u Zadru više nego li na nekim drugim mjestima stvarala vanjska politika Carevine s prodorom na jugoistok, a tu politiku stvarali su hrvatski generali.25 Tako je najkasnije 1870-ih godina svaka habsburška nacija bila stvorila svoju nacionalnu inteligenciju.

Mi se sad moramo osvrnuti na jeziènu situaciju i politiku u Carevini kao cjelini.

U Carevini se govorilo njemaèki, maðarski, hrvatski, talijanski, friulanski, srpski, poljski, rutenski, rumunjski, èeški, slovaèki, slovenski, ukrajinski, jidiš, romski. U bogoslužju se govorilo latinski, staroslavenski, armenski, grèki, arapski, turski, perzijski. Aristokrati su govorili francuski, ranije španjolski i talijanski, a to su bili jezici Dvora. U austrijskoj povjesnici postoji uvjerenje da je Marija Terezija govorila njemaèki, ona je govorila tek beèkim dijalektom i vrlo je teško utvrditi kojim je jezikom ona govorila s mužem koji je bio Lotarinški princ. Knez Metternich je uvijek pisao francuski, a bio je sigurniji u francuskom pravopisu nego li Alexandre Dumas sin, Octave Feuillet i Napoleon III.26 Franjo Josip pisao je svom ministru carske kuæe i vanjskih poslova grofu Karlu Ferdinandu Buolu-Schauersteinu zu Riedberg, Strasberg und Ehrenfels27na francuskom. Francuski je veæ od kraja XVII. st. bio jezik aristokrata u svoj Europi. To se npr. vidi iz romana Lava N. Tolstoja, osobito iz Rata i mira. K tome su aristokrati bili u svoj Europi povezani ženidbama i rodbinskim vezama, èesto su se posjeæivali i boravili u stranim zemljama. Njima je nacionalizam bio stran, njihova orijentacija u svijetu bila je 24

25

26

27

Ivan Pederin, Dalmacija kao jabuka razdora izmeðu Hofburga i Budima poslije mira u Campo Formiju, Zbornik Mire Kolar Dimitrijeviæ, Zbornik povodom 70. roðendana, Zagreb, 2003. str. 157-178 O dome Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati… Poglavlje Dalmacija kao odskoèna daska za austrijski prodor na jugoistok (1850ih godina), str. 325-331 i dalje. S ustankom u Bosni zapovijedao je primjerice dalmatinski namjesnik i ranije Jelaèiæev èasnik i suborac domaršal barun Gavrilo Rodiæ.

Gérard Denegri, predsjednik Alliance Française u Splitu dao mi je izrezak iz neke stare francuske novine pod naslovom "Français, a vos plumes:… " La bataille de l'orthographie nous invite a la dictée. U tom èlanku èita se da je Prosper Mérimée prigodom jednog boravka u Fontainebleau, a u povodu reforme francuskog pravopisa održao diktat odliènicima. Napoleon III. Napravio je 45 grešaka, njegova žena, carica Eugénie, Španjolka 62, Octave Feuillet 19, Alexandre Dumas sin 25, a Metternich samo 3 greške.

Ova pisma nalaze se u Haus-, Hof- und Staatsarchivu u Beèu, Nachlass Pokesch-Osten, kart. 23, Nachlass Buol-Schauenstein, Ministerium des Aussern, Politisches Archiv, XL (Interna), Kart. 277. ja sam se služio mikrofilmom u Magyar orszagos leveltar u Budimpešti. Korespondenciju cara s njegovim ministrom izdala je Waltraud Heindl, Graf Buo-Schauenstein in St. Petersburg und London (1848-1852), Zur Genesis des Antagonismus zwischen Oesterreich und Russland, Wien-Köln-Graz, 1970.

152

VDG JAHRBUCH 2007

145 - 155

kozmopolitska. Kad je kuæa Hannover uzdignuta na englesko prijestolje, poèelo je u njemaèkoj zanimanje za englesku književnost koje je ostavilo trajan trag u toj književnosti. Josip II. uveo je njemaèki mjesto latinskog u upravu i to je postao jezik dopisivanja sa središnjicom i jezik obrazovanog sloja koji se ne može nazvati graðanstvom u marksistièkom smislu. Njemaèki je bio i jezik vojnog uèilišta Theresianuma i jezik èasnika, hrvatskih granièara koji su bili èlanovi ipso facto u casinu28 i širili srednjoeuropsku kulturu u zemljama jer su služili u svim zemljama i èesto su ih premještali pa su oni malo služili u Temešvaru, pa malo u Pragu ili Debrecinu, a onda malo u Zadru ili Dubrovniku. U casinu su sjedili ponajviše mjesni ljudi, èinovnici, sveæenici, plemiæi, ali ne trgovci ili zanatlije. Jedino èasnici to nisu bili, a bili su odgojeni i obrazovani u srednjoeuropskoj kulturi. Carevina je prema tome bila multikulturalna, svatko tko je nešto znaèio morao je znati poneki jezik osim materinjeg. Josip Jelaèiæ, koji je u Hrvatsku uveo hrvatski kao uredovni jezik smatrao je da nacija treba jedan viši sloj koji æe govoriti nekim stranim jezikom jer su takav sloj i jezik most prema kulturi neke strane zemlje.29 Na poèetku XX. st. u Carevini je bilo mnogo ljudi koji su se obrazovali u zanatskim školama (Gewerbeschulen), postojalo je opæe pravo glasa u Cislajtaniji i tako je politièki, društveno i kulturno postalo relevantno sve više ljudi koji su znali samo materinski jezik. Pojavio se tip jednojeziène nacije kakvu je tražio Fichte i njemaèki romantièki nacionalisti30 koji nisu govorili o jednakosti pred zakonom kao Francuska Revolucija, nego o jednakosti u jeziku. Nastao je tip zatvorene, zaèahurene nacije i takve nacije vodile su dva krvava svjetska rata u kojima je ubijeno oko 70 milijuna ljudi. U Carevini su rasli nacionalni antagonizmi koje su vodili ljudi što su znali samo jedan jezik. To je mogao biti jedan od razloga zašto se Carevina 1918. raspala, a to je svakog u Europi iznenadilo, a mnoge i rastužilo kao Henry Wickhama Steeda koji je bio novinar, obavještajac i neprijatelj Carevine.31 Aristokrati su u Carevini imali svoju ulogu, služili su osobito u vojsci, pa u diplomaciji gdje su imali i prednosti. U diplomaciji su imali prednosti jer su diplomati imali male plaæe, pa je poklisar morao biti bogati grof da plati bankete i lovove na kojima su se vodili oni najvažniji razgovori. Oni su smirivali nacionalistièke strasti na koje su gledali s visoka. Meðutim, u C. I K. vojsci bilo je sve manje aristokrata.32 Drugi element smirivanja bila je Crkva. Njemaèko sveæenstvo bilo je konzervativno, ali ne agresivno, slavensko sveæenstvo 28

29 30

31

32

O casinu Ivan Pederin, Državno sunce nad kazalištem i zabavnim životom u Dalmaciji (1825-1865) Dubrovnik, nova serija, godište IX(1998) br.1.str.405-432.

Ivan Pederin, Strani i uredovni jezik u Hrvatskoj, Jezik, Zagreb, god.29(1982) br. 3. str.65-73.

Ivan Pederin, Pojam totalitarizma i nacionalizma u njemaèkom romantizmu i realizmu (Lik Slavena i Jevreja), Gledišta, Beograd, 29(1988) br. 1-2, str. 212-228.

Ivan Pederin, Austrija u europskoj publicistici u doba oko prvog svjetskog rata, u : Godišnjak njemaèke narodnosne zajednice, VDG Jahrbuch 2002.str. 111-170. Steed je napisao jednu od najljepših knjiga o Austriji koja je od 1913-1919. izišla èak u èetiri naklade na engleskom i francuskom jeziku, to je The Habsburg Monarchy, London, 1913, 1914 i dva izdanja¸1919. O njegovoj podrivaèkoj djelatnosti protiv Austrije Peter Schuster, Henry Wickham Steed und die Habsburgermonachie, Wien-Köln-Graz, 1970.

Kako i u kojem èinu je opadao broj plemiæa u vojsci opisao je István Deák, Embourgeoisement of the Habsbourg Army, Die k. U. K. Armee, Studien von F. Glatz, I, Nemskürty, P. Broucek, T. Hajdu, I. Deák, R. G. Plaschka, H. Haselsteiner, A. Suppan, Budapest, 1998. str.93-97.

153

145 - 155

VDG JAHRBUCH 2007

nacionalistièko.33 Hrvatsko sveæenstvo je još od srednjeg vijeka èuvalo svijest o hrvatskom jeziku i naciji.34 Meðutim, u Crkvi nije ugasla svijest o katolièkom univerzalizmu, a katolièka Crkva nije, kao pravoslavna nacionalna, veæ univerzalna. Ovdje valja napomenuti da se Kraljevina Hrvatska-Slavonija osjeæala njemaèka srednjoeuropska kultura, a u Kraljevini Dalmaciji talijanska, tu je živjela talijanska manjina, pa je meðu èinovnicima bilo Talijana. Slièno je bilo i u Istri.

Teško je reæi koliko je u Dalmaciji bilo Talijana jer se puèanstvo popisivalo po jeziku ophoðenja (Umgangsprache, lingua di uso), a ne po narodnosti. To je znaèilo da su mnogi ljudi naveli da znaju i govore talijanski da bi na taj naèin dobili neko mjesto u državnom aparatu. Popis 1911. pokazao je da je samo 2% Dalmatinaca iskazalo da su po narodnosti Talijani. U Istri ih je bilo oko treæine puèanstva i to pretežito na zapadnoj obali.35 Odnos tih Talijana prema Hrvatima bio je posve razlièit od odnosa Nijemaca.

Nijemci koji su se doseljavali od srednjeg vijeka smatrali su da je njihova dužnost da pridonesu napretku svoje nove domovine pa nije èudo da se baš meðu preporoditeljima nalaze njemaèka prezimena kao Adolfo Veber Tkalèeviæ, Rikard Flider Jorgovaniæ, Dragutin Gorjanoviæ Kramberger, Josip Juraj Strossmayer, kod Slovenaca Vrass, to je Stanko Vraz, Janes Bleiweiss, kod Èeha Rieger, Jungmann i dr.36 Talijani su smatrali da su oni potomci Rimljana, dakle prastanovnika, Hrvati su uljezi koji nisu donijeli nikakvu kulturu, oni mogu sudjelovati u europskoj kulturi jedino tako da se romaniziraju. Oni su se politièki borili u autonomaškoj stranci koja se poslije atentata Guglielma Obedana na Franju Josipa 1882. iskazala otvoreno iredentistièki. Italia Irredenta znaèilo je zahtjev za južnim Tirolom, Trstom i Istrom, dalmatinski Talijani upozorili su da je i Dalmacija "talijanska" i time proširili iredentistièke zahtjeve.37 Iza tih politièkih borbi krila se pored ostalog i borba za èinovnièka mjesta. Vlast, a to su bili hrvatski generali koji su bili guverneri, kasnije namjesnici postupno se sve više oslanjala na Hrvate u Dalmaciji, a osobito poslije ujedinjenja Italije, kad se 1877. èula rijeè Italia irredenta u talijanskom parlamentu. Za odnos Carevine prema Italiji mjerodavno je mišljenje hrvatskih generala, pobliže domaršala baruna Marijana Varešanina Vareškog koji je bio vojni zapovjednik u Bosni.38

33 34

35

36

37

38

Oscar Jászi, The Dissolution of the Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 157.

Ivo Rendiæ Mioèeviæ, Hjrvatski identitet, Trajnost i fluidnost upordba Kvarnera i gorske Dalmacije, Rijeka, 2006. str. 56-80.

Ivan Pederin, Jadransko pitanje u talijanskoj politièkoj i znanstvenoj publicistici, HAZU, Zavod za povijesne i društvene znanosti u Rijeci i Podruèna jedinica u Puli, Problemi sjevernog Jadrana, sv. 8(2003) str. 117-182.

O sudjelovanju Nijemaca u razvitku Hrvatske u suvremenu naciju vidi Mira Kolar Dimitrijeviæ, Skrivene biografije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeæa, Osijek, 2001.

Ivan Pederin, Italia irredenta i Dalmacija do 1919., Zbornik radova s Meðunarodnog znanstvenog skupa Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918/1943) Zagreb, 2001. str. 303-348.

Ivan Pederin,.Paula von Preradoviæ i tradicija hrvatskih generala u austrijskoj vojsci, Nova Istra VI(2001/2002) br. 4(19) str. 178-181.

154

VDG JAHRBUCH 2007

145 - 155

Zusammenfassung

Sprachliche und wirtschaftliche Probleme der habsburgischen Verwaltung mit besonderer Hinsicht auf Dalmatien Die habsburgische Völkergemeinschaft mußte sich im XIX. Jh. Modernisieren.

Nach den Reformversuchen Josephs II. begann im XIX. Jh. Eine vorsichtige Modernisierung mit dem Aufbau eines modernen Staatsapparates. Joseph II. hat das Lateinische durch das Deutsche in der Staatsverwaltung ersetzt. Das Problem, das sich jetzt stellte, waren die etwa zwanzig Sprachen, die in den Ländern gesprochen wurden. In die Länder konnte man nicht eine deutsche Beamtenschaft aus Wien beordern, weil das viel zu aufwendig gewesen wäre. In Wien gab es noch nicht genug gebildete Leute. Hinzuzufügen ist die Frage, ob diese aus Wien entsendete Beamte ein Land verwalten könnten, ohne die Landessprache zu beherrschen. Man mußte die moderne Beamtenschaft aus örtlichen Kräften aufbauen und das konnte man nur in Ländern, in denen es Gebildete gab, nicht in Serbien und Montenegro, die beide die Aufnahme in die Monarchie anstrebten. So entstanden lokale Staatsapparate, die dann die Leserschaft der keimenden nationalen Literatur und Wissenschaft in den Ländern bildeten. Der Weg für den Aufbau von modernen Nationen wurde auf solche Weise geebnet. Das Gelingen dieser Bestrebungen beweist die vom Erzherzog und Kronprinz Rudolf angeregte Sammlung Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild.

155

Valentin BELT Osijek

Osjeèke novine "Slavonische Presse" - glavni pokretaè izgradnje prve državne telefonske mreže u Hrvatskoj, u Osijeku 1894. godine UDK 070(497.5)"18"=112.2 621.395(497.5)(091)

Pored veæ razvijenog poštanskog i brzojavnog prometa u Osijeku se posljednjeg desetljeæa 19. stoljeæa uvodi i telefonija. Prva telefonska veza uspostavljena je u Osijeku relativno brzo, svega jedanaest godina nakon ovoga znaèajnog izuma.

Prijenos govora na dotad nesluæene udaljenosti ostvaren je 14. veljaèe 1876. godine, a tri mjeseca kasnije izumitelj, Amerikanac Alexander Graham Bell, demonstrirao je svoj pronalazak pred American Academy of Art. Presudan za širenje ovoga izuma izvan Amerike bio je èlanak objavljen 6. listopada 1877. u èasopisu «Scientific American» koji je pobudio zanimanje tadašnjeg ministra njemaèkih pošta, Heinricha v. Stephana. Njemaèka je 5. studenoga 1877., kao prva europska zemlja, uvela telefon u službeni i potom u javni promet.

Nakon izgradnje budimpeštanske telefonske mreže 1880., u nizu drugih gradova Ugarske prave se planovi za uvoðenje telefona.

Njihov odjek osjetio se 1884. i u Osijeku, drugom po velièini gradu Hrvatske. Ne zna se na èiji poticaj, ministarstvo je 10. sijeènja 1885. raspisalo natjeèaj za izgradnju lokalne telefonske linije u Osijeku.

Taj natjeèaj prva je akcija državne uprave u vezi s telefonijom u Hrvatskoj. Do izgradnje gradske telefonske mreže u Osijeku ipak nije došlo, pošto se na natjeèaj nije prijavio niti jedan natjecatelj. U narednom razdoblju takvih je neuspjelih pokušaja raspisivanja natjeèaja bilo još nekoliko.

Meðutim, u Osijeku je privatna inicijativa pokazala više aktivnosti. U veljaèi 1887. je lijeènik Zemaljske bolnice u Osijeku, dr. Ferdo Knopp, o svome trošku izgradio telefonsku liniju od svoje kuæe na poèetku Kapucinske ulice (današnja zgrada Državnog odvjetništva) i bolnice u Donjem gradu. Uz njega iz toga vremena spominju se u Osijeku još èetiri druga posjednika telefona: Hein, Sorger-Weissmayer, Reisner i Kraus.

157

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

1889. godine gradski magistrat u Osijeku povukao je takoðer prve telefonske linije iz telefonske centrale smještene u Gradskoj kuæi na današnjem Trgu Ante Starèeviæa broj 7, a iste godine je uveo privremeni telefon na tada održanoj gospodarskoj izložbi u Osijeku, te stalnu telefonsku postaju u djevojaèkoj školi. 1890. godine izdana je dozvola za izgradnju mreže dužine 4,6 kilometara i sa tri telefona Virovitièkoj županiji u Osijeku. Tek za godinu 1893. može se kazati da je zaista protekla u nastojanju oko uvoðenja telefona u Osijeku.

