3 minute read
Problem imenice automobil
skog jezika. D’Annunzio je jednostavno osjetio potrebu da riječ tramezzino postane talijanski odgovor na engleski „sandwich“, termin koji je imenovan po britanskom političaru Lordu Sandwichu. Ovaj bi, obično za vrijeme igranja kartama ili golfa, tražio da se navlaš pripreme peciva ili kriške kruha namazane maslacem i sa salamom, sirom i još eventualno nečim. Ovakvo je rješenje omogućavalo grofu da ponešto prizalogaji dok bi nastavio sjediti za stolom igrajući karte ili pak udarajući lopticu za golf. Tako je pjesnik dao svoj doprinos u onemogućavanju već tada modernog procesa „barbarskog engleziniranja“ talijanskog jezika, i tako vrlo rano dao naslutiti i anticipirao ono što će kasnije, a što traje i dan danas, postati koloniziranje gotovo čitavog svijeta engleskim jezikom i kulturom.
Pojava novog izuma na cestama, potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, koji je užasavao pješake i konkurentnu mu željeznicu, sobom je donijela i lingvistima nametnula jednu dilemu koja je od njih iziskivala donošenje rješenja u formi gramatičkih pravila vezanih na rod riječi „automobil“. Ta se riječ, za novi izum odnosno samokretno motorno vozilo, prvi puta pojavila u Francuskoj ali ne kao imenica već kao pridjev izrazu „voiture“. Ona je tek kasnije postala autonomna, te upotrebljavana paralelno i u varijanti kratice „auto“. U stvari, 1876. godine kada se ta riječ iz Francuske proširila i Italijom, i to kao pridjev, stručnjaci su imali mogućnost složiti se oko toga da je koriste ili uz imenicu ženskog roda (kao „la vettura automobile“ ili „la carrozza automobile“) ili uz imenicu muškog roda (kao „il carro automobile“ ili „il veicolo automobile“). Kada se termin „automobil“, od 1890. godine nadalje, počeo koristiti kao imenica, kontroverze oko roda te imenice samo su rasle. Dakle, dilema koja je mučila kako francuske tako i talijanske jezikoslovce, u suštini se svodila na razrješavanje pitanja: da li je ta imenica ženskog ili muškog roda? Francuzi su se na kraju odlučili za to da je ona ženskog roda budući je vezana uz riječ „voiture“ koja je u njihovom jeziku upravo ženskog roda.
Advertisement
Prema talijanskom rječniku Alfreda Panzinija, Dizionario moderno iz 1905. godine, riječ „automobil“ se najčešće koristila kao imenica muškog roda. Futuristi predvođeni Filippom T. Marinettijem odlučno su zastupali stav kako je imenica „automobil“ muškog roda. On je u jednoj od svojih ranih pjesama „Trkaći automobil (Moj Pegaz)“ - A l’Automobile de course (A mon
Pegasel) opjevao taj jureći stroj što se pretvara u mitsko čudovište: „Siloviti bože čelične rase,/ Automobile opijen prostorom,/ Koji topćeš od muke, grizući se škripućim zubima! / O strašno japansko čudovište užarenih očiju,/ Hranjeno plamenom i naftom...“ I onda još, u „Manifestu futurista“ (točka 4.), opet Marinetti, utvrdio je aklamacijom: „Deklariramo da je veličanstvo života obogaćeno jednom novom ljepotom: ljepotom brzine. Trkaći automobil sa svojom haubom okićenom velikim cijevima poput zmija sa eksplozivnim dahom...automobil čiji motor buči i trešti, kojeg kao da pokreće rafalna paljba iz puške strojnice, ljepša je od Nike sa Samotrake.“
Mišljenje se, međutim, promijenilo kada je dvadesetih godina D’Annunzio poslao jedno pismo senatoru Giovanni Agnelliju, utemeljitelju i vlasniku tvornice Fiat, kojim se zahvaljuje na uručenom mu poklonu - novom modelu Fiat 509 cabriolet, u kojem je napisao: „Dragi moj Senatore, upravo se vraćam sa svog posjeda u Desenzanu, s Vašim automobilom za kojeg mi se čini da može riješiti pitanje spola o čemu smo već raspravljali. Imenica „L’Automobile“ na talijanskom je jeziku ženskog roda. Ona ima gracioznost, okretnost i živahnost zavodnice. Uz to, ima jednu vrlinu koja ženama nije svojstvena, a to je savršena poslušnost . Ali, suprotno ženama posjeduje neusiljenu i prirodno slobodnu polaganost u savladavanju bilo koje neravnine. Inclinata progreditur. Veoma sam Vam zahvalan na elegantnom i veoma dragocjenom poklonu.“
D’Annunzio je rečenicom na latinskom jeziku: „Inclinata progreditur“ (okrenuta napretku), u dvije riječi zapravo donio osjećaj automobila koji pomaže svojem vlasniku, prometnog sredstva koje se polaganim kretanjem otkriva svijetu i donosi otvorenost i slobodu.
Ovim je riječima, pjesnik predložio vlasniku Fiata da konačno sankcionira „žensku narav“ automobila, na koju mu je u svom pismu ukazao i potkrijepio argumentima. Kao već priznati i neosporni autoritet na lingvističkom području, ekspert za talijanski jezik „Vate nazionale“, D’Annunzio je bio taj koji je presudio u korist druge opcije, opcije riječi ženskog roda: „automobile e’ femminile“.
I tako je on riješio semantičku dilemu oko roda imenice automobil, a koju su talijanski jezikoslovci godinama pokušavali razriješiti. Njegova je teza, dakle, imala diskretan utjecaj na konačnu odluku Giovannija Agnellija, koji je zauvijek napustio hipotezu da u opticaj pusti imenicu „lo automo-