Joel Hynes “Do dna” by Edicije Božičević

Joel Hynes Do dna

Prvi put tiskano u Hrvatskoj 2013, u nakladi © Edicije Bo ièeviæ Trg kralja Tomislava 18, Zagreb www.edicije-bozicevic.com Za nakladnika Juraj Bo ièeviæ Prijevod Marijana Bender Urednica Nataša Medved Lektura Ana Lovrenèiæ Prijelom Miroslav Kodriæ Ovitak Iva Mandiæ Tisak Denona d.o.o.

ISBN: 978-953-7953-05-8 CIP zapis dostupan u raèunalnome katalogu Nacionalne i sveuèilišne knji nice u Zagrebu pod brojem 848380 Sva prava pridr ana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umno iti i prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ili mehanièkim sredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, snimanje ili bilo kakvo digitalno pohranjivanje ili distribuiranje bez prethodnog pismenog dopuštenja nositelja autorskih prava.

Joel Hynes

DO DNA Prevela s engleskog Marijana Bender

Edicije Bo iĂ¨eviĂŚ Zagreb, 2013.

SADR AJ

1. Izgubljen srednji prst

2. Palibuba

3. Na pola puta do Ðavolje kuhinje

4. Zub i nokat

5. Dobro odigrane igre

6. Poka i mi svoje prijatelje

7. Vidikovac Joeyja Neilla

8. Koji jesi na nebesima

9. Šansa u posljednjoj sekundi

10. Uvijek si to bila ti

109

11. Vrag kojeg ne poznaješ

117

1. Izgubljen srednji prst

I tako je gospoða Glenda Devereux došla krajem srpnja te godine, doèepavši se posla u maloj kantini tvornice za preradu ribe. Baš navrijeme da skupi bonove za hranu. Dok je èistila po kantini, uhvatila me pri pokušaju kraðe kutije Rothmana s police. – Toliko ti fali cigareta? Vidim, vidim. Dala mi je dvije. Igrali smo mau mau. Rekla mi je kako je prije godinu dana napustila svog mu a i da ju je njegov brat Billy, vozaè viljuškara u tvornici, zaposlio ovdje u Coveu. Tek je navršila dvadeset šest godina. Imala je dva sina: osmogodišnjaka i jednogodišnjaka, a ovo im je bila treæa selidba te godine. Ali ovo je za njih potpuno nov poèetak. Iako, kada govorimo o mjestu Cove, nisam baš mogao shvatiti kamo ju je taj novi poèetak trebao odvesti. U mjestu s jednim duæanom i jednim klubom, sve što ti je preostalo bila je ševa. Radno vrijeme duæana ovisilo je iskljuèivo o raspolo enju starog momka koji ga je vodio, a tamo nije bilo èak ni sladoleda. Klub je bio otvoren samo petkom i subotom naveèer i potpuno zatvoren od sijeènja do o ujka. Prekrasan novi poèetak. Uselili su se u kuæu gospoðe Mary-Angus, masivnu dvokatnicu, sagraðenu na prijelazu izmeðu dva stoljeæa, koja se nalazila odmah preko puta kuæe u kojoj sam ivio. Krovne grede bile su u lošem stanju, a koprivama obrasli temelji raspadali su se. Okru ena sa svih strana divovskim javorima i zastrašujuæim stablima crne smreke, nije bila ugodno 7