Glavni pokretaè i animator toga pothvata, poèevši od 1893. postale su upravo osjeèke novine, a poglavito «Slavonische Presse» èije je uredništvo prednjaèilo u tome, a u daljnjem razdoblju bilo je i stvarni nositelj aktivnosti na uvoðenju telefonske mreže u Osijeku.

Upornom propagandom i poticanjem buduæih pretplatnika ove novine su se pretvorile u upornog i glavnog pokretaèa telefonizacije u Osijeku, a u tome su ustrajale gotovo pune dvije godine.

Poèetkom 1894. godine Osijek je konaèno dobio ministarsko odobrenje o izgradnji državne telefonske mreže, a do ukapèanja prvih pretplatnika došlo je veæ u travnju 1894.

U broju 123 od 31. 5. 1894. «Slavonische Presse» objavile su i popis sviju 77 pretplatnika koji su toga dana ukopèani u telefonsku centralu. Taj popis može se smatrati našim prvim telefonskim imenikom koji, izmeðu ostalog, donekle pruža društvenu i gospodarsku sliku grada Osijeka toga vremena.

Osijek, najveæi i najznaèajniji grad Istoène Hrvatske, slavonska metropola, kao prometno i strateško križište kopnenih i vodenih putova u svakoj je epohi imao svoje posebite funkcije.

Poslije osloboðenja ispod turske vlasti 1687. godine izgradnjom moderne vojne tvrðave prvih desetljeæa XVIII. stoljeæa, postaje Osijek politièko, upravno, gospodarsko i kulturno središte èitave Slavonije. Dijeli se na tri gradske jedinice: Gornji grad, Tvrðava i Donji grad, koji se do 1786. odvojeno razvijaju. Oslobodivši se otkupom neposredne zavisnosti od Dvorske komore u Beèu proglašen je Osijek 1809. godine slobodnim i kraljevskim gradom.

U odnosu na koncentraciju industrije i kapitala Osijek je na kraju XIX. i prvih desetljeæa XX. stoljeæa jedno od najstarijih i industrijski najrazvijenijih središta Hrvatske.

Naroèiti privredni napredak Osijek doživljava od 1853. godine kada je bila osnovana Trgovaèko-obrtnièka komora za Slavoniju. Osijek od toga vremena doživljava kontinuirani opæi napredak. Podižu se nova poduzeæa, otvaraju se novèani zavodi i brojne trgovaèke radnje. Grad se èvrsto povezuje s bogatom poljoprivrednom okolicom, a tome znaèajno pridonosi razvoj prometa i komunikacija.

158

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

Pored veæ razvijenog poštanskog i brzojavnog prometa u Osijeku se posljednjeg desetljeæa XIX. stoljeæa uvodi i telefonija. Prva telefonska veza uspostavljena je u Osijeku relativno brzo, svega jedanaest godina nakon ovoga znaèajnog izuma.

Prijenos govora na dotad nesluæene udaljenosti, taj davni san èovjeèanstva, ostvaren je 14. veljaèe 1876. godine kada je Amerikanac, Alexander Graham Bell, "prisilio obièno željezo da progovori ljudskim glasom". Tri mjeseca kasnije demonstrirao je svoj pronalazak pred American Academy of Art kao spravu posredstvom koje se može prenositi govor, a nazvao ju je – "telefon".

Presudan za širenje izvan Amerike bio je èlanak objavljen 6. listopada 1877. u èasopisu "Scientific American" koji je pobudio zanimanje tadašnjeg ministra Novine Scientific American njemaèkih pošta Heinricha v. Stephana.

Prema njegovom nalogu uprava iz 1877. godine objavljuju vijest o Bellovom telefonu njemaèke pošte zatražila je od Bella da joj isporuèi nekoliko oglednih primjeraka telefona, ali ih je još prije Bellovog odgovora dobila iz Engleske, gdje su pokusi s telefonom bili veæ zapoèeli. Nakon kraæeg eksperimentiranja u okviru ministarstva, Njemaèka je 5. studenoga 1877. kao prva europska zemlja uvela telefon u službeni i potom u javni promet.1 H. v. Stephan je tom prilikom kazao, da æe se "...taj dan pamtiti".2 U Austriji, unutar koje se tada nalazila Hrvatska, telefon je stigao preko Njemaèke iste, 1877. godine. No, na novotarije vjeèno sumnjièava Austrija prepustila je sve pokušaje uvoðenja telefona privatnim poduzetnicima.

Zahvaljujuæi okolnostima da je èlanak iz "Scientific American" bio prenijet u lajpciški "Illustrierte Zeitung", austrijski inženjeri i tehnièari imali su priliku potanko se upoznati s konstrukcijom i radom Bellovog telefona, pa su veæ 1877. mogli poèeti s pokusima. Prednjaèio je beèki inženjer Franz Nissl (kasnije utemeljitelj još postojeæe tvornice telekomunikacijskih ureðaja), koji je veæ 20. studenoga 1877. pokusno uveo telefon u beèku visoku tehnièku školu, da bi ga prikazao profesorskom zboru.3 1 2

3

Njemaèku slijede: Francuska 1879, Švicarska 1880. Hundert Jahre..., str.58.

E. Muller – Fischer i O. Braunus – Pachenius: Zeittafel zur Geschichte des Fernsprechers 1822 bis 1945. u "Archiv fur deutsche Postgeschichte" Bonn, No. 1/1977, str 16 (dalje: AFDP) AFDP No. 1/1977, str. 74.

159

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

Službeni austrijski krugovi takoðer su pratili razvoj telefonije u novom i starom svijetu, no time nisu dali snažnijeg poticaja privatnoj poduzetnosti koja bi prešla granice obiènog eksperimentiranja.

Kudikamo više poduzetnosti pokazala je u tome Ugarska, koja je tu inicijativu prihvatila i svestrano potpomogla veæ 1880. Poèetkom te godine Ministarstvo javnih radnji i komunikacija izdalo je braæi Ferencu i Tivadaru Puskas koncesiju za izgradnju gradske telefonske mreže u Budimpešti. Koncesija je izdana na rok od 25 godina, a protezala se i na garanciju prava prvenstva za izgradnju telefonske mreže i u drugim gradovima Ugarske. Kao osobito treba spomenuti da se braæi Puskas za vrijeme izgradnje budimpeštanske mreže prikljuèio kao suradnik veæ spomenuti beèki inženjer Franz Nissl.

Pojava telefona u Budimpešti bila je bez sumnje neposredan povod uvoðenja prvog telefona u Zagrebu. Iste godine u kojoj budimpeštanski koncesionari zapoèinju izgradnju tamošnje mreže, Gradsko poglavarstvo grada Zagreba donijelo je odluku o izgradnji jedne službene telefonske linije kojom æe biti povezani Graðevni ured poglavarstva, što se nalazio u Æirilometodskoj ulici u Gornjem gradu, i Vodovodna strojarnica u blizini današnjeg Zapadnog kolodvora. Dužina te telefonske linije bila je izraèunata na oko 3,5 kilometara.4 Gotovo u isto vrijeme kad je Gradsko poglavarstvo u Zagrebu donijelo odluku o uvoðenju telefona, u ožujku 1881. novine su objavile da je poglavarstvo u Varaždinu odluèilo, uz trošak od 1600 forinti, uvesti vatrogasni alarmni sustav, izmeðu vatrogasnog spremišta i osmatraènice na crkvenom zvoniku primjenom telefona. Novine su naroèito istakle da je primjenom telefona u alarmnom sustavu broj požara u svijetu smanjen za 50 posto.5 Od 1884. godine poèinju se javljati prvi privatni interesenti, mahom trgovci i privrednici, koji sve više traže dozvolu za izgradnju vlastitih linija u privatne svrhe.

S druge pak strane austrijska telegrafska uprava još uvijek se kolebala da telefon preuzme pod državnu eksploataciju, promatrajuæi i èekajuæi kakav æe uspjeh poluèiti u Beèu osnovano privatno telefonsko društvo, kao kompanija za izgradnju telefonskih mreža. Ausrijska telegrafska uprava zadovoljila se pri tome proširenjem telegrafskog monopola na telefonski, èime je sebi osigurala pravo da u svako doba kompaniji oduzme odobrenje i preuzme ureðaje koje je kompanija izgradila. Taj trenutak se brzo približavao, pošto su veæ prve statistike telefonskog prometa pokazivale da telefonija ima veliku buduænost i da æe njeno iskorištavanje uskoro davati znaèajne prihode.6 Niti Ugarska nije u tome žurila i postupila je na naèin kao i Austrija, no po svemu sudeæi ona je mnogo više poticala privatnu poduzetnost na tom polju.

Naime, nakon izgradnje budimpeštanske mreže, u niz drugih gradova Ugarske prave se planovi, ili barem èuju glasovi o potrebi uvoðenja telefona. Njihov odjek 4

5 6

Prema pisanju novosadske "Zastave" od 13.4.1880. i tamošnje Gradsko poglavarstvo pomišljalo je na uvoðenje jedne telefonske linije izmeðu magistratske zgrade i vatrogasnog spremišta.

"Narodne novine" broj 60 od 24. 3. 1881.

ZFE, Wien No. 17, 18, 19 (1898, str. 205, 218, 228)

160

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

Plan uvoðenja lokalne telefonske mreže osjetio se 1884. i u Osijeku, drugom po velièini gradu Hrvatske. Te godine telegrafski službenik u Osijeku, Mirko Metelka, iz vlastite pobude izradio je plan uvoðenja lokalne telefonske mreže, koju je, kako su to novine zabilježile, predložio "...gopodi koja se za tu stvar zanimaju". Prema Metelkinim proraèunima troškovi izgradnje osjeèke mreže bili bi samo 3.500 forinti, a za pokriæe ovih i održavanje mreže bilo bi dovoljno da se javi barem 20 pretplatnika.

Tko su bila gospoda kojima je Metelka izložio svoj plan i zašto ga nisu prihvatili nije poznato, no može se osnovano ustvrditi da je plan svakako predložio Gradskom magistratu i Trgovaèkoj komori. Na žalost, osim novinske bilješke o njegovom prijedlogu o tome se ništa pobliže ne zna, no s obzirom na kasnije vijesti o pokušajima uvoðenja telefona u Osijeku može se s pravom zakljuèiti da Metelkin prijedlog nije naišao na razumijevanje.7 Poèetkom 1883. godine privatna poduzetnost nekih Zagrepèana daje poticaj širenju telefonije u Hrvatskoj. Na sjednici od 5. travnja 1883. zagrebaèka gradska opæina udovoljila je molbi Gustava Pongraca da po stupovima njegovog vodovodnog i vatrogasnog telefona smije povuæi vlastitu "žicu". Za Pongraèevim primjerom poveo se uskoro i veletrgovac E. F. Bothe.8 7

8

Osnovano bi se moglo pretpostaviti da je Metelka kao brzojavni službenik na neki naèin doznao da se ministarstvo zanima za proširivanje telegrafske, a možda i za uvoðenje telefonske mreže u Hrvatskoj, o èemu se govorilo u ministerijalnoj prepisci. Arhiv Hrvatske – Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, Odjel unutarnjih poslova br. 12.488 (2884, svez. 10-7. Dalje A.H.Zemalj. vlada – U.P.) H.A.Z. – Zapisnik sjednice od 8.10.1884, toèka 7.

161

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

Primjer zagrebaèke opæine slijedila je i opæina grada Osijeka. Gradsko poglavarstvo u Osijeku je 12. veljaèe 1885. preko Zemaljske vlade u Zagrebu zatražilo od ministarstva u Budimpešti dozvolu za povlaèenje svoje vlastite telefonske linije, uz podržavanje prava izgradnje i uporabe telefona prema bilo kome drugome. Èini se da je toj molbi bio povod natjeèaj koji je ministarstvo, ne zna se na èiji poticaj, raspisalo 10. sijeènja 1885. radi podnošenja prijava za izgradnju lokalne telefonske linije u Osijeku. Taj natjeèaj prva je akcija državne uprave u vezi s telefonijom u Hrvatskoj, a karakteristièno je da se ta akcija odnosila upravo na grad Osijek, a ne na Zagreb.

Ovdje treba spomenuti da u vrijeme kad je Gradsko poglavarstvo u Zagrebu odluèilo izgraditi svoju telefonsku liniju još nije postojao propis po kojemu bi se morala najprije zatražiti dozvola ministarstva. Taj propis donijet je istom 1881. kad je i Ugarska preuzela prve austrijske propise oko izgradnje i korištenja telefona, a koji su ostali na snazi sve do vremena kad je Ugarska donijela vlastite propise.

Do izgradnje gradske telefonske mreže u Osijeku nije došlo, pošto se, kako se to vidi iz spisa iz nešto kasnijeg razdoblja, na natjeèaj nije prijavio niti jedan natjecatelj.

Ponovno raspisani natjeèaj za postavljanje telefonske mreže u Osijeku objavljen je 4. lipnja 1886. i na njega su se taj put prijavila dva natjecatelja: Antun Hellermann iz Temišvara i Tivadar Puskas iz Budimpešte. S obzirom da se prijavio i vlasnik budimpeštanske telefonske mreže moglo se oèekivati da æe taj put ipak konaèno zapoèeti izgradnja mreže u Osijeku.

U pismu koje je ministar uputio banu u srpnju 1886. godine navodi se da je prihvaæena ponuda Antuna Hellermanna, pošto je on ponudio nižu telefonsku pristojbu.9 Zemaljska vlada uputila je na to uobièajeni upit suglasnosti Gradskog poglavarstva u Osijeku, no umjesto suglasnosti spomenuto je poglavarstvo postavilo protuupit. Zatražilo je da mu ministarstvo sasvim odreðeno odgovori na pitanje da li æe izdavanje koncesije zadirati u pravo opæine da ona mahom u svojoj režiji izgradi vlastitu telefonsku mrežu za službene potrebe, odnosno da li æe koncesija zadirati u prava društva, korporacija i pojedinaca koji prema postojeæim zakonskim propisima mogu, pod odreðenim uvjetima, postavljati svoje telefonske linije. Sudeæi po toj prepisci moglo bi se pomišljati da Gradsko poglavarstvo u Osijeku nije u povodu tog ponovljenog natjeèaj polagalo mnogo nade u njegov uspjeh.10 9

10

U to vrijeme bio je banom Karoly Khuen – Hederrvary (1883 – 1903), Reakcionarni magnat, madžarizator i gušitelj Hrvatske za raèun Ugarske i austrijske dinstije.

A.H. – Zemalj. Vlada – u.p. spis broj 33177 i 38003 iz 1886. u spisu broj 2724/1885, svez. 10-7. Godine 1886. u Austriji je puštena u promet prva meðugradska telefonska linija izmeðu Beèa i Brna u dužini od 150 kilometara.

Pri tome bila su korištena dva telegrafska voda na kojima je obavljen prijenos primjenom Van Rysselberghovog sustava simultanog telegrafiranja i telefoniranja. Smatralo se, naime, da æe taj sustav iskljuèiti potrebu povlaèenja dvožiènog telefonskog voda, no to se pokazalo pogrešnim, pa je meðugradska linija iste godine, 1890., morala biti zamijenjena dvožiènim telefonskim vodom. Vidi: ZFE, Wien No. 17, 18, 19/1898. Iste godine obavljen je u Americi prvi pokus s tzv. Daljinskom telefonijom, koji je pokazao da je razgovjetnost prijenosa govora moguæa do otprilike 170 kilometara. Na udaljenosti od 500 kilometara èuli su se samo zvukovi, dok se na udaljenosti od 1.000 kilometara nije ništa moglo èuti. Vidi: ETZ, Berlin No. 8/1886, str.332.

162

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

Iz pisama razmijenjenih izmeðu bana i ministarstva potkraj 1886. vidi se da je 18. studenoga 1886. Antunu Hellermannu bila izdana koncesija, prijepis koji se nalazi u saèuvanim spisima. Èini se da se grad Osijek bio ponadao da æe na koncu ipak dobiti svoju mrežu, što bi se moglo prosuditi prema požurnici na ranije postavljeno pitanje opæine o tome koji je od spomenuta dva natjecatelja prihvaæen kao bolji ponuðaè. Ujedno je ponovljeno pitanje o zadiranju koncesije u prava treæih. U svezi tih pitanja ministarstvo je 6. listopada 1886. tj. veæ prije izdavanja koncesije Hellermannu, izvijestilo bana da nièija prava neæe biti povrijeðena, štoviše da æe koncesionar biti obvezan uz umjerenu naknadu, odnosno pristojbu, da svim pravnim osobama koja su to zatražila uredi telefonske postaje.

Ali, ni samo ministarstvo nije vjerovalo da æe Hellermann poèeti izgradnju mreže. Vidi se to po tome što je ministar na kraju svoga pisma upuæena banu otvoreno kazao da "...polag dosadašnje bezuspješnosti razpisanog natjeèaja jedva ima izgleda da æe se u podruèju grada Osijeka podignuti javna telefonska mreža, izuzem ako gradsko poglavarstvo ne bi odluèilo da æe izdašnu podporu pružiti onomu koji podignuæe izvesti želi".

