03 Metode i principi

Metode i principi

Metode i principi koje koristimo u konceptu integralne učionice zasnivaju se na osnovnim principima savremene metodike nastave. pažnju posvetili timskom radu, u kojem je tim uvek imao mogućnost da izabere način na koji će osmisliti i održati prezentaciju, izraziti svoj stav.

3.1. Princip individualizacije 3.2. Princip očiglednosti

Princip individualizacije može se smatrati stubom savremene metodike nastave. Činjenica da ne učimo svi na isti način i istom brzinom, motivisala nas je da iznalazimo različite načine kako bismo pričali o ekologiji, a da većini djece bude zanimljivo.

Ovo nam je posebno bilo važno kada smo radili sa svakim odjeljenjem posebno, a ne kao ekološka sekcija. Ekologija ne može svima biti zanimljiva, ali, kao i kod svakog predmeta, može joj se prići sa mnogo akpekata, pa tako postoji način da se svakom djetetu pomogne da pronađe zanimljiv ugao posmatranja ekologije i način na koji će usvajati to znanje.

U praksi to je bilo tako što smo uveli baštenske dnevnike kao jedno od sredstava izražavanja, uključili veliki broj igara i prilagodili ih ekološkoj temi kojom smo se u određenom trenutku bavili, uključili digitalna sredstva u nastavu, kao što je montiranje, snimanje, slikanje, i posebnu Postoji još jedan vrlo važan princip u koncipiranju nastave, posebno kad su teme o kojima govorimo velike, poput globalnog zagrijevanja i izazova sa kojima se kao društvo suočavamo.

Od izuzetne je važnosti učiniti ovu priču dostupnom djetetu na ličnom nivou, na planu svakodnevice koju ima prilike da posmatra. Djeca rade ono što uče, gledaju ono što rade i princip očiglednosti se ispunjava u pravom smislu.

Pri tom, uvijek je bitno pitati se šta mi možemo da uradimo, i sve o čemu govorimo sa njima je u njihovom okruženju.

Važno je pričati o lokalnoj situaciji što je više moguće. Na primjer, ako se govori o uređenju dvorišta ili o neophodnosti više zelenila u školi „Dr Dragiša Ivanović” uvijek smo kao primjer navodili baš njihovu školu i sliku njihove škole, a zatim povezivali njihovo iskustvo u tom školskom dvorištu.

Didaktički materijal korišten u okviru realizacije programa „Školska bašta“

Globalno i lokalno se stalno prepliću, kako bi djeca mogla da povežu važnost lokalnog rada i njegov uticaj na globalno. Zbog toga je naš akcenat uvijek na indukcionoj metodi zaključivanja, gdje u saznavanju polazimo od pojedinačnog ka opštem. Radionica „Kako putuje sjeme”, o kojoj će u nastavku biti detaljnije riječi, dobar je primjer poštovanja ovog principa. Pričamo o sjemenima dok ih djeca posmatraju, drže u rukama, opipavaju. Kasnije, ista ta sjemena sadimo u bašti i posmatramo kako rastu.

3.3. Povezivanje teorije i prakse

Ovaj princip je usko povezan sa principom očiglednosti. Kroz praktičan rad djeca najbolje savladavaju i povezuju sve o čemu pričamo (pogledati Dejlovu kupu - odnos percepcije i sadržaja koji se upamti). Ako pričamo o reciklaži onda treba reciklirati, ako pričamo o smanjenju otpada, onda treba raditi eksperiment kako smanjiti otpad, na kraju, ako pričamo o globalnom zagrijavanju, nije na odmet realizovati dio časa gdje smo izloženi ne baš prijatnom sunčevom zračenju.

Najbolje je aktivnosti ovog tipa raditi u timovima, pokazalo se da djeci nije teško da se angažuju ni mimo časova ako im je zadatak zanimljiv, i ako je to predstavljeno kao istraživački zadatak.

10% Onoga što pročitaju 20% Onoga što čuju 30% Onoga što vide 50% Onoga što čuju i vide 70% Onoga što kažu i napišu 90% Onoga što kažu dok rade

“Dejlova kupa”

3.4. Dijaloška metoda

Dijaloška metoda je posebno značajna, a najbolje i najvidljivije je primijenjena na radionicama „Priroda i grad”, „Samoodrživost” i „Pričaonica”. Njenu uspješnost omogućava osjećaj sigurnosti i povjerenja, ideja da je svaki odgovor dobar jer je nosilac razgovora i vodi nas do cilja.