mjesto po mraku. Unatoè tome, Glenda je bila oduševljena kuæom. Mnogo prostora za malce. Otprilike tri mjeseca prije nego što se Glenda pojavila, prethodna je vlasnica, gospoða Mary-Angus, odvezena u kolima hitne pomoæi u Saint John’s. Proglasili su je opasnom za sebe nakon što si je odrezala sve prste na lijevoj ruci dok je èistila elektriènu kosilicu na pragu kuæe. Pokušavala je izvaditi snop stare trave iz kosilice dok je kosilica još uvijek radila. Uspjela je izvaditi travu, ali kosilica nije eljela odustati prije nego što uzme nešto zauzvrat. Zamotavši ruku u kuhinjsku krpu, mirno je došetala do susjeda preko puta. – Upravo sam imala malu nezgodu. Odmotala je ruènik i otkrila je dijelove viseæeg mesa iz kojih je špricala krv i koji su samo nekoliko minuta prije èinili èetiri pomalo artritièna prsta. Pozvali su hitnu pomoæ i Mary-Angus je prevezena u St. John’s. Zet njezina susjeda prešao je na drugu stranu ceste s torbicom kako bi skupio prste u sluèaju da se mogu ponovno zašiti. Tvrdi da je pronašao ka iprst i prstenjak, stari potamnjeli vjenèani prsten i sve se to razbacano još uvijek grèilo i migoljilo na podu trijema. Pronašao je mali prst zaglavljen u oštricama kosilice. Tra io je temeljito do mraka i srednji prst, ali nikada ga nije pronašao. Poslije toga, moj prijatelj Andy i ja proveli smo još mnogo veèeri na rukama i koljenima detaljno pregledavajuæi travu u njezinu dvorištu, uzbuðeno skaèuæi preko komada štapova, psujuæi kad god bismo naišli na neke pileæe kosti. Naravno, ni mi ga nismo mogli pronaæi. Prošlo je manje od dva tjedna nakon male nezgode i gospoða Mary-Angus umrla je u snu u bolnici St. John’s. Nisam baš viðao Glendu poslije kratkog èavrljanja u kantini tijekom prošlog ljeta. Bio sam zauzet pokazivanjem jezika, plivanjem, pušenjem, vo njom bicikla i bacanjem kamenja na djevojke. No, kad je došla jesen, poèeo sam je sretati naveèer nakon škole. I ona je bila oduševljena time. Njezina su djeca uvijek bila sa svojim ocem od èetvrtka do ponedjeljka. Andy i ja išli smo tamo pušiti u miru, dosta nam je bilo 8

skrivanja u šumi. Nije se ponašala prema nama kao prema djeci, veæ nas je tretirala više-manje kao prijatelje. Mo da joj je godilo društvo. Petkom naveèer kupila bi nam pivo, dala nam je gutljaj tu i tamo. Jedanput sam pokušao isprièati joj prièu o Mary-Angus, ali me zaustavila bojeæi se da bi je njezin duh mogao preplašiti tijekom noæi. Tada ni Andyju ni meni nije trebalo više od dva ili tri piva da se pretvorimo u pijane letve, a onda bi nas Glenda podsjetila da se treba pripremiti za petak naveèer i da bismo i mi to trebali uèiniti. Jednom takvom prilikom, kada smo ljubazno zamoljeni da izaðemo, stajala je pokraj sudopera s leðima prema nama dok smo odijevali jakne. Nosila je sportsku majicu bez rukava preko koje se jasno vidjela naramenica grudnjaka. Nagnuo sam se, uhvatio naramenicu, povukao kao uzicu i pustio je na njezina gola leða. Ispustila je zvuk slièan cvile u. – Skini to, djevojko. Andy se hihotao dok je izlazio kroz ulazna vrata. Nije izgledala preveselo kad se okrenula. Shvatio sam da sam æu nadrapati. Uhvatila me za zglob i odvukla u sobu straga. Bio sam siguran da æe me pljusnuti, ali nije. Nije me pljusnula. Gurnula me na kauè i podigla majicu, a njezine su male grudi provirile ispod ica grudnjaka. – To eliš, Keith? Pa sad, bilo je to daleko od onog što sam oèekivao. Ono što sam ja htio bilo je nešto sasvim drugo. Njezine su bradavice bile tamne poput hrðe i nabrekle iz nekog razloga. Prije nego što se uspjela ispraviti, sagnuo sam se i stavio jednu u usta. Bila je teška i slana. Osjetio sam kako mi se ukrutio. Zlobno se nasmijala i odgurnula me. – Sad idi van. Èuvaj ga za svoju djevojku. Nikada nisam rekao Andyju što se dogodilo. Izašao sam iz kuæe pokrivajuæi jaknom malu izboèinu u trapericama, a onda sam gurnuo Andyja. On mi je uzvratio i tako smo se poèeli hrvati i boksati putem prema vikendu. Iste noæi, u igraonici u kojoj smo se dru ili pomno sam razgledao sve grudi oko sebe. Pokušavao sam pogoditi njihov 9