Time je na neki naèin podizanje mreže prebaèeno na opæinu, a kako ona nije pokazivala volju da se upušta u prilièno riskantna ulaganja, to je grad Osijek i kraj 1886. doèekao bez telefona.11 U rujnu 1887. godine bio je ponovljen natjeèaj za izgradnju telefonske mreže u Osijek, s rokom podnošenja prijave do 21. rujna 1887. Nakon objave novinske vijesti o raspisivanju tog natjeèaja, nije se o tome više spominjalo, pa se može zakljuèiti da su se još jednom obistinile veæ spomenute slutnje ministarstva o bezizglednosti raspisivanja tog natjeèaja. Meðutim, Osijek je nakon Zagreba najznaèajnije gradsko središte u Hrvatskoj, i ubrzo je poduzeo prve samostalne korake s ciljem da ne bi zaostao kako za Zagrebom, tako i drugim sliènim gradovima u Ugarskoj. Ugarska državna uprava nije još bila voljna pristupiti izgradnji javne telefonske mreže u Osijeku i stajala je i dalje na stanovištu da je za nju povoljnije ako telefoniju prepusti privatnoj inicijativi koncesionara ili pak opæinskim upravama koje su bile primorane da za svoje uredske potrebe izgraðuju i svoje vlastite telefonske linije. Tako se zbilo i u Osijeku, gdje je gradski magistrat 1887. pristupio pripremama za izgradnju telefonskih linija kojima je gradsku vijeænicu u Tvrði trebalo povezati s gradskim kuæama u gornjem, donjem i novom osjeèkom gradu. Meðutim i u Osijeku je, kao i u Zagrebu, privatna inicijativa pokazala više aktivnosti. U veljaèi 1887. je lijeènik zemaljske bolnice dr. Ferdo Knopp zatražio dozvolu da o svom trošku izgradi telefonsku liniju od svoje kuæe na poèetku Kapucinske ulice (današnja zgrada Državnog odvjetništva) i bolnice u Donjem gradu, gdje se i sada nalazi. Saèuvao se i nacrt trase ove linije iz koje se vidi da su troškovi izgradnje morali biti visoki, jer je bilo potrebo postaviti èak 48 što stupova, što zidnih nosaèa. Veza je uspostavljena pomoæu Si Cu žice povuèene po stupovima visine 6.9 i 12 metara i sa porculanskim izolatorima, a trasa se protezala 11

A.H. – Zemalj. Vlada – U.p. spis broj 52988/1896. u spisu 2724/1885, svez 10-7 i spis 36314/1886. u istom spisu.

163

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

duž ulica i parkova. Zbog neispunjavanja uvjeta iz dozvole dr. Ferdo Knopp je došao u spor s opæinom, koja je radove obustavila, ali je linija ipak izgraðena što se vidi iz jednog spisa iz 1889. godine u kojem se Knopp spominje kao "posjednik privatnog telefona ". Uz njega spominju se još èetiri druga posjednika telefona: Hein, Sorger-Weissmayer, Reisner i Kraus.

I sam gradski magistrat naišao je na neoèekivane poteškoæe: u tijeku 1887. povukao je prve telefonske linije, no kako su prolazile preko zemljišnog vojnog erara, to ih je ovaj dao komisijski porušiti temeljem "Demolirung reversa" izdanog 17. svibnja 188. Kada je izgradnja linija zapravo zapoèela nije moguæe ustanoviti, ali se iz saèuvanih obraèuna o isplati zidarskih i transportnih djelatnika, a tako i isplatama stanarine za Maksa Pomeringa, telefonskog montera, vidi da su radovi morali otpoèeti najkasnije u Molba dr. Ferde Knoppa prvoj polovici sijeènja 1888. Da su pak bili iz 1886. godine završeni kasnije u studenom iste godine razabire se iz izvješæa opæinskog nadzornika Franza Wolfscnitza, koji 29. studenoga te godine izvješæuje magistrat o telefonskoj centrali u Gradskoj kuæi na današnjem Trgu Ante Starèeviæa broj 7, èiji loš smještaj otežava telefonsku manipulaciju.

Linijski materijal i telefonski ureðaji nabavljeni su od firme H. W. Adler & Comp. iz Beèa za 740 forinti i 10 novèiæa, a radove je izvela firma Deckert i Homolka, takoðer iz Beèa za predraèunsku svotu od 1.200 forinti. Ove narudžbe su uèestale nakon što je magistrat u travnju 1889. pristupio izmještanju i produženju telefonskih linija zbog preseljenja nekih gradskih ureda u nove prostore. Izvedbeni je nacrt ovih preinaka saèuvan i predstavlja prvi do danas pronaðen cjeloviti prikaz jedne opæinske telefonske mreže u Hrvatskoj.

Treba svakako spomenuti da je gradski magistrat nastojao u svoje linije ukopèati i neke druge privremene i stalne telefonske postaje, pa je u kolovozu 1889. uveo privremeni telefon na tada održanoj gospodarskoj izložbi, a u listopadu iste godine i stalni u višoj djevojaèkoj školi. Time je telefonska mreža osjeèkog gradskog magistrata poèela poprimati karakter javne mreže, što je došlo naroèito do izražaja kada je ministarstvo odobrilo da se u ovu mrežu ukopèaju županijska i kotarska oblast, tj. Državne upravne institucije. U spisima o ovom ukapèanju spominje se i 164

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

Antun Gutzmirtl, gradski stražar, koji je vršio manje popravke na telefonskim linijama, dok se za veæe magistrat vjerojatno obraæao državnom telefonskom uredu u Osijeku. Ostaje otvorenim pitanje da li je i kada magistrat grada Osijeka dobio tzv. Privremeno odobrenje za izgradnju telefonskih postrojenja, a to s razlogom što se iz saèuvane definitivne dozvolbene isprave ugarskog ministarstva vidi da je ova magistratu podijeljena tek 15. ožujka 1892. i to s retroaktivnim djelovanjem od 13. rujna 1891., što s obzirom na podatke iz naprijed spomenutih raèuna neæe biti toène jer iz ovih proizlazi da se to zbilo veæ krajem 1888. ili najkasnije poèetkom 1891.godine.

Kako bilo, može se kazati da je opæinska mreža u Osijeku do èasa izdavanja definitivne dozvole znatno uznapredovala. U ovoj dozvoli naime spominje se èak èetrnaest telefonskih postaja u užem podruèju grada i jedna u širem podruèju. Evo tih postaja: Gornjogradska varoška kuæa Donjogradska varoška kuæa Novogradska varoška kuæa Varoška bolnica Županijska zgrada Vatrogasno spremište Porezni ured Kazalište Kolodvor Zapovjednik vatrogasnog društva Klaonica Živodernica Kolera baraka Dravska mitnica Retfala Posebno treba spomenuti da je dozvoli bila priložena i shema gradskih telefonskih veza, iz koje se toèno vidi kuda su telefonske veze bile povuèene.

Dužina im je iznosila 16,2 kilometra.12 Godina 1889. protekla je u znaku donošenja zamašitih planova telefonizacije i u Austriji i u Ugarskoj. Ta aktivnost praæena je i zabilježena i u Hrvatskoj, što ukazuje da je postojala stalno prisutna nada politièkih, društvenih i gospodarskih èimbenika u Zagrebu i Hrvatskoj uopæe, da æe austrijska i ugarska telefonska politika konaèno u širem obimu obuhvatiti i naše, izmeðu Austrije i Ugarske podijeljene krajeve i da æe time prestati njihovo zapostavljanje u okvirima prometne politike.

12

"Narodne novine" broj 180 od 9.8.1887. Faksimil spisa o izgradnji opæinskih telefonskih linija nalazi se u arhivu PTT muzeja u Zagrebu.

165

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

Što se sve u Hrvatskoj u narednih godina poduzimalo na širenja telefonije teško je, pomanjkanja službenih spisa i informativnog pisanja novina, rekonstruirati.

tijeku polju zbog posve danas

Za spomenuti je podatak iz kojeg je vidljivo da je u Vukovaru 1890. godine privatni poduzetnik Armin Koller dobio dozvolu da postavi kuænu telefonsku vezu dužine 65 metara, sa dva telefonska aparata. To se može smatrati prvom kratkom linijom unutar jedne zgrade, pošto su sve prijašnje dozvole glasile na izgradnju linija izmeðu više zgrada i imanja.

Dopis Kraljevskog poštanskog i brzojavnog ravnateljstva u Zagrebu nasljednicima grofice Marijane Norman u Valpovu, 1892. godine

U istoj godini izdana je i dozvola za izgradnju mreže dužine 4,6 kilometara i sa tri telefona Virovitièkoj županiji u Osijeku. Zbog toga što u službenom glasilu ministarstva nisu dati pobliži podaci, pa niti spomenut dan puštanja u promet te u službene svrhe uvedene linije, kao dan poèetka njezinog korištenja treba uzeti 26. ožujka 1890., tj.

dan kada je dozvola izdana.13 Dogaðaji su se u Slavoniji poèeli nešto brže odvijati, pošto su kratko vrijeme nakon toga ondje izgraðene još dvije telefonske linije: jednu od ovih je na temelju dozvole od 1. srpnja 1890. izvela uprava vicilane privatne željeznice na potezu Viljevo – Kapelna u dužini od 3,5 kilometara, na koju je bilo ukopèano šest telefona,14 a druga na osnovi dozvole od 9. kolovoza 1890. izvela je Marijana Norman – Ehrenfels na svom valpovaèkom posjedu, u dužini od 840 metara sa pet telefona.

Iza smrti spomenute njezini su nasljednici bili 1892. pozvani da podnesu molbu za izdavanje tzv. Definitivne dozvole za izgradnju i držanje privatne telefonske linije. Iz spisa koji su se o tome saèuvali saznajemo po prvi puta nešto i o telefonskim ureðajima onoga vremena: nasljednici spomenute su naime svojoj molbi priložili i slike telefonskih aparata i centrala koje su koristili na svojim posjedima. Na slikama ovih postrojenja nema doduše oznaka proizvoðaèa, no veæ po samom vanjskom izgledu moglo bi se zakljuèiti da se radilo o proizvodima tvornice Deckert – Homolka.

13 14

Sbornik PT naredaba, broj 42/1890, str. 298.

Sbornik PT naredaba, broj 47/1890, str. 335

166

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

Telefonskih aparati i centrala koji su se koristili Do nešto bržeg napredovanja telefonije u Austro – Ugarskoj i u svijetu, pa prema tome i u Hrvatskoj, došlo je u godini 1891. Austrija je u to vrijeme zapoèela procjenu privatnih telefonskih mreža, a zanimala se i za dobit koju su ostvarili koncesionari, u prvom redu velike kompanije.

U Ugarskoj, u kojoj je privatna telefonija bila manjih razmjera, takva akcija nije otvoreno provedena, ali se po raznim znacima može zakljuèiti da su i tamo bile zapoèete neke pripreme oko oduzimanja koncesija, vjerojatno zato da bi se to provelo istovremeno kad i u Austriji.

Da bi se lakše i preglednije mogao pratiti postupni razvitak telefonije u Hrvatskoj do, tako reæi, prijelomne 1894. godine, tj. do godine u kojoj je Austro – Ugarska provela podržavljanje cjelokupnih do tada postojeæih privatnih telefonskih ureðaja, potrebno je svakako osvrnuti se na neke podatke o njenom razvoju u oba dijela monarhije. Podaci o tome otkrivaju nam politiku koja se s jedne i druge strane vodila prema Hrvatskoj. S malim i beznaèajnim mjestima u Ugarskoj postupali su u prometu i komunikacijama mnogo bolje nego s veæim mjestima u Hrvatskoj, na primjer Zagrebom i Osijekom, pa èak i favoriziranom Rjekom.

Unatoè obeæanjima da æe veæi gradovi u Hrvatskoj biti ukopèani u državne telefonske mreže do 1898. godine, državna telefonija je sa svojim tu i tamo izgraðenim pokusnim gradskim mrežama znatno zaostajala za privatnom. Osobni interesi, u prvom redu gospodarski, bili su povodom da nitko od privatnika, koji su 167

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

Prvi oglasi o prodaji i postavljanju telefona, 1893. godine bili toliko dobrostojeæi da mogu podnijeti troškove izgradnje vlastite linije, nije želio èekati dok se ministrova obeæanja ispune. To je u osnovi bilo vrlo pozitivno, jer da privatna telefonija nije u tijeku deset godina pokazala i dokazala svoju nužnost i ekonomsku opravdanost, država bi vjerojatno još s veæim zakašnjenjem poèela podržavljivati telefoniju.

Kao dokaz može poslužiti izgradnja mreža u Slavoniji, ekonomski najrazvijenijem dijelu Hrvatske u to vrijeme. Privatna željeznica vlasnika dobra Belišæe, Guttmanna, izgradila je i 3. rujna 1891. pustila u promet liniju dugu èak 38,6 kilometara sa devet telefonskih postaja, koja je povezivala Belišæe, Viljevo i Kepelnu.

Iduæe godine ravnateljstvo veleposjeda Donji Miholjac dobilo je dozvolu za izgradnju linije Donji Miholjac – Martinci – Gajinci – Moslavina – Viljevo – Gložðe – Krunoslavljevci – Kuèanci – Krivojevci – Radostani u dužini od 61,2 kilometra èak sa šesnaest telefonskih postaja. Ta skoro 100 kilometara dugaèka mreža gotovo je premašivala sve ostale državne i privatne mreže u Hrvatskoj.15 Godina 1892. bila je opæenito godina naglog razvoja telefonije u svijetu i u Austro – Ugarskoj, a u odgovarajuæim razmjerima i u Hrvatskoj.

U Osijeku, koji je uzaludno èekao da država poène izgradnju državne javne lokalne mreže, pojavio se još jedan privatnik koji je izveo vlastitu telefonsku 15

Sbornik PT naredaba broj 57/1891, str. 385 i broj 1/1893, str. 7. Neki nazivi mjesta krivo su navedeni, a neka od navedenih mjesta su vremenom izmijenila nazive.

168

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

instalaciju u dužini od samo 368 metara sa dva telefonska aparata. Bila je to tvrtka Sons i Deitinger, koja je za postavljanje linije dobila koncesiju 15. lipnja 1892.16 Za godinu 1893. može se kazati da je protekla u nastojanju oko uvoðenja telefona u Osijeku. O tome su i osjeèke i zagrebaèke novine toliko pisale i objavile toliko mnoštvo podataka, da se gotovo skromno bilježenje podataka o nešto kasnijem uvoðenju telefona u Zgrada Laubnerove tiskare gdje se Zagrebu ne može uopæe usporediti. tiskao list Slavonische Presse Osnovni razlog tome treba svakako tražiti u èinjenici da se Osijek vrlo dugo uzaludno borio da se u gradu podigne makar i privatna, koncesionirana telefonska mreža javnog prometa.

Drugi ništa manje važan razlog leži u tome što su glavni pokretaè i animator toga pothvata, poèevši od 1893. postale upravo osjeèke novine, a poglavito "Slavonische Presse" èije je uredništvo prednjaèilo u tome, a u daljem periodu bilo stvarni nositelj aktivnosti na uvoðenju telefonske mreže u Osijeku.

"Slavonische Presse" bio je politièki list èiji je vlasnik, izdavaè, tiskar i odgovorni urednik bio Osjeèanin Carl Dragutin Laubner, koji je nakon struènog usavršavanja u Njemaèkoj i Austriji, te rada u zagrebaèkim tiskarama, otvorio u Osijeku Dragutin Laubner, tiskaru u Kapucinskoj ulici 6 (gdje se sada nalazi vlasnik Slavonska banka), te od 1. listopada 1885. godine Tiskare D. Laubner zapoèeo s izdavanjem "Slavonische Presse". Iako se vodio kao glavni urednik, sam Laubner nije pisao. Prvi mu je urednik bio Victor Hahn, a 1889. godine za glavnog urednika dolazi Carl M. Benda, koji je svojim imenom doista obilježio izlaženje "Slavonische Presse" puna tri desetljeæa. Roðen 1856. godine u Moravskoj, u njemaèkoj obitelji, radio je u Beèu i potom do kraja života u Osijeku. Na žalost, jedno od prvih i najznaèajnijih novinarskih pera našega grada skonèalo je u gradskoj ubožnici. Za nedjeljna izdanja redovito je pisao "Spaziergänge" (Šetnje gradom). U njima je na humoristièan naèin prezentirao svoja zapažanja o gradskoj svakodnevnici i kulturnom dogaðanju. Pored prigodnièkih, ozbiljnih napisa uz vjerske blagdane daleko je više satiriènih osvrta na odreðene anomalije u društvenom životu.

16

Sbornik PT naredaba broj 52/1892, str. 428.

169

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

U poèetku je "Slavonische Presse" izlazio tri puta tjedno, do 1893. godine, kada postaje dnevnik. Više od tri desetljeæa izlaženja jednog lista nesumnjivo govori o kvaliteti novina koje doista postaju slavonski tisak. Iako je lokalni karakter ovih novina bio izražen, oblikom i tekstovima "Slavonische Presse" bile su suvremene novine, s izrazitim osjeæajem za pravu vijest. Za Prvoga svjetskog rata sve su osjeèke novine donosile posebna izdanja, "Slavonische Presse" prednjaèio je brzinom izlaženja svog "Extra Ausgaben", pojavljujuæi se tek nekoliko sati nakon važnog dogaðaja.

Carl M. Benda, novinar Preživjevši Hrvatsko – ugarsku nagodbu, i dugogodišnji urednik aneksiju Bosne i Hercegovine, vladavinu Khuena lista Slavonische Presse Hedervariya, te stvaranje Kraljevine SHS, "Slavonische Presse" na svojim je stranicama zabilježio znaèajno razdoblje prošlosti Osijeka. Iako pisan na njemaèkom jeziku brojni su èlanci u kojima se osjeæa izrazito hrvatski karakter, posebno kod opisa pojedinih kulturnih dogaðaja u Osijeku, te u èestim prijevodima hrvatskih pjesama . Srpnja 1920.

