Ostali promidžbeno-oglasni angažmani

njicu D’Annunzijevog smišljanja njenog, još uvijek postojećeg, imena.

Ponekad se različite oglašivačke aktivnosti D’Annunzija stapaju u promociju jednog jedinog proizvoda. Takav je bio slučaj s malom slastičarnicom S.A.I.W.A., koju je u Genovi 1900. godine pokrenuo Pietro Marchese. Tvrtka je proizvodila izvorno engleske kekse zvane „sugar wafer“ s kojima se vlasnik upoznao tijekom putovanja u Veliku Britaniju. Kroz narednih dvadeset godina proizvodnja se povećala i distribucija proširila u tolikoj mjeri da je nekada „mala slastičarnica“ postala jedna od vodećih industrijskih proizvodnji slastica iz pećnice. Godine 1922. tvrtka je promijenila sjedište i ime na sugestiju D’Annunzia koji je bio jedan od njihovih veoma zadovoljnih i vjernih potrošača. On je predložio da se nazove i registrira akronimom S.A.I.W.A. (Societa’ Accomandita Industria Wafer e Affini), odnosno Komanditno društvo industrije vafla i srodnih proizvoda. S.A.I.W.A. ubrzo postaje i komercijalno ime za kekse i razne slastice, te sve poznatija i sve prisutnija trgovačka marka, razvivši se u brend koji je i danas još uvijek veoma važan igrač na tržištu konditorskih proizvoda. Osim što je predložio ime, D’Annunzio je napisao i pismo koje se nalazi u originalnom pakiranju proizvoda, a u kojem stoji navedeno: „Ove Vaše najnovije kutije finih keksa, po svojoj finoći, vrijednosti i kvaliteti, nadilaze i superiorne su onim najboljima iz Engleske. Meni su izvanredno ukusne. Zahvaljujem Vam i slavim Vas. Vittoriale, 11. ožujak 1929.- Gabriele D’Annunzio - mornar !“ Kutija također nosi i pjesnikov potpis. Dakle ovdje, u jednom jedinom slučaju neke industrije, nailazimo na sjedinjene tri forme oglašivačke suradnje tipične za danuncijevsku aktivnost, odnosno prisutnost jednog pisma kojim hvali proizvod i njegovo pakiranje, atribuciju komercijalnog naziva i prisutnost potpisa kojim se podcrtava i naglašava važnost uloge tzv „testimoniala“.

U oglašivačkim aktivnostima „testimonial“, odnosno „onaj koji svjedoči i potvrđuje vlastitim iskustvom“, vrsta je i/ili sastavni dio reklame u kojoj se pojavljuje osoba od povjerenja i ona preporučuje proizvod. U takvim reklamama najčešće poruku o svjedočanstvu daje slavna ili veoma poznata osoba koju publika relativno dobro poznaje. Najkorisnija preporuka je ona kada se osoba koja reklamira može smatrati autoritetom za primjenu predmetnog proizvoda. Potpis pjesnika, uz to što proizvodu daje prepoznatljivost, ima

krucijalnu ulogu zato što daje kredibilitet i mogućnost poistovjećivanja i identificiranja s izvorom. Uspješna literarna oglašivačka aktivnost pjesnika dovodi do toga da prosječna publika bude u stanju prepoznavanja D’Annunzijevog potpisa i da uzmogne stvoriti vezu između njegove osobnosti i proizvoda. Ulogu „testimoniala“ tako je imao i u reklamiranju poznatih, a na tržištu još i dan danas prisutnih: butiljirane vode San Pellegrino, pića Amaretto di Saronno, Amaro Montenegro (piće koje je definirao kao „liker pun vrlina“) i „baršunaste tekućine“ Fernet Branca. Također je bio „testimonial“ i u reklamiranju dvaju proizvoda: FIAT čokoladica tvornice Majani iz Bologne i automobila Fiat Tipo 4. Čokoladice FIAT nastale su kao oglašivačka inicijativa za lansiranje tog automobila na tržište 1911. godine, obzirom da je Majani pobijedio na natječaju što ga je prethodno raspisao vlasnik Fiata Giovanni Agnelli. D’Annunzio je postao redoviti konzument tih čokoladica pa je ovako svjedočio: „Svaki puta kada se zateknem u Bologni, odem do tvrtke Majani kako bih se snabdio izvrsnim FIAT čokoladicama.“

Znao je biti osobito nadahnut i zaokupljen najvećom mogućom ustrajnošću u situacijama kada bi ga angažirali za davanje naziva raznim likerima, te pisanju reklamnih tekstova, i kreiranju slogana za iste. U tom je segmentu najupečatljiviji primjer s destilerijom Luxardo S.p.A. Tu je tvrtku u Zadru, još 1821. godine, utemeljio Girolamo Luxardo, poduzetnik i diplomat (vicekonzul u Zadru), rođen na Ligurskoj rivijeri. Destilerija Luxardo je od D’Annunzija zatražila da joj osmisli ime za njen „cherry brandy“, veoma cijenjeni proizvod destilacije maraske - jedne od vrsta tamne višnje. Pjesnik je te 1919. godine već bio u gradu Fiume, a ideja za ime mu se nametnula prisjećanjem na činjenicu da su zaleđe Dalmacije, pet ili šest stoljeća poslije Krista, nastanjivali Morlaci. Tako je on likeru od maraske jednostavno nadjenuo ime Sangue Morlacco (Morlačka krv) te pridodao moto „Purpureo sanguine potior“ (Krv purpurno-grimizne boje je bolja). Kao posljedica zbivanja nakon Drugog svjetskog rata, tvornica Luxardo je 1947. godine svoje sjedište i pogone preselila u gradić Torreglia (14 km jugozapadno od Padove) gdje i dan danas posluje veoma uspješno.

D’Annunzio je također smislio imena i za likere: Aurum, Prunella, Cerasella, San Silvestro, Unicum. Zanimljivo je ime Aurum, zbog načina na koji je ono komponirano. Amedeo Pomilio, osnivač tvrtke i prijatelj pjesnikov, započeo je 1925. godine s proizvodnjom likera na bazi destilata kvalitetnih vina i macerirane ispune od naranče tipične za Pescaru.