oblik, velièinu i boju bradavica. Slušao sam deèke kako prièaju o tome kako su pipkali jednu i kako bi je drugi isto htio probati. Nisam mogao dokuèiti kako je moguæe da bilo koja od tih djevojaka moje dobi mo e skrivati u svojem grudnjaku blago poput onog koje mi je Glenda pokazala. Mnogo prije mog policijskog sata razmišljao sam da se vratim natrag u Cove, da vidim je li kod kuæe. Glenda. Dvaput starija od mene. Vjerojatno mi se samo rugala zabavljajuæi se na moj raèun. Ali nisam je mogao izbaciti iz glave. Kad sam te veèeri otišao u svoju sobu, priuštio sam si dobar tretman. Sve što sam vidio bile su bradavice. *** Subotnja popodneva obièno sam provodio u Glendinoj kuæi pušeæi tanke cigarete i smijuæi se. Prema navici, krenuo sam stazom do njezine kuæe. Na pola puta sam stao. Nisam mogao uæi. Proveo sam cijelo jutro razmišljajuæi o prošloj veèeri i pretpostavljam da sam se bojao da neæe priznati što se dogodilo. Nisam mogao riskirati. Iduæe srijede naletio sam na nju dok je izlazila iz duæana. S njom su bila dva mala djeèaka. Nasmiješila se i pitala me gdje sam se dosad skrivao. – Nisam te valjda uplašila? Jesam li, Keith? To je bilo to. Mig koji sam pri eljkivao. Rekao sam joj da sam radio na projektu za školu, ali da sam planirao navratiti kod nje za vikend. Rekla mi je da doðem kod nje iduæu veèer. Deèki æe otiæi kod oca. Nema problema. Kada me Andy nazvao poslije škole u èetvrtak naveèer, rekao sam mu da moram iæi u Shore kod zubara. On ne bi otišao kod Glende bez mene. A ja mu nisam mogao reæi istinu. Nisam se elio dovesti u situaciju da mu moram objašnjavati i uvjeravati ga. Osim toga, shvatio sam da mi je bolje dr ati jezik za zubima. Nisam znao hoæe li se uopæe nešto dogoditi, a ako se i dogodi, to ne bi bila stvar s kojom bih se volio hvaliti uokolo. Uostalom, bila je dvaput starija od mene. 10