Carl Benda prelazi u uredništvo "Die Drau". Kratko vrijeme "Slavonische Presse" æe ureðivati Stjepan Freuenheim, koji æe zbog svog britkog pisanja steæi mnoge neprijatelje. Od 1. 3. 1920. list se tiska na jednom arku i postaje tjednik, te se gasi 16. 10. 1921. godine s brojem 226.17

Novine Slavonische Presse

Upornom propagandom i poticanjem buduæih pretplatnika "Slavonische Presse" su se pretvorile u upornog i glavnog pokretaèa telefonizacije u Osijeku, a u tome su ustrajale gotovo pune dvije godine.

Prvu vijest o pokretanju akcije, koja je zbog bezuspješnih natjeèaja bila gotovo posve zamrla, objavile su novine 25. 1. 1893. u podužem èlanku, kojim su Osjeèani bili obaviješteni da poštansko – brzojavni ured u Osijeku planira izgradnju lokalne mreže, ukoliko se prijavi najmanje 25 pretplatnika.18 Tu vijest prenijele su takoðer i zagrebaèke novine.19 "Konaèno i naš grad – pisalo je tom prilikom u "Slavonische Presse" - postat æe dionikom blagotvornih suvremenih tekovina kulture. Telefon je za komunikacije od najveæeg znaèenja, a korist od ovoga može ocijeniti samo onaj koji ga posjeduje..." U nakani da Osjeèane ponuka da se u što veæem broju prijave kao 17 18 19

MARINA VINAJ: "Povijest osjeèkih novina 1848.-1945.", Osijek, 1998., str. 22 "Slavonische Presse" No. 11 od 24 1. 1893.

"Agramer Zeitung" No. 20 od 25. 1. 1893.

170

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

pretplatnici, u spomenutom se èlanku naširoko opisuju prednosti uspostavljanja poslovnih i osobnih veza bez korištenja prometnih sredstava, koja su u Osijeku, zbog udaljenosti gradskih èetvrti, ne samo skupa nego i spora. Osvræuæi se pak na zaista najmanji predloženi broj od 25 pretplatnika, uredništvo je naglasilo kako "...sa svoga stajališta smatra upravo smiješnom pomisao da se izmeðu firmi i privatnika u gradu neæe naæi toliki broj interesenata". U svom nastojanju da temeljito obavijesti i zainteresira sugraðane, uredništvo novina objavilo je opširno i sve uvjete pod kojima se može postati pretplatnikom i korisnikom telefona. Evo tih uvjeta, za koje saznajemo zahvaljujuæi iscrpnosti novinskih obavijesti: • pretplatnicima mogu postati kako pojedini graðani, tako i firme i ustanove; • pretplata se plaæa na rok od godinu dana, što znaèi da se ima platiti i onda kada pretplatnik otpadne u tijeku godine; • godišnja pretplata plaæa se u èetverogodišnjim obrocima, a ukoliko telefon ne bi prije isteka posljednjeg kvartala bio otkazan, pretplata se produžava na slijedeæu godinu; • pretplata iznosi 6 forinti mjeseèno, pod uvjetom da pretplatnik nije udaljen od centrale više od 2 kilometra, a u protivnom se za svaki dalji kilometar plaæa još 1 forinta; • opæinske, državne i druge javne ustanove uživaju povlasticu u pretplati od 50%; • gostionice, hoteli, kavane i drugi javni lokali plaæaju dvostruku pretplatu: • održavanje linija i ureðaja pada na teret države, dok se preseljenje telefona u druge prostorije obavlja na teret pretplatnika; • dužnost plaæanja pretplate poèinje danom ukopèanja pretplatnika u telefonsku centralu".

Obznanivši tako uvjete pod kojima se može postati pretplatnikom – koji kako se vidi nisu bili baš mnogo stimulativni – novine su upozorile da æe prijave ili "pristupne izjave" primati Telegrafski ured u Osijeku, èim bude preseljen u prostorije hotela "Lovaèki rog" (zgrada u Ulici Hrvatske Republike, gdje se nalazi "Volksbanka"), koji se sada za njegove potrebe preureðuje, a što se oèekuje da æe biti dovršeno 1.4.1893.

Uviðajuæi da su pretplatni uvjeti prilièno nepovoljni, uredništvo je na kraju èlanka upozorilo èitaoce, da je odmah došlo u vezu s vodeæim tvrtkama u gradu i da su ove "...bez iznimke izrazile mišljenje da je pretplata od 6 forinti mjeseèno previsoko odmjerena, pa se stoga nije u Osijeku mogla naæi ni jedna koja bi bila voljna da tu pretplatu plaæa".

Trgovaèko – obrtnièka komora u Osijeku, kojoj su prednosti telefonskog komuniciranja bile dobro poznate, no koja je uvidjela da pod uvjetom tako visoke pretplate neæe doæi do prijave dovoljnog broja pretplatnika, odluèila je pokušati naæi sporazumno rješenje. Na sjednici komore odluèeno je da se Ravnateljstvu 171

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

pošta i brzojava u Zagrebu uputi predstavka s prijedlogom da se pretplata od šest snizi na èetiri forinte mjeseèno.

Pod pretpostavkom da æe ta predstavka biti prihvaæena, uredništvo novina odmah je poèelo skupljati pristupne izjave. Dakako, uredništvo se prijavilo kao pretplatnik broj 1. Osim ovoga prijavilo se još osamnaest moguæih pretplatnika, što pokazuje da su Osjeèani još bili kolebljivi. Sve prijavljene pretplatnike novine su poimenièno, odnosno po nazivu tvrtke, navele, da bi na taj naèin ponukale i druge da se prijave.20 Na sjednici komore od 29.1.1893. ponovno se raspravljalo o predstavci. Taj put odluèeno je da se ona dostavi Ravnateljstvu u Zagrebu i ministru Lukacsu u Budimpešti, s tim da je traženje bilo preoblikovano: predlagalo se naime da se pretplata snizi na èetiri forinte ukoliko bi se prijavilo 50 pretplatnika, tj. dvostruko više nego što se tražilo.21 Premda je rješenje osjeèke telefonske mreže visjelo u zraku, veæ su neki državni organi poèeli donositi naèelne odluke o dozvoli ukopèavanja njihovih podruènih ureda u buduæu mrežu. Tako je županijska oblast odobrila da se može uvesti Gradsko poglavarstvo, dok je uprava državnih željeznica to isto odobrila željeznièkoj postaji. Osobito je naglašeno da je i policijski komesar Šešin dobio odobrenje nadležnih da svoj ured spoji telefonski s telegrafskim uredom, Trgovaèko – obrtnièkom komorom i dakako, s uredništvom novina.22 Dva mjeseca kasnije, na sjednici komore od 13. 3. iste godine, proèitan je odgovor na predstavku koji je stigao od Ravnateljstva pošte i brzojava iz Zagreba, u kojmu se govori o skorom poèetku izgradnje osjeèke mreže i priopæuje da je predstavka (koju je sastavio Carl Laubner, inaèe urednik spomenutih novina) upuæena s preporukom u Budimpeštu.23 U uvodniku, koji su novine objavile nekoliko dana poslije, priopæeno je da je ministar Lukacs svojom naredbom od 7.3.1983. snizio, poèevši od 1. 4. , tarifu na pet forinti, a za javne ugostiteljske radnje na sedam i pol forinti.

Premda traženo sniženje nije bilo postignuto, uredništvo je pozvalo sve one koji su se ranije predbilježili da unatoè tome podnesu svoje formalne prijave e da bi "...naš grad tako postao sudionikom blagodati telefonskih veza" i pri tome istaklo da "...ne vjeruje da æe se meðu dosad prijavljenih pedeset pretplatnika naæi jedan koji æe odustati...pošto se radi o najveæem dostignuæu stoljeæa koje uskoro istièe".24 Otada gotovo i nije bilo dana da osjeèke novine nisu naširoko pisale o buduæoj telefonskoj mreži u gradu. Ponovno su 20. 4. 1983. objavile uvjete pod kojima se može postati pretplatnikom istièuæi pri tome da se pristupne izjave mogu nabaviti i

20 21 22 23 24

"Slavonische Presse" No. 11. od 24.1. 1893.

"Slavonische Presse" No. 13. od 29.1. 1893. , "Slavonische Presse" No. 21 od 19. 2. 1893.

"Slavonische Presse" No. 22 od 19. 2. 1893.

"Slavonische Presse" No. 31 od 13. 3. 1893.

"Slavonische Presse" No. 34 od 19. 3. 1893.

172

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

u Trgovaèko – obrtnièkoj komori.25 To je bilo èak treæe mjesto na kojem se mogao vršiti upis, pa se i po tome vidi kakva se agitacija za upis razvila. Ali iz popisa koji su novine ponovno objavile moglo se vidjeti da se na njemu više ne nalaze neki u prijašnjem popisu spomenuti kandidati. Njihovo kolebanje prema tome i dalje je trajalo, što zaèuðuje a obzirom na to da se u Zagrebu, uz višu pretplatu, veæ u trenutku otvaranja telefonske centrale prijavilo 45 pretplatnika. Do 23. 4. te godine prijavilo se ukupno 35 pretplatnika, koji su popunili i potpisali pristupne izjave.

Meðu njima nalazilo se i Gradsko poglavarstvo u Osijeku, kao kandidat za èetiri telefonska prikljuèka (Tvrða, gradska vrtlarnica, gornjogradsko i donjogradsko vatrogasno dobrovoljno društvo). Taj podatak vrlo je važan zato što se po tome može utvrditi da Gradsko poglavarstvo u Osijeku nije raspolagalo vlastitom telefonskom mrežom, kakvu je za svoje potrebe izgradilo poglavarstvo u Zagrebu.

Znaèajan za ocjenjivanje našeg ekonomskog i društvenog stanja u Osijeku toga vremena je podatak, da se meðu prijavljenim graðanima i tvrtkama ne nalazi ni jedan naš domaæi èovjek ili tvrtka.26 Tek u jednom slijedeæem popisu, na kojem su nabrojana 44 kandidata za telefon spominje se meðu ovima i jedno naše ime i prezime.27 Redakcija "Slavonische Presse" smatrala je stvar telefonije u Osijeku toliko i svojom vlastitom brigom, da je ponekad objavljivala prijavu èak i jednog jedinog novog kandidata. Potkraj travnja 1893. redakcija je mogla objaviti da upis napreduje i da su do tada pribilježena 56 kandidata.28 Pri kraju svibnja 1893. novine su konaèno mogle objaviti da se s pripremama za izgradnju mreže najozbiljnije poèinje, pošto je 24.5.1893. u Osijek stigao Petar Zoriæ, telegrafski graðovoða Ravnateljstva pošta i brzojava u Zagrebu, s nalogom da obavi pripremne radove. Redakcija novina nije propustila napomenuti da je Zoriæ dugo s njom raspravljao o prikupljenim prijavama i o rasporedu telefonskih postaja po gradu. Zoriæ je ostao u Osijeku pet dana i za to vrijeme došao u dodir s buduæim pretplatnicima.29 Što više došao je u vezu s Vilmosom Gutmannom, vlasnikom šumskog dobra u Belišæu, koji je postavio zahtjev da se i njegov i posjed grofice Norman istovremeno povežu s državnom telefonskom vezom u Osijeku, i to na njegov vlastiti trošak. Pri tome je istakao da je ovaj zahtjev veæ dostavljen nadležnom ministarstvu.30 Uzme li se u obzir udaljenost Belišæa i Valpova od Osijeka, pothvat privatnih posjednika može se smatrati gotovo jednakim izgradnji mreže u Osijeku.

Dva mjeseca kasnije u Osijek je stigao i tajnik ministarstva, nadinženjer Paul Balla, koji je sa Zoriæem kao buduæim graðovoðom, nadinženjerom Pogorelcem iz 25 26 27 28

29 30

"Slavonische Presse" No. 47 od 20. 4. 1893.

"Slavonische Presse" No. 48 od 23. 4. 1893.

"Slavonische Presse" No. 49 od 25.4.1893. Takoðer No.53 od 4.5.1893.

"Slavonische Presse" No. 50 od 27.4.1893. Zahvaljujuæi pisanju tih novina danas je moguæe rekonstruirati prvi telefonski imenik osjeèke telefonske centrale.

"Slavonische Presse" No. 61 od 25.5.1893.

O tome su pisale i zagrebaèke novine, vidi "Agramer Zeitung" No. 120

173

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

Osijeka, upraviteljem osjeèke pošte Rosenkranzom, gradskim inženjerom Otokarom Kraljem, gradskim senatorom Stumpfom i policijskim komesarom Šešinom komisijski obišao buduæu trasu osjeèkog telefona.31 Naknadno su u komisiju primljeni nadkontrolor Wilhelm Wurzler i inženjer Graf iz zagrebaèkog ravnateljstva p.b. Komisija je završila radom 25.7.1893. zakljuèivši da se u gradu povuèe 30, a do Retfale šest linija s tim da se s radovima otpoène u kolovozu iste godine.32 Pri tome se zbio pomalo neobièan dogaðaj: gradski zastupnici, izuzev jedino gradonaèelnika Zellingera, izjasnili su se protiv odluke da se Retfala spoji telefonski s Osijekom.

Gradonaèelnik je protiv odluke uložio žalbu na kotarsku oblast, koja je poništila odluku opæine i naredila da se Retfala ukljuèi u gradsku mrežu.33 Premda je sve izgledalo gotovo i odluèeno, nade o poèetku radova nisu se ostvarile. Protekao je èitav kolovoz, a da se nije ništa uèinilo. Uredništvo novina, koje se smatralo predvodnikom èitave akcije, odmah je u tome uoèilo neku podvalu, odnosno prijevaru. To je jasno izrazilo u èlanku objavljenom veæ 19.9.1893., u kojemu je, ne bez ogorèenja, izrazilo svoje mišljenje da je plan izgradnje telefonske mreže u Osijeku zapeo negdje u Zagrebu ili Budimpešti u nekoj birokratskoj ladici – štoviše da postoji bojazan da je "...pao u vodu, pošto se od telefona obeæanog u lipnju ništa više ne èuje, a još manje vidi", a oèekivalo se da æe biti dovršen u rujnu.

Razoèarano uredništvo krenulo je na to putem kojim se veæ ranije uputilo zagrebaèko novinstvo: došlo je do napada na ugarsko ministarstvo koje je omoguæilo da mnoga daleko manje znaèajna mjesta u Ugarskoj dobiju svoje telefonske mreže, dok se u "...Pepeljugi Osijeku ništa o telefonu ne èuje". Pri tome se ukazivalo kako se u Osijeku javilo tri puta više pretplatnika nego što je bilo zatraženo, te da stoga ne postoji razlog – osim onog veæ ustanovljenog, da se stvari koje se tièu naših krajeva otežu u nedogled. Uredništvo je pozivalo da se izvedbu telefona trgne iz ljetnog sna, kako se ne bi ispunila bojazan da se u nastupajuæoj zimi zamrzne.34 Poèetkom 1894. godine Osijek je konaèno dobio ministarsko odobrenje o izgradnji državne telefonske mreže. Radove je trebalo zapoèeti "èim popusti hladnoæa".35 Veæ nekoliko dana nakon toga novine su objavile da su iz Zagreba 31 32 33 34 35

"Slavonische Presse" No. 86 od 25.7.1893.

"Slavonische Presse" No. 87 od 25.7.1893.

Slavonische Presse" No. 89 od 30.7.1893.

"Slavonische Presse" No. 139 od 19.11.1893.

"Narodne novine" broj 297 od 29.12.1893. U Austriji je 1894. izvršen otkup zadnjih 11 privatnih telefonskih mreža. Posljednja je otkupljena gradska mreža u Beèu uz naknadu akcionarskom društvu za svotu od èetiri milijuna forinti. Vidi Elektrotehnik und Maschinebau, Wien 9/ 1958. str. 314. O otkupu mreža u Ugarskoj ne raspolažemo podacima. Potkraj 1894. Austrija veæ raspolaže sa 104 državnih lokalnih mreža. PTT Verordnungsblatt 7/1895, str. 26. Nakon otkupa, tj. podržavljanja i monopolizacije telefonskog prometa u Beèkom ministarstvu trgovine, osnovan je odsjek za PTT promet, na èelu s generalnim direktorom. Zraèni vodovi poboljšani su primjenom Hughesovog duplex – sustava. Veæ tada je najavljena izgradnja telefonske Linije Beè-Trst-Pazin-Pula-Zadar duga oko 1.000 kilometra, od èega bi 155 kilometara otpalo na podmorski kabel Pula-Zadar. ZFE, Wien 1/1895, str. 1. Zapravo na toj trasi položen je telegrafski kabel, dok je telefonski kabel položen tek mnogo kasnije.

