06 Kreiranje školskog vrta

Kreiranje školskog vrta

Aktivnosti u bašti su, što smo i očekivali, najzanimljiviji dio rada. Iako na prvi pogled, bašta jeste samo bašta, vrlo brzo smo došli do zaključka da je bašta mjesto gdje, prije svega, uzgajamo ljudske odnose. Aktivnosti u vrtu dolaze i kao dobar test koliko smo usvojili pravila ponašanja iz učionice i koliko smo uspjeli da povežemo djecu da budu jedan tim. Ovo je posebno izazovno ako se radionice organizuju kao dio ekološke sekcije, a ne na nivou odjeljenja.

Kreiranje školske bašte je veliko praktično finale na kraju jednog procesa punog informacija, predavanja, vježbi, igri i diskusija. Bašta je malo školsko carstvo kojim se uređuje i unapređuje školski porstor, koji služi kao model regulacije klime u gradovima i koji sugeriše održive prakse koje se tiču proizvodnje hrane u svijetu.

6.1. Uzdignute leje

Kako će bašta izgledati dosta zavisi od samog školskog dvorišta. Dok neke škole imaju slobodne velike površine, druge nemaju dovoljno „zavučen” prostor, neki imaju prostor samo na krovu (što i dalje ostavlja mogućnost za vrt), u nekim školama problem je dostupnost vode. Idealno, ali ne nužno, je naći sjenovit, pomalo zavučen kutak, gdje se mogu postaviti uzdignute leje. Praktičnost ovih leja je u tome što se zemlja manje rasipa, lakše prehranjuje, lakše se okopava i manja je mogućnost da će biljke biti zgažene.

Uzdignute leje su karakteristične za urbani prostor, bilo da je u pitanju uređenje tog prostora ili proizvodnja hrane. One vizuelno više odgovaraju ambijentu školskog dvorišta i ostavljaju utisak sređenosti čak i u periodu kada su zapuštene ili kad nije aktivna baštenska sezona.

6.2. Šta sadimo?

Sadnja zavisi od položaja bašte i metoda i tema koje su bile zastupljene u pređašnjem radu. Takođe, nastavnici i đaci mogu odlučiti da li žele vrt sa sezonskim ili višegodišnjim biljkama, ili kombinovano. Obije vrste biljaka ima svoju prednost. Višegodišnje biljke se lakše održavaju i stiče se utisak kontinuiteta u vrtu, dok sa sezonskim biljkama imamo priliku da više djece svake godine uči o njihovom uzgoju, ali i prati procese klijanja, rasta, održavanja.

Najbolje je, u početku, saditi biljke koje tradicionalno lako uspijevaju na našem podneblju: paprika, paradajz, krastavac, suncokret, matičnjak, nana, lavanda,

jagode, patlidžan, petunije, neven, ruzmarin, rukola, blitva, luk, tikvice, bundeva itd.

Ukoliko ima uslova, može se napraviti zelena ograda od ruzmarina, ruža, oleandra, maslina, lovora...

Bitno je naglasiti da su sjemena za bilo koju od nabrojanih biljaka veoma jeftina i da je finansijski lako realizovati ideju školskog vrta.

6.3. Mjesto gdje rastu zdravi, organski ljudi

Pričamo o rodnoj ravnopravnosti - dječaci i djevojčice podjednako rade sve u bašti, ne postoji alat koji koriste samo dječaci ili samo djevojčice (iako se dječaci uvijek prvi hvataju za alat).

Dolaze roditelji i učestvuju u procesu učenja njihove djece, ali i doprinose izgradnji ambijenta i škole po mjeri djeteta. Doprinosimo uređenju školskog prostora, stvaramo mikroklimatsku tačku i mjesto za učenje.

Pored toga što u bašti sadimo, bašta je i mjesto gdje:

Gradimo ljudske odnose - samo dobrim timskim radom dolazimo do lijepog i uspješnog vrta, a pri tom pazimo jedni na druge i naše lične potrebe.

Učimo o različitostima - svaka biljka zahtijeva posebnu njegu i raste na drugačiji način.

Formiranje školskog vrta u školi „Radojica Perović“

6.4. Preporuka za dostizanje održivosti projekta

Vrt treba da bude inicijativa na nivou škole i oblast kojom se škola planski bavi, a to podrazumijeva, prije svega, angažovanost nastavnika. Razlog više da se bašta održava i da je većina koristi, jeste upotreba bašte kao didatkičkog sredstva.

Uključivanje lokalne zajednice i što većeg broja djece smanjiće vandalizam, a onda i bašte imaju više šanse „da prežive”.

Kad djeca aktivno učestvuju u kreiranju školskog okruženja onda i više poštuju taj

prostor.

Takođe, uključivanje lokalne zajednice, prije svega roditelja, omogućava da bašta opstane preko ljeta i otvara mogućnost za održavanje aktivnosti u vrtu tokom raspusta, i od septembra (na primjer: povrće i voće se može pakovati u korpice pa prodavati). Važno je da djeca vide rezultate svog rada, bilo u vidu povrća koje beru i nose kući, ili korpica voća koje prodaju pa stavljaju u zajednički budžet.