Poprskao sam se oèevom kolonjskom vodom, oprao zube, poèešljao kosu i dobro se pogledao u ogledalu. Nisam izgledao tako loše. Moj je ten bio prilièno èist i sviðala mi se moja kosa. Neki djeèaci u mom razredu imali su dlaèice na licu, ali ja nisam. Nikad u ivotu nisam se morao brijati i mo da prije manje od godine dana prvi sam put primijetio neke dlaèice oko brade. Otišao sam u krevet naveèer, kao i uvijek, i kad sam se probudio sljedeæeg dana, brada mi je bila dlakavija. Noge takoðer. Negdje u to vrijeme do ivio sam prvi orgazam, i to ne sluèajno. Proveo sam cijeli dan u školi pokušavajuæi sjediti u klupi, tako da ne skrenem pozornost na stvar u mojim hlaèama. Najgore je bilo to što su to bile sportske hlaèe, tako da bez obzira na to kako sam se namjestio ili ga pokušavao spustiti pod elastiènim gaæama, stalno je štrcao. Kad sam došao kuæi te veèeri, sve me boljelo. Zakljuèao sam se u kupaonicu, pustio vodu iz slavine, prelistao stranice s donjim rubljem u novom Searsovu katalogu. Uskoro su mi u glavi bile prljave slike grudnjaka i najlonki. Nisam toèno znao što mi je èiniti, samo znam da sam se bolje osjeæao što sam više vukao i stiskao prema sebi. Što sam se bolje osjeæao, to sam više vukao i stiskao. Sve je postalo crno, mišiæi u nogama su mi se ukliještili. A onda je došlo to duboko, prljavo olakšanje. Osjetio sam trnce po tijelu. Srušio sam se na pod, zadovoljan i iznenada zabrinut. Poderao sam zgu vanu stranicu iz kataloga, ponio je sa sobom na donji kat i stavio je u peæ. Zbogom, ljubavi moja. Trebala mi je vjeènost da stignem do Glendine kuæe te veèeri. ivjela je na manje od pet minuta od mene, ali kad sam stigao, osjeæao sam se kao da sam hodao kilometrima. Unatoè prljavom listopadskom vjetru, znojio sam se sve više. Ali ušetao sam kao i obièno, kao da sam bio vlasnik kuæe i sjeo za stol. Zapalio sam cigaretu. Ponudila mi je rum, pod uvjetom da nisam pio nešto drugo. – Samo djeèaci piju miješano. Nadam se da nisi više djeèak, Keith. 11

Uzeo sam èašu i ispraznio je. Poèela se lagano hihotati i navukla zavjese. Popili smo još jedno piæe, ovaj put na civiliziraniji naèin, a potom je odnijela bocu iz kuhinje. – Saèuvat æemo ovo za kasnije. Sigurno neæeš biti dobar. Neæu biti dobar? Što joj to sad znaèi? Kako neæu biti dobar? Ugasila je svjetlo na trijemu. Sat se nedavno pomaknuo unatrag i veæ je bio mrak. Nasmiješila mi se kada je prolazila kroz sobu, a zatim je otišla gore po škripeæim stepenicama. Što da radim? Što se ovdje dogaða? Je li samo otišla u kupaonicu? Je li otišla odrijemati? eli li da je slijedim? Kako sam samo glup! Kako mogu pomisliti da bi ona zapravo... – Keith? Stajat æeš dolje sam? Doði gore, elim te. Preskakao sam po tri stepenice. Nikad prije nisam bio na gornjem katu Glendine kuæe. Gornji kat izgleda mokar i ustajao u odnosu na novoureðen, moderni donji kat. Na vrhu stubišta nalazio se kip Bla ene Djevice Marije. Krunica je visjela na kvaki. Na zid pokraj ulaza u jednu sobu bila je prièvršæena izblijedjela plastièna posuda za svetu vodu. To je bila kao neka vrsta upozorenja gospoðe Marije-Angus iz groba, koju je ona pametno uputila preko svog katolièkog, tu nog, alosnog smisla za modu. – Ovdje sam, Keith. Zadnja vrata na dnu. Uronio sam ruku u posudu u kojoj je trebala biti sveta voda, nadajuæi se da æu mo da tako odustati od onoga što sam namjeravao uèiniti, ali posuda je bila puna opušaka. Glenda ju je koristila kao pepeljaru. Okrenuo sam se u smjeru njezina glasa. Vrata su bila zatvorena. Po cijeloj du ini vrata bilo je prièvršæeno ogledalo. Promatrao sam se u njemu dok sam koraèao. Poletni deèko u mojim trapericama, nove kaubojske èizme za koje sam molio na poèetku školske godine, mali o iljak na èelu koji sam dobio s pet godina. Gurnuo sam vrata i pogledao unutra. Veliki braèni krevet, stara komoda od mahagonija s desecima razbacanih parfema iz drogerije, sušilo za kosu, losioni za tijelo, èasopisi, pepeljara, budilica. Bilo je tu i golemo ogledalo koje je 12