174

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

stigle prve kolièine telefonskih aparata, a do gradnje mreže i ukopèavanja pretplatnièkih telefona doæi æe veæ u ožujku 1894.36 Radilo se oèito ubrzano, jer su novine veæ 17. veljaèe 1894. izvijestile kako je stiglo 30 sanduka s telefonskim aparatima i dva vagona telefonske žice, što je sve skupa bilo teško 22 metrièka centa. Objavljeno je da æe gradnjom upravljati Petar Zoriæ, koji æe stiæi u Osijek èim dovrši postavljanje telefonske mreže u Zemunu, koja se upravo izgraðuje. Èini se da to nije bilo pravo uredništvu novina , koje nije moglo a da ne primijeti: "...kao što vidimo, Zemun ima prednost pred glavnim gradom... –Slavonije".37 Petar Zoriæ stigao je konaèno u Osijek 10. ožujka 1894., dovevši sa sobom dvadeset radnika Lièana, i odmah poèeo radove obeæavši da æe ih u roku od dva mjeseca potpuno dovršiti. Nešto ranije Gradsko poglavarstvo dostavilo je raspis svima vlasnicima kuæa na koje je trebalo postaviti nosaèe telefonskih vodova i upozorilo ih da su prema zakonu dužni omoguæiti njihovo postavljanje, što æe biti izvedeno uz najveæu pažnju, uz priznanje prava na naknadu svake moguæe pretrpljene štete.

Novine su na osnovi popisa Gradskog poglavarstva objavile ulice i kuæe na kojima æe biti postavljeni nosaèi, pa se tako novinama ima zahvaliti da je danas moguæe u pojedinosti rekonstruirati liniju prve telefonske mreže u Osijeku.38 Do ukopèavanja prvih pretplatnika došlo je veæ u travnju 1894., pa se smatralo da æe radovi biti dovršeni veæ za tjedan dana, a sveèano otvorenje telefonske centrale i prometa oèekivalo se negdje oko 15. 5. iste godine. Novine koje su objavile tu vijest istovremeno su oglašavale nekakav telefonski pult (policu) koju je izradio inž.

Fassel, a koja se može postaviti uz telefon (zidni) za pravljenje zabilješki u toku razgovora. Osim praktiènosti i elegantnog oblika, novine su isticale da je jeftin, jer cijena mu je samo dva forinta i 50 novèiæa.39 Vijesti o tome kako završavaju radovi na telefonu u Osijeku bile su povodom odluci veleposjednika Belja, u vlasništvu nadvojvode Albrechta, da Belje 36 37 38

39

"Slavonische Presse" No. 38 od 16.2.1894.

"Slavonische Presse" No. 39 od 17.2.1894.

Evo tog popisa na osnovi kojega bi se mogla rekonstruirati potpuna osjeèka telefonska mreža, pod uvjetom poznavanja ondašnjih i današnjih naziva predjela, ulica i trgova grada Osijeka. Zbog toga donosimo popis u originalu: a) In der Oberstadt, Comitatsgasse: Nr. 1,2,4,5,9,15,18,22,30,36,44 und der israelitische Tempel. Auf dem Hauptsplatze die Besitzer der Hauser Nr. 3,11, und 13; in der Kapuzinergasse die Besitzer der Hauser Nr. 1, 7, 15, 21, 28, 31, 37, 40, 42, 43, 55, 59 und 65; in der Dessathygasse die Besitzer der Hauser Nr. 18, 24, 30, 34, 42, 44, 48, 52, und 54. Ferner die Besitzer folgender unnumerirter Hauser und zwar: Vybiral, Sallopek, "Union" Dampfmuhle und Gasanstalt. b) In der Festung, Hauptgasse: die Besitzer der Hauser Nr. 31, 26, 24, und 22, und in der Postgasse des Hauses Nr. 2, und die Kavallerie-Kaserne. c) In der Unterstadt am Hauptplatz und in Platzgasse: die Besitzer der Hauser Nr. 1, 2, 5, 9, 13, 15, 16, 18, 20, 23, 27, 39 und 33; in der Hauptstrasse Die Besitzer der Hauser Nr. 1, 5, 8, 14, 20 und 24; in der Florianigasse der Besitzer des Hauses Nr. 6 und 12.

"Slavonische Presse" No. 98 od 28.4.1894. Ovdje treba spomenuti da je prvu reklamu o prodaji telefonskih aparata u nas objavio osjeèki Optièki i kirurški institut R. Weiss u "Slavonische Presse" no. 7/1893. Institut je raspolagao i vlastitim monterima. Zanimljiva je i ilustrativna vinjeta ove reklame, koja prikazuje bijesnog telefonskog pretplatnika u trenutku dok pokušava razgovarati telefonom. R. Weiss nije bio jedini koji se bavio prodajom telefonskih aparata, pošto se uz njegovu reklamu nalazi još jedna tvrtka.

175

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

telefonskom linijom poveže s Osijekom. Tu vijest objavile su i osjeèke i zagrebaèke novine, istaknuvši da æe tom linijom biti povezana još i ova mjesta: Satotisje, Braidefeld, Baranyavar, Lipoviz, Billany, Izabellafeld i Friedrichsdorf.40 S obzirom na to da je nadvojvoda tu liniju trebao povuæi o vlastitom trošku, taj je pothvat bio spomena vrijedan, pošto je dužina linije bila približna dužini gradske mreže u Osijeku.

Osjeèke novine su 3. 5. 1894. objavile jednu pažnje vrijednu vijest: kritizirajuæi odluku Gradskog poglavarstva u Osijeku, koje je donijelo odluku da u gradsku telefonsku mrežu ukopèa samo jedan svoj aparat, novine su otkrile dotad u saèuvanim izvorima nespomenuti podatak – da je Gradsko poglavarstvo nastojalo saèuvati svoju vlastitu telefonsku mrežu izgraðenu za vlastite potrebe.

Do kritike u novinama došlo je zbog toga što je magistrat odluèio da ukopèa u državnu centralu samo jedan telefon nalazeæi se u Tvrði (Festung), gdje se inaèe nalazio najveæi dio opæinskih ureda, pa se postavilo pitanje kako æe graðani iz ostalih gradskih èetvrti moæi saobraæati u raznim uredima preko jednog jedinog telefona. Zanimljivo je pri tome spomenuti da su novine izrazile bojazan da se na tom telefonu može naæi opæinski službenik "...koji slabo ili nikako ne govori njemaèkim jezikom", a i inaèe se ne može zamisliti da se poruke predane na taj telefon prenose dalje putem posrednika. Pozvale su stoga javno gradonaèelnika Rottera da se donese odluka koja odgovara potrebama, to tim više što je linija do Tvrðe izgraðena velikim troškom.41 Pri kraju svibnja 1894. stigao je Zoriæu i izlolirani kabel, pa je, kako pišu novine, mogao dovršiti izgradnju mreže. Ne govori se, meðutim, ništa o tome gdje je taj kabel bio ugraðen, ali se spominje da su telefonskom linijom spojena sva tri tada u Osijeku postojeæa poštanska ureda.42 "Tako je Osijek postao prvim gradom, ne samo u Hrvatskoj, nego i u èitavoj našoj zemlji, u kojemu su poštanski i brzojavni uredi postali još i telefonski uredi, dakle PTT uredi", objavljeno je u "Slavonische Presse" Sjedište ovih ureda bilo je u sadašnjoj Ulici Hrvatske Republike 45, u zgradi gdje se sada, izmeðu ostalog, nalazi "Volksbanka". U istoj zgradi bila je montirana i telefonska centrala.

Kako su se radovi na izgradnji mreže primicali završetku, osjeèke su novine sve više i sve duže pisale o predstojeæem otvaranju. S ponosom se isticalo kako æe to biti prva državna javna telefonska mreža u Hrvatskoj i Slavoniji, i kako æe stoga njenom sveèanom puštanju u promet prisustvovati i Šandor pl. Vuchetish, tadašnji ravnatelj Ravnateljstva pošta i telegrafa u Zagrebu. Otvaranje je veæ bilo zakazano za 1. 6. 1894. Vijest su doslovno prenijele i zagrebaèke novine.43 40

41

42 43

"Slavonische Presse" No. 98 od 28.4.1894. Nazive mjesta nismo razrješili pošto nismo raspolagali odgovarajuæim kartama, odnosno popisima mjesta.

"Slavonische Presse" No. 102 od 3.5.1894. U izvorima do kojih smo došli nismo naišli na podatak o izgradnji i vremenu izgradnje opæinske telefonske mreže u Osijeku. Može se pretpostaviti da se opæina na izgradnju odluèila onda kad je uvidjela da javni natjeèaji za izgradnju koncesionirane mreže ostaju bez rezultata.

"Slavonische Presse" No. 116 od 22.5.1894.

"Slavonische Presse" No. 117 od 23.5.1894. Takoðer "Agramer Zeitung" No. 118 od 25.5.1894.

176

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

Nakon što je Zoriæ 30. svibnja u prisustvu ravnatelja Vucheticha obavio posljednja ispitivanja, ovaj je u hotelu "Casino" priredio banket za predstavnike mjesnih vlasti i pretplatnike.44 Sutradan, 31. svibnja 1894. u 10 sati došlo je do sveèanog otvorenja simbolièkim telefonskim razgovorom izmeðu ravnatelja Vucheticha i gradonaèelnika Osijeka, Rottera. Novine su tom dogaðaju posvetile uvodni èlanak pod naslovom: "U znaku napretka", u kojem je istaknuto znaèenje telefona u životu grada i graðana, jer je ovo tehnièko dostignuæe "...prva elektrièna iskra koja razmjenu misli na sve vjetrove raspršuje"! Dakako, urednik, koji se sa svoje strane toliko zauzimao za izgradnju mreže, nije propustio istaknuti kako su se osjeèke novine, zajedno s Trgovaèko – obrtnièkom komorom, morale boriti s nevjericom sugraðana u uspjeh akcije i kako su doslovce od kuæe, do kuæe, od ureda, do ureda obilazili i nagovarali buduæe pretplatnike, da bi mogli prikupiti potreban najmanji njihov broj. A upravo oni kojima je telefon bio najpotrebniji odbijali su postati pretplatnicima, ukazujuæi na visinu telefonske pretplate.

Odano je i zaslužno priznanje graðovoði Petru Zoriæu i njegovim radnicima Lièanima koji su "...veruæi se poput maèaka po krovovima neviðenom brzinom mrežu izgradili, èak do Retfale".

Dan puštanja telefonske centrale u pogon novine su oznaèile "...miljokazom u razvitku našeg dragog Osijeka, koji zlatnim slovima u analima napretka i razvoja našeg grada zapisan mora biti".45 Kako je to veæ bio obièaj, novine su takoðer donijele i opširan izvještaj sveèanog otvorenja sa cjelokupnim tekstovima održanih govora. Tako je u organu za politiku i gospodarstvo "Die Drau" koji je u to vrijeme izlazio u Osijeku, u broju 63 (3058) od utorka, 31. svibnja 1894., na drugoj stranici pod naslovom: Lokalne vijesti / Puštanje u rad gradskog telefona, objavljeno slijedeæe: Današnjim danom naš grad je postao bogatiji za jednu novotariju koja æe unaprijediti gospodarstvo. Malo je gradova koji su, poput Osijeka, prostorno toliko rasèlanjeni. Gornji grad, Tvrða, Retfala – èine cjelinu, a ipak, svaki pojedini dio za sebe je jedinstvena tipska cjelina s vlastitim prometom i vezama. Uz tramvaj sada æe još i telefon na najpraktièniji naèin pridonijeti smanjenju neugodnih vremenskih i prostornih razlika. Graðanstvo je, znajuæi prepoznati prednosti, s oduševljenjem pozdravilo uvoðenje telefonske mreže, a vrijeme æe, u svakom sluèaju, potvrditi koje se sve prednosti ovim nude osjeèkoj javnosti.

U prvom redu za ovu novotariju imamo zahvaliti Ugarskom ministarstvu trgovine. Ovaj osobiti sustav koštao je skoro 30.000 guldena, prilièno veliki iznos, koji æe se odlièno ukamatiti. Sadašnji ravnatelj Pošte i telegrafa gospodin plemeniti Vuchetich najzaslužniji je za provedbu, jer je upravo on bio taj koji se najviše zauzeo za izgradnju telefonske mreže u Osijeku i èijom su zaslugom potrebna sredstva osigurana u tako kratkom roku. Naša direkcija pošte i telegrafa sa svojim telefonskim tornjem ostavlja zasigurno velegradski dojam i nije sluèajno da se ova 44

45

"Slavonische Presse" No. 122 od 30.5.1894. Takoðer "Agramer Zeitung" No 123 od 31.5..1894 i "Narodne novine" broj 123 od 31.5.1894.

"Slavonische Presse" No. 123 od 31.5.1894.

177

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

korisna promjena dogodila upravo tada kada joj je na èelu gosp. plemeniti Vuchetich. Njegovo je djelo da su poštanske službe objedinjene upravo u Gornjem gradu i da je, koliko to dodijeljena sredstva dopuštaju, poveæan broj namještenika.

Nadasve vrijedno telefonijsko postrojenje djelo je rukovoditelja gradnje gosp.

Zoriæa, koji je ovim, zaista nadmašio samog sebe. Službeno puštanje u rad telefonske mreže bilo je danas dopodne u 10 sati. Ravnatelj Pošte Vuchetich je toèno u 10 sati nazvao telefonski gosp. Gradonaèelnika Rottera i tom prigodom obratio mu se slijedeæim rijeèima: "Velepoštovani Gospodine! Po naredbi njegove ekselencije Ugarskog ministra trgovine, kojemu je na srcu kako napredak države, tako i interes ovoga grada, izgraðena je ova telefonska mreža prema najsuvremenijim zahtjevima kraljevske Direkcije pošte i telegrafa u Ugarskoj, a pod nadzorom voditelja gradnje gosp.

Zoriæa. Dozvolite mi, blagorodni Gospodine obavijestiti Vas da je ova telefonska mreža današnjim danom potpuno dovršena i da ju ovim predajem u javni promet.

Neka služi na èast i korist gradu Osijeku. Ovom prigodom ne mogu ne uzviknuti: Neka Bog poživi unapreditelja kulture i razvoja njegovu ekselenciju Ugarskog ministra trgovine Belu Lukacsa".

Gradonaèelnik Rotter odgovorio je ravnatelju Pošte: "S radošæu preuzimam prvi gradski telefon u našem gradu, s radošæu stoga što je to, uopæe, prva institucija te vrste u našoj domovini i, posebno za grad Osijek, predstavlja ogroman napredak.

U ime graðana od srca zahvaljujem svim onim èimbenicima koji su sudjelovali u ostvarenju ovog djela i priklanjam se vašem oduševljenju: živila njegova ekselencija gosp. Ministar trgovine Bela Lukasc i klièem Vama, zaslužnom rukovoditelju poštanske i telegrafske službe u našoj domovini: Živio gosp.

Ravnatelj Vuchetich! Živio gosp. voditelj radova Zoriæ! Živio!"

Brzojav gradonaèelnika Rottera upuæen ministru B. Lukacsu povodom otvaranja državne telefonske mreže u Osijeku,

Kako se vidi nisu propušteni ni pozdravi i zahvale ministru Lukascu, zaboravljajuæi pri tome na èinjenicu da je upravo pod njegovim ministrovanjem Hrvatska dotad dobila samo tu jednu državnu telefonsku mrežu, iako je gospodin plemeniti Vuchetich svakako bio svjestan da u Zagrebu, dakle u

178

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

sjedištu ravnateljstva Pošte i telegrafa, još nema, a niti u dogledno vrijeme neæe biti takve mreže.

Proslava je završila ponovnim banketom u "Grand hotelu" na kojem su po protokolu izredane zdravice prisutnima i neprisutnim velikodostojnicima, meðu kojima i zdravica banu Hrvatske i Slavonije.46 Uporno uredništvo "Slavonische Presse" nije, niti nakon puštanja centrale u pogon, prestalo sa svojom primjedbom usmjerenom na dobivanje novih Ericssonov telefon iz 1894. g. pretplatnika. Išle su tako daleko da su upozoravale kako "...se meðu abonentima još uvijek ne nalaze neke znaèajne firme, veliki trgovci i ustanove kojima je telefon bez sumnje potreban".47 "Slavonische Presse" u broju 123 od 31. 5. 1894. objavile su i popis sviju 77 pretplatnika koji su toga dana ukopèani u telefonsku centralu. Taj popis može se smatrati našim prvim telefonskim imenikom, pa ga zbog toga ovdje prenosimo cijeloga; ne samo zbog kurioziteta, veæ i zbog toga što donekle pruža društvenu i privrednu sliku grada Osijeka onoga vremena.

1. "Slavonische Presse" (Buchdruckerei Carl Laubner) 2. Oesterrich – ungarische Bank 3. Feuerwehr Oberstadt 4. Konigl. Comitatsbehorde 5. Franz Ruber 6. Dr. Wilchelm Winter 7. F.S. Thurner,s Sohn 8. Reisner & Armann 9. Grand Hotel 10. Johan Schreiber,s Sohn 11. Dr. Carl Neumann 12. J. A. Bauer 13. Hotel Central 14. Vukaregulirung 15. Anton Erben 16. Sal. Schwarz (wegen Uebersiedlung nicht eingeschaltet) 17. Peter Zimmer 18. Gemeinde Retfala 19. Stefan Heim 20. Leopold Rieder 46 47

"Slavonische Presse" No. 125 od 2. 6. 1894.

"Slavonische Presse" No. 124 od 1. 6. 1894.