Kako bi dijalog bio uspješan, djeci bi trebalo da ukažemo na benefite lijepe komunikacije. Za mnoge apstraktna tema uticaj modne industrije na planetu, može i praktičnije da se približi. Tom prilikom naš rad je bio fokusiran na popis porijekla stvari koje trenutno sa sobom imamo ili na sebi nosimo. Radi se timski, a zatim se zemlje sa napravljene liste traže na globusu i percipira koliko su te zemlje udaljene od nas i šta sve taj put sa sobom nosi.

Dakle, iako je tema poprilično velika i apstraktna, oni su se osjetili njenim dijelom i shvatili svoju uključenost u taj problem, kao i način na koji ga oni lično mogu smanjiti.

Na primjer, upoznavanje sa konstruktivnom kritikom i tzv. sendvič kritikom, koje su posebno važne za radionice poput „Eko borci”, „Ted-ed analiza”, „Eko odgovori”, gdje ocjenjujemo jedni druge.

Znakovna ilustracija „Sendvič kritike”

Sendvič kritiku su učenici opisali (kao što je ilustrovano ispod), tako da prvo kažemo šta nam se sviđa, pa šta bismo promijenili ili drugačije uradili, a zatim uvijek završimo pozitivnim komentarom.

Radionica „Vedrimo i oblačimo klimatske promjene“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“ – timski rad

Upravo dio „šta bismo promijenili“ treba da bude konstruktivan, odnosno, da dâ ideju timu koji komentarišemo, šta mogu uraditi da bi popravili prezentaciju.

3.5. Timski rad

Timski rad je jedan od najvažnijih oblika rada. Timski rad omogućava djeci da uče jedni od drugih. Daje im na neki način osjećaj autonomije i zbližava ih. Važno je pri organizivanju timskog rada dati jasne zadatke i postaviti mjerljive ciljeve, tako da svi mogu jasno znati šta se očekuje od njhovog tima. Zadatak se treba postaviti tako da svi imaju svoju ulogu, odnosno, birati zadatke koji će biti dovoljno zahtjevni da angažuju cio tim.

Učenje lijepoj, ali i funkcionalnoj komunikaciji se upravo odvija kroz timski rad. Praksa je pokazala da timovi koji znaju kako da iskomuniciraju među sobom imaju najbolje rezultate rada, a to je nešto što i drugi timovi na kraju i vide.

Najznačajnije kod ove metode je što insistra na tome da se sve odluke donose u okviru tima, uz dogovor. Na kraju se timski rad uvijek vrednuje kada se ocjenjuje cjelokupan rad grupe, a ove ocjene donosi tim sam o sebi.

Radionica „Održive škole“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“

3.6. NLP aktivnosti i transakciona analiza

Neurolingvističko programiranje je relatvno nov pravac u psihologiji. Ovaj pravac se bavi osvješćivanjem riječi, odnosno, osvješćivanjem značaja pozivnog razmišljanja i svjesnosti o tome koju moć imaju riječi nad nama.

NLP aktivnosti pomažu da se grupa sa kojom radimo zbliži i da na prirodan način upoznaju jedni druge i uspostave lijepu komunikaciju. Ove radionice je najbolje raditi na početku, kao treću treću ili četvrtu radionicu, i pred kraj, npr.u baštenskom vrtu. Prvu NLP radionicu „Otkrivanje tipa ličnosti” radimo na početku, kada se djeca malo opuste, a drugu „Konflikti i lijepa komunikacija” kada se već znaju i slobodniji su da iskrenije pričaju pred grupom, dijele svoje probleme i sl.

NLP smo uključili u rad sa željom da djeci osvijestimo snagu riječi, ali i moć pojedinca/ ke da donese promjenu, što je vrlo važno. Druga bitna strana NLP aktivnosti je učenje o različitostima, i tome kako da ih poštujemo.

Kuriozitet NLP radionica je taj da smo primijetili koliko djeca žele da pričaju o problemima sa kojima se suočavaju. Bilo da je u pitanju individualni problem (fizički izgled, tjelesna težina, nedobijanje pažnje kod kuće), ili kolektivni (odnos sa drugarima u odjeljenju, pa čak i odnos odjeljenja i nastavnika), djeca žele da pričaju i da čuju čak i ako ih teme suočavaju sa njihovim manama i slabostima.