udvostruèavalo velièinu prostorije. U njemu sam ugledao Glendu, koja se ušuljala iza mene s ogromnim osmijehom na licu. Nisam se okrenuo, ali sam uhvatio njezin pogled u ogledalu. Zagrlila me s leða i poèela mi trljati prepone kroz traperice. Okrenuo sam se prema njoj. Stajala je potpuno gola. Njezino graciozno tijelo prekriveno trncima, bradavice upravo onakve kakve sam zapamtio. Spustio sam ruku meðu njezine noge, ali ona ju je uhvatila i vratila meðu svoje male grudi. – Jesi zakljuèao vrata, Keith? – Što? Ne, ja… – Idi dolje i zakljuèaj sva vrata. I makni se od prozora. Ovaj put preskakivao sam po šest stepenica na putu prema dolje. Jedan od Glendinih sinova ostavio je na podu igraèku u obliku robota. Nešto u obliku tijela bez udova koje me podsjeæa na staru igraèku Atari, koju sam imao kad mi je bilo osam ili devet godina. Sjeæam se kad mi ju je otac donio kuæi. Imala je miris po novoj, tvrdoj plastici. Uz nju sam dobio i Pac-Mana. Te sam noæi sanjao male ljubièaste duhove i nisam mogao doèekati jutro jer je Andy imao rezervnu kazetu Space Invadersa koju mi je namjeravao dati. Zakljuèao sam ulazna vrata i prikrao se do stra njih. Kad sam pogledao na cestu, vidio sam Andyja kako šeta s Bobbyjem O’Neillom. Vukli su za sobom palice za hokej. Mislio sam da mrzimo Bobbyja. Aha, tako dakle! Ja idem kod zubara, a Andy se dru i s jebenim Bobbyjem O’Neillom? Zamišljam kako æu sutra u školi suoèiti Andyja s time. Uzimam si malo daha na povratku do Glendine sobe. Sada kada znam što mogu oèekivati, osjeæam se malo mirnije. Ovo bi èak mogao biti i dobar naèin da je muèim. Èak sam se zaustavio u kupaonici na katu da operem ruke, namignuo sam Bla enoj Djevici i nastavio hodnikom. Glenda je bila na krevetu. Miris njezina parfema ispunjavao je sobu. Poèeo sam skidati majicu, ali mi je rekla da stanem. Sjela je i otkopèala mi traperice, obgrlila ga rukama i vukla. Osjeæao sam da æu eksplodirati na licu mjesta. Tada se zaustavila i pustila ga. Poèeo sam razmišljati o tome da je 13