179

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

21. Landw. Gesellschaft 22. Djakovarer Walzmuhle 23. A. V. Reisner 24. Ad. Krauss & Weinberger 25. Franz & Emil Plazzeriano 26. Nikola v. Szallopek 27. "Fonciere" 28. "Essegger Sparcassa" 29. Stefan Piller 30. Kon. Bezirkbehorde, Unterstadt 31. Joseph Poischil 32. Kajetano Šeper 33. Franz Rosmayer 34. Vaso Gjurgjeviæ 35. I. Essegger Walzmuhle, J. Krauss Sohne (Bureau) 36. Trammwaygesellschaft 37. Sorger, Wissmayer & Cie. 38. Dampfmuhle J. Krauss Sohne, Unterstadt 39. Handels und Gewerbekammer (wegen Uebersiedlung nicht eingeschaltet) 40. Union Dampfmuhle 41. J. Berger (Schanzl – Gasse) 42. Direction Landespital (Dr. Schwarz,s Wohnung) 43. Spar – und Aushilfswerein 44. Ig. Freund / Unterstadt 45. Gasverk 46. J. Frank & Comp.

47. Armenhaus Neustadt 48. Carl Bertholovich 49. Staats – Bahnhof Oberstadt 50. Stadtgarten Comitee 51. Unione Adriatica di Sicurta 52. Friedrich Philipp 53. Josepf Kunetz 54. Stadtmagister Festung 55. Michael Rajal 56. Adi Kraus, (Wohnung) 57. Slav. Landes – Central Sparcassa 58. Casino Verein 59. Dr. Hugo Spitzer 60. Julius Miskoczy (Franco – Hongroise) 61. Landespital (Unterstadt) 62. Konig. Bezirksgericht Unterstadt 63. J. Berger Kronenwerk 64. Jacob Sorger

180

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

65. Kon. Strombauamt 66. Alex. Rottenbucher 67. S. Eeiss & D. Hermann (Uniformirungsanstalt) 68. Staatsbannhof Unterstadt 69. J. M. Bauer Brauerei Unterstadt 70. "Slavonia" Dampfmuhle Unterstadt 71. Glasfabrik 72. "Drau" Redaction 73. Konig, Staatsanwaltschaft 74. Konig, Gerichtshof 75. J. N. Schuhof 76. K. Post und Telegraphenamt, Unterstadt 77. K. Post und Telegraphenamt, Festung

181

157 - 183

VDG JAHRBUCH 2007

Zusammenfassung

Die osijeker Zeitung „Slawonische Presse“ – der Urheber des Baues des ersten staatlichen Telefonnetzes in Kroatien, in Osijek 1894 Neben des schon entwickelten Post- und Telegraphenverkehrs in Osijek wurde Ende des letzten Jahrzehntes des 19. Jahrhunderts auch die Telephonie eingeführt. Die erste Telefonverbindung wurde in Osijek relativ schnell hergestellt, nur elf Jahre nach dieser bedeutenden Erfindung.

Die Übertragung einer Rede auf die bis dahin unglaubliche Weite wurde am 14.Februar 1876 realisiert und drei Monate danach demonstrierte der Erfinder, Amerikaner Alexander Graham Bell seine Erfindung vor der American Academy of Art. Bedeutend für die Verbreitung dieser Erfindung außerhalb von Amerika war auch der Artikel vom 6. Oktober 1877 in der Zeitschrift „Scientific American“, der auch Interesse beim damaligen Minister der Deutschen Post Heinrich v.

Stephen weckte. Deutschland führte am 5. November 1877 als erstes europäisches Land das Telefon in den Dienst- und auch öffentlichen Verkehr ein.

Nachdem das Telefonnetz in Budapest im Jahre 1880 eingeführt wurde, wurden in einer Reihe von anderen Städten der ungarischen Verwaltung auch Pläne für die Einführung des Telefons gemacht. Das Echo konnte man 1884 auch in Osijek, der zweit größten Stadt in Kroatien, spüren. Das Ministerium hat, man weiß aber nicht auf wessen Druck, am 10.Januar 1885 ein Wettbewerb für den Bau der lokalen Telefonlinie in Osijek ausgeschrieben. Dieser Wettbewerb war die erste Aktion der Staatsverwaltung in Bezug auf die Telephonie in Kroatien. Zum Bau des städtischen Telefonnetzes in Osijek kam es jedoch nicht, da sich niemand auf das Wettbewerb meldete. In der kommenden Zeitperiode gab es noch eine Zahl von solchen erfolglosen Wettbewerbausschreibungen.

Jedoch zeigte in Osijek die private Initiative mehr Aktivitäten. Im Februar 1887 baute der Arzt des Landeskrankenhauses in Osijek, Dr.Ferdo Knopp auf seine Kosten die Telefonlinie von seinem Haus am Anfang der Kapucinska Strasse (das heutige Haus der Staatsrechtsanwaltschaft) und des Krankenhauses in der Unterstadt. Neben ihn werden aus dieser Zeit in Osijek noch vier andere Telefonbesitzer erwähnt: Hein, Sorger-Weissmayer, Reisner und Kraus.

Im Jahre 1889 zog das städtische Magistrat in Osijek die erste Telefonlinie aus der telefonzentrale im Rathaus auf dem heutigen Trg Ante Starcevica 7, und im gleichen Jahr führte er das erste zeitweilige Telefon in der damals organisierten Wirtschaftsausstellung in Osijek ein und eine ständige in der Mädchenschule . Im Jahre 1890 wurde die Genehmigung für den Bau eines Netzes von 4,6 km herausgegeben. Erst 1893 tut man das Beste um das Telefon in Osijek einzuführen.

182

VDG JAHRBUCH 2007

157 - 183

Der Urheber und Animator dieses Projektes, das 1893 anfing, waren gerade die Osijeker Zeitungen, besonders die „Slawonische Presse“, deren Redaktion der richtige Träger der Aktivitäten für die Einführung des Telefonnetzes in Osijek war.

Diese Zeitung wurde, durch ihre Werbung, zum Urheber der Telephonie in Osijek und blieb es ganze zwei Jahre lang.

Anfang 1894 bekam Osijek die Erlaubnis des Ministeriums für den Bau des staatlichen Telefonnetzes und die ersten Abonnenten wurden schon in April 1894 eingeschaltet.

In der Nummer 123 vom 31. Mai 1894 wurde auch die Liste aller 77 Abonnenten veröffentlicht, die diesen Tag an die Telefonzentrale angeschaltet wurden. Diese Liste kann man als erstes Telefonbuch bezeichnen, das unter anderem das Gesellschafts- und Wirtschaftsbild der Stadt Osijek aus dieser Zeit darstellte.

183

dr. sc. Stanko PIPLOVIÆ Split

Pomorska bitka pred Visom 1866. godine UDK 94(497.5) 355.46(436:450)"1866" 355.08(497.5)

Dokle bude žarko sunce sjati I na svijetu teklo pametara, Viški æe se otok spominjati I junaštvo hrvatskog mornara

Godine 1866. Italija je sklopila vojni savez s Prusijom protiv Austrije u težnji opæeg pokreta za ujedinjenjem. U pitanju su bile pretenzije za venecijanskim podruèjem koje je tada bilo u okviru Habsburške carevine. Došlo je do rata u kojem je Italija nastojala zagospodariti Jadranskim morem. Na 16. srpnja isplovila je njena ratna flota pod zapovjedništvom admirala Carla Pelliona Persana iz luke Ancone u pravcu otoka Visa. Njegovo zauzeæe je bio prvi operativni zadatak. Flota se sastojala od 11 oklopnih brodova i veæeg broja fregata, korveta, topovnjaèa izviðaèkih i transportnih brodova na èelu s oklopnjaèom "Re d Italia". Njima se nešto kasnije prikljuèila i moderna oklopnjaèa "Affondatore" koja je upravo dovršena u Velikoj Britaniji. Ujutro 18. srpnja talijanski brodovi su bombardirali obalske baterije u Komiži i uvali Rukavac, ali sa slabim uspjehom. Napadnute su i utvrde u Visu koje su pretrpjele teška ošteæenja.

I slijedeæeg dana nastavljen je napad, ali su branitelji pružali jak otpor. Zbog loših vremenskih uvjeta i neodluènosti Persana, desant je odgoðen za slijedeæi dan.

Austrijska flota se u tom trenutku nalazila daleko u Fažanskom kanalu kod glavne ratne luke Pule. Kada je saznao za dogaðaje na Visu, kontraadmiral Wilhelm von Tegetthoff je sa svim svojim brodovljem zaplovio ususret neprijatelju. Raspolagao je daleko slabijim snagama, zastarjelim i slabo naoružanim brodovima.

Do odluèujuæe bitke je došlo 20. srpnja sjeverno od otoka Visa.

Austrijska flota se postrojila u tri divizije u obliku klinova. U prvoj je imala ukupno 8 oklopnih brodova s admiralskim brodom "Ferdinand Max" na èelu. Druga se sastojala od 9 drvenih fregata, a treæa od 10 topovnjaèa i pomoænih brodova. Austrijanci su nailazili sa zapada, a Talijani su plovili u koloni u pravcu sjevera. Prva 185

185 - 201

VDG JAHRBUCH 2007

austrijska skupina je iskoristila zastoj u neprijateljskom postroju, uspjela se probiti izmeðu talijanskih divizija i upasti u njihov centar razbivši borbeni poredak. Nastao je nered u kojemu su Talijani izgubili kontrolu. Austrijski admiralski brod zaletio se na "Re d Italia". Kljunom je udario u njegov bok i potopio ga. "Kaiser" se sukobio s brodom "Re di Portogallo" i teško ga oštetio. Talijanski oklopni brod "Palestro" ošteæen je topnièkom vatrom. On je uslijed toga kasnije eksplodirao i potonuo. To je potpuno demoraliziralo neprijatelja pa se uz gubitke u popodnevnim satima povukao u pravcu Ancone. Meðu mornarima na austrijskim brodovima bio je veliki broj Hrvata s bogatim pomorskim iskustvom koji su se istaknuli posebnom hrabrošæu. Talijani su se osjeæali poniženi porazom pa je Persanu oduzet èin i smijenjen je s dužnosti.

Nakon bitke bilo je veliko slavlje u Visu i cijeloj državi.

Tegetthoff je unaprijeðen u èin viceadmirala i odlikovan. Godine 1868. imenovan je zapovjednikom ratne mornarice. Poginuli austrijski mornari i vojnici sahranjeni su na mjesnom groblju na poluotoku Prirovu. Iduæe godine nastojanjem cijele mornarice, podignut im je veliki spomenik. Na mramornom postolju urezana su imena palih junaka, a na vrhu je skulptura ležeæeg lava koji u kandžama drži zastavu. Nakon Drugog svjetskog rata Talijani su neko vrijeme držali pod okupacijom dio Dalmacije. Mirom u Rapallu su se povukli. Tom prilikom demontirali su viški spomenik i odvezli ga u Italiju i on se sada nalazi pred Pomorskom akademijom u Livornu. Osim tog glavnog spomenika podignut je u blizini još jedan skromniji za spomen palim topnicima koji su s okolnih tvrðava i baterija branili luku od upada neprijateljskih brodova. Od tada se svake godine polažu vijenci pod spomenik, a prilikom posebnih jubileja Vis je posjeæivala ratna flota s visokim uzvanicima odati poèast poginulima. Posebno sveèano je bilo povodom 20., 25. i 40. godišnjice u èitavoj Dalmaciji, Puli i Beèu.

Nakon Prvog svjetskog rata došlo je do dužeg prekida. U novije vrijeme tradicija je opet obnovljena.

Viški boj je najznaèajniji pomorski sukob koji se ikada odigrao u vodama Jadranskog mora. On je primjer kako se hrabrošæu i sposobnošæu može pobijediti daleko nadmoæniji neprijatelj.

Primijenjena taktika i danas se izuèava na mnogim vojno-pomorskim akademijama. Taj sukob predstavlja prvu borbu oklopljenih brodova uz primjenu topova s izoluèenim cijevima i zadnju u kojoj je primijenjen udar kljunom. Ishod bitke promijenio je daljnji povijest ovog podruèja. Talijani su za dugo vremena odustali od pokušaja da ovladaju istoènom obalom Jadrana.

186

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

Beèki kongres 1815. godine nije ispunio težnje njemaèkog naroda za ujedinjenjem. Italija je podijeljena u 8 država. U vremenu 1848.-1870. vodili su se ratovi za osloboðenje od strane dominacije i njeno nacionalno ujedinjenje. Treæi rat izbio je 1866. Tada su Prusija i Italija sklopile vojni savez protiv Austrije. Sa strane Italije u pitanju su bile pretenzije za venecijanskim podruèjem koje je tada bilo u okviru Habsburške monarhije. Glavne borbe vodile su se na sjeveru Apeninskog poluotoka. Talijanska vojska je bila daleko nadmoænija, ali su je 24. lipnja porazili Austrijanci kod Custozze pod zapovjedništvom nadvojvode Albrechta. Sudbina rata odluèena je pruskim pobjedama u kojima je Austrija pretrpjela težak poraz. U takvoj situaciji Italija je odluèila ofenzivno djelovati.

Talijani su nastojali zagospodariti Jadranskim morem. Da bi bila bliže operativnim podruèju premjestili su ratnu flotu iz luke Taranta u Anconu.

Karta srednjeg dijela Jadranskog mora s prikazom kretanja austrijske flote pod zapovjedništvom Tegetthoffa od Pule do Ancone 26.-27. lipnja u svrhu izazivanja neprijatelja i kruženja talijanske flote 8.-13. lipnja 1866. Ucrtane su takoðer rute talijanske flote od Ancone do Visa 16.-18. lipnja i austrijske od Pule do Visa 19.- 20. srpnja. Oznaèeni su i mjesta borbenih djelovanja oko otoka.

187

185 - 201

VDG JAHRBUCH 2007

Zapovjednik austrijske flote kontraadmiral Wilhelm von Tegetthoff dobio je nalog od zapovjednika Južne vojske feldmaršala Albrechta pomagati primorsko krilo vojske u na bojišnici u Italiji.

U tom smislu je otplovio prema Anconi kako bi izazvao Talijane. Operacija se odvijala 26. i 27. lipnja. Meðutim Tegetthoff nije imao podataka o neprijatelju.

Ranije izmeðu Barija i Ancone nije primijeæen nijedan ratni brod pa se iznenadio kada je tamo zatekao cijelu njegovu flotu. Pošto se našao pred nadmoænim pomorskim snagama koje su štitile obalne baterije, nije napao sidrište veæ se povukao.

Na èelu talijanske flote bio je admiral Carlo Pellion Persano, plemiæ i osoba velikog utjecaja u politièkom životu. Iako je dobio zadaæu oèistiti Jadransko more od neprijateljskih brodova, bio je neodluèan i odgaðao akciju. Tek na energièni pritisak vlade i javnosti, konaèno se odluèio na djelovanje. Isplovio je 8. srpnja i krstario je sjevernim Jadranom, ali nije pronašao austrijsko brodovlje pa se vratio natrag 13. srpnja. Vrhovno zapovjedništvo i politièki krugovi nisu bili zadovoljni tako mlako voðenim pomorskim ratom pa se ultimativno tražilo odluènije djelovanje.

Duboka viška luka, plan iz sredine XIX. stoljeæa s oznaèenim engleskim i austrijskim utvrdama te zonama njihovog djelovanja (Ratni arhiv Beè)

188

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

Konaèno, 16. srpnja isplovila je ponovno ratna flota pod zapovjedništvom Persana iz luke Ancone u pravcu otoka Visa. Zauzeæe otoka je bio prvi operativni zadatak, ali je slabo pripremljen. U to vrijeme višku luku su branile bivše engleske utvrde sagraðene za napoleonskih ratova poèetkom XIX. stoljeæa Georg koja je dobila ime po engleskom kralju, Robertson i Bentik rasporeðene na uzvisinama na zapadnoj strani uvale te kula Wellington na istoku. Na ulazu u luku nalazi se otoèiæ Host prozvan po zapovjedniku engleske eskadre na Jadranu koja je poèetkom XIX. stoljeæa blokirala s mora Francuze na kopnenom dijelu Dalmacije. Na njemu su sa strana bile dvije poljske baterije s grudobranima i otraga mala vojarna za posade.

Ovomu su pridodane austrijske baterije nisko pri moru Schmidt na poluotoku sv.

Juraj na istoku i Mamula na zapadu prednjeg dijela zaljeva. U njegovom dnu po sredini bila je jaka baterija Madonna, a iznad na brdu baterije sv. Kuzma i Andrija.

Meðutim one su bile naoružane uglavnom zastarjelim topovima s glatkim cijevima.

Nacrt baterije Madonna kod župske crkve u Visu iz 1843. godine. Velika zgrada zaštiæena je prema moru jakim bedemom ispunjenim zemljom na kojemu je rasporeðeno 8 topova. Prikazano je proèelje i tlocrt.

189

185 - 201

VDG JAHRBUCH 2007

I drugi dijelovi otoka bili su utvrðeni. Tako su Komižu branile baterije Knez rat, Dragomir kamnik sa strana i Maximilian na uzvisini iznad naselja. Na najveæem vrhu Humu i nekim drugim utvrdama bile su optièke telegrafske stanice.

Posadu na otoku èinilo je oko1800 vojnika.

Talijanska flota se sastojala od 11 oklopnih brodova i 22 fregate, korvete, topovnjaèe izviðaèka i transportna broda na èelu s "Re d Italia". Njima se naknadno prikljuèila i moderna oklopnjaèa "Affondatore" koja je upravo dovršena u Velikoj Britaniji. Brodovlje je podijeljeno u tri eskadre. Na èelu prve je bio admiral Persano, druge viceadmiral Giovanni Albini, a treæe kontraadmiral Giacomo Vacca. Po planu Vacca je trebao izvesti diverziju protiv Komiže na zapadnom dijelu otoka kako bi tamo privukao austrijsku vojnu posadu. Na transportnim brodovima je bilo ukrcano 600 ljudi mornarièko-desantnog pješaštva. Albini je trebao izvršiti desant u uvali Rukavac na jugu, a glavnina napasti utvrðenja na ulazu u višku luku. Pored toga topovnjaèe su imale zadatak prekinuti telegrafski kabel izmeðu Visa i Splita preko otoka Hvara.

Talijani su 17. srpnja manevrirali oko otoka bez dodira s neprijateljem. Nisu iskoristili priliku za desant rano u zoru i time postiæi potpuno iznenaðenje. Samo su uputili parobrod "Messaggere" u viške vode da izvidi stanje obrane. On je pod stranim zastavama uplovilo u Komižu i Vis. Nakon izvještaja o utvrdama na Visu, doplovila je cijela flota. Napadaèi su namjeravali prekinuti telegrafsku vezu Hvara s Pulom kako se ne bi javilo o navalama na otok Vis. Ali u tome nisu uspjeli pa je o svemu obaviješten kontraadmiral Wilhelm von Tegetthoff.

Operacije su poèele ujutro 18. srpnja, ali bez rezultata. Dio brodova je bombardirao Komižu i uvalu Rukavac, ali nisu mogli dosegnuti baterije na kopnu koje su bile smještene visoko. Ni iskrcavanje na južnoj obali nije uspjelo. Stoga su te operacije prekinute. Najžešæi je napad bio na višku luku u kojem je sudjelovalo 11 oklopnjaèa. Moderniji brodski topovi nanijeli su teška ošteæenja utvrdama. Borba je trajala do veèeri kada su se talijanski brodovi povukli na puèinu.

I slijedeæeg dana 19. srpnja nastavljen je napad na Višku luku u èemu je sudjelovala èitava flota, ali opet sa slabim uspjehom. Èetiri oklopna broda su se probila u luku , ali su unakrsnom vatrom branitelja, posebno iz utvrde Madonna, znatno ošteæeni. Kako su i vremenske prilike bile loše, a Persano neodluèan, brodovi su se povukli. Desant je odgoðen za iduæi dan. Konaèno je stigao i "Affondatore" jedan od najmodernijih brodova tog vremena.

Austrijska flota se u tom trenutku nalazila daleko u Fažanskom kanalu kod glavne ratne luke Pule. Njen zapovjednik Tegetthoff je bio sposoban i odluèan pomorac s velikim iskustvom u vojnim operacijama. Rodio se u Mariboru 1827. godine. Završio je pomorsku školu u Veneciji. Za revolucije 1849. sudjelovao je u blokadi toga grada, a u Krimskom ratu kao zapovjednik broda obavljao je patrolnu službu na ušæu Dunava. Tijekom 1857.-58. vodio je ekspediciju u Crveno more i Adenski zaljev sa zadatkom prouèavanja moguænosti probijanja kanala kroz Suesku prevlaku. Godine 1862. imenovan je zapovjednikom flote koja je poslana u vode Grèke nakon izbijanja nemira u toj zemlji. Za vrijeme rata Prusije i Austrije 190

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

protiv Danske istakao se u bitci 1864. godine kao zapovjednik odreda flote.

Tada je unaprijeðen u èin kontraadmirala. Kada je izbio rat izmeðu Austrije i Italije povjereno mu je zapovjedništvo ratnom flotom.

Kada je saznao za dogaðaje na Visu Tegetthoff je u poèetku držao da se radi samo o talijanskim provokacijama.

Meðutim nove vijesti su ga uvjerile o teškim napadima. Stoga se 19. srpnja ujutro sa svim svojim brodovljem Kontraadmiral Wilhelm von zaplovio ususret neprijatelju.

Tegetthoff i kapetan linijskog Raspolagao je daleko slabijim snagama, broda Max von Sterneck zastarjelim i slabo naoružanim brodovima. Za vrijeme plovidbe puhalo je s kišom i velikim valovima. Brodovi su se jako naginjali i u njih je prodiralo more.

Položaj branitelja na otoku postao je vrlo težak. Velik broj topova na utvrdama bio je onesposobljen. S druge strane, poslije neuspjelih pokušaja da iskrcaju trupe, Talijani su se 20. srpnja pripremali za veliki napad na višku luku. Poèele su pripreme za desant u uvali Rogaèiæ u neposrednoj blizini. I upravo kada su se

Austrijski admiralski brod "Ferdinand Max". Kao i svi brodovi u toj bitci ima rasporeðene topove duž boènih strana ispod palube. Jedini je "Affondatore" imao okretne kule s artiljerijom što mu je davalo veliku prednost kod manevriranja vatrom.

191

185 - 201

VDG JAHRBUCH 2007

brodovi prikupili i krenuli u operaciju, izviðaèki brod "Esploratore" javio je da je pristigla austrijska flota. Na to je Persano prekinuo operaciju, okupio brodove i zaplovio ususret neprijatelju. Tog dana došlo je do odluèujuæe bitke sjeverno od otoka. Austrijska flota se postrojila u tri divizije u obliku klinova. U prvoj je imala ukupno 8 oklopnih brodova kojom je zapovijedao osobno Tegetthoff. Na èelu je bio admiralski brod fregata "Erzherzog Ferdinand Max". Njegov zapovjednik je bio kapetan linijskog broda Maximilian Daublebsky von Sterneck kasniji zapovjednik ratne mornarice. Druga se sastojala od 9 pretežno drvenih fregata koju na èelu koje je bio linijski brod "Kaiser", a pod zapovjedništvom komodora Antona Petza. a Treæu su èinile od 10 topovnjaèa II. klase i pomoænih brodova koje je predvodio "Hum" pod zapovjedništvom kapetana fregate Ludwiga Eberla.

Talijanska flota se postrojila u kolonu i plovila prema sjeveru. U tijeku plovidbe Persano se prekrcao na "Affondatore". O tome nisu obaviješteni drugi brodovi pa je došlo do pometnje u zapovijedanju. S druge strane, zbog prekrcavanja "Re d´ Italia" je morao usporiti što je prouzroèilo cijepanje kolone. Prva austrijska skupina se uspjela probiti u slobodni prostor izmeðu talijanskih divizija, upasti u njihov centar i razbiti borbeni poredak. Austrijski admiralski brod zaletio se na "Re d Italia". Kljunom je udario u njegov bok pa je ubrzo potonuo zajedno s posadom od 400 ljudi. Nastala je zabuna i nered u kojemu su Talijani izgubili kontrolu. Persano se uzalud trudio prikupiti svoje rastrkano brodovlje. Bitka se pretvorila u napade jednog broda na drugi. "Kaiser" se sukobio s brodom "Re di Portogallo" i teško ga

Austrijski linijski brod "Kaiser" ošteæen u boju

192

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

Talijanski zapovijedni brod "Re d´ Italia". Važno je uoèiti da parni brod ima još uvijek i jedra. oštetio. Talijanski oklopni brod "Palestro" ošteæen je topnièkom vatrom. On je uslijed toga kasnije eksplodirao i potonuo. To je potpuno demoraliziralo neprijatelja. Borba se postupno smirivala. Persano je pokušao ponovno organizirati napad, ali sve se svelo na sporadiènu topnièku paljbu. Nije bilo volje za obnovu borbe pa se talijanska flota u popodnevnim satima povukla prema Anconi.

Na bojištu je jedino ostao brod "Stella d´ Italia" tragajuæi za stradalima s potopljenih brodova. U spašavanju su sudjelovala i dva austrijska broda.

Tegetthoff se nije upuštao u gonjenje neprijatelja, jer je brzina njegovih brodova bila manja, a naoružanje slabije. Zadržao se u Visu kratko vrijeme.

Sutradan su pokopani poginuli mornari i èasnici pa je brodovlje otplovilo u bazu.

Meðu mornarima na austrijskim brodovima nalazio se veliki broj Hrvata koji su se istakli posebnom hrabrošæu. Bili su to iskusni pomorci navikli na težak život na moru. U bitci Austrijanci nisu izgubili ni jedan brod, ošteæen je "Kaiser" i poginulo 38 ljudi. Talijani su izgubili dvije oklopnjaèe "Re d´ Italia" i "Palestro" te 643 ljudi.

Nakon bitke austrijski brodovi su uplovili u Vis na èelu s ošteæenim bojnim brodom "Kaiserom". Nastalo je veliko slavlje uz zvuke glazba, grmljavinu topova i zvonjavu. U cijeloj državi zavladalo je oduševljenje. Tegetthoff je unaprijeðen u èin viceadmirala i odlikovan. Godine 1868. imenovan je zapovjednikom ratne mornarice i šefom Mornarièke sekcije u Ministarstvu rata. Na tom položaju bitno je doprinio modernizaciji austrijske flote i izradio program gradnje oklopnjaèa.

193

185 - 201

VDG JAHRBUCH 2007

Poèetna faza pomorske bitke 20. srpnja 1866. godine u vodama sjeverno od otoka Visa. Talijansko brodovlje okupljeno pred lukom krenulo je u koloni prema sjeveru, a austrijsko je plovilo u tri klinaste formacije prema njemu.

Austrijski mornari i topnici pali u Viškom boju sahranjeni su na mjesnom groblju na poluotoku Prirovu. Iduæe godine nastojanjem cijele mornarice, podignut im je veliki spomenik. Na njegovom vrhu je skulptura ležeæeg lava koji u kandžama drži zastavu, a na mramornom postolju urezana su imenima stradalih junaka i natpis: DEN IN DER SEESCHLACHT BAI LISSA AM XX. JULI MDCCCLXVI FÜR KAISER UND OESTERREICH RUMVOLL GEFALLENEN IM FROMMEN ANDENKEN DIE WAFFENGEFÄHRTEN Nakon Drugog svjetskog rata i poraza Austro-ugarske 1918. godine saveznièka flota je stacionirala u Splitu. Talijani su neko vrijeme držali pod okupacijom dio Dalmacije. Bili su i na otoku Visu.

194

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

Umjetnièki prikaz operacije talijanskih brodova u luci Visa. Slika u ulju nepoznatog majstora iz druge polovice XIX. stoljeæa.

U studenom 1918. godine na spomenik su dopisali Italia vincitrice – Italija pobjednica. Mirom u Rapallu su se povukli. Poèetkom 1921. rastavili su viški spomenik i otpremili ga u Šibenik, a odatle u Anconu. Sada se nalazi pred Pomorskom akademijom u Livornu. Osim tog glavnog spomenika bilo je podignuto u blizini još jedno skromnije obilježje u obliku kamenog kubusa palim topnicima koji su s okolnih tvrðava i baterija branili luku kod upada neprijateljskih brodova Viški boj je karakteristièan po primjeni brojnih tehnièkih inovacija nastalih brzim razvitkom industrije. Uvodi se para i propeler kao pogon, ali brodovi još imaju i jedra. To je bio prvi sukob oklopljenih brodova. Usavršava se topništvo uvoðenjem izoluèenih cijevi i pokretljivijih lafeta. Tako je "Affondatore" veæ imao topove u okretne kulama, dok su kod svih ostalih još uvijek bili rasporeðeni po bokovima. Tada je zadnji put primijenjen udar kljunom. Sve to je znatno utjecao na promjenu pomorske taktike, pa se bitka i danas izuèava na mnogim vojno-pomorskim akademijama. Ušla je u udžbenike mornarièkih uèilišta i knjige o povijesti ratova na moru. Ni na jednoj strani nije bilo velikih gubitaka. Ipak ukupni ishod rata je bio nepovoljan za Austriju zahvaljujuæi pruskim pobjedama. Veæ 25. srpnja sklopljeno je primirje. Ona je Italiji morala ustupiti Venecijansku oblast.

Talijanska javnost shvatila je dogaðaj tragièno. Admiralu Persanu suðeno je u Firenci, lišen je èina i udaljen iz službe. Ostala dva admirala su umirovljena.

195

185 - 201

VDG JAHRBUCH 2007

To je bio najznaèajniji pomorski sukob koji se ikada odigrao u vodama Jadranskog mora. On je primjer kako se hrabrošæu i sposobnošæu može pobijediti daleko nadmoæniji neprijatelj.

Ishod bitke promijenio je daljnji povijest ovog podruèja.

Talijani su za dugo vremena odustali od pokušaja da ovladaju istoènom obalom Jadrana. Zbog tih zasluga Tegetthoffu su kasnije postavljeni spomenici u Puli i Beèu, a u arsenalu u Puli otvoren je pomorski muzej s posebnim odjeljenjem posveæenim Viškom boju.

Tema Viškog boja bila je kasnije privlaèna za umjetnike i povjesnièare. O njoj je napisano nekoliko knjiga i brojne rasprave. Posebno je bila popularna knjiga uèitelja rodom Hvaranina Petra Kunièiæa "Viški boj". Tiskana je 1891. i doživjela još dva izdanja, a u naše vrijeme i dva reprinta.

Anton Romako: Juriš O boju je spjevano mnogo pjesama iz pera austrijskog admiralskog broda, slabije poznatih autora pa do Milana ulje na drvu 1878. godina.

Prikaz Viške bitke njemaèkog slikara Eduarda Nezbeda

196

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

Scena potonuæa fregate "Re d´ Italia" koju je kljunom presjekao "Ferdinand Max". To je bio presudni moment za ishod èitave bitke.

Begoviæa, Silvija Strahimira Kranjèeviæa i Ante Tresiæiæa Paviæiæa. Brojni suvremeni slikari su prikazali taj dogaðaj na platnima. Èuvene su slike Austrijanca Antona Romaka posebnog koloristièkog tretmana koja prikazuje dramatièan trenutak juriša broda te poznatog mariniste Alexandera Kirchera. Saèuvano je više litografija i gravura sa scenama iz bitke. Meðu poznatijima su heliogravure koje su izradili C. Bolanachi 1868, J. C. B. Püttner, F Paterno i F. Kollarz te slika u ulju l.

Rocchija iz 1893. godine.

Uspomena na Viški boj obilježavala se kasnije kao državni, ali i kao narodni praznik. Svake godine polagali su se vijenci pod spomenik i držale mise zadušnice.

Naroèito je bilo sveèano za važnijih jubileja ne samo u Visu, nego i u Zadru, Puli i Beèu. Tada je Vis posjeæivala ratna flota s visokim uzvanicima odati poèast poginulim. Prilikom 20. godišnjice doputovali su mnogi rodoljubi iz Dalmacije.

Slièno je bilo prigodom 25. i 40. obljetnice. Najvažnija proslava pripremala se na 50. obljetnicu 1916. godine. Još su 1914. poèele su pripreme. Raspisan je natjeèaj za projekt velike spomen crkve koja se planirala graditi kod župske crkve Gospe od spilice. Prispjelo je èak 47 nacrta iz raznih krajeva države. Ocjenjivaèki sud je dodijelio prvu nagradu inž. Rudolfu Krausuzu iz Beèa. Kako je izbio Prvi svjetski rat, naum nije ostvaren. Ali je taj datum obilježen u cijeloj državi.

197

185 - 201

Spomenik palim mornarima podignut 1867. na groblju Prirovo u Visu. Na visokom postolju s imenima žrtava nalazi se skulptura lava sa zastavom u kandžama.

Nakon prvog svjetskog rata odnijeli su ga Talijani pa je na istom mjestu 1988. godine postavljen drugi slièan, ali nešto jednostavniji.

VDG JAHRBUCH 2007

Iza Prvog svjetskog rata, uslijed novih politièkih prilika, prestalo se s evociranjem dogaðaja. Nastavilo se tek u novije vrijeme.

Prigodom 130 obljetnice 1966. uprilièena je velika proslava uz sudjelovanje austrijskih tradicionalnih regimenta i udruga, Hrvatske ratne mornarice, sinjskih Alkara te brojnih stranih i domaæih gostiju. Položeni su vijenci pod spomenik, Hrvatski povijesni muzej i Austrijski kulturni institut u Zagrebu priredili su izložbu, a organizirana je i veslaèka regata. Zatim su 1998. prigodom 132. godišnjice Austrijski odbor i Viški odbor postavili novi spomenik palim mornarima na groblju Prirovo rad austrijskog akademskog kipara Gerharda Labera. Njegovo podizanje novèano su pomogle brojne osobe, poduzeæa i ustanove. Ponovno je sudjelovao austrijski Vojni ured za njegovanje tradicija iz Beèa, Hrvatska ratna mornarica, udruga Moreška iz Smokvice na otoku Korèuli i Hrvatsko-austrijsko društvo iz Splita. Tada je na postamentu postavljena i nova posvetna ploèa na njemaèkom i hrvatskom jeziku na kojoj uz ostalo stoji: JEDINSTVO EUROPE, POÈIVA NA RAZNOLIKOSTI NJENIH POVIJESNIH KONFLIKATA. GLEDAJTE VALOVE JADRANA, KAKO NA SVE OBALE NOSE PORUKU MIRA I RAZUMIJEVANJA

I 2006. bilo je veliko slavlje. Za tu priliku Austrijski crni križ obnovio je spomenik na groblju. Sveèanosti su bili nazoèni brodovi Hrvatske ratne mornarice, organiziran je mimohod tradicionalnih postrojba, postavljene su izložbe o viškom boju i pomorske filatelije, održano je i prigodno predavanje. Položeni su vijenci u more na mjestu bitke. Cilj je bio odati poèast svim poginulim u bitci bez obzira na kojoj su se strani borili.