mo da promijenila mišljenje, ili još gore, da se samo zabavlja sa mnom. U tom me trenutku povukla na sebe i spustila me izmeðu svojih nogu tako jako da sam bolno zaglavio u njezinoj karlici. Gurnula mi je glavu prema grudima i išao sam naprijed-natrag izmeðu njezinih grudi, poput neke izgladnjele ivotinje. Tijelo joj je prekrasno. Ljepše nego što sam oèekivao. I mekano u isto vrijeme. Meso. ensko. Gura me bokovima te poèinjem misliti da je pritišæem ili da eli èuènuti. Mo da eli da se maknem s nje. Poèinjem se micati s nje, ali ona me privlaèi sebi, gurajuæi me sve sna nije. Pokušavam je poljubiti, ali se ona okreæe. Tada lagano spuštam glavu dolje meðu njezine noge, ne znajuæi zapravo što moram uèiniti tamo dolje, ali me ona ponovno povlaèi gore. – Što sada, djevojko? Uzima mog deèka u ruke i pritišæe ga uz svoju pièku vrteæi bokovima gore-dolje, trljajuæi je o njega. Osjeæam kako polako ulazim u nju, u ovaj topli novi otvor koji sam pronašao. Stavlja obje ruke na moja leða i pokušava me uvuæi u sebe, ali ne idem dalje. Previše je suho. Nema šanse. Boli. Gubiš prepucij prvi put? Psuje dok uzdiše i pljuje na svoj dlan. Puna usta sline. Utrljava sve to na glaviæ mog deèka i ponovno me vuèe prema sebi. Ovaj put klizim u nju sve do kraja, a ona ispušta oštri zvuk. Zvuèi tako strano, tako neprirodno, da sam siguran da sam uèinio nešto pogrešno, da radim sasvim krivo. Ona spušta ruke do donjeg dijela mojih leða, nekako me još bli e gurajuæi k sebi. Lice joj postaje smiješno i èeljust joj je tako visoko da vidim mrlje od cigareta na unutrašnjosti njezinih zubi. Osjeæam kost njezine zdjelice kako udara u moje tijelo i odjednom po elim izaæi iz nje, iz ove sobe, iz ove kuæe. Èak po elim da sam u dvorištu i igram se autiæima, gradim male ceste u pijesku pazeæi da mi odjeæa ostane èista. – Hoæemo zamijeniti General Leeja za Boss Hogga i još dva policijska auta? Ovo nije moja prijateljica Glenda, ako je ikada to i bila. Više je ne prepoznajem. Èekam njezinu završnu reakciju, 14

drske iskre u njenim oèima da me razuvjeri kako se još uvijek samo dobro zabavljamo. Ona nastavlja gurati i vuæi, njezine su ruke ponovno stisnute na mojoj stra njici i guraju me u nju, pa me odguruju, ona cvili i stenje. Uskoro ipak, usprkos svoj rastresenosti i strahu, spreman sam eksplodirati. No, prije nego što to uèinim, negdje izmeðu guranja i okretanja, kliznem iz nje. – Jebote! Jebote! Isuse! Doði ovamo, prijatelju. Zgrabi ga i gura natrag unutra. Ovaj put poèinjem gurati i ja. Sada poèinje cviliti i stenjati poput neke ivotinje iz zoološkog vrta i pomislim da joj opet nanosim bol jer postaje sve glasnija i ja poèinjem svršavati, a zatim ona šapuæe i ja sasvim sluèajno èujem ime Billy. Ne Keith, veæ Billy. Onaj kreten na jebenom vilièaru. Skoèio sam s kreveta i navukao traperice. Bio sam veæ na pola puta niz stepenice kada me poèela zazivati. – Keith? Kamo æeš? Oprosti, dragi. Neæeš nikome reæi? Na putu prema van zgrabio sam bocu ruma i veæ sam odluèio gdje æu je sakriti do sljedeæeg vikenda. Cove i nije baš mjesto za skrivanje od drugih, ali davao sam sve od sebe da u tome uspijem. Kad sam išao u duæan, morao sam proæi pokraj Glendine kuæe, pa sam uvijek prolazio po suprotnoj strani ceste i gledao prema dolje. Nisam znao kako da se odnosim prema onome što smo pro ivjeli i uèinili. Nisam mislio da mogu jednostavno otiæi do nje i sjesti, zapaliti cigaretu i poprièati kao da se ništa dogodilo, ali nisam htio razgovarati o onome što se dogodilo. Osim toga, prošlo je dosta vremena. Došla je prava zima i poèeo sam izlaziti s jednom mladom djevojkom koja je ivjela blizu obale. Nikada nisam nikome rekao išta o Glendi, ali sam stalno razmišljao o njoj. Toliko da sam jednom obuo èizme i izašao ispred prednjih vrata s namjerom da odem k njoj i da sve ponovimo. Mislim da mi je nedostajala. Ali odustao sam. Naravno, postala je moja mašta. Nikada više neæu vidjeti te stare bradavice. Teško sam se suzdr avao da ne pomislim na njih svaki drugi dan. Jedino što sam znao je da bih poludio 15