198

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

BIBLIOGRAFIJA • Ferdinand Attlmayr: Der Krieg Österreichs in der Adria im Jahre 1866.

Pula 1896.

• Jerolim Benko: Admiral Max Freiherr von Sterneck. Beè 1901.

• Josef Fleischer: Krieges im Jahre 1866. Beè 1906.

• Petar Kunièiæ: Viški boj. Zagreb 1892.

• Alberto Lumbroso: La battaglia di Lissa. Rim 1910.

• Mardešiæ Petar: Viška bitka. Pomorski zbornik, Zadar 1966. br. 4.

• Nataša Mataušiæ: Mit aller Kraft nach Lissa. Ausstellung zum 130. Jahrestag der Schlacht von Lissa, Zagreb 1966.

• Grga Novak: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeæa. Beograd 1962.

• Stanko Piploviæ: Austrijska utvrðenja na Visu. Moguænosti, Split 1982. br. 3-5.

• Stanko Piploviæ: Spomeni na Viški boj. Split 2001.

• Erwin Schatz: Der "Lowe von Lissa" und sein Schicksal. Marine – Gestern, Heute, Beè 8/1981. br. 3.

• Alexander Sixtus von Reden: Vivat Lissa ! Die widerker des Löwen. Beè 1999.

• Berislav Viskoviæ: Viški boj 1866. Split 2001.

• Viška bitka. Zbornik radova povodom 100. godišnjice 1866.-1966., Zadar 1967.

199

185 - 201

VDG JAHRBUCH 2007

Zusammenfassung

Seeschlacht vor der Insel Vis 1866 Im Jahre 1866 traf Italien eine Militärvereinbarung mit Preußen gegen Österreich. Die Tendenz, die herrschte, war eine allgemeine Vereinigungsbewegung anzuregen. Es handelte sich um Präventionen auf das venezianische Gebiet, dass zu dieser Zeit im Rahmen des Habsburger Kaisertums war. Es kam zu einem Krieg in dem Italien das adriatische Meer unter seine Macht bringen wollte. Am 16. Juli verließ ihre Kriegsflotte unter dem Kommando von Admiral Carl Pellion Persano den Hafen Ancona in Richtung der Insel Vis. Die erste Aufgabe war die Einnahme der Insel. Die Flotte bestand aus 11 Panzerschiffen und einer größeren Zahl von Fregatten, Korvetten, Kanonenbooten wie Streifen-, so auch Transportboote geleitet vom Panzerboot „Re d Italia“. Etwas später schloss sich ihnen das moderne Panzerboot „Affondatore“ an, dass gerade in Gross Britannien beendet wurde. Am morgen, den 18. Juli bombardierten die italienischen Schiffe die Küstenbatterien in Komiža und der Bucht Rukavac, aber ohne Erfolg. Es wurden auch die Befestigungen auf Vis angefallen, die auch schwer beschädigt wurden.

Auch den nächsten Tag ging der Anfall weiter, aber die Verteidiger leisteten großen Widerstand. Wegen schlechter Wetterumstände und der Unbeschlossenheit von Persano, wurde das Ausschiffen für den nächsten Tag abgesagt.

Die österreichische Flotte befand sich in diesem Augenblick unweit des Kanals von Fažana, beim Hauptkriegshafen Pula. Als er über die Ereignisse auf Vis informiert wurde, schiffte Konteradmiral Wilhelm von Tegetthoff mit all seinen Schiffen in Richtung des Feindes. Er war viel schwächer, hatte alte und ungenügend bewaffnete Schiffe.

Zur entscheidenden Schlacht kam es am 20. Juli nördlich der Insel Vis. Die österreichische Flotte formierte drei Divisionen in Form von Keilen. In der ersten befanden sich 8 Panzerschiffe geleitet vom Admiralenschiff „Ferdinand Max“. Die zweite hatte 9 Holzfregatten und die dritte 10 Kanonenboote und Hilfsschiffe. Die Österreicher kamen vom Westen und die Italiener schifften in einer Kolonne in Richtung Norden. Die erste österreichische Gruppe nutzte die Stauung in der Formation des Feindes aus und es gelang ihnen sich zwischen den italienischen Divisionen durchzudrängen und in ihr Zentrum einzudringen. Es kam zum Chaos in dem die Italiener Kontrolle verlieren. Das österreichische Admiralenschiff schiffte auf die „Re d Italia“ zu. Mit dem Schnabel schlug sie in die das Backbord und versenkte es. „Kaiser“ geriet mit dem Schiff „Re di Portogallo“ aneinander und beschädigte sie sehr. Das italienische Panzerschiff „Palestro“ wurde auch beschädigt. Später explodierte es und versank. Dies demoralisierte den Feind, der sich in den Nachmittagsstunden in Richtung Ancona zurückzog. Unter den Seemännern auf den österreichischen Schiffen befanden sich zahlreiche Kroaten, 200

VDG JAHRBUCH 2007

185 - 201

die sich als sehr tapfer zeigten. Da sie besiegt wurden, fühlten sich die Italiener gedemütigt und Persano wurde sein Rang genommen - er wurde abgelöst von seinem Dienst. Nach dem Kampf wurde auf Vis und im ganzen Land gross gefeiert.

Tegetthoff wurde in den Rang der Vizeadmirale befördert. 1868 wurde er zum Kommandanten der Kriegsflotte befordert. Die verstorbenen österreichischen Seemänner und Soldaten wurden auf dem Ortsfriedhof auf der Halbinsel Prirov beerdigt. Im nächsten Jahr wurde ein großes Denkmal enthüllt. Auf dem Marmorfundament wurden die Namen der verstorbenen Helden eingeschnitten und auf der Spitze die Skulptur eines liegenden Löwen, der in seinen Krallen eine Fahne hielt. Nach dem Zweiten Weltkrieg hielten die Italiener eine Zeit lang Dalmatien unter Okkupation. Mit dem Frieden in Rapall zogen sie sich zurück.

Dabei demontierten sie das Denkmal in Vis und fuhren es nach Italien wo es sich auch heute vor der Seeakademie in Livorno befindet. In der Nähe wurde auch noch ein etwas bescheideneres Denkmal in Andacht an die gefallenen Kanonier, die von den umgebenden Festungen und Batterien den Hafen vor den Feindesschiffen verteidigten, enthüllt. Seit dann werden jedes Jahr Kränze niedergelegt. Bei besonderen Jubiläen besuchte die Kriegsflotte mit hohen Gästen die Insel Vis um den Gefallen Ehre zu erweisen. Besonders feierlich war es anläßlich des 20., 25., und 40. Jubiläumstages i ganz Dalmatien, Pula und Wien. Nach dem Ersten Weltkrieg kam es zu einer längeren Unterbrechung. In neuer Zeit wurde die Tradition wieder erneut.

Der Kampf auf Vis war der bedeutendste Seekampf, der auf der Adria geführt wurde. Er ist ein Beispiel wie man mit Tapferkeit und Fähigkeit den weit stärkeren Feind besiegen kann.

Die angewendete Taktik wird auch auf zahlreichen Militär-Seeakademien erforscht Dieser Kampf stellt den ersten Kampf der Panzerschiffe mit Anwendung von Kanonen mit Röhren und den letzten in dem der Stoss mit dem Schnabel angewendet wurde. Das Resultat des Kampfes änderte die weitere Geschichte dieses Gebietes. Die Italiener ließen vom Vorhaben die adriatische Ostküste zu beherrschen ab.

201

Zdenko SAMARŽIJA, prof. mr. sc. Darko GRGIÆ

Sudbina folksdojèera u hrvatskim udžbenicima povijesti - metodièki ogled Uvijek se može kritizirati hrvatske udžbenike povijesti. Na žalost, neiscrpna tema usmjerena je ka marginalnom segmentu udžbenika, povijesnim sadržajima.

Kritièari listom tragaju za materijalnim pogreškama (tko je prvi preletio Atlantski ocean) te uoèavaju bizarnosti (turski je parlament prekinuo zasjedanje da bi zastupnici pogledali epizodu sapunice Dallas) i netoènosti (predsjednik Tuðman je promijenio ime Dinama u Croatia – nije nego u Graðanski). Dijapazon kritika udžbenièke literature trebao bi se kretati od analize ilustrativnoga materijala i didaktièko-metodièke analize izvorne graðe te procjene autorovog pristupa prošlosti nacionalnih zajednica, u našem sluèaju njemaèke i austrijske nacionalne zajednice u Republici Hrvatskoj.

Didaktièki dadaizam Nijedan hrvatski srednjoškolski udžbenik povijesti1 (ni geografije2) ne daje cjelovitu sliku o životu Nijemaca i Austrijanca u Republici Hrvatskoj. Nije objašnjeno zašto se skupine doseljenika u hrvatske zemlje, koji govore njemaèkim jezikom, dijele u Židove, Nijemce i Austrijance; ništa ne piše o njihovoj vjeri, sakralnom graditeljstvu, utjecaju na razvoj agrikulture i gospodarstva u cjelini te kulturi Nijemaca i Austrijanaca (osim u negativnom kontekstu, na primjer, da su se kazališne predstave u Zagrebu održavale samo na njemaèkom jeziku), izdavaštvu novina, kalendara, molitvenika ili knjiga. Najèešæe se Nijemci i Austrijanci u hrvatskim zemljama spominju u kontekstu germanizacije, dakle negativno, bez sustavne analize što je to germanizacija3, te odjednom iskrsavaju pred uèenike u lekciji koja govori o svršetku Drugoga svjetskog rata - ili se zlo koje je pogodilo Nijemce i Austrijance svrstava u zloèine rata i poraæa, a zloèini u to doba su, 1

2

3

Analizu smo bazirali na srednjoškolskim udžbenicima povijesti i geografije izdavaèkih kuæa Alfa, Feletar, Školska knjiga i Profil, koji su u upotrebi u školskoj godini 2006/2007., a èije autore, recenzente i urednike neæemo navoditi jer bi spisak bio podugaèak. Na web stranici Ministarstva znanosti, prosvjete i sporta nalazi se popis svih odobrenih udžbenika u toj nastavnoj godini.

Nastavni program geografije u srednjim školama i gimnazijama u mnogim se segmentima dotièe života nacionalnih zajednica u Republici Hrvatskoj.

Valjalo bi problem germanizacije propitati koristeæi metode koje je iznjedrio hrvatski povjesnièar dr. sc. Dinko Šokèeviæ, koji živi i djeluje u Maðarskoj i Hrvatskoj; u knjizi Hrvati u oèima Maðara, Maðari u oèima Hrvata: kako se u pogledu preko Drave mijenjala slika drugoga (Zagreb 2006.), Šokèeviæ je dokazao kako maðarizacije, zapravo, nije ni bilo i kako je maðarizacija plod politikantstva hrvatske elite, koja se neselektivno uplela u hrvatsku historiografiju.

203

203 - 205

VDG JAHRBUCH 2007

dakako, razumljivi. Tada se obièno koriste pojmovi odmazda koju se nije moglo sprijeèiti ili zloèin prema Nijemcima, a stjeèe se stav, neka mi bude oprošteno, da ni autorima udžbenika nije sasvim jasno je li udar na Nijemce i Austrijance bio opravdan ili možda opravdan prema nekima – izostale su reèenice kojima autori nedvosmisleno staju na stranu potlaèenih. To je, dakako, neoprostivo4.

Meðutim, i ono što je izneseno korektno (što je još jako daleko od pojma kvalitetno), na primjer tekstovi o zloèinu nad Nijemcima i Austrijancima u poraæu, nije oplemenjeno didaktièki opremljenim vrelima niti pitanjima na kraju teksta koja bi uèenike trebala motivirati na samostalna istraživanja te im pomoæi da stvore sustav kako bi trajno zapamtili gradivo. Pitanja nisu ni sugestivna ni emotivno nabijena pa je uèenicima teško izgraditi stav kojim bi osudili zloèin nad Nijemcima i Austrijancima.

Prijedlog U sluèaju Podunavskih Nijemaca i Austrijanaca trebalo bi sukladno buduæem zanimanju uèenika i njihovoj dobi posvetiti razlièitu kolièinu vremena i prezentirati uèenicima razlièite sadržaje. Programska osnova bila bi, naravno, ista.

Svi bi uèenici kroz sustav hrvatskoga srednjoškolskoga obrazovanja trebali usvojiti osnovne informacije o Germanima u seobi naroda na podruèju Slavonije, Baranje i Srijema te o doseljavanju Sasa i drugih njemaèkih plemena u Podunavlje za vrijeme srednjega vijeka – bilo kao trgovaca, obrtnika ili redovnika. Doseljavanje Nijemaca i Austrijanaca u posttursku Slavoniju te njihov utjecaj na razvoj agrikulture, tiskarstva i gospodarstva Hrvata u Slavoniji, Baranji i Srijemu trebao bi zauzeti znatan dio vremena posveæen istraživanju kulture i gospodarstva nacionalnih zajednica. Na primjeru protjerivanja Nijemaca i Austrijanaca nakon Drugoga svjetskog rata te organiziranja logora u koje su strpani veæinom nevini (žene, djeca i starci) i u kojima su mnogi umrli ili izašli iz logora narušena zdravlja uslijed loših uvjeta življenja te muèenja i izgladnjivanja, a što je pridonijelo razvoju bolesti i pridonijelo skraæivanju života te gotovo onemoguæilo da bivši logoraši osjete subjektivan osjeæaj sreæe i životne radosti, treba u uèenika razviti stav o potrebi podržavanja slabijih i nemoænih te stajanja na stranu nevinih i potlaèenih.

Uèenicima poljoprivrednih i tehnièkih škola treba prezentirati utjecaj doseljenih Nijemaca i Austrijanaca na razvoj ratarstva i stoèarstva, osobito na uvoðenje poljoprivrednih alatki, koje se do tada nisu koristile u agrikulturi Slavonije, Baranje i Srijema. Isto tako, uèenike zdravstvenih škola, bilo humane ili animalne medicine, trebalo bi informirati o utjecaju Nijemaca i Austrijanaca na razvoj javnoga zdravstva u Podunavlju, kako onoga u selima tako i onoga u gradovima pod okriljem službene medicine.

4

Puštanje takvih udžbenika u nastavu ide na dušu ministrima i visokim dužnosnicima Ministarstva, ali i na savjest nastavnicima povijesti koji su koristili takve udžbenike u svom radu, a mogli su odbrati udžbenike u kojima se s više senzibiliteta iznose èinjenice o zlu koje se dogodilo Nijemcima i Austrijancima.

204

VDG JAHRBUCH 2007

203 - 205

Priruènik Dakle, trebalo bi prionuti izradi priruènika za uèenike i nastavnike o utjecaju Nijemaca i Austrijanaca na gospodarstvo i kulturu Slavnije, Baranje i Srijema, koji bi premostio razdoblje do izdavanja lepeze priruènika, pa i onoga o životu svih nacionalnih zajednica u Republici Hrvatskoj, koji bi kvalitetom tekstova te odabirom izvornoga materijala i njegovom didaktièkom obradom pomogao u radu nastavnicima povijesti (i geografije) i koji bi u nekoliko primjeraka stajao u svakoj uèionici u gimnazijama i srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Èim svjetlo dana ugleda priruènik za uèenike i nastavnike o utjecaju Nijemaca i Austrijanaca na gospodarstvo i kulturu Slavnije, Baranje i Srijema trebalo bi organizirati radionice za srednjoškolske nastavnike povijesti i geografije kako bi ih upoznali s priruènikom i kako bi nastavnike senzibilizirali za rad s pripadnicima nacionalnih zajednica.

Zakljuèak I zakljuèimo, nema velikih razlika meðu hrvatskim udžbenicima u interpretaciji doseljenja, života, utjecaja Nijemaca i Austrijanaca na život i kulturu Hrvata te zloèina nad njemaèkom i austrijskom nacionalnom zajednicom.

Založimo se da se proces unifikacije udžbenika nastavi, no isto tako težimo da u pristupu nastavi povijesti bude puno malih razlika, koje se odnose na kulturološke razlike hrvatskih regija te razlièite didaktièko-metodièke interpretacije sadržaja.

Drugim rijeèima, udžbenik, kao glavni izvor informacija o nekom dogaðaju ili procesu trebao bi iznijeti pred uèenike osnovne podatke, koje bi kasnije obraðivali uèenici uz pomoæ nastavnika na didaktièki obraðenim povijesnim vrelima i problemskim zadacima. U isto vrijeme nastavnici bi podupirali formiranje stava u uèenika o besmislenosti zloèina i suosjeæanju sa žrtvama. Kao korektiv znanja trebalo bi u nastavu uvesti radne bilježnice-vježbenice s enigmatskim i kartografskim zadacima, pomoæu kojih bi uèenici lakše provjerili jesu li stvorili kvalitetan sustav informacija koji jedini jamèi trajno zapamæivanje. Pripadnici njemaèke i austrijske zajednice u Republici Hrvatskoj trebaju potaknuti pisanje priruènika za uèenike i nastavnike o životu i kulturi Nijemaca i Austrijanaca u hrvatskom kulturnom krugu, koji bi sadržavao i didaktièki obraðene izvore, ali i vježbenicu sa šarolikim dijapazonom zadataka, kako bi uèenicima bilo lake usvojiti povijesne èinjenice o životu i doprinosu Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom kulturnom krugu.

205