èim bih prestao misliti na nju. Nisam se mogao opustiti nakon toga. Osjeæao sam se kao da sam trèao, skrivao se daleko od toga. Te sam se zime nekoliko puta potukao s Andyjem. Potukli smo se šakama oko nekih glupih stvari. Otac me uhvatio kako kradem dvadeset dolara iz spavaæe sobe. Bio sam suspendiran iz škole zbog pisanja sranja o nastavnicima na zidovima WC-a i iz hokejaškog kluba za posljednje tri igre u sezoni. Ne pokušavam reæi da ta stvar ima ikakve veze s Glendom, da se zbog nje moje ponašanje pogoršalo, to jednostavno ne bi bila istina. Prešao sam crtu kad sam bio s njom. To stoji. Ali sam isto tako prešao mnogo drugih crta te godine. Jedne veèeri krajem travnja Glenda je izvirila kroz stra nja vrata svoje kuæe dok sam prolazio. Pozvala me da uðem, rekla je da mi mora nešto dati. Htio sam joj reæi da ne elim, izmisliti neki izgovor, ali u tom se trenutku nièega nisam mogao sjetiti. Osjeæao sam da joj ne mogu reæi „ne”, kao da nisam imao pravo na to. Nije skidala pogled s mene dok sam išao prema njezinoj kuæi. Osjeæao sam se neugodno. – Neæeš se ni pozdraviti sa mnom, Keith? Kutije su bile razbacane po cijeloj terasi. Opet se selila, u St. John’s, tamo gdje ima više moguænosti za enu njezine dobi. Bolji noæni ivot. Potpuno nov poèetak. Uredila je veæ stan i onaj kreten s viljuškara treba doæi da je odvede tamo. Djeca æe odsad ivjeti s ocem. – Keith, nisi nikada nikome prièao o onome? Mogli bismo se uvaliti u nevolje. Pretpostavljam da je imala pravo. Bilo bi nereda da je moja majka samo naèula nešto o tome, stalno bih slušao o tome. – Nikada nikome, djevojko. – Misliš da bi mogao? – Ne. – Dobro. Hvala ti, Keith. Uslijedila je neugodna tišina, kao da je oèekivala od mene da prièam o tome, da ka em nešto što æe je razuvjeriti, ali 16

nisam imao ništa više za ponuditi. Rekao sam da neæu reæi nikome i to sam i mislio. Izvukla je malu bijelu omotnicu iz d epa svojih hlaèa i pru ila mi je. – Ovo imam veæ dugo, Keith. Našla sam to prošlog kolovoza pod stepenicama. Mislila sam da bi ti to htio èuvati. Gledala me je èudno. Oèi su joj se poèele puniti suzama. Samo sam stajao tamo i tresao se u tišini, pokušavajuæi smisliti nešto sigurno i ljubazno što bih mogao reæi. Ali, ništa nije izlazilo iz mojih usta. – Pa, pretpostavljam da je to to, Keith, prijatelju? Ipak, nikada ne mo eš biti siguran. Ipak je to stari dobri ivot. Rekao sam joj zbogom i bilo mi je drago èuti sebe kako to izgovaram. Povukla se u kuæu i nestala u njenoj unutrašnjosti bez rijeèi. Kada sam se našao na cesti, otvorio sam omotnicu i istresao sadr aj u ruku. Tri zdepasta komada ukoèene bijele kosti. Spojio sam sva tri, a najdeblji dio bio je uredno odrezan na kraju. Odmjerio sam ih uzdu i poprijeko nakratko, prije nego što sam shvatio što znaèe. Srednji prst gospoðe Mary-Angus, prst koji je nedostajao. Srce mi je poskoèilo. Nisam mogao èekati da ga poka em Andyju i Bobbyju. Sigurno æe biti malo ljubomorni.